SlideShare a Scribd company logo

John C.docx

•Download as DOCX, PDF•
•
J
JobKir1

ok

Health & Medicine
1 of 80
1 John C. Parkin Jebe mi se najuzvišeniji duhovni put Posvećeno Leoneu i Arcu, mojim sinovima i uzorima „jebe mi se" filozofije (no ipak, da se niste usudili rabiti taj izraz, dečki!)
2 Sadrţaj Predgovor - Bosonogi liječnik Predigra Test: Odmah recite jebe mi se nečemu! Poruka autora Zašto reći jebe mi se predstavlja duhovni čin? Zbog čega jebe mi se ima takav naboj? Kako čitati ovu knjigu 1 Zašto kaţemo jebe mi se Kaţemo jebe mi se kada prestanemo raditi nešto što ne ţelimo 23 Kaţemo jebe mi se kada napokon učinimo nešto za što nismo vjerovali da moţemo učiniti 25 Kaţemo jebe mi se kad nam je ţivot isuviše vaţan 27 2 Osnovne jebe mi se metode Opuštanje 48 Prepuštanje 51 Prihvaćanje 52 Nepristrano promatranje 55 Svjesno disanje 58 3 Recite jebe mi se raznim stvarima Recite jebe mi se hrani 67 Recite jebe mi se vašim vezama 76 Recite jebe mi se bolestima 83 Recite jebe mi se novcu 38 Recite jebe mi se vremenu 93 Recite jebe mi se unutarnjem pacifistu 94 Recite jebe mi se odgoju djece 99 Recite jebe mi se samokontroli i disciplini 112 Recite jebe mi se planovima i ciljevima 117 Planovi i ciljevi su super 118 Planovi i ciljevi su srneće 120 Pokušamo skinuti ruke s volana 122 Recite jebe mi se ţelji da popravite svijet 126 Recite jebe mi se klimatskim promjenama 128 Recite jebe mi se svojim problemima 131
3 Recite jebe mi se onom što drugi misle o vama 135 Recite jebe mi se strahu 147 Recite jebe mi se i budite sebični 153 Recite jebe mi se svojem poslu 159 Recite jebe mi se svojoj drţavi 164 Recite jebe mi se traganju 166 4 Učinak izgovaranja jebe mi se Kad mu kaţete jebe mi se, ţivot reagira 173 Učinak riječi jebe mi se na vašu percepciju 178 Učinak na vaše tijelo nakon što ste rekli jebe mi se 185 5 Formula „jebe mi se" Korijeni formule „jebe mi se" 191 Sjedeće poze s naslonom 195 Sjedeće uspravne poze 200 Stajaće poze 204 Pokretne poze 210 Postkoitalni dim Meni je bilo lijepo Zbog čega je jebe mi se najuzvišeniji duhovni put (čisto u slučaju da niste obraćali paţnju a ţelite imati temu za čavrljanje u kafiću) Htio bih vas ponovno vidjeti (ako se slaţete)
4 Predgovor Jebe mi se. Napisat ću štogod mi padne na pamet. Promislivši pomno, ţeleći najbolji mogući predgovor, jer svaka knjiga to zasluţuje, počeo sam intelektualno, pimplavo, odjednom shvativši da pišem predgovor knjizi sa smjelim i neozbiljnim naslovom jebe mi se - dakle zašto bih trebao biti promišljen? Ključevi oslobađanja su univerzalni i u suštini jednostavni: valja se riješiti svih priča koje ste sebi ranije utuvili o ţivotu, o tome tko ste ili što biste trebali biti dok ste ţivi, te spoznati se odjednom kao boţanski svemoćno, nezaustavljivo i basnoslovno biće. Da biste to ostvarili potrebna je volja za opuštanjem i prepuštanjem, ne samo jednom nego uvijek. Posebice onaj dio vaše svijesti koji je navikama sklon, koji se identificira s njima poput lukave lije i koji će se boriti na svaki mogući način za svoje stare navike. Da biste se prepustili, morate izdati naredbu vašoj svijesti, naredbu s kojom se ona moţe identificirati a koja izaziva spontani osjećaj slobode. A koja je bolja naredba od „jebe mi se" jerbo u trenutku izgovaranja ovih profanih, sočnih riječi postajete jedno sa svakim buntovnikom koji je ikada ţivio, sa svim velikim osloboditeljima svijeta, s krčiteljima novih staza koji su stvarali trendove - slobodni ste - i u svojoj slobodi time prirodno veličanstveni. John i ja smo srodni duhovi - sasvim sam inspiriran njime, kao i njegovom sjajnom knjigom Jebe mi se - vjerujem da je riječ o značajnom doprinosu ljudskoj vrsti. Bosonogi Liječnik
5 Predigra Test: Odmah recite jebe mi se nečemu! Kaţete li jebe mi se, oslobađate se svog grčevitog hvatanja za nešto - obično za nešto što vam zadaje bol. Kada kaţete jebe mi se, prepuštate se tijeku ţivota - prestajući raditi ono što ne ţelite, konačno počevši raditi ono što ste zaista ţeljeli; prestajete slušati druge i počnete slušati sebe. Reći jebe mi se označava duhovni čin (zapravo konačni čin), zato jer diţete ruke od problema, ostavljate se nečeg, prestajete se protiviti i vraćate se natrag u prirodni tijek ţivota (drugačije znanog i kao Tao, Bog itd.). Kaţete li jebe mi se, prestajete brinuti (općenito), prestajete nešto ţeljeti (uglavnom) i konačno postajete sretnim činjenicom da postojite kao takvi u ovome trenutku (ako ste imali sreće). Stoga prije no što zajedno skočimo, drţeći se za ruke, u bazen jebe mi se mudrosti, probajte odmah. Recite jebe mi se nečemu! To moţe biti nešto maleno (prošećite do hladnjaka i pojedite onaj komad torte) ili nešto veliko (prošećite do te svinje koju nazivate partnerom i recite mu nek uhvati maglu). Recite jebe mi se nečemu... bilo čemu! Osjetite slobodu i olakšanje koje taj iskaz donosi. Umnoţite deset puta, zamislite takav osjećaj većinu vremena i onda ćete stvoriti predodţbu o tome u što se ovdje upuštate. još jedna stvar, prije nego što skočimo, zajedno UZVIKNIMO... Jeeeeebee miiii seeeee!
6 Poruka autora Dakako, cijela ova knjiga je jedna autorska poruka. Ali ovo je posebna poruka od konvoja koji u izvidnicu šalje svoj bicikl da vas susretne i pripremi za dolazak same poruke. Dakle, biciklist skida svoju kacigu (majko mila!). Cereka se. Kad se malo pribere kaţe vam zašto se smijao. Poruka će vas obično nalaziti u prostodušnom formatu. Stvari se obično lakše progutaju i svare na taj način. Kao što je slavna guru-vještica 60-ih Mary Poppins jednom rekla: "Ţlica šećera pomaţe da se proguta lijek." Posebice što ţlica lijeka/šećera koju ćete kušati moţe imati okus kakav god poţelite: kao što su to bile jagode za Michaela, a punč od ruma za samu Mary Poppins. Dakle, izaberite okus koji vam se najviše sviđa i pokušat ću vam udovoljiti. Stvar je u tome da je čitava poruka vezana uz ne-ozbilj-nost. Dakle, lijek sam po sebi je sto posto šećer (naravno, s vrijednošću E za taj poseban okus po vašem izboru). Naš je ţivot sačinjen od vaţnih stvari. Naš vrijednosni sustav naprosto su stvari koje smo odabrali kao vaţne (ili su nam bile takvima nametnute našim odgojem i odrastanjem). A stvari koje su nam vaţne su stvari koje obično shvaćamo ozbiljno. Kada kaţemo jebe mi se (a obično to kaţemo kada su stvari koje su nam vaţne otišle k vragu), shvatimo da stvar koja nam je bila vaţna zapravo i nije baš bila toliko vaţna. Drugim riječima, kroz bilo koju nesretnu okolnost, mi prestanemo ozbiljno shvaćati nešto što obično shvaćamo vrlo ozbiljno. Vaţne su stvari ozbiljnost sama. Nevaţne su zemlja smijeha i lakoće. Dobro, vaš mozak zuji naokolo kao muha u kutiji za cipele nadraţena mirisom šporkog mesa. Mogućnost da stvari moţda nisu baš tako vaţne, djeluje malo zbunjujuće. Ali za većinu nas postoji i neodoljivi parfem slobode, onda kad shvatimo da stvari naposljetku moţda nisu toliko vaţne. Zašto reći jebe mi se predstavlja duhovni čin? Kad kaţemo jebe mi se stvarima koje nas se tiču (stvarima koje su nam isuviše vaţne), mi tada izvodimo jedan duhovni čin. jebe mi se je savršen zapadnjački izraz istočnjačkih duhovnih ideja o prepuštanju, odustajanju i opuštanju našeg grčevitog pritiska na stvari (privrţenost stvarima). Naravno, moţemo se svađati do povratka spasitelja (hm, zar upravo ne oboţavate tu frazu?), o tome što duhovno zapravo znači. Široko shvaćeno, obično se definira kao nešto nematerijalno: u bilo kojem ne- obliku. Ali niti ovo nas previše ne zadovoljava. Jer ja mogu osjećati "duhovno" i za najfizičkije, najobičnije stvari. Stoga nemojmo previše gubiti glavu oko aktualne definicije; dovoljno je reći "duhovno". Po mojem iskustvu, kad god se duboko opustimo i prepustimo, mi se tada otvorimo prema duhovnom.
7 Kada kaţete jebe mi se bilo čemu, onda se već odmaknete od napetosti i privrţenosti krenuvši ka opuštenosti i slobodi. Sve filozofije, religije, duhovne discipline, pruţaju isto obećanje: slobodu. Problem je u tome da je sloboda teško obećanje za ispunjenje. Zapravo, bilo koja filozofija koja bi mogli ispuniti to obećanje, postala bi konačnom filozofijom... stoga, dobrodošli u jebe mi se filozofiju. Problem za većinu nas na Zapadu, tako duboko pod stresom, tako ukočene, anksiozne i opsjednute kontrolom kakvi već jesmo, jest da nama treba jedna fraza puna muda, poput jebe mi se, da nas prebaci u jedno opuštenije stanje. Ona također ima dodatnu prednost jer u sebi ne sadrţava niti jedno od navedenog, jer nije (ili ne zahtijeva): * Molitva * Pjevanje * Meditacija * Nošenje sandala * Pjevanje pjesama uz akustične gitare * Stvaranje uvjerenosti da ste vi u pravu a svi ostali u krivu * Ubijanje * Jedenje graha * Nošenje narančaste boje * Činiti ono što ne ţelite činiti * Pravila * Praviti se sretnim kada to zapravo niste * Govoriti Amen, osim ako to zaista mislite Amen. Zbog čega Jebe mi se ima takav naboj? Jer sadrţi riječ „jebi" Knjiga poput ove kontroverzna je naprosto stoga što sadrţi riječ „jebi". Smiješno, zapravo. Prvo stoga jer filozofija iza svega zapravo je stvar anarhije, a ne same riječi. No, poglavito radi toga jer treba proći puno vremena da jedna takva riječ izgubi svoju moć. Riječ „jebi" je prekrasna. Krasna je stoga što u slangu označava seks. To je po sebi već čini zabavnom, jer se i njezino značenje proširilo. „Odjebi" zapravo znači „Idi i seksaj se" što zapravo nije uvreda, već dobra sugestija, „jebi se" je zapravo „Seksaj se sam sa sobom" što svakako nije uvreda, više jedan poziv. „Jebemga" je zapravo „0, super seks" što, u trenutku frustracije i nije loša stvar na koju valja misliti. Takva riječ šokira. Na neki način moţe se shvatiti vrijeme kada je bila rijetko korištena, kada je bila jedva izgovorena u većini društvenih krugova. Ali tijekom 80-ih i 90-ih ona je procurila i utekla u jezik. Prešla je barijere klasne, rasne, dobne, kao jedna odabrana psovka. Njezina fleksibilnost je začudna: toliko da moţe biti korištena kao bilo koji dio svakodnevna govora. Pogledajte:
8 „Pomislio sam jebime (glagol), u trenutku kad se jebeno (prilog) izvukla iz jebenog (pridjev) automobila. Naprosto, čista jebada (imenica), mislim ono, jebemliga (veznik), morao sam jebeno (prilog) to pojebat (glagol) (mizogina uporaba neodređene imenice, ali naprosto jebeno prostačka)." „Jebi" tako nekima posta svaka druga riječ u rečenici. Zapravo čudi, usprkos svoje sposobnosti da se širi poput virusa, da ova riječ uspijeva zadrţati dobar dio svoje snage. Svakako, danas je moguće staviti je na naslovnicu knjige na način na koji se to ne bi moglo još prije dvadesetak godina. Ali upravo ta jedna riječ privući će pozornost mojoj knjizi. Riječ je o anarhiji Reći jebe mi se je kao pokazati srednji prst svijetu smisla, konvencija, autoriteta, sustava, uniformnosti, reda. A to je zapravo anarhija. Anarhija doslovno znači biti bez vladara. Anarhisti predlaţu drţavu slobodnu od vladalaca i voda. Šire značenje anarhije je odsutnost bilo kakvog zajedničkog standarda, svrhe ili značenja. A to je ključ anarhičnom biću jebe mi se filozofije. U ţivotu sve podupire našu neumornu potragu za značenjem, za zbirkom ulančanih značenja, lako nam ta ista značenja prouzrokuju bol, sve oko nas podupire ovaj proces gomilanja značajnog. Da bismo ţivjeli skladno, pokušavamo dogovoriti se oko standarda, svrha i značenja ţivota. Stoga bilo što što ugroţava neka od ovih kolektivnih značenja, ove svete krave našeg semantičkog svemira, predstavlja nam veliku prijetnju. Anarhizam, tj. odsutnost značenja ili svrhe, je dakle najveća prijetnja. Uţa politička konotacija anarhizma, svrgavanje drţave, nije ništa u usporedbi s disruptivnom moći njezina pravog značenja: zbacivanje zajedničke percepcije onoga što je bitno i svrhovito. Anarhizam u ovome smislu je najrazornija, najradikalnija filozofija koju čovjek moţe domisliti. Kad kaţete jebe mi se, napipali ste filozofiju koja svakoga straši do balčaka. Jebe mi se je krcata s dvije vrste eksploziva: riječ „jebi" sama po sebi ima jedan impresivan i uvredljiv naboj; a sama fraza napipava filozofiju čiste anarhije. No, prije no što se uplašite i prestanete čitati, pomislivši: „Anarhija me ne zanima", evo jedne zanimljive filozofske fusnote skrivene unutar etimologije riječi Anarchos (da, usput budi rečeno, sve to potječe od Grka) - to je opis koji je često bio primijenjen na Boga - biti „bez uzroka" i bez početka, smatralo se biti boţanstvenim. Veliki trenutak. Trenutak kada čitavi stadioni (ili sladio ako znate latinski), ustanu, aplaudiraju, bodre. Tvrdim kako je jebe mi se: konačni duhovni način (usput, on to doista i jest), i argumentiram da je u suštini čisti anarhizam, a zatim otkrivam kako Bog, BOG ni manje ni više - kako se on definirao upravo kao Anarchos. Sveta Majko Boţja, i Oče također, pa ovo su dobre vijesti. Bilo tko bi dakle moţda pomislio da postoji jedan Bog koji me ovdje vodi kroz predstavljanje njegove konačne filozofije. Dragi Boţe, ţalim slučaj, ali čitav koncept Tebe je samo jedno zajednički shvaćeno značenje - stvar kojoj anarhično moram reći jebe mi se. Oprosti, Boţe. Kako čitati ovu knjigu
9 Većina vas na Zapadu će imati tendenciju da čita ovu knjigu od početka (sprijeda) do kraja (straga), osim ako niste jedan od onih koji čita celebrity-časopise pa radije prelista nešto od kraja prema početku. Tek da znate, to vam neće biti od pomoći na kraju (uostalom, na naslovnici već stoji: jebe mi seje konačni duhovni način). Ako ste iz zemlje u kojoj normalno čitate knjige od kraja, samo izvolite, makar riječi neće imati mnogo smisla, zato je moţda najbolje pričekati da se knjiga prvo prevede (već se pripremam za različite pogrešne prijevode naslova, posebice na primjer Seks s njima; pronađite svog boga seksajući se s nepokretnim objektima). Ali, evo jednog super načina čitanja knjige za sve (Zapad i Istok): pokušajte je otvoriti nasumce i vidite što će ondje ispasti. Kao da se koristite tarot-kartama. Tko zna zašto i kako, ali izgleda da ova metoda funkcionira. Probajte odmah čisto da ovo potvrdite (i iznenadite se). Zatvorite knjigu. Duboko udahnite i usredotočite se na nešto što vam treba sada, danas. Zatim otvorite knjigu nasumce. Hajde, učinite to. To je sjajna metoda čitanja. Ako to radite redovito, a stalno vam se pojavi ista stranica, znači trik još uvijek pali: savjetujem vam izdaleka, valja se usredotočiti na taj aspekt vašega ţivota. još jedan super način čitanja ove knjige je pročitati ulomak, zatim izaći van i reći drugima koliko vam se knjiga dopadala, kako se vaš ţivot mijenja upravo u tom trenutku. Na taj način koristite sebi (dobra karma zbog širenje preporuke), drugima (kojima koristi poruka) i meni (koji koristi prihode od prodaje knjige da napravi kuću od čokolade koju će polako pojesti, a zatim zatraţiti puni iznos od osiguranja kad otkrije termite, pa ću zatim početi čitavu vraţju stvar ispočetka). I Zašto kaţemo jebe mi se Kaţemo Jebe mi se kada prestanemo raditi nešto što ne ţelimo Svakoga tjedna čistite prozore svoje kuće/stana/riječnog tegljača. To činite religiozno, predano. Ali sada vam već ide na ţivce. To radite zato jer vam je majka uvijek govorila da prozori govore dosta toga o vlasniku. Netko s prljavim prozorima, mislila je, svakako mora da je i sam prljav. Ali tlaka pranja svakoga tjedna je nedavno postala takva da ste jednog ponedjeljka naprosto rekli jebe mi se i umjesto pranja prozora gledali televiziju s čokoladom u ruci. Super osjećaj. Kako prolaze tjedni, uţivate vidjeti kako prozori postaju sve prljaviji. Oni postaju simbol vaše novostečene slobode. Kada postane kroz njih teško gledati, onda ćete unajmiti perača prozora. Još ste sretniji s vašim novim jebe mi se stavom ako je perač mlad i zgodan... još vam se pije i limenka Diet Coke, takorekuć. Kada stvari za koje smo mislili da su vaţne počnu postajati tlaka, moţemo doći do točke kada ćemo reći jebe mi se. Tada ih prestanemo raditi i umjesto njih traţimo nešto zabavnije. Dakle: * kaţemo jebe mi se pokušaju da budemo fit i umjesto toga gledamo telku.
10 * kaţemo jebe mi se pokušaju da budemo ljubazni prema ljudima koji nam se ne dopadaju i umjesto toga ih ignoriramo * kaţemo jebe mi se dolasku na posao točno u sekundu i umjesto toga kasnimo * kaţemo jebe mi se spremanju i umjesto toga unajmimo spremačicu * kaţemo jebe mi se bogu i umjesto njega oboţavamo vraga Zapravo, kazat ćemo jebe mi se kad god odustanemo od nečega što nam uzrokuje bol. Moţemo to reći i odustati od toga da smo netko tko ne ţelimo biti. Moţemo to reći i naprosto prestati brinuti oko nečega za što smo vjerovali da moramo brinuti. Kaţemo jebe mi se i svim obvezama koje osjećamo: prema obitelji, prijateljima, poslu, društvu, čitavom svijetu tamo negdje. Pritisak koji svatko na nas stavlja, da budemo ovakvi i onakvi, da činimo određene stvari, ponekad naprosto postaje nepodnošljiv. Onda kaţemo jebe mi se i radimo po svome. Kaţemo Jebe mi se kada napokon učinimo nešto za što nismo vjerovali da moţemo učiniti Dakle, napokon činimo svoju stvar. Iz bilo kojeg razloga, obično prestanemo raditi mnoge stvari koje bismo zapravo htjeli jer vjerujemo da ne bismo trebali. U ovome trenutku ima ljudi koji će reći jebe mi se, a zatim: * napokon pristupiti mladiću/djevojci koji im se dopadaju otkrivši im svoja osjećaje * napustiti posao koji im je dojadio i umjesto toga putovati svijetom * konačno reći što im je na umu prijatelju ili članu obitelji * po prvi puta u svojoj karijeri otići na bolovanje * zaviriti u ţeninu garderobu i probati taj zgodni komad odjeće za tulum * govoriti naglas u knjiţnici * pojesti čitavu tortu od čokolade * pokazati srednji prst drugom vozaču, a onda ubrzati * leţati na travi i satima zuriti u nebo To je sloboda. Konačno raditi što doista ţelite raditi. Reći jebe mi se svijetu i tomu što ljudi o vama misle. Krenuti po svome. To je onaj aspekt priče kada će vam zatrebati jedan rock soundtrack. Stvar iz onih starih Levi's- reklama: kad ćete dojuriti u ured na motoru, pokupiti djevojku i odjahati s njom u suton. Dakle, punim gasom naprijed, zapjevajmo: Get your motor runnin' Head out on the highway Lookin' for adventure And whatever comes our way Yeah, Darlin' go make it happen Take the world in a love embrace Fire all of your guns at once And explode into space Born to be w...i...l...d. Kaţemo Jebe mi se kad nam je ţivot isuviše vaţan U središtu svakog jebe mi se iskaza nalazi se naš odnos spram smisla u našim ţivotima. Istina je, oni su isuviše smisleni. Što je zapravo lijepa kozmička šala. Mi volimo misliti kako je naš ţivot borba nalaţenja nekog smisla; ţelimo pronaći smisao u stvarima; brinemo oko smisla
11 ţivota; brinemo se oko besmisla. A zapravo je upravo gomilanje smisla ono što uzrokuje tu istu bol kojoj ćemo na kraju reći jebe mi se. Prestali smo prati prozore jer je tlaka pranja prozora postala veća od smisla koji smo pridodali čistim prozorima (zbog u nas usađene ideje od strane roditelja). Otisnuli smo se na autocestu zato jer je privlačnost otvorenog puta konačno prevladala nad besmislom striktno zacrtane karijere, hipoteke na kuću i widescreen televizora. Dakle, zavirimo malo u povijest značenja (i boli). Kako smislom punimo svoje ţivote K vragu, gle, tko se odjednom pojavio! Eamonn Andrews (ili Michael Aspel, ovisno o vašem uzrastu). Provalio je u WC i uhvatio vas na djelu kako čitate ovu knjigu... ili se popeo na autobus... ili iskočio iz ormara u vašoj sobi rekavši: Ovo je vaš ţivoti . I tako, dignete se, krenete gdje god se već nalazite s njim. Zatim rez, i evo vas u studiju punom ljudi iz vašega ţivota, s velikim ekranom u pozadini i vašom slikom na njemu. Pojavite se s Eamonnom, kao da su sagradili filmski studio baš pokraj vaše kuće. Krećemo: rođeni ste 1965. u pristojnom predgrađu, u obitelji Jean i Dereka Mayhewa... itd. Itd. To ste vi. Dakle, vratite se datumu svojeg rođenja. Pridruţit ćemo vam se dok se borite za zrak izlazeći iz divnog, mračnog i toplog mjesta gdje ste proveli proteklih devet mjeseci. Kakav uţas... sva ta svjetla i ljudi... nema više tekućine u kojoj se moţe plutati; samo prostor, samo zrak. Tu ste. U prostoru koji za vas nema nikakva smisla. A to vas se, u ovom trenutku, uopće ne tiče. Na neko vrijeme bit ćete sretni s jednostavnim smislom: majčina dojka koja znači hranu i piće i, dobro, majčina dojka koja vas hrani i napaja. Svi ti ljudi koji u vas zure i čine smiješne zvukove ne znače vam ništa. Smisao stvari prirodno se uvećava. Obično naprosto u smislu da li te stvari uzrokuju zadovoljstvo ili bol. Dojka je radost. Čudni osjećaj u trbuhu je bolan. Sada Eamonn okrene stranicu, vama su već četiri godine i igrate se. Sjećate li se kako ste se osjećali? Sjećate li se zadovoljstva u najobičnijim stvarima? Gledajući kako kapi kiše klize niz prozorsko okno. Izašli biste van i gledali u nebo, s kišom na licu. Oboţavali ste miris kiše na suhom betonu. Ponekad bi vam na pamet palo kako biste htjeli poći negdje drugdje ili raditi nešto drugo. Ali uglavnom biste bili baš sretni tu gdje ste se našli: uranjajući u teksturu svega oko vas. Smisao stvari se razvijao; mnoge stvari su vam pruţale zadvoljstvo a neke su vam počele uzrokovati bol. Sada ste već postali prilično svjesni istih, do te mjere da ste ponekad pokušavali zamijeniti neke od bolnih stvari s nekim od ugodnih. Dok listate stranice svojeg ţivota, gledajući se kao tinejdţera, prirodna potraga za smislom nastavlja se... Sada nam nešto predstavlja imati prijatelje i sviđati im se; da ih privlačimo; da nas vole; da nam ide dobro u školi, u sportu ili da dobro sviramo neko glazbalo. Naš svijet smisla postaje sve sofisticiraniji; ponekad je naprosto riječ o tome da se dobro provedemo; ponekad da su nas drugi prihvatili; ponekad o tome da smo ispunjeni onim čime se bavimo; ponekad je riječ o pomaganju drugim ljudima. Listajući stranice ţivota, kroz studentske dane, prvi posao, ljubavne veze, moţda kroz stvaranje obitelji, vidimo tapiseriju smisla od kojeg se naš ţivot sastoji, a koja postaje sve sloţenija. Poput izviđača koji skuplja značke na rukavu, i mi tako polako ali sigurno dodajemo popisu stvari koje nam nešto znače. A to je, za većinu ljudi, ţivot. A to je, vrlo vjerojatno, vaš ţivot.
12 Mi stvaramo ţivot od stvari koje imaju smisla za nas: stvari koje su nam bitne. Mogli bismo reći da su te stvari naše vrijednosti, ili stvari koje mi u ţivotu drţimo vrijednim. Što smo bolji uposlenici, to nam naš posao više znači. Što smo bolji partner, to nam više znači naša veza. Što smo bolji građani, više nam znači dobrobit drugih. Stvari su vaţne. Većini nas i jako vaţne. Sve u ljudskom društvu potvrđuje nam da bi stvari trebale biti vaţne... tako da ih nikada ne dovodimo u pitanje. Ali kako idemo kroz ţivot, lista postaje sve dulja. I dok Eamonn gura svoja pokretna kolica sjećanja u sadašnje vrijeme, zagledajte se u to što vam je u ţivotu vaţno. Vjerojatno ćete moći otpisati dobar dio nabrojanih stvari koje su vam bitne: * kako izgledate: da li ste predebeli ili prestari, preniski ili previsoki * koliko ste uspješni u tome čemu ste posvetili svoj ţivot * ljudi oko vas: obitelj, partner, prijatelji * činite li svijet boljim mjestom: pomaţete li drugima ili činite nešto što mijenja stvari nabolje * novac: naprosto imati ga dovoljno, ili doći do točke u kojoj ga imate i previše * imati plaćene račune * provesti lijepe praznike svake godine * biti iskren * činiti pravu stvar kad god je to moguće * biti pouzdan * biti nasmijan * htjeti nešto od sebe napraviti * Bog/Buddha/Muhamed itd. * vaše zdravlje * pronaći pravoga sebe * pronaći svrhu svojem ţivotu * pronaći unutarnji mir * doći na vrijeme na posao * ispunjavati rokove * pruţati dobar primjer * ne psovati pred djecom * ne dovoditi u pitanje opća mjesta * imati svoje stavove * imati slobodno vrijeme * vrtlarstvo * glazba * biti u tijeku sa Eastenders/Coronation Street/Big Brother * biti pri ruci kada vas ljudi zatrebaju * imati lijep automobil - ili naprosto imati automobil koji će vas odvesti od točke A do točke B. Naravno, mogli bismo nastaviti s ovim popisom unedogled. Stoga što postoji beskonačno puno smislova u ovome svijetu... bezbrojne potencijalne stvari koje su nam bitne. Zato sada, na trenutak, usporedite popis koji imate s prizorom sebe kao četverogodišnjaka. Pfu, odgovornosti odrasloga čovjeka, ha? Praktički bez da ste to primijetili, stvorili ste jedan konvoj stvari koje su bitne. Burt Reynolds je naprijed u kamionu koji vam zaista najviše znači. A iza njega imate sve ostale kamione/prikolice/motore stvari koje su vam također bitne. A konvoj ima ogromnih poteškoća odrţati se na cesti. Poruka primljena.
13 Ţivot ima drugih zamisli Spuštamo se autocestom kroz Arizonu. ZZ Top je odvrnut do daske. Imam fine, muške brkove. Kraj mene sjedi plavuša u jeans-hlačicama iz 70-ih. Što čovjeku više treba? Ali ovaj je konvoj moja odgovornost. Konačno, ja sam ga izveo na cestu. Bez obzira na to koliko Chuck servisirao vozila (i dame, hm)... s toliko opakih strojeva na cesti, uvijek postoji mogućnost nekog mehaničkog kvara. Moţe doći do probušene gume na jednom od otvorenih kamiona. To će nas usporiti na neko vrijeme, ali nas neće zaustaviti. Moţe puknuti pogonski remen na jednom od kamiona, ali onda ću naprosto maznuti nečije hulahopke i time privremeno srediti ovaj problem. Ali mi imamo 34 osovine, 34 vruća brtvila! Da ne spominjemo injekcijske sustave, diferencijale s ograničenim proklizivanjem i klipnjače (trebali biste vidjeti moju; bilo kakav mehanički problem ondje i odmah biste imali hrpu nezadovoljenih ljubavnica). Onda je tu i vrijeme. I to kakvo! Poplave. Tornada. Tuče koje mogu ubiti čovjeka. Takav je i svijet nama bitnih stvari. Svaka bitna stvar nas izlaţe elementarnom ţivotu. Svaka bitna stvar je kao imati plan za ţivot od kojeg očekujemo da se on toga plana i pridrţava. Ali ţivot ima drugih zamisli. Ma koliko nastojali da ostanemo zdravi, ponekad ćemo biti bolesni. Koliko god pokušavali stići na vrijeme na posao, ponekad ćemo zakasniti. Koliko god pokušali učiniti pravu stvar, ponekad se napije-mo i napravimo nešto glupo. Ma koliko ţeljeli dopasti se drugima, ponekad je zbilja naprosto drukčija... nitko nas ne zove, osjećamo se uţasno. Ponekad ţivot ima drugih zamisli o stvarima koje su nam bitne. Ponekad ţivot ima drugih zamisli od onih nekoliko stvari koje jesu bitne. Ponekad ţivot ima drugih zamisli o svemu. Što veći ovaj naš konvoj stvari koje su bitne, veća je mogućnost da će se ţivot umiješati u naše planove i pošteno ih promućkati. Smisao znači bol Sve što nam nešto znači, sve što nešto znači uopće, u sebi ima potencijal da nam nanosi bol. Smisao je šareno obojena kutija s boli unutra. Ponekad, bez da to ţelimo, poklopac naprosto prsne, a bol počne navirati. Problem je u tome što smisao, stvari koje imaju smisla, znači vezanost. A sve ono čemu smo privrţeni u sebi ima potencijal da se okrene protiv nas i ugrize nas. Budisti su usredotočeni na pitanje vezanosti. A moţemo vidjeti i zbog čega. To je njihov ekvivalent grijeha. Biti slobodan od vezanosti moţe nas povesti dobrim dijelom puta do potpunog oslobađanja. U stvari, moţda je to zapravo sam put. Tvrda podloga. Uz sve malene restorane kraj puta. Pa moţda čak i usputni mobilni zahodi na odmaralištima, iako u ovo nisam sasvim siguran. To bi značilo da ipak moţda malo pretjerujemo. No sada nastupa problem: pokušavate se riješiti svojih vezanosti, izbaciti svoje ţudnje, no to baš nije lako. Ne, to je kao recimo da trčite jednu milju za rekordnih trideset sekundi. Vrlo vjerojatno to nije moguće. Ikada. Ali, opet, nastavimo s argumentom, ne ţelim vas previše potištiti. Barem ne još. Dovoljno je za sada reći da je smisao u bilo kojem obliku vezanost sama. A vezanost u sebi nosi vrstu napetosti. Kada smisao nestane, onda nestane vezanosti. A time i napetosti. Perspektiva stvari nas uči o smislu.
14 Toga se moţda sjećate iz jednog Bondova filma, ili moţda jednog od onih časopisa koji predviđaju ţivot li budućnosti (naravno, nikad neće biti baš takav): prizor čovjeka koji se uspravan, drţeći dvije poluge, odlijepi od tla i leti naokolo, ler-pogon za jednu osobu. Povučete li polugu mjenjača unatrag, dodate li malo gas i već ste gore, stotinu stopa u zraku. Nazovimo ovo vašim strojem za perspektivu stvari. Recimo, lutamo šumom ţivota, gledajući drveće. A drveće su sve one stvari koje su nam bitne. Neke nam se dopadnu i o njima se brinemo... druge padnu ravno ispred nas. Poneka čak i na nas. jer stvari ponekad ozbiljno krenu u pogrešnom smjeru. Dogode se uţasne stvari, ili se dogode negdje oko nas. Netko blizak umre; upleteni smo u nesreću; saznamo da imamo ozbiljnu bolest, i tako dalje. Kada se dogode ovakve stvari, stroj za perspektivu proleti kroz šumu i krene u nebo. Sve one stvari koje su nam toliko značile, otuda jedva da moţemo zamijetiti. Osoba koja dozna da ima rak odjednom ne moţe razumjeti zbog čega se toliko brinula o toliko trivijalnih stvari; in-tray polica na poslu; plaćanje komunalnih poreza; da se fakat udebljala u tijeku posljednjih nekoliko godina. U trenu, sve stvari koje su nešto značile odjednom znače ili vrlo malo ili ništa. Lebdeći tako u svojem stroju za perspektivu, još uvijek moţete vidjeti šumu ispod vas, ali drveće je sada bitno smanjeno. Sada moţete vidjeti i druge šume i polja naokolo, shvativši da je naše drveće prilično nebitno. S vijestima o 9/11, 7/7 ili o tsunamiju, većina nas poletjela je gore u svojim strojevima za perspektivu. Odjednom su sve one male stvari kojima smo bili obuzeti izgledale patetično nevaţnima. Bilo je bitno da smo ţivi, mi i naša obitelj. To je bilo sve što je bilo bitno. Sve što moţe poslati naš stroj za perspektivu u visinu, od osobne do svjetske tragedije i susreta s nečim nad čime ćemo se zamisliti, znači reći jedan veliki jebe mi se normalnim brigama u našim ţivotima: „Jebemu, zbog čega sam se toliko brinuo?" „Jebiga, zaista bih trebao ţivjeti umjesto da zaglavljujem u malenim stvarima." „Jebe mi se, pomoći ću ljudima i time napraviti razliku." Naravno, mogli bismo poći i kroz misaoni proces koji će tako ponijeti naš stroj za perspektivu u stratosferu. Ovako nekako: samo sam jedan između 6.5 bilijuna ljudi na ovom planetu u ovome trenutku. Tj. jedna osoba među 6,500,000,000 ljudi. Puno je to punih stadiona na Wembleyju, a još više sendvič- autobusa (kao standardni britanski način mjerenja brojčanosti stvari). Ţivimo na zemlji koja se vrti 67,000 milja na sat kroz prostor oko Sunca koje je centar našeg solarnog sustava (dok se naš solarni sustav vrti oko centra Mliječnog puta brzinom od 530,000 milja na sat). Samo naš solarni sustav (zapravo malena mrljica unutar čitavog svemira) je zapravo jako prostran. Da je zemlja zrnce papra, a Jupiter jedan kesten (standardne američke mjere), morao bi ih razdvojiti stotinu metara da bi dobio osjećaj prave udaljenosti među njima. A ovo je samo jedan od mnogih svemira. U stvari, izgledi su da tamo negdje postoji mnogo, mnogo naseljenih planeta poput našeg, u drugim svemirima. A to je još uvijek samo prostor. Pogledajte vrijeme. Ako ste imali dva dobra poluvremena, boravit ćete nekih 85 godina na ovoj zemlji. Vrsta broji tu negdje oko 100,000 godina, dakle vi ćete provesti tek 0.00085 posto povijesti čovječanstva na ovom planetu. A čovjekov boravak na zemlji je vrlo kratak u kontekstu ţivota na zemlji (koja je stara 4.5 bilijuna godina); da je zemlja bila tu kao ekvivalent jednoga dana (s Big Bangom koji je grunuo u ponoć), ljudi se ne bi pojavili sve do 23:59:58 sati. Znači tu smo negdje tek u zadnje dvije sekunde. Ţivot prođe u trenu. Relativno je malo onih koji su ovdje bili prije 100 godina. Kao što ćete i vi otići (relativno) skoro.
15 Dakle, s najpovršnijim pogledom na prostorni i vremenski kontekst naših ţivota, totalno smo nevaţni. Kako se stroj perspektive diţe toliko visoko iznad šuma zaboravljamo što ta riječ i znači, vidimo samo još jedno svjetlo koje se kreće. Prelijepo je. Malo, blago ljeskajuće svjetlo. Krijesnica izgubljena negdje u svemiru. A krijesnica, na zemlji, ţivi samo jednu noć. Prekrasno bljesne, zatim nestane. Tamo gore, visoko u našem stroju perspektive stvari shvatimo da su naši ţivoti zapravo baš kao krijesnice. Samo što je zrak ispunjen s 6.5 bilijuna krijesnica. One divno sjaju za jednu noć. Zatim nestaju. Dakle, jebemu, barem tada moţete ZAISTA sjati. Eto nas ponovno. Jeste li je kušali? To je bio kratki okus slobode. Ponekad ne traje dugo. Ali ima nezaboravan okus. Osobno sam ga uvijek kušao kada bih promišljao totalnu beznačajnost svoje egzistencije. Taj nalet slobode ima dobar okus: ako moj ţivot već znači tako malo onda, jebi-ga, barem mogu dobro u njega uroniti i nasmijati se. Što se događa kad ima previše smisla Povest ćemo stroj za perspektivu toliko visoko u svemir, da će se rastopiti poput šećera u vrućoj šalici čaja. Moţda se vama to nikad ne događa, ali ţivot ponekad skrahira. Kao jedan od onih spektakularnih krahova iz trilera s kraja 70-ih kada automobil poleti ravno pa naviše kroz barijeru na uglu koja se, kako se ispostavi, nalazi na najstrmijoj strmini koju ste ikad vidjeli, zatim lupi o stijene, smrskavši se, odskoči niz strminu, razbije se u dijelove dok pada, završivši u kanjonu dolje kao smrskana olupina. Slijedi kratka pauza. Zatim plamena eksplozija. To je moglo započeti s jednom od onih velikih stvari o kojima smo ranije govorili: jedne od onih koje vam normalno pruţe dosta dobar uvid u stvari. A te stvari ne učine uvijek da nam ţivoti skrahiraju. Ljudi su zadrţali svoju prisebnost kroz najnevjerojatnija iskušenja i tragedije. Ali ţivoti obično krahiraju kada neke od stvari u koje su ljudi uloţili puno značenja, krenu po krivu. Ali, također, ţivoti ponekad krahiraju bez nekog očitog razloga. Kada ţivot skrahira vi, i svi oni oko vas, to znate. Nije riječ o lekciji iz perspektive. Nije riječ o bilo kakvoj lekciji. Samo o dubokoj, mračnoj praznini očaja. Kada ljudi vjeruju da su došli do dna, a i dalje propadaju. Iskušao sam jedan krah i sam prije nekoliko godina. Ne toliko karambol niz strmu padinu koliko jedan ozbiljan udes. jedan od onih koji će vam zadati sunkovite ozljede dovoljno ozbiljne da plate tjedan dana privatne škole djeci vašeg osteopata. Da vam predočim scenu ove svakodnevne kolizije. Mjesecima smo lutali Europom s kamp- prikolicom gotovo bez ikakvih briga. Ljeto se činilo beskrajno. Posebno što smo još uvijek bili na obali, kupali se u Jadranskom moru, na jugu Italije, koncem listopada. No, došlo je vrijeme da se vratimo u London i zaradimo nešto love za sljedeći izlet (gdjegod to već bilo). Krenuli smo za London petog studenog. Obično dan umjerenog uzbuđenja za mene, u usporedbi s aktiviranjem dinamita, ispisivanjem vlastita imena petardama ili nalaţenja komadića aluminijske folije od pečenog krumpira medu zubima. U roku tri dana prešli smo od sunca, mora i valova do mračnih, rominjavih, turobnih ulica Balhama. Sve ovo, kao i izvjesnost odlaska na posao, uz moje naglo narušeno zdravlje, ozbiljno mi je narušilo raspoloţenje. Noć kasnije, prepirući se oko toga kako izvući neki prokleti madrac iz kamp-prikolice u naš novi dom, majušni stan na Balham High Road, puknuo sam. Izvukao sam prikolicu na prometnu cestu, zaustavio pola prikolice na pločniku a drugim dijelom prepriječio čitavu prometnu traku. Izašao sam, pošao do jarka i tu naprosto legao. S obzirom na priličnu količinu
16 kiše koja je padala nemilice, jarak je bio kao rijeka. Legao sam u jarak i skupio se kao mali dječak, počevši zavijati. To je bio glavni događaj toga tjedna. Po prvi puta u ţivotu izgubio sam osjećaj da stvari imaju smisla. Bilo mi je mrsko ţivjeti. Svaki tren bio je bolan. Kad vas nešto boli, obično na neki način moţete pobjeći. Makar uzeli jake tablete. Ali sinula mi je strašna istina da je riječ o boli od koje ne mogu pobjeći, jer je naprosto bol ţivljenja. Dobro, naravno, postojao je način da se pobjegne od te boli također... ne bivajući ţiv. Ali iako sam doista shvatio zašto se ljudi ubijaju, to nije bilo nešto što bih ozbiljno uzeo u obzir. Moja partnerica je bila puna razumijevanja. Ali na neko vrijeme nije mi se moglo pomoći. Zajedno smo otišli na workshop. Ona me uvjerila da će to biti sigurna zona u kojoj mogu biti svoj i gdje ljudi mogu slobodno komunicirati. Kako se naš metro pribliţavao odredištu u sjevernom Londonu, počeo sam osjećati nešto novo. Shvatio sam da sam toliko potišten... da mi je tako malo toga bilo vaţno... da mi uopće nije bilo stalo do toga što će bilo tko o meni misliti. Nevjerojatno. Nije mi bilo stalo što će putnici misliti o meni dok sam pognute glave povremeno ridao. Kad smo došli do udobne kuće na sjeveru Londona, gdje se odrţavao tečaj, shvatio sam da sam mario koliko za truli bubreg psa dinga o tome što će tko od ovih pristojnih ljudi o meni misliti. Novi osjećaj za čovjeka koji se brinuo o tome što ljudi o njemu misle... tijekom cijelog ţivota bilo mi je jako bitno kako me drugi vide. Tako da sam iskoristio ovaj sigurnosni, terapeutski prostor do maksimuma. Pri uobičajenom "predstavljanju" na početku, neki su se odmah otvorili i malo plakali. Svi su s njima suosjećali i grlili ih. Ranije, u sličnim situacijama i ja bih malo plakao i svi bi sa mnom suosjećali, prepoznavši u meni zapravo muškarca koji dolazi u dodir sa svojom ţenskom stranom, a onda stavljali ruke oko mojeg ramena, grleći me. No, brbljao sam kao beba. Nitko nije mogao doprijeti do mene. Ništa nije bilo od pomoći. Bio sam u središtu divne terapeutske vjeţbe koja bi mi zapravo trebala pomoći. Ali bio sam u istom praznom, mrtvom i dosadnom prostoru kao i ranije. Naučio sam nešto o terapeutskim grupama: strpljenje za ljude s problemima nije baš previše duboko... posebice ako terapeutske metode koje se nude nemaju neki učinak. Ljudi su zapravo postali bijesni jer sam bio toliko potišten. A za to me isto bolio kurac. Još se sjećam novog osjećanja koje sam iskušao toga dana. U mračnom očaju ţive boli, osjetio sam također osjećaj slobode kakav nikad nisam ranije osjetio: slobode da se za ništa ne mari. U svojem nihilističkom beznađu naprosto sam rekao jebe mi se svemu oko sebe. Tamni je oblak prošao. Polako sam se vratio "normalnom" pogledu na stvari. Ali nešto je ostalo: osjećaj da stvari nisu bile toliko vaţne kao ranije. Ili radije, da sam izgubio nešto što se neće nikad vratiti: osjećaj da je sve baš prokleto vaţno. Sljedećih godina čitao sam dosta spiritualne literature. Dobro, zapravo to je jedino što sam čitao. Sve što bih našao o taoizmu, budizmu, šamanizmu... sve boje New Age spiritualnosti. Čitao sam sve od najutjecajnijih suvremenih učitelja. Ali, dok sam čitao o ovim modernim učiteljima, nešto je odmah privuklo moju paţnju: mnogi od njih kazivali su svoju ţivotnu priču, bile su vrlo slične... o krahovima koje su iskušali u svojim ţivotima. Stoga, molim, stupite naprijed: Brandon Bays, Eckhart Tolle i Byron Katie. Brandon Bays. Nakon godina rada u području zdravstva, skrahirala je kad su joj pronašli tumor. No, uspjela je ostvariti začudni i munjeviti oporavak. Osamnaest mjeseci kasnije pogodila ju je serija nevolja. Njena divna kuća u Malibuu izgorjela je do temlja. Zatim je sve njezine prihode uzela porezna sluţba, tako da je ostala bez sredstava. Zatim je njezina oboţavana kći Kelley, njezina srodna duša, napisala da s njom više ne ţeli komunicirati. Naposljetku, muţ joj je otkrio da ima ozbiljnu vezu s drugom ţenom. Bang. Usred svega,
17 probudila se: vrijeme je stalo a ona je odlučila stvari prihvatiti kakve jesu. Istog je časa bila obuzeta potpunim osjećanjem ljubavi - osjećajem da je ljubav posvuda. Brandon Bays "se probudila" i, kasnije, napisala nadahnutu knjigu The journey. Eckhart Tolle je, do svoje tridesete, ţivio u gotovo stalnom stanju anksioznosti i depresije, a onda, jedne noći - Probudio sam se rano pun tjeskobe. Mnogo puta ranije budio sam se s takvim osjećajem, ali ovoga puta bio je jači nego ikad ranije... Sve se činilo stranim, neprijateljskim, besmislenim tako da je u meni stvorilo duboku mrţnju spram svijeta. U tom trenutku njegova "duboka ţudnja za ništavilom, za nebivanjem", raspukla se i pretvorila u nešto drugo. Imao je uvid u svoju egzistenciju, u "sebe" s kojim je imao problem suţivota, a koje je potpuno paraliziralo njegovu svijest. Došavši sebi, njegova percepcija svijeta bila je odjednom transformirana. Vidio je u svemu odjednom ljepotu, počevši ţivjeti, od trenutka do trenutka, u spokoju i blaţenstvu. Eckhart Tolle se "probudio" i napisao bestseler The Power of Now. Više od deset godina ţivot Byron Katie je polagano, spiralno, išao nadolje. Pala je u depresiju, bijes, paranoju. Ponekad nije mogla izaći iz kuće, ili se okupati, čak niti oprati zube. Vlastita su je djeca izbjegavala zbog straha od njezinih ispada. Konačno je završila u bolnici, na odjelu za ţene s anoreksijom. Tu je bila razdvojena od drugih rezidenata koji su je se pribojavali. Ubrzo nakon toga, leţeći na podu, probudila se ne znajući tko je. "Nije me bilo", kaţe. Osjetila je radost i prihvaćanje. Kad se vratila kući, svi su mislili da je riječ o nekoj drugoj osobi. "Buđenje" Byron Katie kasnije je proizvelo krasnu knjigu Loving What Is. Sve tri navedene ideje/procesi imaju veliku količinu vrijednog u sebi. Ali nešto nedostaje, zar ne? Zalaţenje duboko u emotivne slojeve (The journey), ţivljenje u ovome trenutku (The Power of Now), postavljanje četiri pitanja o tome što nas dovodi do bijesa (Loving What Is), nemaju ničeg zajedničkog s onim što ova tri slučaja ujedinjuje: * Svi su doţivjeli veliki krah a zatim im se nešto dogodilo * Svi su rekli najveći jebe mi se koji su ikada rekli a zatim se nešto promijenilo Dakle, ne bi li nas to trebalo nečem naučiti? Nije li riječ o procesu? Znam da ne bi moţda bio baš toliki bestseler, ali zar ne bi trebao proces zapravo biti o tome velikom krahu u vašem ţivotu... o točki kad razmišljate da se ili ubijete ili kaţete jebe mi se pa se onda zaista nešto veliko dogodi u načinu na koji sagledavate stvari? Naravno, trebat će vam puno ţivotnog osiguranja da bi se ovaj proces naučio, ali ja sam spreman pomoći. Dakle, upisali ste Preokrenite si ţivot, recite jebe mi se i probudite se tečaj, jednomjesečni tečaj će vas stajati 10,000 funti. Naša grupa stručnjaka je spremna skrahirati vam ţivot: * Naš impersonator zove vašeg šefa, praveći se da je uposlenik konkurentne firme... tvrdi da ste im prodali povjerljive informacije za ozbiljne novce. * Naš dţeparoš ubacuje 2,000 funti u banknotama u ladice vašeg radnog stola toga jutra. * Naš čovjek koji izgleda poput Hugh Granta počne slijediti vašu ţenu i uspijeva "slučajno" na nju naletjeti. U roku tri dana ona je iznenada na sluţbenoj konferenciji. Posao je, naravno, tip koji izgleda kao Hugh Grant. * Naš haker iskoristio je detalje koje ste nam dali za bankovni debit, ušao u vaš bankovni račun i ukrao vam sav novac
18 * Naš kradljivac identiteta ukrao je ime s vlasničkih papira za vašu kuću, kao i s registracijskih papira vašeg automobila BMW 5 * Naš ovrhovoditelj preuzima vašu kuću * Ostavši (praktički) bez ičega i ikoga, na pločniku ispred vaše (sad bivše) kuće, naš majstor borilačkih vještina u kapuljači, orobi vas otevši vam ručni sat marke Tag Heuer * U tome trenutku, ne garantiramo, ali barem jedno 78 posto naših stranaka reći će jebe mi se. Pet minuta kasnije, probudit će se. Posao obavljen. Ali, zbilja, to naravno nije nešto što bih vam preporučio. Dakle, molim, nemojte me tuţiti ako izazovete kakav ţivotni krah, a stvari slučajno ne upale. To znači da ste naprosto šeprtlja. Ako se šeprtlje ikada probude, i dalje su šeprtlje, stoga zašto biste uopće ovako nešto i počinjali? Ono što doista preporučam jest da iskoristite duhovni proces jebe mi se i time počnete smanjivati pritisak na sva značenja koja vam potencijalno mogu prouzročiti puno boli. 2 Osnovne jebe mi se metode Ovih pet metoda pomoći će vam da zaţivite jebe mi se ţivotom. U stvari, toplo preporučam da si ove metode istetovirate na prste. Tako ih nećete zaboraviti. Nekim lijepim, elegantnim tipografskim slovima - premda, ja ih ne bih stavio u kurziv jer ćete izgledati kao seoska birtija. Kako ćete uskoro primijetiti, metode se pretaču jedna iz druge i jedna o drugoj ovise. Dobro, to je pomalo kao sklopiti šaku s vašim tetoviranim prstima koji su pripravni smrviti vaš šablonski ţivot i pokoriti ga. Opuštanje Većina nas niti ne zna koliko smo napeti. Vi niste? Vi ste zapravo opušteni? Ok, da vidimo. Dok sjedite i ovo čitate, počnite se koncentirati na svoja ramena: vjerojatno osjećate kako se ona spuštaju dok ih opuštate. Pređite na vrat, osjetite opuštanje napetosti. Zatim vilica: neka vilica bude mlohava dok je opuštate. Zatim čelo i mišići oko očiju. Natrag na ramena. Vrlo je vjerojatno da su se ponovno stisnula: dakle probajte ih ponovno opustiti. Tako to zapravo ide. Nalazimo napetost tamo gdje smo mislili da je nema, a čim odvučemo svoju paţnju ona se vraća. Moţe to isprva biti malo uznemirujuće, stvoriti naviku da u tijelo ulazite svjesno; jer dojam je da ste zapravo prilično napeti (dok je prijašnje neznanje bila neka posebna vrst blaţenosti).
19 Ako ignorirate napetost u tijelu, ono će učiniti ono što djeca (i poneki odrasli) rade kad ih se ignorira: počnu vikati, vrištati i općenito, loše se obnašati. Ovo loše ponašanje dolazi u obliku ukočenog vrata, glavobolje, boli u leđima itd. Dakle, pokušajte osluhnuti svoje tijelo prije nego što ono počne vikati za pozornost. Zapamtite, mi smo vrlo jednostavna bića; nastojimo izbjeći bol i uvećati svoje zadovoljstvo. Do sada smo govorili o izbjegavanju boli. Pokušajte onda, također, pronaći zadovoljstvo u relaksaciji. Pokušajte pronaći toliko zadovoljstva u relaksaciji koliko u čaši vina, u poljupcu vašeg partnera ili (umetnite svoju omiljenu ugodnu aktivnost ovdje, ali budite malko oprezni u slučaju da netko ne zaviri u knjigu; ne ţelim da izraz poput ugodne aktivnosti, ironično, postane za vas bolan). To nazivam "unutarnjim traţenjem ugode". Kako je jedan mudrijaš na nekom tečaju koga sam podučavao napomenuo, sva ugoda je unutarnja. Dobro, da, svakako. Ali sada govorim o pronalaţenju izvora ugode u nama radije nego izvan nas. To nam obično ne padne na pamet. Očajno pokušavamo stimulirati tu unutarnju ugodu (inače, poznatiju kao "zadovoljštinu"), kroz vanjsku potragu. Zapišite stvari koje vas privlače na margini ako vam se to dopada (ako pak napunite ovu knjigu sa suviše margina onda će ona izgledati više kao vjeţbanica a iste su mi mrske, pa ćemo početi primati pisma tipa "Kupio sam vašu knjigu očekujući neki korisni savjet a samo sam dobio margine! Sljedeći puta kupit ću obični čisti papir u knjiţari, puno je jeftiniji."). Ako moţete naći izvor ugode unutar sebe nikad vam neće biti dosadno, postat ćete samo-odr-ţivi i vrlo jeftini za ljubavne domjenke. Ali najveća je korist što ćete time poboljšati svoje zdravlje koje vodi dugom ţivotu, sreći i mogućem prosvjetljenju, a zatim ćete to, mnogo izvjesnije, nastojati činiti redovito. Dakle, samo naprijed, povucite se u sobu, zatvorite vrata i malo čeprkajte kroz svoja unutarnja zadovoljstva. Nakon toga, pokušajte naći neku zaista duboku ugodu, jednostavno se opustivši. Uţivajte u rukama koje golicaju dok se opuštate. Uţivajte u osjećaju vašeg cijelog tijela dok postaje gnjecavo i vodenkasto kao sladoled koji se topi u vrućem ljetnom danu. Prepuštanje Moţda stoga što nam je urođeno znati nestalno, mi zato tako očajnički svemu prianjamo. Ali doista prianjamo. Znamo, naša mladost nestaje, mi i naši voljeni jednoga dana moraju nestati, sve što smo nakupili na lagan način moţe nam biti uzeto, jednoga dana neće više biti potrebne za naše vještine, jednoga dana naša ljubav neće biti uzvraćena. A mi i dalje prianjamo. Gdje god se okrenemo suočavamo se s nestalnošću. Pišući ovo početkom listopada, gledam i suočavam se s prirodnim godišnjem podsjetnikom da sve stvari blijede. Što više prianjamo, naravno, osjećamo više boli jer stvari blijede, nestaju, umiru oko nas. A ponekad što više prianjamo, to se one više događaju. Zamislite nekoga u ve/i tko je, da, tijesno privrţen drugoj osobi. Drţi se voljenog ili voljene ţeljeznim zahvatom, ljubomoran je najmanjim povodom, provodeći vrijeme u strahu od kakve uţasne stvari koja se moţe dogoditi umjesto uţivanja u vezi kakva jest. Kako se osjeća druga osoba? Koliko dugo takva veza moţe potrajati? (Osjeća se loše. Ne dugo. Čisto u slučaju da negdje sjedite i češkate glavu traţeći odgovor.) Ključ otpuštanja svega za što se grčevito hvatate je u spoznaji da ćemo biti OK i kad to nešto ne budemo imali. To je istina. Zgodna vjeţba: prođite kroz sve stvari koje grčevito ţelite u svojem ţivotu - partner, posao, zdravlje, smisao za humor, obitelj i prijatelji, sapunica na telki - onda si
20 recite da biste zapravo bili OK i bez njih. Moţe se preţivjeti s malo toga. Pa makar odlazak ljudi i stvari moţe biti bolan, preţivjet ćete vi to. Ako vam se da, ponovite nekoliko puta: "OK sam s činjenicom da stvari prolaze i blijede u mojem ţivotu. Bit ću OK bez obzira na to što se meni i mojima dogodi. Prepuštam svoj grčeviti zahvat i puštam da ţivot prosto plovi oko mene i kroz mene." Upalite svijeću i sprţite si obrve. Neeee. Ovo posljednje nemojte činiti! Ali, opustite se (prst broj 1), prepustite se (prst broj 2), pripremite se prihvatiti stvari onakvim kakve jesu (prst broj 3). Prihvaćanje Danas smo u uţasnoj situaciji. Stvari doista postaju sve gore. Ne moţeš ući u autobus a da ne pomisliš kako će ga moţda neki ekstremist dignuti u zrak. Ako autobus uopće i dođe. S vladom koja sve daje privatnim tvrtkama, kojima je novac na prvom mjestu, nitko se s vama neće baviti ako u svemu ne mirišu novac. Dakle, tipično, stajati na kiši i čekati autobus koji neće doći usred srpnja. Čini li se to samo meni ili je sve više kiše ljeti? Potpuno sranje, ovo toboţnje globalno zatopljenje. Dapače, sve je hladnije, vlaţnije, još jedan razlog da nam sole pamet kako trebamo ţivjeti. Uostalom, ako je sve toplije, zašto su onda moji računi za plin sve veći? Ne bi li trebali postajati manji ako ga koristim manje? Nazvao sam ih i upitao; neki mladić u Indiji mi je odgovorio. Bio je pristojan ali naravno nije imao pojma ni o čemu. Barem je bio pristojan, što više nije svakidašnja stvar. Bez pristojnosti nema poštovanja. Znate li koliko se mi u Velikoj Britaniji ţalimo na sve? Dobro, kaţem "mi", trebao bih reći "vi", s obzirom da sada ţivim u Italiji gdje se ljudi gotovo uopće ne ţale (OK, još postoje kvizovi u kojima stari muški voditelji promjeravaju čitavu pozornicu punu djevojaka u bikinima... Ha, moţda je to jedan od razloga... Gledajte, BBC: vratite nam kvizove 70-ih s Bruceom Forsytheom i komadima u bikinijima... to će sigurno uzrokovati da se dečki prestanu ţaliti, barem na neko vrijeme... Onda se barem sve moţe uravnoteţiti s nekim kvizom koga bi vodila Germaine Greer a s gomilom krasnih mladića u kupaćim gaćama, i sve bi bilo u reci u: onda će i cure prestati kukati.) Sada to primjećujem i više iako dolazim samo povremeno u domovinu. Svi su tako utegnuti i skloni kuknjavi. Uvijek loše vijesti na telki; ljudi u sapunicama kukaju i deru se jedni na druge; u Big Brotheru zabadaju i kukaju; novine su sretne kad zapaze kako se divni taj i taj malo udebljao ili je ta i ta previše mršava. Beskrajni napisi ovoga ljeta o Posh Becks kako je premršava; kako jede samo unutarnju stranu kore od banane, kako liţe sol na čipsu tijekom svakog obroka. Razvikali su se kako je to uţasan primjer svakoj mladoj curi. Dobro, ţalim slučaj, ali nije li one krasan primjer mladim curama? Ako jedeš manje od male ptice osjetljiva trbuha onda počinješ nalikovati maloj ptici osjetljiva trbuha. Da, cure drage, ta ţenska nije lijepa. Nije zgodna nama dečkima. Molim vas, osjetite se slobodno, malo više zagrizite, jedite više sladoleda, onda će vas više nas, prešavši plesni podij, zapitati za ples... ili štogod se već danas radi. Zato stalno kukamo, zabadamo i kritiziramo: ne osjećamo se previše dobro iznutra i pokušavamo naći razloge izvan sebe za ovaj osjećaj nelagode. Kako se počnete osjećati bolje iznutra (rekavši jebe mi se, opuštajući se, prepuštajući se), dopast će vam se taj osjećaj; neće vam biti više tako lako kukati o svemu i svačemu. Nakon nekog vremena, počet će vam ići na ţivce jer će činiti da se osjetite gore, a ne bolje. Vidite, najbolje je pokušati prihvatiti stvari oko sebe kakve jesu (to će biti lakše kad izgubite potrebu da stalno traţite isprike za svoja bolna osjećanja). Istina je (ţao mi je što to moram otvoreno reći), da obično ne moţemo učiniti apsolutno ništa o većini stvari koja nas dovode do bijesa. Ne moţemo puno učiniti glede autobusa koji kasni, glede terorista i nesposobnih političara koji nas uvode u laţne ratove, glede mladih koji psuju i ponašaju se bez rešpekta...
21 Čak i stvari bliţe vašoj situaciji: vaš šef je siledţija, partner je sebičan, djeca su vam lijena. Svakako, moţete dati otkaz, ostaviti vašeg partnera i izbaciti djecu na svjeţi zrak da se igraju. Ali sve dok niste spremni učiniti sve ove stvari, prestanite k vragu kukati i prihvatite stvari onakve kakve jesu. Prihvatiti sve, kakvo jest, je divno stanje kojemu naginje-mo. Osjetite ga: kako bi bilo sebe prihvatiti onakvim kakvi jeste, ni tanji ni viši ni boljeg izgleda, baš kakvi ste sada? Kako bi bilo prihvatiti svoj ţivot kakav jest: posao, obitelj, prijatelji, seks, perspektive stvari, čitav vraţji ţivot, baš kakvi jesu u ovome trenutku? Kako bi bilo prihvatiti svijet - sjeban, kaotičan, zagrijan, razoren ratom, zakrčen pohlepom - kakav već jest? Pokušajte danas. Prihvatite stvari koje ne idu prema planu; ljude koji vas ne tretiraju onako kako biste htjeli; loše kao i dobre vijesti. Počnite se osjećati dobro iznutra. Zapamtite, ne morate stalno kukati i kritizirati. Pa ako i osjećate šugavost (kao što je svi osjećamo ponekad), nastojte prihvatiti taj osjećaj također, ne traţeći izvanjskoga krivca. Nepristrano promatranje Promatrač nije neki perverznjak iza navučenih zastora koji zuri u gospođu Tardywells dok ista kasno noću otkopčava svoj korzet (prije nego što će zavodljivo provući konac za zube, na svjetlu mjesečine). Ne, to je ono što mi koji jedemo grah kao dio svojeg posla, zovemo sposobnost da se vidi što se odigrava u vlastitoj glavi i tijelu, bez pristranosti. To se ponekad naziva "svijest" ili "biti svjestan" (obje riječi korištene u uţem smislu od strane jedača graha, a ne filozofa). Ali, zadrţimo se kod Promatrača. Sjednete li nepokretno na neko vrijeme (obično se to zove, malčice odbojno, meditacija), to je dobra prilika da stupite u kontat s vašim unutarnjim Promatračem. Vidite li kako mu već to veliko slovo P daje neku vaţnost u vašem ţivotu? Sjedite i dok se misli počnu kotrljati, kao što će se to neizbjeţno događati, razvijte osjećaj promatranja svojih misli (odozgo ako to ţelite), kao da nisu vaše. Nemojte se s njima petljati. Nemojte suditi. Prihvatite ih. Moţe vam pomoći da naprosto promatrate misli na jedan nepristran način bez donošenja sudova, npr: "Aha, znači ubiti dečka koji me vara s dobro izoštrenom sjekirom" ili: "OK, tako sam gladan da bih mogao oderati svoju mačku i staviti je na roštilj, baš zanimljivo". Evo vam još jednog prizora. Zamislite ovog Promatrača kao jednu CCTV-kameru na zakrčenoj javnoj prometnici. Kamera vidi sve. Ona ne intervenira niti viče: "Hej, nosonja, izgledaš smiješno u tom sakou!" Ona samo promatra. Ustvari, izgeda da nitko i ne gleda taj ekran s nosonjom i njegovim sakoom. Kamera je naprosto komad bedaste mašinerije promatranja (najvjerojatnije i snimanja, čisto da se nade pri ruci). Kamera koja promatra, a ne sudi niti kritizira. Znate li efekt ove male, neţive mašinerije? Ljudi se ponašaju bolje. A to će se dogoditi i u vašoj glavi/tijelu. Što više nepristrano promatrate, prihvativši ono što vidite naprosto za ono što jest, to će se bolje vaša glava/tijelo ponašati. Naravno, ne mora se bolje ponašati; nema tajne policije koja prati snimke vaših zločestih misli. Ali istina je da kada prihvatite svoje misli i emocije onakvima kakve jesu (kroz Promatrača), tada sve kao da se malo smiruje. Probajte i provjerite. Ako vam to predstavlja problem, naime staviti razmak između vas i vaših misli/emocija, čujte sljedeće. Prije nekoliko godina ţivjeli smo u malom stanu u Balhamu. Svake večeri sjedio sam ukrštenih nogu, tiho, po pola sata (oko ponoći). Stan je bio dio ogromnog stambenog bloka tako da se neprestance moglo čuti buku koju ljudi prave: voda u wc-u, lupanje vratima, drečanje televizora, plač beba. Kad bih se smjestio i moja glava se počela usporavati, postao
22 bih svjestan glasova u susjedstvu. Muški glasovi, moţda dvoje, brbljajući o besmislenim dnevnim trivijalnostima. Mogao sam čuti o čemu kad bih se baš napregnuo. Sjećam se svojeg iznenađenja da su tako razgovarali, glasno, u ovo doba noći. Slušao sam i dalje. Pomislio sam kako nikad ranije nisam čuo ove susjede u razgovoru; znao sam samo da jedan sredovječni samac ţivi preko puta ali nikad nisam čuo kako s nekim razgovara. Osluškivao sam. Onda sam naglo shvatio da glasovi nisu uopće bili susjedni: bili su u mojoj glavi. Slušao sam tijek svojih misli (šašave i trivijalne kakve već jesu), ali kao da sam bio sasvim od njih odvojen. Pokušao sam se ponovno uključiti. Čarolija je nestala. Šokirao sam se. Zaista sam bio uvjeren da su dva glasa dolazila iz susjedstva. Shvatio sam (moţda prvi put), da sam više od svojih misli. Postoji nešto drugo, u mojoj glavi ili negdje drugdje, odvojeno od mojih misli. Neki bi rekli da sam se, u tom trenu, spojio s izvorom, ili s bogom, ili s univerzalnim bićem, nemam pojma. Ali bio je to dobar osjećaj. Nisam od tada pokušavao ponoviti iskustvo, ali ponekad imam slične bljeskove, obično dok vozim. Kako u sebi razvijate Promatrača, svoju vlastitu CCTV-kameru, imate lagani osjećaj da se misli naprosto događaju, da ne morate u njih ulaziti. Ne morate vikati "hej, nosonja", nego samo promatrati šarenu gomilu koja prolazi vašom glavom, s potpunom nepristranošću. Svjesno disanje Svijest o vlastitu disanju je lagana i moćna. Stoga za sve ljenijeg i bezbriţnijeg jebe mi se praktičara, tu nema previše posla. Disanje je divna stvar za igranje. Za većinu nas, disanje je nešto o čemu nikad ne mislimo (a bogme niti ne moramo). Nakon nekoliko teških početnih udisaja nakon poroda, izgleda dišemo prilično komotno ostatak naših ţivota bez da o tome pretjerano razmišljamo. Naravno, ako imamo astmu ili neki drugi problem s plućima, bit ćemo vrlo svjesni svojega disanja. Ali za većinu ljudi, jedino kada o svojem disanju misle je kada su bolesni ili kada im mama kaţe „diši duboko" (i stavi glavu među koljena). Disanje je jedno od čudesnih, automatskih funkcija našega tijela: kao i pumpanje krvi iz srca, razmjena kisika i ugljičnog dioksida, regeneracija stanica, probava, čišćenje tjelesnih otrova, ravnoteţa tjelesne kiselosti i luţnatosti i tako dalje. Naša tijela idu svojim poslom bez nas. A to je jako dobro. Bilo bi stvarno neugodno probuditi se svakog jutra i morati provjeriti listu stvari koje valja obaviti: * Disanje? * Pumpanje srca? * Puštanje korektnih hormona? * Odnos kisika spram ugljičnog dioksida 2:1? * Ph razina 8.5? * Dvadesetpostotna obnova stanica? * Korištenje desne strane mozga? * Puštanje adrenalina za početak briga oko tekućeg dana? U tome je dakle stvar. Velika. Od svih ovih brojnih funkcija koje su automatske većinu vremena, disanje je upravo ono s kojim se vrlo lagano moţemo igrati, mijenjajući ga. Svakako, ako baš ţelite, moţete usporiti broj srčanih otkucaja. Ali to nije tako lako. Dok sada, sjedeći gdje već jeste, čitajući, moţete disati dublje ili brţe, ili zadrţati svoj dah. Sve što sa svojim dahom radite svjesno imat će efekt na vaše tijelo (i glavu). Zato je svjesno disanje tako cool.
23 Ako sjedite, svjesno i duboko dišući nekoliko minuta, osjetit ćete se mirnije, a u vašem će se tijelu početi događati čitav niz stvari: * usporit će se broj otkucaja vašeg srca * poslat ćete više krvi u svoje unutarnje organe * poslat ćete više kisika svojim stanicama * ispuštat ćete manje adrenalina, na taj način popuštajući pritisak na preopterećene bubrege * slat ćete poruku svakoj stanici koja kaţe "hej, opusti se malo, stari, stvari nisu baš tako loše" Postoje dvije strane svjesnog disanja: postati svjestan svoga disanja sada i mijenjati ga svjesno. Jednostavno biti svjestan svoga disanja omogućuje vam da upoznate svoj dah. Dobra je ideja to početi raditi. Svakako, čim počnete razmišljati o disanju, ono se malo promijeni. Teško ga je doista nabrzaka uloviti da biste vidjeli što ono radi dok ga se ne gleda. Ne postoji mračni ormar u kojem se moţete sakriti i zaviriti u to kako se diše dok se na disanje ne obraća paţnja. Vaša pluća uvijek znadu kad ste u ormaru, ma koliko malena bila rupa kroz koju virili. Ali, probajte. Primijetite kako vam se dah čini dok ulazi u vaš nos (ili usta). Primijetite kako se kreće kada dišete. Dišete li grudima ili trbuhom? Brzo ili sporo? Ima li prekida? Osjećate li učinak u drugim dijelovima vašeg tijela? Koncentrirajte se jako na ruke; događa li se nešto s njima dok udišete i izdišete? Zapazite kako dišete kad ste opušteni. A kako kad ste na sastanku ili kad ste s vašim ljubavnikom. Upoznajte svoj dah, kako radi, kako se mijenja. Počnite učiti obrasce i načine disanja. To je prva strana svjesnog disanja. Druga strana je kad se počnete s dahom igrati - mijenjati disanje i obrasce disanja, prateći što se događa s vašim tijelom. Vrijedi nešto znati o tome kako disanje funkcionira. Udah je (očito) kada stvari uvlačimo, šireći se. Uvlačimo kisik. Uvlačimo energiju. Naše se tijelo širi. Grudi ili trbuh se šire, kao i ostatak tijela. Kad doista upoznate svoj dah, osjetit ćete širenje u svakom dijelu svojega tijela, zato jer se svaka stanica u njemu širi. Izdah je kada stvari puštamo van, opuštajući se. Puštamo ugljični dioksid. Puštamo napetost iz našeg tijela. Čitavo se tijelo umekša i opusti, kao da malo spadne kada izdahnemo. Riječ je o „energiji". Moţda imate puno iskustva s energijom, ali moţda nemate pojma o čemu govorim. Energija, tj. chi ili qi, ili prana, ili ţivotna sila, ili energija ţivota je nešto o čemu se na Istoku puno govori, ali što smo mi ovdje na Zapadu do nedavno više-manje ignorirali. Prvo, energija postoji. Ona nije neka ezoterična ideja. Ona postoji i ona je ţivot. Da nemamo energije u svojim tijelima bili bismo mrtvi. Energija je pokretna, škakljiva, magnetična sila koja se kreće kroz naša tijela (i tijela svega ţivućeg). Kineska je medicina čitava vezana uz pitanje ravnoteţe energije i stvaranja uravnoteţenog tjelesnog sustava. Za sada, ako znate vrlo malo o njoj, naprosto budite otvoreni spram mogućnosti osjećanja nečeg novog u vašem tijelu. Ili moţda dati ime nečemu što ste već osjetili. Najbolje vrijeme da se energija osjeti jest kad ste zaista opušteni. Prvo, kad ste opušteni, ona teče. Drugo, kad ste opušteni to vam omogućava da je osjetite na pravilan način. Upozorenje, početi osjećati vlastitu energiju moţe biti vrlo zarazno. Osjećaj je prekrasan. Kao kupanje u svjetlu. Moţe biti ekstatičan osjećaj, naprosto sjediti i osjećati ovu ţivotnu silu dok zuji kroz vaše tijelo. Moţete se naviknuti na taj osjećaj i poţeljeti ga uvećati. (Ali nema štetnih efekata u ovoj navici; samo ćete se osjećati još bolje.) Najbolji način da uvećate osjećaj chijaze naravno reći jebe mi se svemu i disati. Svjesno disanje je savršeno pomagalo jebe mi se praktičaru. Počnimo sa jebe mi se izdahom. Ako je reći jebe mi se stvar u tome da se oslobodimo stvari koje su bitne i stvaraju napetost, onda je sporo izdisanje najbolji način da pomognete ovom
24 procesu. To je ono što je izdisaj zapravo: oslobodite se nečeg što ne ţelite, izbacite sve štetne plinove i otrove, sve napetosti koje nisu dobrodošle u vašem tijelu. Najbrţi način opuštanja je da zaista usporite svoj izdisaj. Zaista ga rastegnite. Počnite osjećati kako se vaše tijelo opušta. Moţete pojačati ovaj učinak i više ako izdisaju dodate i uzdah. Uzdah je čudesno pomagalo samo po sebi. Uzdahnete kada ste na kraju nekog teškog i napornog posla. Kad ste završili posao, natočili si whiskey i sjeli na kauč da biste pogledali epizodu Poldarka, tada uzdahnete. Uzdah govori vašem tijelu: "To je to, sad se opusti i prepusti." Uzdah je vaš način kazivanja „jebe mi se. Bez obzira na to što se danas dogodilo, sad je moja prigoda da se malo opustim." Ako dakle ţelite zavarati vaše tijelo kako bi pomislilo da je čitav posao obavljen i da se moţe odmoriti i opustiti, onda UZDAHNITE. Probajte kombinirati neke jebe mi se misli s ovim uzdasima. Odaberite ono čemu ţelite reći jebe mi se u lom trenutku, izgovorite ga, a onda duboko uzdahnite kroz svoj izdisaj. Kratko upozorenje: ako ovo čitate na javnome mjestu, moţda je najbolje pričekati da budete sami. Ili da naprosto to malo umjerite... promrmljajte svoju jebe mi se dionicu, zatim sporo izdahnite. Pardon, naprosto ne ţelim da imate kakvih neugodnosti. Vidite, ne ţelim dobiti pisma koja bi glasila: Dragi g. Parkin, čitao sam vašu knjigu za vrijeme prilično dosadnog recitala Brahmsova Petog koncerta u mjesnoj koncertnoj dvorani. Marljivo sam izveo vjeţbu disanja rekavši: „jebemise za suprugove duge poglede spram zamašnih oblina gde Thrimble... jebemise", a zatim sam izdahnula dugim uzdahom kako ste preporučili. Da skratim dugu priču, postala sam nepoţeljna na pristojnim društvenim domjencima Thricket Windona... smrtonosna rana za ţenu mojeg društvenog poloţaja... Ne, ne ţelim takva pisma. Čisto da znate, u slučaju da do toga dođe, ţelio bih ovakva pisma: Dragi g. Parkin, pročitala sam vaše riječi s jedva suspregnutim uţitkom; mislim da imate sve što me privlači do srţi. Mogu li biti toliko drska i predloţiti domjenak sljedeće srijede navečer kod "Prišta i krhotine"? Nećete me moći Mati: na rever ću prikvačiti crvenu ruţu kako bih pokrila svoje zamašne obline. Vaša Hilary Thrimble Tek da znate. No, dobro, vratimo se disanju. Gdje smo ono stali? Da, onaj jebe mi se izdah. Pokušajte. „Kaţem jebe mi se boli u leđima"... uzdahnite i izdahnite. „Kaţem jebi se svojem šefu siledţiji"... uzdahnite i izdahnite. I tako dalje. Kad god stvari postanu previše vaţne. Kad god ste napeti, anksiozni ili uplašeni. Samo recite jebe mi se, uzdahnite i izdahnite. Radi kao ura.
25 Ali nemojmo zaboraviti niti jebe mi se udisaj. Dok je jebe mi se izdisaj stvar prepuštanja i opuštanja, govorenja ne stvarima, jebe mi se udisaj je stvar uvlačenja energije, snage, govorenja da stvarima. Jebe mi se udah je stvar usisavanja energije kako biste učinili ono što morate učiniti. A to je barem pola igre u načinu jebe mi se ţivljenja. Ako ţelite ustati od stola, prošetati do i pročavrljati sa svojim zgodnim novim računovođom, duboko udahnite, recite jebe mi se i učinite to. Ako ţelite poći na daleki put, duboko udahnite, recite jebe mi se, dajte otkaz i bukirajte svoje letove. Ako ste umorni od zamorne veze, duboko udahnite, recite jebe mi se i dovedite je do kraja. Danas. Energetski govoreći, jebe mi se izdisaj jest yin... opušten, mekan, prepušten. Dok je jebe mi se udisaj yang... energetičan, entuzijastičan, grleći. Ako znate nešto o taoizmu, znate i to da vam je potrebna dobra ravnoteţa yanga i yina kako biste ţivjeli skladno u ovome svijetu. Problem za većinu nas je taj što ţivimo negdje na pola puta između dobroga yang i dobroga yin ţivota. Ne poseţemo za stvarima dovoljno duboko, ne prigrlimo ţivot toliko energično koliko bismo mogli. Niti se opuštamo niti se istome dovoljno prepuštamo. A ovo se replicira u našem disanju. Sve u našem ţivotu je replicirano u našem disanju. Ako pogledate nečiji izdisaj i udisaj, mogu vam se učiniti sličnim. Jebe mi se udisaj je doduše pun energije: pokušajte, zaista se napunite i uvucite tu energiju. A jebe mi se izdisaj je baš suprotan. Ne bi trebalo biti nikakvog napora u ispuštanju zraka... naprosto prepuštanje i opuštanje. Dva daha ne mogu biti različitija. Svaki dah nudi dvije strane jebe mi se ţivljenja. Počnite vjeţbati disanje na sljedeći način. Uţivajte u aktivnom usisavanju energije koje predstavlja jebe mi se udisaj. Onda uţivajte u apsolutno pasivnom prepuštanju koje je jebe mi se izdisaj. Počet ćete uţivati u načinu na koji ovo ima utjecaja na vaš ţivot. Stvorit ćete jebe mi se energiju jebe mi se udisaja i s njom zaista moţete krenuti za onim što ţelite u ţivotu: raditi što zapravo ţelite raditi, bez obzira na to što ljudi o tome mislili. Pruţit ćete sebi i jebe mi se sposobnost jebe mi se izdisaja kad vas zaista zaboli kurac za stvari koje su vas do tada mučile i tištile. Dakle, pogledajmo sada kako moţemo reći jebe mi se nekim specifičnim područjima u našim ţivotima... 3 Recite jebe mi se raznim stvarima Recite Jebe mi se hrani Nedavno sam čitao o pretilosti u Americi. Navodno je tamo 99 posto pučanstva pretilo. Jedini ljudi (jedan pošlo) koji nisu pretili ţive u Los Angeiesu, glumci su na filmu ili TV-u. Ako ne moţete glumiti, znači debeli ste. Što naravno doma stvara probleme: „Chuck, opet si jeo krafne?" „Ne, Joline, ako misliš na krem krafne s komadićima cimeta, kunem se, nisam." Hrana je problem razvijena svijeta. (Naravno, nedostatak hrane je veći problem svijeta u razvoju ali...) Ako se već ne borimo s pitanjem tjelesne teţine, borimo se s tim kako jesti
26 pravilno: s mnoštvom intolerancija i alergija, s različitim savjetima koji dolaze iz svih smjerova. Posljednjih godina veletrgovine su razvile cijele asortimane hrane koja ne sadrţi ono što mislite da bi trebala sadrţati, tako danas imamo: * tjesteninu bez glutena * čokoladu bez kakaa * zaslađivače bez šećera * kruh bez brašna * sladoled bez mlijeka * torte bez šećera * biskvite bez masnoće * kobasice i burgere bez mesa Smiješno. Pomalo se pripremam za sljedeće: HRANA BEZ HRANE. Jedva čekam kušati kakvu ne-hranjive lasagne, nehranjivu pizzu, nehranjiv tirani i su. To će doći kao oluja. Baš kao sve te stvari bez glutena i šećera za koje su nam rekli da ih ne bismo smjeli jesti, iako ljudi ne mogu podnijeti ţivot bez jela kakva su poznavali; tako će moţda hrana bez hrane biti pravljena za ljude koji su na dijeti ili koji ţele jesti manje ali je ipak i dalje kupovati u supermarketu, otvarajući ovitke i onda ih bacati u smeće. Nehranjive lasagne su moj favorit. Zapakirane su u posudu za mikrovalnu pećnicu. Probušite dakle plastični poklopac vilicom, zatim ubacite u mikrovalnu na nekoliko trenutaka. Gotovo. Otvorite poklopac a unutra su samo ostrugani ostaci lasagna. Odmah moţete baciti kutiju u smeće. I zaista, osjetite kao da ste prošli čitavo iskustvo jedenja obroka. Vidite, to je problem s postom. Uz činjenicu da ćete biti dovoljno gladni i biti u stanju pobiti suputnike u podzemnoj i pojesti ih, propuštate i čitavu stvar vezanu s obrokom. Kada nakratko prestanete jesti stvara se puno slobodnog vremena. Tako da ne znamo što bismo s njime. Vrijeme koje provedemo misleći na hranu je vrijeme kada ne jedemo. Dakle, valja razmrljati tanjur s kečapom i oprati ga... uvidjet ćete, vaš post je sada puno učinkovitiji. Zašto ove šale? Zato jer nas hrana i sve u vezi s njom naprosto opsjeda. A to mi se čini jako smiješnim. Na ovaj ili onaj način provedemo toliko vremena misleći na hranu. Muškarac sam a puno razmišljam o hrani. Moţda sam muškarac koji razmišlja kao ţena. Ali kako čujem, ţene navodno misle na hranu puno više od muškaraca. Ako o seksu razmišljamo svakih deset sekundi, čini mi se da o hrani razmišljamo barem svakih sedam sekundi. Nevjerojatno je da se uopće stigne nešto i napraviti na radnom mjestu. A šalim se zato jer je to prvi korak u jebe mi se smjeru. Naša opsesija hranom naprosto je luda. Urnebesna. Hrana (kao ljubav i seks) je jedno od glavnih područja onoga što za nas ima smisla, lako većina nas to vjerojatno negira. Ako bi nas pitali da navedemo stvari koje nam doista nešto znače, vjerojatno ne bismo uključili hranu. A obično je ona jedna od najvaţnijih stvari. Prvo, dakle, treba postati svjestan hrane. Počnite primjećivati koliko o njoj razmišljate. O tome što se događa kad o njoj razmišljate. Primijetite kako vam je dok jedete. Primijetite kako se osjećate kad jedete dobru hranu za koju mislite da biste je trebali jesti. Primijetite kako se osjećate kad jedete lošu hranu za koju mislite da je ne biste smjeli jesti. Kako vam je kad gledate druge ljude koji jedu izuzetno dobru ili izuzetno lošu hranu. Kako se osjećate kad vas stalno propitkujem kako se osjećate? Naprosto počnite uviđati koliko vam hrana zapravo znači. Onda se u sebi malo nasmijte, inače ćete zaplakati. Hrana nam toliko znači iz mnogo razloga.
27 Prvo, ona je velika utjeha. Ako vam je nešto neugodno, onda nema ničeg utješnijeg od čokolade, keksa ili kolača. Mnogi od nas danas provode puno vremena osjećajući se neugodno ali nastojimo izbjeći te osjećaje. Osim što nam daje energiju i osjećaj sreće (na primjer, serotonin se otpušta kada jedemo čokoladu), hrana nas ispunjava. Toliko da više ne moţe stati u nas. Toliko da nam postane slabo. Trpamo se zato jer što više to radimo, manje osjećamo. Ako se osjećamo loše, to je ono što ţelimo izbjeći. Natrpamo se hranom dok ne otupimo. Tako da više nema mjesta za bilo što drugo. Drugo, hrana utječe na naše zdravlje. Mnoge bolesti uzrokovane su hranom koju jedemo. S modernom dijetom naša tijela su previše zatrovana, postajući prava plodna polja za boleštine. Nije ni čudo da stalno pokušavamo jesti ovu ili onu „zdravu" hranu i riješiti se ostale. Ako ste bolesni i vjerujete da je uzrok vaša prehrana, jest ćete hranu bez glutena, šećera, mliječnih proizvoda, soli, mesa, svakako u kutku svoje sobe i bez smisla za humor. Treće, hrana utječe na oblik vašega tijela. Za razliku od očigledno pozitivnog i neposrednog učinka hrane kao tješitelja, negativan učinak tjelesne teţine je odloţeni učinak. Moţete se natrpavati tjednima a učinak na vaše tijelo će biti relativno postupan. Ali učinak je neminovan. Ako previše jedete, udebljat ćete se. A mi ţivimo u strahu od toga. Kad se udebljamo onda stalno pokušavamo jesti manje. U borbi s hranom, faktor vremena nas uvijek na kraju sustigne: kad se preţderemo, uţitak je trenutačan ali je bol odloţena. Kad pokušamo jesti manje, bol je neposredna, dok se uţitak odlaţe. Kad jednom bolje shvatite svoj odnos prema hrani, to je onda dobar trenutak da počnete mrmljati „jebe mi se". jebe mi se znači prihvatiti stvari kakve jesu. Kako bi bilo prihvatiti sebe i kad je riječ o odnosu prema hrani? Bitka se izgleda vodi oko toga da jedemo ili pogrešne stvari ili previše stvari, a onda slijedi osjećaj krivnje. Stoga kada se preţderete sljedeći put, nemojte zbog toga lupati glavom o zid. Recite „jebe mi se, uvijek ovo radim, koliko god pokušavao suprotno, naprosto moram to prihvatiti kao dio svoje osobe." Čak i u trenutku kada morate donijeti odluku, u trenutku kada se osjećate potišteno, kada se borite s time da li da prekršite dijetu i obećanja koje ste sebi dali... oslobodite se pritiska. Recite jebe mi se i onda to ili pojedite i prihvatite, ili ne pojedite i nastavite sa svojim ţivotom. Ali nemojte od toga praviti slona. Prestanite praviti slona od hrane. Ako ste ostali bez posla i ostavila vas je cura, onda zgrabite tu vraţju čokoladu. U stvari, krenite taksijem do tvornice čokolade, razgledajte je, tu moţete zagrabiti istu šakama i trpati u usta ili je čak ponijeti sa sobom dok se još nije pošteno niti ohladila. Osjećat ćete se bolje. A to je dobro. Jebe mi se, prestanite praviti tako veliku stvar od hrane. Bolest, kao što vjerojatno znate, je nedostatak lakoće u tijelu, osjećaj napetosti. Napetost koju osjećate kad jedete pravu ili pogrešnu hranu vjerojatno jednako pridonosi vašoj bolesti kao i sama hrana. Htio bih na sebe staviti bijelu kutu i napraviti eksperiment da sve ovo pokaţem na djelu. U labosu imamo dvoje ljudi u jednakom zdravstvenom stanju. I bolest za koju vjeruju da je uzrokovana hranom. Stavio sam ih pod hipnozu i sad ću im dati nešto hrane. Prva osoba, nazovimo je prva osoba (radi anonimnosti), dobiva čokoladni éclair (moţda se ne sjećate éclaira, moţda su samo ostatak 70-ih, ali u stvari riječ o je o hot dogu napravljenom od tijesta, čokolade i kreme). Prvoj osobi je rečeno (zapamtite, pod hipnozom) da će joj hrana biti jako korisna, da će se odmah osjetiti bolje, moţda čak i izliječiti. Drugoj osobi, nazovimo je B, radi stvaranja zbrke, dat ćemo salatu s orasima i sjemenkama. Njoj utuvimo u glavu da ne moţe odoljeti jer je ta hrana vrlo ukusna, ali će bez sumnje imati negativan učinak na njezino zdravstveno stanje.
28 Prva osoba i osoba B su prikopčane na hrpu strojeva s brojčanicima i stvarima koje bipaju; promatrajmo ih kad počnu jesti. Prva osoba je potpuno opuštena ali jede nešto što bi trebalo odmah utjecati na njezino zdravlje. No, apsolutno nema nikakvog bipanja i skakanja kazaljki na strojevima. Osoba B je jako napeta, ona pravi "mmmm" zvukove dok mljacka svoju salatu. Nakon prvoga zalogaja, stvari počnu bipati, kazaljke skaču i njezino se stanje odmah pogoršava. Promatramo prvu osobu i osobu B šest sati nakon jedenja i obrazac je zapravo jednak: * Konzumiranje čokoladnog éclaira nema nikakva utjecaja na zdravlje prve osobe. Stanje njezine svijesti je sasvim poništilo očekivane tjelesne reakcije. * Konzumiranje zdrave salate s orasima je prouzročio da se osoba B razboli. Vidite li? Znanost. Imam bijelu kutu, stvari bipaju, znači mora biti istina. Ali vrijedi o tome razmisliti kad pokušate odoljeti slasnom kruhu, i kada ste u agoniji jer se bojite da ćete narušiti svoju malo produljenu probavu. Izgled tijela, velika stvar. Toliko je toga napisano o raznim dijetama a one jedva da imaju učinka. Ljudi konzumiraju dijete jednako proţdrljivo kao što troše hranu koju im knjige o dijeti preporučuju da je ne jedu. Dobro, vrijeme je da odjebemo dijetu. Sve knjige o dijeti su beskorisne i pridonose razaranju svjetskih šuma. Stoga bacite ih sve u košaru za recikliranje i umjesto toga zasadite drvo. U stvari, voćku, a onda pojedite voće. Izgubit ćete na teţini ali i pomoći svijetu. Kao i sa zdravljem, napetost stvara probleme. Prvo, prihvatite stvari kakve jesu: moţda ste bucmasti, moţda ste pravo prase, ali prihvatite sebe kakvi jeste. Na nekoliko minuta barem... onda se vratite samopreziru sve dok prihvaćanje ne postane malo trajnije. Pokušajte. Prihvatite svoje navike jedenja kakve jesu. Vi znate da je za vas jedenje poput ringišpila. Nakon što ste neko vrijeme jeli manje, posrnut ćete i pojesti čitavu policu keksa (govorimo o polici supermarketa a ne polici u vašem kuhinjskom ormariću). Također, vrijedi do izvjesnog stupnja prihvatiti da ste, kao bilo koje ljudsko biće koje hoda ovom zemljom, u biti sjebani. Imate emotivne probleme, anksioznost, neuroze, strahove, niski stupanj samopouzdanja... Što god jest, niste previše sretni sa sobom i zato jedete da biste se osjećali bolje. Većina nas je takva. Većina to neće priznati. Ali pogledajte riječ većina, u tome niste sami. Dakle, sjebani... da, ljudsko biće. Sve ovo prihvaćanje imat će definitivan učinak opuštanja. Recite stoga jebe mi se svojoj dijeti. I jebe mi se kada se pojave protivni glasovi. Kako bi bilo reći jebe mi se i jesti ono što vam se jede za sljedeći obrok? Recite jebe mi se poslije kad se počnete osjećati loše. Probajte i vidite kako je. Ako se malo udebljate, recite: jebe mi se! Kladim se da ćete imati manje problema s hranom. Kladim se da kada jednom jedete što zaţelite, nećete morati trpati cijelu rođendansku tortu u usta u jednom potezu jer ćete znati da moţete pojesti ostatak kasnije, čak i sutra ako vam se tako prohtije. Bez toliko napetosti koja se vrti oko „dobre" i „loše" hrane, kladim se da ćete moţda poţeljeti jesti više hrane za koju ste mislili da je „dobra" ali je bila odveć neprivlačna. Dopast će vam se. No, nemojte početi misliti da je „dobra", nego naprosto jedite što hoćete. Kladim se, počet ćete gubiti na teţini. Ako i dalje izgovorite jebe mi se naprosto ne morate više previše brinuti. Ako vam znači manje da se debljate, onda neka vam znači manje i kada teţinu gubite. Naravno, počastite se malim osmijehom kad vaga ispod vaših stopala radi za vas... ali i dalje moţete reći jebe mi se, pa si uzeti čokoladu kako biste proslavili.
29 Zajebite dakle dijetu i počnite govoriti jebe mi se. Prihvatite stvari kakve jesu i kakvi ste jer sve je OK kakvo već jest - neka hrana i vaše tijelo znače manje. Primijetite o čemu su toliki zen- tipovi tako dugo meditirali: kada za nečim prestanete ţudjeti, to je trenutak u kojem to isto počnete dobivati. Recite jebe mi se vašim vezama I tako, ulazimo u minsko polje. Ovo je moţda najteţe područje ţivota za shvatiti jer reći „jebe mi se" na bilo koji način moţe izgledno sjebati vašu postojeću vezu. Da vidimo zašto. Odnosi su kao Piccadilly Circus vašeg grada koji se sastoji od vaţnih stvari. Zaista vaţnih. Veze su centar zbivanja, sva akcija, sva vaša paţnja tu je usredotočena, gdje dolazi i do srazova. Druga područja vašeg grada vaţnih stvari su više predvidljiva: vaš posao je više predvidljiv, vaši prijatelji (općenito govoreći), vaše zdravlje itd, itd. Ali u vezama, ono što je vaţno doista je vaţno. Značenje svega toga je nešto što ima vrlo dubok utjecaj na sve nas. Biti u vezi pitanje je nas samih... naš najintimniji način kako se nosimo s vanjskim svijetom. Ulozi su ovdje povećani. Sve je uloţeno u ovu investiciju: * ako je izrečeno nešto mučno, to osjećamo duboko * ako mislimo da nas ne čuju, osjećamo se kao djeca * ako mislimo da ih više volimo nego oni nas, osjećamo bol * ako mislimo da nas više vole nego mi njih, osjećamo krivnju * ako nas uzbudi netko van naše veze, zbunjeni smo * ako se oni uzbude van naše veze, osjećamo ljubomoru Ako je ţivot kakav ţivimo veza između nas i vanjskog svijeta, onda je odnos s našim partnerom najfinija nit u loj vezi. U vezi smo beskrajno odani ţelji za uspjehom i beskrajno pogođeni njezinom propašću. Zato jer u vezi sve izgleda tako vaţno, potencijal za bol je beskrajan. Mnogi od nas ţive prilično konstantnu bol od naših veza. To znači da oni početni dani, tjedni i mjeseci veza često znaju biti najturbulentniji, jer stvari nam tada toliko puno znače. Nakon godina u vezi, stvari kao da znače manje, ulozi su manji a potencijal za bol umanjen je. U vezama, okoliš značenja moţe se naglo izmijeniti. To se obično zove zaljubiti se. Kad se zaljubite, ostale stvari postanu manje vaţne. Ponekad je jedina vaţna stvar osoba koju volimo. Sve vaše normalne predodţbe o svijetu odlete kroz prozor. Bilo kakav racionalan pristup koji imamo u ţivotu moţe se istopiti. Ljudi koji se zaljube obično ostave obitelji koje su ranije oboţavali, ostave poslove i poloţaje, izgube svoje prijatelje, promijene vjerovanja, izgube osjećaj za odijevanje, izgube zdrav razum, počnu slušati glazbu za koju su ranije mislili da je očajna. Ljubav čini smiješne stvari ljudima.Trilijun pjesama napisan je upravo o tom efektu. Romantična je ljubav, dakle, očito ključni izazov jebe mi se načinu ţivota, jer ljubav se najčešće sastoji u značaju neke druge osobe za vas, te u posljedičnom vezivanju i ovisnosti o toj osobi. Vjerujemo da su te kvalitete sastavni dio onoga kada nekoga volimo. Reći „jebe mi se" stoga moţe imati neke iznenađujuće učinke. Problem je u tome što je jako teško vidjeti što jebe mi se moţe učiniti u nekoj vezi. Kako nešto dobro moţe proizaći iz toga da se partner osjeća manje vezan za vas ili vas osjeća manje kao središte njegova svijeta? Mi tako volimo svu tu ovisnost i vezivanje u našim vezama. jeste li ikada igrali igru ljubavne redukcije s nekim? Ide ovako nekako: Da li bi me još uvijek volio da sam zaista debela? Da, naravno.
30 Da li bi me još uvijek volio da sam unakaţena u nesreći? Da, naravno. Da li bi me još uvijek volio da nemam nogu? Da, naravno. Da li bi me još uvijek volio da nemam ruku? Da, naravno. Da li bi me još uvijek volio da ne vidim? Da, naravno. Da li bi me još uvijek volio da ne čujem? Da, naravno. Da li bi me još uvijek volio da nemam zube? Da, naravno. Da li bi me još uvijek volio da ne mogu misliti, da sam u bolnici, u vegetativnom stanju? Hm, da, naravno. Da li bi me još uvijek volio da sam mrtva? Da, naravno, draga. Zar zauvijek? Da, zauvijek, draga. Jako smiješna igra. Dirljiva. Dobro funkcionira ako stalno kaţete da. Ali što je zapravo druga osoba pitala? Da li bi me još uvijek volio da sam svedena do točke nepostojanja... da li bi me i tada volio? Hm, eto pritiska: „Da, da te uopće nema, u bilo kojem smislu, volio bih te još uvijek." U ljubavi ţelimo mnogo. Ţelimo svu paţnju. Ţelimo da traje vječno. Ţelimo da bude savršena. Sve što imamo mi bacamo u ove ţelje. A to znači vezivanje i ovisnost. Tu je očigledno i veliki potencijal za bol. Mogućnost da kaţemo jebe mi se je kao priča o dvodimenzionalnim ljudima. Zamislite ljude koji ţive u dvodimenzionalnom svijetu: ovdje ništa nema trodimenzionalan oblik, sve je u crtama i sjenama. Stanovnici naprosto ne mogu zamisliti trodimenzionalni svijet... To je van njihova dosega. Ako biste pokušali objasniti, ne bi vas mogli razumjeti. Ali povedete li ih u taj novi svijet, pustite li ih neka ţive u njemu neko vrijeme, odmah će ga skuţiti, uvidjevši koliko je začudan u usporedbi s njihovim starim 2D svijetom. Slično je i kad kaţemo jebe mi se stvarima. Posebno u našim vezama. Iz vaše situacije u ljubavnoj vezi s nekim, teško je vidjeti kako biti manje vezan moţe poboljšati stvari. Ali pokušajmo. Sjetite se veze u kojoj ste bili duboko zaljubljeni u nekog: bili ste njime očarani (a to naravno moţe biti vaša sadašnja veza). Sjetite se vezanosti: njegova paţnja, izgled... čekanje na telefonski poziv... uţivanje u vremenu provedenom zajedno više od bilo čega drugog. Sjetite se naličja: anksioznost, da li i on/ona vas voli kao i vi njega/nju... ljubomora... frustracije zbog vlastite ovisnosti. Zamislite kakva bi veza bila da ste stvari shvatili malo manje ozbiljno. Da ih niste uzeli toliko osobno. Da niste brinuli hoće li veza trajati vječno. Zamislite da ste se manje oslanjali na vezu i dopustili drugoj osobi da diše. Zamislite da vam je on ili ona značila malčice manje. Zamislite da vi niste bili ulog u toj vezi. A onda evo čudne stvari: ne znači da tu osobu volite manje. U stvari, upravo tu moţda definicije ljubavi počnu biti kao tijesni pseći remen. Jer tijesno prianjanje uz romantičnu ljubav koju mi, kao i sve u našem društvu, drţimo za „ljubav" moţe se pretvoriti u drugu vrst „ljubavi" kad se prestanemo očajnički za nju drţati.
31 Neočekivan rasplet, ali kad je ljubav manje bitna, ona se uvećava. Pokušajte, to je kao 3D svijet za ljude koji su normalno bili 2D. Dio razloga za to su, naravno, napetost i relaksacija. Kad ste vezani i ovisni, postoji ogromna napetost u vezi. Tu nema mjesta za kretanje. Čim se nešto poremeti, stvari počnu pucati, kao vrlo tijesno navijena opruga koja naprosto pukne. Kada sve popustite, kada se opustite van svoje vezanosti i ulaganja u vezu, odjednom imate više prostora. Kako chi struji lakše u opuštenom tijelu, tako i ljubav lakše teče u opuštenoj vezi. Stoga ako ste uplašeni da će vaš čovjek/ţena pobjeći s nekim - jebe mi se! - postoji masa drugih muškaraca/ ţena. Koje god probleme imate, skučenost u vašoj vezi, pogledajte kako se osjećate kad izgovorite jebe mi se. Izgovorite svoj problem sada. Zatim recite jebe mi se i vidite kako se osjećate. „Ne mislim da sam joj još uvijek onako privlačan kao ranije... A jebe mi se, što sad." I tako dalje. U kojoj god bili fazi vaše veze, zastanite na tren i pogledajte kako je to kada stvari nisu baš toliko vaţne. Onda nastavite ţivjeti i vidjet ćete što će se dogoditi. Kao i energija koja teče kroz novo opušteno tijelo, ljubav i energija mogu početi teći lakše kroz vas i vašu vezu. Moţe se dogoditi sljedeće: * novi ţivot ulazi u vašu vezu i diţe vas na drugu razinu * shvatite da je ova veza pogrešna i prekinete je * ljubav u vašoj vezi raste a istovremeno shvatite da ţelite ljubav drugih ljudi Treća točka je moţda najkonfuznija (i najinteresantnija). Moţda vam se učini da je višak ljubavi koji osjećate teško odrţati (u vašoj vezi). Moţda ćete početi traţiti nešto poput „otvorenije" veze. Ovo se još zove „imati cijelu tortu ali je ujedno i pojesti". Prepoznajte stalne i proturječne porive koje većina ljudi ima: biti s jednom osobom zauvijek... ali biti i sa svim ostalima također (obično za bitno kraće vrijeme, na primjer jednu noć). Ovo izgleda kao teţak i opasan put. No, jesu li monogamne veze lagane i sigurne? Ako vas čitava ova ideja uţasava, recite jebe mi se i nastavite svojim putem, jednoga dana moţda se, hm, da ga jebeš, moţete vratiti i ponovno pročitati ovaj odlomak. Recite jebe mi se bolestima Puno ljudi silom prilika krene u svijet alternativne terapije, uz priključne duhovne aspekte, vodeni ţeljom da se izliječe od raznih bolesti. Ili je konvencionalna medicina bila nemoćna ili počnu tragati šire za lijekom, ne vjerujući u konvencionalnu medicinu od početka. Alternativna medicina moţe pruţiti puno toga. Čini se da od vrtoglavog broja ponuđenih terapija, jedna mora biti dobra i za nas. Problem je, doduše, zbunjujuća ponuda. Iskušenje je veliko, ako bolujete od bilo čega, krenuti kroz listu sve dok sebi ne pronađete jednu alternativu koja će magično, učiniti čudo za vas. U tom pogledu, razlika između konvencionalne i alternativne medicine je fascinantna. Ironično je da je pristup alternativne medicine holističan, ali je njezin odgovor razmrvljen. Tako da nas većina terapeuta tretira u cijelosti: glava, tijelo i duh, svi povezani, svi fizički simptomi su dakle samo jedan indikator opće neravnoteţe zdravlja. No, odgovor je necjelovit i razmrvljen: postoji recimo 50 različitih komplementarnih načina da se bavite svojom općom neuravnoteţenošću. Dok je u konvencionalnoj medicini pristup razmrvljen ali je odgovor uniforman. Većina doktora liječit će vaš bolesni dio tijela često ignorirajući druge faktore "cjelovitog" bića. Ako
32 imate problema s očima, ići ćete kod okulista. Odgovor je zatim uniforman. Problem s vašim očima će vjerojatno biti tretiran na isti način kod bilo kojeg očnog specijalista bilo gdje u svijetu. Dakle, alternativna medicina je obrnuta verzija konvencionalne. Ako jeste, ili ako ste bili, kronično, akutno, ili umjereno bolesni, pretpostavljam da ste probali niz alternativnih terapija. Tako da prepoznajete izazov koji predstavlja beskonačna lista mogućnosti. Gdje početi? Što je najbolje za vas? Ovdje u Italiji alternativna medicina je krenula drugim smjerom. Mnogo je jednostavnija. Plan konvencionalne medicine naprosto u sebi sadrţi i holističku sliku u obliku homeopatije. Naravno, ima mnogo drugih terapija u pričuvi, ali za većinu izbor je jednostavan: ili konvencionalno liječenje, ili prirodno, homeopatski. Homeopatska konzultacija je kao kod običnog liječnika (doduše lijekovi su skuplji): u stvari, često je riječ i o konvencionalnom liječniku u jednoj te istoj osobi. Mnoge ljekarne, čak i u najmanjim selima, nude homepatske lijekove. Makar znanstvene studije i dalje demonstriraju da nema ničeg u homeopatskoj medicini (doslovno), ovdje je to ogroman posao. Dobrodošla i lagana alternativa za ljude koji su razočarani konvencionalnom medicinom. Ako jeste, ili ste bili, bolesni, poznat vam je očaj ţelje da sebi pronađete lijek. Oni koje zanima alternativna terapija ovo osjete još dublje. Stvar funkcionira na nekoliko razina. Prvo, očigledno, ako vaše stanje uzrokuje bol, nelagodu, smutnju, onda očajnički ţelite to ispraviti. Ako ne moţete spavati, ili ste stalno umorni, ako vam je teško mokriti, ako vam je koţa iritirana, vaš trbuh nadut, ako imate perut ili vam se tresu ruke... zaista se ţelite riješiti tih simptoma. Spremni na sve ne biste li to doveli u red, jedete neku komično striktnu dijetu; svakoga dana radite vjeţbe disanja koje smiruju; kuhate smrdljive trave; pristajete da netko zabode deset finih igli u osjetljive dijelove vašeg tijela; pokušat ćete razne joga-poloţaje, znači morate moţda zakvačiti petu iza uha; kupujete skupe lijekove koji u sebi ne sadrţe „lijekove". Znate, mislim da je to razumljivo, čak i pohvalno. I sam sam bio takav, sve sam to prošao. Drugo, čitav holistički svijet sadrţi nešto što nas stalno vuče spram cilja: "zdravlja". Ako je zdravlje cjelovitost, onda bolest to nije. Ako nismo sasma dobro, ako nismo puni ţivahnosti, onda na neki način nismo cijeli. A to je veliki teret, s obzirom na to da mnogi od nas čitavo vrijeme nisu najbolje. Da, znam, simptomi i bolest smatraju se oblicima čišćenja i purifikacije tijela... tijelo se prirodno samo kreće prema ozdravljenju, tako da bolest u tome smislu moţe biti smatrana kao "dobra". Ali, na kraju, ista stvar: bolest je dobra samo stoga što je privremeno sagledana kao sredstvo koje opravdava cilj, a to je zdravlje. Dobra je zbog toga čemu vodi. U holističkoj medicini postoji vezanost za cjelovitost i zdravlje: cilj potpunosti koji zrcali spiritualni put, primjerice, jogi-na koji traţi duhovno "jedinstvo". To je tako. Znate što? Dosadno mi je. Svaki oblik vezanosti jednom postane dosadan. Dosadno je i zamorno lutati od jedne terapije do druge, doći do raznih razina uspjeha. Ako jedna terapija zaista funkcionira, vaše nade porastu. Zatim izgleda kao da prestane imati učinak i postanete deprimirani. Svaka je terapija evanđelje nuđeno od nekog tko je bio „izliječen" i tko vjeruje da će i vama pomoći. Moţda i hoće, ali obično to neće biti taj lijek. Naravno, moţda je u pravu. Moţda baš to vruće kamenje ispod vaših vjeđa moţe izliječiti vaš sindrom skvrčenih noktiju. Ali ja bih radije razmotrio jednu drugu mogućnost. Neki ljudi se toliko zamore od pokušaja, od utroška puno novca i energije da naprosto odustanu od svega. Izgovore jedan veliki jebe mi se i konačno prestanu ţeljeti biti cjeloviti,
33 dobri i savršeni. I dalje osjećaju bol i nelagodu kao i ranije ali naprosto kaţu jebe mi se, i prepuste se. Ionako nema veze, stoga čemu trpjeti dodatnu bol nadanja da će se osloboditi svoje muke? Sasvim se prepuste svojem stanju. Sasvim se predaju muci. Odustanu od ţelje da budu drugačiji od toga kakvi jesu. Moţda počnu jesti nešto što nisu jeli dugo vremena, ili počnu piti i pušiti. Ono što sigurno čine: OPUSTE SE. Stvar koju ćete zacijelo uvijek učiniti kad kaţete jebe mi se, opustit ćete se. Znate li što se onda događa? Moţda ne odmah. Moţda ne u dogledno vrijeme. Ali odjednom, oni se osjete bolje. To ih iznenadi jer su prestali imati potrebu za tim. Ali postane im puno bolje i oni dobiju ono što su oduvijek ţeljeli. Jedino što sad nisu više zabrinuti za svoje zdravlje koje im nije toliko bitno, sada kada su odjednom sasma zdravi. Opisujem prirodni proces: prirodni način da se kaţe jebe mi se. Ako čitate ove riječi, postoji velika vjerojatnost da ste umorni, dosadno vam je, spremni ste odustati. Nemojte reći jebe mi se da biste prevarili bogove, a tajno ipak brinuti o svojem zdravlju misleći da je to vrlo lukav način ozdravljenja. Trenutak kada prestanete toliko brinuti o svojem zdravlju, upravo je onaj u kojem će se stvari početi mijenjati. Kada manje brinete, ili moţda uopće ne brinete, to ne mora značiti da ćete prestati dobro jesti, vjeţbati, meditirati, ići na akupunkturu, ali očajanje i očekivanje čuda od ovih stvari nestaje. Ja jedem dobro jer zaista uţivam u ukusu svjeţeg povrća i voća. lako isto tako volim okus sladoleda, koji također jedem. Vjeţbam zato jer zaista volim osjećaj da mogu vikati sa svojeg brdskog bicikla kad idem nizbrdo, kao i osjećaj zamora u tijelu, a ne zato što će mi to (jednom) donijeti optimalno zdravlje. Meditiram zbog energije koja se širi kroz moje tijelo kada to činim, ali to nije toliko različito od energije koja se širi mojim tijelom kada sam ljut. Što se napokon dogodilo? Kao i obično, sve se svodi na relaksaciju. Kao i mnogi drugi, odavno sam shvatio moć relaksacije. Vjeţbao sam Tai Chi i Chi Kung kako bih koristio pokret, disanje i chi u svrhu totalnog opuštanja. Pokušao sam gotovo svaku postojeću metodu relaksacije. Odavno znam nešto što mnogi ne uviđaju: kada ste potpuno opušteni problemi nestaju. Tjelesni, mentalni, emotivni, duhovni problemi ne mogu ništa protiv stanja potpune opuštenosti. Tolike stvari sam učio. Vjeţbao sam razne tehnike do visokog stupnja. A opet, vrlo se malo toga izmijenilo. Zašto? Zato jer sam još uvijek imao cilj, vezanost, tisuće značenja. A ovi svi zapravo označavaju napetost. Tu je kvaka: ako ţelite biti zdravi, ako koristite čak i najbolju tehniku relaksacije koju ţelite doseći, upravo vaša ţelja za zdravljem stvara napetost koju će tehnika teško moći slomiti. Dakle najbolja metoda relaksacije koju ćete pronaći nije brinuti se i nešto više ne ţeljeti... nego reći jebe mi se. Odustanite od svojih ţelja. Onda će sve krenuti k vama (ali naravno ne moţete tako nešto ţeljeti!). Recite Jebe mi se novcu U našem svijetu vaţnih stvari, novac znači puno. Naravno, nije istina za sve ali općenito govoreći jest: * ako ga nema dovoljno, htjeli bismo ga imati tako da sve naše brige oko novca nestanu * ako ga ima dovoljno, dovoljno da ne brinemo oko računa i praznika, sanjamo ga još više, kako bismo kupili bolji auto ili ţivjeli u većoj kući
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx
John C.docx

Recommended

Antoni de melo-S vjesnost
Antoni de melo-S vjesnostAntoni de melo-S vjesnost
Antoni de melo-S vjesnostVesna Dimic
 
Wayne-w-dyer-osjeĆati-se-dobro
Wayne-w-dyer-osjeĆati-se-dobro Wayne-w-dyer-osjeĆati-se-dobro
Wayne-w-dyer-osjeĆati-se-dobroAmra Handanovic
 
Newton michael putovanje_dusa
Newton michael putovanje_dusaNewton michael putovanje_dusa
Newton michael putovanje_dusaIvan Šćepanović
 
Newton Michael putovanje_duša
Newton Michael putovanje_dušaNewton Michael putovanje_duša
Newton Michael putovanje_dušaStanka Popov
 
Putovanje dusa michael-newton
Putovanje dusa michael-newtonPutovanje dusa michael-newton
Putovanje dusa michael-newtonrelami77
 
Eckhart tolle moc sadasnjeg trenutka
Eckhart tolle moc sadasnjeg trenutkaEckhart tolle moc sadasnjeg trenutka
Eckhart tolle moc sadasnjeg trenutkaAmra Handanovic
 
Anne alexander oprez s masnocom - 145 tajni iz stvarnog zivota o uspjesnom ...
Anne alexander oprez s masnocom - 145 tajni iz stvarnog zivota o uspjesnom ...Anne alexander oprez s masnocom - 145 tajni iz stvarnog zivota o uspjesnom ...
Anne alexander oprez s masnocom - 145 tajni iz stvarnog zivota o uspjesnom ...Nenad Radic
 
Samoozdravljenje2 prve
Samoozdravljenje2 prveSamoozdravljenje2 prve
Samoozdravljenje2 prvesmail hondo
 

Recommended

Antoni de melo-S vjesnost
Antoni de melo-S vjesnostAntoni de melo-S vjesnost
Antoni de melo-S vjesnostVesna Dimic
 
Wayne-w-dyer-osjeĆati-se-dobro
Wayne-w-dyer-osjeĆati-se-dobro Wayne-w-dyer-osjeĆati-se-dobro
Wayne-w-dyer-osjeĆati-se-dobroAmra Handanovic
 
Newton michael putovanje_dusa
Newton michael putovanje_dusaNewton michael putovanje_dusa
Newton michael putovanje_dusaIvan Šćepanović
 
Newton Michael putovanje_duša
Newton Michael putovanje_dušaNewton Michael putovanje_duša
Newton Michael putovanje_dušaStanka Popov
 
Putovanje dusa michael-newton
Putovanje dusa michael-newtonPutovanje dusa michael-newton
Putovanje dusa michael-newtonrelami77
 
Eckhart tolle moc sadasnjeg trenutka
Eckhart tolle moc sadasnjeg trenutkaEckhart tolle moc sadasnjeg trenutka
Eckhart tolle moc sadasnjeg trenutkaAmra Handanovic
 
Anne alexander oprez s masnocom - 145 tajni iz stvarnog zivota o uspjesnom ...
Anne alexander oprez s masnocom - 145 tajni iz stvarnog zivota o uspjesnom ...Anne alexander oprez s masnocom - 145 tajni iz stvarnog zivota o uspjesnom ...
Anne alexander oprez s masnocom - 145 tajni iz stvarnog zivota o uspjesnom ...Nenad Radic
 
Samoozdravljenje2 prve
Samoozdravljenje2 prveSamoozdravljenje2 prve
Samoozdravljenje2 prvesmail hondo
 
Joe barry zbogom-panici
Joe barry zbogom-paniciJoe barry zbogom-panici
Joe barry zbogom-paniciSvetozar Miučin
 
Murphy joseph kako (do)biti ono sto zelis
Murphy joseph kako (do)biti ono sto zelisMurphy joseph kako (do)biti ono sto zelis
Murphy joseph kako (do)biti ono sto zelisAmra Handanovic
 
Presentation1
Presentation1Presentation1
Presentation1zvrndo
 
Odstampati serena alba geometrija bozanske iskre
Odstampati serena alba geometrija bozanske iskreOdstampati serena alba geometrija bozanske iskre
Odstampati serena alba geometrija bozanske iskreVan007
 
Caroline myss anatomija duha
Caroline myss anatomija duhaCaroline myss anatomija duha
Caroline myss anatomija duhaNenad Radic
 
Steiner duhovno-vodstvo-covjeka-i-covjecanstva
Steiner duhovno-vodstvo-covjeka-i-covjecanstvaSteiner duhovno-vodstvo-covjeka-i-covjecanstva
Steiner duhovno-vodstvo-covjeka-i-covjecanstvaIgor Šuntić
 

More Related Content

Similar to John C.docx

Murphy joseph kako (do)biti ono sto zelis
Murphy joseph kako (do)biti ono sto zelisMurphy joseph kako (do)biti ono sto zelis
Murphy joseph kako (do)biti ono sto zelisAmra Handanovic
 
Presentation1
Presentation1Presentation1
Presentation1zvrndo
 
Odstampati serena alba geometrija bozanske iskre
Odstampati serena alba geometrija bozanske iskreOdstampati serena alba geometrija bozanske iskre
Odstampati serena alba geometrija bozanske iskreVan007
 
Caroline myss anatomija duha
Caroline myss anatomija duhaCaroline myss anatomija duha
Caroline myss anatomija duhaNenad Radic
 
Steiner duhovno-vodstvo-covjeka-i-covjecanstva
Steiner duhovno-vodstvo-covjeka-i-covjecanstvaSteiner duhovno-vodstvo-covjeka-i-covjecanstva
Steiner duhovno-vodstvo-covjeka-i-covjecanstvaIgor Šuntić
 

Similar to John C.docx (6)

Joe barry zbogom-panici
Joe barry zbogom-paniciJoe barry zbogom-panici
Joe barry zbogom-panici
 
Murphy joseph kako (do)biti ono sto zelis
Murphy joseph kako (do)biti ono sto zelisMurphy joseph kako (do)biti ono sto zelis
Murphy joseph kako (do)biti ono sto zelis
 
Presentation1
Presentation1Presentation1
Presentation1
 
Odstampati serena alba geometrija bozanske iskre
Odstampati serena alba geometrija bozanske iskreOdstampati serena alba geometrija bozanske iskre
Odstampati serena alba geometrija bozanske iskre
 
Caroline myss anatomija duha
Caroline myss anatomija duhaCaroline myss anatomija duha
Caroline myss anatomija duha
 
Steiner duhovno-vodstvo-covjeka-i-covjecanstva
Steiner duhovno-vodstvo-covjeka-i-covjecanstvaSteiner duhovno-vodstvo-covjeka-i-covjecanstva
Steiner duhovno-vodstvo-covjeka-i-covjecanstva
 

John C.docx

  • 1. 1 John C. Parkin Jebe mi se najuzvišeniji duhovni put Posvećeno Leoneu i Arcu, mojim sinovima i uzorima „jebe mi se" filozofije (no ipak, da se niste usudili rabiti taj izraz, dečki!)
  • 2. 2 Sadrţaj Predgovor - Bosonogi liječnik Predigra Test: Odmah recite jebe mi se nečemu! Poruka autora Zašto reći jebe mi se predstavlja duhovni čin? Zbog čega jebe mi se ima takav naboj? Kako čitati ovu knjigu 1 Zašto kaţemo jebe mi se Kaţemo jebe mi se kada prestanemo raditi nešto što ne ţelimo 23 Kaţemo jebe mi se kada napokon učinimo nešto za što nismo vjerovali da moţemo učiniti 25 Kaţemo jebe mi se kad nam je ţivot isuviše vaţan 27 2 Osnovne jebe mi se metode Opuštanje 48 Prepuštanje 51 Prihvaćanje 52 Nepristrano promatranje 55 Svjesno disanje 58 3 Recite jebe mi se raznim stvarima Recite jebe mi se hrani 67 Recite jebe mi se vašim vezama 76 Recite jebe mi se bolestima 83 Recite jebe mi se novcu 38 Recite jebe mi se vremenu 93 Recite jebe mi se unutarnjem pacifistu 94 Recite jebe mi se odgoju djece 99 Recite jebe mi se samokontroli i disciplini 112 Recite jebe mi se planovima i ciljevima 117 Planovi i ciljevi su super 118 Planovi i ciljevi su srneće 120 Pokušamo skinuti ruke s volana 122 Recite jebe mi se ţelji da popravite svijet 126 Recite jebe mi se klimatskim promjenama 128 Recite jebe mi se svojim problemima 131
  • 3. 3 Recite jebe mi se onom što drugi misle o vama 135 Recite jebe mi se strahu 147 Recite jebe mi se i budite sebični 153 Recite jebe mi se svojem poslu 159 Recite jebe mi se svojoj drţavi 164 Recite jebe mi se traganju 166 4 Učinak izgovaranja jebe mi se Kad mu kaţete jebe mi se, ţivot reagira 173 Učinak riječi jebe mi se na vašu percepciju 178 Učinak na vaše tijelo nakon što ste rekli jebe mi se 185 5 Formula „jebe mi se" Korijeni formule „jebe mi se" 191 Sjedeće poze s naslonom 195 Sjedeće uspravne poze 200 Stajaće poze 204 Pokretne poze 210 Postkoitalni dim Meni je bilo lijepo Zbog čega je jebe mi se najuzvišeniji duhovni put (čisto u slučaju da niste obraćali paţnju a ţelite imati temu za čavrljanje u kafiću) Htio bih vas ponovno vidjeti (ako se slaţete)
  • 4. 4 Predgovor Jebe mi se. Napisat ću štogod mi padne na pamet. Promislivši pomno, ţeleći najbolji mogući predgovor, jer svaka knjiga to zasluţuje, počeo sam intelektualno, pimplavo, odjednom shvativši da pišem predgovor knjizi sa smjelim i neozbiljnim naslovom jebe mi se - dakle zašto bih trebao biti promišljen? Ključevi oslobađanja su univerzalni i u suštini jednostavni: valja se riješiti svih priča koje ste sebi ranije utuvili o ţivotu, o tome tko ste ili što biste trebali biti dok ste ţivi, te spoznati se odjednom kao boţanski svemoćno, nezaustavljivo i basnoslovno biće. Da biste to ostvarili potrebna je volja za opuštanjem i prepuštanjem, ne samo jednom nego uvijek. Posebice onaj dio vaše svijesti koji je navikama sklon, koji se identificira s njima poput lukave lije i koji će se boriti na svaki mogući način za svoje stare navike. Da biste se prepustili, morate izdati naredbu vašoj svijesti, naredbu s kojom se ona moţe identificirati a koja izaziva spontani osjećaj slobode. A koja je bolja naredba od „jebe mi se" jerbo u trenutku izgovaranja ovih profanih, sočnih riječi postajete jedno sa svakim buntovnikom koji je ikada ţivio, sa svim velikim osloboditeljima svijeta, s krčiteljima novih staza koji su stvarali trendove - slobodni ste - i u svojoj slobodi time prirodno veličanstveni. John i ja smo srodni duhovi - sasvim sam inspiriran njime, kao i njegovom sjajnom knjigom Jebe mi se - vjerujem da je riječ o značajnom doprinosu ljudskoj vrsti. Bosonogi Liječnik
  • 5. 5 Predigra Test: Odmah recite jebe mi se nečemu! Kaţete li jebe mi se, oslobađate se svog grčevitog hvatanja za nešto - obično za nešto što vam zadaje bol. Kada kaţete jebe mi se, prepuštate se tijeku ţivota - prestajući raditi ono što ne ţelite, konačno počevši raditi ono što ste zaista ţeljeli; prestajete slušati druge i počnete slušati sebe. Reći jebe mi se označava duhovni čin (zapravo konačni čin), zato jer diţete ruke od problema, ostavljate se nečeg, prestajete se protiviti i vraćate se natrag u prirodni tijek ţivota (drugačije znanog i kao Tao, Bog itd.). Kaţete li jebe mi se, prestajete brinuti (općenito), prestajete nešto ţeljeti (uglavnom) i konačno postajete sretnim činjenicom da postojite kao takvi u ovome trenutku (ako ste imali sreće). Stoga prije no što zajedno skočimo, drţeći se za ruke, u bazen jebe mi se mudrosti, probajte odmah. Recite jebe mi se nečemu! To moţe biti nešto maleno (prošećite do hladnjaka i pojedite onaj komad torte) ili nešto veliko (prošećite do te svinje koju nazivate partnerom i recite mu nek uhvati maglu). Recite jebe mi se nečemu... bilo čemu! Osjetite slobodu i olakšanje koje taj iskaz donosi. Umnoţite deset puta, zamislite takav osjećaj većinu vremena i onda ćete stvoriti predodţbu o tome u što se ovdje upuštate. još jedna stvar, prije nego što skočimo, zajedno UZVIKNIMO... Jeeeeebee miiii seeeee!
  • 6. 6 Poruka autora Dakako, cijela ova knjiga je jedna autorska poruka. Ali ovo je posebna poruka od konvoja koji u izvidnicu šalje svoj bicikl da vas susretne i pripremi za dolazak same poruke. Dakle, biciklist skida svoju kacigu (majko mila!). Cereka se. Kad se malo pribere kaţe vam zašto se smijao. Poruka će vas obično nalaziti u prostodušnom formatu. Stvari se obično lakše progutaju i svare na taj način. Kao što je slavna guru-vještica 60-ih Mary Poppins jednom rekla: "Ţlica šećera pomaţe da se proguta lijek." Posebice što ţlica lijeka/šećera koju ćete kušati moţe imati okus kakav god poţelite: kao što su to bile jagode za Michaela, a punč od ruma za samu Mary Poppins. Dakle, izaberite okus koji vam se najviše sviđa i pokušat ću vam udovoljiti. Stvar je u tome da je čitava poruka vezana uz ne-ozbilj-nost. Dakle, lijek sam po sebi je sto posto šećer (naravno, s vrijednošću E za taj poseban okus po vašem izboru). Naš je ţivot sačinjen od vaţnih stvari. Naš vrijednosni sustav naprosto su stvari koje smo odabrali kao vaţne (ili su nam bile takvima nametnute našim odgojem i odrastanjem). A stvari koje su nam vaţne su stvari koje obično shvaćamo ozbiljno. Kada kaţemo jebe mi se (a obično to kaţemo kada su stvari koje su nam vaţne otišle k vragu), shvatimo da stvar koja nam je bila vaţna zapravo i nije baš bila toliko vaţna. Drugim riječima, kroz bilo koju nesretnu okolnost, mi prestanemo ozbiljno shvaćati nešto što obično shvaćamo vrlo ozbiljno. Vaţne su stvari ozbiljnost sama. Nevaţne su zemlja smijeha i lakoće. Dobro, vaš mozak zuji naokolo kao muha u kutiji za cipele nadraţena mirisom šporkog mesa. Mogućnost da stvari moţda nisu baš tako vaţne, djeluje malo zbunjujuće. Ali za većinu nas postoji i neodoljivi parfem slobode, onda kad shvatimo da stvari naposljetku moţda nisu toliko vaţne. Zašto reći jebe mi se predstavlja duhovni čin? Kad kaţemo jebe mi se stvarima koje nas se tiču (stvarima koje su nam isuviše vaţne), mi tada izvodimo jedan duhovni čin. jebe mi se je savršen zapadnjački izraz istočnjačkih duhovnih ideja o prepuštanju, odustajanju i opuštanju našeg grčevitog pritiska na stvari (privrţenost stvarima). Naravno, moţemo se svađati do povratka spasitelja (hm, zar upravo ne oboţavate tu frazu?), o tome što duhovno zapravo znači. Široko shvaćeno, obično se definira kao nešto nematerijalno: u bilo kojem ne- obliku. Ali niti ovo nas previše ne zadovoljava. Jer ja mogu osjećati "duhovno" i za najfizičkije, najobičnije stvari. Stoga nemojmo previše gubiti glavu oko aktualne definicije; dovoljno je reći "duhovno". Po mojem iskustvu, kad god se duboko opustimo i prepustimo, mi se tada otvorimo prema duhovnom.
  • 7. 7 Kada kaţete jebe mi se bilo čemu, onda se već odmaknete od napetosti i privrţenosti krenuvši ka opuštenosti i slobodi. Sve filozofije, religije, duhovne discipline, pruţaju isto obećanje: slobodu. Problem je u tome da je sloboda teško obećanje za ispunjenje. Zapravo, bilo koja filozofija koja bi mogli ispuniti to obećanje, postala bi konačnom filozofijom... stoga, dobrodošli u jebe mi se filozofiju. Problem za većinu nas na Zapadu, tako duboko pod stresom, tako ukočene, anksiozne i opsjednute kontrolom kakvi već jesmo, jest da nama treba jedna fraza puna muda, poput jebe mi se, da nas prebaci u jedno opuštenije stanje. Ona također ima dodatnu prednost jer u sebi ne sadrţava niti jedno od navedenog, jer nije (ili ne zahtijeva): * Molitva * Pjevanje * Meditacija * Nošenje sandala * Pjevanje pjesama uz akustične gitare * Stvaranje uvjerenosti da ste vi u pravu a svi ostali u krivu * Ubijanje * Jedenje graha * Nošenje narančaste boje * Činiti ono što ne ţelite činiti * Pravila * Praviti se sretnim kada to zapravo niste * Govoriti Amen, osim ako to zaista mislite Amen. Zbog čega Jebe mi se ima takav naboj? Jer sadrţi riječ „jebi" Knjiga poput ove kontroverzna je naprosto stoga što sadrţi riječ „jebi". Smiješno, zapravo. Prvo stoga jer filozofija iza svega zapravo je stvar anarhije, a ne same riječi. No, poglavito radi toga jer treba proći puno vremena da jedna takva riječ izgubi svoju moć. Riječ „jebi" je prekrasna. Krasna je stoga što u slangu označava seks. To je po sebi već čini zabavnom, jer se i njezino značenje proširilo. „Odjebi" zapravo znači „Idi i seksaj se" što zapravo nije uvreda, već dobra sugestija, „jebi se" je zapravo „Seksaj se sam sa sobom" što svakako nije uvreda, više jedan poziv. „Jebemga" je zapravo „0, super seks" što, u trenutku frustracije i nije loša stvar na koju valja misliti. Takva riječ šokira. Na neki način moţe se shvatiti vrijeme kada je bila rijetko korištena, kada je bila jedva izgovorena u većini društvenih krugova. Ali tijekom 80-ih i 90-ih ona je procurila i utekla u jezik. Prešla je barijere klasne, rasne, dobne, kao jedna odabrana psovka. Njezina fleksibilnost je začudna: toliko da moţe biti korištena kao bilo koji dio svakodnevna govora. Pogledajte:
  • 8. 8 „Pomislio sam jebime (glagol), u trenutku kad se jebeno (prilog) izvukla iz jebenog (pridjev) automobila. Naprosto, čista jebada (imenica), mislim ono, jebemliga (veznik), morao sam jebeno (prilog) to pojebat (glagol) (mizogina uporaba neodređene imenice, ali naprosto jebeno prostačka)." „Jebi" tako nekima posta svaka druga riječ u rečenici. Zapravo čudi, usprkos svoje sposobnosti da se širi poput virusa, da ova riječ uspijeva zadrţati dobar dio svoje snage. Svakako, danas je moguće staviti je na naslovnicu knjige na način na koji se to ne bi moglo još prije dvadesetak godina. Ali upravo ta jedna riječ privući će pozornost mojoj knjizi. Riječ je o anarhiji Reći jebe mi se je kao pokazati srednji prst svijetu smisla, konvencija, autoriteta, sustava, uniformnosti, reda. A to je zapravo anarhija. Anarhija doslovno znači biti bez vladara. Anarhisti predlaţu drţavu slobodnu od vladalaca i voda. Šire značenje anarhije je odsutnost bilo kakvog zajedničkog standarda, svrhe ili značenja. A to je ključ anarhičnom biću jebe mi se filozofije. U ţivotu sve podupire našu neumornu potragu za značenjem, za zbirkom ulančanih značenja, lako nam ta ista značenja prouzrokuju bol, sve oko nas podupire ovaj proces gomilanja značajnog. Da bismo ţivjeli skladno, pokušavamo dogovoriti se oko standarda, svrha i značenja ţivota. Stoga bilo što što ugroţava neka od ovih kolektivnih značenja, ove svete krave našeg semantičkog svemira, predstavlja nam veliku prijetnju. Anarhizam, tj. odsutnost značenja ili svrhe, je dakle najveća prijetnja. Uţa politička konotacija anarhizma, svrgavanje drţave, nije ništa u usporedbi s disruptivnom moći njezina pravog značenja: zbacivanje zajedničke percepcije onoga što je bitno i svrhovito. Anarhizam u ovome smislu je najrazornija, najradikalnija filozofija koju čovjek moţe domisliti. Kad kaţete jebe mi se, napipali ste filozofiju koja svakoga straši do balčaka. Jebe mi se je krcata s dvije vrste eksploziva: riječ „jebi" sama po sebi ima jedan impresivan i uvredljiv naboj; a sama fraza napipava filozofiju čiste anarhije. No, prije no što se uplašite i prestanete čitati, pomislivši: „Anarhija me ne zanima", evo jedne zanimljive filozofske fusnote skrivene unutar etimologije riječi Anarchos (da, usput budi rečeno, sve to potječe od Grka) - to je opis koji je često bio primijenjen na Boga - biti „bez uzroka" i bez početka, smatralo se biti boţanstvenim. Veliki trenutak. Trenutak kada čitavi stadioni (ili sladio ako znate latinski), ustanu, aplaudiraju, bodre. Tvrdim kako je jebe mi se: konačni duhovni način (usput, on to doista i jest), i argumentiram da je u suštini čisti anarhizam, a zatim otkrivam kako Bog, BOG ni manje ni više - kako se on definirao upravo kao Anarchos. Sveta Majko Boţja, i Oče također, pa ovo su dobre vijesti. Bilo tko bi dakle moţda pomislio da postoji jedan Bog koji me ovdje vodi kroz predstavljanje njegove konačne filozofije. Dragi Boţe, ţalim slučaj, ali čitav koncept Tebe je samo jedno zajednički shvaćeno značenje - stvar kojoj anarhično moram reći jebe mi se. Oprosti, Boţe. Kako čitati ovu knjigu
  • 9. 9 Većina vas na Zapadu će imati tendenciju da čita ovu knjigu od početka (sprijeda) do kraja (straga), osim ako niste jedan od onih koji čita celebrity-časopise pa radije prelista nešto od kraja prema početku. Tek da znate, to vam neće biti od pomoći na kraju (uostalom, na naslovnici već stoji: jebe mi seje konačni duhovni način). Ako ste iz zemlje u kojoj normalno čitate knjige od kraja, samo izvolite, makar riječi neće imati mnogo smisla, zato je moţda najbolje pričekati da se knjiga prvo prevede (već se pripremam za različite pogrešne prijevode naslova, posebice na primjer Seks s njima; pronađite svog boga seksajući se s nepokretnim objektima). Ali, evo jednog super načina čitanja knjige za sve (Zapad i Istok): pokušajte je otvoriti nasumce i vidite što će ondje ispasti. Kao da se koristite tarot-kartama. Tko zna zašto i kako, ali izgleda da ova metoda funkcionira. Probajte odmah čisto da ovo potvrdite (i iznenadite se). Zatvorite knjigu. Duboko udahnite i usredotočite se na nešto što vam treba sada, danas. Zatim otvorite knjigu nasumce. Hajde, učinite to. To je sjajna metoda čitanja. Ako to radite redovito, a stalno vam se pojavi ista stranica, znači trik još uvijek pali: savjetujem vam izdaleka, valja se usredotočiti na taj aspekt vašega ţivota. još jedan super način čitanja ove knjige je pročitati ulomak, zatim izaći van i reći drugima koliko vam se knjiga dopadala, kako se vaš ţivot mijenja upravo u tom trenutku. Na taj način koristite sebi (dobra karma zbog širenje preporuke), drugima (kojima koristi poruka) i meni (koji koristi prihode od prodaje knjige da napravi kuću od čokolade koju će polako pojesti, a zatim zatraţiti puni iznos od osiguranja kad otkrije termite, pa ću zatim početi čitavu vraţju stvar ispočetka). I Zašto kaţemo jebe mi se Kaţemo Jebe mi se kada prestanemo raditi nešto što ne ţelimo Svakoga tjedna čistite prozore svoje kuće/stana/riječnog tegljača. To činite religiozno, predano. Ali sada vam već ide na ţivce. To radite zato jer vam je majka uvijek govorila da prozori govore dosta toga o vlasniku. Netko s prljavim prozorima, mislila je, svakako mora da je i sam prljav. Ali tlaka pranja svakoga tjedna je nedavno postala takva da ste jednog ponedjeljka naprosto rekli jebe mi se i umjesto pranja prozora gledali televiziju s čokoladom u ruci. Super osjećaj. Kako prolaze tjedni, uţivate vidjeti kako prozori postaju sve prljaviji. Oni postaju simbol vaše novostečene slobode. Kada postane kroz njih teško gledati, onda ćete unajmiti perača prozora. Još ste sretniji s vašim novim jebe mi se stavom ako je perač mlad i zgodan... još vam se pije i limenka Diet Coke, takorekuć. Kada stvari za koje smo mislili da su vaţne počnu postajati tlaka, moţemo doći do točke kada ćemo reći jebe mi se. Tada ih prestanemo raditi i umjesto njih traţimo nešto zabavnije. Dakle: * kaţemo jebe mi se pokušaju da budemo fit i umjesto toga gledamo telku.
  • 10. 10 * kaţemo jebe mi se pokušaju da budemo ljubazni prema ljudima koji nam se ne dopadaju i umjesto toga ih ignoriramo * kaţemo jebe mi se dolasku na posao točno u sekundu i umjesto toga kasnimo * kaţemo jebe mi se spremanju i umjesto toga unajmimo spremačicu * kaţemo jebe mi se bogu i umjesto njega oboţavamo vraga Zapravo, kazat ćemo jebe mi se kad god odustanemo od nečega što nam uzrokuje bol. Moţemo to reći i odustati od toga da smo netko tko ne ţelimo biti. Moţemo to reći i naprosto prestati brinuti oko nečega za što smo vjerovali da moramo brinuti. Kaţemo jebe mi se i svim obvezama koje osjećamo: prema obitelji, prijateljima, poslu, društvu, čitavom svijetu tamo negdje. Pritisak koji svatko na nas stavlja, da budemo ovakvi i onakvi, da činimo određene stvari, ponekad naprosto postaje nepodnošljiv. Onda kaţemo jebe mi se i radimo po svome. Kaţemo Jebe mi se kada napokon učinimo nešto za što nismo vjerovali da moţemo učiniti Dakle, napokon činimo svoju stvar. Iz bilo kojeg razloga, obično prestanemo raditi mnoge stvari koje bismo zapravo htjeli jer vjerujemo da ne bismo trebali. U ovome trenutku ima ljudi koji će reći jebe mi se, a zatim: * napokon pristupiti mladiću/djevojci koji im se dopadaju otkrivši im svoja osjećaje * napustiti posao koji im je dojadio i umjesto toga putovati svijetom * konačno reći što im je na umu prijatelju ili članu obitelji * po prvi puta u svojoj karijeri otići na bolovanje * zaviriti u ţeninu garderobu i probati taj zgodni komad odjeće za tulum * govoriti naglas u knjiţnici * pojesti čitavu tortu od čokolade * pokazati srednji prst drugom vozaču, a onda ubrzati * leţati na travi i satima zuriti u nebo To je sloboda. Konačno raditi što doista ţelite raditi. Reći jebe mi se svijetu i tomu što ljudi o vama misle. Krenuti po svome. To je onaj aspekt priče kada će vam zatrebati jedan rock soundtrack. Stvar iz onih starih Levi's- reklama: kad ćete dojuriti u ured na motoru, pokupiti djevojku i odjahati s njom u suton. Dakle, punim gasom naprijed, zapjevajmo: Get your motor runnin' Head out on the highway Lookin' for adventure And whatever comes our way Yeah, Darlin' go make it happen Take the world in a love embrace Fire all of your guns at once And explode into space Born to be w...i...l...d. Kaţemo Jebe mi se kad nam je ţivot isuviše vaţan U središtu svakog jebe mi se iskaza nalazi se naš odnos spram smisla u našim ţivotima. Istina je, oni su isuviše smisleni. Što je zapravo lijepa kozmička šala. Mi volimo misliti kako je naš ţivot borba nalaţenja nekog smisla; ţelimo pronaći smisao u stvarima; brinemo oko smisla
  • 11. 11 ţivota; brinemo se oko besmisla. A zapravo je upravo gomilanje smisla ono što uzrokuje tu istu bol kojoj ćemo na kraju reći jebe mi se. Prestali smo prati prozore jer je tlaka pranja prozora postala veća od smisla koji smo pridodali čistim prozorima (zbog u nas usađene ideje od strane roditelja). Otisnuli smo se na autocestu zato jer je privlačnost otvorenog puta konačno prevladala nad besmislom striktno zacrtane karijere, hipoteke na kuću i widescreen televizora. Dakle, zavirimo malo u povijest značenja (i boli). Kako smislom punimo svoje ţivote K vragu, gle, tko se odjednom pojavio! Eamonn Andrews (ili Michael Aspel, ovisno o vašem uzrastu). Provalio je u WC i uhvatio vas na djelu kako čitate ovu knjigu... ili se popeo na autobus... ili iskočio iz ormara u vašoj sobi rekavši: Ovo je vaš ţivoti . I tako, dignete se, krenete gdje god se već nalazite s njim. Zatim rez, i evo vas u studiju punom ljudi iz vašega ţivota, s velikim ekranom u pozadini i vašom slikom na njemu. Pojavite se s Eamonnom, kao da su sagradili filmski studio baš pokraj vaše kuće. Krećemo: rođeni ste 1965. u pristojnom predgrađu, u obitelji Jean i Dereka Mayhewa... itd. Itd. To ste vi. Dakle, vratite se datumu svojeg rođenja. Pridruţit ćemo vam se dok se borite za zrak izlazeći iz divnog, mračnog i toplog mjesta gdje ste proveli proteklih devet mjeseci. Kakav uţas... sva ta svjetla i ljudi... nema više tekućine u kojoj se moţe plutati; samo prostor, samo zrak. Tu ste. U prostoru koji za vas nema nikakva smisla. A to vas se, u ovom trenutku, uopće ne tiče. Na neko vrijeme bit ćete sretni s jednostavnim smislom: majčina dojka koja znači hranu i piće i, dobro, majčina dojka koja vas hrani i napaja. Svi ti ljudi koji u vas zure i čine smiješne zvukove ne znače vam ništa. Smisao stvari prirodno se uvećava. Obično naprosto u smislu da li te stvari uzrokuju zadovoljstvo ili bol. Dojka je radost. Čudni osjećaj u trbuhu je bolan. Sada Eamonn okrene stranicu, vama su već četiri godine i igrate se. Sjećate li se kako ste se osjećali? Sjećate li se zadovoljstva u najobičnijim stvarima? Gledajući kako kapi kiše klize niz prozorsko okno. Izašli biste van i gledali u nebo, s kišom na licu. Oboţavali ste miris kiše na suhom betonu. Ponekad bi vam na pamet palo kako biste htjeli poći negdje drugdje ili raditi nešto drugo. Ali uglavnom biste bili baš sretni tu gdje ste se našli: uranjajući u teksturu svega oko vas. Smisao stvari se razvijao; mnoge stvari su vam pruţale zadvoljstvo a neke su vam počele uzrokovati bol. Sada ste već postali prilično svjesni istih, do te mjere da ste ponekad pokušavali zamijeniti neke od bolnih stvari s nekim od ugodnih. Dok listate stranice svojeg ţivota, gledajući se kao tinejdţera, prirodna potraga za smislom nastavlja se... Sada nam nešto predstavlja imati prijatelje i sviđati im se; da ih privlačimo; da nas vole; da nam ide dobro u školi, u sportu ili da dobro sviramo neko glazbalo. Naš svijet smisla postaje sve sofisticiraniji; ponekad je naprosto riječ o tome da se dobro provedemo; ponekad da su nas drugi prihvatili; ponekad o tome da smo ispunjeni onim čime se bavimo; ponekad je riječ o pomaganju drugim ljudima. Listajući stranice ţivota, kroz studentske dane, prvi posao, ljubavne veze, moţda kroz stvaranje obitelji, vidimo tapiseriju smisla od kojeg se naš ţivot sastoji, a koja postaje sve sloţenija. Poput izviđača koji skuplja značke na rukavu, i mi tako polako ali sigurno dodajemo popisu stvari koje nam nešto znače. A to je, za većinu ljudi, ţivot. A to je, vrlo vjerojatno, vaš ţivot.
  • 12. 12 Mi stvaramo ţivot od stvari koje imaju smisla za nas: stvari koje su nam bitne. Mogli bismo reći da su te stvari naše vrijednosti, ili stvari koje mi u ţivotu drţimo vrijednim. Što smo bolji uposlenici, to nam naš posao više znači. Što smo bolji partner, to nam više znači naša veza. Što smo bolji građani, više nam znači dobrobit drugih. Stvari su vaţne. Većini nas i jako vaţne. Sve u ljudskom društvu potvrđuje nam da bi stvari trebale biti vaţne... tako da ih nikada ne dovodimo u pitanje. Ali kako idemo kroz ţivot, lista postaje sve dulja. I dok Eamonn gura svoja pokretna kolica sjećanja u sadašnje vrijeme, zagledajte se u to što vam je u ţivotu vaţno. Vjerojatno ćete moći otpisati dobar dio nabrojanih stvari koje su vam bitne: * kako izgledate: da li ste predebeli ili prestari, preniski ili previsoki * koliko ste uspješni u tome čemu ste posvetili svoj ţivot * ljudi oko vas: obitelj, partner, prijatelji * činite li svijet boljim mjestom: pomaţete li drugima ili činite nešto što mijenja stvari nabolje * novac: naprosto imati ga dovoljno, ili doći do točke u kojoj ga imate i previše * imati plaćene račune * provesti lijepe praznike svake godine * biti iskren * činiti pravu stvar kad god je to moguće * biti pouzdan * biti nasmijan * htjeti nešto od sebe napraviti * Bog/Buddha/Muhamed itd. * vaše zdravlje * pronaći pravoga sebe * pronaći svrhu svojem ţivotu * pronaći unutarnji mir * doći na vrijeme na posao * ispunjavati rokove * pruţati dobar primjer * ne psovati pred djecom * ne dovoditi u pitanje opća mjesta * imati svoje stavove * imati slobodno vrijeme * vrtlarstvo * glazba * biti u tijeku sa Eastenders/Coronation Street/Big Brother * biti pri ruci kada vas ljudi zatrebaju * imati lijep automobil - ili naprosto imati automobil koji će vas odvesti od točke A do točke B. Naravno, mogli bismo nastaviti s ovim popisom unedogled. Stoga što postoji beskonačno puno smislova u ovome svijetu... bezbrojne potencijalne stvari koje su nam bitne. Zato sada, na trenutak, usporedite popis koji imate s prizorom sebe kao četverogodišnjaka. Pfu, odgovornosti odrasloga čovjeka, ha? Praktički bez da ste to primijetili, stvorili ste jedan konvoj stvari koje su bitne. Burt Reynolds je naprijed u kamionu koji vam zaista najviše znači. A iza njega imate sve ostale kamione/prikolice/motore stvari koje su vam također bitne. A konvoj ima ogromnih poteškoća odrţati se na cesti. Poruka primljena.
  • 13. 13 Ţivot ima drugih zamisli Spuštamo se autocestom kroz Arizonu. ZZ Top je odvrnut do daske. Imam fine, muške brkove. Kraj mene sjedi plavuša u jeans-hlačicama iz 70-ih. Što čovjeku više treba? Ali ovaj je konvoj moja odgovornost. Konačno, ja sam ga izveo na cestu. Bez obzira na to koliko Chuck servisirao vozila (i dame, hm)... s toliko opakih strojeva na cesti, uvijek postoji mogućnost nekog mehaničkog kvara. Moţe doći do probušene gume na jednom od otvorenih kamiona. To će nas usporiti na neko vrijeme, ali nas neće zaustaviti. Moţe puknuti pogonski remen na jednom od kamiona, ali onda ću naprosto maznuti nečije hulahopke i time privremeno srediti ovaj problem. Ali mi imamo 34 osovine, 34 vruća brtvila! Da ne spominjemo injekcijske sustave, diferencijale s ograničenim proklizivanjem i klipnjače (trebali biste vidjeti moju; bilo kakav mehanički problem ondje i odmah biste imali hrpu nezadovoljenih ljubavnica). Onda je tu i vrijeme. I to kakvo! Poplave. Tornada. Tuče koje mogu ubiti čovjeka. Takav je i svijet nama bitnih stvari. Svaka bitna stvar nas izlaţe elementarnom ţivotu. Svaka bitna stvar je kao imati plan za ţivot od kojeg očekujemo da se on toga plana i pridrţava. Ali ţivot ima drugih zamisli. Ma koliko nastojali da ostanemo zdravi, ponekad ćemo biti bolesni. Koliko god pokušavali stići na vrijeme na posao, ponekad ćemo zakasniti. Koliko god pokušali učiniti pravu stvar, ponekad se napije-mo i napravimo nešto glupo. Ma koliko ţeljeli dopasti se drugima, ponekad je zbilja naprosto drukčija... nitko nas ne zove, osjećamo se uţasno. Ponekad ţivot ima drugih zamisli o stvarima koje su nam bitne. Ponekad ţivot ima drugih zamisli od onih nekoliko stvari koje jesu bitne. Ponekad ţivot ima drugih zamisli o svemu. Što veći ovaj naš konvoj stvari koje su bitne, veća je mogućnost da će se ţivot umiješati u naše planove i pošteno ih promućkati. Smisao znači bol Sve što nam nešto znači, sve što nešto znači uopće, u sebi ima potencijal da nam nanosi bol. Smisao je šareno obojena kutija s boli unutra. Ponekad, bez da to ţelimo, poklopac naprosto prsne, a bol počne navirati. Problem je u tome što smisao, stvari koje imaju smisla, znači vezanost. A sve ono čemu smo privrţeni u sebi ima potencijal da se okrene protiv nas i ugrize nas. Budisti su usredotočeni na pitanje vezanosti. A moţemo vidjeti i zbog čega. To je njihov ekvivalent grijeha. Biti slobodan od vezanosti moţe nas povesti dobrim dijelom puta do potpunog oslobađanja. U stvari, moţda je to zapravo sam put. Tvrda podloga. Uz sve malene restorane kraj puta. Pa moţda čak i usputni mobilni zahodi na odmaralištima, iako u ovo nisam sasvim siguran. To bi značilo da ipak moţda malo pretjerujemo. No sada nastupa problem: pokušavate se riješiti svojih vezanosti, izbaciti svoje ţudnje, no to baš nije lako. Ne, to je kao recimo da trčite jednu milju za rekordnih trideset sekundi. Vrlo vjerojatno to nije moguće. Ikada. Ali, opet, nastavimo s argumentom, ne ţelim vas previše potištiti. Barem ne još. Dovoljno je za sada reći da je smisao u bilo kojem obliku vezanost sama. A vezanost u sebi nosi vrstu napetosti. Kada smisao nestane, onda nestane vezanosti. A time i napetosti. Perspektiva stvari nas uči o smislu.
  • 14. 14 Toga se moţda sjećate iz jednog Bondova filma, ili moţda jednog od onih časopisa koji predviđaju ţivot li budućnosti (naravno, nikad neće biti baš takav): prizor čovjeka koji se uspravan, drţeći dvije poluge, odlijepi od tla i leti naokolo, ler-pogon za jednu osobu. Povučete li polugu mjenjača unatrag, dodate li malo gas i već ste gore, stotinu stopa u zraku. Nazovimo ovo vašim strojem za perspektivu stvari. Recimo, lutamo šumom ţivota, gledajući drveće. A drveće su sve one stvari koje su nam bitne. Neke nam se dopadnu i o njima se brinemo... druge padnu ravno ispred nas. Poneka čak i na nas. jer stvari ponekad ozbiljno krenu u pogrešnom smjeru. Dogode se uţasne stvari, ili se dogode negdje oko nas. Netko blizak umre; upleteni smo u nesreću; saznamo da imamo ozbiljnu bolest, i tako dalje. Kada se dogode ovakve stvari, stroj za perspektivu proleti kroz šumu i krene u nebo. Sve one stvari koje su nam toliko značile, otuda jedva da moţemo zamijetiti. Osoba koja dozna da ima rak odjednom ne moţe razumjeti zbog čega se toliko brinula o toliko trivijalnih stvari; in-tray polica na poslu; plaćanje komunalnih poreza; da se fakat udebljala u tijeku posljednjih nekoliko godina. U trenu, sve stvari koje su nešto značile odjednom znače ili vrlo malo ili ništa. Lebdeći tako u svojem stroju za perspektivu, još uvijek moţete vidjeti šumu ispod vas, ali drveće je sada bitno smanjeno. Sada moţete vidjeti i druge šume i polja naokolo, shvativši da je naše drveće prilično nebitno. S vijestima o 9/11, 7/7 ili o tsunamiju, većina nas poletjela je gore u svojim strojevima za perspektivu. Odjednom su sve one male stvari kojima smo bili obuzeti izgledale patetično nevaţnima. Bilo je bitno da smo ţivi, mi i naša obitelj. To je bilo sve što je bilo bitno. Sve što moţe poslati naš stroj za perspektivu u visinu, od osobne do svjetske tragedije i susreta s nečim nad čime ćemo se zamisliti, znači reći jedan veliki jebe mi se normalnim brigama u našim ţivotima: „Jebemu, zbog čega sam se toliko brinuo?" „Jebiga, zaista bih trebao ţivjeti umjesto da zaglavljujem u malenim stvarima." „Jebe mi se, pomoći ću ljudima i time napraviti razliku." Naravno, mogli bismo poći i kroz misaoni proces koji će tako ponijeti naš stroj za perspektivu u stratosferu. Ovako nekako: samo sam jedan između 6.5 bilijuna ljudi na ovom planetu u ovome trenutku. Tj. jedna osoba među 6,500,000,000 ljudi. Puno je to punih stadiona na Wembleyju, a još više sendvič- autobusa (kao standardni britanski način mjerenja brojčanosti stvari). Ţivimo na zemlji koja se vrti 67,000 milja na sat kroz prostor oko Sunca koje je centar našeg solarnog sustava (dok se naš solarni sustav vrti oko centra Mliječnog puta brzinom od 530,000 milja na sat). Samo naš solarni sustav (zapravo malena mrljica unutar čitavog svemira) je zapravo jako prostran. Da je zemlja zrnce papra, a Jupiter jedan kesten (standardne američke mjere), morao bi ih razdvojiti stotinu metara da bi dobio osjećaj prave udaljenosti među njima. A ovo je samo jedan od mnogih svemira. U stvari, izgledi su da tamo negdje postoji mnogo, mnogo naseljenih planeta poput našeg, u drugim svemirima. A to je još uvijek samo prostor. Pogledajte vrijeme. Ako ste imali dva dobra poluvremena, boravit ćete nekih 85 godina na ovoj zemlji. Vrsta broji tu negdje oko 100,000 godina, dakle vi ćete provesti tek 0.00085 posto povijesti čovječanstva na ovom planetu. A čovjekov boravak na zemlji je vrlo kratak u kontekstu ţivota na zemlji (koja je stara 4.5 bilijuna godina); da je zemlja bila tu kao ekvivalent jednoga dana (s Big Bangom koji je grunuo u ponoć), ljudi se ne bi pojavili sve do 23:59:58 sati. Znači tu smo negdje tek u zadnje dvije sekunde. Ţivot prođe u trenu. Relativno je malo onih koji su ovdje bili prije 100 godina. Kao što ćete i vi otići (relativno) skoro.
  • 15. 15 Dakle, s najpovršnijim pogledom na prostorni i vremenski kontekst naših ţivota, totalno smo nevaţni. Kako se stroj perspektive diţe toliko visoko iznad šuma zaboravljamo što ta riječ i znači, vidimo samo još jedno svjetlo koje se kreće. Prelijepo je. Malo, blago ljeskajuće svjetlo. Krijesnica izgubljena negdje u svemiru. A krijesnica, na zemlji, ţivi samo jednu noć. Prekrasno bljesne, zatim nestane. Tamo gore, visoko u našem stroju perspektive stvari shvatimo da su naši ţivoti zapravo baš kao krijesnice. Samo što je zrak ispunjen s 6.5 bilijuna krijesnica. One divno sjaju za jednu noć. Zatim nestaju. Dakle, jebemu, barem tada moţete ZAISTA sjati. Eto nas ponovno. Jeste li je kušali? To je bio kratki okus slobode. Ponekad ne traje dugo. Ali ima nezaboravan okus. Osobno sam ga uvijek kušao kada bih promišljao totalnu beznačajnost svoje egzistencije. Taj nalet slobode ima dobar okus: ako moj ţivot već znači tako malo onda, jebi-ga, barem mogu dobro u njega uroniti i nasmijati se. Što se događa kad ima previše smisla Povest ćemo stroj za perspektivu toliko visoko u svemir, da će se rastopiti poput šećera u vrućoj šalici čaja. Moţda se vama to nikad ne događa, ali ţivot ponekad skrahira. Kao jedan od onih spektakularnih krahova iz trilera s kraja 70-ih kada automobil poleti ravno pa naviše kroz barijeru na uglu koja se, kako se ispostavi, nalazi na najstrmijoj strmini koju ste ikad vidjeli, zatim lupi o stijene, smrskavši se, odskoči niz strminu, razbije se u dijelove dok pada, završivši u kanjonu dolje kao smrskana olupina. Slijedi kratka pauza. Zatim plamena eksplozija. To je moglo započeti s jednom od onih velikih stvari o kojima smo ranije govorili: jedne od onih koje vam normalno pruţe dosta dobar uvid u stvari. A te stvari ne učine uvijek da nam ţivoti skrahiraju. Ljudi su zadrţali svoju prisebnost kroz najnevjerojatnija iskušenja i tragedije. Ali ţivoti obično krahiraju kada neke od stvari u koje su ljudi uloţili puno značenja, krenu po krivu. Ali, također, ţivoti ponekad krahiraju bez nekog očitog razloga. Kada ţivot skrahira vi, i svi oni oko vas, to znate. Nije riječ o lekciji iz perspektive. Nije riječ o bilo kakvoj lekciji. Samo o dubokoj, mračnoj praznini očaja. Kada ljudi vjeruju da su došli do dna, a i dalje propadaju. Iskušao sam jedan krah i sam prije nekoliko godina. Ne toliko karambol niz strmu padinu koliko jedan ozbiljan udes. jedan od onih koji će vam zadati sunkovite ozljede dovoljno ozbiljne da plate tjedan dana privatne škole djeci vašeg osteopata. Da vam predočim scenu ove svakodnevne kolizije. Mjesecima smo lutali Europom s kamp- prikolicom gotovo bez ikakvih briga. Ljeto se činilo beskrajno. Posebno što smo još uvijek bili na obali, kupali se u Jadranskom moru, na jugu Italije, koncem listopada. No, došlo je vrijeme da se vratimo u London i zaradimo nešto love za sljedeći izlet (gdjegod to već bilo). Krenuli smo za London petog studenog. Obično dan umjerenog uzbuđenja za mene, u usporedbi s aktiviranjem dinamita, ispisivanjem vlastita imena petardama ili nalaţenja komadića aluminijske folije od pečenog krumpira medu zubima. U roku tri dana prešli smo od sunca, mora i valova do mračnih, rominjavih, turobnih ulica Balhama. Sve ovo, kao i izvjesnost odlaska na posao, uz moje naglo narušeno zdravlje, ozbiljno mi je narušilo raspoloţenje. Noć kasnije, prepirući se oko toga kako izvući neki prokleti madrac iz kamp-prikolice u naš novi dom, majušni stan na Balham High Road, puknuo sam. Izvukao sam prikolicu na prometnu cestu, zaustavio pola prikolice na pločniku a drugim dijelom prepriječio čitavu prometnu traku. Izašao sam, pošao do jarka i tu naprosto legao. S obzirom na priličnu količinu
  • 16. 16 kiše koja je padala nemilice, jarak je bio kao rijeka. Legao sam u jarak i skupio se kao mali dječak, počevši zavijati. To je bio glavni događaj toga tjedna. Po prvi puta u ţivotu izgubio sam osjećaj da stvari imaju smisla. Bilo mi je mrsko ţivjeti. Svaki tren bio je bolan. Kad vas nešto boli, obično na neki način moţete pobjeći. Makar uzeli jake tablete. Ali sinula mi je strašna istina da je riječ o boli od koje ne mogu pobjeći, jer je naprosto bol ţivljenja. Dobro, naravno, postojao je način da se pobjegne od te boli također... ne bivajući ţiv. Ali iako sam doista shvatio zašto se ljudi ubijaju, to nije bilo nešto što bih ozbiljno uzeo u obzir. Moja partnerica je bila puna razumijevanja. Ali na neko vrijeme nije mi se moglo pomoći. Zajedno smo otišli na workshop. Ona me uvjerila da će to biti sigurna zona u kojoj mogu biti svoj i gdje ljudi mogu slobodno komunicirati. Kako se naš metro pribliţavao odredištu u sjevernom Londonu, počeo sam osjećati nešto novo. Shvatio sam da sam toliko potišten... da mi je tako malo toga bilo vaţno... da mi uopće nije bilo stalo do toga što će bilo tko o meni misliti. Nevjerojatno. Nije mi bilo stalo što će putnici misliti o meni dok sam pognute glave povremeno ridao. Kad smo došli do udobne kuće na sjeveru Londona, gdje se odrţavao tečaj, shvatio sam da sam mario koliko za truli bubreg psa dinga o tome što će tko od ovih pristojnih ljudi o meni misliti. Novi osjećaj za čovjeka koji se brinuo o tome što ljudi o njemu misle... tijekom cijelog ţivota bilo mi je jako bitno kako me drugi vide. Tako da sam iskoristio ovaj sigurnosni, terapeutski prostor do maksimuma. Pri uobičajenom "predstavljanju" na početku, neki su se odmah otvorili i malo plakali. Svi su s njima suosjećali i grlili ih. Ranije, u sličnim situacijama i ja bih malo plakao i svi bi sa mnom suosjećali, prepoznavši u meni zapravo muškarca koji dolazi u dodir sa svojom ţenskom stranom, a onda stavljali ruke oko mojeg ramena, grleći me. No, brbljao sam kao beba. Nitko nije mogao doprijeti do mene. Ništa nije bilo od pomoći. Bio sam u središtu divne terapeutske vjeţbe koja bi mi zapravo trebala pomoći. Ali bio sam u istom praznom, mrtvom i dosadnom prostoru kao i ranije. Naučio sam nešto o terapeutskim grupama: strpljenje za ljude s problemima nije baš previše duboko... posebice ako terapeutske metode koje se nude nemaju neki učinak. Ljudi su zapravo postali bijesni jer sam bio toliko potišten. A za to me isto bolio kurac. Još se sjećam novog osjećanja koje sam iskušao toga dana. U mračnom očaju ţive boli, osjetio sam također osjećaj slobode kakav nikad nisam ranije osjetio: slobode da se za ništa ne mari. U svojem nihilističkom beznađu naprosto sam rekao jebe mi se svemu oko sebe. Tamni je oblak prošao. Polako sam se vratio "normalnom" pogledu na stvari. Ali nešto je ostalo: osjećaj da stvari nisu bile toliko vaţne kao ranije. Ili radije, da sam izgubio nešto što se neće nikad vratiti: osjećaj da je sve baš prokleto vaţno. Sljedećih godina čitao sam dosta spiritualne literature. Dobro, zapravo to je jedino što sam čitao. Sve što bih našao o taoizmu, budizmu, šamanizmu... sve boje New Age spiritualnosti. Čitao sam sve od najutjecajnijih suvremenih učitelja. Ali, dok sam čitao o ovim modernim učiteljima, nešto je odmah privuklo moju paţnju: mnogi od njih kazivali su svoju ţivotnu priču, bile su vrlo slične... o krahovima koje su iskušali u svojim ţivotima. Stoga, molim, stupite naprijed: Brandon Bays, Eckhart Tolle i Byron Katie. Brandon Bays. Nakon godina rada u području zdravstva, skrahirala je kad su joj pronašli tumor. No, uspjela je ostvariti začudni i munjeviti oporavak. Osamnaest mjeseci kasnije pogodila ju je serija nevolja. Njena divna kuća u Malibuu izgorjela je do temlja. Zatim je sve njezine prihode uzela porezna sluţba, tako da je ostala bez sredstava. Zatim je njezina oboţavana kći Kelley, njezina srodna duša, napisala da s njom više ne ţeli komunicirati. Naposljetku, muţ joj je otkrio da ima ozbiljnu vezu s drugom ţenom. Bang. Usred svega,
  • 17. 17 probudila se: vrijeme je stalo a ona je odlučila stvari prihvatiti kakve jesu. Istog je časa bila obuzeta potpunim osjećanjem ljubavi - osjećajem da je ljubav posvuda. Brandon Bays "se probudila" i, kasnije, napisala nadahnutu knjigu The journey. Eckhart Tolle je, do svoje tridesete, ţivio u gotovo stalnom stanju anksioznosti i depresije, a onda, jedne noći - Probudio sam se rano pun tjeskobe. Mnogo puta ranije budio sam se s takvim osjećajem, ali ovoga puta bio je jači nego ikad ranije... Sve se činilo stranim, neprijateljskim, besmislenim tako da je u meni stvorilo duboku mrţnju spram svijeta. U tom trenutku njegova "duboka ţudnja za ništavilom, za nebivanjem", raspukla se i pretvorila u nešto drugo. Imao je uvid u svoju egzistenciju, u "sebe" s kojim je imao problem suţivota, a koje je potpuno paraliziralo njegovu svijest. Došavši sebi, njegova percepcija svijeta bila je odjednom transformirana. Vidio je u svemu odjednom ljepotu, počevši ţivjeti, od trenutka do trenutka, u spokoju i blaţenstvu. Eckhart Tolle se "probudio" i napisao bestseler The Power of Now. Više od deset godina ţivot Byron Katie je polagano, spiralno, išao nadolje. Pala je u depresiju, bijes, paranoju. Ponekad nije mogla izaći iz kuće, ili se okupati, čak niti oprati zube. Vlastita su je djeca izbjegavala zbog straha od njezinih ispada. Konačno je završila u bolnici, na odjelu za ţene s anoreksijom. Tu je bila razdvojena od drugih rezidenata koji su je se pribojavali. Ubrzo nakon toga, leţeći na podu, probudila se ne znajući tko je. "Nije me bilo", kaţe. Osjetila je radost i prihvaćanje. Kad se vratila kući, svi su mislili da je riječ o nekoj drugoj osobi. "Buđenje" Byron Katie kasnije je proizvelo krasnu knjigu Loving What Is. Sve tri navedene ideje/procesi imaju veliku količinu vrijednog u sebi. Ali nešto nedostaje, zar ne? Zalaţenje duboko u emotivne slojeve (The journey), ţivljenje u ovome trenutku (The Power of Now), postavljanje četiri pitanja o tome što nas dovodi do bijesa (Loving What Is), nemaju ničeg zajedničkog s onim što ova tri slučaja ujedinjuje: * Svi su doţivjeli veliki krah a zatim im se nešto dogodilo * Svi su rekli najveći jebe mi se koji su ikada rekli a zatim se nešto promijenilo Dakle, ne bi li nas to trebalo nečem naučiti? Nije li riječ o procesu? Znam da ne bi moţda bio baš toliki bestseler, ali zar ne bi trebao proces zapravo biti o tome velikom krahu u vašem ţivotu... o točki kad razmišljate da se ili ubijete ili kaţete jebe mi se pa se onda zaista nešto veliko dogodi u načinu na koji sagledavate stvari? Naravno, trebat će vam puno ţivotnog osiguranja da bi se ovaj proces naučio, ali ja sam spreman pomoći. Dakle, upisali ste Preokrenite si ţivot, recite jebe mi se i probudite se tečaj, jednomjesečni tečaj će vas stajati 10,000 funti. Naša grupa stručnjaka je spremna skrahirati vam ţivot: * Naš impersonator zove vašeg šefa, praveći se da je uposlenik konkurentne firme... tvrdi da ste im prodali povjerljive informacije za ozbiljne novce. * Naš dţeparoš ubacuje 2,000 funti u banknotama u ladice vašeg radnog stola toga jutra. * Naš čovjek koji izgleda poput Hugh Granta počne slijediti vašu ţenu i uspijeva "slučajno" na nju naletjeti. U roku tri dana ona je iznenada na sluţbenoj konferenciji. Posao je, naravno, tip koji izgleda kao Hugh Grant. * Naš haker iskoristio je detalje koje ste nam dali za bankovni debit, ušao u vaš bankovni račun i ukrao vam sav novac
  • 18. 18 * Naš kradljivac identiteta ukrao je ime s vlasničkih papira za vašu kuću, kao i s registracijskih papira vašeg automobila BMW 5 * Naš ovrhovoditelj preuzima vašu kuću * Ostavši (praktički) bez ičega i ikoga, na pločniku ispred vaše (sad bivše) kuće, naš majstor borilačkih vještina u kapuljači, orobi vas otevši vam ručni sat marke Tag Heuer * U tome trenutku, ne garantiramo, ali barem jedno 78 posto naših stranaka reći će jebe mi se. Pet minuta kasnije, probudit će se. Posao obavljen. Ali, zbilja, to naravno nije nešto što bih vam preporučio. Dakle, molim, nemojte me tuţiti ako izazovete kakav ţivotni krah, a stvari slučajno ne upale. To znači da ste naprosto šeprtlja. Ako se šeprtlje ikada probude, i dalje su šeprtlje, stoga zašto biste uopće ovako nešto i počinjali? Ono što doista preporučam jest da iskoristite duhovni proces jebe mi se i time počnete smanjivati pritisak na sva značenja koja vam potencijalno mogu prouzročiti puno boli. 2 Osnovne jebe mi se metode Ovih pet metoda pomoći će vam da zaţivite jebe mi se ţivotom. U stvari, toplo preporučam da si ove metode istetovirate na prste. Tako ih nećete zaboraviti. Nekim lijepim, elegantnim tipografskim slovima - premda, ja ih ne bih stavio u kurziv jer ćete izgledati kao seoska birtija. Kako ćete uskoro primijetiti, metode se pretaču jedna iz druge i jedna o drugoj ovise. Dobro, to je pomalo kao sklopiti šaku s vašim tetoviranim prstima koji su pripravni smrviti vaš šablonski ţivot i pokoriti ga. Opuštanje Većina nas niti ne zna koliko smo napeti. Vi niste? Vi ste zapravo opušteni? Ok, da vidimo. Dok sjedite i ovo čitate, počnite se koncentirati na svoja ramena: vjerojatno osjećate kako se ona spuštaju dok ih opuštate. Pređite na vrat, osjetite opuštanje napetosti. Zatim vilica: neka vilica bude mlohava dok je opuštate. Zatim čelo i mišići oko očiju. Natrag na ramena. Vrlo je vjerojatno da su se ponovno stisnula: dakle probajte ih ponovno opustiti. Tako to zapravo ide. Nalazimo napetost tamo gdje smo mislili da je nema, a čim odvučemo svoju paţnju ona se vraća. Moţe to isprva biti malo uznemirujuće, stvoriti naviku da u tijelo ulazite svjesno; jer dojam je da ste zapravo prilično napeti (dok je prijašnje neznanje bila neka posebna vrst blaţenosti).
  • 19. 19 Ako ignorirate napetost u tijelu, ono će učiniti ono što djeca (i poneki odrasli) rade kad ih se ignorira: počnu vikati, vrištati i općenito, loše se obnašati. Ovo loše ponašanje dolazi u obliku ukočenog vrata, glavobolje, boli u leđima itd. Dakle, pokušajte osluhnuti svoje tijelo prije nego što ono počne vikati za pozornost. Zapamtite, mi smo vrlo jednostavna bića; nastojimo izbjeći bol i uvećati svoje zadovoljstvo. Do sada smo govorili o izbjegavanju boli. Pokušajte onda, također, pronaći zadovoljstvo u relaksaciji. Pokušajte pronaći toliko zadovoljstva u relaksaciji koliko u čaši vina, u poljupcu vašeg partnera ili (umetnite svoju omiljenu ugodnu aktivnost ovdje, ali budite malko oprezni u slučaju da netko ne zaviri u knjigu; ne ţelim da izraz poput ugodne aktivnosti, ironično, postane za vas bolan). To nazivam "unutarnjim traţenjem ugode". Kako je jedan mudrijaš na nekom tečaju koga sam podučavao napomenuo, sva ugoda je unutarnja. Dobro, da, svakako. Ali sada govorim o pronalaţenju izvora ugode u nama radije nego izvan nas. To nam obično ne padne na pamet. Očajno pokušavamo stimulirati tu unutarnju ugodu (inače, poznatiju kao "zadovoljštinu"), kroz vanjsku potragu. Zapišite stvari koje vas privlače na margini ako vam se to dopada (ako pak napunite ovu knjigu sa suviše margina onda će ona izgledati više kao vjeţbanica a iste su mi mrske, pa ćemo početi primati pisma tipa "Kupio sam vašu knjigu očekujući neki korisni savjet a samo sam dobio margine! Sljedeći puta kupit ću obični čisti papir u knjiţari, puno je jeftiniji."). Ako moţete naći izvor ugode unutar sebe nikad vam neće biti dosadno, postat ćete samo-odr-ţivi i vrlo jeftini za ljubavne domjenke. Ali najveća je korist što ćete time poboljšati svoje zdravlje koje vodi dugom ţivotu, sreći i mogućem prosvjetljenju, a zatim ćete to, mnogo izvjesnije, nastojati činiti redovito. Dakle, samo naprijed, povucite se u sobu, zatvorite vrata i malo čeprkajte kroz svoja unutarnja zadovoljstva. Nakon toga, pokušajte naći neku zaista duboku ugodu, jednostavno se opustivši. Uţivajte u rukama koje golicaju dok se opuštate. Uţivajte u osjećaju vašeg cijelog tijela dok postaje gnjecavo i vodenkasto kao sladoled koji se topi u vrućem ljetnom danu. Prepuštanje Moţda stoga što nam je urođeno znati nestalno, mi zato tako očajnički svemu prianjamo. Ali doista prianjamo. Znamo, naša mladost nestaje, mi i naši voljeni jednoga dana moraju nestati, sve što smo nakupili na lagan način moţe nam biti uzeto, jednoga dana neće više biti potrebne za naše vještine, jednoga dana naša ljubav neće biti uzvraćena. A mi i dalje prianjamo. Gdje god se okrenemo suočavamo se s nestalnošću. Pišući ovo početkom listopada, gledam i suočavam se s prirodnim godišnjem podsjetnikom da sve stvari blijede. Što više prianjamo, naravno, osjećamo više boli jer stvari blijede, nestaju, umiru oko nas. A ponekad što više prianjamo, to se one više događaju. Zamislite nekoga u ve/i tko je, da, tijesno privrţen drugoj osobi. Drţi se voljenog ili voljene ţeljeznim zahvatom, ljubomoran je najmanjim povodom, provodeći vrijeme u strahu od kakve uţasne stvari koja se moţe dogoditi umjesto uţivanja u vezi kakva jest. Kako se osjeća druga osoba? Koliko dugo takva veza moţe potrajati? (Osjeća se loše. Ne dugo. Čisto u slučaju da negdje sjedite i češkate glavu traţeći odgovor.) Ključ otpuštanja svega za što se grčevito hvatate je u spoznaji da ćemo biti OK i kad to nešto ne budemo imali. To je istina. Zgodna vjeţba: prođite kroz sve stvari koje grčevito ţelite u svojem ţivotu - partner, posao, zdravlje, smisao za humor, obitelj i prijatelji, sapunica na telki - onda si
  • 20. 20 recite da biste zapravo bili OK i bez njih. Moţe se preţivjeti s malo toga. Pa makar odlazak ljudi i stvari moţe biti bolan, preţivjet ćete vi to. Ako vam se da, ponovite nekoliko puta: "OK sam s činjenicom da stvari prolaze i blijede u mojem ţivotu. Bit ću OK bez obzira na to što se meni i mojima dogodi. Prepuštam svoj grčeviti zahvat i puštam da ţivot prosto plovi oko mene i kroz mene." Upalite svijeću i sprţite si obrve. Neeee. Ovo posljednje nemojte činiti! Ali, opustite se (prst broj 1), prepustite se (prst broj 2), pripremite se prihvatiti stvari onakvim kakve jesu (prst broj 3). Prihvaćanje Danas smo u uţasnoj situaciji. Stvari doista postaju sve gore. Ne moţeš ući u autobus a da ne pomisliš kako će ga moţda neki ekstremist dignuti u zrak. Ako autobus uopće i dođe. S vladom koja sve daje privatnim tvrtkama, kojima je novac na prvom mjestu, nitko se s vama neće baviti ako u svemu ne mirišu novac. Dakle, tipično, stajati na kiši i čekati autobus koji neće doći usred srpnja. Čini li se to samo meni ili je sve više kiše ljeti? Potpuno sranje, ovo toboţnje globalno zatopljenje. Dapače, sve je hladnije, vlaţnije, još jedan razlog da nam sole pamet kako trebamo ţivjeti. Uostalom, ako je sve toplije, zašto su onda moji računi za plin sve veći? Ne bi li trebali postajati manji ako ga koristim manje? Nazvao sam ih i upitao; neki mladić u Indiji mi je odgovorio. Bio je pristojan ali naravno nije imao pojma ni o čemu. Barem je bio pristojan, što više nije svakidašnja stvar. Bez pristojnosti nema poštovanja. Znate li koliko se mi u Velikoj Britaniji ţalimo na sve? Dobro, kaţem "mi", trebao bih reći "vi", s obzirom da sada ţivim u Italiji gdje se ljudi gotovo uopće ne ţale (OK, još postoje kvizovi u kojima stari muški voditelji promjeravaju čitavu pozornicu punu djevojaka u bikinima... Ha, moţda je to jedan od razloga... Gledajte, BBC: vratite nam kvizove 70-ih s Bruceom Forsytheom i komadima u bikinijima... to će sigurno uzrokovati da se dečki prestanu ţaliti, barem na neko vrijeme... Onda se barem sve moţe uravnoteţiti s nekim kvizom koga bi vodila Germaine Greer a s gomilom krasnih mladića u kupaćim gaćama, i sve bi bilo u reci u: onda će i cure prestati kukati.) Sada to primjećujem i više iako dolazim samo povremeno u domovinu. Svi su tako utegnuti i skloni kuknjavi. Uvijek loše vijesti na telki; ljudi u sapunicama kukaju i deru se jedni na druge; u Big Brotheru zabadaju i kukaju; novine su sretne kad zapaze kako se divni taj i taj malo udebljao ili je ta i ta previše mršava. Beskrajni napisi ovoga ljeta o Posh Becks kako je premršava; kako jede samo unutarnju stranu kore od banane, kako liţe sol na čipsu tijekom svakog obroka. Razvikali su se kako je to uţasan primjer svakoj mladoj curi. Dobro, ţalim slučaj, ali nije li one krasan primjer mladim curama? Ako jedeš manje od male ptice osjetljiva trbuha onda počinješ nalikovati maloj ptici osjetljiva trbuha. Da, cure drage, ta ţenska nije lijepa. Nije zgodna nama dečkima. Molim vas, osjetite se slobodno, malo više zagrizite, jedite više sladoleda, onda će vas više nas, prešavši plesni podij, zapitati za ples... ili štogod se već danas radi. Zato stalno kukamo, zabadamo i kritiziramo: ne osjećamo se previše dobro iznutra i pokušavamo naći razloge izvan sebe za ovaj osjećaj nelagode. Kako se počnete osjećati bolje iznutra (rekavši jebe mi se, opuštajući se, prepuštajući se), dopast će vam se taj osjećaj; neće vam biti više tako lako kukati o svemu i svačemu. Nakon nekog vremena, počet će vam ići na ţivce jer će činiti da se osjetite gore, a ne bolje. Vidite, najbolje je pokušati prihvatiti stvari oko sebe kakve jesu (to će biti lakše kad izgubite potrebu da stalno traţite isprike za svoja bolna osjećanja). Istina je (ţao mi je što to moram otvoreno reći), da obično ne moţemo učiniti apsolutno ništa o većini stvari koja nas dovode do bijesa. Ne moţemo puno učiniti glede autobusa koji kasni, glede terorista i nesposobnih političara koji nas uvode u laţne ratove, glede mladih koji psuju i ponašaju se bez rešpekta...
  • 21. 21 Čak i stvari bliţe vašoj situaciji: vaš šef je siledţija, partner je sebičan, djeca su vam lijena. Svakako, moţete dati otkaz, ostaviti vašeg partnera i izbaciti djecu na svjeţi zrak da se igraju. Ali sve dok niste spremni učiniti sve ove stvari, prestanite k vragu kukati i prihvatite stvari onakve kakve jesu. Prihvatiti sve, kakvo jest, je divno stanje kojemu naginje-mo. Osjetite ga: kako bi bilo sebe prihvatiti onakvim kakvi jeste, ni tanji ni viši ni boljeg izgleda, baš kakvi ste sada? Kako bi bilo prihvatiti svoj ţivot kakav jest: posao, obitelj, prijatelji, seks, perspektive stvari, čitav vraţji ţivot, baš kakvi jesu u ovome trenutku? Kako bi bilo prihvatiti svijet - sjeban, kaotičan, zagrijan, razoren ratom, zakrčen pohlepom - kakav već jest? Pokušajte danas. Prihvatite stvari koje ne idu prema planu; ljude koji vas ne tretiraju onako kako biste htjeli; loše kao i dobre vijesti. Počnite se osjećati dobro iznutra. Zapamtite, ne morate stalno kukati i kritizirati. Pa ako i osjećate šugavost (kao što je svi osjećamo ponekad), nastojte prihvatiti taj osjećaj također, ne traţeći izvanjskoga krivca. Nepristrano promatranje Promatrač nije neki perverznjak iza navučenih zastora koji zuri u gospođu Tardywells dok ista kasno noću otkopčava svoj korzet (prije nego što će zavodljivo provući konac za zube, na svjetlu mjesečine). Ne, to je ono što mi koji jedemo grah kao dio svojeg posla, zovemo sposobnost da se vidi što se odigrava u vlastitoj glavi i tijelu, bez pristranosti. To se ponekad naziva "svijest" ili "biti svjestan" (obje riječi korištene u uţem smislu od strane jedača graha, a ne filozofa). Ali, zadrţimo se kod Promatrača. Sjednete li nepokretno na neko vrijeme (obično se to zove, malčice odbojno, meditacija), to je dobra prilika da stupite u kontat s vašim unutarnjim Promatračem. Vidite li kako mu već to veliko slovo P daje neku vaţnost u vašem ţivotu? Sjedite i dok se misli počnu kotrljati, kao što će se to neizbjeţno događati, razvijte osjećaj promatranja svojih misli (odozgo ako to ţelite), kao da nisu vaše. Nemojte se s njima petljati. Nemojte suditi. Prihvatite ih. Moţe vam pomoći da naprosto promatrate misli na jedan nepristran način bez donošenja sudova, npr: "Aha, znači ubiti dečka koji me vara s dobro izoštrenom sjekirom" ili: "OK, tako sam gladan da bih mogao oderati svoju mačku i staviti je na roštilj, baš zanimljivo". Evo vam još jednog prizora. Zamislite ovog Promatrača kao jednu CCTV-kameru na zakrčenoj javnoj prometnici. Kamera vidi sve. Ona ne intervenira niti viče: "Hej, nosonja, izgledaš smiješno u tom sakou!" Ona samo promatra. Ustvari, izgeda da nitko i ne gleda taj ekran s nosonjom i njegovim sakoom. Kamera je naprosto komad bedaste mašinerije promatranja (najvjerojatnije i snimanja, čisto da se nade pri ruci). Kamera koja promatra, a ne sudi niti kritizira. Znate li efekt ove male, neţive mašinerije? Ljudi se ponašaju bolje. A to će se dogoditi i u vašoj glavi/tijelu. Što više nepristrano promatrate, prihvativši ono što vidite naprosto za ono što jest, to će se bolje vaša glava/tijelo ponašati. Naravno, ne mora se bolje ponašati; nema tajne policije koja prati snimke vaših zločestih misli. Ali istina je da kada prihvatite svoje misli i emocije onakvima kakve jesu (kroz Promatrača), tada sve kao da se malo smiruje. Probajte i provjerite. Ako vam to predstavlja problem, naime staviti razmak između vas i vaših misli/emocija, čujte sljedeće. Prije nekoliko godina ţivjeli smo u malom stanu u Balhamu. Svake večeri sjedio sam ukrštenih nogu, tiho, po pola sata (oko ponoći). Stan je bio dio ogromnog stambenog bloka tako da se neprestance moglo čuti buku koju ljudi prave: voda u wc-u, lupanje vratima, drečanje televizora, plač beba. Kad bih se smjestio i moja glava se počela usporavati, postao
  • 22. 22 bih svjestan glasova u susjedstvu. Muški glasovi, moţda dvoje, brbljajući o besmislenim dnevnim trivijalnostima. Mogao sam čuti o čemu kad bih se baš napregnuo. Sjećam se svojeg iznenađenja da su tako razgovarali, glasno, u ovo doba noći. Slušao sam i dalje. Pomislio sam kako nikad ranije nisam čuo ove susjede u razgovoru; znao sam samo da jedan sredovječni samac ţivi preko puta ali nikad nisam čuo kako s nekim razgovara. Osluškivao sam. Onda sam naglo shvatio da glasovi nisu uopće bili susjedni: bili su u mojoj glavi. Slušao sam tijek svojih misli (šašave i trivijalne kakve već jesu), ali kao da sam bio sasvim od njih odvojen. Pokušao sam se ponovno uključiti. Čarolija je nestala. Šokirao sam se. Zaista sam bio uvjeren da su dva glasa dolazila iz susjedstva. Shvatio sam (moţda prvi put), da sam više od svojih misli. Postoji nešto drugo, u mojoj glavi ili negdje drugdje, odvojeno od mojih misli. Neki bi rekli da sam se, u tom trenu, spojio s izvorom, ili s bogom, ili s univerzalnim bićem, nemam pojma. Ali bio je to dobar osjećaj. Nisam od tada pokušavao ponoviti iskustvo, ali ponekad imam slične bljeskove, obično dok vozim. Kako u sebi razvijate Promatrača, svoju vlastitu CCTV-kameru, imate lagani osjećaj da se misli naprosto događaju, da ne morate u njih ulaziti. Ne morate vikati "hej, nosonja", nego samo promatrati šarenu gomilu koja prolazi vašom glavom, s potpunom nepristranošću. Svjesno disanje Svijest o vlastitu disanju je lagana i moćna. Stoga za sve ljenijeg i bezbriţnijeg jebe mi se praktičara, tu nema previše posla. Disanje je divna stvar za igranje. Za većinu nas, disanje je nešto o čemu nikad ne mislimo (a bogme niti ne moramo). Nakon nekoliko teških početnih udisaja nakon poroda, izgleda dišemo prilično komotno ostatak naših ţivota bez da o tome pretjerano razmišljamo. Naravno, ako imamo astmu ili neki drugi problem s plućima, bit ćemo vrlo svjesni svojega disanja. Ali za većinu ljudi, jedino kada o svojem disanju misle je kada su bolesni ili kada im mama kaţe „diši duboko" (i stavi glavu među koljena). Disanje je jedno od čudesnih, automatskih funkcija našega tijela: kao i pumpanje krvi iz srca, razmjena kisika i ugljičnog dioksida, regeneracija stanica, probava, čišćenje tjelesnih otrova, ravnoteţa tjelesne kiselosti i luţnatosti i tako dalje. Naša tijela idu svojim poslom bez nas. A to je jako dobro. Bilo bi stvarno neugodno probuditi se svakog jutra i morati provjeriti listu stvari koje valja obaviti: * Disanje? * Pumpanje srca? * Puštanje korektnih hormona? * Odnos kisika spram ugljičnog dioksida 2:1? * Ph razina 8.5? * Dvadesetpostotna obnova stanica? * Korištenje desne strane mozga? * Puštanje adrenalina za početak briga oko tekućeg dana? U tome je dakle stvar. Velika. Od svih ovih brojnih funkcija koje su automatske većinu vremena, disanje je upravo ono s kojim se vrlo lagano moţemo igrati, mijenjajući ga. Svakako, ako baš ţelite, moţete usporiti broj srčanih otkucaja. Ali to nije tako lako. Dok sada, sjedeći gdje već jeste, čitajući, moţete disati dublje ili brţe, ili zadrţati svoj dah. Sve što sa svojim dahom radite svjesno imat će efekt na vaše tijelo (i glavu). Zato je svjesno disanje tako cool.
  • 23. 23 Ako sjedite, svjesno i duboko dišući nekoliko minuta, osjetit ćete se mirnije, a u vašem će se tijelu početi događati čitav niz stvari: * usporit će se broj otkucaja vašeg srca * poslat ćete više krvi u svoje unutarnje organe * poslat ćete više kisika svojim stanicama * ispuštat ćete manje adrenalina, na taj način popuštajući pritisak na preopterećene bubrege * slat ćete poruku svakoj stanici koja kaţe "hej, opusti se malo, stari, stvari nisu baš tako loše" Postoje dvije strane svjesnog disanja: postati svjestan svoga disanja sada i mijenjati ga svjesno. Jednostavno biti svjestan svoga disanja omogućuje vam da upoznate svoj dah. Dobra je ideja to početi raditi. Svakako, čim počnete razmišljati o disanju, ono se malo promijeni. Teško ga je doista nabrzaka uloviti da biste vidjeli što ono radi dok ga se ne gleda. Ne postoji mračni ormar u kojem se moţete sakriti i zaviriti u to kako se diše dok se na disanje ne obraća paţnja. Vaša pluća uvijek znadu kad ste u ormaru, ma koliko malena bila rupa kroz koju virili. Ali, probajte. Primijetite kako vam se dah čini dok ulazi u vaš nos (ili usta). Primijetite kako se kreće kada dišete. Dišete li grudima ili trbuhom? Brzo ili sporo? Ima li prekida? Osjećate li učinak u drugim dijelovima vašeg tijela? Koncentrirajte se jako na ruke; događa li se nešto s njima dok udišete i izdišete? Zapazite kako dišete kad ste opušteni. A kako kad ste na sastanku ili kad ste s vašim ljubavnikom. Upoznajte svoj dah, kako radi, kako se mijenja. Počnite učiti obrasce i načine disanja. To je prva strana svjesnog disanja. Druga strana je kad se počnete s dahom igrati - mijenjati disanje i obrasce disanja, prateći što se događa s vašim tijelom. Vrijedi nešto znati o tome kako disanje funkcionira. Udah je (očito) kada stvari uvlačimo, šireći se. Uvlačimo kisik. Uvlačimo energiju. Naše se tijelo širi. Grudi ili trbuh se šire, kao i ostatak tijela. Kad doista upoznate svoj dah, osjetit ćete širenje u svakom dijelu svojega tijela, zato jer se svaka stanica u njemu širi. Izdah je kada stvari puštamo van, opuštajući se. Puštamo ugljični dioksid. Puštamo napetost iz našeg tijela. Čitavo se tijelo umekša i opusti, kao da malo spadne kada izdahnemo. Riječ je o „energiji". Moţda imate puno iskustva s energijom, ali moţda nemate pojma o čemu govorim. Energija, tj. chi ili qi, ili prana, ili ţivotna sila, ili energija ţivota je nešto o čemu se na Istoku puno govori, ali što smo mi ovdje na Zapadu do nedavno više-manje ignorirali. Prvo, energija postoji. Ona nije neka ezoterična ideja. Ona postoji i ona je ţivot. Da nemamo energije u svojim tijelima bili bismo mrtvi. Energija je pokretna, škakljiva, magnetična sila koja se kreće kroz naša tijela (i tijela svega ţivućeg). Kineska je medicina čitava vezana uz pitanje ravnoteţe energije i stvaranja uravnoteţenog tjelesnog sustava. Za sada, ako znate vrlo malo o njoj, naprosto budite otvoreni spram mogućnosti osjećanja nečeg novog u vašem tijelu. Ili moţda dati ime nečemu što ste već osjetili. Najbolje vrijeme da se energija osjeti jest kad ste zaista opušteni. Prvo, kad ste opušteni, ona teče. Drugo, kad ste opušteni to vam omogućava da je osjetite na pravilan način. Upozorenje, početi osjećati vlastitu energiju moţe biti vrlo zarazno. Osjećaj je prekrasan. Kao kupanje u svjetlu. Moţe biti ekstatičan osjećaj, naprosto sjediti i osjećati ovu ţivotnu silu dok zuji kroz vaše tijelo. Moţete se naviknuti na taj osjećaj i poţeljeti ga uvećati. (Ali nema štetnih efekata u ovoj navici; samo ćete se osjećati još bolje.) Najbolji način da uvećate osjećaj chijaze naravno reći jebe mi se svemu i disati. Svjesno disanje je savršeno pomagalo jebe mi se praktičaru. Počnimo sa jebe mi se izdahom. Ako je reći jebe mi se stvar u tome da se oslobodimo stvari koje su bitne i stvaraju napetost, onda je sporo izdisanje najbolji način da pomognete ovom
  • 24. 24 procesu. To je ono što je izdisaj zapravo: oslobodite se nečeg što ne ţelite, izbacite sve štetne plinove i otrove, sve napetosti koje nisu dobrodošle u vašem tijelu. Najbrţi način opuštanja je da zaista usporite svoj izdisaj. Zaista ga rastegnite. Počnite osjećati kako se vaše tijelo opušta. Moţete pojačati ovaj učinak i više ako izdisaju dodate i uzdah. Uzdah je čudesno pomagalo samo po sebi. Uzdahnete kada ste na kraju nekog teškog i napornog posla. Kad ste završili posao, natočili si whiskey i sjeli na kauč da biste pogledali epizodu Poldarka, tada uzdahnete. Uzdah govori vašem tijelu: "To je to, sad se opusti i prepusti." Uzdah je vaš način kazivanja „jebe mi se. Bez obzira na to što se danas dogodilo, sad je moja prigoda da se malo opustim." Ako dakle ţelite zavarati vaše tijelo kako bi pomislilo da je čitav posao obavljen i da se moţe odmoriti i opustiti, onda UZDAHNITE. Probajte kombinirati neke jebe mi se misli s ovim uzdasima. Odaberite ono čemu ţelite reći jebe mi se u lom trenutku, izgovorite ga, a onda duboko uzdahnite kroz svoj izdisaj. Kratko upozorenje: ako ovo čitate na javnome mjestu, moţda je najbolje pričekati da budete sami. Ili da naprosto to malo umjerite... promrmljajte svoju jebe mi se dionicu, zatim sporo izdahnite. Pardon, naprosto ne ţelim da imate kakvih neugodnosti. Vidite, ne ţelim dobiti pisma koja bi glasila: Dragi g. Parkin, čitao sam vašu knjigu za vrijeme prilično dosadnog recitala Brahmsova Petog koncerta u mjesnoj koncertnoj dvorani. Marljivo sam izveo vjeţbu disanja rekavši: „jebemise za suprugove duge poglede spram zamašnih oblina gde Thrimble... jebemise", a zatim sam izdahnula dugim uzdahom kako ste preporučili. Da skratim dugu priču, postala sam nepoţeljna na pristojnim društvenim domjencima Thricket Windona... smrtonosna rana za ţenu mojeg društvenog poloţaja... Ne, ne ţelim takva pisma. Čisto da znate, u slučaju da do toga dođe, ţelio bih ovakva pisma: Dragi g. Parkin, pročitala sam vaše riječi s jedva suspregnutim uţitkom; mislim da imate sve što me privlači do srţi. Mogu li biti toliko drska i predloţiti domjenak sljedeće srijede navečer kod "Prišta i krhotine"? Nećete me moći Mati: na rever ću prikvačiti crvenu ruţu kako bih pokrila svoje zamašne obline. Vaša Hilary Thrimble Tek da znate. No, dobro, vratimo se disanju. Gdje smo ono stali? Da, onaj jebe mi se izdah. Pokušajte. „Kaţem jebe mi se boli u leđima"... uzdahnite i izdahnite. „Kaţem jebi se svojem šefu siledţiji"... uzdahnite i izdahnite. I tako dalje. Kad god stvari postanu previše vaţne. Kad god ste napeti, anksiozni ili uplašeni. Samo recite jebe mi se, uzdahnite i izdahnite. Radi kao ura.
  • 25. 25 Ali nemojmo zaboraviti niti jebe mi se udisaj. Dok je jebe mi se izdisaj stvar prepuštanja i opuštanja, govorenja ne stvarima, jebe mi se udisaj je stvar uvlačenja energije, snage, govorenja da stvarima. Jebe mi se udah je stvar usisavanja energije kako biste učinili ono što morate učiniti. A to je barem pola igre u načinu jebe mi se ţivljenja. Ako ţelite ustati od stola, prošetati do i pročavrljati sa svojim zgodnim novim računovođom, duboko udahnite, recite jebe mi se i učinite to. Ako ţelite poći na daleki put, duboko udahnite, recite jebe mi se, dajte otkaz i bukirajte svoje letove. Ako ste umorni od zamorne veze, duboko udahnite, recite jebe mi se i dovedite je do kraja. Danas. Energetski govoreći, jebe mi se izdisaj jest yin... opušten, mekan, prepušten. Dok je jebe mi se udisaj yang... energetičan, entuzijastičan, grleći. Ako znate nešto o taoizmu, znate i to da vam je potrebna dobra ravnoteţa yanga i yina kako biste ţivjeli skladno u ovome svijetu. Problem za većinu nas je taj što ţivimo negdje na pola puta između dobroga yang i dobroga yin ţivota. Ne poseţemo za stvarima dovoljno duboko, ne prigrlimo ţivot toliko energično koliko bismo mogli. Niti se opuštamo niti se istome dovoljno prepuštamo. A ovo se replicira u našem disanju. Sve u našem ţivotu je replicirano u našem disanju. Ako pogledate nečiji izdisaj i udisaj, mogu vam se učiniti sličnim. Jebe mi se udisaj je doduše pun energije: pokušajte, zaista se napunite i uvucite tu energiju. A jebe mi se izdisaj je baš suprotan. Ne bi trebalo biti nikakvog napora u ispuštanju zraka... naprosto prepuštanje i opuštanje. Dva daha ne mogu biti različitija. Svaki dah nudi dvije strane jebe mi se ţivljenja. Počnite vjeţbati disanje na sljedeći način. Uţivajte u aktivnom usisavanju energije koje predstavlja jebe mi se udisaj. Onda uţivajte u apsolutno pasivnom prepuštanju koje je jebe mi se izdisaj. Počet ćete uţivati u načinu na koji ovo ima utjecaja na vaš ţivot. Stvorit ćete jebe mi se energiju jebe mi se udisaja i s njom zaista moţete krenuti za onim što ţelite u ţivotu: raditi što zapravo ţelite raditi, bez obzira na to što ljudi o tome mislili. Pruţit ćete sebi i jebe mi se sposobnost jebe mi se izdisaja kad vas zaista zaboli kurac za stvari koje su vas do tada mučile i tištile. Dakle, pogledajmo sada kako moţemo reći jebe mi se nekim specifičnim područjima u našim ţivotima... 3 Recite jebe mi se raznim stvarima Recite Jebe mi se hrani Nedavno sam čitao o pretilosti u Americi. Navodno je tamo 99 posto pučanstva pretilo. Jedini ljudi (jedan pošlo) koji nisu pretili ţive u Los Angeiesu, glumci su na filmu ili TV-u. Ako ne moţete glumiti, znači debeli ste. Što naravno doma stvara probleme: „Chuck, opet si jeo krafne?" „Ne, Joline, ako misliš na krem krafne s komadićima cimeta, kunem se, nisam." Hrana je problem razvijena svijeta. (Naravno, nedostatak hrane je veći problem svijeta u razvoju ali...) Ako se već ne borimo s pitanjem tjelesne teţine, borimo se s tim kako jesti
  • 26. 26 pravilno: s mnoštvom intolerancija i alergija, s različitim savjetima koji dolaze iz svih smjerova. Posljednjih godina veletrgovine su razvile cijele asortimane hrane koja ne sadrţi ono što mislite da bi trebala sadrţati, tako danas imamo: * tjesteninu bez glutena * čokoladu bez kakaa * zaslađivače bez šećera * kruh bez brašna * sladoled bez mlijeka * torte bez šećera * biskvite bez masnoće * kobasice i burgere bez mesa Smiješno. Pomalo se pripremam za sljedeće: HRANA BEZ HRANE. Jedva čekam kušati kakvu ne-hranjive lasagne, nehranjivu pizzu, nehranjiv tirani i su. To će doći kao oluja. Baš kao sve te stvari bez glutena i šećera za koje su nam rekli da ih ne bismo smjeli jesti, iako ljudi ne mogu podnijeti ţivot bez jela kakva su poznavali; tako će moţda hrana bez hrane biti pravljena za ljude koji su na dijeti ili koji ţele jesti manje ali je ipak i dalje kupovati u supermarketu, otvarajući ovitke i onda ih bacati u smeće. Nehranjive lasagne su moj favorit. Zapakirane su u posudu za mikrovalnu pećnicu. Probušite dakle plastični poklopac vilicom, zatim ubacite u mikrovalnu na nekoliko trenutaka. Gotovo. Otvorite poklopac a unutra su samo ostrugani ostaci lasagna. Odmah moţete baciti kutiju u smeće. I zaista, osjetite kao da ste prošli čitavo iskustvo jedenja obroka. Vidite, to je problem s postom. Uz činjenicu da ćete biti dovoljno gladni i biti u stanju pobiti suputnike u podzemnoj i pojesti ih, propuštate i čitavu stvar vezanu s obrokom. Kada nakratko prestanete jesti stvara se puno slobodnog vremena. Tako da ne znamo što bismo s njime. Vrijeme koje provedemo misleći na hranu je vrijeme kada ne jedemo. Dakle, valja razmrljati tanjur s kečapom i oprati ga... uvidjet ćete, vaš post je sada puno učinkovitiji. Zašto ove šale? Zato jer nas hrana i sve u vezi s njom naprosto opsjeda. A to mi se čini jako smiješnim. Na ovaj ili onaj način provedemo toliko vremena misleći na hranu. Muškarac sam a puno razmišljam o hrani. Moţda sam muškarac koji razmišlja kao ţena. Ali kako čujem, ţene navodno misle na hranu puno više od muškaraca. Ako o seksu razmišljamo svakih deset sekundi, čini mi se da o hrani razmišljamo barem svakih sedam sekundi. Nevjerojatno je da se uopće stigne nešto i napraviti na radnom mjestu. A šalim se zato jer je to prvi korak u jebe mi se smjeru. Naša opsesija hranom naprosto je luda. Urnebesna. Hrana (kao ljubav i seks) je jedno od glavnih područja onoga što za nas ima smisla, lako većina nas to vjerojatno negira. Ako bi nas pitali da navedemo stvari koje nam doista nešto znače, vjerojatno ne bismo uključili hranu. A obično je ona jedna od najvaţnijih stvari. Prvo, dakle, treba postati svjestan hrane. Počnite primjećivati koliko o njoj razmišljate. O tome što se događa kad o njoj razmišljate. Primijetite kako vam je dok jedete. Primijetite kako se osjećate kad jedete dobru hranu za koju mislite da biste je trebali jesti. Primijetite kako se osjećate kad jedete lošu hranu za koju mislite da je ne biste smjeli jesti. Kako vam je kad gledate druge ljude koji jedu izuzetno dobru ili izuzetno lošu hranu. Kako se osjećate kad vas stalno propitkujem kako se osjećate? Naprosto počnite uviđati koliko vam hrana zapravo znači. Onda se u sebi malo nasmijte, inače ćete zaplakati. Hrana nam toliko znači iz mnogo razloga.
  • 27. 27 Prvo, ona je velika utjeha. Ako vam je nešto neugodno, onda nema ničeg utješnijeg od čokolade, keksa ili kolača. Mnogi od nas danas provode puno vremena osjećajući se neugodno ali nastojimo izbjeći te osjećaje. Osim što nam daje energiju i osjećaj sreće (na primjer, serotonin se otpušta kada jedemo čokoladu), hrana nas ispunjava. Toliko da više ne moţe stati u nas. Toliko da nam postane slabo. Trpamo se zato jer što više to radimo, manje osjećamo. Ako se osjećamo loše, to je ono što ţelimo izbjeći. Natrpamo se hranom dok ne otupimo. Tako da više nema mjesta za bilo što drugo. Drugo, hrana utječe na naše zdravlje. Mnoge bolesti uzrokovane su hranom koju jedemo. S modernom dijetom naša tijela su previše zatrovana, postajući prava plodna polja za boleštine. Nije ni čudo da stalno pokušavamo jesti ovu ili onu „zdravu" hranu i riješiti se ostale. Ako ste bolesni i vjerujete da je uzrok vaša prehrana, jest ćete hranu bez glutena, šećera, mliječnih proizvoda, soli, mesa, svakako u kutku svoje sobe i bez smisla za humor. Treće, hrana utječe na oblik vašega tijela. Za razliku od očigledno pozitivnog i neposrednog učinka hrane kao tješitelja, negativan učinak tjelesne teţine je odloţeni učinak. Moţete se natrpavati tjednima a učinak na vaše tijelo će biti relativno postupan. Ali učinak je neminovan. Ako previše jedete, udebljat ćete se. A mi ţivimo u strahu od toga. Kad se udebljamo onda stalno pokušavamo jesti manje. U borbi s hranom, faktor vremena nas uvijek na kraju sustigne: kad se preţderemo, uţitak je trenutačan ali je bol odloţena. Kad pokušamo jesti manje, bol je neposredna, dok se uţitak odlaţe. Kad jednom bolje shvatite svoj odnos prema hrani, to je onda dobar trenutak da počnete mrmljati „jebe mi se". jebe mi se znači prihvatiti stvari kakve jesu. Kako bi bilo prihvatiti sebe i kad je riječ o odnosu prema hrani? Bitka se izgleda vodi oko toga da jedemo ili pogrešne stvari ili previše stvari, a onda slijedi osjećaj krivnje. Stoga kada se preţderete sljedeći put, nemojte zbog toga lupati glavom o zid. Recite „jebe mi se, uvijek ovo radim, koliko god pokušavao suprotno, naprosto moram to prihvatiti kao dio svoje osobe." Čak i u trenutku kada morate donijeti odluku, u trenutku kada se osjećate potišteno, kada se borite s time da li da prekršite dijetu i obećanja koje ste sebi dali... oslobodite se pritiska. Recite jebe mi se i onda to ili pojedite i prihvatite, ili ne pojedite i nastavite sa svojim ţivotom. Ali nemojte od toga praviti slona. Prestanite praviti slona od hrane. Ako ste ostali bez posla i ostavila vas je cura, onda zgrabite tu vraţju čokoladu. U stvari, krenite taksijem do tvornice čokolade, razgledajte je, tu moţete zagrabiti istu šakama i trpati u usta ili je čak ponijeti sa sobom dok se još nije pošteno niti ohladila. Osjećat ćete se bolje. A to je dobro. Jebe mi se, prestanite praviti tako veliku stvar od hrane. Bolest, kao što vjerojatno znate, je nedostatak lakoće u tijelu, osjećaj napetosti. Napetost koju osjećate kad jedete pravu ili pogrešnu hranu vjerojatno jednako pridonosi vašoj bolesti kao i sama hrana. Htio bih na sebe staviti bijelu kutu i napraviti eksperiment da sve ovo pokaţem na djelu. U labosu imamo dvoje ljudi u jednakom zdravstvenom stanju. I bolest za koju vjeruju da je uzrokovana hranom. Stavio sam ih pod hipnozu i sad ću im dati nešto hrane. Prva osoba, nazovimo je prva osoba (radi anonimnosti), dobiva čokoladni éclair (moţda se ne sjećate éclaira, moţda su samo ostatak 70-ih, ali u stvari riječ o je o hot dogu napravljenom od tijesta, čokolade i kreme). Prvoj osobi je rečeno (zapamtite, pod hipnozom) da će joj hrana biti jako korisna, da će se odmah osjetiti bolje, moţda čak i izliječiti. Drugoj osobi, nazovimo je B, radi stvaranja zbrke, dat ćemo salatu s orasima i sjemenkama. Njoj utuvimo u glavu da ne moţe odoljeti jer je ta hrana vrlo ukusna, ali će bez sumnje imati negativan učinak na njezino zdravstveno stanje.
  • 28. 28 Prva osoba i osoba B su prikopčane na hrpu strojeva s brojčanicima i stvarima koje bipaju; promatrajmo ih kad počnu jesti. Prva osoba je potpuno opuštena ali jede nešto što bi trebalo odmah utjecati na njezino zdravlje. No, apsolutno nema nikakvog bipanja i skakanja kazaljki na strojevima. Osoba B je jako napeta, ona pravi "mmmm" zvukove dok mljacka svoju salatu. Nakon prvoga zalogaja, stvari počnu bipati, kazaljke skaču i njezino se stanje odmah pogoršava. Promatramo prvu osobu i osobu B šest sati nakon jedenja i obrazac je zapravo jednak: * Konzumiranje čokoladnog éclaira nema nikakva utjecaja na zdravlje prve osobe. Stanje njezine svijesti je sasvim poništilo očekivane tjelesne reakcije. * Konzumiranje zdrave salate s orasima je prouzročio da se osoba B razboli. Vidite li? Znanost. Imam bijelu kutu, stvari bipaju, znači mora biti istina. Ali vrijedi o tome razmisliti kad pokušate odoljeti slasnom kruhu, i kada ste u agoniji jer se bojite da ćete narušiti svoju malo produljenu probavu. Izgled tijela, velika stvar. Toliko je toga napisano o raznim dijetama a one jedva da imaju učinka. Ljudi konzumiraju dijete jednako proţdrljivo kao što troše hranu koju im knjige o dijeti preporučuju da je ne jedu. Dobro, vrijeme je da odjebemo dijetu. Sve knjige o dijeti su beskorisne i pridonose razaranju svjetskih šuma. Stoga bacite ih sve u košaru za recikliranje i umjesto toga zasadite drvo. U stvari, voćku, a onda pojedite voće. Izgubit ćete na teţini ali i pomoći svijetu. Kao i sa zdravljem, napetost stvara probleme. Prvo, prihvatite stvari kakve jesu: moţda ste bucmasti, moţda ste pravo prase, ali prihvatite sebe kakvi jeste. Na nekoliko minuta barem... onda se vratite samopreziru sve dok prihvaćanje ne postane malo trajnije. Pokušajte. Prihvatite svoje navike jedenja kakve jesu. Vi znate da je za vas jedenje poput ringišpila. Nakon što ste neko vrijeme jeli manje, posrnut ćete i pojesti čitavu policu keksa (govorimo o polici supermarketa a ne polici u vašem kuhinjskom ormariću). Također, vrijedi do izvjesnog stupnja prihvatiti da ste, kao bilo koje ljudsko biće koje hoda ovom zemljom, u biti sjebani. Imate emotivne probleme, anksioznost, neuroze, strahove, niski stupanj samopouzdanja... Što god jest, niste previše sretni sa sobom i zato jedete da biste se osjećali bolje. Većina nas je takva. Većina to neće priznati. Ali pogledajte riječ većina, u tome niste sami. Dakle, sjebani... da, ljudsko biće. Sve ovo prihvaćanje imat će definitivan učinak opuštanja. Recite stoga jebe mi se svojoj dijeti. I jebe mi se kada se pojave protivni glasovi. Kako bi bilo reći jebe mi se i jesti ono što vam se jede za sljedeći obrok? Recite jebe mi se poslije kad se počnete osjećati loše. Probajte i vidite kako je. Ako se malo udebljate, recite: jebe mi se! Kladim se da ćete imati manje problema s hranom. Kladim se da kada jednom jedete što zaţelite, nećete morati trpati cijelu rođendansku tortu u usta u jednom potezu jer ćete znati da moţete pojesti ostatak kasnije, čak i sutra ako vam se tako prohtije. Bez toliko napetosti koja se vrti oko „dobre" i „loše" hrane, kladim se da ćete moţda poţeljeti jesti više hrane za koju ste mislili da je „dobra" ali je bila odveć neprivlačna. Dopast će vam se. No, nemojte početi misliti da je „dobra", nego naprosto jedite što hoćete. Kladim se, počet ćete gubiti na teţini. Ako i dalje izgovorite jebe mi se naprosto ne morate više previše brinuti. Ako vam znači manje da se debljate, onda neka vam znači manje i kada teţinu gubite. Naravno, počastite se malim osmijehom kad vaga ispod vaših stopala radi za vas... ali i dalje moţete reći jebe mi se, pa si uzeti čokoladu kako biste proslavili.
  • 29. 29 Zajebite dakle dijetu i počnite govoriti jebe mi se. Prihvatite stvari kakve jesu i kakvi ste jer sve je OK kakvo već jest - neka hrana i vaše tijelo znače manje. Primijetite o čemu su toliki zen- tipovi tako dugo meditirali: kada za nečim prestanete ţudjeti, to je trenutak u kojem to isto počnete dobivati. Recite jebe mi se vašim vezama I tako, ulazimo u minsko polje. Ovo je moţda najteţe područje ţivota za shvatiti jer reći „jebe mi se" na bilo koji način moţe izgledno sjebati vašu postojeću vezu. Da vidimo zašto. Odnosi su kao Piccadilly Circus vašeg grada koji se sastoji od vaţnih stvari. Zaista vaţnih. Veze su centar zbivanja, sva akcija, sva vaša paţnja tu je usredotočena, gdje dolazi i do srazova. Druga područja vašeg grada vaţnih stvari su više predvidljiva: vaš posao je više predvidljiv, vaši prijatelji (općenito govoreći), vaše zdravlje itd, itd. Ali u vezama, ono što je vaţno doista je vaţno. Značenje svega toga je nešto što ima vrlo dubok utjecaj na sve nas. Biti u vezi pitanje je nas samih... naš najintimniji način kako se nosimo s vanjskim svijetom. Ulozi su ovdje povećani. Sve je uloţeno u ovu investiciju: * ako je izrečeno nešto mučno, to osjećamo duboko * ako mislimo da nas ne čuju, osjećamo se kao djeca * ako mislimo da ih više volimo nego oni nas, osjećamo bol * ako mislimo da nas više vole nego mi njih, osjećamo krivnju * ako nas uzbudi netko van naše veze, zbunjeni smo * ako se oni uzbude van naše veze, osjećamo ljubomoru Ako je ţivot kakav ţivimo veza između nas i vanjskog svijeta, onda je odnos s našim partnerom najfinija nit u loj vezi. U vezi smo beskrajno odani ţelji za uspjehom i beskrajno pogođeni njezinom propašću. Zato jer u vezi sve izgleda tako vaţno, potencijal za bol je beskrajan. Mnogi od nas ţive prilično konstantnu bol od naših veza. To znači da oni početni dani, tjedni i mjeseci veza često znaju biti najturbulentniji, jer stvari nam tada toliko puno znače. Nakon godina u vezi, stvari kao da znače manje, ulozi su manji a potencijal za bol umanjen je. U vezama, okoliš značenja moţe se naglo izmijeniti. To se obično zove zaljubiti se. Kad se zaljubite, ostale stvari postanu manje vaţne. Ponekad je jedina vaţna stvar osoba koju volimo. Sve vaše normalne predodţbe o svijetu odlete kroz prozor. Bilo kakav racionalan pristup koji imamo u ţivotu moţe se istopiti. Ljudi koji se zaljube obično ostave obitelji koje su ranije oboţavali, ostave poslove i poloţaje, izgube svoje prijatelje, promijene vjerovanja, izgube osjećaj za odijevanje, izgube zdrav razum, počnu slušati glazbu za koju su ranije mislili da je očajna. Ljubav čini smiješne stvari ljudima.Trilijun pjesama napisan je upravo o tom efektu. Romantična je ljubav, dakle, očito ključni izazov jebe mi se načinu ţivota, jer ljubav se najčešće sastoji u značaju neke druge osobe za vas, te u posljedičnom vezivanju i ovisnosti o toj osobi. Vjerujemo da su te kvalitete sastavni dio onoga kada nekoga volimo. Reći „jebe mi se" stoga moţe imati neke iznenađujuće učinke. Problem je u tome što je jako teško vidjeti što jebe mi se moţe učiniti u nekoj vezi. Kako nešto dobro moţe proizaći iz toga da se partner osjeća manje vezan za vas ili vas osjeća manje kao središte njegova svijeta? Mi tako volimo svu tu ovisnost i vezivanje u našim vezama. jeste li ikada igrali igru ljubavne redukcije s nekim? Ide ovako nekako: Da li bi me još uvijek volio da sam zaista debela? Da, naravno.
  • 30. 30 Da li bi me još uvijek volio da sam unakaţena u nesreći? Da, naravno. Da li bi me još uvijek volio da nemam nogu? Da, naravno. Da li bi me još uvijek volio da nemam ruku? Da, naravno. Da li bi me još uvijek volio da ne vidim? Da, naravno. Da li bi me još uvijek volio da ne čujem? Da, naravno. Da li bi me još uvijek volio da nemam zube? Da, naravno. Da li bi me još uvijek volio da ne mogu misliti, da sam u bolnici, u vegetativnom stanju? Hm, da, naravno. Da li bi me još uvijek volio da sam mrtva? Da, naravno, draga. Zar zauvijek? Da, zauvijek, draga. Jako smiješna igra. Dirljiva. Dobro funkcionira ako stalno kaţete da. Ali što je zapravo druga osoba pitala? Da li bi me još uvijek volio da sam svedena do točke nepostojanja... da li bi me i tada volio? Hm, eto pritiska: „Da, da te uopće nema, u bilo kojem smislu, volio bih te još uvijek." U ljubavi ţelimo mnogo. Ţelimo svu paţnju. Ţelimo da traje vječno. Ţelimo da bude savršena. Sve što imamo mi bacamo u ove ţelje. A to znači vezivanje i ovisnost. Tu je očigledno i veliki potencijal za bol. Mogućnost da kaţemo jebe mi se je kao priča o dvodimenzionalnim ljudima. Zamislite ljude koji ţive u dvodimenzionalnom svijetu: ovdje ništa nema trodimenzionalan oblik, sve je u crtama i sjenama. Stanovnici naprosto ne mogu zamisliti trodimenzionalni svijet... To je van njihova dosega. Ako biste pokušali objasniti, ne bi vas mogli razumjeti. Ali povedete li ih u taj novi svijet, pustite li ih neka ţive u njemu neko vrijeme, odmah će ga skuţiti, uvidjevši koliko je začudan u usporedbi s njihovim starim 2D svijetom. Slično je i kad kaţemo jebe mi se stvarima. Posebno u našim vezama. Iz vaše situacije u ljubavnoj vezi s nekim, teško je vidjeti kako biti manje vezan moţe poboljšati stvari. Ali pokušajmo. Sjetite se veze u kojoj ste bili duboko zaljubljeni u nekog: bili ste njime očarani (a to naravno moţe biti vaša sadašnja veza). Sjetite se vezanosti: njegova paţnja, izgled... čekanje na telefonski poziv... uţivanje u vremenu provedenom zajedno više od bilo čega drugog. Sjetite se naličja: anksioznost, da li i on/ona vas voli kao i vi njega/nju... ljubomora... frustracije zbog vlastite ovisnosti. Zamislite kakva bi veza bila da ste stvari shvatili malo manje ozbiljno. Da ih niste uzeli toliko osobno. Da niste brinuli hoće li veza trajati vječno. Zamislite da ste se manje oslanjali na vezu i dopustili drugoj osobi da diše. Zamislite da vam je on ili ona značila malčice manje. Zamislite da vi niste bili ulog u toj vezi. A onda evo čudne stvari: ne znači da tu osobu volite manje. U stvari, upravo tu moţda definicije ljubavi počnu biti kao tijesni pseći remen. Jer tijesno prianjanje uz romantičnu ljubav koju mi, kao i sve u našem društvu, drţimo za „ljubav" moţe se pretvoriti u drugu vrst „ljubavi" kad se prestanemo očajnički za nju drţati.
  • 31. 31 Neočekivan rasplet, ali kad je ljubav manje bitna, ona se uvećava. Pokušajte, to je kao 3D svijet za ljude koji su normalno bili 2D. Dio razloga za to su, naravno, napetost i relaksacija. Kad ste vezani i ovisni, postoji ogromna napetost u vezi. Tu nema mjesta za kretanje. Čim se nešto poremeti, stvari počnu pucati, kao vrlo tijesno navijena opruga koja naprosto pukne. Kada sve popustite, kada se opustite van svoje vezanosti i ulaganja u vezu, odjednom imate više prostora. Kako chi struji lakše u opuštenom tijelu, tako i ljubav lakše teče u opuštenoj vezi. Stoga ako ste uplašeni da će vaš čovjek/ţena pobjeći s nekim - jebe mi se! - postoji masa drugih muškaraca/ ţena. Koje god probleme imate, skučenost u vašoj vezi, pogledajte kako se osjećate kad izgovorite jebe mi se. Izgovorite svoj problem sada. Zatim recite jebe mi se i vidite kako se osjećate. „Ne mislim da sam joj još uvijek onako privlačan kao ranije... A jebe mi se, što sad." I tako dalje. U kojoj god bili fazi vaše veze, zastanite na tren i pogledajte kako je to kada stvari nisu baš toliko vaţne. Onda nastavite ţivjeti i vidjet ćete što će se dogoditi. Kao i energija koja teče kroz novo opušteno tijelo, ljubav i energija mogu početi teći lakše kroz vas i vašu vezu. Moţe se dogoditi sljedeće: * novi ţivot ulazi u vašu vezu i diţe vas na drugu razinu * shvatite da je ova veza pogrešna i prekinete je * ljubav u vašoj vezi raste a istovremeno shvatite da ţelite ljubav drugih ljudi Treća točka je moţda najkonfuznija (i najinteresantnija). Moţda vam se učini da je višak ljubavi koji osjećate teško odrţati (u vašoj vezi). Moţda ćete početi traţiti nešto poput „otvorenije" veze. Ovo se još zove „imati cijelu tortu ali je ujedno i pojesti". Prepoznajte stalne i proturječne porive koje većina ljudi ima: biti s jednom osobom zauvijek... ali biti i sa svim ostalima također (obično za bitno kraće vrijeme, na primjer jednu noć). Ovo izgleda kao teţak i opasan put. No, jesu li monogamne veze lagane i sigurne? Ako vas čitava ova ideja uţasava, recite jebe mi se i nastavite svojim putem, jednoga dana moţda se, hm, da ga jebeš, moţete vratiti i ponovno pročitati ovaj odlomak. Recite jebe mi se bolestima Puno ljudi silom prilika krene u svijet alternativne terapije, uz priključne duhovne aspekte, vodeni ţeljom da se izliječe od raznih bolesti. Ili je konvencionalna medicina bila nemoćna ili počnu tragati šire za lijekom, ne vjerujući u konvencionalnu medicinu od početka. Alternativna medicina moţe pruţiti puno toga. Čini se da od vrtoglavog broja ponuđenih terapija, jedna mora biti dobra i za nas. Problem je, doduše, zbunjujuća ponuda. Iskušenje je veliko, ako bolujete od bilo čega, krenuti kroz listu sve dok sebi ne pronađete jednu alternativu koja će magično, učiniti čudo za vas. U tom pogledu, razlika između konvencionalne i alternativne medicine je fascinantna. Ironično je da je pristup alternativne medicine holističan, ali je njezin odgovor razmrvljen. Tako da nas većina terapeuta tretira u cijelosti: glava, tijelo i duh, svi povezani, svi fizički simptomi su dakle samo jedan indikator opće neravnoteţe zdravlja. No, odgovor je necjelovit i razmrvljen: postoji recimo 50 različitih komplementarnih načina da se bavite svojom općom neuravnoteţenošću. Dok je u konvencionalnoj medicini pristup razmrvljen ali je odgovor uniforman. Većina doktora liječit će vaš bolesni dio tijela često ignorirajući druge faktore "cjelovitog" bića. Ako
  • 32. 32 imate problema s očima, ići ćete kod okulista. Odgovor je zatim uniforman. Problem s vašim očima će vjerojatno biti tretiran na isti način kod bilo kojeg očnog specijalista bilo gdje u svijetu. Dakle, alternativna medicina je obrnuta verzija konvencionalne. Ako jeste, ili ako ste bili, kronično, akutno, ili umjereno bolesni, pretpostavljam da ste probali niz alternativnih terapija. Tako da prepoznajete izazov koji predstavlja beskonačna lista mogućnosti. Gdje početi? Što je najbolje za vas? Ovdje u Italiji alternativna medicina je krenula drugim smjerom. Mnogo je jednostavnija. Plan konvencionalne medicine naprosto u sebi sadrţi i holističku sliku u obliku homeopatije. Naravno, ima mnogo drugih terapija u pričuvi, ali za većinu izbor je jednostavan: ili konvencionalno liječenje, ili prirodno, homeopatski. Homeopatska konzultacija je kao kod običnog liječnika (doduše lijekovi su skuplji): u stvari, često je riječ i o konvencionalnom liječniku u jednoj te istoj osobi. Mnoge ljekarne, čak i u najmanjim selima, nude homepatske lijekove. Makar znanstvene studije i dalje demonstriraju da nema ničeg u homeopatskoj medicini (doslovno), ovdje je to ogroman posao. Dobrodošla i lagana alternativa za ljude koji su razočarani konvencionalnom medicinom. Ako jeste, ili ste bili, bolesni, poznat vam je očaj ţelje da sebi pronađete lijek. Oni koje zanima alternativna terapija ovo osjete još dublje. Stvar funkcionira na nekoliko razina. Prvo, očigledno, ako vaše stanje uzrokuje bol, nelagodu, smutnju, onda očajnički ţelite to ispraviti. Ako ne moţete spavati, ili ste stalno umorni, ako vam je teško mokriti, ako vam je koţa iritirana, vaš trbuh nadut, ako imate perut ili vam se tresu ruke... zaista se ţelite riješiti tih simptoma. Spremni na sve ne biste li to doveli u red, jedete neku komično striktnu dijetu; svakoga dana radite vjeţbe disanja koje smiruju; kuhate smrdljive trave; pristajete da netko zabode deset finih igli u osjetljive dijelove vašeg tijela; pokušat ćete razne joga-poloţaje, znači morate moţda zakvačiti petu iza uha; kupujete skupe lijekove koji u sebi ne sadrţe „lijekove". Znate, mislim da je to razumljivo, čak i pohvalno. I sam sam bio takav, sve sam to prošao. Drugo, čitav holistički svijet sadrţi nešto što nas stalno vuče spram cilja: "zdravlja". Ako je zdravlje cjelovitost, onda bolest to nije. Ako nismo sasma dobro, ako nismo puni ţivahnosti, onda na neki način nismo cijeli. A to je veliki teret, s obzirom na to da mnogi od nas čitavo vrijeme nisu najbolje. Da, znam, simptomi i bolest smatraju se oblicima čišćenja i purifikacije tijela... tijelo se prirodno samo kreće prema ozdravljenju, tako da bolest u tome smislu moţe biti smatrana kao "dobra". Ali, na kraju, ista stvar: bolest je dobra samo stoga što je privremeno sagledana kao sredstvo koje opravdava cilj, a to je zdravlje. Dobra je zbog toga čemu vodi. U holističkoj medicini postoji vezanost za cjelovitost i zdravlje: cilj potpunosti koji zrcali spiritualni put, primjerice, jogi-na koji traţi duhovno "jedinstvo". To je tako. Znate što? Dosadno mi je. Svaki oblik vezanosti jednom postane dosadan. Dosadno je i zamorno lutati od jedne terapije do druge, doći do raznih razina uspjeha. Ako jedna terapija zaista funkcionira, vaše nade porastu. Zatim izgleda kao da prestane imati učinak i postanete deprimirani. Svaka je terapija evanđelje nuđeno od nekog tko je bio „izliječen" i tko vjeruje da će i vama pomoći. Moţda i hoće, ali obično to neće biti taj lijek. Naravno, moţda je u pravu. Moţda baš to vruće kamenje ispod vaših vjeđa moţe izliječiti vaš sindrom skvrčenih noktiju. Ali ja bih radije razmotrio jednu drugu mogućnost. Neki ljudi se toliko zamore od pokušaja, od utroška puno novca i energije da naprosto odustanu od svega. Izgovore jedan veliki jebe mi se i konačno prestanu ţeljeti biti cjeloviti,
  • 33. 33 dobri i savršeni. I dalje osjećaju bol i nelagodu kao i ranije ali naprosto kaţu jebe mi se, i prepuste se. Ionako nema veze, stoga čemu trpjeti dodatnu bol nadanja da će se osloboditi svoje muke? Sasvim se prepuste svojem stanju. Sasvim se predaju muci. Odustanu od ţelje da budu drugačiji od toga kakvi jesu. Moţda počnu jesti nešto što nisu jeli dugo vremena, ili počnu piti i pušiti. Ono što sigurno čine: OPUSTE SE. Stvar koju ćete zacijelo uvijek učiniti kad kaţete jebe mi se, opustit ćete se. Znate li što se onda događa? Moţda ne odmah. Moţda ne u dogledno vrijeme. Ali odjednom, oni se osjete bolje. To ih iznenadi jer su prestali imati potrebu za tim. Ali postane im puno bolje i oni dobiju ono što su oduvijek ţeljeli. Jedino što sad nisu više zabrinuti za svoje zdravlje koje im nije toliko bitno, sada kada su odjednom sasma zdravi. Opisujem prirodni proces: prirodni način da se kaţe jebe mi se. Ako čitate ove riječi, postoji velika vjerojatnost da ste umorni, dosadno vam je, spremni ste odustati. Nemojte reći jebe mi se da biste prevarili bogove, a tajno ipak brinuti o svojem zdravlju misleći da je to vrlo lukav način ozdravljenja. Trenutak kada prestanete toliko brinuti o svojem zdravlju, upravo je onaj u kojem će se stvari početi mijenjati. Kada manje brinete, ili moţda uopće ne brinete, to ne mora značiti da ćete prestati dobro jesti, vjeţbati, meditirati, ići na akupunkturu, ali očajanje i očekivanje čuda od ovih stvari nestaje. Ja jedem dobro jer zaista uţivam u ukusu svjeţeg povrća i voća. lako isto tako volim okus sladoleda, koji također jedem. Vjeţbam zato jer zaista volim osjećaj da mogu vikati sa svojeg brdskog bicikla kad idem nizbrdo, kao i osjećaj zamora u tijelu, a ne zato što će mi to (jednom) donijeti optimalno zdravlje. Meditiram zbog energije koja se širi kroz moje tijelo kada to činim, ali to nije toliko različito od energije koja se širi mojim tijelom kada sam ljut. Što se napokon dogodilo? Kao i obično, sve se svodi na relaksaciju. Kao i mnogi drugi, odavno sam shvatio moć relaksacije. Vjeţbao sam Tai Chi i Chi Kung kako bih koristio pokret, disanje i chi u svrhu totalnog opuštanja. Pokušao sam gotovo svaku postojeću metodu relaksacije. Odavno znam nešto što mnogi ne uviđaju: kada ste potpuno opušteni problemi nestaju. Tjelesni, mentalni, emotivni, duhovni problemi ne mogu ništa protiv stanja potpune opuštenosti. Tolike stvari sam učio. Vjeţbao sam razne tehnike do visokog stupnja. A opet, vrlo se malo toga izmijenilo. Zašto? Zato jer sam još uvijek imao cilj, vezanost, tisuće značenja. A ovi svi zapravo označavaju napetost. Tu je kvaka: ako ţelite biti zdravi, ako koristite čak i najbolju tehniku relaksacije koju ţelite doseći, upravo vaša ţelja za zdravljem stvara napetost koju će tehnika teško moći slomiti. Dakle najbolja metoda relaksacije koju ćete pronaći nije brinuti se i nešto više ne ţeljeti... nego reći jebe mi se. Odustanite od svojih ţelja. Onda će sve krenuti k vama (ali naravno ne moţete tako nešto ţeljeti!). Recite Jebe mi se novcu U našem svijetu vaţnih stvari, novac znači puno. Naravno, nije istina za sve ali općenito govoreći jest: * ako ga nema dovoljno, htjeli bismo ga imati tako da sve naše brige oko novca nestanu * ako ga ima dovoljno, dovoljno da ne brinemo oko računa i praznika, sanjamo ga još više, kako bismo kupili bolji auto ili ţivjeli u većoj kući