1. 1
"Doktor Steyner će narediti da se iskopa proboj kroz naslagu Velikog Medvjeda: kop
će izbiti u golemi podzemni spremnik i voda će poplaviti rudnik Sonder Ditch, a onda
će pritisak na nižim nivoima razbiti stijene i poplaviti rudnike zlata Thornfontein,
Blaauberg, Deep Gold Levels i Tweefontein; sva zlatonosna nalazišta u okolici
Kitchenervillea bit će nepovratno izvan proizvodnje, a posljedice za gospodarstvo
Južne Afrike bit će katastrofalne."
Za izvođenje ovoga paklenskog nauma bolesni je um Manfreda Steynera, koji ga je
bespogovorno kanio provesti u djelo i pri tom se beskrupulozno obogatiti, odabrao
Roda Ironsidesa. Čelični mu Ironsides, međutim, najprije preotima Terry, naučivši je
ljubavi, a potom, shvativši kud smjera ova nakana, u zadnji čas uspijeva spriječiti
katastrofu...
Ovaj roman svjetski poznatog novelista Wilbura Smitha priča je o zlatu i o sjaju i
bijedi ljudske pohlepe.
2. 2
Sve je počelo kad je svijet bio mlad, u vrijeme prije nego što se pojavio
čovjek, još i prije no što je na našem planetu nastao sam ţivot.
Zemljina kora još je bila tanka i mekana, iskrivljena i napukla od
golemog unutrašnjeg pritiska. Ono što je sada ravan i zbijen, čvrst i
nepromjenjiv štit afričkog kontinenta, bio je niz lanaca planina, koje su
izdignuli i potom urušili pokreti magme na velikim dubinama. Bile su
to planine kakve čovjek nikad nije vidio, tako velike da je Himalaja
prema njima bila mala, planine dimećeg stijenja iz čijih se raspuklina i
širokih rana izlijevala ţitka magma. Diţući se iz središta zemlje,
magma je stizala do raspuklina i najslabijih točaka kore: vrila je i
ključala, ali istodobno se postupno hladila dok se pribliţavala površini.
Tako su se teţe isparavajuće tvari taloţile na dubini dok su one s
niţom točkom tališta izlazile na površinu. U jednom trenutku u
neizmjernom tijeku vremena drugi se niz rasjeda otvorio u jednome od
bezimenih planinskih lanaca. Ali, iz ovih su potekle rijeke rastopljenog
zlata. Tijekom uzlaska do zemljine površine prirodni poremećaj
temperature i neke kemijske promjene pokrenuli su grub, no učinkovit
proces rafinacije. Zlato se u velikoj koncentraciji u stijenju ohladilo i
stvrdnulo. Ako su u to doba planine bile tako visoke da izazovu
čovjekovu maštu, olujni vjetrovi i kiše koji su ih šibali bili su jednako
zapanjujući. Zlatni sloj nastao je u paklenskom krajobrazu okrutnih,
goletnih i stihijama šibanih planina koje su se uzdizale do nanosa
oblaka, tamnih od sumpornih plinova što su se dizali sa zemlje, tako
gustih da zrake sunca nisu uspijevale prodrijeti kroz njih. Atmosfera je
bila zasićena svom vodom koja se imala pretvoriti u oceane: kiša je bez
prestanka padala, vijana vjetrom po uţarenom stijenju na tlu, potom
se opet penjala u gustim oblacima pare, koncentrirala se i ponovno
padala. Prošli su milijuni godina: vjetar i kiša isprali su bezimeni
planinski lanac pokriven slojem minerala bogatog zlatom, usitnili ga
noseći ga u potocima, rijekama i lavinama blata i kamenja do obliţnje
doline. Kako se postupno stijenje hladilo, voda je duţe ostajala na tlu
prije nego što bi isparila i skupljala se tako u dolini dok nije stvorila
jezero veličine kopnenog mora. U to jezero ulile su se slivne vode koje
su se spuštale sa zlatnih planina noseći sa sobom majušne komadiće
metala koji su se s kvarcnim pijeskom i šljunkom nataloţili na dnu
jezera i stvrdnuli se u gusti zbijeni sloj. Tijekom vremena sve je zlato
sprano s planina, odneseno i nataloţeno na dnu jezera. Potom, kako se
događalo otprilike svakih deset milijuna godina, Zemlja je ušla u novo
razdoblje intenzivne seizmološke aktivnosti. Tresla se i podrhtavala
3. 3
dok su nepojmljivi potresi slijedili jedan za drugim i grčevito je cijepali.
Uţasan udar rasjeo je dno jezera od kraja do kraja i ispraznio ga,
izlomio nataloţene slojeve i razbacao njihove dijelove. Velike ploče
stijenja duge kilometre i kilometre nagnule su se i okomito podignule.
Potresi su i dalje cijepali zemljinu koru. Planine su zateturale i srušile
se, ispunile dolinu gdje je nekad postojalo jezero, zatrpale neke slojeve
zlatonosnog stijenja, a druge pretvorile u prašinu. Onda je i taj ciklus
seizmološke aktivnosti prošao i ere su veličajno protjecale. Poplave i
velike suše pojavljivale su se i nestajale. Planula je i zabljesnula
čudotvorna iskra ţivota. Plamtjela je kroz doba čudovišnih gmazova,
nastavila kroz nebrojene obrate evolucije, sve dok sredinom
pleistocena jedan čovjekoliki majmun, australopitek, nije uzeo bedrenu
kost bivola koju je našao pored stjenovite izbočine kako bi je uporabio
kao oruţje i oruđe. Australopitek je bio u središtu visoravni spaljene
suncem koja se u svim smjerovima prostirala osamsto kilometara do
mora, jer su planine i dno jezera odavno bili sravnani i zatrpani. Osam
stotina tisuća godina kasnije daleki, ali izravni potomak australopiteka
zaustavio se na istom mjestu s oruđem u ruci.
Ĉovjek se zvao Harrison, a oruđe je bilo sofisticiranije od onoga njegova
pretka: bio je to jedan pijuk za uzimanje uzoraka, izrađen od drva i
metala. Harrison se nagnuo i zario pijuk u stjenovitu izbočinu koja je
virila iz suhog, smeđeg afričkog tla. Odlomio je komad stijene i ispravio
se drţeći ga na dlanu. Okrenuo se prema suncu i nezadovoljno
progunđao. Komad stijene bio je potpuno nezanimljiva mješavina s
crnim i sivim šarama. Bez nade ga je primaknuo ustima i polizao ga
kako bi mu ovlaţio površinu prije nego što ga je opet izloţio suncu:
stara dosjetka tragača kojom se ističe metal sadrţan u mineralu.
Harrisonove oči pritvorile su se od iznenađenja kad je ugledao sjaj
malih zlatnih trunaka. Povijest pamti samo njegovo ime, nije zabiljeţila
njegovu dob i prethodni ţivot, boju njegovih očiju ni kako je umro, jer
je nakon deset dana prodao za deset funta svoju koncesiju i nestao...
moţda kako bi krenuo u potragu za uistinu bogatim zlatonosnim
nalazištem. Ipak, bolje bi bio učinio da nije prodao koncesiju. Računa
se da je u osamdeset godina proteklih od tog dana iz nalazišta u
Transvaalu i Slobodnoj Drţavi Orange iskopano 450 mijuna kilograma
čistog zlata. A to je samo mali dio onoga što još preostaje i što će s
vremenom biti oduzeto zemlji. Rudari koji iskorištavaju juţnoafrička
rudišta su, naime, najtvrdokorniji, najustrajniji i najdomišljatiji od
svih Vulkanovih sinova. Ova količina plemenitog metala temelj je na
4. 4
kojemu počiva blagostanje mlade i krepke nacije koja broji osamnaest
milijuna duša. Ali Zemlja nevoljko predaje svoje blago... i čovjek joj ga
mora oteti uvjeravanjem i silom.
Iako se električni ventilator vrtio najvećom brzinom, u uredu Roda
Ironsidesa bilo je gadno vruće. Rod ispruţi ruku prema srebrenoj
termosici punoj ledene vode i prije no što su je njegovi prsti dotaknuli,
opazi da se počinje tresti. Metalna posuda klizne po uglačanoj površini
drva: i stol je podrhtavao, a papiri odloţeni na njemu zašuštaše. Zidovi
se zatresoše i stakla zazveckaše. Udar je potrajao četiri sekunde.
Potom se sve umiri. «Isuse!», uzvikne Rod i uze jedan od tri telefona
koji su bili na stolu. «Ovdje direktor podzemnih radova. Mala, daj mi
laboratorij i poţuri se.» Ĉekao je vezu uznemireno bubnjajući prstima
po plohi stola. Unutrašnja vrata ureda otvoriše se i Dimitri proviri
licem.
«Jesi li ga osjetio, Rod? Gadna nevolja.»
«Osjetio sam.»
Tada se iz slušalice začuje glas.
«Ovdje doktor Wessels.»
«Peter, ovdje Rod. Što kaţu sprave?»
«Nisam još sve pregledao... moţeš li pričekati trenutak?
«U redu.»
Rod obuzda nestrpljenje. Znao je da je jedino Peter Wessels u stanju
protumačiti podatke iz sloţenih elektroničkih naprava kojima je bila
ispunjena dvorana za mjerenja geofizičkog laboratorija. Laboratorij je
bio plod istraţivačkog projekta koji su plaćale četiri najveće kompanije
koje su kopale zlato. Zajedno su izdvojile dvjesto pedeset tisuća randa
kako bi platile sveobuhvatnu studiju stijenja i njegove seizmološke
aktivnosti pod naporom, a područje koncesije Sonder Ditch Gold
Mining Company izabrano je za uređenje laboratorija.
Peter Wessels postavio je mikrofone stotine metara ispod zemlje, a
snimači i seizmografi bili su stalno u pripravnosti da otkriju svaki
podzemni poremećaj.
5. 5
Polako je protekla još jedna minuta.
Rod okrene naslonjač i pogleda koz prozor čudovišno nadgrađe okna
broj 1, visoko kao deseterokatnica.
«Poţuri, Peter, poţuri!», promrmlja za se. «Tamo dolje je dvanaest
tisuća mojih momaka.» I dalje drţeći slušalicu na uhu, baci pogled na
sat. «Dva i pol», promrmlja. «Najgore vrijeme. Još su u novim
hodnicima.«
Začuje kako Peter Wessels podiţe slušalicu i prizvuk ţaljenja u njegovu
glasu.
«Rod?»
«Da?»
«Ţao mi je, Rod, potres od sedam stupnjeva na dvije tisuće devetsto
metara u sektoru Sugar sedam Charlie dva.»
«Isuse!» uzvikne Rod i zalupi slušalicu. Naglo ustane, turoban i bijesan.
«Dimitri», zapovjedi pomoćniku koji je čekao na vratima. «Nećemo
čekati da nas oni pozovu. Ovo je uzbuna najviše razine. Udar je bio od
sedam stupnjeva, i to usred našeg longwalla na nivou 95.»
«Blaţena Djevice», reče Dimitri i odjuri u svoj ured. Pogne smeđu i
kovrčavu glavu nad telefon i Rod začuje kako započinje niz poziva za
uzbunu.
«Bolnica rudnika... spasilačka ekipa... šef prozračavanja... ured
generalnog direktora.«
Rod okrene glavu kad se vrata ureda koja su vodila u predsoblje otvore
i uđe elektrotehnički inţenjer Jimmy Paterson.
»Osjetio sam ga, Rod. Kako je prošlo?»
«Loše», odgovori Rod.
Zatim se i drugi direktori okupiše u uredu i počeše potiho razgovarati,
paliti cigarete, kašljati i cupkati nogama. Ali, svi su gledali bijeli telefon
na Rodovom stolu. Minute su se polako vukle, kao kukci otrgnutih
nogu.
6. 6
«Dimitri», pozove Rod kako bi prekinuo napetost, «jesi li stavio u
pripravnost koš na ulazu u okno?»
«Mary Anne je u pripravnosti.« «Poslao sam petoricu ljudi da pregledaju
visokonaponski vod na nivou 95», objasni Jimmy Paterson, ali drugi se
nisu ni osvrnuli. Svi su piljili u bijeli telefon.
«Jesi li nazvao šefa, Dimitri?», upita ponovno Rod, koji je sada šetkao
tamo-amo ispred stola. Upadalo je u oči kako je visok samo kad bi se
našao pored nekoga.
«Tamo je dolje, Rod. Sišao je u dvanaest i pol.»
»Pošalji poruku svim postajama da ga molim da me nazove ovdje.»
«Učinjeno.»
Bijeli telefon zazvoni. Samo jedno zvono, jedan kreštavi zvuk koji Rodu
potrga ţivce. Primakne slušalicu uhu.
«Ovdje direktor podzemnih radova», reče.
Uslijedi duga tišina. Ĉuo je čovjekovo disanje s druge strane ţice.
«Hajde, što se dogodilo?«
«Sve se urušilo«, odgovori glas promukao od straha i prašine.
«Odakle govoriš?«, upita Rod.
«Oni su tamo unutra», reče glas.
«Viču. Pod kamenjem. Viču.»
«Odakle zoveš?»
Rod pribjegne hladnom i okorjelom glasu pokušavajući dobiti obavijesti
od tog čovjeka koji je očigledno bio u šoku.
»Urušio se cijeli proboj. Ĉitav prokleti kop.»
»Prokleti glupan! Idiot!», rikne Rod.
«Daj mi svoj poloţaj!«
Uslijedi trenutak smetenog muka. Zatim se opet začuje čovjekov glas,
sigurniji, gnjevniji zbog uvrede.
7. 7
»Glavni transportni hodnik nivoa 95. Sekcija 43. Longwall istok.»
»Stiţemo.«
Rod spusti slušalicu i uzme sa stola ţutu kacigu od staklenih vlakana i
svjetiljku.
»Sekcija 43. Cijeli se krov urušio», reče Dimitriju.
«Mrtvih?», upita Grk.
»Zacijelo. Ima ljudi koji 'ciču' pod odronjenim kamenjem.»
Rod stavi kacigu.
«Ti preuzmi vodstvo na površini. Dimitri.«
Rod je još zakopčavao bijeli kombinezon kad je stigao do okna i
nesvjesno pročitao ploču iznad ulaza: Budi uvijek na oprezu ako ţeliš
ostati ţiv! S tvojom suradnjom ovaj rudnik radi već 16 dana bez
nesreća.
«Morat ćemo opet promijeniti broj», pomisli Rod s gorčinom.
Marry Anne je čekao. Unutra su bili natiskani ljudi spasilačke sluţbe i
prve pomoći. Marry Anne je bio mali koš, korišten za dizanje i
spuštanje osoblja: postojala su dva mnogo veća, koji su mogli prevesti
sto dvadeset ljudi odjednom, dok ih je u taj moglo stati samo četrdeset.
Ali, trenutačno je bio dovoljan.
«Idemo», reče Rod ulazeći u koš, a djelatnik zatvori klizna vrata. Zvonce
zazvoni jednom, potom drugi put i Rodu se pričini da mu izmiče tlo
pod nogama dok se Mary Anne počeo spuštati. Utroba mu je pritisnula
rebra. Silazak se nastavio okomito u mrak. Koš je škripio i podrhtavao,
miris i okus zraka mijenjao se, dobivajući upadljivu umjetnu i
kemijsku notu, dok je vrućina brzo rasla. Rod je stajao pogrbljenih
ramena, naslonjen na metalnu mreţu koša koji je, budući da je bio tek
nešto viši od metar i osamdeset, prisiljavao Roda da pogne glavu. «I
tako», pomisli gnjevno, «danas ćemo dobiti još jedan račun od mesara.»
Bjesnio je uvijek kad je zemlja traţila danak u raskomadanim tijelima i
slomljenim kostima.
Ljudska dovitljivost i iskustvo stečeno u šezdeset godina rudarenja u
Witwatersrandu koristili su se na najbolji način, nastojeći što je više
8. 8
moguće umanjiti cijenu u ljudskoj krvi. Ali kad se siđe ispod dvije
tisuće četiristo metara i s tih se razina izvlači četvrt milijuna tona
kamenja svakog mjeseca, radeći na nagnutom sloju koji ostavlja
golemi prostor s niskim svodom širokim stotine metara, tada se
neizbjeţno mora platiti danak, jer se napetost prikuplja u stijenju kako
se mijenjaju točke pritiska: u jednom trenutku dostiţe se točka loma i
sve se uruši. Tada pogiba mnogo ljudi.
Rod osjeti kako mu se koljena prigibaju kad koš zakoči i stane
podrhtavajući na osvijetljenoj postaji na nivou 66. Sada su se morali
prekrcati i sići u sporedno okno. Vrata se bučno otvoriše. Rod iziđe iz
koša i krene glavnim hodnikom koji je imao dimenzije ţeljezničkog
tunela. Pojačan betonom i bijelo oličen, osvijetljen svjetiljkama
poredanim duţ svoda, opisivao je blagi luk i nestajao. Spasilačka ekipa
slijedila je Roda. Nisu trčali: hodali su suspregnutom uznemirenom
snagom onih koji se suočavaju s opasnostima. Rod ih povede do
sporednog okna. Postoji granica dubine koja se moţe dostići kad se
buši jama u zemlji i oprema je se za prijevoz ljudi u malenom košu od
metalne mreţe obješenom o čelično uţe. Granica je otprilike dvije
tisuće sto metara. Na toj dubini nuţno je krenuti iznova: buši se nova
prostorija u ţivoj stijeni i tu se otvara novo, sporedno okno. Mary Anne
sporednog okna čekao ih je i Rod uđe prvi. Naguraše se u skučeni
prostor, vrata se bučno zatvoriše i započne novo spuštanje u mrak,
tako brzo da je ţeludac bio u čeličnim kliještima.
Dolje, dolje, dolje.
Rod upali svjetiljku na kacigi. U zraku su lelujale male trunčice... u
zraku koji je prije bio čist i sterilan. Prašina! Jedan od smrtnih
neprijatelja rudara. Prašina nastala urušavanjem. Dosad je uređaji za
pročišćavanje zraka nisu uspjeli ukloniti. Nastavili su silazak bez kraja
u mrak. Sada je već postalo jako vruće. Vlaţnost je rasla, a bijela i
crna lica oko Roda bila su sjajna od znoja na svjetlu svjetiljke. Prašina
je postala gušća. Netko zakašlje. Pred njima su promicale osvijetljene
postaje: 76,77,78, niţe, niţe. Prašina je postala izmaglica: 85, 86, 87.
Nitko nije prozborio ni riječi otkad su ušli u koš: 93,94,95. Koš uspori,
zaustavi se. Vrata se otvoriše s metalnim zveketom. Bili su na 9500
stopa, otprilike 2900 metara pod zemljinom površinom.
«Idemo», reče Rod.
9. 9
Na postaji 95 bilo je mnoštvo od sto pedeset, moţda dvjesto ljudi. Još
su bili prljavi od rada u kopovima i mokri od znoja: nesuvislo su se
smijali i razgovarali, kao ljudi koji su upravo izbjegli stravičnu pogibelj.
Na slobodnom prostoru nasred velike prostorije bilo je pet nosila, a na
dvama su jarkocrveni pokrivači bili navučeni preko lica muškaraca
koji su na njima leţali. Lica ostale trojice izgledala su kao da su posuta
brašnom.
»Dvojica, zasad», progunđa Rod.
Postaja je bila u kaosu. Ljudi su besciljno tumarali tamo-amo i svake
su minute stizali novi rudari koji su napustili kopove što su ostali
neoštećeni, ali samo što se nisu urušili.
Rod pogleda oko sebe i prepozna jednog poslovođu.
«McGee!», vikne.
«Preuzmi zapovijedanje. Naredi im da sjednu u red, spremni za izlazak.
Odmah ćemo ih početi izvlačiti. Obavijesti one na dizalu da prije svih
moraju izvući ranjenike na nosilima.« Zastane tek toliko vremena da
vidi kako McGee uzima stvar u svoje ruke. Baci pogled na sat. Dva i
pedeset šest. Prošlo je tek dvadeset i šest minuta otkad je osjetio
potres u svom uredu.
McGee je dovodio postaju u kakav-takav red. Derao se u telefon u sali
dizala i, kako je Rod zapovijedio, traţio da se pobrinu da se postaja 95
s apsolutnim prvenstvom isprazni od ljudi.
«Dobro», reče Rod. «Dođite.» I uđe u transportni hodnik.
Gusta prašina natjera ga na kašalj. Krov je tu bio niţi. Dok je išao
naprijed, Rod je razmišljao o zlosretnom izboru rudarske terminologije
koja je svodu kopa nadjenula ime krov: nije dopuštalo da se makar na
tren zaboravi da su tamo iznad milijuni tona stijenja spremnog na
urušavanje. Hodnik se račvao. Rod je bez oklijevanja krenuo desno.
Imao je urezanu u pamćenje točnu trodimenzionalnu kartu mreţe od
dvjesto osamdeset i dva kilometra hodnika koji su činili rudnik Sonder
Ditch. Hodnik je došao do 't' kriţanja i potporna armatura postala je
niţa i gušća. Desno je bila sekcija 42, lijevo 43. Prašina je bila tako
gusta da je vidljivost bila smanjena na tri metra. Trunci su se kovitlali
u zraku i gotovo neopazivo se slijegali.
10. 10
«Ovdje ventilacija ne radi!», vikne okrećući glavu.
«Van den Bergh!»
«Da, gospodine.« Šef spasilačke ekipe priđe.
«Hoću zrak u ovom hodniku. Dovedite ga. Uporabite platnene cijevi ako
je nuţno.»
«U redu.»
«A hoću i pritisak u vodovodnim cijevima kako bi se prašina slegla.»
«Svakako.»
Rod skrene u prolaz. Tu je pod bio neravan i trebalo je sporije
napredovati. Naišli su na vrstu čeličnih vagoneta, krcatih zlatnom
rudačom, ostavljenih nasred hodnika.
«Maknite ih s puta», zapovjedi Rod i produţi.
Nakon pedeset koraka stane i osjeti kako mu se koţa jeţi. Nikad se nije
priviknuo na taj zvuk, premda mu se i prečesto događalo da ga čuje.
Rudari, u svom hotimično sirovom ţargonu, zvali su to 'cikom'. Bio je
to glas čovjeka s nogama zdrobljenim pod stotinama tona kamenja,
moţda i sa slomljenom kičmom, poluugušenog prašinom,
izbezumljenog smrtnom stravom situacije, koji je dozivao pomoć,
zazivao svoga Boga, ţenu, djecu, majku. Rod nastavi hodati, dok je
zvuk postajao glasniji i uţasniji, gotovo neljudski: niz hropaca i jauka
koji su tihnuli, da bi potom opet počeli krikom koji je ledio krv u
ţilama. Iznenada Rod opazi pred sobom u hodniku nekoliko ljudi,
tamne spodobe koje su se pojavile iz prašine. Svjetiljke na kacigama
bacale su groteskno izobličene snopove ţuta svjetla.
«Tko je?», vikne Rod. Ljudi prepoznaše glas.
«Hvala Bogu! Vi ste došli, gospodine Ironsides!»
«Tko je to?»
«Barnard.»
Bio je to nadzornik sekcije 43.
«Šteta?»
11. 11
«Urušio se krov u proboju.»
«Koliko je ljudi bilo?
«Ĉetrdeset i dva.»
«Koliko ih je još tamo?»
«Do sada smo izvukli šesnaest nepovrijeđenih, dvanaest lakše
ozlijeđenih, tri teško ozlijeđena i dva mrtva.»
Ĉovjek opet počne kričati, ali sad mu je glas bio mnogo slabiji.
«A on?», upita Rod.
«Ima dvadeset tona kamenja na zdjelici. Dao sam mu dvije injekcije
morfija, ali ne prestaje.«
«Moţe li se ući u kop?»
«Da, ostao je prolaz.»
Barnard uperi svjetiljku na hrpu komada plavkastog kvarcita koji je
zatrpao prolaz kao srušeni zid nekog vrta. Otvor je bio dovoljan da se
kroza njega provuče foksterijer. Iz otvora su dopirali odrazi svjetlosti i
škripavi zvukovi kretanja po odronjenom kamenju pomiješani s
prigušenim ljudskim glasovima.
«Koliko si ljudi poslao da rade tamo unutra, Barnard?»
«Ja...», Barnard je oklijevao. «Mislim, deset ili dvanaest.»
Rod ga zgrabi za kombinezon i gotovo ga podigne s tla.
Na svjetlu svjetiljaka Rodovo je lice oteklo od bijesa.
«Poslao si ljude tamo unutra a da im ne znaš ni broja? Poslao si
dvanaest mojih momaka da se izloţe smrtnoj opasnosti kako bi spasio
devetoricu?« Rod ga podigne svom snagom i trzajem ga tresne o zid
prikovavši ga za njega.
«Gade, dobro znaš da svoj toj devetorici više nema spasa. Znaš da je taj
kop prokleta stupica i poslao si tamo unutra drugih dvanaest ljudi da
stave ţivot na kocku a da ih nisi ni prebrojio! Kako ćemo znati koga
traţiti ako se krov opet uruši?»
12. 12
Pusti nadzornika i odmakne se.
«Smjesta im naredi da iziđu.»
«Ali, gospodine Ironsides, tamo unutra je generalni direktor... gospodin
Lemmer. Pregledavao je kop.»
Rod na trenutak ostane zbunjen. Potom zareţi: «Ne zanima me ni da je
tamo predsjednik drţave. Ispraznite kop. Počinjemo ispočetka, i ovaj
put učinit ćemo stvari kako spada.»
Za nekoliko minuta spasioci su pozvani natrag. Izišli su puzeći kroz
otvor, bijeli od prašine kao crvi koji migolje iz gnjilog sira.
«Dobro», reče Rod.
«Poslat ću ih svaki put po četvoricu, ne više.»
Izabere na brzinu četiri prašnjava čovjeka, uključujući i diva koji je na
desnom ramenu nosio metalnu oznaku vođe skupine.
«Big King... jesi li to ti?»
Rod je govorio fanilako, rudarsku mješavinu jezika koja je
omogućavala ljudima iz tuceta različitih etničkih skupina da
međusobno opće.
«Da, ja sam», odgovori Big King.
«Ideš u potragu za novim nagradama?»
Mjesec dana prije toga Big King se vezan za uţe dao spustiti šezdeset
metara u okomiti procjep kako bi izvukao tijelo jednog bijelog rudara.
Hrabri čin donio mu je nagradu od sto randa, koju mu je dodijelila
kompanija.
«Tko moţe govoriti o nagradama kad je zemlja proţdrla ljudska tijela?»,
uzvrati Big King optuţujućim glasom.
«Ali, ovo danas je dječja igara. Nkosi ide u kop?»
To je bio izazov.
Rodovo mjesto nije bilo u proboju: bio je organizator, koordinator. Ali
nije mogao zanemariti izazov. Nije htio da netko od crnaca pomisli da
se povlači iz straha i druge šalje u smrt.
13. 13
«Da», reče Rod, «idem u kop.»
I pođe prije svih. Otvor je bio širok jedva toliko da se provuče. Nađe se
u prostoriji velikoj kao normalna soba, iako je krov bio visok malo više
od metra. Hitro okrene snop svjetiljke na odronjeni zid. Situacija je bila
uzbunjujuća: stijena je bila puna napuklina 'u grozdu', kako se to kaţe
u rudarskom ţargonu.
«Nije loše», reče si Rod i spusti snop svjetla.
Ĉovjek koji je 'cičio' bio je nedaleko od njega. Tijelo je od pojasa virilo
ispod komada stijene velike kao Cadillac. Netko ga je ogrnuo crvenim
pokrivačem. Sada je šutio, nepomičan, ali kad je snop Rodove svjetiljke
prešao preko njega, podigne glavu. Oči su otkrivale slijepo ludilo
čovjeka, a njegovo je lice bilo obliveno znojem straha. Usta se širom
otvoriše, ruţičasta u sjajnom crnilu lica. Počne se derati, ali glas mu
odmah priguši mlaz tamne krvi koja se popela iz grla i potekla iz usta.
Dok je Rod skamenjen gledao prizor, crnac je izvrnuo glavu unazad i
razjapio usta: izgledao je kao groteskna krabulja koja riga krv. Glava
se polako nagnula naprijed, da bi potom u tren popustila i okrenula se
u stranu. Rod priđe puzeći, podigne glavu i poloţi je na crveni
pokrivač.
«Tri», reče. «Zasad.»
Pusti umirućeg i produţi puzeći prema urušenom zidu. Big King mu se
pridruţi donoseći sa sobom dvije poluge. Pruţi mu jednu. Nakon
jednog sata operacija je postala natjecanje u snazi između njih dvojice.
Iza njih druga tri spasioca postavljali su potpornje i odnosili komade
stijene koje su Rod i Big King odvajali od zida. Rod je znao da je
njegovo ponašanje djetinjasto, trebao je ostati u longwallu, ne samo da
rukovodi operacijama spašavanja, već i da donese sve druge
neophodne odluke. Kompanija ga je plaćala zbog znanja i iskustva koje
je imao, a ne zbog njegovih mišića.
«Kvragu», pomisli, «iako ćemo večeras propustiti eksploziju, ja ostajem
ovdje.» Pogleda Big Kinga i ispruţi se kako bi rukama dosegnuo veći
komad. Najprije je uporabio ruke, a potom snagu cijelog tijela: stijena
je bila čvrsta. Big King poloţi na nju goleme crne ruke. Vukli su
istovremeno. Odvoji se uz kišu manjih komada: odguraše je unazad
razmjenjujući osmijeh. U sedam Rod i Big King napustili su proboj
kako bi odahnuli, pojeli koji sendvič i popili kavu iz termosice. Potom
14. 14
Rod porazgovara s Dimitrijem poljskim telefonom koji je postavljen
pored odrona.
»Ispraznili smo dva okna, Rod. Sve je spremno za eksploziju. Osim
tvoje skupine, u sekciji 43 ima pedeset osam ljudi.»
Dimitrijev glas krještao je iz slušalice.
«Ostani na vezi.»
Rod je razmatrao situaciju. Ĉinio je to sporije no inače jer je bio
umoran, fizički i emocionalno iscrpljen. Odgodi li eksplozije u oba okna
iz straha da će se u sekciji 43 urušiti novo kamenje, kompanija će biti
na gubitku za jednodnevnu proizvodnju, deset tisuća tona zlatne
rudače koja vrijedi šesnaest randa po toni, za golem ukupan iznos od
160.000 randa, 80.000 funta ili 200.000 dolara. Bilo je vrlo vjerojatno
da su svi ljudi u proboju već mrtvi i da je odron izazvan pritiskom
nedvojbeno prenio napetost na stijene iznad i oko nivoa 95. Stoga je
opasnost od novih odrona bila mala. No, ipak, tamo unutra netko je
još mogao biti ţiv, netko tko je ostao zarobljen u materičnoj i mračnoj
toplini proboja, s drugim 'grozdovima' iznad nezaštićena tijela.
Aktiviranje detonatora u Sonder Ditch Mineu izazvalo bi eksploziju
osamnaest tona Dvnagela sa silovitim razornim učinkom. I izazvalo bi
urušavanje tih 'grozdova'.
«Dimitri...» Rod donese odluku.
«Raznesi sve fronte okna broj 2 točno u sedam i pol.»
Okno broj 2 bilo je pet kilometara daleko: na taj način kompanija je
mogla zaraditi 80.000 randa.
«Potom, u razmacima od točno pet minuta aktiviraj detonatore juţne,
sjeverne i zapadne fronte ovdje u oknu broj l.»
Odvojene eksplozije trebale su izazvati udare manjih razmjera i
dioničari su mogli staviti u dţep daljnjih 60.000 randa. Ukupni gubitci
naneseni nesrećom tako bi iznosili samo 20.000 randa. «Nije loše»,
pomisli sarkastično Rod. Krv nije bila skupa. Mogla se kupiti za šest
randa po litri u Središnjoj transfuzijskoj sluţbi.
«Dobro.»
15. 15
Ustane i istegne bolne mišiće ramena. «Dok traju eksplozije odvest ću
sve na sigurno u okno.» Nakon podrhtavanja izazvanog eksplozijama
Rod je vratio ljude u proboje. U devet su pronašli tijela dvojice radnika
zgnječenih pod teškom bušilicom. Tri metra dalje našli su bijelog
rudara. Tijelo je bilo neozlijeđeno, ali glava je bila smrskana. U
jedanaest su našli još dva radnika na bušilici. Rod je bio u hodniku
kad su ih izvukli kroz uski otvor. Nisu imali više nikakvo ljudsko
obiljeţje: bili su nalik hrpi rastrganog mesa pokrivenog zemljom. Nešto
iza ponoći Rod i Big King vratili su se u kop kako bi zamijenili ekipu.
Dvadeset minuta kasnije probili su zid od kamenja i ušli su u drugu
prostoriju koja se čudom nije urušila. Zrak se zamaglio od vrućine.
Rod nagonski ustukne kad mu smrdljivi zapuh uleti u lice. Natjera se
da produţi naprijed puzeći i pogleda kroz otvor. Na tri metra od njega
bio je Frank Lemmer, generalni direktor Sonder Ditch Minea. Leţao je i
izgubio je kacigu. Duboka posjekotina prelazila mu je čelom iznad oka,
a krv koja je curila iz rane natopila je srebrenastu kosu i zgrušala se u
tamnu mrlju. Otvori oči i trepne kapcima zaslijepljen svjetlom. Rod
ţurno skrene snop.
«Gospodine Lemmer...», reče.
«Što, dovraga, radite sa spasilačkom ekipom?», zareţi Frank Lemmer.
«Nije to vaša zadaća. Ništa niste naučili nakon dvadeset godina rada u
rudniku?«
«Kako ste, gospodine?»
«Dovedite liječnika«, odgovori Frank Lemmer.
«Morat će me operirati da me izvuče van.»
Rod dopuţe do njega i shvati. Podlaktica generalnog direktora bila je
prikliještena ispod velike kamene ploče. Prođe rukama po ploči i
pokuša je odvagati. Samo su je eksplozivom mogli pomaknuti. Kao
uvijek, Frank Lemmer je bio u pravu.
Rod otpuzi kroz otvor i pozove: »Donesite mi amo telefon.«
Nakon nekoliko trenutaka dobije telefon. Pozove postaju na nivou 95
koja je sluţila kao baza za pomoć i mjesto za odmor spasilaca.
«Ovdje Ironsides. Hoću doktora Standera.»
16. 16
«Trenutak.»
Ubrzo potom: «Zdravo, Rod. Ovdje Dan.»
«Dan, našli smo starog.«
«Kako je? Je li pri svijesti?«
«Da, ali je prikliješten... morat ćeš amputirati.
«Siguran si?», upita Dan Stander.
«Prokleto siguran«, prosikće Rod.
«Hej, smiri se!»
»Oprosti.«
«Dobro. Kako je prikliješten?«
«Podlaktica. Morat ćeš odrezati iznad lakta.»
«Krasno!», reče Dan.
«Ĉekam te.»
»Dogovoreno. Stiţem za pet minuta.»
«Ĉudno. Ĉesto vidimo ljude u lošem stanju, ali smo sigurni da se nama
to nikad neće dogoditi.«
Glas Franka Lammera bio je odrješit i siguran. Ruka je vjerojatno
obamrla, pomisli Rod dok je leţao pored njega u proboju.
Frank Lemmer okrene glavu.
«Zašto se niste posvetili poljoprivredi, sinko?»
«Dobro znate zašto», odgovori Rod.
«Da.» Lemmer se malone osmijehne, usne mu blago zadrhtaše. Pređe
preko usta slobodnom rukom.
«Znate, imao sam tri mjeseca do mirovine. Gotovo sam uspio. I ti ćeš
ovako završiti, sinko, u prašini sa smrskanim kostima.«
«Nije kraj», promrmlja Rod.
«Ne?», upita Frank Lemmer i ovaj put zakikota.
17. 17
«Siguran si?»
«Što je to tako zabavno?», upita Dan Stander proguravši glavu u malu
odaju.
«Isuse, trebalo ti je vremena da dođeš», zareţi Frank Lemmer.
«Rod, pomogni mi.»
Dan pruţi torbu, priđe puzeći i obrati se Franku Lemmeru.
«Dionice Union Steela večeras su završile na 98 centa. Savjetovao sam
vam da ih kupite.«
«Precijenjene. Napuhali su nominalnu vrijednost«, otpuhne Frank
Lemmer. Dan se ispruţi na bok i izvadi instrumente dok su i dalje
raspravljali o burzi i dionicama. Kad je Dan napunio pentotalom
injekciju i počeo trljati gazom natopljenom alkoholom zdrobljenu ruku
generalnog direktora, on je opet okrenuo glavu prema Rodu.
«Rod, obavili smo dobar posao ovdje, ja i vi. Volio bih da vam sada daju
moje mjesto, ali neće. Još ste premladi. Međutim, koga god da izaberu,
drţite ga na oku. Vi znate kako stoje stvari. Ne dopustite mu da sve
upropasti.«
Igla se zabode u venu.
Dan je amputirao ruku za četiri i pol minute. Dvadeset i sedam minuta
kasnije Frank Lemmer umro je od šoka u košu Mary Anne koji ga je
nosio na površinu.
Nakon što bi platio alimentaciju Patti, Rodu od plaće nije ostajalo
mnogo za lude troškove: ali jedan je od njih bio bijeli veliki Maserati.
Iako je model bio iz 1967. i prešao je već pedeset tisuća kilometara kad
ga je kupio, rate su značajno utjecale na mjesečna primanja. Ipak, u
ovakvim je jutrima Rod mislio da je vrijedan toga. Spuštao se
serpentinama ceste na Kraalkopu i kad je u posljednjem dijelu prije
Johannesburga drţavna cesta postala ravna i ravničarska, potjerao je
Maserati punom brzinom. Automobil kao da se prilijepio za tlo, poput
lava koji slijedi lovinu, i zvuk motora se promijenio, postao je dublji i
prodorniji. Obično mu je trebalo sat vremena od Sonder Ditch Minea
do Johannesburga, no ovaj put Rod je uspio smanjiti trajanje voţnje za
dvadeset minuta. Bila je subota u jutro i Rod je bio bezbriţan. Nakon
18. 18
razvoda ţivio je ţivotom dostojnim Jekylla i Hydea. Pet dana u tjednu
bio je član poslovodstva tvrtke, ali preostala dva odlazio je u
Johannesburg sa svojim palicama za golf u prtljaţniku Maseratija, s
ključevima raskošnog stana u Hillbrowu u dţepu i sa smješkom na
usnama. Tog dana iščekivanje je bilo veće no obično jer je, osim
dvadesetdvogodišnje plavokose manekenke spremne da provede večer
u njegovom društvu, tu bio i zagonetan poziv doktora Manfreda
Steynera. Poziv mu je prenio ţenski glas koji se predstavio kao »tajnica
doktora Steynera». Stigao je dan nakon pogreba Franka Lemmera i bio
je za subotu u jedanaest ujutro. Rod nije nikad upoznao Manfreda
Steynera, ali je, naravno, čuo za njega. Tko god je radio za neku od
pedeset ili šezdeset kompanija grupe Central Rand Consolidated čuo je
za Manfreda Steynera, a Sonder Ditch Gold Company bila je dio grupe.
Manfred Steyner diplomirao je ekonomiju na berlinskom sveučilištu i
poslovodstvo na sveučilištu Cornell. Došao je u CRC prije dvanaest
godina kao tridesetogodišnjak, a sad je bio među najvaţnijim osobama
u grupi. Hurry Hirschfeld nije mogao vječno ţivjeti, iako se činilo da
mu je to namjera, i svi su mislili da će u trenutku njegova odlaska na
drugi svijet Manfred Steyner biti njegov nasljednik na mjestu
predsjednika Uprave. Duţnost predsjednika Uprave CRC-a bila je
zavidna: tko ju je obnašao automatski je postajao jedan od pet
najmoćnijih ljudi u Africi, uključujući i šefove drţava. Svi su se kladili
na doktora Steynera zbog mnoštva dobrih razloga. Imao je mozak koji
mu je donio nadimak'Kompjutor', nitko nije nikad u njemu opazio ni
najblijedi trag ljudske slabosti... ali prvenstveno, prije deset godina
pobrinuo se da smota jedinu unuku Hurryja Hirschfelda, koja je tek
bila diplomirala na sveučilištu u Capetownu, i oţeni je.
Poloţaj doktora Steynera bio je više no čvrst i Rod je radoznalo
očekivao skorašnji susret.
Brzinomjer Maseratija pokazivao je dvjesto na sat kad je Rod prošao
podvoţnjak posjeda kompanije Kloof Gold Mining.
«Johannesburg, stiţem!» uzvikne kroz smijeh.
Bilo je deset minuta do jedanaest kad je Rod pronašao brončanu ploču
s natpisom «Doktor M. K. Steyner» u izdvojenom drvoredu elegantnog
predgrađa Sandtown. S ulice se kuća nije vidjela. Rod je Maseratijem
prošao kroz bijela vrata koja su oponašala afrikaan stil. Vrata su,
19. 19
pomisli, dokaz lošeg ukusa, ali perivoj je pravi raj. Rod je znao gotovo
sve o stijenju, ali njegova je slaba točka bilo cvijeće. Prepoznao je ţute i
crvene kale nagomilane na zelenoj pozadini tratine: no, osim njih nije
bio u stanju dati ime drugim blještavim ljepotama koje su ga
okruţivale.
«Ohoho!», promrmlja s poštovanjem.
«Netko je obavio doista lijep posao.» R
Kuća se nalazila iza zavoja asfaltiranog drvoreda. I ona je bila u
afrikaan stilu, a Rod je oprostio doktoru Steyneru ona grozna ulazna
vrata.
«Ohoho!», ponovi dok je nesvjesno kočio.
Afrikaan stil među najteţima je za oponašanje jer je dovoljno da jedna
jedina crta ne bude na svom mjestu kako bi se poništio cjelokupni
dojam: ali u ovom je slučaju sve savršeno funkcioniralo. Kuća je
pruţala dojam vječnosti i čvrstine pridruţenih tananoj ljupkosti i
profinjenoj eleganciji. Rod je naslutio da su mračnice i grede od prave
tikovine i da su svi prozori ručno rađeni vitraţi. Rod promotri kuću i
osjeti uţareni ţalac zavisti. Volio je lijepe stvari poput svoga Maseratija:
ali ovo je bilo drukčije poimanje materijalnog posjeda. Zavidio je
čovjeku koji je imao tu kuću i znao je da njegova jednogodišnja
primanja nisu dovoljna niti za predujam za zemljište.
«No, imam svoj stan.» Nasmije se sujetno, produţi i stane ispred reda
garaţa.
Nije bilo jasno s koje se strane treba ući. Rod izabere nasumice između
brojnih popločenih puteljaka koji su naizgled vodili do kuće. Zašavši za
zavoj puteljka, Rodu se ukaţe novi čudesni prizor koji je, koliko god
manje veleban, imao na njega još dublji učinak no kuća: radilo se o
jednoj isto tako ljupkoj i elegantnoj ţenskoj straţnjici stegnutoj u
skijaškim hlačama koja je virila iz velikog egzotičnog grma. Očaran,
Rod je stao i gledao dok se grm tresao i šuškao, a straţnjica se njihala
i podizala. Napokon, iz bilja ţenski glas koji je odavao pravu gospođu
prasne u ne baš aristokratsku psovku. Straţnjica se trzne unazad i
njena se vlasnica pridigne bučno sišući kaţiprst.
«Ubo me!», promrmlja ţena. «Taj prokleti gadni kukac me ubo!»
20. 20
«No, ne valja ih izazivati», reče Rod.
Ţena se naglo okrene. Prvo što je Rod zapazio bile su oči: bile su velike,
u očitom nesrazmjeru s ostatkom lica.
«Ja ne...», zausti ona, potom utihne i izvadi kaţiprst iz usta. Nesvjesno
prođe rukom kroz kosu, a drugom namjesti košulju otresajući komade
bilja koji su bili po njoj.
«Tko ste vi?», upita odmjeravajući ga onim velikim očima.
Bila je to uglavnom uobičajena reakcija ţena između šesnaest i
šezdeset godina kad bi vidjele Rodneyja Ironsidesa prvi put i Rod ju je
rado prihvaćao.
«Zovem se Rodney Ironsides i imam sastanak s doktorom Steynerom.»
«Oh.»
Ţena ţurno ugura rubove košulje u hlače.
«Moj je suprug u radnoj sobi.»
Rod je shvatio tko je. Mnogo je puta vidio njene fotografije u tvrtkinom
listu, ali na fotografijama je bila u večernjoj haljini s dijamantima, a ne
u košulji poderana rukava i spuštenih pletenica. Na fotografijama je
uvijek bila besprijekorno našminkana, a sada nije, pa je lice bilo
rumeno i orošeno znojem.
«Mora da uţasno izgledam. Bavila sam se perivojem«, promrmlja
Theresa Steyner, iako se nije morala ni za što nikome ispričavati.
«Vi ste ga uredili?»
«Malo sam praktično radila, ali sam ga projektirala«, odgovori Theresa.
Mislila je da je taj posjetitelj velik, krupan i ruţan... ne, moţda ne
ruţan, ali zapušten.
«Divan je», reče Rod.
«Hvala.»
Ne, ne zapušten, reče si ona. Bio je okorjeli tip, a dlake na grudima
virile su iz raskopčenog okovratnika košulje.
21. 21
«To je proteja, zar ne?», Rod pokaţe grm iz kojega je domaćica upravo
izišla. Pokušao je pogoditi.
«Nutans», reče ona i pomisli da je muškarac vjerojatno oko četrdesete
budući da su njegove sljepoočice bile prošarane sjedinama.
«Ah, mislio sam da je proteja.»
«Jest. Točan naziv je nutans. Postoji više od dvjesto vrsta proteja»,
odgovori ona ozbiljno.
Muškarčev glas nije u skladu s njegovim izgledom, pomisli. Izgledao je
kao boksač, ali govorio je kao odvjetnik, a vjerojatno je to i bio. Obično
su Manfredovi posjetitelji bili odvjetnici ili ekonomski savjetnici.
«Doista? Prekrasna je.» Rod dodirne jedan cvijet. «Nije li? Ovdje ih
imam više od pedeset vrsta.» Razmijene osmijeh. «Otpratit ću vas do
kuće», reče Theresa Steyner.
«Manfred, došao je gospodin Ironsides.»
«Hvala.» Steyner je sjedio za radnim stolom od okoteje, u sobi
ispunjenoj mirisom laštila za pokućstvo. Ne pokaţe nikakvu namjeru
da ustane.
«Hoćete li kavu?», upita Theresa s vrata. «Ĉaj?»
«Ne, hvala«, odgovori Manfred Steyner ne pitajući Roda koji je stajao
pored nje.
«Onda vas prepuštam vašem poslu», reče Theresa.
«Da, hvala.» Theresa ode. Rod je nepomično stajao proučavajući
čovjeka o kojem je toliko toga čuo.
Manfred Steyner izgledao je mlađe od svojih četrdeset dvije godine.
Kosa mu je bila svijetlo-kestenjasta, gotovo plava, začešljana u nazad.
Nosio je naočale s teškim crnim okvirom, a njegovo je lice bilo bez
dlaka i njeţno kao u mlade ţene, bez i najmanjeg traga brade. Ruke
poloţene na plohu stola bile su također bez dlaka i glatke, tako da se
Rod upitao ne depilira li se.
«Naprijed», reče.
22. 22
Rod priđe stolu. Steyner je imao na sebi savršeno bijelu svilenu
košulju, na kojoj su još bili vidljivi tragovi peglanja, kravatu Royal
Johannesburg Golf Cluba i dugmad od oniksa na orukvicama. Rod
odjednom shvati da košulja i kravata nikad prije nisu bile odjevene:
dakle, to što se pričalo bilo je istinito. Steyner je naručivao velike
količine ručno šivanih košulja i odjenuo bi ih samo jedanput.
»Sjednite, Ironsides.» Steyner je izgovarao samoglasnike s blagim
njemačkim akcentom.
«Doktore Steyner», reče tiho Rod, «moţete birati. Moţete me zvati
Rodney ili gospodin Ironsides.»
Steynerov glas i izraz lica nisu se promijenili.
«Htio bih provjeriti vaše osobne podatke, gospodine Ironsides, kao uvod
u razgovor. Imate li nešto protiv?»
«Ne, doktore Steyner.»
«Rođeni ste 16. listopada 1931. u Butterworthu u Transkeiju. Vaš je
otac bio trgovac, vaša je majka preminula u siječnju 1939. Vaš je otac
imenovan satnikom lakog pješaštva u Durbanu i poginuo je na rijeci
Po u Italiji zimi 1944. od rana zadobivenih u bitci. Odgojio vas je ujak
u East Londonu. Godine 1947. završili ste Queen's College u
Grahamstownu i niste uspjeli dobiti stipendiju Rudarske komore za
studij na sveučilištu Witwatersrand, gdje ste kanili diplomirati
rudarstvo. Upisali ste se u Drţavnu školu za rudarsku obuku i 1949.
dobili ste diplomu pirotehničara. U to ste vrijeme primljeni kao
pripravnik u Blwooruitzicht Gold Mining Company.»
Doktor Steyner ustane, ode do zida obloţenog drvenim pločama,
pritisne skrivenu ručicu i jedan dio ploče pomakne se otkrivši
umivaonik i drţač za ručnik.
Nastavi govoriti dok je briţljivo sapunao ruke.
«Te iste godine unaprijeđeni ste u rudara, 1952. u vođu smjene, a
1954. u poslovođu. Godine 1959. poloţili ste ispit za upravitelja
rudnika, a 1962. došli ste raditi kod nas kao zamjenik direktora
sekcije. Godine 1963. postali ste direktor sekcije, 1965. zamjenik
direktora podzemnih radova, a 1968. imenovani ste na duţnost
direktora podzemnih radova, koju i trenutačno obnašate.«
23. 23
Doktor Steyner počeo je brisati ruke snjeţnobijelim ubrusom.
»Naučili ste napamet moj ţivotopis«, potvrdi Rod.
Doktor Steyner smota ubrus i baci ga u koš ispod umivaonika. Pritisne
ručicu i ploča se zatvori. Potom se vrati za stol odmjerenim korakom
po ulaštenom parketu. Rod primijeti da je jako nizak, ne viši od metra i
šezdeset pet, otprilike kao supruga.
«Zavidni rezultati«, nastavi Steyner.
«Nakon vas, najmlađi direktor podzemnih radova u cijeloj grupi ima
četrdeset šest godina, dok vama još nije ni trideset devet.«
Rod klimne glavom u znak potvrde.
«Sada», reče doktor Steiner sjedajući i polaţući netom oprane ruke na
plohu stola, «htio bih malo o vašem privatnom ţivotu... Nemate ništa
protiv, zar ne?»
I ovaj put Rod klimne glavom.
«Razlog zbog kojeg je Rudarska komora odbila vaš zahtjev za
stipendiju, unatoč izvrsnim ocjenama, bila je obavijest vašeg ravnatelja
izbornom povjerenstvu da ste nepostojane i nasilne naravi.»
«A kako to, dovraga, znate?», uzvikne Rod.
«Imam dostup zapisnicima povjerenstva. Ĉini se da ste, nakon što ste
doznali ishod ispita, napali svoga bivšeg ravnatelja.«
«Pretukao sam ga kako spada, toga gada», veselo prizna Rod.
»Zadovoljstvo koje vas je skupo stajalo, gospodine Ironsides. Stajalo
vas je sveučilišne diplome.»
Rod je šutio.
«Idemo dalje. Godine 1959. oţenili ste Patriciju Anne Harvey. U tom je
braku iste godine rođena djevojčica: točnije, sedam i pol mjeseci nakon
svadbe.»
Rod se uzvrpolji na stolcu, a doktor Steyner nastavi ne podiţući glas.
24. 24
«Brak je završio razvodom 1964. Vaša supruga vas je optuţila za
preljub i povjerena joj je na skrb kći te je dobila alimentaciju u iznosu
od četiristo pedeset randa mjesečno.«
«Što znači sve ovo?», htio je znati Rod.
»Pokušavam doći do točnog prikaza vaše sadašnje situacije. Nuţno je,
jamčim vam.» Doktor Steyner skine naočale i počne čistiti leće bijelim
rupčićem. Okvir mu je ostavio trag na nosu.
«Onda nastavite.« Unatoč svemu, Rod je bio očaran otkrićem da
Steyner zna toliko toga o njemu.
«Godine 1968. izvjesna Diane Johnson pokrenula je postupak za
dokazivanje očinstva i dobila je alimentaciju od sto pedeset randa
mjesečno.«
Rod trepne kapcima, ali ne progovori.
«Morao bih još podsjetiti na dvije tuţbe protiv vas zbog nanošenja
tjelesnih ozljeda, obje arhivirane jer ste se pozvali na nuţnu
samoobranu.«
«Je li to sve?», upita Rod sarkastično.
«Gotovo sve«, prizna doktor Steyner. «Bit će dovoljno pridodati daljnji
mjesečni izdatak od sto pedeset randa za talijanski sportski auto te još
stotinu randa za najam stana na kućnom broju 596, Glen Alpine
Heihts, Corner Lane, Hillbrovv.«
Rod je bio bijesan.
Vjerovao je da nitko u CRC-u ne zna za stan.
«Kvragu i vi! Zabadali ste nos u moje osobne poslove!»
«Da», potvrdi hladno doktor Steyner. »Priznajem. Ali učinio sam to iz
valjanog razloga. Budete li strpljivi, shvatit ćete zašto.» Ustane, prođe
sobom, pomakne ploču koja je skrivala umivaonik i opet opere ruke.
Nastavi govoriti dok ih je brisao.
«Vaše novčane obveze dostiţu svaki mjesec osamsto pedeset randa.
Vaša plaća, kad se oduzmu porezi, manja je od tisuću randa. Nemate
diplomu inţenjera rudarstva, a bez nje je malo vjerojatno da ćete moći
dalje napredovati i postati generalni direktor. Došli ste do vrha,
25. 25
gospodine Ironsides. Ne moţete ići dalje zahvaljujući samo svojim
sposobnostima. Za trideset godina nećete biti najmlađi direktor
podzemnih radova grupe CRC: bit ćete najstariji.«
Doktor Steyner ušuti na tren.
«Uvijek pod uvjetom da vas vaši rastrošni ukusi ne odvedu u zatvor
zbog dugova i da vas ratoborna narav i pretjerana ţivahnost vašeg
spolovila ne dovedu u neku još ozbiljniju nevolju.»
Steyner baci ubrus u koš i vrati se za stol. Ĉitavu minutu dvojica
muškaraca su se gledali u potpunoj tišini.
«Pozvali ste me da mi to kaţete?», upita Rod. Bio je napet i glas mu je
blago promukao. Bila je dovoljna i najmanja provokacija da skoči i
uhvati Steynera za gušu.
«Ne.» Steyner odmahne glavom. «Pozvao sam vas da vam kaţem da ću
uporabiti sav utjecaj kojim raspolaţem, a koji smatram značajnim,
kako bih vam omogućio imenovanje na duţnost generalnog direktora
Sonder Ditch Gold Mining Company.»
Rod se opet opusti na stolcu kao da ga je sugovornik pljunuo u lice.
Osupnuto se zagleda u njega.
«Zašto?», upita napokon.
«Što hoćete zauzvrat?«
«Ni prijateljstvo, ni zahvalnost«, reče doktor Steyner.
«Hoću bespogovorno pokoravanje mojim uputama. Morat ćete mi biti
bezuvjetno odani: vi ćete biti moj čovjek.
Rod ga je i dalje gledao. A u međuvremenu njegov je um vrtoglavo
radio. Bez Steynerovog miješanja trebao je čekati još barem deset
godina promaknuće, pod uvjetom da ga uopće uspije dobiti. A htio ga
je... Samo je Bog znao koliko. Afirmacija, povećanje plaće, moć. Njegov
rudnik! Rudnik kojim će upravljati s trideset i osam godina... i deset
tisuća randa više godišnje.
Ipak, nije bio tako naivan da povjeruje kako je cijena koju je postavio
Manfred Steyner skromna. Kad stignu te zapovijedi koje je trebao
bespogovorno izvršiti... znao je već sada da će smrditi kao lešina stara
26. 26
deset dana. No, ipak, kad jednom stupi na duţnost, mogao je svejedno
odbiti da ih izvrši. Prvo si je morao osigurati mjesto, a onda kako mu
postupno budu dolazile zapovijedi, odlučiti hoće li ih izvršiti ili ne.
«Pristajem», reče.
Manfred Steyner ustane.
«Javit ću vam novosti«, najavi mu. «Sada moţete ići.»
Rod prođe stoepom ne vidjevši i ne čuvši ništa pa se spusti niz tratinu
kako bi došao do auta. Analizirao je sastanak od prije nekoliko minuta
komadajući ga kao što čopor divljih pasa komada lešinu. Zamalo se ne
sudari s Theresom Steyner prije no što je opazi: i tada u tren zaboravi
na duţnost generalnog direktora.
Theresa se u pol sata proteklih od njihova susreta presvukla,
našminkala i skrila pletenice pod rubac boje cedra. Stajala je uz
procvalu gredicu s košaricom u ruci i bila je blistava i ljupka poput
kolibrija. Rod se osjeti polaskanim i razdraganim: bio je dovoljno tašt
da pomisli da je promjena u njegovu čast i dovoljno znalac da cijeni
preobrazbu.
«Zdravo.» Ona podigne glavu i uspije odglumiti nevino iznenađenje. Oči
su doista bile velike i šminka je bila smišljena tako da ih učini još
većim.
«Radišni ste kao pčelica.» Rod s divljenjem promotri haljinu s cvjetnim
uzorkom i opazi blago crvenilo koje joj je zapalilo obraze kad je
zamijetila njegov pogled.
»Sastanak je dobro prošao?»
»Izvrsno.«
»Odvjetnik ste?»
«Ne. Radim za vašeg djeda.»
«A što radite?«
»Kopam njegovo zlato.«
«U kojem rudniku?«
27. 27
«Sonder Ditchu.»
«Što ste po duţnosti?«
«Pa, ako vaš muţ odrţi obećanje, novi sam generalni direktor.
«Ali, premladi ste», reče Theresa.
«I ja sam to mislio.«
»Papi će prigovarati.«
«Papi?», upita Rod.
»Moj djed.« I Rod prasne u smijeh, nesposoban da se suzdrţi.
»Što je toliko smiješno?«
»Pomisao da predsjednika Uprave CRC-a zovu 'Papi'.«
»Samo ga ja tako zovem.»
»Vjerujem.« Rod se opet nasmije. «I kladim se da si moţete dopustiti
mnogo toga što se nitko drugi ne bi usudio činiti.«
Iznenada, seksualna dvosmislica u posljednjoj rečenici oboma postane
očita. Ušutiše.
Theresa spusti pogled i briţljivo odreţe jedan cvijet.
»Nisam to namjeravao reći«, ispriča se Rod.
«A što to niste namjeravali, gospodine Ironsides?
Ona podigne pogled i uputi mu pitanje s vragolastom nevinošću.
Zajedno se nasmijaše, opet bez nelagode.
Potpuno prirodno Theresa ga otprati do auta i dok je Rod sjedao za
upravljač, reče mu: »Sljedeći tjedan ja i Manfred doći ćemo u Sonder
Ditch. Manfred mora predati jubilarne nagrade za godine sluţbe i
pohvale za hrabrost nekolicini zaposlenika.« Theresa je već bila odbila
poziv da prati muţa, ali sad je odlučila da će ga navesti da je opet
pozove. »Vjerojatno ćemo se vidjeti u toj prigodi.«
»Bit će mi zadovoljstvo«, reče Rod i ubaci u brzinu.
28. 28
Potom baci pogled u retrovizor. Ta je ţena bila iznimno izazovna i puna
čari. U njenim se očima muškarac mogao utopiti ako nije bio dovoljno
oprezan. «Doktor Manfred Steyner ima lijep problem», zaključi.
»Vjerojatno je tako zadubljen u sapunanje i pranje svoje sprave pa
nikako da se odluči da je uporabi.»
Kroz vitraţe prozora doktor Steyner je razabrao Maserati koji je nestao
iza zavoja u drvoredu i nastavio je slušati sve dok brujanje motora nije
zamrlo u tišini. Podigne slušalicu telefona i obriše je bijelim rupčićem
prije no što ju je stavio na uho. Okrene broj i dok je slušao kako zvoni,
pomno si pregleda nokte slobodne ruke.
«Steyner», reče kad je dobio vezu. «Da, da.» I nastavi slušati.
«Da... upravo je otišao... Da, pristaje... Ne, neće biti poteškoća, siguran
sam.»
Dok je govorio, gledao si je dlan. Vidio je kako mu se na koţi pojavljuju
male kapljice znoja i usne mu se stisnuše u izraz gađenja.
«Potpuno sam svjestan posljedica, mogu zajamčiti. Znam.»
Zatvori oči i nastavi slušati još minutu, bez pokreta, dok je glas iz
slušalice pucketao i krještao. Onda otvori kapke.
«Sve će biti urađeno kad za to dođe vrijeme. Mogu zajamčiti.
Doviđenja.»
Spusti slušalicu i pođe oprati ruke. Sada je, pomisli dok ih je sapunao,
vaţno izigrati starca.
Bio je starac, starac koji je proţivio sedamdeset i osam dugih i teških
ljeta. Kosa i obrve bile su mliječnobijele, koţa je bila naborana i
smeţurana, posuta pjegama i visjela mu je u vrećicama ispod očiju i
brade. Bio je suh, mršav i pogrbljen kao drvo koje raste povijajući se
pred naletima vjetra, ali još je postojala unutarnja pomama u njegovu
drţanju, ista pomama čijom je zaslugom dobio nadimak 'Hurry'
Hirschfeld, Hitri Hirschfeld, kad je krenuo u posao sa zlatonosnim
nalazištima, prije šezdeset godina.
Tog ponedjeljka u jutro stajao je uspravno pred velikim prozorima svog
ureda na zadnjem katu koji je gledao na Johannesburg. Reef House
nalazila se nad gradom, pored Schlesinger Buildinga na vrhu
29. 29
Braamfonteina. S te visine Johannesburg je izgledao kao da se
šćućuren trese pod nogama Hurryja Hirschfelda: na koncu konca, bilo
je logično da bude tako. Mnogo vremena unazad, još i prije velike krize
tridesetih godina, Hirschfeld je prestao mjeriti svoje bogatstvo novcem.
Bio je vlasnik više od četvrtine dioničarskog kapitala tvrtke Central
Rand Consolidated. Po sadašnjoj trţišnoj cijeni, 120 randa za dionicu,
iznos je bio astronomski. Povrh toga, putem sloţene mreţe fiducijarnih
fondova, punomoćja i međusobno povezanih uprava, imao je kontrolu
nad još dvadeset posto glasova u skupštini društva.
Interfon diskretno zazvoni u toj prostoriji punoj mekanih tkanina i
blagih boja, a Hurry se blago trzne.
«Da?», upita ne udaljujući se od prozora.
«Ovdje je doktor Steyner, gospodine Hirschfeld.» Glas tajnice bio je
blagi šapat što je davao nestvarno ozračje raskošnom uredu.
«Neka uđe», trgne se Hurry.
Taj prokleti interfon uvijek je u njemu izazivao trnce. I ta mu je
prostorija izazivala trnce. Kako je često glasno grmio, bila je nalik
bordelu za pedere. Pedeset i pet godina radio je u skromnom uredu bez
tepiha, koji je kao jedine urese imao nekoliko poţutjelih fotografija
ljudi i strojeva obješenih na zidu. Zatim su ga preselili ovamo...
Pogleda oko sebe s gađenjem koje se nije smanjilo ni nakon pet godina.
S kim su ga pobrkali, s jebenim ţenskim frizerom?
Klizna vrata se otvoriše bez šuma i uđe doktor Manfred Steyner.
«Dobar dan, djede», reče.
Već deset godina, otkad je Terry izgubila razum i udala se za njega,
Manfred Steyner je Hurryja Hirschfelda zvao djedom, a Hurryju se to
nije dopadalo. I sad mu padne na um da je Manfred Steyner odgovoran
i za stil uređenja Reef Housea i stoga uzrok njegove netom odagnane
ljutnje. «Što god da hoćeš... odgovor je ne!», zagrmi krenuvši prema
klima-uređaju. Termostat je već bio postavljen na 'visoko', a Hurry ga
prebaci na 'maksimum'. Za nekoliko minuta temperatura u prostoriji
trebala je biti idealna za uzgoj orhideja.
«Kako ste jutros, djede?»
30. 30
Manfred nije davao znaka da ga je prije čuo. S blagim i ravnodušnim
izrazom na licu priđe stolu i odloţi dokumente.
«Loše», odgovori Hurry pomislivši da je nemoguće uzrujati tog
dosadnjakovića: kao da psuješ stroj koji savršeno radi.
«Jako mi je ţao.» Manfred izvadi rupčić i prođe njime po čelu i bradi.
«Imam ovdje tjedne izvještaje.«
Hurry popusti i vrati se za stol. Radilo se o poslu.
Sjedne i hitro pročita. Pitanja koja je postavio bila su gruba i odsječna i
dobila su odmah odgovore, ali sad se Manfred naveliko dao na posao
rupčićem. Dva je puta skinuo naočale kako bi obrisao zamagljene leće.
«Mogu li sniziti termostat klima-uređaja, djede?»
«Probaj ga dirnuti i dobit ćeš nogom u straţnjicu«, odgovori Hurry ne
podiţući glavu.
Pet minuta potom Manfred Steyner ustane.
»Oprostite, djede.» Ţurno prođe uredom i nestane u zahodu. Hurry
nagne glavu ne bi li što čuo i zadovoljno se nasmiješi kad začuje da
teče voda iz slavine. Klima-uređaj je bila jedina stvar koja je mogla
poremetiti Manfreda Steynera. Hurry je to otkrio nakon što je deset
godina iskušavao najrazličitije tehnike.
«Nemoj potrošiti sav sapun», veselo vikne.
«Ti si taj koji se stalno ţali na uredske troškove!«
Hurryju nije izgledalo ni najmanje podsmješljivo što jedan od
najbogatijih i najutjecajnijih ljudi u Africi posvećuje toliko vremena i
snaga inaćenju sa svojim osobnim pomoćnikom.
U jedanaest Manfred Steyner skupio je dokumente i počeo ih briţljivo
slagati u torbu od veprove koţe ukrašenu monogramom.
«Glede imenovanja novoga generalnog direktora Sonder Ditch, umjesto
gospodina Lemmera, vjerojatno se sjećate moje bilješke o
svrsishodnosti biranja mladih ljudi na ključna mjesta...«
«Nikad je nisam pročitao», slaţe Hurry Hirschfeld.
Obojica su znali da uvijek sve čita i ništa ne zaboravlja.
31. 31
«Evo...» Manfred izloţi svoje mišljenje, potom zaključi.
«Imajući to u vidu, moj odjel, uz moje potpuno slaganje, preporučuje
imenovanje Rodneyja Barryja Ironsidesa, sadašnjeg direktora
podzemnih radova. Nadao sam se da čete potvrditi preporuku, tako
čemo moći predloţiti imenovanje na sjednici u petak.»
Manfred spretno stavi pred Hurryja Hirschfelda ţuti list s bilješkom,
odvrne kapicu nalivpera i pruţi mu ga. Hurry uze list palcem i
kaţiprstom kao da je prljavi rupčić i baci ga u koš.
«Hoćeš da ti potanko objasnim što ti i tvoj odjel za planiranje moţete
raditi?», upita.
«Djede», ustrajao je Manfred krotkim glasom, «ne moţete upravljati
kompanijom kao feudalac. Ne moţete zanemarivati članove Uprave, to
su sve upućeni i iskusni ljudi.»
»Upravljam tako već gotovo pedeset godina. Hajde, kaţi mi tko će
promijeniti taj način.»
Hurry se osloni na naslon stolca samozadovoljna izraza lica i izvuče
veliku cigaru iz unutrašnjeg dţepa.
«Djede, cigara! Liječnik je rekao...»
«A ja sam rekao da mjesto direktora Sonder Ditcha pripada Fredu
Plummeru.»
«Ali, otići će u mirovinu sljedeće godine», pobuni se Manfred Steyner.
«Da.» Hurry potvrdi. «To nešto mijenja na stvari?»
«Staro je spadalo.« Manfred opet pokuša. U njegovu je glasu bio gotovo
očajnički prizvuk. Nije predvidio da će se jedna starčeva mušica
ispriječiti njegovim planovima.
«Ima dvanaest godina manje od mene», rikne prijeteći Hurry.
«Zbog toga je staro spadalo?»
Sad kad je vikend završio, Rodu je stan izgledao otuţno i jedva je čekao
da ga napusti. Dok se brijao gol pred zrcalom, osjeti kako iz dnevnog
boravka dopire zadah opušaka cigareta i polupraznih čaša. Ĉistačicu je
čekalo uobičajeno stanje kao svakog ponedjeljka. Iz Avenije Louisa
32. 32
Bothe počela je pristizati snaţnija buka prometa i Rod baci pogled na
sat: šest u jutro. Vrijeme primjereno za propitivanje savjesti, pomisli i
nagne se naprijed kako bi si pogledao oči u zrcalu. «Prestar si za
ovakav način ţivota», reče ozbiljno. «Guraš ovako već četiri godine, od
razvoda, i došlo je vrijeme da prestaneš. Bilo bi lijepo poći u krevet s
istom ţenom dvije noći zaredom.» Opere britvu i otvori slavinu tuša. «A
moţda ću si to moći i dopustiti, ako dragi Manfred odrţi obećanje.« Rod
nije htio odveć vjerovati u Steynerove riječi: ali zadnja dva dana osjetio
je treptaje uzbuđenja ispod maske svoga uobičajenog cinizma. Stane
pod tuš, nasapuna se, otvori do kraja hladnu vodu. Zatvori je i uzme
ručnik, potom, i dalje se trljajući, priđe uzglavlju kreveta i zastane
gledajući djevojku koja je leţala u razbacanim plahtama. Bila je tako
preplanula da se činilo da ima na sebi prozirni bijeli grudnjak i gaćice
na mjestima koja nisu bila izloţena suncu. Zlatnoţuta kosa bila joj je
rasuta po licu i jastuku, a njena je boja bila u opreci sa potpuno crnim
trokutom pubesa. Ruţičaste usne bile su malo namrštene u snu. I
izgledala je mlada, premlada. Rod se morao potruditi da se prisjeti
njena imena. Nije bila ţena s kojom je započeo vikend.
«Lucille», prošapta sjedajući uz nju. »Probudi se. Vrijeme je polaska.»
Djevojka otvori oči.
«Dobar dan», reče Rod i njeţno je poljubi.
«Mmm...» Ona trepne kapcima.
«Koliko je sati? Neću da dobijem otkaz.»
«Šest.»
«Oh, dobro. Onda imam vremena.»
Lucille se okrene i sklupča se ispod plahte.
«Klinac.» Rod je pljesne po straţnjici.
«Diţi se, malena. Znaš kuhati?«
«Ne...» Podigne glavu. «Kako si ono rekao da se zoveš?», upita.
«Rod.»
«Da, točno, Rod.» Lucille zakikota. «Hej... bio si kao vlak... jesi li
siguran da nemaš klip... na onom mjestu?»
33. 33
«Koliko ti je godina?«, upita Rod.
«Devetnaest. A tebi?»
«Trideset i osam.»
«Tatice, veteran si!», uzvikne razdragano.
«Da, ponekad imam dojam da jesam.» Rod ustane. «Idemo.»
«Ti idi. Ja ću zaključati kad iziđem.»
«Ne dolazi u obzir.» Zadnja posjetiteljica koju je pustio u stanu
'počistila' mu je hranu, piće, čaše, ručnike, čak i pepeljare.
«Imaš pet minuta da se odjeneš.»
Srećom, Lucille je stanovala duţ puta kojim je on morao proći. Davala
mu je upute i dovela ga do zgrade u prilično lošem stanju podno
odlagališta otpada rudnika Booysens.
«Moram plaćati školovanje za tri slijepe sestrice. Hoćeš mi pomoći?»,
upita Lucille dok je Rod zaustavljao Maserati.
«Dakako.»
Rod uzme iz novčarke novčanicu od pet randa i pruţi joj je.
«Puno hvala.» Ona sklizne iz sjedala od crvene koţe, zatvori vrata i
udalji se. Nije se ni okrenula prije no što je zašla za ugao i Roda
preplavi neobjašnjiv val samoće. Bila je tako silovita da je cijelu
minutu ostao nepomičan prije no što ju je uspio nadvladati. Zatim
ubaci u brzinu i uz škripu guma udalji se od pločnika.
«Moja mala prijateljica za pet randa», reče. «Kako me samo voli!»
Potjera auto punom brzinom, pa kad je prešao vrh Kraalkopa, sjene su
još bile duge i srebrena je rosa blistala po travi. Zaustavi Maserati na
malom parkiralištu i iziđe. Nasloni se na haubu i upali cigaretu.
Namršti se osjetivši joj okus i pogleda u dolinu. Na površini ništa nije
ukazivalo na nepregledno bogatstvo koje se nalazilo tamo ispod.
Izgledala je kao jedna od nebrojenih travnatih ravnica u Transvaalu. U
sredini je izrastao grad Kitchener-ville, koji se pola stoljeća hvalio
činjenicom da se Lord Kitchener tu utaborio jednu noć dok je progonio
34. 34
prepredene Bure: skupina od tridesetak građevina koja je čudotvorno
narasla na tri tisuće oko prekrasne općine i robne kuće.
Travnjaci i javni parkovi, široke ulice i lijepe nove kuće, sve je to bilo
plaćeno novcem rudarskih kompanija čije su koncesije gravitirale
gradu. U jednoličnom veldu koji je okruţivao grad tornjevi su se isticali
kao divovski spomenici ljudskoj pohlepi za zlatom. Oko tornjeva
uzdizali su se pogoni i postrojenja. Bilo je četrnaest tornjeva u dolini.
Nalazište je bilo podijeljeno na pet koncesija po starim katastarskim
granicama poljoprivrednih imanja i iskorištavalo ga je pet različitih
kompanija: Thornfontein Gold Mining, Blaauberg Gold Mining, West
Tweefontein Mining, Deep Gold Levels i Sonder Ditch Gold Mining.
Rod nesvjesno usredotoči paţnju na posljednji rudnik.
«Predivan», promrmlja.
U njegovim očima planine izdrobljenog plavkastog stijenja oko okna
bile su uistinu lijepe. A sloţene, ali pomno smišljene strukture
građevina, čak i sumpornoţute naslage odlagališta blata rešila je
funkcionalna veličanstvenost.
«Manfred, moraš mi ga dati», reče glasno.
«Hoću ga. Hoću ga.»
Na sedamdeset i dva četvorna kilometra u vlasništvu Sonder Ditcha
ţivjelo je četrnaest tisuća ljudskih bića. Dvanaest tisuća bili su crnci
pridošli iz svih krajeva juţne Afrike. Ţivjeli su u višekatnim hotelima
blizu okana, svaki su dan silazili kroz dvije male rupe u zemlji do
nevjerojatnih dubina i kasnije izlazili kroz iste te otvore. Dvanaest
tisuća ljudi silazilo je i dvanaest tisuća izlazilo. I to nije bilo sve: kroz
iste je otvore svaki dan izlazilo deset tisuća tona stijenja, a ulazilo je
drvo, oruđe, cijevi i eksploziv, tone i tone materijala i opreme.
Poduhvat je bio tako veleban da je morao pobuditi ponos u onima koji
su u njemu sudjelovali. Rod pogleda na sat. Sedam i trideset pet. Već
su sišli, svih dvanaest tisuća. Smjena je bila na poslu. Sonder Ditch
drobio je stijenje i iznosio ga na površinu. Rod se sretno nasmiješi.
Osjećaj samoće i sjete od prije sat vremena nestali su, progutalo ih je
njegovo duboko sudioništvo u tom poduhvatu. Gledao je goleme kotače
tornjeva kako se okreću, zastaju na tren i nastavljaju se okretati.
Svako od tih okana koštalo je pedeset milijuna randa, a građevine na
35. 35
površini još toliko. Sonder Ditch je predstavljao ulaganje od sto
pedeset milijuna randa, dvjesto dvadeset milijuna dolara. Bio je
veličanstven i trebao je postati njegov. Baci opušak cigarete. Dok se
spuštao autom niz padinu, okrene pogled na istok u dolinu. Sve
rudarske djelatnosti naglo su prestajale na zamišljenoj graničnoj crti
od sjevera na jug, povučenoj nasumice prerijom. Na površini nije bilo
ničega što bi ukazivalo na razloge te granice, uzrok je bio tamo ispod,
duboko. Zbog geološkog poremećaja duţ te crte tekao je sloj
serpentina, bedem tvrde zelene stijene nazvan «Veliki Medvjed» koji je
presijecao nalazište kao udarac sjekire. S one strane te crte teren je bio
iznimno loš. Zlatna ruda postojala je i tamo, svi su to znali. Ali nijedna
od pet kompanija nije ju pokušala kopati. Izvršile su pokusna
istraţivanja i potom su se povukle jer su pokusna bušenja dala
uznemirujuće i proturječne rezultate. Značajan postotak područja u
koncesiji Sonder Ditch nalazio se s one strane Velikog Medvjeda i sad
je na poslu bila ekipa sa svrdlom s dijamantnim vrhom. Već su izvršili
pet pokusnih bušenja.
Rod je znao napamet rezultate.
Pokusno bušenje - S. D. br. 1: napušteno na 1200 m zbog vode; S. D.
br. 2: napušteno na 1600 m u suhoj šupljini; S. D. br. 3: nađena
grafitna crta vodilja na 2013 m, količina zlata: 27.323 pennyweihta,
prva defleksija: 6212 pennyweighta, druga defleksija: 2114
peninyweyghta; S. D. br. 4: napušteno u arteškom sloju na 1070 m; S.
D. br. 5: nađena grafitna crta vodilja na 2475 m, količina zlata 562
pennyweighta.
I sad su bušili defleksije toga pokusnog bušenja. Problem je bio u
stvaranju cjelovite slike iz takvih rezultata. Ĉinilo se da je teren
kaotičan, pun šupljina i natopljen vodom, a zlatna je ţila bila
izlomljena i nestalna: u nekim točkama davala je nevjerojatno velike
vrijednosti, koje su se pak smanjivale na malo više od ništice na
udaljenosti od samo petnaest metara. «Moţda će jednog dana kopati«,
pomisli Rod, «ali nadam se da ću već biti u mirovini kad to budu
učinili.« U daljini, onstran naslaga blata, jedva je razabrao krhki trokut
bušotine s visokom travom u pozadini.
»Potrudite se, momci», promrmlja. «Što god da nađete na tom mjestu,
za mene neće biti vaţno.»
36. 36
Prošao je kroz velika ulazna vrata rudnika i, poštujući pravila, stao na
znak stop gdje je kolosijek prelazio cestu. Rukom pozdravi prometnika.
Prometnik se nasmije i mahne rukom. Prethodnog tjedna uhvatio je
Roda kako prelazi bez zaustavljanja i stoga je još bio u prednosti za
jedan bod. Rod produţi i dođe do svog ureda.
Tog ponedjeljka u jutro Allen 'Popeye' Worth spremao se za bušenje
prve defleksije u pokusnoj bušotini S. D. br. 5. Allen je bio iz
Teksasa... ali nije bio tipični Teksašanin. Bio je visok metar i šezdeset
dva, no ipak bio je tvrd poput čeličnog svrdla kojim je radio. Prije
trideset godina počeo je učiti posao na naftnim poljima oko Odesse i
vrlo ga je dobro naučio. Sad je bio u stanju početi na površini bušenje
rupe promjera deset centimetara sve do četiri tisuće metara dubine
kroz zemljinu koru i učiniti da se rupa spušta po savršenoj okomici:
gotovo nemoguć podvig uzmu li se u obzir iskrivljenja i elastičnost tako
duge čelične šipke. Ako bi se, kako se ponekad znalo dogoditi, čelik
slomio na dubini od više stotina metara, Allen bi montirao jednu svoju
spravu za vađenje, spustio je u pokusnu bušotinu, strpljivo potraţio
odlomljeni komad, zakvačio ga i izvadio.Kad bi tamo ispod došao do
ţile bio je u stanju skrenuti svrdlo iz okomice i izbušiti ţilu u raznim
točkama kako bi uzeo uzorke s površine od više desetaka četvornih
metara. To je defleksija.
Allen je bio jedan od najboljih.
Mogao je traţiti i dobiti plaću koju je htio i ponašati se kao primadona,
a njegovi nadređeni ophodili su se s njime u svilenim rukavicama, jer
ono što je uspijevao učiniti s dijamantnim vrškom svrdla dostizalo je
čarobnjačke moći. Sad je procjenjivao kut prve defleksije. Prethodnog
dana spustio je dugu mjedenu posudu na dno bušotine i ostavio je
tamo cijelu noć. Posuda je bila dopola puna koncentrirane sumporne
kiseline i nagrizla je mjed. Mjereći kut erozije sad je znao koliko je
svrdlo skrenulo od glavne bušotine. U malenoj daščari pored tornja
bušotine Allen je završio mjerenja i odmaknuo se od stola zadovoljno
gunđajući. Izvadi iz dţepa lulu izrađenu od kukuruznog klipa i vrećicu
s duhanom. Kad je napunio lulu i zapalio je, postalo je jasno zašto su
ga zvali 'Popeye'. Bio je slika i prilika junaka iz stripova s agresivnom
vilicom, okruglim očima i pohabanom mornarskom kapom. Veselo
udahne dim i pogleda kroz jedini prozor daščare dok je ekipa brinula o
dosadnoj operaciji spuštanja u zemlju vrha svrdla. Potom izvadi lulu iz
37. 37
usta i pljune kroz prozor, vrati lulu među zube i nagne se da pomno
provjeri mjerenja.
Vođa ekipe pozove ga s praga.
«Došli smo do dna i spremni smo početi, šefe.»
«Uh!» Popeye pogleda na sat.
«Dva sata i četrdeset do dna. Nisi se baš ubio od posla!»
«Nije loše», suprotstavi se vođa ekipe.
«Ali nije ni dobro vrijeme! U redu, u redu, prestani kokodakati i
pokrenimo ga.»
Popeye iziđe iz daščare i krene prema tornju hitro se ogledavajući
uokolo. Toranj je bio visok petnaest metara, izrađen od čeličnih greda,
a unutra je visjela sonda sve dok nije završila u bušotini. Dva dizel
motora od dvjesto konja brujali su na čekanju, spremni da osiguraju
potrebnu snagu: modrikasti dim dizao se iz odvodnih cijevi k jutarnjem
suncu. Pored tornja bila je golema hrpa šipki, a nešto dalje cisterna od
četiri tisuće litara koja je davala vodu što se ubrizgavala u bušotinu.
Voda se stalno ubrizgavala kako bi smanjila trenje svrdla koje je
polako bušilo stijenje i hladila ga.
«Spremni za svrdlanje«, zapovjedi Popeye ekipi, a ljudi zauzeše svoja
mjesta. U plavim kombinezonima, s raznobojnim kacigama od
staklenih vlakana i koţnim rukavicama, napeto su i nemirno čekali.
Trenutak je bio ključan: bilo je nuţno da šipka duga dvije tisuće
četiristo metara bude pokrenuta uz svu moguću briţljivost kako bi se
izbjeglo savijanje i lom.
Popeye se spretno popne na rub bušotine i pogleda oko sebe kako bi
bio siguran da je sve na svom mjestu. Vođa ekipe bio je za
komandama: netremice je zadubljeno gledao Popeyea i drţao je u
rukama poluge.
«Motor!», vikne Popeye i mahne desnom rukom u krug.
Dizel motori gnjevno zatutnje, a Popey stavi lijevu ruku na šipku
sonde. To je bio njegov način rada: dirao je šipku golom rukom dok je
povećavao snagu i procjenjivao je njenu napetost ušima, očima i
dodirom. Napravi pokret desnicom i vođa ekipe paţljivo pomakne
38. 38
polugu. Šipka se pokrene pod Popevjevom rukom. Dade novi znak
rukom i šipka se počne polako vrtiti. Osjeti da je blizu točke pucanja i
odmah smanji snagu, potom je opet poveća. Rječito je micao desnu
ruku, kao dirigent, i vođa ekipe pratio je njegove upute, kako je i
doličilo članu te skupine iznimnih stručnjaka. Malo-pomalo opća je
napetost popustila dok su se okretaji svrdla pravilno povećavali. Na
koncu Popey podigne šaku kako bi pokazao da sve dobro napreduje i
skoči s ruba bušotine. Svi se raziđoše kako bi obavili druge poslove
dok su se Popeye i vođa ekipe vratili u daščaru, puštajući da se svrdlo
i dalje vrti sa četiristo okretaja u minuti.
«Imam nešto za tebe», reče vođa ekipe dok su ulazili u daščaru.
«Što?», upita Popeye.
»Zadnji broj Playboyja.»
«Šališ se?», uzvikne veselo Popeye optuţujućim glasom, a čovjek izvadi
smotani časopis iz košarice s ručkom.
«Hej!» Popeye mu ga zgrabi iz ruke i odmah otvori duplericu.
«Veličanstvena!» I oduševljeno otpuhne.
«Ova lutka mogla bi se zaposliti u klaonici: uspjela bi ubiti govedo
udarcem sisa!»
Vođa ekipe počeo je raspravljati s njim o anatomiji mlade djevojke i
stoga nitko od njih dvojice nije primijetio promjenu zvuka svrdla dok
nisu protekle dvije minute. Tada Popeye uoči to kroz erotsku
izmaglicu. Baci časopis i blijed potrči van iz daščare.
Bilo je pedeset metara od potleušice do tornja, ali i s te udaljenosti
Popeye je mogao opaziti vibracije šipke svrdla. Ĉuo je umorni zvuk
dizel motora koji su radili pod naporom. Potrči hitro poput foksterijera
pokušavajući stiči do komanda i ugasiti motore prije no što se dogodi
najgore. Znao je o čemu se radi. Šipka je prodrla u jednu od mnogih
šupljina tog terena punog rasjeda. Voda ubrizgana s površine istekla je
i svrdlo je radilo na suho u suhoj stijeni. Toplina izazvana trenjem
rasla je, prašinu proizvedenu od svrdla voda nije odnosila i stoga se
šipka zaglavila. Bila je potpuno nepomična na jednom kraju dok su se
gore dva velika dizel motora napinjala da je svejedno okreću.
Nedostajalo je nekoliko sekunda do katastrofe. Za komandama je
39. 39
trebao biti operater koji je morao otkloniti takvu mogućnost: ali bio je
udaljen stotinjak metara. Naime, u tom je trenutku izlazio iz poljskog
zahoda od dasaka i lima s onu stranu nasipa. Očajnički je pokušavao
navući halače, zakopčiti pojas i trčati, sve u isto vrijeme.
«Hej, ti, kurvine ti noćne posude!», drekne Popeye koji je također trčao.
«Zašto si, kvragu, trunuo...« Riječi su mu zamrle u grlu jer je u
trenutku kad je došao do vrata strojarnice odjeknuo tutanj nalik
kanonadi. Šipka se slomi, dizel motori zahučaše, poremećenog hoda, u
tren oslobođeni svakog otpora. Prekasno.
Popeye pritisne prekidače i motori se praskajući ugasiše.
Nadvladan naporom, frustracijom i bijesom, Popeye u tišini prasne u
jauk.
»Slomila se», zajeca.
«Duboko. Oh, ne! Boţe, ne.»
Moţda su bila potrebna dva tjedna da izvuku prekinutu šipku,
ubrizgaju beton u bušotinu kako bi je zatvorili i krenu ispočetka. Skine
kapu i baci je svom snagom na tlo. Onda skoči na nju i počne je gaziti
skupljenim nogama. To je bilo normalno. Popeye je kapu izvrgavao tom
postupku barem jednom tjedno, a vođa ekipe znao je da će, kad bude
završio, biti spreman da se zakvači s bilo kim tko mu se nađe
nadohvat ruke. Vođa ekipe neprimjetno sjedne za upravljač kamiona
Ford, a ostali se ukrcaše. Udalje se izbrazdanom stazom. Na glavnoj
cesti bio je bar gdje su išli na kavu u trenucima poput ovog.
Kad je ţar ljutnje ugasnuo u Popeyeom umu koliko je bilo dovoljno da
počne traţiti ljudsko biće koje će rastrgati, čovjek je pogledao oko sebe
i vidio da je područje bušotine čudno pusto.
«Glupi čopor strašljivih majmuna!», hukne za kamionom koji se
udaljavao. Nije mu preostajalo drugo nego da se vrati u daščaru kako
bi nazvao direktora.
Direktor, koji je bio u sjedištu tvrtke Hart Drilling and Cementation u
Rissik Street u Johannesburgu, ostao je pomalo iznenađen kad mu je
Popeye Worth rekao da je zapravo on odgovoran za lom vrlo skupe
šipke s dijamantnim vrhom u bušotini broj 5 Sonder Ditcha. «Da ste
uporabili onu vrećicu svjeţeg sira koju nazivate mozgom, odbili biste
40. 40
bušenje rupa u ovom cjedilu!» vikne Popeye u slušalicu. «Radije bih
bacio svog starog u stroj za mljevenje mesa nego bušio ovaj teren.
Gadan je, jamčim vam! Tamo dolje situacija je vrlo loša. Neka Bog
pomogne jadnom kurvinom sinu koji bude pokušao iskoristiti tu ţilu!»
Zaklopi slušalicu i opet napuni lulu dršćućim prstima. Deset minuta
potom disanje je postalo normalno, a ruke su bile mirne i sigurne.
Opet uzme telefon i nazove bar. Odgovori mu vlasnik.
«Jose, reci mojim dečkima da je sve u redu, mogu se vratiti«, reče
Popeye.
Za Roda Ironsidesa bilo je uzbudljivije no inače suočiti se s desetinom
birokratskih problema koji su ga čekali na stolu nakon njegova
povratka u ured i riješiti ih. Dok je radio, i dalje je mislio da će moţda
Manfred Steyner uspjeti i da će odrţati obećanje. A onda je ubrzo
Sonder Ditch trebao postati njegov. Riješi zadnji spis i opusti se u
naslonu stolca. Iz uma su sad nestale magle poročnog vikenda i, kao
uvijek, osjećao se pročišćenim.
»Uspijem li ga dobiti, učinit ću od njega najbolji rudnik u svom
zlatonosnom području«, pomisli pohlepno. »Pričat će o Sonder Ditchu
od Wall Sreeta do Bourse i pričat će o čovjeku koji ga vodi. A već znam
kako ću. Smanjit ću troškove do kosti. Frank Lemmer znao je posao,
bio je sposoban kopati rudu iz zemlje, ali dopuštao je da troškovi
previše narastu. Prerada ga je koštala gotovo devet randa po toni.»
«Dobro, ja ću kopati istu količinu, ali ću je vaditi s manjim troškovima.
Svaka djelatnost uvijek očituje ćud čovjeka koji njome rukovodi. Frank
Lemmer govorio je tek ponekad o troškovima, ali je to činio neuvjerljivo
i mi smo to znali. Završilo je tako da smo previše podnosili rastrošnost
jer smo bogata ţila i trošimo na veliko. Dobro, ja ću govoriti o
troškovima i ţivog ću odrati svakoga tko bude pomislio da se šalim.»
«Prošle je godine Hamilton iz Western Holdingsa zadrţao troškove
prerade nešto iznad šest randa po toni. Ja bih to isto mogao postići
ovdje! Mogao bih povećati našu dobit za dvanaest milijuna randa u
godinu dana. Daju li mi mjesto, ime Sonder Ditch izvikivat će se na
svim financijskim trţištima svijeta.« Problem koji je Rod razmatrao bio
je noćna mora rudarske industrije. Od tridesetih godina cijena zlata
bila je fiksirana na 35 dolara po unci. A od tada troškovi kopanja
stalno su rasli. U to se vrijeme drţalo da su četiri pennyweighta zlata
po toni rude primjerena količina. Sad je osam pennyweighta
41. 41
osiguravalo jedva skromnu dobit. Tako su u međuvremenu svi ti
milijuni tona rude čija je količina išla od četiri do osam pennyweighta
ostali neiskorišteni u očekivanju da se donese odluka o povećanju
cijene zlata. Postojali su mnogi rudnici koji su imali goleme rezerve
zlatne rude čije su količine zlata bile malo niţe od čarobnog broja
osam. Radilo se o pustim i napuštenim rudnicima: hrđa je zacrvenila
njihove tornjeve i valovite limene krovove građevina koje su se rušile
jedna za drugom. Povećanje troškova osudilo ih je teţinom jedne jedine
definicije: «neprofitabilni». Sonder Ditch donosio je od dvadeset do
dvadeset pet pennyweighta po toni. Bio je bogat, ali mogao je biti još i
više, po Rodovu mišljenju.
U tom su trenutku pokucali na vrata.
«Naprijed!», reče Rod i pogleda na sat. Bilo je devet. Vrijeme sastanka
poslovođa, ritualni sastanak svakog ponedjeljka u jutro.
Ušli su, njih dvanaestorica. Bili su ljudi na prvoj crti, ratni
zapovjednici. Svaki dan silazili su tamo dolje, svatko je išao u svoju
sekciju i vodio napad na stijenu. Dok su razgovarali među sobom u
očekivanju početka sastanka, Rod ih kriomice promotri i sjeti se
rečenice koju mu je jednom prigodom rekao Herman Koch iz Anglo
Americana: «Rad u rudniku gruba je igra i privlači okorjele ljude.» Ovi
su bili ljudi najokorjelije vrste, s fizičkog i mentalnog stajališta, i Rod je
s nemalo čuđenja shvaćao da je jedan od njih. Dapače, bio je nešto
više od toga. Bio je njihov šef. Otvori sastanak proţet naklonošću i
ponosom.
«Dobro, da čujem vaše gunđanje. Tko mi prvi ţeli slomiti srce?»
Ima ljudi koji imaju urođenu sposobnost da vladaju drugima i da iz
njih izvuku najbolje rezultate. Rod je bio od tih. Bilo je to nešto više od
fizičke impozantnosti, od dominantnoga glasa i srdačnog smijeha. Bio
je to neki osobiti magnetizam, osobna privlačnost, nepogrješivi osjećaj
za vrijeme. Pod njegovim vodstvom sastanak je bio eksplozija, glasovi
su se podizali i šibali su, a onda su utihnuli u smijehu i znacima
odobravanja dok je on govorio. Poslovođe su znali da je tvrdokoran
poput njih i zato su ga poštovali. Znali su da ono što govori uvijek ima
smisla i zato su ga slušali. Znali su da, kad nešto obeća, odrţi
obećanje i stoga su bili mirni. I znali su da, kad donese odluku ili sud,
djeluje shodno tome i stoga je svatko točno znao u kakvom se poloţaju
42. 42
nalazi. Kad bi ih netko bio upitao, devetorica bi protiv volje bili priznali
da «Ironsides nije govnar», a to je bilo jednako predsjedničkom
imenovanju.
«Onda dogovoreno.«
Ron zaključi sastanak.
»Potrošili ste dva sata rada plaćenog od kompanije kako biste prozračili
jezik. Sada, molit ću, poţurite dignuti guzicu kako biste sišli u rudnik i
počeli na površinu slati rudu.»
Dok su poslovođe planirali tjednu djelatnost, njihovi podređeni bili su
na poslu u utrobi zemlje. Na nivou 87 Kowalski se kretao poput velikog
medvjeda u slabo osvijetljenom hodniku. Ugasio je svjetiljku na kacigi i
hodao je bešumno, laganim korakom za čovjeka njegove veličine.
Začuje glasove dalje u polumračnom hodniku i zastane da paţljivo
oslušne. Nije čuo zvuk lopata koje se škripavo zabijaju u izdrobljeno i
usitnjeno kamenje, pa se neandertalsko lice Kowalskog zgrči u
zastrašujuću grimasu.
«Gadovi!», progunđa tiho.
«Misle da sam u probojima, ha? Misle da mogu sjediti i trunuti ne
natovarivši ni košaricu kamenja, ha?» Produţi naprijed tih kao
medvjed baršunastih šapa. «Shvatit će da stvari stoje puno drukčije no
što misle!», prosikta prijeteći. Zađe za ugao i upali svjetiljku. Tamo su
bila tri čovjeka koje je Kowalski poslao da lopatama očiste materijal s
poda i ukrcaju ga u vagonete. Dvojica su sjedila, naslonjena na
vagonet dok je treći prepričavao epsku pijanku u kojoj je sudjelovao
prethodnog Boţića. Lopate i čekići bili su odloţeni uza zid. Sva se
trojica smjesta skameniše kad ih obasja snop Kovralskijeve svjetiljke.
«Tako, ha?», vikne gnjevno Kowalski.
Stisne u ruci čekić od šest kilograma, okrene ga i udari drškom u tlo.
Ĉelična glava čekića padne i Kowalskom je u ruci ostala čvrsta drška
od orahovine duga metar i dvadeset.
«Ti!», vikne i slobodnom rukom zgrabi za gušu najbliţeg crnca. Trzajem
ga podigne na koljena i počne ga odvlačiti otuda.
43. 43
Koliko je god bio bijesan, Kowalski je htio biti siguran da nema
svjedoka. Druga dvojica sjedila su gdje ih je zatekao, odveć uţasnuti da
bi se pomaknuli, dok su jauci i povici druga dopirali do njih iz mraka.
Zatim prvi udarac odjekne u skučenom prostoru hodnika, odmah
popraćen bolnim krikom. Još jedan udarac, još jedan krik. Slijed se
nastavio duţe vrijeme, ali krici su postupno slabili u jauke i prigušeni
plač, a potom su potpuno zamrli. Kowalski se vrati sam. Jako se znojio
pod svjetlom svjetiljke, a drška čekića koju je još stiskao u ruci bila je
umrljana krvlju.
Kowalski ga baci pred noge druge dvojice.
«Radite!», zareţi. Zatim se nadvije nad njih kao medvjed i udalji se u
mrak.
Na nivou 100, Joseph M'Kati radio je šmrkom i metlom ispod divovske
transportne vrpce. Joseph je radio taj posao od pete godine i bio je
sretan i zadovoljan čovjek. Bio je Shangaan koji se pribliţavao
šezdesetoj i u njegovoj kosi već su se pojavile prve sijede vlasi.
Oko njegovih očiju i u uglovima usta isticale su se majušne borice
radosnice. Nosio je kacigu zabačenu u nazad, kombinezon je bio ručno
izvezen, nakićen ukrasnim plavim i crvenim zakrpama, a korak mu je
bio bezbriţan i hitar.
Transportna vrpca bila je duga više stotina metara. Zdrobljena zlatna
ruda koja je dolazila sa svih viših nivoa prevozila se iz kopova u
vagonetima. Iz vagoneta se istovarivala u grotla okomitih okana, koja
su se spuštala do nivoa 100, i prolazila desetinama metara kroz ţivu
stijenu i zatim je padala na transportnu vrpcu. Sustav čeličnih vrata
regulirao je dotok rude na vrpcu koja ju je prenosila do okna kako bi je
iskrcala u goleme kontejnere. Otuda se u tovarima od petnaest tona
automatski nosila u koš za rudu i iznosila na površinu u razmacima
od četiri minute. Joseph je veselo radio ispod transportne vrpce koja je
i dalje zujila. Materijala koji se presipavao bilo je malo, ali bio je vaţan.
Zlato se čudno ponaša: uvijek se kreće prema dolje. Vučeno vlastitom
specifičnom teţinom, teţi spuštanju kroz tvar na koju nailazi. Uspijeva
otkriti svaku pukotinu, svaku neravninu na dnu i prodire u njih.
Nestalo bi čak i u gustoj i zbijenoj zemlji da mu se dade vremena za to.
To ponašanje zlata doprinosilo je objašnjenju popriličnog zadovoljstva
Josepha M'Katija. Stigao je do kraja transportne vrpce, stalno
44. 44
polijevajući i metući. Ispravi se, odloţi metlu i protrlja si slabine
objema rukama dok se ţurno ogledavao oko sebe kako bi bio siguran
da nema nikoga drugog u hodniku. Pored njega bila je golema posuda
za rudu u koju je vrpca iskrcavala teret. U posudu su se mogle ukrcati
tisuće tona. Siguran da je sam, Joseph se baci na koljena i
četveronoške uđe ispod posude, ne obazirući se na neprekidno hučanje
rude koja je padala nad njim. Produţio je dalje dok nije došao do
otvora. Joseph je potrošio mnogo mjeseci kako bi sjekačem odvojio
glave četiriju vijaka koji su drţali zatvorenim dno posude. A nakon što
je to učinio, uspio je izraditi jednostavan, ali učinkovit separator za
teške tvari. Slobodno zlato u rudi istovarenoj u posudu spuštalo se
brzo kroz izdrobljeno kamenje, a kretanje je bilo ubrzano vibracijama
transportne vrpce i posude kako je u nju padalo novo kamenje. Kad bi
zlato došlo do dna, traţilo je prolaz da nastavi spuštanje i nalazilo ga je
u četiri rupe koje je Joseph napravio i ispod kojih je sada prostro
polietilenski list. Majušni komadići bogati zlatom činili su četiri
stoţaste hrpice na polietilenu i bili su nerazlučivi od čađe pretvorene u
prašinu. Sjedeći ispod posude, Joseph je paţljivo presuo crnu prašinu
u vrećicu za duhan, vratio na mjesto polietilenski list za novo
filtriranje, stavio vrećicu u dţep i izišao. Potom je, zviţdučući
plemensku sjetvenu pjesmu, uzeo metlu i nastavio mesti i polijevati.
Johnny Delange označavao je rupe za naboje. Leţao je na boku u
najniţem proboju sekcije 27 i mjerio je od oka kut i dubinu bočne
eksplozije koja je trebala eliminirati blagu izbočinu u fongwallu.
U Sonder Ditchu dopuštali su samo jednu eksploziju na dan
aktiviranu iz centra. Johnny je bio plaćen po zapremini zdrobljene
rude izvađene iz njegova kopa. Stoga je rupe morao razmjestiti tako da
postigne najveće razbijanje fronte.
«Tako», progunđa označujući crvenom bojom poloţaj rupe. «I ovako.»
Odlučnim potezom kista označi nagib pod kojim je trebao bušiti radnik
s bušilicom.
«Shaya, madodah Johnny pljesne po ramenu crnca koji je stajao uz
njega. «Hajde, prijatelju.«
Radnici na bušilicama birani su zbog svoje snage i tjelesne građe, a
ovaj je bio nalik grčkome kipu od ulaštene ebanovine. «Nkosi» Radnik
se nasmije i uz pomoć pomoćnika dovuče bušilicu do mjesta. Bila je
45. 45
nalik divovskoj inačici teške strojnice. Kad je veliki crnac pokrenuo
stroj, buka je u niskom i skučenom prostoru kopa bila razorna.
Komprimirani zrak rikao je u bušilici i udarao bubnjiće. Johnny stisne
šaku u znak odobravanja. Razmijeniše osmijeh, zdruţeni radom.
Potom Johnny puzeći pođe naprijed kako bi označio mjesto druge
rupe.
Johnny Delange imao je dvadeset sedam godina i bio je najbolji
stručnjak na tom poslu koji je postojao u Sonder Ditchu. Njegova
ekipa od četrdeset osam ljudi, sve samih stručnjaka, bila je jako
povezana. Mnogi su se borili za mjesto u sekciji 27 jer je zarada bila
dobra. Johnny je znao odabrati mjesta, pa je svaki mjesec kad su
dolazili kontrolori da obave mjerenja, Johnny Delange bio uvijek na
čelu po fathomageu. Situacija je bila neobična: čovjek nisko na ljestvici
moći zarađivao je više od onih koji su bili na njenom vrhu. Johnny
Delange zarađivao je više od generalnog direktora Sonder Ditcha.
Prethodne godine platio je porez na dohodak od dvadeset dvije tisuće
randa. Ĉak i rudar poput Kowalskog, koji je zbog prijetnja i
maltretiranja svojih ljudi spadao u šljam rudnika, zarađivao je osam
do devet tisuća randa godišnje, otprilike koliko i član poslovodstva na
razini Roda Ironsidesa.
Johnny je stigao do najviše točke fronte rušenja i iscrtao je zadnje
znakove za rupe. Duţ nagnute plohe kopa, ispod njega, sve bušilice
bile su na djelu, a radnici su leţali ili čučali.
On se pak ispruţio oslanjajući se na lakat, skinuo je kacigu, obrisao
lice i potom malo predahnuo.
Johnny je izgledao neobično. Crna duga kosa bila je začešljana unazad
i vezana na tjemenu koţnom vrpcom. Upalo i koščato lice bilo je nalik
licu američkog Indijanca. Rukavi njegova kombinezona bili su odrezani
i otkrivali su moćne, ali spretne ruke, snaţne i mišićave poput pitona,
tetovirane na podlakticma. I tijelo je bilo mršavo i snaţno. Na desnoj
ruci nosio je osam prstenova, dva na svakom prstu, i bilo je lako
shvatiti da nemaju tek puku ukrasnu funkciju. Prstenovi su bili veliki,
zlatni, s lubanjama i ukrštenim kostima, vučjim glavama i drugim
obiljeţjima: masa metala koja je oblikovala bokser. Jedanput je,
primijetivši velike oči jedne lubanje, Rod Ironsides upitao: «Jesu li to
pravi rubini, Johnny?» A Johnny je krajnje ozbiljno odgovorio: «Ako
nisu, prevarili su me za tri randa i pedeset, gospodine Ironsides.»
46. 46
Johnny Delange bio je neobuzdan mladić do prije osam mjeseci. Tada
je upoznao Nettie i oţenio se. Udvaranje i brak dogodili su se u roku od
tjedan dana. Sad se jako primirio. Već se deset dana nije potukao.
Dok je leţao u kopu, uzeo si je pet minuta da razmisli o Nettie. Bila je
visoka gotovo kao on, savršeno popunjenog tijela i crveno-kestenjaste
kose. Kad joj je trebao iskazati svoju ljubav, Johnny, koji nije bio među
boljim govornicima u Kitchenervilleu, kupovao joj je darove. Kupio joj
je haljine i nakit, zamrzivač i veliki hladnjak, Chrysler Monaco s
platnenim presvlakama nalik leopardovoj koţi i jedan Kemvood Chef.
Postajalo je teško ući u dom Delangeovih, a ne spotaknuti se o neki od
darova koje je Johnny kupio Nettie. Zbrka je bila pogoršana činjenicom
što s njima ţivi i Johnnyjev brat Davy.
«Eh, kvragu!», Johnny sretno odmahne glavom.
«Hej, uistinu je zlatna!»
Prethodne subote u Kitchenervilleu, u trgovini kućnih potrepština vidio
je štednjak. «Svidjet će joj se», promrmlja. «A košta samo četiristo
randa. Darovat ću joj ga kad dobijem plaću.» Nakon što je odlučio,
stavi kacigu na glavu i počne puziti kako bi izišao iz kopa. Sad se
morao popeti do postaje kako bi uzeo eksploziv za naboje. Njegov
zamjenik trebao ga je čekati u hodniku i Johnny se uzruja kad uoči da
nema traga ni njemu ni njegovom mladom pomoćniku.
«Koji gad», progunđa dok je snopom svjetiljke prelazio hodnikom.
«Postaje sve gori.»
Zamjenik je bio Swazi boginjava lica. Nije bio visok, ali bio je snaţan za
svoj stas i vrlo pametan. Bio je zatvorene naravi. Johnny ga nikad nije
vidio nasmijanog i za otvorenog čovjeka poput njega nije bilo ugodno
raditi s turobnom i mučaljivom osobom. Podnosio je Swazija jer je bio
odrješit i pouzdan, ali bio je jedini u ekipi koji mu nije bio simpatičan.
«Koji gad!»
Hodnik je bio pust i brujanje bušilica prigušeno.
«Gdje je, dovraga?» Johnny se nestrpljivo namršti.
«Kad ga nađem, ţivog ću ga odrati.» Tada se sjeti zahoda. «Eto kamo je
otišao.»
47. 47
Johnny krene. Zahod je bio prostorija iskopana u stijeni: platno je
sluţilo umjesto vrata, a unutra su bile četiri rupe, svaka sa svojom
posudom. Johnny odmakne platno i uđe. Zamjenik i njegov pomoćnik
bili su tamo. Johnny ih začuđeno pogleda i na trenutak ne shvati što
rade. Bili su tako zauzeti da nisu opazili njegovu nazočnost. Onda
iznenada shvati i njegovo lice zgrči se od gađenja.
«Gnusni...», rikne Johnny, zgrabi zamjenika za ramena, povuče ga
unazad i gurne ga na zid. Podigne šaku naoruţanu prstenjem spreman
da ga udari u lice.
«Samo me dirni i vidjet ćeš što će se dogoditi», reče tihim glasom Swazi
i netremice bezbriţno pogleda Johnnyja u oči. Johnny je oklijevao.
Znao je pravilnik kompanije, poznavao je ćud vladinih radnih
inspektora, znao je što će napraviti policija. Ako pretuče tog čovjeka,
čekalo ga je svašta.
«Svinjo!», bijesno prosikta.
«Ti imaš ţenu», reče zamjenik.
«Moja je u Swazilandu. Nisam je vidio dvije godine.«
Johnny polako spusti šaku. Dvanaest tisuća muškaraca, a nijedna
ţena. To je bila činjenica. Gnušao se onog što je vidio, ali mogao je
razumjeti zašto se neke stvari događaju.
«Obuci se», zapovijedi i pusti zamjenika.
»Obojica se obucite. Dođite u postaju. Ĉekam vas tamo.»
Već tjedan dana, od odrona u sekciji 43, Big King bio je izvan kopa. To
je bila Rodova zapovijed, s izlikom da je Big Kingov bijeli rudar poginuo
pod odronom i on sad mora pričekati da bude dodijeljen nekoj drugoj
sekciji. Istina je pak bila da ga je Rod htio odmoriti. Vidio je kakve je
fizičke i emocionalne napore i napetosti pretrpio Big King tijekom
operacije spašavanja. Kad su zajedno iskopali beţivotno tijelo rudara s
kojim je Big King dugo vremena radio i šalio se, Rod je vidio kako mu
bez susprezanja teku suze niz obraze dok je podizao truplo i stiskao ga
na grudima.
«Mamba gahle, madoda», promrmljao je Big King. «Idi u miru,
prijatelju.«
48. 48
Big King je bio legenda u Sonder Ditchu. Svi su se njime hvalili: pivom
koje moţe popiti naiskap, kamenjem koje sam moţe iskopati u jednoj
smjeni, izdrţljivosti koja mu je omogućavala da pleše dulje od ikoga.
Zbog svojih hrabrih djela dobio je više od tisuću randa nagrada. Big
King bio je primjer i mnogi su ga pokušali dostići. Rod mu je povjerio
vodstvo ekipe zaduţene za prijevoz. Tijekom prvih dana Big Kingu se
dopala mogućnost da pokaţe na djelu svoju snagu i da se druţi s
drugima, jer je ekipa išla posvuda po rudniku i to mu je omogućavalo
da posjeti svoje brojne prijatelje. Ali sad se počeo dosađivati. Htio se
vratiti na posao u kopu.
«Ovo», objasnio je drugovima s prizvukom prezira u glasu, «je posao za
starce i ţenske.» I jednim pokretom ruke zgrabi spremnik s dvjesto
litara nafte i bez ičije pomoći ukrca ga na platformu lokomotive.
Dvjestolitarski spremnik nafte teţak je nešto više od 320 kilograma.
«Koliko buke ni za što.» Davy Delange zastane na tren dok je smještao
Dynagel u rupe. Ispruţi se naprijed kako bi pregledao ţicu: crna crta
isticala se u modrikastom kvarcitu. Grafitna crta vodilja, tako su je
zvali. Bio je to tanki sloj ugljika koji nikad nije prelazio debljinu od
deset centimetara i često je bio visok tek centimetar ili nešto malo više.
Ĉada, ništa drugo.
Davy zamišljeno odmahne glavom.
Nije se uopće vidjelo zlato.
Davy je bio dvije godine stariji od svog brata Johnnyja i između njih
nije bilo ni najmanje sličnosti u tijelu ili naravi. Davyjeva kosa boje
kudelje bila je kratko ošišana na tradicionalan način. Nije nosio nakit i
ponašao se mirno i povučeno.
Johny je bio visok i mršav, Davy zdepast i mišićav. Johnny je bio
rasipnik, Davy štedljiv do škrtosti. Jedina zajednička im osobina bila je
činjenica da su obojica prvorazredni rudari. Ako je Johnny i izvadio
više rude od Davvja, to je bilo samo zato jer je stariji brat bio oprezniji.
Nije se izlagao istim opasnostima i poštovao je sve mjere sigurnosti
koje je Johnny često zanemarivao.
Davy je zarađivao manje od Johnnyja, ali štedio je što je više bilo
moguće. Za svoje imanje. Već je uštedio nešto više od 49.000 randa. U
49. 49
roku od pet godina trebao je skupiti potrebni iznos. Tada bi bio našao
imanje i ţenu da mu pomogne u poslu.
Johnny je pak trošio sve što je zarađivao. Ĉesto je krajem mjeseca
morao posuđivati novac od Davyja.
«Posudi nam sto randa do plaće, Davy.»
S izrazom negodovanja Davy mu je davao traţeni iznos. Nije prihvaćao
Johnnyja, njegov izgled, njegovo odijevanje, njegove navike.
Davy prekine briţljiv pregled razine ugljika i nastavi razmještati
eksplozivne naboje. Radio je obazrivo i pomno kako bi dovršio tu
iznimno opasnu operaciju. Ţišci eksploziva bili su spremni, s
detonatorima... spremni za eksploziju. Po zakonu, samo je ovlašteni
rudar mogao obavljati taj posao, ali Davy je radio automatski dok je
mislio na posljednju Johnnyjevu nekorektnost. Povećao mu je
stanarinu.
«Sto randa mjesečno!», prosvjedovao je glasno Davy.
«Otići ću si naći stan.»
Ali znao je da neće to učiniti. Nettiena kuhinja bila je predragocjena, a
njezina nazočnost preţenstvena i preprivlačna. Davy je kanio nastaviti
ţivjeti s njima.
«Rod.» Glas Dana Standera bio je ozbiljan i prigušen.
«Imam ruţnu vijest za tebe.»
«Puno ti hvala.» Rod umorno odgovori u slušalicu. «Upravo sam krenuo
u obilazak podzemlja. Ne moţeš pričekati?«
«Ne», reče mu Dan.
«Kako bilo, usput ti je. Zovem te iz stanice prve pomoći na ulazu u
okno. Dođi smjesta ovamo.»
«Što se dogodilo?«
«Napad. Bijelac je napao crnca.»
«Isuse!» Rod iskoči iz stolca. «Je li ozbiljno?«
50. 50
«Ruţna stvar. Pretukao ga je drškom čekića od šest kilograma. Morao
sam mu staviti četrdeset sedam šavova, ali ono što me brine je
fraktura lubanje.«
«Tko je to učinio?«
«Jedan rudar, neki Kowalski.»
«On!» Rod je teško disao.
«U redu, Dan. Je li ranjenik u stanju dati izjavu o događaju?«
«Ne. Nema ni govora, barem još dan ili dva.«
«Bit ću tamo za nekoliko minuta.«
Rod spusti slušalicu i prođe uredom.
«Dimitri.»
«Da, šefe?«
«Pozovi Kowaskog iz rudnika. Hoću ga u svom uredu što prije. Pošalji
nekog drugog da završi njegovu smjenu.«
«U redu, Rod. Što se dogodilo?«
«Pretukao je jednog svog čovjeka.«
Dimitri tiho otpuhne, a Rod nastavi: «Zovi ured za osoblje i reci im da
stupe u vezu s policijom.«
«Dobro, Rod.»
«Hoću Kowalskog u svom uredu kad se vratim iz obilaska.«
Dan ga je čekao u prvoj pomoći.
»Pogledaj.« Pokaţe čovjeka koji je leţao na nosilima. Rod klekne i stisne
usne. Uredni šavovi isticali su se na krvavim brazgotinama. Uho je bilo
otkinuto i Dan ga je opet prišio. Umjesto zula, iza ljubičastih oteklih
usana vidjela se tek crna praznina.
»Savršeno ćeš ozdraviti«, reče Rod prijaznim glasom i crnac skrene
pogled na njega.
«Onaj tko te ovako sredio bit će kaţnjen.«
51. 51
Ustane.
«Hoću pismeni izvještaj o ozljedama, Dan.»
«Pripremit ću ga. Vidimo se na piću u klubu poslije posla?»
«Svakako», odgovori Rod. Ali kipio je od bijesa, koji nije odagnao ni
tijekom obilaska galerija.
Rod je sišao izravno na nivo 100. Njegova prvenstvena duţnost bila je
da vadi na površinu rudu i htio je provjeriti zalihe u kontejnerima.
Dođe u dugi osvijetljeni hodnik ispod grotla i stane. Natovarena
transportna vrpca zujila je i prenosila izdrobljeno kamenje ţile prema
kontejnerima. Galerija je bila pusta: tamo daleko na dnu radio je samo
jedan radnik zaduţen za pometanje otpada. To je bila osobitost dobro
vodenih zlatnih rudnika, činjenica da se susreće malo ljudskih bića.
Postojali su kilometri i kilometri hodnika i kopova uronjenih u tišinu,
bez ţivota, a svejedno je tamo ispod radilo dvanaest tisuća ljudi. Rod
krene prema kontejnerima na strani bliţoj oknu.
«Joseph», reče pozdravljajući osmijehom starog radnika.
«Nkosi.» Joseph se stidljivo blago nakloni.
«Sve u redu?», upita Rod. Joseph je bio jedan od njegovih miljenika.
Nije se nikad ţalio, uvijek je bio veseo i tako pošten i naivan. Rod bi
svaki put zastao i razmijenio koju riječ s njime.
«Ja sam u redu, Nkosi. Ti?»
Rodov osmijeh naglo nestane kad opazi veo fine bijele prašine na
Josephovoj gornjoj usni.
«Stari lupeţu!», prekori ga. «Koliko ti puta moram reći da poliješ prije
metenja? Voda! Moraš koristiti vodu!»
Rudari su prisiljeni voditi neprestanu borbu kako bi izbjegli da se
prašina digne u zrak.
«Prašina će ti izjesti pluća.»
Silikoza je grozna profesionalna bolest rudara, izazvana trunkama
silicija koje udisanjem prodiru i taloţe se u plućima.
52. 52
Joseph se nasmije s izrazom lica kao da se stidi i počne cupkati s noge
na nogu. Rodova djetinjasta opsesija prašinom dovodila ga je u
neugodu: po njemu je to bila jedna od njegovih rijetkih mana. Ipak,
osim čudne zablude da prašina moţe štetiti čovjeku, bio je dobar šef.
«Teţe je mesti mokru prašinu od suhe», objasni Jospeh strpljivo. Ĉinilo
se da Rod ne razumije tu općepoznatu istinu i Joseph je bio prisiljen
podsjećati ga na nju svaki put kad su raspravljali.
«Slušaj me, stari: bez vode prašina će ući u tvoja pluća.»
Rod je bio na rubu ţivaca.
«Ubit će te!»
Joseph ponovno klimne glavom i nasmije se kako bi ga udobrovoljio.
«U redu, koristit ću puno vode.»
I da bi to dokazao, uzme cijev i počne poletno polijevati pod.
«Tako valja!», ohrabri ga Rod. «Ne štedi vodu!» I produţi prema
kontejnerima.
Ĉim je vidio da zamiče, Joseph zatvori vodu i nasloni se na metlu.
»Prašina će te ubiti!», ponovi oponašajući Roda. Veselo zakikota i
odmahne glavom, začuđen tim djetinjarijama. «Prašina će te ubiti!»,
ponovi i prasne u razdragani smijeh pljeskajući se rukom po bedru.
Zatim otpleše nekoliko koraka. Bilo je prezabavno. Ples je bio
nezgrapan jer su ispod hlača, vezane za listove, bile teške polietilenske
vrećice pune zlatnih trunaka koje je pokupio ispod kontejnera.
Rod je izišao iz koša Mary Anne na nivou 85 i zastao promatrajući Big
Kinga kako tovari drvenu građu na vagonet dok su drugovi stajali sa
strane i s poštovanjem prisustvovali prizoru. Big King se okrene,
ugleda Roda kako stoji na postaji i pođe mu ususret.
«Vidim te», pozdravi ga.
Big King nije bio čovjek sklon preuranjenim sudovima i tek nakon
operacije spašavanja u sekciji 43 odlučio je da je Rod pravi čovjek. Sad
ga je bio spreman prihvatiti kao sebi ravnog.
«I ja tebe vidim, King Nkulu», odgovori Rod.
