zoran

3. Izvorno objavljeno u SAD-u kao:
STAR WARS: TARKIN
by James Luceno
Del Rey, an imprint of The Random House
Publishing Group, a division of Random House,
Inc., 2015
Prevele
Tatjana Jambrišak i Tamara Jambrišak Lopac

4. Za mog starijeg sina, Carlosa, kojem sam često čitao što sam napisao i koji je ovog puta
smislio zaplet baš kad mi je trebalo; i za Pabla Hidalgoa
koji me je poveo nekim putovima koje nikad prije nisam istraživao.
U sjećanje na Rosemary Savoca, moju tetu i obožavateljicu koja je najviše opraštala.

5. Jednom davno, u dalekoj galaksiji....

6. Pet standardnih godina je prošlo otkad se Darth Sidious proglasio galaktičkim Imperatorom.
Brutalni Ratovi klonova su samo sjećanje, a Imperatorov je šegrt, Darth Vader, uspio poloviti
većinu Jedija koji su preživjeli strašnu Zapovijed 66. Na Coruscantu, pokorni Senat plješće svakoj
Imperatorovoj odluci, a stanovništvo svjetova Središnjice uživa u osjećaju novog napretka.
Na Vanjskom obodu, međutim, nebrojene vrste bivših separatističkih svjetova ne žive ništa
bolje nego prije građanskog rata. Nemaju oružja, ni druge resurse, ostavili su ih da se brinu sami za
sebe unutar Imperija koji im je uglavnom okrenuo leda.
Ondje gdje se gnjev prelio u aktove pobune, Imperij je brzo nametnuo kazne. No, premda je
siguran u svoje i Vaderove moći tamne sile, Imperator razumije da će samo vrhunska vojska, pod
komandom zapovjednika koji je jednako nemilosrdan kao on, osigurati Imperiju tisuću generacija...

7. 1
MJERA ČOVJEKA
TIJEKOM RANIH DANA IMPERIJA nastala je izreka: Bolje biti izbačen iz broda nego na Belderoneu. Neki
su komentatori otkrili da potječe od posljednjih ili izvornih vojnika odraslih na Kaminou i koji su služili
u Ratovima klonova na strani Jedija; drugi su okrivili prvu klasu kadeta na Imperijalnim akademijama.
Osim što izražava očaj zbog službe na svjetovima daleko od Središnjice, te su riječi podrazumijevale da
im je vojni raspored u zvjezdanom sustavu određivao vrijednost. Što bliže Coruscantu, vojnik je
vrjednije za ciljeve Imperija. Premda su na samom Coruscantu vojno sposobni radije služili daleko od
Palače nego bilo gdje u dosegu Imperatorovog oronulog lica.
Za upućene je tako bilo neobjašnjivo da bi Wilhuffa Tarkina poslali na usamljen mjesec u
bezimenom sustavu u udaljenom području Oboda. Najbliži planeti bili su pustinjski svijet Tatooine i
jednako negostoljubiv Geonosis, na čijoj su ozračenoj površini i počeli Ratovi klonova i koji je otad bio
zabranjen svima osim unutrašnjem krugu imperijalnih znanstvenika i inženjera. Što je to mogao učiniti
bivši admiral i pobočnik general da zasluži zadatak koji bi većina smatrala progonstvom? Kakav je to
neposluh ili zanemarivanje dužnosti potaklo Imperatora da protjera onoga kojeg je na kraju rata osobno
promaknuo u čin moffa? Glasine su se brzo širile među Tarkinovim premcima u svim granama vojske.
Tarkin nije izvršio važnu misiju u Zapadnim domecima; posvađao se s Imperatorom ili njegovim glavnim
izvršiteljem, Darthom Vaderom; ili je jednostavno predaleko posegnuo pa je plaćao cijenu gole ambicije.
Za one koji su osobno znali Tarkina ili su samo površno znali kako je odrastao i dugo služio vojsci,
razlog njegovog zadatka bio je očit: Tarkin se upleo u tajnovit imperijalni pothvat.
U memoarima koji su objavljeni godinama nakon njegove sumnjive smrti, Tarkin je napisao:
Nakon mnogo razmišljanja shvatio sam da su me godine u bazi Stražar oblikovale baš kao i
školovanje na Lešinarovoj visoravni na Eriaduu, i bile jednako važne kao bilo koja bitka u
kojoj sam sudjelovao ili kojom sam zapovijedao. Jer, nadgledao sam stvaranje oružja koje će
jednog dana oblikovati i garantirati budućnost Imperija. Istovremeno neprobojna tvrđava i
simbol Imperatorove nepovredive vladavine, mobilna je bojna postaja u dubokom svemiru bila
postignuće poput onih pradavnih vrsta koje su otključale tajne hipe svemira i otvorile galaksiju
za istraživanja. Jedino žalim što nisam više inzistirao da se projekt dovrši na vrijeme kako bih
spriječio djela onih koji su odlučili osujetiti Imperatorove plemenite planove. Strah od postaje,
strah od Imperatorove moći, bio bi dovoljan da ih zastraši.

8. Niti jednom u osobnim zapisima Tarkin nije usporedio svoj autoritet s Imperatorovim ili Vaderovim,
a ipak je čak i tako jednostavan zadatak kao što je nadgledanje izrade nove uniforme možda bio način da
odjene onaj poznati plašt s kapuljačom i karakterističnu crnu masku.
»Analiza trendova vojnih odora na Coruscantu predlaže bolje skrojenu odjeću«, govorio je droid za
protokol. »Tunike su i dalje s dvostrukim kopčanjem i podignutom kragnom, ali nema više ramenih oznaka
ili epoleta. Štoviše, hlače više nisu ravne, već proširene na bokovima i bedrima, a sužavaju se prema
manžetama kako bi ih se lako utaknulo u čizme niskih peta.«
»Pohvalna promjena«, rekao je Tarkin.
»Smijem li onda predložiti, hlače širih nogavica - standardna sivo-zelena tkanina, naravno -
naglašene crnim čizmama do koljena s preokrenutim manžetama. Tunika treba imati pojas na struku i
padati do pola bedra.«
Tarkin je promotrio srebrna čovjekolikog modnog dizajnera. »I premda cijenim posvećenost
krojačkom programiranju, ne zanima me započinjati modne trendove na Coruscantu ili bilo gdje drugdje.
Jednostavno želim uniformu koja mi pristaje. Posebno čizme. Zvijezde znaju da su mi stopala prešla više
kilometara po zvjezdanim razaračima nego tijekom zadataka po površini, čak i na postrojenjima ove
veličine.«
RA-7 droid nagnuo je sjajnu glavu na jednu stranu da izrazi neslaganje. »Postoji jasna razlika
između uniforme koja >pristaje< i one koja odgovara vlasniku, ako me razumijete. Smijem li također
naglasiti da kao guverner sektora imate slobodu biti nešto više, recimo, smioni. Ako ne bojom, onda
vrstom tkanine, dužinom tunike i krojem hlača.«
Tarkin je u tišini razmislio o droidovoj primjedbi. Godine na brodu i različitim dužnostima nisu
štedjele onih nekoliko odijela i garnizonskih uniformi koje je zadržao, a nitko u bazi Stražar nije se
usudio kritizirati slobode koje si je uzimao.
»Dobro«, napokon je rekao, »pokaži mi što si naumio.«
Odjeven u maslinasti bodi koji ga je pokrivao od vrata do gležnjeva i skrivao ožiljke od blasterskih
rana, padova i pandži grabežljivaca, Tarkin je stajao na niskoj okrugloj platformi preko puta fabrikatom
odjeće čijih mu je nekoliko laserskih čitača mjerilo tijelo crvenim zrakama, bilježeći mjere na djelić
milimetra. Raširenih ruku i nogu, doimao se poput kipa na postolju ili mete kroz desetak snajperskih
optika. Pokraj fabrikatora je bio holostol koji je nad površinom projicirao njegov hologram u prirodnoj
veličini, odjeven u uniformu čiji se dizajn mijenjao prema nečujnim uputama droida i koji se na zahtjev
okretao ili zauzimao druge položaje.
Ostatak Tarkinovih skromnih odaja zauzimao je krevet, komoda, sprava za fitness i elegantan pisaći
stol između mekanih uredskih stolaca i još dva obična. Kao čovjek jednostavnog ukusa, birao je jasne,
čiste linije, preciznu arhitekturu i nedostatak bespotrebnih stvari. Veliki je prozor gledao van preko
osvijetljenog četverokuta pristaništa na masivne generatore zaštitnog polja i iza toga na lanac beživotnih
brda u obliku slova U koji su okruživali bazu Stražar. Na pristaništu su stajala dva šatla koje je vjetar
išibao, kao i Tarkinov osobni zvjezdani brod, Lešinarov šiljak.
Mjesec na kojem se nalazio Stražar imao je gotovo pa standardnu gravitaciju, ali je bio hladan i
pust. Zavijen velom toksične atmosfere, taj su osamljen satelit mučile česte oluje i bio je bezbojan poput

9. palete boja u Tarkinovim odajama. I u to je vrijeme bjesnjela zloslutna oluja s vrha planina i počinjala
zasipati prozor kamenjem i šljunkom. Osoblje u bazi su je zvali »teška kiša« kako bi si olakšali
sumornost koju su takve oluje izazivale. Mračno je nebo pripadalo uskovitlanom plinovitom divu komu je
pripadao i mjesec. Tijekom dugih dana, kad se mjesec grijao svjetlošću udaljenog žutog sunca tog
sustava, sjaj na površini bio je prejak za ljudske oči, pa su prozore baze zatvarali ili polarizirali,
»Vaš dojam?« pitao je droid.
Tarkin je proučavao svog holodvojnika u boji, manje se fokusirajući na promijenjenu uniformu, a
više na čovjeka u njoj. S pedeset godina bio je vitak, gotovo mršav, a pramenovi valovite sive kose
pravili su pruge kroz nekad kestenjastu kosu. Ista genetika koja mu je dala plave oči i brz metabolizam,
darovala mu je upale obraze koji su mu lice pretvarali u masku. Uzak nos se doimao još užim zbog
udovičinog špica na čelu koji se još više isticao otkad je rat završio. Također, duboke sumu bore
razdvajale široka usta tankih usnica. Mnogi su to lice opisivali kao ozbiljno, premda ga je on smatrao
zamišljenim,možda i probojnim. Što se glasa cicalo, zabavljalo ga je kad su njegov bahati ton pripisivali
odgoju i naglasku s Oboda.
Okrenuo je glatko obrijano lice na obje strane i podigao bradu. Prekrižio je ruke preko grudi pa ih
spojio iza leđa; napokon je raširio noge i šake stavio na bokove. Kad se izravnao do visine nešto iznad
ljudskog prosjeka, na lice je navukao ozbiljan izraz i desnom rukom pokrio bradu. Malo je onih kojima je
morao salutirati, premda je postojao jedan kojem se morao pokloniti, pa je to i činio, ravnih leđa, ali ne
tako nisko da se doima ulizički.
»Makni gornji dio čizama i smanji petu«, rekao je droidu.
»Naravno. Standardni đon i prsti od duranija za čizme?«
Tarkin je kimnuo.
Kad je sišao s platforme, iz kaveza od laserskih zraka, počeo je hodati u krug oko holograma,
procjenjujući ga sa svih strana. Tijekom rata se tunika s pojasom kopčala preko grudi na jednu stranu i po
sredini na drugu: sad je linija bila okomita, što je odgovaralo Tarkinovom osjećaju za simetriju. Odmah
ispod oba ramena bila su dva uska džepa dizajnirana za male cilindre s kodiranim podacima o nositelju.
Pločica s oznakom čina s dva reda malih Četverokuta u boji bila je pričvršćena na lijevoj strani tunike.
Medalje i trake iz bitaka nisu imale mjesta na uniformi, a ni u vojsci. Imperator je škrtario s
pohvalama. Premda bi drugi vođa nosio odjeću od najfinije sint-svile, Imperator je više volio zeyd
tkaninu s crnim uzorkom, često skrivajući lice pod kapuljačom - skriveno, strogo, asketsko.
»Ovo Vam se više sviđa?« pitao je droid kad je njegov krojački program dao zadatak holoprojektoru
da unese promjene u čizme.
»Bolje je«, rekao je Tarkin,»osim možda pojasa. U sredinu kopče stavi časnički disk i jedan na
zapovjednu kapu.« Taman je htio to pojasniti kad ga je sjećanje iz djetinjstva odvelo drugim putom, pa je
samozadovoljno frknuo.
Sigurno je tad imao jedanaest godina, nosio je prsluk s mnogo džepova za koji je mislio da je
savršena odjeća za ono što je pretpostavljao da će biti izlet na Lešinarovu visoravan. Kad mu je vidio
prsluk, njegov se prastric široko nasmiješio, pa glasno nasmijao, rođački i zlokobno.
»Izgledat će još bolje kad se zaliješ krvlju«, rekao je Jova.
»Smatrate li kroj smiješnim?« pitao je droid gotovo uznemireno.

10. Tarkin je zatresao glavom. »Ništa smiješno, sigurno.«
Nije ga dirao besmisao ove probe. Shvaćao je da si samo nastoji odvratiti pažnju od nervoze zbog
kašnjenja koja su ometala napredak bojne postaje. Pošiljke iz istraživačkih centara su bile odgođene;
rudarenje na Geonosisu pokazalo se nemogućim; rokove određenih faza gradnje propustili su inženjeri i
znanstvenici koji su nadzirali projekt; konvoj koji je prevozio vitalne komponente trebao je uskoro stići...
U tišini je oluja ponovno počela suludo tetovirati prozore.
Nema sumnje da je baza Stražar bila jedna od najvažnijih mjesta u Imperiju. Ipak, Tarkin se pitao što
bi njegov prastric - koji mu je jednom rekao da je osobna slava jedino što vrijedi ganjati - mislio o
činjenici da je njegov najuspješniji učenik u opasnosti da postane obični administrator.
Pogled mu se vratio hologramu kad je čuo brze korake u hodniku ispred sobe.
Kad je dobio dopuštenje da uđe, Tarkinov je plavokosi i svjetlooki ađutant požurio kroz vrata i oštro
salutirao.
»Prioritetna poruka iz stanice Bedem.«
Nagla koncentracija izbrisala je Tarkinovo mrštenje. Bedem se nalazio od Stražara prema
Središnjici, u smjeru planeta Pii, i bio mjesto okupljanja opskrbnih brodova u smjeru Geonosisa, gdje se
gradilo oružje za duboki svemir.
»Neću tolerirati dalja kašnjenja«, počeo je govoriti. »Razumijem«, rekao je ađutant. »Ali, ovo se ne
odnosi na opskrbu. Bedem poručuje da su ih napali.«

11. 2
UDARI PROTIV IMPERIJA
VRATA TARKINOVIH ODAJA otvorila su se uz šištanje, nestala u zidu i on je izašao odjeven u otrcane
hlače i loše čizme, s lakim sivo-zelenim ogrtačem preko ramena. I dok se ađutant trudio da održi korak s
odlučnim čovjekom višim od njega, gromak glas droida za protokol provukao se kroz vrata prije nego što
su se opet zatvorila.
»Ali, proba!«
Isprva napućena baza garnizona, Stražara su dopremili zvjezdanim razaračem klase Pobjeda i sad se
protezao u svim smjerovima zbog dograđenih, unaprijed pripremljenih modula koje su u međuvremenu
isporučili i sastavili na terenu. Srce postrojenja bilo je gnijezdo hodnika koji su povezivali module čiji su
se stropovi izgubili između stranica jarkih iluminatora, vodova za ventilirani zrak, cijevi za gašenje vatre
i povezanih snopova žica. Sve se doimalo improvizirano, ali to je bila domena moffa Wilhuffa Tarkina,
grijani su hodnici i zidovi bili besprijekorno čisti, a cijevi precizno organizirane i alfanumerički
označene. Preopterećeni pročišćivači odvajali su ustajali zrak i smrad ozona iz recikliranog zraka. U
hodnicima su se gurali, ne samo specijalisti i mlađi časnici, već i droidi svih veličina i oblika, ćurlikali
su, pištali i cvrčali jedan drugom kako su im optički senzori procjenjivali brzinu i momentom Tarkinovog
koračanja, pa su se izmicali s puta u posljednji mogući trenutak na navojima, okretnim kotačićima,
repulsorima i nezgrapnim metalnim nogama. Između dreke udaljenih alarma i nerazumljivih objava koje
posadi zapovijedaju da se vrate na svoja mjesta, teško je bilo čuti i sebe misliti, a ipak je Tarkin primao
najnovije vijesti kroz slušalicu, kao što je i stalno komunicirao s Stražarovim komandnim centrom kroz
mušicu mikrofona pričvršćenu za svoju glasovnu kuriju.
Gurnuo je slušalicu dublje u uho dok je dugačkim koracima prelazio modul s kupolom koja je
otkrivala da ih je oluja udarila svom snagom i istovremeno tresla Straćara do krajnjih granica. Nakon što
je izašao ispod kupole i prošao kroz plimu osoblja i droida, skrenuo je udesno kroz dva kratka hodnika
čija su se vrata otvarala kako im se približavao. Dodatno mu se osoblje pridruživalo na svakom raskršću
- stariji časnici, mornarički jurišnici, komunikacijski tehničari, neki od njih mladi i neiskusni, većina njih
u uniformama, a sve ljudi - tako da kad je stigao do komandnog centra, iza njega se vijorila svita poput
plašta, kao da je prevodio paradu.
Na Tarkinov je zahtjev četvrtasta prostorija oblikovana prema spuštenim podatkovnim jamama na
zvjezdanim razaračima klase Imperial. Iza njega se osoblje koje je usput prikupio rasulo na svoja mjesta,
čak i dok su oni koji su već bili prisutni skakali na noge kako bi salutirali. Tarkin im je odmahnuo da
sjednu u svoje okretne stolce i stao na most u središtu prostorije s kojeg je imao dobar pogled na
holoslike, ekrane senzora i autentifikatore. S jedne mu je strane bio zapovjednik baze, Cassel, tamnokos i
snažan, naslonjen na primami stol holoprojektora iznad kojeg je treperila zrnata slika antiknih zvjezdanih
lovaca koji lete preko Bedemove svjetlucave površine, dok su obrambene baterije topova postaje

12. odgovarale zelenim pulsevima lasera. U drugom holovidu čak i gore kvalitete od prvog, geonosiški su
radnici s krilima poput insekta trčali prema zaklonu u jednom od hangara za zvjezdane lovce u postaji.
Iskrivljen je glas krčao kroz zvučnike na zidovima zapovjednog centra.
»Naši su štitovi već oslabljeni na četrdeset posto, Stražare... ometaju nam komunikacije... izgubili
vezu s Brentaalom. Tražim odmah... Stražar. Ponavljam: zahtjev za pojačanjem, odmah.«
Tarkin se skeptično namrštio. »Potajni napad? Nemoguće.«
»Bedem izvješćuje da je brod prije napada poslao validan HoloNet kod čim je ušao u sustav«, rekao
je Cassel. »Bedeme, možete li prisluškivati komunikacije s tih zvjezdanih lovaca?«
»Negativno, Stražare«, odgovor je stigao nekoliko dugih trenutaka poslije. »Ometaju nam signalnu
mrežu.«
Vireći preko ramena prema Tarkinu, Cassel se izmaknuo da mu prepusti mjesto, ali mu je Tarkin
rukom pokazao da ostane gdje je. »Možemo li stabilizirati sliku?« pitao je specijalista za kontrolama
holoprojektora.
»Žao mi je«, odgovorio je specijalist. »Povećanje zrnatosti samo će pogoršati sve. Čini se da ih
ometaju kod njih. Nisam uspio utvrditi je li Bedem poduzeo protumjere.«
Tarkin se osvrnuo po sobi. »A na našem kraju?«
»Relejska postaja HoloNeta radi najbolje što može«, rekao je specijalistica za interkom pločom.
»Kiša je«, dodao je drugi, što je izazvalo grmljavinu dobronamjernog smijeha od svih u blizini. Čak
se i Tarkin nacerio, premda nakratko.
»S kim razgovaramo?«, pitao je Cassel.
»S poručnikom Thonom«, rekao je zapovjednik. »Na postaji je samo tri mjeseca, ali slijedi protokol
i emitira s prioritetnom enkripcijom.«
Tarkin je sklopio ruke iza leđa ispod plašta i pogledao specijalista koji je sjedio za
autentifikatorom. »Sadrži li popis vojnika sliku našeg poručnika Thona?«
»Na ekranu«, rekao je kadrovski, pomičući palicu i pokazujući na jedan od ekrana.
Tarkin je pogledao. Čovjek kose boje pijeska s ušima koje su izvirivale, Thon je bio neiskusan, a
tako je i zvučao. Ravno iz jedne od akademija, mislio je Tarkin. Sišao je s platforme i pomaknuo se do
stola s holoprojektorom kako bi izbliza proučio j urede lovce. Kroz trzavi holovid tekle su crte zbog
ometanja. Bedemovi štitovi poništavali su većinu energetskih zraka napadača, ali prečesto bi napad i
uspio i eksplozije bijele od vreline eruptirale bi iz jednog od pristaništa dubokog svemira u tom
skladištu.
»To su Tikiarci i lovci na glave«, rekao je Tarkin iznenađeno.
»Modificirani«, rekao je Case. »Osnovni hiperpogoni i unaprijeđeno oružje.«
Tarkin je zažmirio. »Trupovi imaju oznake.« Okrenuo se u smjeru specijalista najbližeg mjestu za
autentifikaciju. »Provuci oznake kroz bazu podataka. Da vidimo možemo li odrediti s kime imamo posla.«
Tarkin se opet okrenuo Casselu. »Jesu li sami došli ili ih je lansirao brod?«
»Isporučeni su«, odgovorio je zapovjednik.
Ne okrećući se, Tarkin je rekao: »Je li taj Thon poslao holovid ili koordinate vozila koje je

13. dopremilo lovce?«
»Holovid«, netko je rekao, »ali samo smo ga uspjeli na brzinu pogledati.«
»Pusti holovid«, rekao je Tarkin.
Drugi je holostol projicirao zamagljenu, plavičastu sliku golemog broda sa širokim repom poput
lepeze i kuglastim kontrolnim modulom usred broda. Luk koji se spuštao prema dolje i glatka oplata
davala mu je dojam behemota iz dubokih mota. Tarkin je hodao oko stola i procjenjivao hologram.
»Što je to?«
»Sklepano i oteto«, netko je rekao. »Inženjerstvo iz separatističkog doba više nego bilo što drugo.
Središnja kugla nalikuje jednom od kontrolnih droidskih kompjutera iz stare Trgovinske federacije, a
čitav prednji dio je možda razarač Trgovinskog ceha. Toranj sa senzorima na pramcu. IFF moduli
sukladnih CIS-a ratnim brodovima klasa Proviđenje, Buntovnik i Velikodušnik.«
»Pirati?« pokušao je Cassel. »Plaćenici?«
»Jesu li poslali ikakve zahtjeve?« pitao je Tarkin.
»Ništa još.« Cassel je zastao. »Pobunjenici?«
»Nema podataka o oznakama na oplati zvjezdanih lovaca«, netko je dodao.
Tarkin se primio za bradu ali ništa nije rekao. Dok je i dalje kružio oko holograma, pažnju mu je
privukao bljesak valovitih smetnja u donjem lijevom dijelu holograma. » Što je to bilo?«, pitao je
uspravljajući se. »U donjem... Evo ga opet.« U sebi je brojio; na deset je pogledao taj dio holograma. »I
opet!« Okrenuo se specijalistu. »Ponovi snimku s pola brzine.«
Tarkin je pogled uperio na donji lijevi kvadrant dok je holovid počinjao ispočetka i ponovno brojio.
»Sad!« rekao je prije svake smetnje. »Sad!«
Stolci u čitavoj sobi se okreću. »Enkripcijska buka?« predložio je netko.
»Učinak ionizacije«, rekao je drugi.
Tarkin je podigao ruku kako bi utišao spekulacije. »Ovo nije igra pogađanja, dame i gospodo.«
»Nekakve smetnje u intervalima«, rekao je Cassel.
»Nekakve, zaista.« Tarkin nijemo promatra kako se snimljeni holovid reciklira i treći put, onda se
premješta do komunikacijske postaje. »Recite poručniku Thonu da se pokaže«, rekao je specijalistu koji
je ondje sjedio.
»Guverneru?«
»Reci mu okrene kameru prema sebi.«
Specijalist je prenio zapovijed, a Thonov se glas čuo iz zvučnika. »Stražare, nikad me to niste
tražili, ali ako je to uvjet za spašavanje, rado ću poslušati.«
Svi u prostoriji okrenuli su se holovidu, i nakon nekoliko trenutaka iznad stola se pojavila 3D slika
Thona.
»Prepoznavanje je u okviru prihvatljivih margina«, rekao je specijalist.
Tarkin je kimnuo i nagnuo se prema jednom od mikrofona. »Pričekajte, Bedem. Pojačanje stiže.«
Nastavio je proučavati holovid uživo i počeo ponovno brojiti kad se prijenos naglo prekinuo, taman prije
trenutka kad bi se pokazao još jedan niz smetnji.

14. »Što se dogodilo?« pitao je Cassel.
»Radim na tome«, rekla je interkom specijalistica.
Pokazujući sveznajući osmijeh, Tarkin se osvrnuo preko svog desnog ramena. »Jesmo li pokušali
otvoriti bolji kanal do Bedema?«
»Pokušavali smo«, odgovorila je, »ali nismo se uspjeli probiti kroz ometanje.«
Tarkin se pomaknuo prema komunikacijskoj postaji. »Kakve resurse imamo gore?«
»Parkiralište je gotovo prazno.« Interkom specijalistica je prilijepila pogled za ploču, »Imamo
Salikhe, Fremond i Elektrum.«
Tarkin je razmislio o opcijama. Stražarov zvjezdani razarač klase Imperial, Poslanik Središnjice, i
većina drugog nadbrodovlja pratili su opskrbne konvoje do Geonosisa. Tako mu je ostala fregata i
teglenica - oboje taman prazni, doslovno parkirani u stacionarnim orbitama - i očiti izbor, Elektrum,
zvjezdani razarač klase Venator na posudbi od brodogradilišta na Rylothu.
»Pozovite kapetana Burquea«, napokon je rekao.
Umanjena slika kapetana podigla se iznad holoprojektora interkom postaje. Burque je bio visok i
mršav, s podrezanom smeđom bradom oko snažne vilice. »Guverneru Tarkine«, rekao je salutirajući.
»Već je na interkomu«, odgovorila je specijalistica.
Umanjena slika kapetana podigla se iznad holoprojektora interkom postaje. Buruqe je bio visok i
mršav, s podrezanom smeđom bradom oko snažne vilice. »Guverneru Tarkine«, rekao je salutirajući.
»Jeste li upućeni u to što se događa na postaji Bedem, kapetane Burque?«
»Jesmo. Elektrum je spreman skočiti do Bedema na vašu zapovijed.«
Tarkin je kimnuo. »Držite te hipersvemirske koordinate spremne, kapetane. Ali, sad želim da
provedete mikroskok do ruba ovog sustava prema Obodu. Razumijete li?«
Burque se zbunjeno namrštio, ali je rekao: »Razumijem, guverneru.«
»Čekajte ondje moje daljnje upute.«
»Na otvorenom, ili da se sakrijemo?«
»Pretpostavljam da to neće biti važno, ovako ili onako, kapetane, ali bolje je da nađete nešto iza
čega se možete sakriti.«
»Oprostite što pitam, ali očekujemo li nevolje?«
»Uvijek, kapetane«, odgovorio je Tarkin ne šaleći se.
Hologram je nestao, pa je zapovjedni centar iznenada jezivo utihnuo, osim zvukova senzora, skenera
i tehničkih podataka o odlasku Elektruma. Tišina se produbila sve dok se iznenada nije čuo hitan i
dugačak ton upozorenja iz mjesta za procjenu prijetnji. Svi su se trgnuli. Specijalist za procjenu je gurnuo
glavu naprijed.
»Senzori registriraju anomalije u podacima i Cronau radijaciju u crvenoj zoni...«
»Rotacijska brazda!« ubacio se drugi specijalist. »Imamo upad iz hipersvemira i to velik. Devetsto
dvadeset metara dugačak. Naoružanje od dvanaest turbolaserskih topova, deset preciznih obrambenih
ionskih topova, šest lansera protonskih torpeda. Vraćaju se prema bližoj strani planeta. Razdaljina

15. dvjesto tisuća klikova i smanjuje se.« Izdahnuo je. »Dobro je da ste poslali Electrum, jer bi sad bio u
komadima!«
Specijalist na susjednom mjestu je dodao: »Šaljemo programe za oružani odgovor.«
»Prema IFF-u to je onaj isti nosač koji je napao Bedem.« Specijalist je pogledao Tarkina. »Je li
mogao skočiti?«
»Ako je brod i bio ondje«, rekao je Tarkin, uglavnom sam sebi.
»Guverneru?«
Tarkin je ramenom odbacio ogrtač, pustio ga da padne na pod i sišao dolje do holoprojektora. »Da
ga bolje pogledamo.«
Ako brod u holovidu iz orbitalne snimke nije isti koji je navodno napao Bedem, onda mu je blizanac.
»Vidimo višestruke oznake koje se lansiraju iz nosača...« Specijalist se prekinuo kako bi bio siguran
da pravilno interpretira podatke. »To su droidski lovci! Tri-lovci, strvinari, čitava separatistička
menažerija.«
»Zanimljivo«, Tarkin je rekao mirnim glasom. Jedna mu je ruka bila blizu brade dok je i dalje
procjenjivao hologram. »Zapovjedniče Cassel, zvonite uzbunu i pojačajte štitove baze. Signali: počnite s
protumjerama.«
»To je nenajavljen test spremnosti?« netko je pitao.
»Više je to šačica separatista koji nisu shvatili poruku da su izgubili rat«, rekao je drugi.
Možda je to zaista bilo objašnjenje, mislio je Tarkin. Imperijalne snage su uništile ili preuzele
većinu velikih brodova koje je proizvela Konfederacija neovisnih sustava. Droidske lovce se već
godinama nije vidjelo. Ali, prošlo je i više vremena otkad je Tarkin na HoloNetu vidio ovakvu varku
uperenu protiv baze Stražar.
Odmaknuo se od stola. »Skenirajte nosač za živa bića za slučaj da se radi o svjesnom protivniku, a
ne kompjuteru kojeg kontroliraju droidi.« Pogledao je interkom specijalisticu. »Ima li odgovora od
Bedema na odvojenom kanalu?«
Ona je zatresla glavom. »Još niti riječi.«
»Na nosaču je trideset živih biča«, rekao je netko na drugom kraju prostorije. »Voze po komandi, ne
automatski.«
Od postaje pod napadom stigao je još jedan glas: »Droidski lovci se približavaju rubu štita.«
A taj nije debeo, pomisli Tarkin.
»Upozorite naše artiljerske posade da ignoriraju programe za oružani odgovor i neka pucaju po
želji.« Okrenuo se holostolu. Jedan mu je pogled otkrio da se baza Stražar našla u istoj situaciji kao i
Bedem prije nekoliko trenutaka, osim što su neprijateljski brodovi i holosnimka bili pravi.
»Kontaktirajte kapetana Burquea i recite mu da se vrati kući.«
»Tri-lovci razbijaju formaciju i počinju napadati.«
Zvuk udaljenih eksplozija i grmljavine artiljerije s tla probili su se u zapovjedni centar. Prostorija se
zatresla. Oblaci prašine padali su s cijevi i kablova iznad glava; svjetla su treperila. Tarkin je nadzirao
holovide s tla. Droidski lovci su dobro manevrirali, ali nisu se mogli mjeriti s moćnim topovima

16. Stražara. Nebo s mjesečevim olujama u pozadini osvijetlili su stroboskopski bljeskovi i sferične
detonacije, kako su se ispred lanca planina u prah pretvarali jedan po jedan tri-lovci i prilagodljivi
lešinari. Nekoliko ih je uspjelo doseći vanjski rub hemisfere obrambenih štitova baze, no ondje su ih
uništili, pa su na grubo tlo pali već u plamenu.
»Počinju se povlačiti«, rekao je tehničar. »Laserski topovi ih gone natrag.«
»A glavni brod ?«, pitao je Tarkin.
»Nosač odlazi i ubrzava. Sad je na tristo tisuća klikova i udaljava se. Oružja neaktivna.«
»Electrum se vratio u realni svemir.«
Tarkin se blijedo smiješi. »Obavijestite kapetana Burquea da će njegovi TIE piloti uživati u okolišu
punom meta.«
»Kapetan Burque je na interkomu.«
Tarkin se pomaknuo prema interkom postaji gdje je Burqueov hologram lebdio iznad tog projektora.
»Vjerujem da su to nevolje koje ste očekivali, guverneru.«
»Zapravo, kapetane, većinu ovoga nismo očekivali. Dakle, nadam se da ćete učiniti sve da
onesposobite nosač, a ne da ga uništite. Ne sumnjam da ćemo nešto saznati ako ispitamo posadu.«
»Bit ću jako nježan, guverneru.«
Tarkin je holostol pogledao na vrijeme da vidi eskadrone novih TIE lovaca s kuglastim kokpitom
kako se lansiraju iz bočnog pristaništa zvjezdanog razarača koji je nalikovao vrhu strijele.
»Na interkomu je zapovjednik postaje Bedem, Jae, samo glas.«
Tarkin je rukom pokazao da puste Jae na interkom.
»Guverneru Tarkine, kako sam zaslužio tu čast?« rekao je Jae.
Tarkin se postavio blizu jednog od audio prijemnika zapovjednog centra. »Kako je u Vašem
skladištu, Lin?«
»Sad je bolje«, rekao je Jae. »Naš HoloNet relej nije radio neko vrijeme, ali sad opet radi. Poslao
sam tehničku ekipu da odrede što nije valjalo. Imate moju riječ, guverneru: taj mali problem neće utjecati
na raspored isporuke...«
»Sumnjam da će Vaši tehničari otkriti dokaze kvara«, rekao je Tarkin.
Umjesto odgovora Jae je rekao: »A na Vašem mjesecu, guverneru?«
»Pa, izgleda da nas napadaju.«
»Što?« Jae je pitao iskreno iznenađeno.
»Objasnit ću Vam na vrijeme, Lin. Sad imamo pune ruke posla.«
Okrenuo je leđa stolu s holoprojektorom i propustio događaj zbog kojeg su mnogi u prostoriji glasno
zastenjali. Kad se okrenuo natrag, ratnog broda više nije bilo.
»Skočio je do brzine svjetlosti prije nego što je Elektru zapucao da ga onesposobi«, rekao je
Cassel.
Razočaranje je spustilo kutove Tarkinovih usana. Kad je nestao veliki brod, ostali su se droidski
lovci počeli kretati bez kontrole - postali su čak i lakša lovina za vertikalna krila TIE lovaca. Rasule su

17. se kuglaste eksplozije po rubu vidljivog svemira.
»Skupite ostatke koji imalo vrijede«, rekao je Tarkin Burqueu,»i transportirajte ih dolje radi analize.
Uhvatite i nekoliko cijelih droida. Ali, pazite. Iako se doimaju beživotnima, možda su namješteni na
samouništenje.«
Burque je potvrdio zapovijed i hologram je nestao.
Tarkin je pogledao Cassela. »Provjerite bojne pozicije i signalizirajte prestanak opasnosti. Želim da
forenzička ekipa ispita droide. Sumnjam da ćemo mnogo saznati, ali možda otkrijemo odakle je nosač
došao.« Neko je vrijeme razmišljao, onda je dodao: »Pripremite za Coruscant izvještaj nakon akcije i
pošaljite mi ga u odaje da dodam svoje bilješke.«
»Dobro«, rekao je Cassel.
Jedan je specijalist dodao Tarkinu njegov ogrtač, pa je Tarkin pošao prema vratima kad se čuo glas
iza sebe.
»Može jedno pitanje?«
Tarkin je stao i okrenuo se. »Pitajte.«
»Kako ste znali?«
»Kako sam znao što, kaplarko?«
Mlada, smeđokosa specijalistica grizla je donju usnicu prije nego što je nastavila. »Da je
holoprijenos iz postaje Bedem bio lažan.«
Tarkin ju je odmjerio. »Možda biste htjeli ponuditi svoje objašnjenje.«
»U ponovljenom snimku - primijetili ste smetnje u intervalima. To vam je dalo ideju da je netko
ubacio lažnu snimku u realnom vremenu u lokalni HoloNet relej.«
Tarkin se blago nasmiješio. »Naučite to prepoznavati - svi vi. Obmana je možda najmanje što su nam
naši nepoznati protivnici pripremili.«

18. 3
STARI SLUČAJ
U STRAŽAROVOM HANGARU ZA ODRŽAVANJE Tarkin hoda uzduž visokog, blindiranog zida. Oluja je prošla
i baza se vratila u normalno stanje, no mnogo je vojnika i specijalista još pod dojmom činjenice da je
Stražar bio napadnut. Za najmlađe od njih, regrute ili volontere, bila je to prva vojna akcija kojoj su
prisustvovali.
Na drugoj strani niza masivnih ploča od prozirnog čelika podijeljenih na odjeljke, nekoliko
forenzičnih tehničara u zaštitnim odijelima ispitivalo je olupine nakon bitke i testiralo tri droidska lovca
obješena na visokim kranovima. Drugdje u hangaru viličari i drugi droidi i razvrstavali su gomilu otpada.
U zraku je bio miris maziva i metala oprljenih plamenom, a droidi su stvarali zaglušujuću buku. Kako ih
je Tarkin i upozorio, većina droida strvinara pretvorila se u bombe kad su izgubili kontakt sa središnjim
kontrolnim kompjuterom u ratnom brodu. Bez obzira na to, ekipe za sortiranje kapetana Burquea uspjele
su naći droida Čiji je mehanizam za samouništenje oštećen tijekom bitke.
Obješen uspravno sa slomljenim krilima od blasterskih topova, tri i pol metra dugački strvinar
izgledao je manje nalik ptici po kojoj je dobio ime, a više dugonogom četveronošcu od legure s konjskom
glavom. Središnju gondolu su mu otvorili i otkrili kompjuterski mozak, načičkali ga instrumentima, pa su
tako droida više mučili nego što su provodili obdukciju. Druga dva viseća zarobljenika - lovci s tri ruke
koji su nalikovali vrsti koja ih je dizajnirala - bili su slično otvoreni i izbodeni sondama.
Tarkin je prestao brojiti koliko je puta prešao put naprijed i natrag i sad je stajao preko puta
strvinarskog droida kad su se vrata za dekontaminaciju u zidu otvorila i pojavio se tehničar, skidajući
kapuljaču svog proturadijacijskog odijela i dlanom obrisao znoj s lica i čela.
Tarkin se okrenuo i pošao da ga dočeka na pola puta. »Što ste saznali?«
»Ne tako mnogo koliko smo se nadali«, rekao je tehničar. »Analiza podataka koje smo primili kroz
indikator zapovjednog centra potvrđuje da je glavni brod smanjena inačica separatističke krstarice-
nosača klase Proviđenje,modificirana modulima iz CIS fregata i razarača. Brodovi ove vrste pokazali su
se dobrima tijekom rata tako da su ometali signale i uništavali HoloNet releje. Dijelovi brodskog tornja
sa senzorima, kojeg su separatisti obično kvačili otraga a ne naprijed, izgleda da su s krstarice Lucidni
glas, koja se borila kod QueUa, na Rylothu i u nekoliko drugih osporavanih sustava.«
Tarkin se namrštio. »Kako to da ekipe za spašavanje nisu uspjele konfiscirati taj brod?«
»Jesu. Podaci kažu da je Lucidni glas rastavljen u brodogradilištu Bilbringi prije četiri godine.«
Tarkin je razmislio, »Drugim riječima, neki su dijelovi tog broda nestali.«
»Izgubljeni, ukradeni, prodani, nemoguće je znati. Čini se da su drugi dijelovi ratnog broda skinuti s
Nepobjedivog.«

19. Tarkin se nije trudio prikriti iznenađenje. »To je bio brod separatističkog admirala Trencha, uništen
je u bitci kod Christophsisa.«
»Djelomično uništen, svakako. Brod je bio modularno dizajniran, a preživjeli moduli su očito bili
vrijedni da ih se spasi i proda na otvorenom tržištu. Prodavatelji dijelova po obodu očajnički trebaju
dijelove, tako da su moduli možda završili u Idasteru Tion ili negdje slično.« Tehničar je skinuo rukavicu
do lakta i opet obrisao lice. »Idellijski je skener izolirao trideset živih bića - posada od ljudi i humanoida
što je u skladu s praksom da razumne rase zapovijedaju većinom brodova klase Proviđenje. Ali, za brod
te veličine i naoružanja, trideset razumnih je doslovce definicija minimalne posade. Katkad su separatisti
zamjenjivali OOM pilotske borbene droide, a pretpostavljam da je naš zanimljivi ratni brod i njih imao,
jer tko god da ga je sklopio, ugradio je i rudimentarni kompjutor pod kontrolom droida - vjerojatno
kompjuterski višak koji ste koristili da nađete prvu generaciju glomaznih trezora Trgovinske federacije.«
»Tko god, kako ste rekli.«
»Lucidni glas izgradio je quarrenski inženjerski korpus Oslobodite volontere s Daća - što nije
oduševilo Mon Calove koji s Quarrencima dijele planet. Provjeravamo jesu li korpus ili njihovi tadašnji
partneri, brodogradilišta Pammant, možda nadgledali sklapanje. Trgovinska federacija i separatistička
tehnologija pokazuje se od nedavno u Korporativnom sektoru, a provjeravamo i mogućnost da je brod
ondje izgrađen. Zvjezdani lovci na glave koje smo vidjeli u holovidu mogu biti od bilo gdje. Tikiari se
proizvode u Senexu, ali nije ih čudno sresti i u ovom sektoru Oboda.«
Tarkin je kimnuo i pokazao prema hangaru. »Droidi?« Specijalist se okrenuo prema prozorima.
»Relativno malo modifikacija na strvinarima. Isti pogon, isti oružani sustavi. Alfanumerička identifikacija
indicira da je ovaj pripadao bojnoj skupini Konfederacije pod imenom Legija bola.«
»A i našao je put do crnog tržišta...«
»Tako izgleda.«
Tarkin se pomaknuo dalje uza zid. »A tri-lovci ?«
»Ništa posebno. Ali, nemamo dokaza o porijeklu. Barem ne zasad.«
Tarkin je izdahnuo kroz nos. »Jeste li uspjeli izvući podatke odakle je došao ratni brod?«
Specijalist je zatresao glavom. »Negativno. Memorijski moduli droida ne bilježe podatke o
skokovima.«
»Dobro«, rekao je Tarkin nakon nekoliko trenutaka. »Nastavite s analizom. Želim da ispitate svaki
var i zakovicu.«
»Riješit ćemo to.« Tehničar je opet podignuo kapuljaču na glavu, navukao duge rukavice i nestao
kroz vrata.
Tarkin ga je promatrao dok je ulazio u hangar, i onda nastavio hodati, u mislima vrteći tijek napada.
Nije novost da pirati i nezadovoljnici gnjave imperijalna postrojenja, ali gotovo u svim slučajevima
napadi su bili brzi udari i bijeg, a niti jedan se nije dogodio tako blizu dobro čuvanog Geonosisa. Lažni
holoprijenos zamišljen je da odvuče brodove Stražara do postaje Bedem, u nadi da će Stražar ostati
ranjiv. No, napad je očito zamišljen kao suicidalan od samog početka. Cak i da je poslao Elektrum do
postaje - čak i da ga je prevario onaj poziv u pomoć i da je poslao polovicu svoje flote - energetski
štitovi i laserski topovi koji su štitili Stražara bili bi dovoljni da odbiju bilo kakav napad, a kamoli
droidski. Ratni brod na holovidu napadača za slanje koristio je lokalni HoloNet relej i vidjeli su ga na

20. Stražaru, no gdje su bili modificirani zvjezdani lovci koje su sigurno pilotirala živa bića? Unatoč živoj i
razumnoj posadi, tajanstvena krstarica nije opalila iz svojih obrambenih i drugih oružja. Ako je cilj bio
uništenje baze, zašto napadači nisu iskoristili brod kao bombu izbacujući ga iz hipersvemira bliže
mjesecu? Planetarna tijela veća od Stražara takvi su manevri prilično dobro uništavali.
Jednaku brigu zadavalo mu je pitanje kako su lažnjaci znali za poručnika Thona, koji je nedavno
došao na Bedem i to je trebala biti tajna. Kreatori lažnog holovida uspjeli su improvizirati transmisiju
holograma mladog časnika u realnom vremenu kao odgovor na Tarkinovu zapovijed da se pokaže. Je li
Thon uključen u zavjeru ili su napadači samo iskoristili postojeće snimke, skinute možda s javne holo
mreže ili nekog drugog izvora?
Koliko god ga je mučilo što mora prihvatiti da su lokacije baza Stražar i Bedem kompromitirane, i
dalje nije razumio napad. Sto bi pirati dobili s tim na neuspjeh osuđenim napadom dronovima? I što bi
time dobili politički disidenti?
Je li ovo bila samo osveta?
Jedna je skupina interesno odgovarala: Droidska gotra, ubojita skupina obnovljenih borbenih droida
za koju su neki smatrali da imaju opravdane pritužbe protiv Imperija, jer ih je napustio nakon Ratova
klonova. No, nedavni obavještajni izvještaji govorili su da je Droidska gotra još u jednom industrijskom
kompleksu u utrobi Coruscanta, i da služi kao mišić zločinačkom sindikatu Crymorah tijekom pljački,
zaštitnih radnji, kidnapiranja, nelegalnih prikupljanja olupina i iznuđivanja. Moguće je da je Gotra sad
granala poslovanje - bilo je čak i moguće da je ta skupina saznala za bazu Stražar - ali je bilo malo
vjerojatno da bi droidi koristili prastara oružja da Imperiju pošalju poruku.
Tarkin je frustrirano zatresao glavom. Mobilna je bojna postaja u dubokom svemiru djelomično
imala cilj prekinuti bilo kakve napade, bilo zbog pohlepe, političkih razloga ili osvete za djela koja su
počinjena tijekom Ratova klonova ili nakon njih. Kad svi u galaksiji shvate mogućnosti tog oružja, kad se
uspostavi jasan strah od imperijalne odmazde, nezadovoljstvo više neće biti problem. Ali, sad - i zbog
tajnovitosti projekta Geonosis - Imperijalni sigurnosni ured i Mornarička obavještajna služba stalno su
pokušavali ugušiti glasine i spriječiti curenje informacija. U tri godine otkad Tarkin zapovijeda Stražarom
i stotinama bliskih opskrbnih i stražarskih postaja, kao i vodi administraciju golemog dijela Oboda, niti
jedna skupina nije uspjela prodrijeti u prostor oko Geonosisa.
Ideja da bi se to možda promijenilo potresla ga je do srži.
Ako je otkrivanje identiteta neprijatelja Stražara već sad problematično, izvlačenje istine o
podrijetlu bojne postaje gotovo je nemoguće. Svi od slavnih dizajnera brodova do nadarenih inženjera
htjeli su preuzeti zasluge za ovo super oružje. Tarkin je i sam s Imperatorom raspravljao o potrebi takvog
oružja davno prije kraja Ratova klonova. Ali, nitko osim Imperatora nije znao cijelu povijest ovog
projekta veličine manjeg mjeseca. Neki su tvrdili da je sve počelo kao separatističko oružje koje je za
grofa Dookua i Konfederaciju neovisnih sustava dizajnirala košnička kolonija nadvojvode Pogglea
Manjeg s Geonosisa. Ali, ako je to istina, planovi su nekako pali u ruke Republike prije nego što su
završili Ratovi klonova, jer su loptastu školjku tog oružja i tanjur za fokusiranje lasera već gradili kad ih
je Tarkin prvi put vidio tijekom svoje promocije u čin moffa - kad ga je sam Imperator u potpunoj tajnosti
otpratio na Geonosis.
Bez obzira na to, nije imao stvarnog razloga da riješi tu enigmu o počecima bojne postaje. Ono što
ga je mučilo je da, u skladu sa strategijom da zapovjednici baze - moff, admiral ili general - nemaju
neograničeni pristup informacijama u vezi pošiljaka, rasporeda ili napretka gradnje, nitko osim, naravno,

21. Imperatora nije bio zadužen za taj projekt. No, Imperator ih je rijetko posjećivao, u velikim razmacima, i
nije se znalo koliko je informacija prolazilo pokraj Imperijalnog vijeća moffova i drugih, te zaista
dolazilo do Imperatorovog uha. Svakako su ga informirali, ali to više nije bilo dovoljno. Projekt je
dostigao točku kad se morao oslanjati na bezbrojne dobavljače; i premda nikome nisu otkrivali konačno
odredište njihovih pošiljki, milijuni bića, možda i desetine milijuna u čitavoj galaksiji, sad su znali za
bojnu postaju zbog ovog ili onog razloga. Da, projekt je zahtijevao da na lokaciji bude i skupina
znanstvenika, specijalista za oružje i arhitekata habitata, ali što su svi oni znali o zaštiti postaje od
sabotera?
Da je bilo po Tarkinovom, a sad već nije bio siguran da će ikad biti, on bi prihvatio hegemonske
metode koje su funkcionirale na Coruscantu i drugdje, i imenovao nadglednika kako bi koordinirao svu
gradnju i obrambene probleme. Jedan nadglednik kojemu bi svi odgovarali - ili bi nastradali.
Ako su odgovorni za ovaj sumnjivi napad na Stražar htjeli samo privući pažnju, onda im je plan
uspio, jer mu je ostavio mnogo više pitanja nego odgovora.
Njegovo nervozno hodanje smirilo se kad je njegov ađutant naglo ušao u sigurnu zonu hangara za
održavanje.
»Komunikacija s Coruscanta.«
Tarkin je pretpostavio daje od Vojne obavještajne kao odgovor na izvještaj nakon akcije koji je
poslao, pa je to i rekao.
»Ne. Više u zapovjednom lancu.«
Tarkin je izvio obrve. »Koliko više?«
»Da boli glava.«
Tarkin se malo ukočio. »Preuzet ću u mojim odajama.«
Ondje gdje je prije dva dana stajao Tarkinov uniformirani hologram, stol je sad projicirao golemu
prikazu vezira Mas Amedde, ogrnutog u bogate, smeđe halje, a plavi ton holopolja prekrivao je prirodni
plavi pigment Chagrijančeva tena. Iz nabubrenih gruda mesa na obje strane Ameddina debelog vrata
visjeli su podrezani rogovi koji su odgovarali paru na vrhu njegove ćelave lubanje.
»Vjerujemo da je sve kako treba u bazi Stražar, guverneru.«
Tarkin nije bio siguran zna li i koliko Amedda zna o nedavnim napadima. Na Coruscantu su se
informacije pažljivo čuvale, makar i samo kao sredstvo osobnog autoriteta, pa je čak i predsjedavajući
Vladinog vijeća možda nesvjestan detalja koje zna Vojna obavještajna i Admiralitet.
»Uvjeravam Vas da jest, vezire«, rekao je Tarkin.
»Dakle, nema iznenađenja?«
»Samo onih koje očekujemo.«
Ambiciozni si je amfibijac dopustio osmijeh tijekom ove dvostruke hologramske komunikacije.
Tijekom godina kao vicekancelar Senata Republike često je ometao i tražio greške u svemu, ali je postao
jedan od Imperatorovih najcjenjenijih savjetnika, kao i Imperatorov najvažniji posrednik.
»Guverneru, potrebno je da dođete na Coruscant«, rekao je Amedda nakon nekoliko trenutaka.

22. Tarkin je pomaknuo stol i sjeo, stavljajući se u središte kamere holograma. »Svakako ću nastojati
pronaći vrijeme za posjet, vezire.«
»Dopustite mi, guverneru, ali to nije dovoljno. Možda sam trebao reći da je hitno potrebno.«
Tarkin je odmahnuo rukom. »Žao mi je, vezire, ali to ne mijenja činjenicu da imam svoje prioritete.«
»Prioritete kakve vrste?«
Tarkin je Ameddi uzvratio neraspoložen osmijeh. Vjerojatno nema štete ako s Ameddom podijeli
informacije o očekivanim pošiljkama materijala iz postaje Pu stol ina do Geonosisa - uključujući i vitalne
komponente za sustav hiperpogonskog generatora bojne postaje - ali mu to nije bio obavezan reći.
»Bojim se da su mi prioriteti za one koji ih moraju znati.«
»Zaista. Dakle, odbijate zahtjev?«
Tarkin je ugledao nešto u ružičasto obrubljenim ceruleanskim očima tog Chagrianca debele lubanje
što ga je zaustavilo. »Recimo da oklijevam napustiti položaj u ovom trenutku, vezire. Ako želite,
Imperatoru ću osobno objasniti razloge.«
»To nije moguće, guverneru. Imperator sad nije slobodan.«
Tarkin se nagnuo prema kameri. »Tako je zauzet da ne može razgovarati s jednim od svojih
moffova?«
Amedda je uspješno prenio koliko se dosađuje. »To ja ne mogu reći, guverneru. Imperatorovi su
poslovi za one koji ih moraju znati.«
Tarkin je zurio u hologram. Sto njegov prastric Jova ne bi dao da glavu Chagrianca objesi na zid
svoje kolibe na Lešinaru.
»Možda ste spremni pojasniti potrebu takve hitnosti?« pitao je.
Amedda je nagnuo masivnu glavu u jednu stranu. »To je tema koju ćete raspraviti s Imperatorom, jer
je on izdao zapovijed da se javite na Coruscant.«
Tarkin je prikrio grimasu. »To ste mi mogli reći na početku, vezire.«
Amedda se zabavljao. »I da se lišim ovakvog verbalnog sporta? Možda sljedeći put.«
Tarkin je ostao sjediti za stolom nakon što je Amedda završio poziv i hologram je nestao. Onda je
pozvao droida za protokol.
»Trebat će mi ta uniforma što je prije moguće«, rekao je RA-7 droidu dok je ulazio.
Droid je kimnuo. »Naravno. Dat ću upute fabrikatom da odmah počne.«
Tarkin je pozvao uniformirani 3D prikaz samog sebe na holostol i promatrao je, još jednom
razmišljajući o prošlosti, o Eriaduu i Jovinom komentaru.
»Izgledat će još bolje kad se zaliješ krvlju.«

23. 4
DJEČAKOV ŽIVOT
KAO SREDIŠTE SEKTORA VELIKE SESWENNE na Vanjskom obodu, Eriadu je svoju povijest pisao od
najranijih dana Republike. U to je vrijeme završilo mračno doba galaksije, Sithi su bili poraženi i
otjerani u ilegalu, a prava se republika podigla iz pepela. Član kuće Valorum predsjedao je kao Vrhovni
kancelar, pangalaktički je Senat osnovan, a vojska raspuštena. Stanovništvo svjetova Središnjice
revitaliziralo se gladno novih resursa i bezobzirno iskorištavajući svaku priliku da si poprave kvalitetu
života, istraživali i širili se.
Planet su iz tek još jedne divljine na Vanjskom obodu transformirali u civilizirani svijet koji su
razmatrali bi li ga uključili u Republiku, dok su ga avanturisti i pioniri kojima je Coruscant dopustio da
kupe i nasele nove teritorije, bilo sklapajući dogovore s domorocima ili pregazivši ih, napokon
uspostavili kolonije za razmjenu i trgovinu koje su i Središnjicu opskrbljivale prijeko potrebnim
resursima. Taj se scenarij odvijao u mnogo udaljenih područja, a u slučaju Eriadua resurs je bila rudača
lomit - neophodna za izradu prozirnog čelika - bogata su nalazišta našli na mnogim svjetovima posvuda
po Velikoj Seswenni. No, bez sredstava za rudarenje,obradu i isporuku rudače, doseljenici na Eriaduu su
morali uzeti zajmove s visokim kamatama od Intergalaktičkog bankarskog klana. Isporuke rudače često su
kasnile ili se gubile zbog ovakve ili onakve katastrofe, jer to je bilo vrijeme kad se hipersvemirskim
putovanjem između Seswenne i Središnjice navigiralo pomoću hipervalnih svjetionika - uz brojna
ispadanja u običan svemir kako bi putovanje bilo sigurno. Kako su se dugovi gomilali, Eriadu je riskirao
da postane tek najamnik Muun bankara dok nisu intervenirali poduzetnici s Corulaga, svijeta u
Središnjici, i spasili Eriadu od ropstva bankarima. Tako je i pod utjecajem Corulaga i Senata Republike
hipersvemirski put Hydian prošao pored Eriadua i planet stavio na galaktičke mape.
Motivi Corulaga, međutim, nisu baš bili altruistički; poduzetnici iz Središnjice natjerali su Eriadu da
poveća isporuku lomita i tražili većinu profita od rudarenja. Pojačane operacije dovele su do divljeg
rasta i privukle osiromašene radnike iz susjednih svjetova. Eriadu je jednom imao bogate i zelene planine
koje su ubrzo ogolili, zagađenje je visjelo u zraku poput zavjesa nad velikim gradovima, a standard života
se strmoglavio. Ipak, to je za neke bio napredak; brzi krediti mogli su se zaraditi u obradi rudače,
lokalnom i svemirskom transportu i lihvarenju.
Tarkinovi su bogatstvo stekli pružajući zaštitu.
Put ka vrhu nije bio lak. Među prvim pionirima Eriadua, Tarkinovi preci morali su biti sami svoja
policija i branitelji, prvo odvraćajući napade divljih grabežljivaca koji su se kotili u šumama i po
planinama Eriadua, a onda vanjske nasilnike i odmetnike koji su došli otimati od nezaštićenih stanovnika
naselja koji su jedva preživljavali. Pod vodstvom Tarkina lokalne su se milicije postupno pretvarale u
vojsku sektora. Kao posljedicu, i unatoč tome što su njegovi slavni preci počeli kao lovci, slobodni piloti
i rudarski poduzetnici, Tarkin je sebe vidio kao proizvod vojnog odgoja, u kojemu se najviše cijenila

24. disciplina, poštivanje i poslušnost. Kao zakleti tehnokrati,njegova je obitelj smatrala da je tehnologija -
više nego Corulag - spasila Eriadu od divljaštva i Eriaduancima omogućila da izgrade civilizaciju iz
ubojite pustare. Tehnologija u obliku kolosalnih strojeva, brzih zvjezdanih brodova i moćnog oružja
pomogla je pretvoriti lovinu u lovce, i ta će tehnologija jednog dana planet uvesti u elitu moderne
galaksije.
I premda je Tarkin odgojen uz sve prednosti koje prate bogatstvo, bile su to čudne privilegije. Na
imanjima koja su nastojala slijediti arhitektonske novine Središnjice, ali nisu bila više nego nakićene
imitacije originala, Tarkinovi i njima slični trudili su se oponašati običaje bogatih, ali im nije uspijevalo.
Njihovi su niski korijeni bili preočiti, a život na Eriadu se doimao barbarskim u usporedbi sa životom na
kozmopolitskom Coruscantu. Tarkin je to shvatio vrlo rano, posebno kad su ih posjećivali viđeni ljudi iz
Središnjice, pa su mu se roditelji činili manjima nego što ih je poznavao; zaostali jer su živjeli na divljem
svijetu čiji su krajolik drmali seizmički potresi, gdje grubo osmišljeni gradovi nisu kontrolirali vrijeme,
niti su imali operne kuće, i čiji su se stanovnici još borili protiv pirata i divlje prirode. A ipak nije
osjećao potrebu junake svog djetinjstva tražiti izvan svoje obitelji, jer su se njegovi preci borili s
divljinom, preživjeli i u Seswennu donijeli red i napredak.
Čak i u opuštenoj i sigurnoj okolini Tarkin nije imao privilegija koje bi se smatrale normalnim za
njegovu dobro skrojenu odjeću i predivan dom. Premda su mu se roditelji ponosili svojim postignućima,
isto su tako bili svjesni svog niskog društvenog statusa među važnim osobama. Nikad nisu propustili
priliku da sina podsjete kako je život nepravedan i da uspijevaju samo oni koji žude za osobnom slavom.
Treba biti spreman zgaziti sve i svakoga. Disciplina i red su bili ključni, a zakon jedini neopozivi
odgovor na kaos.
Tarkinovi roditelji nisu propuštali priliku naglasiti kako je to živjeti u oskudici. Njihove su
propovjedi u sina trebale utisnuti činjenicu da im je sve što su imali došlo kad su savladali nevolje. I
gore, bogatstvo je moglo nestati u trenutku; i bez stalne budnosti i nagona za uspjehom, sve što netko ima
uzet će netko jači, discipliniraniji i posvećeniji osobnoj slavi.
»Kako misliš da smo došli do toga da imamo tako mnogo«, rekao bi njegov otac za večerom, »dok
se mnogi izvan kapije ovog elegantnog doma moraju mučiti kako bi preživjeli? Ili smatraš da smo
oduvijek živjeli u ovakvom luksuzu, da je Eriadu od početka bio ovako ugodan?«
Mladi bi Wilhuff samo zurio u svoj tanjur pun hrane, u tišini ili bi promrmljao da nema odgovor na
očeva pitanja. I onda, tijekom jedne večere, njegov je otac - visok i uspravnog držanja, s dubokim borama
koje su mu se spuštale između očiju poput zagrada - zapovjedio obiteljskim slugama da odnesu
Wilhuffovo jelo prije nego što je imao priliku i jednom zagristi.
»Vidiš kako je jednostavno imati pa nemati?« pitao ga je otac.
»Kako bi ti preživio da te sad izbacimo na ulice grada?« dodala je majka. Visoka gotovo kao njezin
suprug, za svaki obrok odjevena u skupu odjeću i počešljana po najnovijoj modi za što je katkad trebalo i
nekoliko sati. »Bi li učinio što je potrebno da preživiš? Bi li se mogao prisiliti da viđaš palicom, nožem,
blasterom, ako je oružje potrebno da ne gladuješ?!«
Pokušavajući domisliti kakav odgovor očekuju, Wilhuff ih je pogledavao naizmjence majku pa oca i
duboko disao. »Učinio bih što moram.«
Otac se samo prezirno nacerio. »Hrabri smo, je li? Onda ćemo ispitati tu hrabrost kad te odvedu na
Lešinara.«
Lešinar.

25. I evo ga opet: ta čudna riječ koju je tako često čuo dok je odrastao. No, tad je samo pitao: »Što je
Lešinar?«
Oca je očito zabavilo da mu je sin napokon nešto pitao. »Mjesto koje će te naučiti što znači
preživljavanje.«
U tihoj udobnosti obiteljske blagovaonice pune teških mirisa egzotičnih začina i dobro pečenog
mesa, ta izjava nije ništa značila. »Hoću li se bojati?« rekao je opet jer je osjećao da mora.
»Ako ti je stalo da preživiš.«
»Mogu li ondje umrijeti?« pitao je gotovo se zabavljajući.
»Na bezbroj načina.«
»Hoću li vam nedostajati ako umrem?« pitao ih je oboje.
Majka je prva rekla: »Naravno da hoćeš.«
»Zašto onda moram ići onamo? Jesam li nešto loše učinio?«
Otac je laktove oslonio na stol i nagnuo se prema njemu. »Moramo znati jesi li samo običan ili veći
od života.«
Što je bolje mogao, razmišljao je o pojmu veći od života.»Jesi li i ti išao onamo kad si bio mali?«
Otac je kimnuo.
»I bojao si se?«
Otac se naslonio u visoki naslonjač presvučen brokatom, kao da se prisjeća. »U početku jesam. Dok
nisam naučio savladati strah.«
»Hoću li morati nešto ubiti?«
»Ako želiš preživjeti.«
Uz ponešto uzbuđenja Wilhuff je dodao: »Hoću li koristiti blaster?«
Otac je zlokobno zatresao glavom. »Ne uvijek. I ne kad će ti najviše trebati.«
Wilhuff se mučio zamisliti to mjesto, tog Lešinara. »I svi moraju ondje ići?«
»Samo neki muški Tarkini«, rekla je majka.
»Dakle, Nomma nije morao?« pitao je misleći na njihovog pokornog slugu široke vilice.
»Ne, nije.«
»A zašto ne? Jesu li Tarkini različiti od Nommine obitelji?«
»Tko kome služi?« odgovorio je otac glasnije. »Jesi li ikad stavio jelo pred Nommu?«
»Mogao bih.«
Izraz lica njegove majke postao je grub. »Ne u ovoj kući.«
»Ono što naučiš na Lešinaru jednog dana će ti trebati da pokažeš Nommi kako da bude zadovoljan
svojom službom«, nastavio je otac.
Wilhuff se mučio i s riječju služba. »Hoćeš reći, da bude sretan što nam služi.«
»Među ostalim, da.«

26. I još nesiguran, Wilhuff je još duže šutio. »Hoćeš li me ti ondje odvesti - na Lešinara?« na kraju je
pitao.
Otac je žmirio dok se smiješio. »Ne ja. Netko drugi će doći po tebe kad bude vrijeme.«
Neko nježnije, osjećajnije dijete možda bi živjelo u strahu od tog dana, ali Wilhuffu je prijetnja
nagle promjene, iznenadnog prekida udobnog života i potrebe da sam odredi svoju budućnost, postala
obećanje: parabola, avantura koju je žudio započeti, ostvarena u njegovoj mašti davno prije nego u
stvarnosti.
Taj je dan došao malo nakon njegovog jedanaestog rođendana; Wilhuff je tad već bio dobro odgojen
dječak željan većih avantura, sanjar, glumac, volio je pretjerivati. Sjedio je s roditeljima za večerom.
Litanija strogih podsjetnika je taman trebala početi kad su kroz prednja vrata i u blagovaonicu upala
trojica koja kao da su upravo ispuzala iz urušenog rudnika. Ostavljajući blato preko uglačanog, kamenog
poda, počeli su u džepove svojih dugih ogrtača trpati hranu sa stola. Kad je Wilhuff pogledao u svoje
ušutjele roditelje, majka je samo rekla: »Došli su po tebe.«
Ali, ako su mu roditelji i trojica uljeza mislili da su ga iznenadili, imao je i on za njih iznenađenje.
»Prvo moram uzeti opremu«, rekao je i požurio uz kružne stube dok su se na licima nepozvanih gostiju
oblikovali izrazi čuđenja.
Začuđeni su bili i kad se vratio trenutak poslije, odjeven u cargo hlače i prsluk s mnogo džepova
koji je potajno tjednima šivao. S vrata mu je visio makro dalekozor koji je dobio za rođendan. Njegova
oprema, njegova odjeća, njegova uniforma kad je bude trebao.
Skenirajući Tarkina od glave do pete, najviši i najzlokobniji od trojice prasnuo je u smijeh koji je
zatresao luster u prostoriji. Onda je iskoračio i uhvatio dječaka za ramena koja će mu koščata i uska ostati
čitav život i tresao ga dok mu je govorio: »Ovo je divno, baš je. Uniforma dostojna budućeg junaka.«
Otac im je prišao i rekao: »Wilhuffe, ovo je brat mog oca, tvoj prastric Jova.«
Jova mu se nacerio s visine, pokazao ravne zube, bjelje nego što bi Wilhuff očekivao s obzirom na
zemljom uprljano lice njegovog strica.
»Vrijeme nam je da pođemo«, najavio je Jova.
I tako su ga odveli iz doma bez umirujućeg zagrljaja roditelja, jer su njih dvoje umjesto toga stajali
zagrljeni, tužni ali odlučni. On je ovo morao doživjeti i preživjeti. I kroz kapiju u mrkli mrak Eriadua, na
trenutak se osjetio siguran u svojoj uniformni dok ga je glad već mučila, ali ju je potisnulo uzbuđenje, U
prastaroj, drmusavoj letjelici odveli su ga, ne samo iz uređene okućnice, već i iz grada, preko uskog
zaljeva u obliku prsta i gore u planine slijedeći zavojitu Orineswa rijeku do područja za koje nije niti
znao da postoji na njegovom svijetu i koje mu se doimalo više kao iz holodrama i eskapističke literature:
neukroćena ravnica puna mesa ravnih vrhova, razdvojenih brzacima između golemih stijena, a u daljini
vulkani koji su možda još bili aktivni. I još gore je bilo Jovino objašnjenje da premda su goleme površine
Eriadua bile nalik ovome, sve što su dječakove široke plave oči vidjele od horizonta do horizonta bila je
obiteljska zemlja - Tarkinova zemlja, kupljena prije dvadeset generacija i spašena od pandži graditelja,
rudara ili svih s planovima za ovo područje. Zaštićena zemlja i mnogo više: prirodni spomenik,
podsjetnik u što bi se pretvorio planet kad bi razumna bića digla ruke od njega i predala ga nadmoći
prirode, divljaštvu. Za mladog Wilhuffa to je bilo mjesto inicijacije. I usred svega toga Lešinarova
visoravan.
Rahitična je letjelica zanosila u jednu stranu zbog pokvarenog repulsora, ali ih je odvezla na jedan
od ravnih vrhova: Wilhuff, Jova, druga dvojica zamotanih glava i dva starija Rodijca vodiča i tragača,

27. svih njih šestero je stajalo na vrhu sirote letjelice, a Wilhuffovih je pet čuvara nosilo oružje dugih cijevi.
Glad je djelomično utažio suhim mesom koje je bilo gotovo pretvrdo za žvakanje, pa je Wilhuff počeo
ozbiljno razmišljati što ga je snašlo, premda im to nije rekao. Ovo je bilo mnogo mračnije i opasnije
mjesto nego što je zamišljao. Usredotočio se na prikrivanje svoje nelagode i promatranje životinja u
divljini, pa je sjedio s makro dalekozorom na očima dok je letjelica prelazila golema područja ledina i
šuma, prolazeći pokraj debelih stabla tisućljetnog drveća s mršavim granama gotovo bez listova,
monolitskih ruševina i deset put starijih petroglifa na stijenama; i plitkih sezonskih jezera načičkanih
kitnjastim pticama.
Tog prvog sumraka je nešto vidio: veličanstvenog četveronošca visokog dva metra, s crnim i bijelim
prugama i krunom od elegantnih, uvijenih rogova. Moja prva divlja životinja. I ostali su je vidjeli i bez
pomoći dalekozora, a Jova je naglo zaustavio letjelicu. Ali ne kako bi se divili ljepoti životinje. Kao
jedna, antikne su se puške podigle i čulo se pet ili šest pucnjeva. Kroz dalekozor je Wilhuff promatrao
kako predivna životinja skače pa pada na bok. I trenutak poslije svi su trčali kroz oštru travu kako bi do
lovine stigli prije nego drugi grabežljivci ili strvinari - i dok je još topla.
Wilhuff se pitao što je to stvorenje učinilo da je zaslužilo ovakvu sudbinu. Ako je i ono došlo ovamo
naučiti što znači preživjeti, bijedno je propalo.
Rodijci su okrenuli životinju na leđa, a Jova je iz futrole na boku izvadio istrošenu vibrooštricu.
»Prorezi ravno između nogu do grla«, rekao je dodajući Wilhuffu nož. »I pazi da ne zarežeš utrobu.«
Nakon što je čvrsto stao - brinući se više da će razočarati starije, nego da će se onesvijestiti -
Wilhuff je gurnuo vrh oružja kroz krzno i meso stvorenja i upalio vibrooštricu. Vruća, smeđa krv mu je
prsnula ravno u lice. Rodijci su se razveselili što mu je niz nos i bradu kapala krv po novom prsluku,
natapajući šavove i džepove koje je tako pažljivo sašio.
»Dobar rez«, rekao je Jova kad se leš razdvojio na dva dijela, a smrad utrobe zapuhnuo Wilhuffa.
»Hajde, gurni ruku duboko« - pokazao mu je mjesto na trupu - »i po stražnjoj oblini mišića za disanje dok
ti ruke ne nađu jetra. Onda to izvadi. Hajde: učini to. Rekao sam da to učiniš!«
I njegove su oklijevajuće, drhtave ruke ušle u tijelo, manevrirale kroz skliske, okruglaste organe dok
nisu našli tešku kvrgu punu krvi. Morao je povući nekoliko puta prije nego što su se jetra odvojila od
fibrozne mreže krvnih žila i ligamenata, pa je zamalo pao. I onda je Jova prihvatio klizav i nespretan
organ u svoje žuljevite ruke i počeo ga trgati.
»Ovo je za tebe«, rekao je njegov stric stavljajući mu najveći komad na dlan Wilhuffove već
okrvavljene ruke. Pokazao mu je bradom: »Hajde. Jedi.«
I opet se Wilhuff natjerao da ispuni očekivanja pa kad je savladao gađenje i progutao zalogaj,
njegovi su ujaci i Rodijci proslavili taj čin kratkom pjesmom na jeziku kojeg Wilhuff nije razumio;
proslavili su Wilhuffov prvi korak, prvu fazu inicijacije koja će završiti tek godinama poslije na
Lešinarovom šiljku.
I premda Eriadu nije imao domaćih stvorenja velikih kao rancor ili neobičnih poput sarlacca, imao je
divlje mačke, ljuskare mesoždere i vrstu veermoka divljih i lukavijih od drugih u obitelji primata.
Tijekom sljedećeg mjeseca Wilhuff je samo slijedio korake svojih starijih, promatrao grabežljivce raznih
vrsta kako se ubijaju i proždiru, i učio kako da njega ne požderu. Nije se moglo reći da je svjedočiti smrti
izbliza daleko snažnije iskustvo nego promatrati takve događaje u holodramama u prozračnoj i mirnoj

28. spavaćoj sobi. Ipak, trudio se razumjeti što bi trebao naučiti iz ovih bliskih susreta.
Bi li dnevni sukobi sa smrću pretvorili običnu osobu u onu koja je veća od života? Čak i da je to
bilo moguće, kako bi ta transformacija utjecala na živote Nomme i drugih poput njega? Možda je i mogao
dokučiti odgovore da je manje brinuo svakog dana da ga ne pojedu zvijeri koje je i sam vrebao.
Polako se i ta rutina mijenjala, pa nisu samo promatrali ubijanja, već su i krali. Često bi Rodijci
koristili svoja vibrokoplja da istjeraju ubojite zvijeri iz njihovih skloništa i da ih drže na mjestu dok
Wilhuff nije završio svoj zadatak. Drugi put bi Wilhuff mahao vibrokopljem, a netko drugi bi krao meso.
»Učimo ih kako se ponašati s boljima od sebe«, rekao je Jova. »Oni koji nauče, profitiraju od tog
zakona; ostali umiru.« Htio je da to Wilhuff razumije, »Nikad ne pokušavaj živjeti primjerno, mali - osim
ako nisi spreman svoj život otvoriti tragediji i tuzi. Živi kao zvijer, i nikakav te događaj, bez obzira kako
grub, neće povrijediti.«
Kad je njegov stric odlučio da je Wilhuff iskusio dovoljno krađa, došlo je vrijeme za pravi lov. I
tako su ga Jova i drugi počeli podučavati taktičnim metodama iskorištavanja prednosti vjetra i kuta
svjetla. Naučili su ga kako se braniti protiv napada skupina zvijeri tako da ih se zbuni neočekivanim
potezima. Naučili su ga kako ubiti koncentrirajući silu u jednu točku. Za to je vrijeme prsluk postajao sve
krvaviji i otrcaniji, dok na kraju nije postao beskoristan osim kao sag, pa je Tarkin ostao sam, bez štita
uniforme ili kostima da se u njima skrije.
Ta rutina praćenja, lova, ubijanja i pečenja mesa nastavila se i kad je zemlja svu svoju vlagu predala
zasljepljujućem suncu. Stopala su mu bridjela, koža se osula mjehurima zbog opeklina, pamtio je samo
imena drveća, životinja i insekata na Lešinaru - svaki od njih ispunjavao je ovu ili onu svrhu. Kasno
jedne večeri jaki prednji reflektori letjelice osvijetlili su jednog glodavca dok je skakao po travama
šiljovkama, a Jova ga je preciznim pogotkom odbacio u zrak, Wilhuffu su rekli da vibrooštricom izreže
mirisnu žlijezdu zakopanu negdje u tankom, ćelavom repu životinje, ondje gdje ulazi u debeljuškasto
tijelo. Iz te su žlijezde Rodijci pripremili mošusni gel koji su onda koristili u lovu na te iste glodavce.
Slično tome su pripremili i okrepljujući napitak iz ostatka tekućine iz želuca dugovratih preživača ili
izmeta mačaka koje su jele određene biljke. Wilhuff se prilagodio konzumaciji svih dijelova životinje i
pijenju krvi, same ili pomiješane s biljkama koje mijenjaju svijest koje su usput skupljali na putovanju po
visoravni.
Kako je vrijeme prolazilo navikao se gledati, mirisati i kušati krv tako da je i sanjao crveno. Čekao
je da se završi avantura u nekoj drvenoj kolibi napunjenoj hranom i mekim krevetima, ali kako su dani
prolazili, bivali su sve teži, a po noći su napola izgladnjeli strvinari kružili na rubu slabe logorske vatre i
oči su im bijesno sjale u tami dok su čekali priliku da utrče i otmu što su im ljudi prethodno uzeli.
Uvježbana skupina ljudi i Rodijaca nije uvijek uspijevala biti na vrhu hranidbenog lanca. Jovin
rođak Zellit ubijen je tijekom lova na skupinu reptila čija je slina sadržavala jak otrov. Do sredine sezone
Wilhuff je po prvi put upoznao pravu glad i zamalo umro od bolesti zbog koje se tresao tako snažno da je
mislio da će mu popucati kosti.
Katkad bi ih čak i najmanje stvorenje na visoravni uhvatilo nespremne i pobjeglo im. Jedne noći,
kad su bili preumorni da postave detektore kretanja, sanjao je da se nešto gosti njegovom donjom usnom,
a ono što su njegovi sneni prsti pronašli bilo je otrovni septoid koji mu je već zario zube u meko meso.
Istog se trena posve probudio i istrčao kroz otvorenu stranicu šatora koji se sam postavljao i našao se u
potoku tih segmentiranih bića koja su ga preplavila, gladna za bilo čime što su mogla naći. Njegovi su
krici bola probudili ostale koji su onda i sami postali lovina, pa su skakali posvuda u mraku i trgali sa

29. sebe septoide ili ih skidali jedan s drugoga. Kad su se na kraju povukli na sigurno, postalo je očito da su
se napadači držali samo uskog pojasa oko rijeke insekata; glavna se struja popela i prešla preko šatora do
mjesta gdje su Rodijci ostavili komade mesa životinja ubijenih ranije tog dana - i sve su to oglodali do
kosti.
No, bez obzira na to što su dobili ili izgubili, Wilhuffu su svakog dana pričali o podvizima njegovih
predaka: predaju ranih Tarkina.
»Čitav je Eriadu nalikovao Lešinaru prije nego što su ljudi došli iz Središnjice da ga ukrote«, rekao
mu je Jova. »Svakoga dana su pioniri i doseljenici vodili bitke sa zvijerima koje su vladale planetom.
No, naši su preci na kraju pobijedili i to je samo promijenilo ravnotežu, ne i stvarnost. Jer sve što su
znanstvenici postigli oružjem i strojevima, nije zaustavilo stalnu bitku za preživljavanje, gdje su jaki ili
pametni na vrhu gomile, a ostatak drže u pokornosti oružjem i zakonima.«
Jova je objasnio da je obitelj Tarkin odgojila niz mentora i vodiča kroz mnogo generacija. Ono što
je njega činilo jedinstvenim je bila njegova odluka da mu Lešinar bude dom nakon inicijacije u ranoj
dobi. Tako je podučavao i Wilhuffovog oca, a možda poživi i dovoljno dugo da poduči i Wilhuffovog
sina, ako će ga imati.
Ostatak suhe sezone proveli su na visoravni i otišli tek kad su stigle kiše u taj dio Eriadua. Wilhuff je
bio posve drukčija osoba kad ih je letjelica spuštala s mese i vraćala u civilizaciju. Jova ga nije morao
podučiti koja je to tehnologija omogućila njegovim precima nadmoć, jer je to bilo očito gdje god bi
Wilhuff pogledao.
No, Jova je imao još nešto za dodati.
»Pobjeda nad prirodom znači bolji život za razumne vrste, ali se dominacija održava samo tako da
se unese red u kaos i uspostave zakoni gdje ih nema. Na Eriaduu je cilj oduvijek bio da se uklone sve
zvijeri koje nas se ne boje, tako da bezbrižno vladamo. Izvan Eriaduove planetosfere, prema središtu
galaksije, isti je cilj, samo s grabežljivcima drukčijeg kalibra. Kad odrasteš dovoljno da te ondje odvedu,
naći ćeš se oči u oči s lovinom koja jednako brzo misli, dobro je naoružana i odlučna uspjeti baš kao i ti.
I ako nisi usvojio lekcije s Lešinara, zvijezde znaju da ćeš umrijeti hladnom smrću, a njima to ništa neće
značiti.«
Kad se vratio u svoju udobnu spavaću sobu, Wilhuff je razmišljao o svom iskustvu na visoravni koje
mu je prodiralo u živopisne snove i noćne more. Ali, vrlo kratko. Malo po malo ga je to iskustvo počelo
oblikovati, i postalo mu predmet stvarnog obrazovanja. Svako od sljedećih pet ljeta odlazio je na
Lešinara i svake sezone bi proširivao znanje, sve do dana kad je morao izdržati i posljednji test na Šiljku.
Ali, to je posve druga priča.

30. 5
GRABEŽLJIVOST
TARKIN JE PRIČEKAO DOK Lešinarov šiljak nije ušao u hipersvemir pa je najavio izvanrednu inspekciju
časnika i vojnika koji su putovali s njim na Coruscant. U asketskoj glavnoj kabini zvjezdanog broda,
namještenoj samo okruglim konferencijskim stolom i stolcima za šestero, ostalih osamnaest članova
posade stajalo je u dvoredu, u stavu mirno, s oružjem na boku, ravnih ramena i visoko podignutih brada.
Svaki je bio odjeven u uniformu nalik njegovoj, premda su tunike bile malo duže, a hlače uže, tkanina
manje kvalitetna nego što ju je fabrikator izradio za njega. Časnici su nosili kape s obodom i na njima
disk za identifikaciju, kao i kodne cilindre u odgovarajućim džepovima.
Ruke je sklopio iza leđa i u novoj se odjeći doimao vrlo moderno. Tarkin je sad stigao do
posljednjeg u drugom redu - mornaričkog pitomca - pa je stao provjeriti petu lijeve čizme mlađeg oficira,
gdje je bila velika okrugla mrlja nalik masnoći ili nekoj drugoj viskoznoj tvari.
»Vojniče, što je ovo?« pitao je pokazujući mrlju.
Mladić je spustio okrvavljene oči i slijedio Tarkinov prst do mrlje. »To? Sigurno mi je kapnuo gel
za kosu dok sam se pripremao za inspekciju.« Oči su mu bile nemirne dok je gledao Tarkina. »Dopuštate
da to obrišem?«
»Ne«, odgovorio je Tarkin. »Kao prvo, očito je da se upilo, a ne samo kapnulo pa da to možeš
obrisati.« Zastao je da pregleda pitomca od glave do pete. »Skini kapu,« Mladićeva je smeđa kosa bila
odrezana po propisima, ali je izgledala šiljato i puna gela za kosu.
»Pokušavaš je trenirati, je li?«
Pitomac je stajao ukočen gledajući naprijed. »Baš tako. Neposlušna je.«
»U to ne sumnjam, ali to na tvojim čizmama nije gel za kosu.«
»Guverneru?«
»Prema načinu na koji se suši vidi se da je mazivo - i to tipa koji se koristi gotovo isključivo u
repulsorskom generatoru naših T-44 zemaljskih skutera.« Tarkinove su se oči stisnute kad se usredotočio
na mrlju. »A vidim i da je mazivo pomiješano sa šljunkom, što pretpostavljam da je došlo od izvan
Stražarove pomoćne kupole, gotovo sigurno od mjesta gdje se obnavlja sletna platforma.«
Mladić je gurnuo. »Ne znam što reći, bio bih se zakleo...«
»Jedan od naših zemaljskih skutera nedavno je poslan na popravak u garažu nakon oštećenja zbog
građevinske prašine«, rekao je Tarkin kao sam sebi. »Postoje područja u garaži koju naše sigurnosne
kamere ne pokrivaju. Međutim, ja često obilazim garažu kako bih nadgledao popravke i nedavno sam
slučajno naišao na omotnice onog tipa koji se uobičajeno koristi za pakiranje stimulirajućih začina.«

31. Pogled mu je probadao mladićevo lice. »Znojiš se, vojniče. Jesi li siguran da si sposoban za službu?«
»Samo malo mučnine od hipersvemira.«
»Možda. Ali mučnina ne objašnjava činjenicu da tvoj palac i kažiprst desne ruke imaju žuto-smeđe
mrlje koje često nastaju kad se dira začin koji nije dovoljno obrađen. A također vidim da tvoj lijevi
očnjak počeo kvariti kao što se događa kad se konzumira začin. Napokon, podaci pokazuju da si nedavno
kasnio na dužnost, a i da si nepažljiv pri pisanju izvještaja.« Tarkin je na trenutak zastao. »Jesam li nešto
zaboravio?«
Nelagoda je prošarala pitomčevo lice.
»Nemaš ništa za reći, vojniče?«
»Ništa.«
»I mislio sam.«
Tarkin se pomaknuo do časnice koja je stajala na drugom kraju reda. »Podčasnice, vojnik Baz je
smijenjen s dužnosti. Pobrinite se da ga se odvede do odaja za posadu i zatvori tijekom ostatka putovanja.
Što će s njim biti odlučit ću kad stignemo na Coruscant.«
Podčasnica je salutirala. »Da.«
»Isto tako obavijestite zapovjednika Cassela da je garaža postala područje sastanka korisnika
začina. Recite mu da izvede iznenadnu inspekciju svih prostora vojarna i osobnih ormarića. Očekujem da
konfiscira sve opijate i druge nelegalne tvari.«
»Guverneru«, rekla je.
Kad ih je otpustio, požurili su se razići, a Tarkin je izdahnuo od bijesa. Razgovor s Mas Ameddom
ga je uznemirio pa je frustraciju iskalio na posadi. Razumio je i u potpunosti podržavao ideju lanca
zapovijedanja, ali se osobno vrijeđao kad su mu igre moći prekidale dužnosti. Vjerovao je da će Cassel u
njegovom odsustvu obaviti i njegove dužnosti na Stražaru, ali nije mu bilo drago što ga pozivaju u tako
kritičnom trenutku, a još manje jer ništa nisu objasnili. Ako je svrha ove posjete razgovarati o nedavnom
napadu, onda je možda trebao odgoditi slanje izvještaja. Ako nije o napadu, što je rako važno da nije
moglo pričekati dok isporuke ne otprate sigurno do Geonosisa?
Što je učinjeno, gotovo je, tako da je odlučio Imperatoru pokazati svoje najbolje lice.
Napuštajući glavni dio broda, prošao je dvoja vrata do zapovjedne kabine koju je osmislio tako da
je prostranija nego na drugim sličnim brodovima, pa je na putovanjima ondje provodio većinu vremena.
Odmah se počeo opuštati, izdahnuo je polako se smirujući. Premda su ga iscrpili zahtjevi s Coruscanta,
trebao bi se barem malo utješiti svojim brodom.
Duga samo 150 metara, korveta je bila nešto između starih Sudskih krstarica i Corelijskih fregata
nove generacije. Imala je teško naoružanje s turbolaserima, ionskim topovima i cijevima protonskih
torpeda, a i hiperpogon prve klase koji ga je činio najbržim brodom u Imperijalnoj mornarici. Lešinarov
šiljakdizajnirali su u tvrtki Sienar Fleet Systems baš za njega - kako bi zadovoljio mnoštvo njegovih
osobnih specifikacija. Brod zasnovan na prototipu korvete s tehnologijom nevidljivosti i predstavljen
tijekom Ratova klonova u bitci kod Christophsisa protiv blokade planeta separatista admirala Trencha,
oblikovan je kao trokut i bio je jedinstven zbog te tehnologije nevidljivog plašta. Kao energiju plašt je
koristio rijetke kristale stigija i bio nevidljiv za obične skenere.
Kad je čuo Tarkina kako ulazi, kapetan - mršavi Čovjek tamne kože koji je Tarkinu služio i tijekom

32. rata - okrenuo se u svom akceleracijskom stolcu.
»Želite li preuzeti kontrole?«
Tarkin je kimnuo i sjeo na komandno mjesto, povlačeći prste preko instrumenata dok se smještao.
Prigušena svjetla ionske turbine Lešinarovog šiljka, komplet protumjera i navikompjuter bili su
najsuvremenije tehnologije i omogućavali brodu da skoči iz baze Stražar do Coruscanta a da ne izlazi iz
hipersvemira da bi prilagođavao podatke leta prema podacima s relejskih postaja ili primitivnih
hipervalnih svjetionika.
Dok je promatrao magličasti vrtlog hipersvemira, odlučio je da će se ipak utješiti svojim brodom. U
mnogo vidova je Lešinarov šiljak bio znak kako je daleko dospio i gdje je sad stajao u imperijalnoj
hegemoniji.
A što Eriadu ne bi dao za takav brod u desetljećima prije Ratova klonova! Tad su sektoru nevolje stvarali
pirati koje je privuklo iznenadno bogatstvo, pirati koje su unajmili konkurenti Eriadua u trgovini lomitom,
kao i frakcije otpora koje su protestirale protiv nepravednog i nekažnjenog rada transportnih
konglomerata u zonama slobodne trgovine. Eriadu će na kraju pobijediti zbog obrana kojima je
raspolagao; ali brod poput Lešinarovog šiljka mogao je Seswenni dati prednost koja im je trebala da
neprijatelje unište učinkovitije i uz fanfare.
U odsustvu vojske Republike, i kao kazna jer su odbili Središnjici omogućiti profitabilne trgovinske
dogovore, Suce - provoditelje zakona Republike koji nisu bili Jediji - su često zadržavali da ne
interveniraju u razmiricama, tako da Seswenna nije imala drugog izbora nego stvoriti vlastite oružane
snage. Slabo povezana skupina koju su znali pod nazivom Zaštitna sila Onostranja, bila je odgovor tog
sektora na pirate, ali su imali drugorazredne brodove izgrađene na Eriaduu ili Sluis Vanu, s laserskim i
ionskim topovima kupljenim od trgovaca oružjem koji su stoljećima ignorirali zabranu prodaje oružja
svjetovima Republike.
Niti šest standardnih mjeseci nakon što je prošao ultimativni test na Lešinarovoj visoravni,
šesnaestogodišnjeg su Wilhuffa poslali da počne obuku u svemirskom ratovanju, a nadzirala ga je posve
nova skupila, neki od njih Tarkini, ali drugi sa svjetova dalekih poput Bothawuia i Rylotha. Jova nije ni
volio, niti podnosio svemir, ali bi se katkad umrtvio lijekovima protiv mučnine i pošao sa svojim
pranećakom, ne toliko da mu pomogne u astrogaciji, borbenim manevrima i treniranju oružjem, već više
da bude siguran da Wilhuff u bestežinskom stanju primjenjuje lekcije koje je naučio na visoravni.
»Više nego pedeset Tarkina izgubilo je živote zbog tih marodera«, rekao mu je stric, »a broj ubijenih
Eriaduanaca nije moguće procijeniti.«
Kako bi naglasili tu poantu, prvo su stali u jednoj od kolonija Eriadua koju su nedavno napali pirati.
Wilhuff je imao vremena naviknuti se na pogled, miris i okus krvi, ali nikad nije vidio tako mnogo ljudske
krvi proliveno na jednom mjestu. Rudarsku su koloniju napali bez upozorenja, u potpunosti je opljačkali i
spalili do temelja. Doseljenike koji nisu umrli od laserskih rana ili bili spaljeni, ubili su bez milosti i
ostavili strvinarima i insektima, a Wilhuffu je bilo jasno da su mnoge od njih i mučili. Stotine doseljenika
su oteli i možda već i prodali u ropstvo.
Wilhuffu je pozlilo, fizički i duševno, na način koji nikad nije iskusio na Lešinaru, a to se pretvorilo
u očaj i glad za osvetom.
»Tako to ide kad vlada bezakonje«, rekao je Jova dok su smrknuto hodali kroz pustoš, ne kako bi

33. smirio Wilhuffov bijes, već da taj masakr poveže s moralnim kontekstom. »Pirati, plaćenici ili aktivisti,
ne razlikuju se od štetočina i grabežljivaca s kojima su se susretali na Lešinaru. Moraš ih podučiti i
upoznati s našim pojmom zakona i reda. Tako da s njima trebaš baš kao s onima koje smo lovili i silili da
nam se pokore, udariš ih brzo i revno. Iskoristiš asteroidska polja, maglice, zvjezdane baklje, što god
nađeš, da pojačaš rasulo. Izbaciš ih iz ravnoteže neočekivanim manevrima i dopustiš svojim zvjezdanim
borcima da se ponašaju poput vibrokopalja u rukama naših Rodijaca. Uspostaviš dominaciju kao što smo
ti pokazali, koncentriraš snagu pod svoju komandu u jednoj točci, udaraš kao vibrooštricom, kroz oklop
kao kroz ljuske, hrskavicu i kost, i ne zastaješ. Držiš se tog cilja dok im ne pronađeš meku točku koja nosi
smrt, onda utjeraš strah u ostale tako da svoje žrtve rasparaš, iščupaš im jetra i progutaš.«
Kao što su i očekivali od njega, Wilhuff je poslušao stričeve upute i u svemiru pokazao ono što je
naučio na Lešinaru.
Incident koji će privući najviše pozornosti po akademijama koje je poslije pohađao, uključivao je
konvoje rudače s Eriadua i piratsku skupinu iz sektora Senex poznatu pod imenom Q’anahini maroderi.
Zajmovi financijera izvan Eridua omogućili su Velikoj Seswenni osnovati Zaštitnu silu Onostranja, ali je
vojna milicija imala premalo brodova da zaštiti svaku pošiljku lomita između Eriadua i Središnjice.
Pirati su iskoristili raj manjak i nekoliko je skupina sklopilo pogodbu tako da su jedni nadzirali i napadali
brodove Onostranja, dok su drugi vrebali nečuvane konvoje.
Glava tog saveza bila je žena koju su znali samo kao Q’anah i čiji su drski napadi u čitavom sektoru
Senex od nje učinili narodnu junakinju. Rođena na svijetu Središnjice Brentaalu IV, bila je jedinica
nekadašnjeg tjelohranitelja kuće Cormond, koji su prihvatili unosnu ponudu da napuste Središnjicu i
nadgledaju zaštitu kuće Elegin na svijetu Asmeruu. Otac ju je uvježbavao u borbi, a bila je gladna
avantura, pa je Q’anah postala ljubavnica najmlađeg sina te plemenitaške kuće, koji je i sam vodio tajni
život kao pirat i čijoj se skupini Q’anah na kraju i pridružila. Boreći se na strani članova posade svog
ljubavnika, Q’anah je živjela živopisan i skaradan život sve dok mladog Elegina nisu uhvatili, osudili na
smrt i pogubili na Karfeddionu. Nakon što je rodila Eleginove trojke, Qanah se posvetila osveti za smrt
svoje ljubavi tako da je ciljala brodove i naselja posuta sektorima Senex-Juvex.
U trenutku kad je postala smetnja Eriaduu, već je postala junakinja napetih HoloNet priča i
skandaloznih glasina, jer je preživjela sudare zvjezdanih brodova i lovaca, blasterske udare i rane
vibrooštricom, kao i bezbrojne borbe šakama i osobne duele. Pričalo se da oružje poteže brže od
cirkuskog strijelca i da pleše darovito kao Twi’lek s dvostrukim zglobovima. O’anah je sama sebi
odgrizla zaraženu ruku dok je čekala da je spase na izoliranom mjesecu, i znalo se da ima umjetne ruke i
barem jednu nogu - od koljena dolje - osim očnog implantata i tko zna čega još. Dvaput su je hvatali i
osuđivali na duge kazne u zatvorima maksimalne sigurnosti, ali je iz svakog pobjegla uz hrabru pomoć
svojih vojnika koji su je svi obožavali. Samo zbog povezanosti s kućom Elegin nisu je pogubili. Ali,
nakon susreta sa Sudskim snagama, tijekom kojeg im je uništila šest brodova, Republika joj je ucijenila
glavu na veliki iznos, pa je zbog toga završila u Velikoj Seswenni, sektoru kojim su Suci rijetko
patrolirali premda su ih Eriadu i drugi potlačeni svjetovi često pozivali.
Konvoji lomita su se obično sastojali od desetak kontejnerskih brodova bez pilota povezanih s
pastirskim brodom s posadom, a katkad i naoružanom pratnjom. Svaki je kontejner mogao skočiti u
hipersvemir, ali u to doba, prije dostupnih i pouzdanih navikompjutera, konvoji su hipersvemirom
navigirali pomoću bova i svjetionika postavljenih po putu, a iskustvo je dokazalo da je skakanje jedan po
jedan bilo sigurnije nego ulazak u hipersvemir u gomili, premda je taj manevar ostavljao kontejnere
izložene napadu u trenutku kad su uskakali u normalni svemir.

34. Veliki brodovi Onostranja pratili bi te vrijedne pošiljke, ali bi obični konvoji često padali žrtvom
Q’anahine flotile ubojitih fregata i korveta. Najbrži bi brodovi napali pastirski brod, ostatak bi poslao
vojnike na neke kontejnere i odvojili bi ih od ostalih. Kad su kontejnere pune rudače odvojili, povezali bi
ih s nekom piratskom fregatom i skočili u hipersvemir jedan po jedan. Do trenutka kad bi Onostranje
odgovorilo na poziv u pomoć, Q’anahina je posada već prodavala ukradenu rudaču na crnom tržištu ili je
predavala tvrtkama koje su ih unajmile da izvode te prepade.
Konvoji su postajali sve lakša lovina, a rudarenje na Eriaduu je počelo prihvaćati da je unosnije
predati kontejnere nego riskirati uništenje pastirskih ili zaštitnih brodova. Pokušali su prevariti pirate
tako da su između punih kontejnera postavljali i prazne, ali su tako samo povećali broj prepada. Također
su pokušali sakriti eksplozivne naprave, pa čak i u nekoliko slučajeva i jedinice naoružanih svemirskih
vojnika u neke od kontejnera. No, Q’anahini pirati nikad nisu zagrizli taj mamac, pa se procijenilo da je
strategija praznih kontejnera i naoružanih jurišnika također bila preskupa. Pokušali su i predvidjeti koje
će kontejnere pirati napasti, ali je na kraju analitičar rudarske kompanije s Eridua zaključio da Q’anah
kontejnere bira nasumično.
I baš kad je postao poručnik u protupiratskim snagama, Wilhuff je odbio prihvatiti tu malodušnu
analizu i posvetio se detaljnom proučavanju prepada koje je vodila Q’anah - uspješnih i neuspješnih -
nadajući se da će dešifrirati njezinu metodu biranja kontejnera. Napadaji joj nisu nalikovali lovu kakvog
je vidio na Lešinarovoj visoravni, gdje jedan grabežljivac ili čopor izabire lovinu, mlade ili najslabije u
krdu, i neko mu se vrijeme doimalo da ona zaista nema reda, ni razloga kad bira. No Wilhuff je i dalje bio
uvjeren da postoji uzorak - čak i da sama Q’anah nije bila svjesna da ga slijedi.
Shema koja se na kraju pokazala bila je tako zavodljivo jednostavna, da se on čudio kako to nikome
prije nije palo na pamet. Q’anah nije bilo njezino pravo ime, nego ga je uzela nakon što je njezin otac
obitelj preselio na Asmeru. Na starom jeziku tog planinskog svijeta, ta je riječ značila prastari festival
koji je uvijek padao na isti dan po složenom kalendaru planeta: 234 dan lokalne godine, u 16. mjesecu.
Q’anah je svakom od pet brojeva odredila slovo svog imena i koristila to kao osnovu za biranje ciljeva. I
tako je prilikom prvog napada na konvoj rudače, ciljala drugi kontejnerski brod brojeći od broda na čelu,
onda treći od njega, pa četvrti od toga i tako dalje, dok nije ugrabila pet kontejnera. Svi napadi poslije
toga počinjali su tako da je posljednji ciljani kontejner postao vodeći brod. Katkad bi obrnula redoslijed,
ili se pomakla prema natrag. Povremeno bi uzorak počeo u jednom konvoju, ali ne bi završio do
sljedećeg ili čak onog iza njega. Sama numerička sekvenca, međutim, nikad se nije mijenjala. Q’anah je
zapravo slovkala svoj nadimak, kao da svoj trag ostavlja na svakom konvoju kojeg je napadala.
Jednom kad je Wilhuff shvatio uzorak i uvjerio svoje zapovjednike da ga mjeseci opsesiranja nisu u
potpunosti izludili, rudarska je tvrtka pristala žrtvovati nekoliko kontejnerskih brodova piratima kako bi
se potvrdila ta teorija. Ohrabrena rezultatima, tvrtka je htjela vojnike postaviti u predviđene kontejnere
ciljeve, ali je Wilhuffov rođak s očeve strane, Ranulph Tarldn, predložio alternativnu osvetu tako da se u
motivatore hiperpogona kontejnera ubaci kompjuterski virus. Jedan od najcjenjenijih zapovjednika,
Ranulph - koji je Wilhuffovom ocu nalikovao kao blizanac - osmislio je taj plan prije nekoliko godina, ali
je rudarska tvrtka odustala zbog troškova postavljanja zaraženih kompjutera u bezbrojne kontejnere.
Međutim, uz podatak koje će kontejnere Q’anah ciljati, tvrtka je pristala financirati taj poduhvat, čak i
premda je strategija zahtijevala da šalju jedan po jedan konvoj što je značilo gubitke.
Da bi sve bilo još gore, napadi su iznenada prestali. Kao da su pirati saznali za plan. Kupci iz
Središnjice povećali su pritisak za dodatne isporuke, novac se trošio na pokušaje da se istjeraju krtice i
špijuni iz njihovih redova i rudarska je tvrtka bila na rubu financijskog sloma kad su maroderi napokon

35. napali, ciljajući točno one kontejnere koje je Wilhuff predvidio. Čim su pirati kontejnere povezali sa
svojom fregatom, virus se ubacio u navi kompjuter broda i promijenio tražene koordinate skoka tako da ih
je isporučio u normalan svemir ondje gdje su ih čekali ratni brodovi Onostranja. I kad su napokon
savladali i ukrcali se na fregatu, Q’anah i njezinu posadu bacili u okove, Ranulph - uvijek gentelman -
inzistirao je da kraljicu pirata upozna s njezinim osamnaestogodišnjim »zarobljivačem«.
Njezino se nacereno lice rugalo i samoj ideji. »Jedva i paperje na bradi, ali dovoljno sreće za
profesionalnog igrača sabacca.«
»Vaša je taština ispala pohvalna zamjena za sreću«, rekao joj je Wilhuff. »Vaša potreba da ostavljate
potpis po Eriaduovim konvojima.«
Njezino se prirodno oko širom otvorilo i dalo mu do znanja da je razumjela što je postigao, ali se taj
izraz pretvorio u zavidan cerek uz malo prijezira. »Nema tog zatvora koji će me zadržati, dečko - čak i na
Eriaduu.«
Wilhuff joj se lukavo nasmiješio, što mu je poslije postao običaj. »Zamijenili ste Eriadu sa
svjetovima koji imaju plemenitaške kuće i suđenja s porotom, Q’anah.«
Ona ga je upitno promatrala. »Pogubljenje na licu mjesta, je li?«
»Ništa tako jednostavno.«
I dalje ga je otvoreno i drsko procjenjivala. »Jedva da postoji dio mene koji nisam zamijenila,
dečko. Ali, vjeruj mi na riječ; nisam posljednja moje vrste, i vaši će konvoji i dalje trpjeti.«
On je kimnuo. »Samo ako ne uspijemo odvratiti Vaše sljedbenike.«
Premjestili su Q’anah i njezinu posadu u jedan od ukradenih kontejnera čiji su motori za
podsvjetlosni let bili programirani da brod pošalju polako ali neizbježno prema suncu tog sustava.
Sudbina zarobljenika opisana je detaljno preko piratske komunikacijske mreže, pa je nekoliko Q’anahinih
suradnika uspjelo odrediti točku odakle su se informacije slale pa su je požurili spasiti. Njihove su
brodove odmah uništili. Ostali su se pametno sakrili.
Wilhuff je traži da audio i video prijenos iz kontejnera ostane otvoren do samog kraja, tako da su
njihove snage, kao i svi drugi koji su slušali, uživali ili zdvajali nad agonijom i cviležu pirata koji su se
polako pržili do smrti. Na kraju je čak i zloglasna Q’anah podlegla mučenju i glasno jecala.
»Tvoj je zadatak da ih naučiš što znače zakon i red«, uputio je Jova svog nećaka. »I onda ih kazniti
tako da zapamte lekciju. Na kraju njihov strah od tebe mora biti tako duboko u njima da će ti samo zbog
tog straha drhtati pod nogama.«

36. 6
SREDIŠTE IMPERIJA
KONTROLA ZRAČNOG PROMETA na svijetloj strani Coruscanta uputila je Lešinarov šiljak prema
Imperijalnoj palači, a onda na sletnu pistu u dvorištu koje je bilo dovoljno veliko čak i za zvjezdane
razarače klasa Pobjeda i Venator. Kako su repulsori polako spuštali brod kroz gužvu na nebocestama i u
dvorište, Tarkin je shvatio da je Imperatorova trenutačna rezidencija jednom bila sjedište Jedi operacija -
premda je od elegantnog kompleksa Hrama Reda Jedija ostao tek leš od pet vrtoglavo visokih tornjeva,
sad vrhunac sve šireg amalgama kockastih građevina s kosim fasadama.
Na rubu dvorišta za slijetanje, usred jedinice u crveno odjevenih imperijalnih stražara naoružanih
svjetlucavim kopljima sila, stajao je Mas Amedda, odjeven u široku halju s pojačanim ramenima i držeći
štap koji je bio veći od njega, s ornamentiranim vrhom i likom nekog sjajnog humanoidnog bića.
»Kako ste nas počastili što ste za nas pronašli vrijeme, guverneru«, rekao je Chagrijac dok se Tarkin
spuštao po rampi korvete.
Tarkin je prihvatio igru. »I Vi mene jer ste me osobno dočekali, veziru.«
»Svi činimo što je najbolje za Imperij.«
Naglo se okrenuvši oko osi, Amedda i stražari s licima pod oklopima poveli su ga kroz ukrašena
vrata u palaču. Tarkin je poznavao unutrašnjost, ali su široki i izrazito visoki hodnici kojima je hodao
prije mnogo godina onda bili tihi, svečani i napušteni. Sad su vrvjeli civilima i službenicima mnogih
vrsta, a zidovi i stupovi više nisu krasila umjetnička djela niti kipovi.
Tarkin se čudno osjećao, možda zbog pojačane gravitacije, brzine hoda, gužve ili kombinacije svega
toga. Od neljudskih ili gotovo-ljudskih rasa tri godine je gledao samo robove ili najamne radnike po
raznim bazama ili na gradilištu bojne postaje. Čuo je da se ne smije više godina izbivati s Coruscanta, jer
su promjene prešokantne, jer se svaki dan gradi nova zgrada, neke se ruše, neke kombiniraju u sve veće i
više čudovišne konstrukcije, ili im jednostavno skidaju ukrase iz doba Republike i obnavljaju ih u skladu
sa strožom estetikom. Zakrivljene linije su se povlačile pred oštrim kutovima; profinjenost pred
proglasima. Moda se mijenjala na sličan način, manje izvan imperijalnog dvora, ali sveobuhvatno:
plaštevi, odjeća, pokrivala za glavu. Kako je većina izvještaja govorila, stanovnici Coruscanta bili su
zadovoljni, posebno oni koji su živjeli i radili u gornjim slojevima nezamislivog grada; zadovoljni već i
samo zbog činjenice da je brutalan rat završio.
Tarkin je svoje najbezbrižnije godine proveo na Coruscantu i susjednim svjetovima Središnjice prije
nego što su ga imenovali guvernerom Eriadua, uz malo pomoći članova obitelji i utjecajnih poznanika.
Iznenada je poželio iskrasti se iz palače i istražiti dijelove grada kojima je lutao kao pustolovan mladić.
No, možda je bilo dovoljno samo znati da su zakon i red napokon pobijedili korupciju i povlađivanje koji
su cvjetali u Republici.

37. Netko ga je pozvao po imenu dok su on i Amedda prolazili natkrivenim prolazom sa stupovima, pa
se Tarkin okrenuo i prepoznao lice čovjeka kojeg je znao iz dana na Akademiji.
»Nils Tenant«, rekao je iskreno iznenađen, odvajajući se od Chagrinčeve skupine kako bi Tenantu
pružio ruku. Bijele kože i većeg nosa s punim usnama zakrivljenim prema dolje, Tenant je zapovijedao
zvjezdanim razaračem rijekom Ratova klonova pa si je na tunici uniforme zakačio pločicu s oznakom čina
kontraadmirala.
»Divno te je vidjeti, Wilhuffe«, rekao je Tenant tresući Tarkinu ruku. »Došao sam čim sam čuo da
stižeš.«
Tarkin se namrštio. »A ja sam mislio da će moj dolazak biti dobro čuvana tajna.«
Tenant je šmrknuo, blago zabavljen. »Samo neke su tajne na Coruscantu dobro čuvane.«
Masa Ameddu je očito smetalo što su zastali, pa je lupkao štapom po uglačanom podu i čekao dok
im se obojica nisu pridružila pri ulasku dublje u palaču.
»Je li ti ovo nova uniforma?« pitao je Tenant dok su hodali.
Tarkin je uštinuo rukav tunike. »Što, ova krpa?« I onda pitao prije nego što je Tenant imao prilike
odgovoriti; »Dakle, tko ti je rekao da dolazim? Yularen? Tagge? Motri?«
Tenant je odmahnuo. »Ma, znaš, svašta se čuje.« Hodao je namjerno sporo. »Jesi li bio u Zapadnim
domecima, Wilhuffe?«
Tarkin je kimnuo. »Još lovim bivše saveznike generala Grievousa. A ti?«
»Pacifikacija«, rekao je Tenant odsutno. »Vratili su me da prisustvujem sastanku svih
zapovjednika.« Iznenada je ruku postavio na Tarkinovu nadlakticu, zaustavio ga kako bi zastao iza
Amedde i stražara. Kad mu se učinilo da ih Amedda više ne može čuti, Tenant je rekao; »Wilhuffe, jesu li
glasine istinite?«
Tarkin ga je upitno pogledao. »Koje glasine? I zašto šapćeš?« Tenant se ogledao oko sebe prije nego
što je odgovorio. »O mobilnoj bojnoj postaji. Oružju koje će...«
Tarkin ga je zaustavio prije nego što je išta više rekao, gledajući prema Ameidi u nadi da su zaista
izvan dometa Chagrijančeva sluha.
»Ovo nije mjesto za takav razgovor«, rekao je oštro.
Tenant se povukao. »Naravno. Samo... svašta se čuje. Ljudi su ovdje jedan dan, drugog ih više nema.
I nitko Imperatora mjesecima nije vidio. Amedda, Dangor i ostali iz Vladajućeg vijeća šalju procesije
imperijalnih nebeskih limuzina samo da bi održali iluziju da se Imperator kreće u javnosti.« Iznenada je
zašutio. »Znaš da su naručili golemi kip Imperatora za Senat - mislim, na Imperijalnom trgu? Dosad,
mislim da to čudo izgleda više zastrašujuće, nego veličanstveno.«
Tarkin je podigao obrvu, »Nije li u tome i poanta, Nilse?«
Tenant je odsutno kimnuo. »Imaš pravo, naravno.« I opet je oprezno pogledao okolne stupove.
»Priča se da ti je na rasporedu da se s njim sretneš.«
Tarkin je nezainteresirano slegnuo ramenima »Ako on tako želi.«
Tenant je stisnuo usnice. »Preporuči me, Wilhuffe - zbog dobrih starih vremena. Dolaze velike
promjene - svi to osjećaju - a ja se želim vratiti u akciju.«
Ovo se Tarkinu učinilo čudnim, čak malo i drskim. Ali, kad je razmislio, razumio je zašto bi on htio