1. ZLATKOVA PJESMA
Nad nekim ljudima sreća i nesreća
zastanu na posebne, čudnovatenačine.
Život im nekad diše kao šuma prije nevremena,
kao Bilogora u skutu ranog proljeća
kad nešto njenim padinama probudii ponese
sva šumska ivilinska stvorenja.
Nema se puno pričati o životu
čovjeku što prerano isprati oca, izgubi brata,
samponese sav teret i još naprti tri tuđa.
Odavno ovimcestama ne prolaze vojskekraljeva,
ostade tek spomen i mladić drugačiji od svih
svojih vršnjaka, prkosan kao preoštra kosa,
topao kao kruh kad blago ispraća na počinak,
Zlatko Kralj....
Sretan rođendan prijatelju.
Vlado Karagić
