Pisma jednoj divnoj generaciji učenika

1. LUKA FORJAN
Dječaksa tijelomvjeverice i srcemlava.Punoga stvari
privlači i zanima,ali najviše voli „malisvijetposvom“.
I školaje kao i životna svoj načintrgovina.Moraš uložiti
da bi ti se vratilo,a nekadse i ne vrati.
Vrloje bistarpa je naučiorazna malalukavstvakako
„voziti spolagasa“ i jedriti bezpreviše znoja.Štetaje što
svojuvelikustvaralačkuenergijune usmjeri naneki osobni
boljitak.Razigrani „mali Luka“uskoroće postati veliki
dječak,a njimau današnjemsvijetuzbiljanije lako.
Voliobihdame jednomugodnoiznenadineobičnom
životnompričomi lijepimpostignućima.
EMA HABEK
Čudnovatoje snama ljudima,štouvećstvorenom, gotovo
savršenomsvijetu,mi stvaramosvoj mali vlastitisvijet.
Tolikoje okonas zbunjujućihsuprotnosti i paradoksalnih
primjera.Teškose utome snaći kaopametnamala djevojčica.
Onošto je u svemumoždajošjedinosigurnoje damoramo
pažljivoslijeditisvoj dobri unutrašnji glas,roditeljskesavjete i
mudrostbaka i djedova.
Brzo si naučilastube prvihškolskihuspjehai sjeneprvih
teškoćakad je više gradivanegosati sna.Nastavi biti upornai
vrijedna,moždamalootvorenijai hrabrijai čekatće te na putu još
mnogapriznanja,pohvale i proglašenja.
MARKO HORVAT
Odsvihnašihnapisanihknjigai sakupljenihznanja
moglabi se jednompodići čitavaplanina,ami o
jednostavnimstvarimajošuvijeknemamodobrih
odgovora.Zatoje pametandječaksvako malona
raskrižju,časnajsretnije biće podsuncem, ačas
najsamiji nasvijetu.
Zato je važnonaučiti slušati sebe,svojesrce i
razumjeti zaštonamoni koji nas vole govore
drugačije.Zapunoće stvari u životubiti vremena
napretek,tolikodanami dosade.Za onozbog čega
si rođen vrijedi se uspetinavisove vlastite planine.

2. ANTONIJA JELIĆ
Ne trebabiti mudra sovapa vidjeti daovapametna
djevojčicakrije usebi punodarova.Ali uznjihje tui puno
tvrdoglavosti,razigranosti i svojeglavosti koje će je na
životnomputustajati i neštolutanja.
Čestonas u razredunečimrazveseli i iznenadi i lijepojuje
vidjeti kadzablista,onakonajmanjarastom, apo mnogim
stvarimasrca lijepai velika.
Nadamse da će i tamo u velikoj školi svimapokazati
kolikomože i vrijedi.
IVONA LEDINSKI
Oddavninaje naš svijetposutborbama krhkosti i
snage,čvrstine i krasote.Teškoje ujednommalomsrcu
pomiriti toliketajne,izabratinajljepše,najbolje,sigurnije.
Školadjetetumože biti svjetionikkrozživot,aopeti
beskorisnavjetrenjača,akone nauči pažljivobirati i
prepoznavati najbitnije.
Darove od Boga i od roda imaš,nekojihi odviše.Ono
što jošmoraš naučiti je običnaupornosti boj protiv
tvrdoglavosti.Rezultati i ocjenesukaoletvice.Svatkoih
može podizati i preskakati.Rijetkimogupobijediti i
uzvisiti sebe.Voliobihdautome uspiješ.
KARLO MIKIĆ
Što godti govorili dase može brže i bolje,ne utrkuj se
ni sa kim,već slušaj sebe i slijedi svoje srce.
Štopostigneši uspiješ,bitće samotvoje,štone
dospiješili ti izmakne,veliki je svijet.
Slušaj svoje roditelje i uvijekse bori zaononajbolje
što krasi tvojuobitelj.Uživaj udarovimadjetinjstvai
polakose pripremaj zadobakad će tvojusnagui
plodove upornosti gledatispoštovanjem.
Svakoj maloj dobroti uzvrati velikom,azlihse
stvari kloni kaošto se sunce uklanjatami.Iuspjetćeš!
Ja vjerujemutebe.

3. IVAN PALIĆ
Svakome suodnas darovani drugačiji putevi do
zvijezda.Životosjećajnogdječakaposutje pitanjima,
borbama,tajnama,čuđenjima.
Onomkome je uz sve to jošdodijeljenauloga
starijegbrata,majčine i bakine uzdanice put je
dvostrukoteži i dvostrukoljepši.
Školaje prvomeđu mjestimapodsuncem,ukom
se učimoorijentirati,prepoznavati,birati,zavoljetiili
odbaciti.Ondje osimvelikeknjige znanjaučimoi o
sebi.Kakoprihvatiti druge ane odbaciti sebe?Kako
biti mnogimapovolji,adubokou sebi postojani svoj?
Voliobihdauspiješutoj potrazi,da budešsretani jak,
dobar kaokruh i topaou srcu kao majčinaruka.
GRACIJELASLUKIĆ
Jednaje međusjajnimnebeskimzvijezdamasamotvoja,i
uvijekće te voditi dobrimputevima,baš kaoštote vode tvoj
dobri unutrašnji glasi roditeljskaljubav.
Najvažnijastvaruškolskimposlovima,osimprirodnogdara
kojegneospornoimaš,običnaje upornost.Ionoštoje teškoi ono
što usvajamolakoćommožemosavladatiakose potrudimo.
Vremenomćešodabrati,kojemćešumnoštvuzanimljivih
sadržajapokloniti najviše pažnje.Životje prekratakdazavirimou
sva umjetničkai znanstvenapodručja.Kadnaučišbirati štoje
najbolje zatebe,uzpažljiveroditeljskesavjete,sve tomože biti
jedančarobni,osjećajni i promišljeni svijetukomćešse kretati
punamira, sreće i unutrašnje ljepote.
PATRICIJA ŠIMIĆ
Školaje u osnovi čudnovatomjestogdje djecatragajući stazom
znanja,vještinai navikaotkrivajui sebe.
Lijepoje vidjeti skakvomlakoćomusvajašsadržaje zakoje imaš
duboki interes.Sadse jošsamotrebaprisiliti,odraditi i naučiti i
one druge.Više odpolovice znanjakojasadagomilamomožda
nam uopće neće trebati uživotu,ali takavje program.
Stara zemljai domovinaHrvataizkoje vučeškorijene oduvijek
je djecusnažnovezalauzzemlju,prirodu,praiskonskisvijet.Tako
si i ti otkrilasvojuljubavpremaživotinjamai prirodi.Sve što
prejakovolimotrebanekakouklopitiunašsvijet,jerne živimo
sami i samoza sebe.Stvorenasi zaneštoviše i ljepše,aopet
jednostavnoi blagoslovljeno.Zatojošlijepkomadsvogputa
trebašslušati roditelje,i ondakadihne razumiješ. Oni te najviše
na svijetuvole.

4. DOROTEA ŠOSTARIC
Kamogod pođe – probudi cvijet.Takoje s nekom
djecomu kriluvelike,stare obitelji,naučene na
svakojake jade,brige i teškoće,aopetsretne kolikoje
to moguće podzemaljskimsuncem.
Tkogod je u životubude zvaosvojom,bitće mu
zagonetkai blagoslov.Sanjene tihe,šutljivestaze,
nadalekoi naširokoosmjehuje se sunce. Tragomnjene
radosne,iskrene duše pomaljase pjesmate široke
cvjetne staze.
Kad malou sebi očvrsne i jasnije usebi prepozna
znakove zaprilike i neprilike,koračatće sigurnije,
ponosnije,čvršće.Dotadjoj moramobiti na pomoći jer
ona najljepšecvate kadje u okružjutopline i dobrote.
ANTONIJO TURČIĆ
Ništaovogdječakane opajaiznutrapoputigre i osjećaja
potpune slobode.Školasasvojimvremenicima,programimai
ocjenamaponekadmuse pričinjakaopreteškatamnica.Na
trenutke shvati damože,pakrene i zablista,a ondaopetuspori,
stane ili se potpunopreda.
Treba se nekakonaučiti balansirati izmeđuigre i obaveza,
„vremenasamoza sebe“i onog štose odnas očekuje.
Djetinjstvonažalostvećdugonije samobajka,veći pripremaza
život.Punotogaovisi o nama,o upornosti,volji,borbi.Voliobih
da jednompronađe taj ključićdosreće i radosnogživota,na
ponossvojihroditelja.
IVAN LEOPOLD TURČIĆ
Dječakrođen i blagoslovljendamnogimabude
prijatelj,noseći dobroi plemenitosrce.Ništagatoliko
ne raduje kao radostigre,pa školi odmjeri onoliko
truda i energije kolikomisli datreba.Ni trunke više.
Nemase običaj gurati ni odviše boriti zasebe,pa
druge puštanaprijedi ondje gdje može pokazati
dalekoviše.Kadnetkostolikomajčine ljubavii
molitve korakne međunas,toje veliki blagoslov.
Mogao bi,da se jošmalopotrudi,postići daleko
bolji školski uspjeh,kadbi samopovjerovaodaje to u
djetinjstvunajvažnije.
U ZrinskomTopolovcu,22. veljače 2016.
Učitelj: Vlado Karagić