1. Eutanazija Izvor: Wikipedija Skoči na: orijentacija, traži Eutanazija je čin s ciljem, da se uzrokuje smrt, kako bi se uklonila svaka bol. Sastoji se u nakani volje i u primijenjenim postupcima. Želi se, ukloniti bol ubojstvom čovjeka, a za to se primjenjuju primjerena sredstva. Povijest eutanazije [uredi] Pojam potječe iz Stare Grčke. Pod time su podrazumijevali bezbolnu prirodnu smrt, a ne namjerno izazvanu smrt. U suvremeno vrijeme, pojavili su se filozofi koji su razmatrali eutanaziju. E. Haeckel zahtijevao je, da se duševno i tjelesno neizlječivi bolesnici pobiju na bilo koji prikladan i bezbolan način. Godinu dana nakon njegove smrti, 1920., tom će pitanju pristupiti pravnik K. Binding i liječnik A. Hoche. Oni određuju koji su životi nevrijedni života i nazivaju ih
balast–egzistencijama
. Tu su uključili sve osobe s tjelesnim i mentalnim oboljenjima. Nacisti su to prihvatili i širili propagandu, preko knjiga, novina i filmova, utječući na javno mnijenje. Potom je Hitler takve nazvao
beskorisnim jedačima
, a teoriju uglednih i priznatih profesora primijenio u praksi, tako da su nacisti eutanazirali 300 000 osoba s tjelesnim i mentalnim oboljenjima. Pedantno su evidentirali sve tako oboljele osobe, slali ih u domove i tamo eutanazirali. Poslije su im vadili mozgove i radili istraživanja. Još i dan danas, čuvaju se u kemikalijama, neki od mozgova tih eutanaziranih osoba. To je bio uvod u holokaust. Oko 1960., počelo se ponovno razmišljati o eutanaziji. U SAD-u su od tada do danas, malo po malo, objavljivane knjige, rasprave o eutanaziji, uglavnom naklonjene njenom ponovnom uvođenju. O tome je bilo mnogo televizijskih emisija, filmova, novinskih članaka i sudskih odluka. Eutanaziju najviše promiču, oni koji žele smanjiti izdavanja za zdravstvo i za mirovine. Odnos religija prema eutanaziji [uredi] Kršćani, Židovi i Muslimani dijele zajedničko mišljenje, da je Bog - Stvoritelj života i Gospodar života i smrti i da eutanazija nije dozvoljena, jer je nasilnički čin u suprotnosti s Božjim zakonima i ozbiljno narušava svetost ljudskog života. Glavni rabin u Ujedinjenom Kraljevstvu izjavio je :
Kad se za bilo kojeg čovjeka, kaže da je bezvrijedan ili beskoristan, kad se za bilo koja dva čovjeka kaže da nisu jednako vrijedni, narušavaju se temeljne ljudske vrijednosti i prelazi se u relativizam, koji razara naš moralni red. Obezvrijeđivanjem života starijih ljudi, nerođene djece, bolesnika u komi, invalidnih osoba,....doslovno si sami kopamo svoje grobove.
Sažimljući katolički nauk, papa Ivan Pavao II. u enciklici
Evanđelje života
potvrđuje da je
eutanazija teška povreda Božjega zakona, budući da je namjerno ubojstvo ljudske osobe moralno neprihvatljivo.
Eutanazija, nasilje nad životom, ponižava čovjeka u njegovom završnom stadiju života i dovodi u pitanje njegovu vječnost. Eutanazija životinja [uredi] Jaja kornjača, puževa, prerijskih pasa i nekih drugih životinja više su zaštićena, nego životi starih ljudi. Eutanazija životinja je dozvoljena, kad trpe veliku bol, a ne može im se pomoći. Tragična je ironija, da su u nacističkoj Njemačkoj, postojali jako strogi zakoni protiv eutanazije životinja, a eutanazija ljudi bila je dozvoljena. Na suđenju nacista u Nürnbergu, program eutanazije proglašen je
zločinom protiv čovječanstva
, a glavni je sudac izjavio:
Da ste zakon protiv eutanazije životinja, primjenjivali na ljude, ovi strašni zločini, nikad se ne bi dogodili. Jedna od najvećih vaših sramota je da niste shvaćali, da u najgorem slučaju, ljudi bi se trebali tretirati jednako kao životinje, a ne nikako manje.
Eutanazija je prihvatljiva u iznimnim slučajevima Eutanazija je eventualno prihvatljiva u slučaju da osobu isključivo aparati drže na životu, stav je svećenika Ivana Čubelića. Najnoviji članci Milanović je činio ono što se od njega očekuje Splitski zatvorenici od utorka štrajkaju glađu Na sjednici Programskog vijeća o Milanoviću Kalmeta traži dodatne mjere sigurnosti u HŽ-u Josipović ne zna tko će mu doći na inauguraciju HDZ: Sramota je da HTV u Dnevniku reklamira SDP Policija čuva Sanadera da ga građani ne napadnu U SDP-u se radi samo na liniji voljenog vođe Milanović poručio Bandiću: Bavi se Zagrebom! VIDEO: Objavljene snimke Čačićevog sudara Craig Ewert u klinici Dignitas u Zurichu. Craig Ewert u klinici Dignitas u Zurichu. Autor Marijana Zorica Foto:ilustracija TEKST Objavljeno: 10.02.2009 23:06h Slučaj Eluane Englaro koja je nakon 17 godina kome eutanazirana u bolnici u Udinama, podijelio je svjetsku javnost kao što to uvijek biva kad je riječ o ovom jako delikatnom pitanju. Naime, nakon što je njezina obitelj pokrenula sudsku bitku prije 13 godina za pravo na eutanaziju, sud je istu odobrio u prosincu prošle godine, a liječnici su joj u petak prestali umjetnim putem davati hranu i vodu. Dostojanstven odlazak Eutanazija se tumači kao pravo osobe koja pati ili je čeka “teška smrt” na dostojanstveno umiranje iz samilosti. Postoji, između ostalih vrsta, aktivna eutanazija kada se osobu usmrćuje na zahtjev, zatim pasivna kada se propuštaju učiniti medicinski koraci koji bi osobi produžili život (priključenje na respirator), ali je ne bi izliječili. U pojedini zemljama postoji i oporučna eutanazija. Stav Crkve i Vatikana je u ovom slučaju jasan, eutanaziju treba zabraniti posvuda, a svaki slučaj izvršene eutanazije uvijek iznova poteže kontroverzne rasprave kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Dok je u Hrvatskoj eutanazija zabranjena, a ''usmrćivanje na zahtjev'' kažnjivo je zatvorskom kaznom, u većini zemalja pitanje eutanazije nije zakonski regulirano, ili se preko takvih slučajeva, kada je usmrćen smrtno bolestan pacijent ili je u velikoj patnji, prešutno prelazi. Upravo takvi raskoli ostvaljaju mjesta za rasprave i moraliziranja onih koji podržavaju eutanaziju ili istu osporavaju. Smrtno bolesni sve više bježe u zemlje gdje mogu dobiti samilosnu smrt Eutanazija je legalizirana u Nizozemskoj: u toj zemlji osobe starije od 16 godina u svojoj ''medicinskoj oporuci'' mogu izabrati eutanaziju u strogo propisanim situacijama. U Francuskoj, Japanu, Australiji, Južnoj Africi i Švedskoj blagonaklono se gleda na eutanaziju osoba koje teško pate ili im je smrt neizbježna. Upravo zbog tog razloga u posljednjih nekoliko godina, zemlje u kojima je asistirano ubojstvo, kako se često naziva, zabranjeno bilježe sve veći porast prebjega starijih i teško bolesnih ljudi koji odlaze umrijeti u drugu zemlju, a proporcionalno tomu statistike, primjerice u Nizozemskoj, bilježe nagli porast slučajeva eutanazije. left0Eluana EnglaroPhoto Reuters Predsjednik Hrvatskog liječničkog zbora dr. Hrvoje Minigo kaže kako je problematika eutanazije, kako u svijetu tako i kod nas, oduvijek delikatno pitanje. Priznaje da se puno puta našao u situaciji kad mu je bilo teško gledati bolesnog čovjeka kojem nema pomoći, no on se kao i njegove kolege izričito drže liječničkog kodeksa. - To je oduvijek bilo škakljivo pitanje koje nije samo etičke, već i pravne naravi. U Hrvatskoj je kao i u većini zemalja EU eutanazija zabranjena i vjerujem da se to tako skoro neće mijenjati zbog katoličke vjere, a stav Crkve o eutanaziji je jasan. Mi liječnici postupamo prema liječničkom kodeksu, iako je ponekad svima jako teško gledati smrtno bolesnog čovjeka. No, medicina maksimalno pomaže u otklanjanju patnji i boli, a naša je dužnost da se za život ljudi borimo do samoga kraja - kazao je dr. Hrvoje Minigo, predsjednik Liječničkog zbora. Monsinjor Čubelić: Eutanazija samo u slučaju potpunog vegetiranja Monsinjor Ivan Čubelić stoji iza crkvenih propisa po pitanju eutanazije, no ipak priznaje iznimne slučajeve, odnosno eutanaziranje čovjeka kojega na životu održavaju isključivo aparati. - Život je dar od Boga i treba ga braniti do samoga kraja. Ovaj slučaj eutanazije u Italiji je neprihvatljiv jer su pokojnici umjetnim putem davali samo hranu i vodu, a eutanazija je eventualno prihvatljiva u slučaju da osobu isključivo aparati drže na životu. No, teško bolesnim ljudima trebamo pomoći nositi njihov križ i stalno ih ohrabrivati, a ne da razmišljamo kako otkloniti nekoga tko je 'opterećenje' u društvu - kazao je monsinjor Ivan Čubelić. Istraživanja u RH Između 1000 ispitanika iz cijele zemlje, njih čak 54 posto dalo bi priliku umirućima da dobiju “blagu smrt”. Zanimljivo je da su za eutanaziju prvenstveno mlađi građani - oni od 18. do 35. godine života, dok su osobe starije od 64 godine u velikom postotku protiv eutanazije. Dorica Nikolić, državna tajnica u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, tvrdi da prije svega treba saslušati medicinsku struku te na temelju tih argumenata donijeti eventualne promjene u propisima u slučaju eutanazije. - Uvijek sam za život, ali smatram da bi ovo osjetljivo pitanje prvo trebala riješiti medicinska struka, potom etičari, a tek onda na temelju njihovih argumenata, trebaju se uključiti i političari kako bi se donijela konačna odluka. No, prije svega treba razjasniti i razdvojiti slučajeve kad se čovjek za eutanaziju odluči samovoljno i onda kad to nije u mogućnosti, odnosno ako nije pri svijesti. Svaki slučaj je individualan, no po meni je eutanazija zadnja solucija, a treba misliti i na osobe koje bi je trebale izvršiti - kazala je Dorica Nikolić. Prema istraživanjima polovica Hrvata za eutanaziju GfK centar za istraživanja iz Zagreba postavio je pitanje ''Eutanazija je olakšavanje umiranja, bez nanošenja boli, a u svrhu prekida teške patnje pacijenta - neizlječivo bolesne osobe. Jeste li za to da se zakonski regulira primjena eutanazije u Hrvatskoj?''. Od 1000 ispitanika iz cijele zemlje, njih čak 54 posto dalo bi priliku umirućima da dobiju
blagu smrt
. Zanimljivo je da su za eutanaziju prvenstveno mlađi građani - oni od 18. do 35. godine života, dok su osobe starije od 64 g. u velikom postotku protiv eutanazije
![Eutanazija Izvor: Wikipedija Skoči na: orijentacija, traži Eutanazija je čin s ciljem, da se uzrokuje smrt, kako bi se uklonila svaka bol. Sastoji se u nakani volje i u primijenjenim postupcima. Želi se, ukloniti bol ubojstvom čovjeka, a za to se primjenjuju primjerena sredstva. Povijest eutanazije [uredi] Pojam potječe iz Stare Grčke. Pod time su podrazumijevali bezbolnu prirodnu smrt, a ne namjerno izazvanu smrt. U suvremeno vrijeme, pojavili su se filozofi koji su razmatrali eutanaziju. E. Haeckel zahtijevao je, da se duševno i tjelesno neizlječivi bolesnici pobiju na bilo koji prikladan i bezbolan način. Godinu dana nakon njegove smrti, 1920., tom će pitanju pristupiti pravnik K. Binding i liječnik A. Hoche. Oni određuju koji su životi nevrijedni života i nazivaju ih
balast–egzistencijama
. Tu su uključili sve osobe s tjelesnim i mentalnim oboljenjima. Nacisti su to prihvatili i širili propagandu, preko knjiga, novina i filmova, utječući na javno mnijenje. Potom je Hitler takve nazvao
beskorisnim jedačima
, a teoriju uglednih i priznatih profesora primijenio u praksi, tako da su nacisti eutanazirali 300 000 osoba s tjelesnim i mentalnim oboljenjima. Pedantno su evidentirali sve tako oboljele osobe, slali ih u domove i tamo eutanazirali. Poslije su im vadili mozgove i radili istraživanja. Još i dan danas, čuvaju se u kemikalijama, neki od mozgova tih eutanaziranih osoba. To je bio uvod u holokaust. Oko 1960., počelo se ponovno razmišljati o eutanaziji. U SAD-u su od tada do danas, malo po malo, objavljivane knjige, rasprave o eutanaziji, uglavnom naklonjene njenom ponovnom uvođenju. O tome je bilo mnogo televizijskih emisija, filmova, novinskih članaka i sudskih odluka. Eutanaziju najviše promiču, oni koji žele smanjiti izdavanja za zdravstvo i za mirovine. Odnos religija prema eutanaziji [uredi] Kršćani, Židovi i Muslimani dijele zajedničko mišljenje, da je Bog - Stvoritelj života i Gospodar života i smrti i da eutanazija nije dozvoljena, jer je nasilnički čin u suprotnosti s Božjim zakonima i ozbiljno narušava svetost ljudskog života. Glavni rabin u Ujedinjenom Kraljevstvu izjavio je :
Kad se za bilo kojeg čovjeka, kaže da je bezvrijedan ili beskoristan, kad se za bilo koja dva čovjeka kaže da nisu jednako vrijedni, narušavaju se temeljne ljudske vrijednosti i prelazi se u relativizam, koji razara naš moralni red. Obezvrijeđivanjem života starijih ljudi, nerođene djece, bolesnika u komi, invalidnih osoba,....doslovno si sami kopamo svoje grobove.
Sažimljući katolički nauk, papa Ivan Pavao II. u enciklici
Evanđelje života
potvrđuje da je
eutanazija teška povreda Božjega zakona, budući da je namjerno ubojstvo ljudske osobe moralno neprihvatljivo.
Eutanazija, nasilje nad životom, ponižava čovjeka u njegovom završnom stadiju života i dovodi u pitanje njegovu vječnost. Eutanazija životinja [uredi] Jaja kornjača, puževa, prerijskih pasa i nekih drugih životinja više su zaštićena, nego životi starih ljudi. Eutanazija životinja je dozvoljena, kad trpe veliku bol, a ne može im se pomoći. Tragična je ironija, da su u nacističkoj Njemačkoj, postojali jako strogi zakoni protiv eutanazije životinja, a eutanazija ljudi bila je dozvoljena. Na suđenju nacista u Nürnbergu, program eutanazije proglašen je
zločinom protiv čovječanstva
, a glavni je sudac izjavio:
Da ste zakon protiv eutanazije životinja, primjenjivali na ljude, ovi strašni zločini, nikad se ne bi dogodili. Jedna od najvećih vaših sramota je da niste shvaćali, da u najgorem slučaju, ljudi bi se trebali tretirati jednako kao životinje, a ne nikako manje.
Eutanazija je prihvatljiva u iznimnim slučajevima Eutanazija je eventualno prihvatljiva u slučaju da osobu isključivo aparati drže na životu, stav je svećenika Ivana Čubelića. Najnoviji članci Milanović je činio ono što se od njega očekuje Splitski zatvorenici od utorka štrajkaju glađu Na sjednici Programskog vijeća o Milanoviću Kalmeta traži dodatne mjere sigurnosti u HŽ-u Josipović ne zna tko će mu doći na inauguraciju HDZ: Sramota je da HTV u Dnevniku reklamira SDP Policija čuva Sanadera da ga građani ne napadnu U SDP-u se radi samo na liniji voljenog vođe Milanović poručio Bandiću: Bavi se Zagrebom! VIDEO: Objavljene snimke Čačićevog sudara Craig Ewert u klinici Dignitas u Zurichu. Craig Ewert u klinici Dignitas u Zurichu. Autor Marijana Zorica Foto:ilustracija TEKST Objavljeno: 10.02.2009 23:06h Slučaj Eluane Englaro koja je nakon 17 godina kome eutanazirana u bolnici u Udinama, podijelio je svjetsku javnost kao što to uvijek biva kad je riječ o ovom jako delikatnom pitanju. Naime, nakon što je njezina obitelj pokrenula sudsku bitku prije 13 godina za pravo na eutanaziju, sud je istu odobrio u prosincu prošle godine, a liječnici su joj u petak prestali umjetnim putem davati hranu i vodu. Dostojanstven odlazak Eutanazija se tumači kao pravo osobe koja pati ili je čeka “teška smrt” na dostojanstveno umiranje iz samilosti. Postoji, između ostalih vrsta, aktivna eutanazija kada se osobu usmrćuje na zahtjev, zatim pasivna kada se propuštaju učiniti medicinski koraci koji bi osobi produžili život (priključenje na respirator), ali je ne bi izliječili. U pojedini zemljama postoji i oporučna eutanazija. Stav Crkve i Vatikana je u ovom slučaju jasan, eutanaziju treba zabraniti posvuda, a svaki slučaj izvršene eutanazije uvijek iznova poteže kontroverzne rasprave kako u svijetu tako i u Hrvatskoj. Dok je u Hrvatskoj eutanazija zabranjena, a ''usmrćivanje na zahtjev'' kažnjivo je zatvorskom kaznom, u većini zemalja pitanje eutanazije nije zakonski regulirano, ili se preko takvih slučajeva, kada je usmrćen smrtno bolestan pacijent ili je u velikoj patnji, prešutno prelazi. Upravo takvi raskoli ostvaljaju mjesta za rasprave i moraliziranja onih koji podržavaju eutanaziju ili istu osporavaju. Smrtno bolesni sve više bježe u zemlje gdje mogu dobiti samilosnu smrt Eutanazija je legalizirana u Nizozemskoj: u toj zemlji osobe starije od 16 godina u svojoj ''medicinskoj oporuci'' mogu izabrati eutanaziju u strogo propisanim situacijama. U Francuskoj, Japanu, Australiji, Južnoj Africi i Švedskoj blagonaklono se gleda na eutanaziju osoba koje teško pate ili im je smrt neizbježna. Upravo zbog tog razloga u posljednjih nekoliko godina, zemlje u kojima je asistirano ubojstvo, kako se često naziva, zabranjeno bilježe sve veći porast prebjega starijih i teško bolesnih ljudi koji odlaze umrijeti u drugu zemlju, a proporcionalno tomu statistike, primjerice u Nizozemskoj, bilježe nagli porast slučajeva eutanazije. left0Eluana EnglaroPhoto Reuters Predsjednik Hrvatskog liječničkog zbora dr. Hrvoje Minigo kaže kako je problematika eutanazije, kako u svijetu tako i kod nas, oduvijek delikatno pitanje. Priznaje da se puno puta našao u situaciji kad mu je bilo teško gledati bolesnog čovjeka kojem nema pomoći, no on se kao i njegove kolege izričito drže liječničkog kodeksa. - To je oduvijek bilo škakljivo pitanje koje nije samo etičke, već i pravne naravi. U Hrvatskoj je kao i u većini zemalja EU eutanazija zabranjena i vjerujem da se to tako skoro neće mijenjati zbog katoličke vjere, a stav Crkve o eutanaziji je jasan. Mi liječnici postupamo prema liječničkom kodeksu, iako je ponekad svima jako teško gledati smrtno bolesnog čovjeka. No, medicina maksimalno pomaže u otklanjanju patnji i boli, a naša je dužnost da se za život ljudi borimo do samoga kraja - kazao je dr. Hrvoje Minigo, predsjednik Liječničkog zbora. Monsinjor Čubelić: Eutanazija samo u slučaju potpunog vegetiranja Monsinjor Ivan Čubelić stoji iza crkvenih propisa po pitanju eutanazije, no ipak priznaje iznimne slučajeve, odnosno eutanaziranje čovjeka kojega na životu održavaju isključivo aparati. - Život je dar od Boga i treba ga braniti do samoga kraja. Ovaj slučaj eutanazije u Italiji je neprihvatljiv jer su pokojnici umjetnim putem davali samo hranu i vodu, a eutanazija je eventualno prihvatljiva u slučaju da osobu isključivo aparati drže na životu. No, teško bolesnim ljudima trebamo pomoći nositi njihov križ i stalno ih ohrabrivati, a ne da razmišljamo kako otkloniti nekoga tko je 'opterećenje' u društvu - kazao je monsinjor Ivan Čubelić. Istraživanja u RH Između 1000 ispitanika iz cijele zemlje, njih čak 54 posto dalo bi priliku umirućima da dobiju “blagu smrt”. Zanimljivo je da su za eutanaziju prvenstveno mlađi građani - oni od 18. do 35. godine života, dok su osobe starije od 64 godine u velikom postotku protiv eutanazije. Dorica Nikolić, državna tajnica u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi, tvrdi da prije svega treba saslušati medicinsku struku te na temelju tih argumenata donijeti eventualne promjene u propisima u slučaju eutanazije. - Uvijek sam za život, ali smatram da bi ovo osjetljivo pitanje prvo trebala riješiti medicinska struka, potom etičari, a tek onda na temelju njihovih argumenata, trebaju se uključiti i političari kako bi se donijela konačna odluka. No, prije svega treba razjasniti i razdvojiti slučajeve kad se čovjek za eutanaziju odluči samovoljno i onda kad to nije u mogućnosti, odnosno ako nije pri svijesti. Svaki slučaj je individualan, no po meni je eutanazija zadnja solucija, a treba misliti i na osobe koje bi je trebale izvršiti - kazala je Dorica Nikolić. Prema istraživanjima polovica Hrvata za eutanaziju GfK centar za istraživanja iz Zagreba postavio je pitanje ''Eutanazija je olakšavanje umiranja, bez nanošenja boli, a u svrhu prekida teške patnje pacijenta - neizlječivo bolesne osobe. Jeste li za to da se zakonski regulira primjena eutanazije u Hrvatskoj?''. Od 1000 ispitanika iz cijele zemlje, njih čak 54 posto dalo bi priliku umirućima da dobiju
blagu smrt
. Zanimljivo je da su za eutanaziju prvenstveno mlađi građani - oni od 18. do 35. godine života, dok su osobe starije od 64 g. u velikom postotku protiv eutanazije](https://image.slidesharecdn.com/eutanazija-100114145613-phpapp02/85/eutanazija-1-320.jpg)
