Vlatko Lacković - Obličje Božje zajednice

Vlatko Lacković
OBLIČJE
BOŽJE ZAJEDNICE
DIGITALNO IZDANJE
KOPRIVNICA 2016.

~ 2 ~
„I drugu im prispodobu iznese:
"Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek uze
gorušičino zrno i posija ga na svojoj njivi. Ono
je doduše najmanje od svega sjemenja, ali kad
uzraste, veće je od svega povrća. Razvije se u
stablo te dolaze ptice nebeske i gnijezde mu se
po granama.“ Matej 13,31-32

~ 3 ~
Predgovor
U ovom izdanju skupljeni su članci koje sam pisao za web portal
Instituta za religijska istraživanja Crne Gore (IRI)
(http://www.religija.me) u periodu od svibnja do srpnja 2016.
godine. Članci s raznih aspekata obrađuju tematiku Božje zajed-
nice na raznim razinama i u raznim oblicima. To je jedno od naj-
važnijih pitanja, jer upravo po tom odabiru u koju se zajednicu
želimo uključiti i raditi na njenoj izgradnji, biti će nam suđeno
da li ćemo ući u vječni život s Ocem ili biti kažnjeni vječnom
smrću. Organizacije i zajednice ovog svijeta pokušavaju presli-
kati i simulirati Božji model, ali s drugačijim ciljevima od onih
Božjih. Zato je čovjek toliko izmanipuliran i zato čovjek nikako
ne može ostvariti ono što želi i što mu treba. Jedino poznavanje i
razumijevanje Božjih modela i Božje zajednice može nam osi-
gurati odgovore na pitanja zašto živimo u tako surovom svijetu i
što nam treba da se iz toga izvučemo.
Posebna zahvala Pavlu Simoviću koji je objavljivao članke na
web portalu i pomogao pri izradi ovog izdanja.
Svi biblijski citati korišteni u tekstu preuzeti su iz Jeruzalemske
Biblije (može joj se pristupiti na http://biblija.biblija-govori.hr).

~ 4 ~
Sadržaj
Predgovor .................................................................................. 3
Sadržaj ....................................................................................... 4
1: Zajednica muškarca i žene kao jednog tijela ........................ 5
2: Žena kao predmet manipulacije........................................... 13
3: Smisao vjere kršćana .......................................................... 20
4: Rast na Božjim darovima .................................................... 27
5: Što nas kvalificira za kraljevstvo nebesko? ......................... 35
6: Izabranost i slobodna volja .................................................. 46
7: Povezanost s Kristom........................................................... 56
8: Samouzdizanje...................................................................... 69
9: Sin Božji .............................................................................. 80
10: Rad u Božjoj sili ................................................................ 93
11: Zamke neprijatelja ........................................................... 102
12: Most između svjetova...................................................... 112

~ 5 ~
1. Zajednica muškarca i žene
kao jednog tijela
„Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju
ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo.“ Postanak 2,24
Biblijski odnos žene i muškarca definira ih kao jedno tijelo.
Iako su prije pada bili stvoreni jednaki i ravnopravni, prekršaj Bo-
žje zapovijedi doveo je do pada u grijeh za što su oboje bili kaž-
njeni.
„Odgovori im Isus: ‘Zaista, zaista, kažem vam: tko god
čini grijeh, rob je grijeha.’“ Ivan 8,34
„Obećavaju im slobodu, a sami su robovi pokvarenosti.
Jer svatko robuje onomu tko ga svlada.“ 2. Petrova 2,19
Bog je u svojoj beskrajnoj milosti spasio ženu ropstva Sotoni
tako što ju je postavio „robom“ Adamu, a Adama robom sebi.
„A ženi reče: „Trudnoći tvojoj muke ću umnožit, u mu-
kama djecu ćeš rađati. Žudnja će te mužu tjerati, a on će go-
spodariti nad tobom.“ Postanak 3,16
„Ali htio bih da znate: svakomu je mužu glava Krist,
glava ženi muž, a glava Kristu Bog.“ 1. Korinćanima 11,3

~ 6 ~
„Žene, pokoravajte se svojim muževima kao što dolikuje
u Gospodinu!“ Kološanima 3,18
„Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo,
a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i
svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.“ Postanak 3,6
Opravdanje takvog postupka nalazimo u tome da je Adam
jako volio Evu, jako mu je prirasla srcu, čak više nego sama Božja
zapovijed da ne smiju jesti plodove s drveta spoznaje dobra i zla.
Ukoliko je ona morala umrijeti, on je bio spreman trpiti istu sud-
binu. Upravo kroz taj odnos muža i žene, ali i Krista i njegove
zaručnice, prikazat će se Božji model koji definira zajednicu s
Bogom.
Eva je imala biti podložena Adamu, Adam je postao njen go-
spodar i glava, a ona je stvorena kao njegova pomoćnica. Taj od-
nos glava-pomoćnik/ca možemo zapaziti na barem tri razine kroz
Bibliju. Za razumijevanje tog modela zajednice trebamo razu-
mjeti Božji plan u cjelini, Božji karakter iz kojeg ona proizlazi i
koji definira zajednicu s Bogom, a također i predložak po kojem
se ona replicira i proširuje inteligentnim bićima.
U početku postojali su Otac i Sin. Njih dvojica definirali su
prvu zajednicu koja će kasnije postati predložak odnosa s Ocem i
model zajednice s Ocem. Sin je preslika Očevog karaktera, nje-
gov lik, njegov utjelovljeni karakter.
„Konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu. Njega po-
stavi baštinikom svega; Njega po kome sazda svjetove. On,
koji je odsjaj Slave i otisak Bića njegova te sve nosi snagom

~ 7 ~
riječi svoje, pošto očisti grijehe, sjede zdesna Veličanstvu u vi-
sinama.“ Hebrejima 1,1-2
„On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jed-
nakosti s Bogom, nego sam sebe ‘oplijeni’ uzevši lik sluge, po-
stavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe,
poslušan do smrti, smrti na križu.“ Filipljanima 2,6-8
„On nas izbavi iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo Sina,
ljubavi svoje, u kome imamo otkupljenje, otpuštenje grijeha.
On je slika Boga nevidljivoga, Prvorođenac svakog stvore-
nja.“ Kološanima 1,13-15
„On je pomirnica za grijeha naše, i ne samo naše, nego i
svega svijeta.“ 1. Ivanova 2,2
Iz navedenih citata vidimo da je sam Sin Božji na sebe odlu-
čio preuzeti konačnu kaznu za posljedice grijeha naših prarodite-
lja i njihovih potomaka. Također treba zapaziti da je imao karak-
ter i život savršene poslušnosti Ocu, on je živio kao savršeno di-
jete Božje.
„ I eto glasa s neba: ‘Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu
mi sva milina!’“ Matej 3,17
Sve to je bilo potrebno da može svoje zasluge prenijeti na
nas. Zasluge svog života pripisati našim životima ukoliko mu po-
vjerujemo, priznamo mu poziciju koja mu pripada te ga prihva-
timo za svoju glavu, učitelja, otkupitelja, spasitelja, kralja, svog
vođu i mjerilo svih stvari.

~ 8 ~
Upravo kroz taj odnos Krista i njegove zajednice odabranih
za Zemlji, ponovo se prikazuje odnos sluge i gospodara u Božjem
modelu. Krist je sebe personificirao kao zaručnika, a svoju odab-
ranu vjernu zajednicu kao zaručnicu. Tako nam je ponovo prika-
zao temelj odnosa Otac, Sin, a također i odnosa muškarac - žena
u Božjoj zajednici koliko je moguće taj odnos uopće preslikati.
„Nato im Isus reče: ‘Mogu li svatovi tugovati dok je s
njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti
zaručnik, i tada će postiti!’“ Matej 9,15
„Jer kao što je žena od muža, tako je i muž po ženi; a sve
je od Boga.“ 1. Korinćanima 11,12
Kao što je Sin nastao po Ocu, tako je i Eva nastala po Adamu,
tako je i zaručnica nastala po zaručniku. Iz ovog odnosa vidimo
te tri prije spomenute razine u Bibliji koje se preslikavaju jedna
na drugu koliko je to moguće:
1. Odnos Otac – Sin
2. Odnos Krist – zajednica odabranih (zaručnik - zaručnica)
3. Odnos muž – žena
Temelj svih ovih odnosa je ljubav, jer Bog je ljubav, Njegova
zajednica je zajednica temeljena na ljubavi.
„Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav.“ 1. Iva-
nova 4,8
Ali Bog nije samo ljubav nego i pravednost, vjernost, istina,

~ 9 ~
revnost, milosrđe, postojanost, itd. Upravo zato je bilo bitno Stvo-
ritelju da nas upozna sa svojim karakterom i zajednicom koja pro-
izlazi iz tog karaktera. Također treba zapaziti da je Kristova oda-
brana zajednica tijelo Kristovo, da je Sin Božji utjelovljenje Oca,
a Eva utjelovljenje Adama.
„Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas;
ostanite u mojoj ljubavi.“ Ivan 15,9
„Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela.
Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi.“ Efežanima 5,28
Iz svega ovoga možemo dobiti naznake odnosa muškarca i
žene koji možda nisu odmah očigledni samo površnim iščitava-
njem Biblije. Za dublje razumijevanje treba razumjeti temeljni
predložak odnosa u Božjoj zajednici, a to je odnos Oca i Sina, ali
također i odnos Mesije prema svojoj odabranoj zajednici na Ze-
mlji koji također proizlazi iz onog jedinog modela koji će trajati
vječno, Božjeg. Sve ostalo vodi u sigurnu propast.
Krist je u svojoj zemaljskoj misiji mnogo vremena provodio
objašnjavajući ljudima što je istina, što je pravednost, što je milo-
srđe, itd. s Božje perspektive. Bilo mu je jako bitno da ljudi imaju
ispravan sadržaj tih kategorija da bi mogli biti jedno tijelo s njim
i kasnije primiti njegov duh. To je ustvari definirano Božjim mo-
delom, jer te kategorije su prisutne u svakom čovjeku. U svakome
tko ima duh životni i razum u sebi, ali sam sadržaj tih kategorija
je ustvari test koji Bog stavlja pred nas. Svi smo testirani po istom
predlošku, jer svi mi tražimo ljubav, istinu, pravednost, vjernost,
milosrđe, itd. Samo što nam tumačenje što je to pravednost, kako
se postiže i ostvaruje nije svima jednako, kao što nije niti za ostale

~ 10 ~
Božje kategorije. Zato je Kristu bilo bitno da nas uskladi sa so-
bom, da njegov i Očev duh živi u nama, da njegov duh radi u
nama te nas tako Otac oblikuje u svoje dijete po svojoj volji, o-
nako kako je oblikovao Krista, svoje savršeno dijete. Upravo je
to kriterij ulaska u model jedno tijelo, jer ljudi koji imaju sličan
ili istovjetan duh u sebi, imaju slična ili istovjetna tumačenja što
je to recimo ljubav ili istina ili što je za njih vjernost ili milosrđe,
te oni postaju jedno duhovno tijelo.
„Mi smo od Boga. Tko poznaje Boga, nas sluša, a tko nije
od Boga, ne sluša nas. Po tom prepoznajemo Duha istine i
duha zablude.“ 1. Ivanova 4,6
Ovo ima ogromne implikacije i na sam brak, kao i na šire
moduse organiziranja, od poduzeća, do samih država. Jedno tijelo
implicira istovjetan sadržaj kategorija koje je Bog postavio da
nam budu ključne u životu, kao što su i njemu ključne. Tako žena
bira muža i tako muž bira ženu, imaju jako sličan sadržaj tih ka-
tegorija i onda postaju jedno tijelo, on je kao ona, a ona je kao on.
Tako i Bog bira svoje odabranike i tako oni biraju njega. Jedan
Duh radi u njima.
Prvi brak uspostavljen je kao Božji dar ljudima. Budući da je
to dar od Boga, tada također i zavisi od samog Boga njegovo is-
punjenje, kao što je Božji dar i život vječni u zajednici s Bogom,
dar koji Bog nama daje besplatno, ali njegovo ispunjenje zavisi
direktno od Boga. Duh Božji nosi i raspodjeljuje duhovne darove
kako Bog želi i daje ih kome on želi. Uvjet je da iskreno tražimo
i da poštujemo Božje uredbe i odredbe. Upravo poštivanjem Bo-
žjih uredbi, brak postaje blagoslov za ljude, a kršenjem on postaje
prokletstvo.

~ 11 ~
U tom odnosu, veoma je bitno zapaziti upravo taj odnos
glava-pomoćnica koji on implicira i povući neke paralele između
tri prije spomenuta odnosa definirana Božjim planom za čovjeka.
Krist se i za svog života na Zemlji, ali i nakon uzdignuća na
nebu uvijek oslanjao na Oca. Uvijek je tražio od Oca, širio ono
što je čuo od Oca i pokazivao naličje Očevog karaktera u svim
svojim djelima. Savršena pokornost krasila je njegov život.
Krist je po svojim riječima sluga Ocu, a Otac njegova glava.
Tu istu paralelu možemo povući i između Krista i njegove vjerne
zajednice na Zemlji. Krist je glava, a svi ostali su suradnici i po-
moćnici u ostvarivanju zadane misije koji čine jedno tijelo. To
nam otkriva kakav odnos treba biti između žene i muža.
Žena treba biti pomoćnica mužu u ostvarivanju njegove mi-
sije, a muž treba biti glava ženi koja će ju voditi, usmjeravati i
ostvarivati za nju neke stvari koje ona sama za sebe ne može. Kao
što Krist predstavlja utočište, stijenu na koju se čovjek može o-
sloniti, tako će i muž morati biti stijena na koju se žena može o-
sloniti, kojoj može vjerovati, prebaciti svoje emocije na nju, itd.
Također Bog traži da muž manifestira svu ljubav prema svojoj
ženi, a sam nam je svojim djelom pokazao što to na kraju znači.
„Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi
za svoje prijatelje.“ Ivan 15,13
Krist se žrtvovao za nas. Umro je za svakog onog koga je
Otac odabrao da bude dio njegove zajednice na Zemlji i kasnije
njegove zajednice na nebu. Svaki taj budući život plaćen je smrću
Kristovom. To isto Krist očekuje od muža prema ženi. To nam
govori o kriteriju odabira. Jedino karakter može ovdje igrati u-
logu. Jedino Kristov karakter je Bog prihvatio kao dostojnu žrtvu,

~ 12 ~
tako i muž mora gledati da žena što više reflektira Kristov karak-
ter u sebi, onaj isti koji on kao kršćan slijedi, kojem vjeruje i koji
se na kraju žrtvovao za njega. Isto vrijedi i za ženu koja mora
gledati da nađe muža koji što više reflektira Kristov karakter u
sebi, jer je to karakter kojem može vjerovati, podložiti se bez
straha i kojeg treba slijediti.
„Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu! Žene
svojim muževima kao Gospodinu! Jer muž je glava žene kao
i Krist Glava zajednice - On, Spasitelj Tijela. Pa kao što se
zajednica podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu! Mu-
ževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio zajednicu te sebe
predao za nju.“ Efežanima 5,21-25 (u originalu stoji Crkva, a
ne zajednica. Izmijenio sam to u citatima zbog krivih konota-
cija vezanih uz pojam Crkva).
Upravo je prihvaćanje i poslušnost Kristu jedini kriterij us-
pješnosti nekog braka, zajednice muškarca i žene, jer Duh Božji
će raditi za svoju ljudsku djecu i osigurati im sreću u ispunjavanju
Božjih modela. Što više muž i žena reflektiraju Kristov karakter,
to će im brak biti bolji. Što više bilo koja zajednica ili organizacija
reflektira Božja načela, to će biti bolja za čovjeka i čovjek će
njome biti blagoslovljen.

~ 13 ~
2. Žena kao predmet manipulacije
„Nato će zmija ženi: ‘Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog:
onog dana kad budete s njega jeli, otvorit će vam se oči, i vi
ćete biti kao bogovi koji razlučuju dobro i zlo.’“ Postanak 3,4-
5
Lukavstvo zmije, ustvari Sotone u njegovoj namjeri da upro-
pasti naše praroditelje bilo je primijenjeno prema ženi. Adam i
Eva bili su upozoreni na neprijatelja koji ih vreba i želi ih upro-
pastiti, Božjom riječju upozoreni. Daljnji izvještaj otkriva nam
nove pojedinosti:
„Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo,
a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i
svom mužu, koji bijaše s njom, pa je i on jeo.“ Postanak 3,6
Ovdje treba zapaziti da se Eva oslanja na svoja ljudska osje-
tila vida, dodira, okusa i svoje emocije, a u potpunosti je ignori-
rala riječ Božju. Drvo i plodovi bili su zasljepljujuće ljepote, a
njena želja da uzdigne sebe i Adama na razinu Boga u potpunosti
je zatomila Božje upozorenje. To će postati predložak rada nepri-
jatelja ljudske rase u nadolazećim vremenima.
Zašto je Sotoni bitno koristiti ljudske emocije, ponos, samo-
uzdizanje?
One iste osobine koje je sam pokazao na nebu i zbog kojih
je bio istjeran od tamo.
Božja zajednica je zajednica temeljena na ljubavi između in-
teligentnih bića, ali da bi se to moglo ostvariti potrebna je stroga

~ 14 ~
hijerarhija prema karakternim osobinama. Onaj s najboljim ka-
rakterom mora doći na vrh. Kriterij je zadovoljavanje tuđih pot-
reba i samo onaj koji može do maksimuma zadovoljiti sve potrebe
onih ispod sebe može biti centar i održavati takvu zajednicu. To
uključuje i savršeno poznavanje bića koja se nalaze u takvoj za-
jednici, jer u protivnom neće se moći doseći maksimum sreće,
blagostanja, afilijacije, povjerenja, itd.
Bog je stvoritelj svih živih bića i kao temelj svoje zajednice
postavlja ljubav, istinu, pravednost, vjernost, milosrđe, požrtvov-
nost i maksimalno ostvarenje svih duhovnih i materijalnih pot-
reba. Upravo ovo je okvir koji je postavljen kao temelj svih oblika
organiziranja, jer sam Bog ga je definirao.
Svatko tko sebe postavi u centar bilo koje organizacije, pos-
tavlja svoj karakter i svoje tumačenje i metode zadovoljavanja
potreba svih uključenih bića. Upravo to radi i Sotona preslikava-
jući svoj karakter ljubomore, konkurencije, suparništva, mržnje,
dominacije, tiranije, obmane, samouzdizanja, oholosti, itd.
Znajući da inteligentna bića neće prihvatiti zajednicu u kojoj
će netko dominirati nad njima i gaziti ih da uzdigne sebe, Sotona
je morao pribjeći metodama manipulacije i zamagljivanja stvar-
nog stanja da uvjeri druga inteligentna bića da ga slijede i da mu
se potčine.
Vrlo je bitno uočiti i da će sva bića tražiti efekte Božje orga-
nizacije, jer njihov Stvoritelj najbolje zna što im treba, što žele i
može im te potrebe savršeno ispuniti. Zato se uvijek ljudima o-
bećava „raj na zemlji“ kada se od njih očekuje da slijede neku
ideju ili neki model ponašanja.
Upravo tu je žena igrala ključnu ulogu, a igra ju i danas.
Sotona je zbog svoje nemoći da pređe preko ljudske slobodne
volje morao pribjeći drugim metodama, jer Bog je stvorio čovjeka

~ 15 ~
tako da ni On sam ne može preko naše slobodne volje.
Zato je osmislio plan da oslanjanje na slobodnu volju preko
koje ne može, zamijeni oslanjanjem na nešto na što može vrlo
lako utjecati. Ljudske emocije.
Danas se često čak i u crkvama, a da i ne govorim o modernoj
kulturi, emocije prezentiraju kao Božji glas u nama, nešto što je
jedino ispravno za slijediti, nešto božansko u nama, itd.
Tako se obezvrjeđuje riječ Božja, Božja pisana i objavljena
pravila koja ne bi ni imala smisla da sve što nam treba imamo
zapisano u svom srcu i da nam ne trebaju nikakve upute niti pra-
vila te da smo sami sebi dovoljni kao autoritet i vođe. Točno ono
što je Sotona tvrdio prije nego je bio izbačen s neba.
Sve to preslikao je i na svoje kraljevstvo na Zemlji. Razumi-
jevanjem njegovog karaktera i metoda doći ćemo do razumijeva-
nja neispunjenja tjelesnih i duhovnih potreba čovjeka koje se do-
gađaju svaki dan pred našim očima.
Bog je nakon pada ženu potčinio Adamu da je spasi proklet-
stva robovanja Sotoni. To je model dijametralno suprotan od o-
nog kojeg imamo na današnjem „modernom i progresivnom“ Za-
padu i predodžbi o samosvjesnoj ženi.
Danas se žene napadaju propagandom da moraju biti jednake
muškarcu ili čak dominirati nad muškarcem da bi bile dostojne
uspjeha u svijetu. Da ga moraju impresionirati savršenim izgle-
dom, da će ga uopće moći zadržati uz sebe zahvaljujući svojim
tjelesnim atributima, razinom do koje su se uzdigle po svjetovnim
kriterijima i reflektiranjem duha pokazivanja pred svijetom kojeg
su prihvatile.
Žene tako postaju žrtvom konzumerističke mašinerije koja
ima „rješenje“ za sve izmišljene nedostatke čovjeka. One prave

~ 16 ~
duhovne nedostatke ta ista mašinerija i njena propaganda u pot-
punosti zanemaruju. Tako žena uvijek mora imati savršenu fri-
zuru, odjeću, cipele, make-up, mora piti savršenu kavu ili sok, i-
mati savršeno auto osiguranje, biti klijent savršene banke ili njena
djeca i obitelj moraju imati savršeno ljetovanje. Naravno propa-
gandna mašinerija će objasniti što je to savršeno i kako doći do
toga.
To je izvor mnogih strahova i nesigurnosti za žene, jer ih fe-
minizam pretvara u tjelesne objekte kulture i društva. Žene više
ni same ne znaju što im treba i kako to ostvariti, one samo imaju
osjećaj da nešto trebaju i svoja osjetila kojima će prepoznati što
je dobro, a što nije prema medijskom kondicioniranju.
Tu se vraćamo na početak priče kada se Eva oslanjala na
svoja ljudska osjetila, a u potpunosti ignorirala Božje uredbe.
Tako je upropaštena prva zajednica čovjeka i Boga, ali i zajednica
prvih ljudi koje je Bog svezao u brak.
Stoga su i današnji brakovi izvor nesreće i mnogih briga, um-
jesto da budu blagoslov ljudima. Žena se svojim odbijanjem po-
ložaja u koji ju je Bog stavio dovela u poziciju da se navodi i
odlučuje prema svojim emocijama i zaključcima, bez poznavanja
šire slike i prirode stvari. To je dovodi u poziciju da bude vrlo
lako izmanipulirana preko emocija što se redovito čini u politi-
čkom i društvenom životu. Političari često koriste „meta“ jezik,
točnije puno pričaju, a ništa ne kažu, ali zato vrlo vješto prenose
kako se osjećaju kada nešto govore. Žene vrlo lako love te emo-
cije i to im postavlja kriterij i standard što misliti i još bitnije kako
se osjećati u pogledu nečega kada to kaže netko na visokom po-
ložaju u ljudskim hijerarhijama, jer su i same odabrale biti dio
toga.
Još gore je s odabirom partnera, jer one ne razumiju da ga

~ 17 ~
biraju po svom karakteru, a ne po njegovom kako misle da rade,
zbog modela jedno tijelo, u njemu uzdižu one osobine koje i same
cijene i imaju ili žele imati u svom karakteru.
Žene su kondicionirane da samouzdizanje smatraju poželj-
nom karakternom osobinom, da se ravnaju po kriterijima koje po-
stavlja svijet, da materijalno pretpostavljaju duhovnom, da je re-
flektiranje duha svijeta dokaz sposobnosti i uspjeha, itd.
Tako same sebe osuđuju na nesreću, jer će njihov partner i-
mati karakterne osobine kao i one same. One te karakterne oso-
bine koje traže u muškarcu smatraju dokazom statusa u svijetu,
garancijom „uspjeha“ jer su tako učene cijeli život. Također žene
prihvaćanjem tih istih crta karaktera i sebe smatraju dostojnima
„uspješnog“ muškarca, da su same uspješne i da imaju nešto za
čime svijet žudi ali ne može ostvariti. Ono što ne razumiju je da
će same zbog svoje pretpostavljenosti muškarcu postati predme-
tom ostvarivanja tih ciljeva svojih muškaraca pred svijetom. Žena
će muškarcu postati nešto što će pokazivati svjetini da dokaže
svoj položaj u svijetu, postat će mu trofej. On će očekivati da ona
„drži do sebe“ i bude jako uglancan trofej. Sve njene emocionalne
potrebe past će u drugi plan i biti zapostavljene, a njen izgled i
status u društvu biti će stavljeni u prvi plan. To je ta obmana, gdje
žena samouzdizanjem planira ispuniti svoje emocionalne potrebe
prema muškarcu, planira da će naći savršenog muškarca koji ju u
potpunosti razumije, a na kraju mu sama postaje materijalni ob-
jekt za pokazivanje svijetu lišen bilo kakve duhovnosti.
Tako da umjesto muškarac uzdigne nju pred svijetom, on će
preko nje nastojati uzdići sebe. Samo je pitanje vremena kada će
se to pretvoriti u emocionalno, a često i fizičko nasilje prema ženi,
jer ona će postati predmetom gaženja muškarca da uzdigne sebe.

~ 18 ~
Tako mnoge feministice u svom pohodu da se izjednače s muš-
karcem, ustvari postaju žrtve svojih zabluda i pogrešnih očekiva-
nja koja im je svijet usadio. Često će o tome šutjeti da se ne osra-
mote od svoje velike pameti i pričati o nekoj životnoj idili i blje-
štavilu za kojim drugima cure sline, a stvarnost će biti upravo su-
protna.
Ona ništa neće razumjeti, smatrat će sebe nedostojnom, ne-
dovoljno lijepom ili pametnom pred svijetom i da joj se zato sve
to događa. U svemu tome naći ćemo i patološku ljubomoru, ljut-
nju, laži i sve ono što je Sotona unio u svoju zajednicu po svom
karakteru. Zato je bitno razumjeti temelje organiziranja zajednice
koje je postavio Bog, ali i Božji karakter, kao i karakter Sotone.
Treba razumjeti da čovjek ima i duhove potrebe koje mu je-
dino Bog može ispuniti, a ako okrene leđa Bogu, biti će osuđen
na to da mu ih ispunjava svjetina, ljudi s kojima je okružen, ne
postoji treći način. To će također uzrokovati teške posljedice na
psihu čovjeka, jer mnogo puta će se razočarati, ljudski karakter je
prevrtljiv, nepostojan, ljudi ograničeni u svojim razmišljanjima i
procjenama, a „napredak“ čovječanstva put u propast i sve dublje
otpadanje od izvora života.
Sotonina zajednica će lijepo izgledati po obećanjima, ali ta
obećanja nikada neće moći biti ispunjena, jer on nema karakter
ljubavi i požrtvovnosti za čovjeka. Zato se na ovom svijetu „re-
zultat“ ostvaruje pobjedom nad konkurencijom (konkurencija i
suparništvo bili su nepoznat koncept do pobune Sotone), patolo-
ška ljubomora smatra se normalnom pojavom koju psiholozi tu-
mače kao strahom čovjeka da ne izgubi nešto što misli da mu pri-
pada (i Bog je Bog ljubomoran tj. revan, ali s potpuno drugim
razlozima, upravo onim koje svijet odbacuje, a to je ispunjavanje
potreba čovjeka). Manipulacija se smatra prihvatljivom metodom

~ 19 ~
u kojoj pametniji pobjeđuje, dominacija je pravo jačeg, oholost
dokaz sposobnosti i natprosječnosti, uzdizanja sebe iznad drugih.
U takvom emocionalnom kavezu gdje se sve potrebe čovjeka
ostvaruju u svijetu i od svijeta, sve se mora pokazati i dokazati
pred svjetinom, gdje smo totalno odsječeni od svakog dobra, po-
stojanosti, čvrstine, istine, milosrđa, brige za nas, nadnaravne po-
moći i svega što nam Bog nudi, teško je očekivati išta osim pro-
padanja čovjeka.
Žene su zbog svoje emocionalne otvorenosti prema anđelima
Sotone često bile, a i sada jesu uzdizane kao predmet obožavanja
masa, pravljene boginjama i duhovnim idolima, pogotovo žena i
postavljane su im kao uzor. Ništa bolje nije niti sa svjetovnim u-
zorima koji se postavljaju ženama, jer ih odvlače uvijek na istu
stranu.
Bog nam daje rješenje za sva ta pitanja i oslobođenja od rop-
stva:
„Tada Isus progovori Židovima koji mu povjerovaše:
‘Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat
ćete istinu i istina će vas osloboditi.’“ Ivan 8,32

~ 20 ~
3. Smisao vjere kršćana
Danas se mnogi ljudi nazivaju kršćanima, mnoge organizacije na
raznim razinama deklariraju se kao kršćanske. To nam otvara jako
važno, ustvari ključno pitanje za svakog vjernika. Koji je smisao
vjere i zašto uopće biti kršćan?
Bog nam je svojom objavom istine o postanku čovjeka, nje-
govom padu i planu spasenja objavio svoje namjere i ciljeve koje
planira postići, a to je vraćanje svoje ljudske djece pod svoje okri-
lje. Svaki čovjek koji prihvati Krista i njegovu posredničku slu-
žbu dolazi u obzir da uđe u Božje vječno kraljevstvo opisano kao
raj za čovjeka.
Sam život, slobodna volja, prva zajednica, vlasništvo nad
materijalnim stvarima i sve ostalo što je potrebno čovjeku i što će
čovjek tražiti dolazi od Boga i Bog je to darovao čovjeku. Ispu-
njenje svih potreba svojih stvorenja cilj je našeg Stvoritelja.
Što je onda cilj vjere, da li je ona sama sebi svrha?
Apsolutno ne, cilj vjere je povući Božja obećanja i primiti
Božje darove namijenjene čovjeku. Upravo to nam garantira Kri-
stova posrednička služba. Nitko od nas zbog svog okaljanog ka-
raktera ne može stati pred Oca, niti išta tražiti od njega. Zato nam
treba posrednik pred Ocem koji će svojom vjerom i svojim savr-
šenim karakterom tražiti za nas, ako tražimo ispravne stvari.
„Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas
da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne
što ga god zaištete u moje ime.“ Ivan 15,16

~ 21 ~
„I sve što zaištete u molitvi vjerujući, primit ćete.“ Matej
21,22
Sve što zatražimo u molitvi primit ćemo, samo trebamo vje-
rovati? U što to točno trebamo vjerovati?
Postoji jedna scena u Matejevom evanđelju koja nam razjaš-
njava situaciju:
„O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po
moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni
rekoše: ‘Utvara!’ I od straha kriknuše. Isus im odmah progo-
vori: ‘Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!’ Petar prihvati i
reče: ‘Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po
vodi!’ A on mu reče: ‘Dođi!’ I Petar siđe s lađe te, hodeći po
vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne to-
nuti te krikne: ‘Gospodine, spasi me!’ Isus odmah pruži ruku,
dohvati ga i kaže mu: ‘Malovjerni, zašto si posumnjao?’“ Ma-
tej 14,25-31
U što je to Petar posumnjao? Posumnjao je u riječ Krista, u
njegove ovlasti, njegovu uputu i naredbu. Oslonio se na svoja do-
sadašnja djela, na djela drugih ljudi koja je vidio (ljudi ne mogu
hodati po vodi), na svoja fizička osjetila te emocije. Treba također
zapaziti da ga je Krist uhvatio i izvukao iz vode kada je počeo
tonuti, nije ga pustio da se utopi u olujnom moru. Na drugom mje-
stu dao nam je vrijednu lekciju:
„Ako te desno oko sablažnjava, iskopaj ga i baci od sebe.
Ta bolje je da ti propadne jedan od udova, nego da ti cijelo
tijelo bude bačeno u pakao. Ako te desnica tvoja sablažnjava,

~ 22 ~
odsijeci je i baci od sebe. Ta bolje je da ti propadne jedan od
udova, nego da ti cijelo tijelo ode u pakao.“ Matej 5,29-30
Pogrešno se oslanjati na svoja djela, na djela i riječi drugih
ljudi, na svoja osjetila vida, sluha, njuha, opipa, okusa kao i na
svoja mišljenja, zaključke ili emocije. Sve to će nas odvesti u pro-
past kada pokušamo to sučeliti s Božjom riječju ili temeljiti na
tome svoje ponašanje ili vjeru.
S druge strane Božji cilj je uspostava zajednice na Zemlji i
svoje darove daje za izgradnju te zajednice.
„Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gos-
podin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A
svakomu se daje očitovanje Duha na korist. Doista, jednomu
se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po
tom istom Duhu; drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu
dari liječenja u tom jednom Duhu; drugomu čudotvorstva,
drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, dru-
gomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika.“ 1. Korinća-
nima 12,4-10
Zasigurno najveći dar koji nam je Bog obećao je život vječni,
dar koji Bog daje zabadava.
„Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje
u njega, ima život vječni i ja da ga uskrisim u posljednji dan.“
Ivan 6,40
„I još mi reče: "Svršeno je! Ja sam Alfa i Omega, Početak

~ 23 ~
i Svršetak! Ja ću žednomu dati s izvora vode života zaba-
dava.“ Otkrivenje 21,6
I u samoj zajednici Bog upravlja službama i time potvrđuje
da je glava te iste zajednice.
„I neke postavi Bog u zajednici: prvo za apostole, drugo
za proroke, treće za učitelje; onda čudesa, onda dari liječenja;
zbrinjavanja, upravljanja, razni jezici.“ 1. Korinćanima
12,28 (namjerno sam promijenio „Crkvi“ u „zajednici“ zbog
krivih konotacija vezanih uz izraz Crkva).
Rana zajednica imala je obilje Duha i širila se kao požar. Bila
je nezaustavljiva sila koja se suprotstavljala silnicima ovog svi-
jeta, sitnim ljudskim interesima i konačno kraljevstvu Sotone na
ovom svijetu. Mač Duha preko svjedočenja za istinu, preko Kris-
tovog svjedočanstva, osvajao je teritorij i protjerivao demone kud
god je prošao.
„Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi
koje sam vam govorio duh su i život su.“ Ivan 6,63
„Uzmite i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Bo-
žju.“ Efežanima 6,17
Isto to Bog je prorokovao da će se događati u posljednja vre-
mena, Božja zajednica biti će suprotstavljena sotonskoj. Jedino
Krist stoji suprotstavljen zajednici temeljenoj na oholosti, samo-
uzdizanju, pobuni protiv Stvoritelja, lažnim obećanjima prosperi-
teta i rasta za čovjeka. Ljudi uopće nemaju predodžbu u što su

~ 24 ~
uvučeni i za koga svjesno ili nesvjesno rade.
Jedino Krist može biti mjerilo karaktera savršenog Božjeg
djeteta, iako se neće doslovno preslikati u čovjeka, pa mi nećemo
postati u ovom životu savršena djeca Božja, nećemo imati savr-
šenstvo kakvo je on imao, jer on nije imao zagovornika pred O-
cem, imao je posebnu misiju na ovom svijetu, misiju koju neće
tražiti da itko drugi izvrši, niti to uopće može izvršiti. Zato mi
sami sebi ne možemo biti kriterij svog rasta i razvoja, jer jednos-
tavno ne znamo što trebamo postati i koja nam je uloga namije-
njena u budućem životu. Upravo zato trebamo vjerovati i svojom
vjerom povući njegovu vjeru. On je naš zagovornik pred Ocem i
naša vjera se treba osloniti na njega, njegove ovlasti, zasluge i
karakter. Naša vjera sama po sebi je bezvrijedna, jer nitko od nas
nije dostojan stati pred Oca, tek vjerom u Krista i njegovim od-
nosom s Ocem mi postajemo kvalificirani tražiti išta i uopće ko-
municirati s Ocem. Naša vjera treba biti usmjerena na njega i slu-
žiti da svojom vjerom povučemo njegovu vjeru u Oca. On Oca
najbolje pozna i njegov je najpouzdaniji i najvjerniji Sin i surad-
nik.
Tako dolazimo do smisla vjere kršćana, a to je povlačenje
Božjih darova za svoj duhovni rast i za rast Božje zajednice na
Zemlji Kristovom vjerom u Oca i Kristovim posredstvom za nas
pred Ocem.
Koliko se ovo danas često događa oko nas? Koliko su danas
ljudske organizacije prazne i lišene djelovanja i darova Duha?
Koliko kršćana uopće zna što bi trebalo raditi?
Mnogi ljudi danas oslanjaju se na ili raspaljuju svoje emocije
kao znak velike vjere, nose razne simbole da bi se dokazali dru-
gima kao vjernici. Sjede po „crkvama“, mole, padaju u trans, na-
riču, očekuju da ih Bog „dotakne“. Sve je to samo jedan oblik

~ 25 ~
samouzdizanja, samopromocije i pokušaj da se u svojoj sili izvrše
Kristova obećanja te pokažu efekti istog.
Uvijek Sotona mami ljude obećanjima postizanja efekata Bo-
žje zajednice i uvijek ljudi završe namagarčeni. Za raj nas može
kvalificirati samo usklađenost s Božjim karakterom i nepokoleb-
ljiva vjera u njegove riječi. Ustvari sve ono što Bog traži od nas
nemoguće je postići bez Duha i darova koje Duh nosi. Nemoguće
je imati vjeru u Krista, svjedočiti za istinu, uopće poznavati istinu,
biti dio Božje zajednice, niti raditi u toj zajednici ukoliko nas Bog
direktno ne podržava svojim Duhom, a Krist zagovara pred O-
cem.
Tek u takvom okruženju i s takvim motivima moguće je is-
puniti Božja obećanja. Nadnaravna sila pratit će napore Božjih
suradnika i osigurati rezultat. Da li to za čovjeka koji krene tim
putem znači uspjeh na svakom polju u kojem se okuša raditi? Ap-
solutno ne, upravo suprotno, očekuje ga niz neuspjeha, niz pro-
mašaja na tom putu oblikovanja svog karaktera i čišćenja od zab-
luda koje su mu usađene. Mora biti spreman na otpore sa svih
strana, na odbacivanje od strane svijeta, na ismijavanje i progon.
Jedine prave suradnike imat će u svojoj braći po Kristu i u samom
Bogu. To je način kako Bog razvija karakter svoje djece, uči ih
da se oslanjaju jedino na njega. Krist također svojim djelovanjem
u čovjeku, kako sve više stavlja svoj Duh u nas, tako i sve više
prenosi svoje ovlasti na nas. Da bi jednoga dana u idućem životu
kada budemo savršeno usklađeni s Bogom dobili sve njegove ov-
lasti i punopravno bili Božja kraljevska porodica vladara svemira,
tek tada će Božja obećanja konačno do kraja biti ispunjena. U o-
vom životu smo samo na početku tog puta i obećana nam je sva
pomoć.
Zato bi svaki kršćan trebao moliti da dobije što više Božjih

~ 26 ~
darova za izgradnju svog karaktera, ali i zajednice odabranih. Ovo
nikako ne znači da trebamo pokušavati uzdići sebe u očima dru-
gih, ili postati sablazan ljudima. Svejedno svjetina neće biti zain-
teresirana za te ciljeve, niti njih to previše zanima. Na kršćanima
je da svjedoče za istinu, a mač Duha će voditi bitke i osvajati te-
ritorij za Krista.

~ 27 ~
4. Rast na Božjim darovima
Često čujemo o važnosti ekonomskog rasta države u kojoj
živimo, rasta tvrtke u kojoj radimo ili važnost osobnog rasta. Oko
toga su se razvile cijele znanosti ili pak industrije kao što je re-
cimo „coaching“ industrija s nizom programa i treninga osobnog
i profesionalnog rasta i razvoja.
No što kršćanima predstavlja izvor rasta i razvoja karaktera?
Što je cilj tog procesa?
Uzor nam svakako mora biti Krist. Krist nam garantira dobi-
vanje duhovnih darova svojom posredničkom službom pred O-
cem. On sam je kao čovjek posjedovao sve duhovne darove u
svom karakteru te učio druge kako da ih dobiju.
„Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit
će vam se!“ Matej 7,7
„I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći
ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima;
i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.“ Luka 11,9-
10
„Molite ujedno i za nas: da nam Bog otvori vrata riječi te
propovijedamo otajstvo Kristovo, za koje sam i okovan.“ Ko-
lošanima 4,3
Nije dovoljno samo tražiti, treba ih i unositi u svijet, raditi na

~ 28 ~
tome da se posljedice darova osvjedoče pred svijetom. Treba Bo-
žji dizajn i Božje kategorije unositi u sve ljudske institucije koje
će djelovanjem Duha sve više postati po mjeri čovjeka. Bog je
ljubav, istina, pravednost, vjernost, dobrota, milosrđe, revnost,
itd. i što više tih kategorija unesemo u svaku instituciju, što ih više
oblikujemo i definiramo na taj način, to će one biti sve bolje i
primjerenije čovjeku i njegovim potrebama. To neće zbog djelo-
vanja palih anđela, a i same otpalosti čovjeka biti moguće do kraja
napraviti na ovom svijetu, ali to nam ne daje za pravo da to ne
pokušavamo makar izvan službenog sustava.
„U onima kojima bog ovoga svijeta oslijepi pameti ne-
vjerničke da ne zasvijetli svjetlost evanđelja slave Krista koji
je slika Božja.“ 2. Korinćanima 4,4
Sotona se žestoko protivi Božjem planu i Kristovoj posred-
ničkoj službi za čovjeka te ga manično pokušava odvući na svoju
stranu. U tom naporu kreirao je svoje sustave obmane kroz dr-
žavne, religijske, obrazovne i sve ostale sustave koji imaju za cilj
da nam podvale falsifikate ili imitacije Božjih darova koje će čo-
vjek tražiti. Tako će se kroz medije i kulturu promovirati da ćemo
upravo služenjem i pokornosti sotonskom sustavu dobiti duhovne
Božje darove.
„Ta kraljevstvo Božje nije jelo ili piće, nego pravednost,
mir i radost u Duhu Svetome.“ Rimljanima 14,17
„Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, u-
služnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih
nema zakona.“ Galaćanima 5,22-23

~ 29 ~
Pokušati će se čovjeka uvjeriti da je materijalna sigurnost iz-
vor duhovnog mira, da su velike i naoružane vojske izvor mira u
svijetu, da status u svijetu donosi radost i sreću kod čovjeka, da je
dobrota i velikodušnost privođenje ili vraćanje ljudi u sustav, bilo
svjetovni, bilo crkveni, da je blagost toleriranje kršenja Božjeg
zakona, itd. Sve ono što je Bog obećao čovjeku, Sotona to sada
izopačuje i simulira, jer zna da će čovjek to tražiti. Naravno sve
je to bezuspješno i čovjek zbog toga trpi. S druge strane unošenje
Božjih kategorija u sve institucije, dizajniranje institucija po tim
pravilima, razvija intelektualne potencijale čovjeka i oblikuje nje-
gov karakter. To je čovjeku samom nemoguće ostvariti i upravo
se kroz to reflektira Božji plan da radi zajedno sa svojom djecom.
To je model Kristove zajednice, njegovog tijela na Zemlji.
„To je tek sjena onoga što dolazi, a zbiljnost jest - tijelo
Kristovo.“ Kološanima 2,17
Upravo rad s Bogom, traženje zajednice s Bogom, pokornost
njegovim pravilima i dizajnu donosi silnu intelektualnu nadmoć
nad dizajnom sustava i pameti ovog svijeta, po predlošcima sa-
mog Sotone. To kasnije postaje izvor progona Božje zajednice,
jer ljudska i demonska oholost ne trpe poraz i ljudsku sreću nego
tiraniju i dominaciju nad drugim ljudima.
Zato kršćani rade na tome da se pokaju i pomire s Ocem kao
izvorom svega dobrog za čovjeka, da ubiju svako neprijateljstvo
s Ocem i rade zajedno s njim.
„Doista, on je mir naš, on koji od dvoga učini jedno: pre-
gradu razdvojnicu, neprijateljstvo razori u svome tijelu. Za-

~ 30 ~
kon zapovijedi s propisima obeskrijepi da u sebi, uspostavlja-
jući mir, od dvojice sazda jednoga novog čovjeka te obojicu u
jednome Tijelu izmiri s Bogom po križu, ubivši u sebi nepri-
jateljstvo.“ Efežanima 2,14-16
„Kristovi smo dakle poslanici; Bog vas po nama nago-
vara. Umjesto Krista zaklinjemo: dajte, pomirite se s Bo-
gom!“ 2. Korinćanima 5,20
Kršćani su Kristovo tijelo na Zemlji i kao takvi u procesu su
razvoja svog karaktera kroz način djelovanja koji je Bog postavio
i zamislio.
„Tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci
udovi jedan drugomu.“ Rimljanima 12,5
Dok nas Sotona pokušava odvojiti od toga i zarobiti u oko-
vima svojih laži i obmana.
„Za slobodu nas Krist oslobodi! Držite se dakle i ne dajte
se ponovno u jaram ropstva!“ Galaćanima 5,1
Bog radi kroz model proširivanja Božje zajednice zajedno sa
svojim Sinom, da bi jednog dana svi spašeni mogli biti kao jedno
s Bogom, kao Krist te postići savršenstvo jedinstvo s Ocem. To
je model rasta Božje zajednice na ovom pobunjenom svijetu koji
će dobiti nastavak i u idućem, vječnom, dok se ne postigne cilj
savršenstva karaktera odabranih. Kroz svoje darove, Bog nam je
osigurao pomoć i milost bez koje ne bi to mogli realizirati.

~ 31 ~
„Da opremi svete za djelo služenja, za izgrađivanje Tijela
Kristova dok svi ne prispijemo do jedinstva vjere i spoznaje
Sina Božjega, do čovjeka savršena, do mjere uzrasta punine
Kristove.“ Efežanima 4,12-13
„Različiti su dari, a isti Duh; i različite službe, a isti Gos-
podin; i različita djelovanja, a isti Bog koji čini sve u svima. A
svakomu se daje očitovanje Duha na korist. Doista, jednomu
se po Duhu daje riječ mudrosti, drugomu riječ spoznanja po
tom istom Duhu; drugomu vjera u tom istom Duhu, drugomu
dari liječenja u tom jednom Duhu; drugomu čudotvorstva,
drugomu prorokovanje, drugomu razlučivanje duhova, dru-
gomu različiti jezici, drugomu tumačenje jezika.“ 1. Korinća-
nima 12,4-10
Služenjem Bogu kroz unošenje i integriranje kategorija Bož-
jeg karaktera u ljudske organizacije stvara se blagodatna okolina
za čovjeka koja će biti predstavljena svijetu i biti prizor svijetu.
Mnogi ljudi biti će privučeni takvim okruženjem i tako čuti Božju
poruku čovjeku i osvjedočiti se Božjoj ljubavi prema čovjeku.
„Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću
vas odmoriti.“ Matej 11,28
Svaka škola, svaki vrtić, svaki restoran, svaka bolnica, svaka
tvornica, svaki hotel, svako sveučilište, svaka ustanova ili organi-
zacija treba kroz sebe reflektirati Božju istinu, pravednost, brigu
za čovjeka, milosrđe, revnost, ljubav prema čovjeku, itd. Tako će
kršćani koji rade u tim ustanovama ili tvrtkama i koji ih ustvari

~ 32 ~
oblikuju i sami početi oblikovati svoj karakter prema Božjim na-
čelima odnosa prema Bogu i prema čovjeku i početi svoj duhovni
rast prema savršenstvu kojeg će postići jednog dana u raju. Tome
nam služe Božja milost, Božji darovi i posrednička služba Mesije.
„A Bog vas može obilato obdariti svakovrsnim darom da
u svemu svagda imate svega dovoljno za se i izobilno za svako
dobro djelo.“ 2. Korinćanima 9,8
Odbijanjem Božjih darova i ignoriranjem poziva Duha na po-
kajanje stavljamo se u situaciju da nas Bog odbaci.
Bog ne može biti iskušavan na zlo, niti čini zlo čovjeku to-
kom njegovog života, čovjek sam bira zlo. Ovdje treba razlikovati
pojam konačne kazne, Božje pravednosti i zla. Bog hoće osigurati
pravednost i kazniti sve prijestupe, ali ne čini zlo čovjeku.
Zašto se onda trebamo bojati Boga? Što je strah Gospodnji?
Ovo se odnosi upravo na znanje i poznavanje Boga, njegovog
karaktera i zajednice s Bogom. Strah Gospodnji je strah od odba-
civanja, jer time gubimo apsolutno sve.
„Početak je mudrosti strah Gospodnji! Mudro čine koji
ga poštuju. Slava njegova ostaje dovijeka!“ Psalam 111,10
„Pouzdan je tvoj vijek: mudrost i znanje spasonosno su
blago - a strah Gospodnji njegovo bogatstvo.“ Izaija 33,6
U evanđelju po Luki opisana nam je situacija što se događa s
čovjekom koji pozna Oca i njegov karakter kada se sučeli s nje-
govim odbacivanjem:

~ 33 ~
„A ukaza mu se anđeo s neba koji ga ohrabri. A kad je
bio u smrtnoj muci, usrdnije se molio. I bijaše znoj njegov kao
kaplje krvi koje su padale na zemlju.“ Luka 22,42-43
Bog nije mogao biti u zajednici sa svojim Sinom u trenutku
kada je sav grijeh čovječanstva bio prebačen na njega. Krist je to
znao i našao se u takvoj muci, potresenosti i stresu da mu je krvav
znoj kapao s lica. To je bio taj silan stres, strah i tenzija koja se
generira uslijed Božjeg odbacivanja. Krist je znao da će se Bog
odmaknuti od njega i svaliti svoj bijes na njega. Ljubav prema
Ocu i strah od njegovog odbacivanja idu ruku pod ruku. To je
početak mudrosti i rezultat spoznaje Boga.
„Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega,
i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!“
Marko 12,30
Plan spasenja će završiti kada budemo mogli stajati rame uz
rame kao ravnopravni s Kristom, kada budemo imali savršeno je-
dinstvo s Ocem. Nije sve gotovo s prihvaćanjem Krista, prihva-
ćanjem njegovog života i pouzdanjem u posredničku službu, nije
gotovo ni s uskrsnućem i preobraženjem tijela za život vječni, nije
gotovo ni s ulaskom u nebeski Jeruzalem. Tek kada postignemo
savršeno jedinstvo s Bogom, onakvo kakvo ima Krist, tek tada je
gotovo, tada on postaje prvi od jednakih i otvaraju se novi ciljevi
i vidici. To govori o koliko visokim standardima karaktera se radi,
da mi svojim silama tu ne možemo apsolutno ništa i da je to pos-
ljedica čiste Božje milosti i Božjeg odabira. Primiti sve ovlasti i
položaj u Očevoj hijerarhiji koji ima Krist, jer Bog nam je obećao
to što ni najvišim anđelima nije dano, to može jedino netko koga

~ 34 ~
Bog beskrajno voli i na koga je izlio svoj Duh do najveće punine,
onoliko koliko on ustvari maksimalno može primiti. To sve čeka
kršćane jednog dana. Zato treba cijeniti Kristov karakter jer to je
konačna Božja nagrada koja nam je pripremljena, karakter savr-
šenog Božjeg djeteta i ovlasti koje to nosi sa sobom u Božjem
svemiru.

~ 35 ~
5. Što nas kvalificira za
kraljevstvo nebesko?
Ukratko, sposobnost postizanja savršenog karaktera i prihva-
ćanja Kristovih ovlasti uz puno Božje povjerenje. Završetak i cilj,
a ne početak tog procesa duhovnog rasta i razvoja definiraju oda-
bir dionika kraljevstva nebeskog. Ovo je ključan predmet mani-
pulacije svih „Crkava“, svih sekularnih svjetovnih sustava. Svi
oni obećavaju rad i napredak u Božjoj sili, rezultate postizanja
savršenstva, raja za čovjeka, ukoliko im se odlučimo pridružiti i
sudjelovati u njihovim naporima. Imitacija Božje sile je njihov
vrhunski cilj, jer čovjek je stvoren da služi svom Stvoritelju i u-
živa u okolini koja je stvorena po njegovoj mjeri i koja će savr-
šeno zadovoljiti sve njegove potrebe.
U Djelima apostolskim dana nam je jedna takva situacija:
„Zato i neki Židovi zaklinjaoci-potukači pokušaše zazvati
ime Gospodina Isusa nad one koji imahu zle duhove. Govorili
su: ‘Zaklinjem vas Isusom koga Pavao propovijeda.’ To či-
njaše sedam sinova nekog Skeve, židovskoga velikog sveće-
nika. Zli im duh odvrati: ‘Isusa poznajem i Pavla znam, ali
tko ste vi?’ I čovjek u kome bijaše zli duh, nasrnu na njih i
nadjača ih te oni goli i izranjeni pobjegoše iz one kuće.“ Djela
apostolska 19,13-16
Sinovi Skeve pokušali su imitirati Božju silu istjerivanja zlo-

~ 36 ~
duha te se tako osvjedočiti pred svijetom kao pronositelji svje-
dočanstva Isusovog. Njihov pokušaj završio je katastrofalno, tako
da su jedva izvukli živu glavu. Upravo zato je nužno poznavati
metode i svrhu rada Sina Božjeg, Božji plan spasenja te način na
koji se on ostvaruje. Iz toga proizlaze svi Božji darovi čovjeku,
kao i sila kojom Bog radi na ostvarenju svog plana.
„Sazva dvanaestoricu i dade im moć i vlast nad svim zlo-
dusima i da liječe bolesti.“ Luka 9,1
Istjerivanje zloduha je samo jedna od vlasti i ovlasti Božjih
odabranika u cilju izgradnje zajednice na Zemlji. Postoje mnogi
drugi Božji darovi koji služe kao resurs u razvoju karaktera poje-
dinca i zajednice vjernika koji jednog dana imaju postati savršeni.
Bog je mjerilo savršenstva i što smo više usklađeni s njim, to po-
stajemo savršeniji u svom karakteru. Sve ostalo što nam Bog daje
kao dar i pomoć u postizanju tog cilja je ustvari podređeno tome.
Božji darovi čovjeku nisu cilj nego sredstvo postizanja cilja, sa-
vršenstva.
„Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebe-
ski!“ Matej 5,48
„I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali ne za-
dobiše obećano jer Bog je za nas predvidio nešto bolje da oni
bez nas ne dođu do savršenstva.“ Hebrejima 11,39-40
Kristova žrtva bila je nezamjenjivi dio tog puta prema savr-
šenstvu, jer nas je oslobodila okova naše pale prirode i otvorila

~ 37 ~
nam vrata suživota s Ocem. Postavljanje bilo čega ili koga dru-
goga na to mjesto žrtve Sina Božjeg za palog čovjeka vodi u si-
gurnu propast.
„Jednim uistinu prinosom zasvagda usavrši posvećene.“
Hebrejima 10,14
Krist je prvi postigao savršenstvo kakvo traži Otac i po tome
postao prvi među budućom braćom. Njegova žrtva postala je
ključan resurs i faktor spasenja čovjeka, ali to nam samo po sebi
ne govori ništa o zadovoljenju kriterija spasenja pojedinog čo-
vjeka, samo o karakteru Krista i savršenstvu koje Bog traži. Nitko
se neće spasiti samo zbog toga što se Krist žrtvovao, iako je to
ključan faktor.
„Dolikovalo je doista da Onaj radi kojega je sve i po ko-
jemu je sve - kako bi mnoge sinove priveo k slavi - po pat-
njama do savršenstva dovede Početnika njihova spasenja.“
Hebrejima 2,10
Bog je obećao vrlo uzvišenu poziciju svima koji uđu u kra-
ljevstvo nebesko. Poziciju koja je iznad one koju imaju anđeli, ili
koju je nekada imao Lucifer na nebu. Obećao nam je poziciju Sina
Božjeg po karakteru i ovlastima, s tim da će on uvijek biti prvi,
naša prvina, a svi ostali će slijediti.
„Ta kome od anđela ikad reče: Ti si sin moj, danas te
rodih; ili pak: Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin.“
Hebrejima 1,5

~ 38 ~
„Svi ti zar nisu služnički duhovi što se šalju služiti za one
koji imaju baštiniti spasenje?“ Hebrejima 1,14
„Ali svatko u svom redu: prvina Krist, a zatim koji su
Kristovi, o njegovu Dolasku.“ 1. Korinćanima 15,23
„Po svom naumu on nas porodi riječju Istine da budemo
prvina neka njegovih stvorova.“ Jakovljeva 1,18
Upravo u ovome krije se velika zamka za sve koji povjeruju
u Krista, jer Lucifer je također želio Kristove ovlasti, ali nije želio
imati njegov savršeni karakter poslušnosti Ocu. Želio je moć koju
nosi Kristova pozicija, ali da tu moć ne koristi kao sluga i služi
drugim stvorenjima nego da tu moć koristi kao tiran. Krist nikada
nije pokazivao takav karakter i svoje sljedbenike nazivao je svo-
jom braćom, sestrama, majkom, smatrao ih svojom obitelji, svo-
jom najužom obitelji koja će jednog dana vladati u raju. To je
jedan od ključnih faktora izbora u Božje kraljevstvo.
„Ta i Posvetitelj i posvećeni - svi su od jednoga! Zato se
on i ne stidi zvati ih braćom“ Hebrejima 2,11
„Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.“
Marko 3,35
Postoji još jedna analogija između Krista kao svećenika i nje-
govih odabranika kao Božjeg svećenstva. Ovdje se također poka-
zuje što je konačni cilj Božjeg plana spasenja čovjeka i koji su
kriteriji ulaska u Božje kraljevstvo. Krist je začetnik spasenja, jer
njegova žrtva omogućila je ljudima brisanje posljedica grijeha

~ 39 ~
njegovim zagovorom, te tako otvorila vrata njihovog ulaska u za-
jednicu s Ocem koju je Sin imao od početka i koju ima i danas.
Tako se očituje ljubav prema čovjeku, jer Bog je napravio sve da
ga uzdigne od smrtnog i okaljanog stvorenja do savršenstva Sina
Božjeg.
„Tako i Krist ne proslavi sam sebe postavši svećenik, nego
ga proslavi Onaj koji mu reče: Ti si sin moj, danas te rodih.“
Hebrejima 5,5
„I, postigavši savršenstvo, posta svima koji ga slušaju za-
četnik vječnoga spasenja - proglašen od Boga Velikim sveće-
nikom po redu Melkisedekovu.“ Hebrejima 5,9-10
„Blažen i svet onaj tko je dionik toga prvog uskrsnuća!
Nad njim druga smrt nema vlasti: oni će biti svećenici Božji i
Kristovi i s njime će kraljevati tisuću godina.“ Otkrivenje 20,6
Po tome vidimo da su kriteriji spasenja isti od Adama do da-
nas i nema govora o nekakvim dispenzacijama. Božja objava je
progresivna, ali to što danas postoji generalno puno više znanja o
Božjem planu spasenja nego u nekom drugom vremenskom peri-
odu nema nikakvu ulogu. To što će netko u trenutku uskrsnuća
imati 100 puta više znanja kojeg nam je Bog dao od nekoga dru-
gog tko bude uskrsnut pored njega nema ulogu, bitan je kraj, a to
je da će jednog dana obojica imati savršen karakter.
Postignuto znanje samo po sebi nije kriterij jer svejedno nitko
nema takvu razinu znanja, niti karakter da bi mogao biti savršeni
Sin Ocu. Poslušnost djelima Zakona također nije kriterij. Kriterij
je uvijek karakter, a ne trenutno stanje izvršenja Božjeg plana ili

~ 40 ~
bilo što drugo. Kriterij je to da li će netko jednog dana moći pos-
tati savršeno Božje dijete, jer u ovom životu to nitko osim Mesije
nije postao. Zato je bitna poslušnost Kristu vjerom i što je moguće
veća razina povlačenja Božjih darova koje nam je Bog omogućio
za izgradnju zajednice i za naš rast prema savršenstvu.
Znači li to da smo potpuno nemoćni i da ne bi trebali raditi
ništa nego samo čekati da Bog završi posao?
Hoće li se tako Bog ponašati i u raju?
Hoće li raditi sve raditi sam i bez ikakvih očekivanja za svoje
odabrane?
Jesu li naši napori potpuno bezvrijedni u bilo kojem kontek-
stu?
U kontekstu postizanja našeg spasenja, naši napori su pot-
puno bezvrijedni, jer ne možemo sami sebe dovesti do savršens-
tva niti uzdići s razine smrtnih stvorenja i otpale rase. Nemamo
niti znanje, niti kriterije za svoj duhovni rast, niti sposobnosti da
izbrišemo posljedice grijeha, niti vlast kojom bi to učinili. Zato
nam je potrebna pomoć i zagovor Krista. Međutim, treba razliko-
vati pokušaj spasenja svojim djelima i napor učinjen u promjeni
svog načina razmišljanja i ponašanja. To je uvijek naša odluka.
Bog sve servira na pladnju, ali mi moramo to prihvatiti ili odbiti.
Djela ne služe za usavršavanje karaktera, za to služe Božja
milost i Božji darovi. Djela služe za učvršćivanje karaktera u spo-
znaji koju smo dosegli, za utjelovljenje duha i istine koja nam je
dana, za učvršćivanje vjere u našem biću. Djelima i odlukama mi-
jenjamo svoj karakter, integriramo nove obrasce ponašanja i is-
tine koje su nam dane u svoj karakter, vjera raste u nama. Sve više
se oblikujemo po vjeri i prihvaćamo vjeru u svoj karakter, ali nisu
naša djela uzrok toga nego su naša djela posljedica rada Duha u
nama.

~ 41 ~
„Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo,
gle, nasta!“ 2. Korinćanima 5,17
Tako Krist postaje naša stvarnost, ali ne samo naša stvarnost
svojom ulogom Mesije, kao nekoga tko je preuzeo na sebe grijehe
svojih odabranih i otvorio im vrata vječnog života nego i duhovna
stvarnost savršene poslušnosti koju Bog očekuje da svi odabrani
jednog dana postignu. Žrtva Sina Božjeg nije bila sama sebi
svrha, ona je bila sredstvo bez kojeg se to ne bi moglo postići.
Tako smo iz stvarnosti smrti u kojoj živimo dobili nadu u stvar-
nost savršenstva koja se tek ima ispuniti.
Puno o kriterijima odabira govori i to tko će biti izbačen iz
kraljevstva nebeskog.
„Kukavicama pak, nevjernima i okaljanima, ubojicama,
bludnicima, vračarima i idolopoklonicima i svim lažljivcima
udio je u jezeru što gori ognjem i sumporom. To je druga
smrt.“ Otkrivenje 21,8
Posebno ću se osvrnuti na prvi kriterij, kukavice. Ukoliko
nam je dovoljno samo u sebi prihvatiti Krista, prihvatiti njegovu
posredničku službu i u svojoj glavi proglasiti se kršćanom, zašto
će Bog odbaciti kukavice? U čemu je njihov kukavičluk?
Kako itko može znati što je naša vjera i napakostiti nam ili
progoniti nas zbog toga ukoliko svoju vjeru držimo u intimi jer
konačno to i je naša osobna stvar?
Biblija nam daje odgovore:
„Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući
sami sebe.“ Jakovljeva 1,22

~ 42 ~
„Tako i vjera: ako nema djela, mrtva je u sebi. Inače, mo-
gao bi tko reći: Ti imaš vjeru, a ja imam djela. Pokaži mi svoju
vjeru bez djela, a ja ću tebi djelima pokazati svoju vjeru.“ Ja-
kovljeva 2,17-18
„Vidiš: vjera je surađivala s djelima njegovim i djelima
se vjera usavršila“ Jakovljeva 2,22
„Doista, srcem vjerovati opravdava, a ustima ispovijedati
spasava.“ Rimljanima 10,10
Bog traži i od svojih sljedbenika da odrade koliko mogu
prema svjetlu koje im je dano. Svjedočenje za istinu, pokušavanje
utjelovljenja Duha kojeg su primili, rad na izgradnji zajednice po
mjeri čovjeka, itd. su sve djela koja svaki kršćan može praktici-
rati. Primanje Duha nije samo sebi svrha nego utjelovljenje Duha
u svom karakteru i svojim djelima je svrha Božjeg plana, da mo-
žemo raditi Očevom silom što god od nas zatraži uz Očevo puno
povjerenje. Tako se manifestira poslušnost Bogu koja će od malih
djela narasti do ljudima nezamislivih razmjera ukoliko čvrsto ho-
damo tom stazom.
„Reče mu gospodar: ‘Valjaš, slugo dobri i vjerni! U ma-
lome si bio vjeran, nad mnogim ću te postaviti! Uđi u radost
gospodara svoga.’“ Matej 25,23
Također nam je dan i opis zajednice nad kakvom će Bog po-
staviti svoju odabranu djecu. To govori o kriterijima, jer to je ob-
lik zajednice koji Bog stvara iz svog karaktera. Zajednicu sreće,

~ 43 ~
radosti, blagostanja, bogatstva koje će se stalno umnažati i dosti-
zati sve veću razinu.
„I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni
tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer - prijašnje uminu.“
Otkrivenje 21,4
„Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne ču, i u
srce čovječje ne uđe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.“ 1.
Korinćanima 2,9
Jedino kroz savršenu poslušnost i povezanost s Ocem će to
Očevom silom biti moguće postići u raju. Kao što je Sin Božji
koristio Očevu silu kada je stvarao vidljivi i nevidljivi svijet, tako
će ju koristiti i Božji odabranici da osiguraju zajednicu maksi-
malne sreće, blagostanja i ispunjenosti za sva bića.
Ljudi danas nemaju predodžbu o tome jer je znanje o Božjoj
zajednici i samom Božjem planu za čovjeka napadnuto sa svih
strana, a oni koji pokušavaju raditi u tom smjeru progonjeni su od
svijeta.
„A od dana Ivana Krstitelja do sada kraljevstvo nebesko
silom se probija i siloviti ga grabe.“ Matej 11,12
Nasiljem se pokušava ugušiti kraljevstvo nebesko u svima
koji ga pokušavaju utjeloviti koliko je to moguće na ovom svijetu.
Svima onima koji rade zajedno s Ocem i pokušavaju postaviti Bo-
žje kategorije ljubavi, vjernosti, istine, pravednosti, milosrđa, do-
brote, itd. kao kriterij u svim ljudskim poslovima. Tako se svijet
očituje prema Božjem kraljevstvu, ali tako i s druge strane jedan

~ 44 ~
dio ljudi pokazuje da još uvijek cijene Božji karakter i da nisu svi
u otvorenoj pobuni.
Sve to skupa može izazvati nedoumice kod čovjeka i što je
sve potrebno da se čovjek spasi, jer nama je to samima nemoguće.
Čak su i apostoli bili u nedoumici:
„Koji su to čuli, rekoše: ‘Pa tko se onda može spasiti?’ A
on će: ‘Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu.’“ Luka
18,26-27
Kristova moć u pogledu spasenja čovjeka pokazana je u jed-
nom drugom prizoru:
„Jedan ga je od obješenih zločinaca pogrđivao: ‘Nisi li ti
Krist? Spasi sebe i nas!’ A drugi ovoga prekoravaše: ‘Zar se
ne bojiš Boga ni ti, koji si pod istom osudom? Ali mi po pravdi
jer primamo što smo djelima zaslužili, a on - on ništa opako
ne učini.’ Onda reče: ‘Isuse, sjeti me se kada dođeš u kraljev-
stvo svoje.’ A on će mu: ‘Zaista ti kažem danas: bit ćeš sa
mnom u raju!’“ Luka 23,39-43
Očito je taj zločinac što je bio razapet pored Krista vjerovao
da je on pravednik i da je kralj u svom kraljevstvu. Vjerovao je
da je Mesija koji je poslan Židovima i javno je svjedočio za tu
istinu. Konačno, bojao se Boga jer je znao tko je Bog, a strah Bo-
žji je dokaz mudrosti i spoznaje Boga, cijenio je Kristov karakter,
znao je da je on nevin osuđen i da se nije bunio protiv toga. Krist
je u njegovom karakteru vidio dovoljno potencijala da ga jednog
dana u raju preobrazi u savršenog sina Božjeg. To samo svjedoči
kolika je ljubav Stvoritelja prema svojim stvorenjima.

~ 45 ~
„To će biti baština pobjednikova. I ja ću njemu biti Bog,
a on meni sin.“ Otkrivenje 21,7
Svi su pozvani, a malo je izabranih. Bog je sve pozvao da
krenu tom stazom, da uđu u odnos s njim i tako kroz njegovu po-
moć i milost uđu u kraljevstvo nebesko. To je put spoznaje Boga,
prihvaćanja njegovog Duha i rast u tom Duhu do savršene punine
jednog dana.
„Neka vam dadne po bogatstvu Slave svoje ojačati se po
Duhu njegovu u snazi za unutarnjeg čovjeka da po vjeri Krist
prebiva u srcima vašim te u ljubavi ukorijenjeni i utemeljeni
mognete shvatiti sa svima svetima što je Dužina i Širina i Vi-
sina i Dubina te spoznati nadspoznatljivu ljubav Kristovu da
se ispunite do sve Punine Božje. Onomu pak koji snagom u
nama djelatnom može učiniti mnogo izobilnije nego li mi mo-
liti ili zamisliti “ Efežanima 3,16-20
Na nama je odluka, Bog daje milost u izobilju.
„Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti.“ Luka
12,34

~ 46 ~
6. Izabranost i slobodna volja
Sigurno ste mnogo puta čuli, možda i sami bili uvjeravani da
je dovoljno biti članom neke „Crkve“ da bi bili odabrani za kra-
ljevstvo nebesko. Članstvo u „Crkvi“ garantira vam ulazak u raj
jer ste dio zajednice izabranih iz svijeta. Vaša odluka i izbor svodi
se samo na pronalazak i odabir prave „Crkve“ koja je nositeljica
i nastavljač Kristovog poslanja na Zemlji.
No je li uistinu tako i što mi uopće možemo odabrati svojom
voljom?
Božji svemir nije nekakva virtualna simulacija stvarnosti
gdje mi možemo odabrati ili stvoriti što želimo, s ishodom kakav
god mi poželimo. Gdje je sve podređeno našim željama, ili našoj
volji, gdje mi proizvoljno biramo smjer u kojem krenuti i što će
se dogoditi na tom putu, gdje mi definiramo izbore i ishode tih
izbora.
Zakone koji postoje u svemiru mi ne možemo tek tako redi-
zajnirati svojim mislima kako se nama prohtije, onako kako se to
može u kompjuterskoj igrici ili animiranom filmu u kojem je sve
moguće i ostvarivo. Nama je ponuđen samo izbor unutar unapri-
jed definiranog oblika zajednice, kao što je taj izbor bio ponuđen
i svim drugim inteligentnim bićima. Naravno da je definicija i u-
opće oblik postojanja neke zajednice određen Božjim modelom i
utemeljenjem i samo ono što Bog dopusti može uopće postojati.
To je jako bitno za shvatiti, jer to će nam osvijetliti okolnosti i
posljedice naših izbora.
Zamka za čovjeka postavlja se u vidu neograničene slobodne

~ 47 ~
volje koju ograničava samo ljudska mašta i ono što možemo za-
misliti. Iza takvih vjerovanja stoji sam Sotona koji poziva čovjeka
da stvara zajedno s njim svijet u kojem će sve biti dozvoljeno, sve
biti moguće i u kojem će čovjek biti uistinu „slobodan“. „Stva-
rajte sa mnom“ poziv je upućen otpalom, neposvećenom i zave-
denom čovjeku. S druge strane Bog nam je objavio pravila, načela
i obličje zajednice koju je on stvorio za svoja bića, kao i poziv da
se radi njegovom silom u ostvarenju svih ciljeva. Bog ne očekuje
od ljudi da rade s njim kao ravnopravni nego da rade njegovom
silom kao njegova djeca i baštinici.
Što mi onda ustvari biramo?
Mi biramo samo formu, obličje izvršenja, nikako model, ili
definiciju modela zajednice inteligentnih bića. Bog je postavio
model u kojem postoji stroga hijerarhija koja se zasniva na spo-
sobnosti zadovoljenja potreba bića na nižim razinama. Upravo
zato nas je Stvoritelj informirao o namjerama jednog od svojih
anđela kerubina:
„Postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika: bio si na
svetoj gori Božjoj, hodio si posred ognjena kamenja. Savršen
bješe na putima svojim od dana svojega rođenja dok ti se u
srcu ne zače opačina. Obilno trgujući, napuni se nasiljem i sa-
griješi. Zato te zbacih s gore Božje, istrgoh te, kerube zaštit-
niče, isred ognjenoga kamenja. Srce ti se uzoholi zbog ljepote
tvoje, mudrost svoju odnemari zbog svojega blaga! Na zemlju
te bacih i predah te zemaljskim kraljevima da te prezirno gle-
daju.“ Ezekiel 28,14-17
„U svom si srcu govorio: ‘Uspet ću se na nebesa, povrh
zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići. Na zbornoj ću stolovati

~ 48 ~
gori na krajnom sjeveru. Uzaći ću u visine oblačne, bit ću je-
dnak Višnjemu.’“ Izaija 14,13-14
To je bio izbor koji je Lucifer napravio na nebu, on je odab-
rao sebe postaviti u središte i na vrh zajednice anđela koje je Bog
stvorio. Bog je dopustio aktivnosti koje je Lucifer provodio sa
svrhom postizanja tog cilja, dopušta mu ih i danas s istom namje-
rom kao i nekada, da vidi što će tko odlučiti. Bog želi da mi njega
odaberemo, no ukoliko odaberemo bilo koga ili što drugo da nam
ispuni naše fizičke i duhovne potrebe, Bog se tome ne protivi,
poštuje naš izbor.
Postavljenje bilo koga ili bilo čega drugoga osim Stvoritelja
na vrh hijerarhije bilo koje ljudske zajednice vodi u stagnaciju,
moralno i intelektualno degradiranje čovjeka i konačno sigurnu
propast u grijehu i smrti.
„Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni
slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se
pomrači bezumno srce njihovo. Gradeći se mudrima, polu-
dješe i zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem
raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova.“ Ri-
mljanima 1,21-23
Bogu se uvijek mora iskazivati čast i slava koja mu pripada.
To je jedini način da osiguramo maksimalno blagostanje za sva
stvorena bića, to je jedini ispravan način življenja i postojanja.
Bilo kakva idolatrija bilo prema anđelima, bilo prema čovjeku,
bilo prema životinjama, ili čak prirodnim silama i pripisivanje za-
sluga njima za čovjekovo blagostanje, izraz je krajnjeg odbijanja
Stvoriteljevog karaktera, njegovih namjera, milosti i svih darova

~ 49 ~
koje on nudi čovjeku kao izraz ljubavi Oca prema svojoj djeci.
Ovo je jako važno razmotriti s pozicije odabranosti, jer i neki
od Bogu najvjernijih ljudi ikada bili su iskušani po tom pitanju i
otpali. Primjer toga je Mojsije koji je jedan od duhovnih velikana
koji su hodali ovim svijetom i čovjek koji je zaslužan za obilje
Božjih darova koje je Bog izlio na Izraelce.
„Toga istog dana Jahve reče Mojsiju: ‘Popni se na goru
Nebo u Abarskom gorju - ono je u moabskoj zemlji nasuprot
Jerihonu - pa pogledaj zemlju kanaansku što ću je dati u po-
sjed Izraelcima. Onda umri na gori na koju se uspneš i prid-
ruži se svojim precima kao što je i tvoj brat Aron, koji je umro
na brdu Horu, bio pridružen svojima. A to zato što ste mi se
iznevjerili sred Izraelaca kod Meriba Kadeša, kod voda u pu-
stinji Sinu: niste očitovali moju svetost među Izraelcima. Zato
ćeš samo izdaleka vidjeti onu zemlju, ali u nju nećeš ući - u
zemlju koju dajem Izraelcima.’“ Ponovljeni zakon 32,48-52
Mojsije nije mogao ući jer nije podao slavu Bogu kada je Bog
to zaslužio svojim čudom u pustinji. Bogu to nije bilo bitno zbog
njegovog ega ili želje za „frajerisanjem“ pred svijetom nego zbog
toga da Izrael vidi da njihov Bog brine za njih, da upoznaju nje-
gov karakter i da vide da će sve njihove tjelesne potrebe biti za-
dovoljene dok god je on s njima i stoji nad njima.
„On je Stijena, djelo mu je savršeno, jer pravi su svi nje-
govi putovi. Bog je on vjeran i bez zloće, pravedan je on i pra-
vičan.“ Ponovljeni zakon 32,4
To ne znači da će Bog ispuniti sve što ljudi zamisle ili što im

~ 50 ~
uopće može pasti na pamet nego da Bog najbolje zna što im treba
i kako im osigurati sreću. Mnogo Izraelaca je izginulo na tom putu
u Kanaan, upravo zato jer nisu poznavali, niti cijenili Božji ka-
rakter, niti mu vjerovali da je pripremio za njih zemlju u kojoj
teče med i mlijeko. Puno puta Izrael će i kasnije ponoviti istu po-
grešku. Božji odabrani narod koji je imao biti primjer svijetu kako
izgleda zajednica vjernih i poslušnih Bogu, koja želi i prihvaća
Božju vladavinu te tako pronosi svijetom obličje Božje zajednice
te privlači iz svijeta sve Božje odabrane, okaljala se gore nego
neznabožački narodi oko njih. Njihova izabranost i prvenstvo nije
im puno pomoglo nakon niza otvorenih izraza volje za odbaciva-
njem Boga.
Još zorniji primjer je sam Sin Božji koji je također bio testi-
ran i mogao je odabrati kome će se pokloniti i služiti.
„Ðavao ga onda povede na goru vrlo visoku i pokaza mu
sva kraljevstva svijeta i slavu njihovu pa mu reče: ‘Sve ću ti
to dati ako mi se ničice pokloniš.’ Tada mu reče Isus: ‘Odlazi,
Sotono! Ta pisano je: Gospodinu, Bogu svom se klanjaj i
njemu jedinom služi!’“ Matej 4,8-10
Čemu testiranje Mesije ako nije mogao otpasti od Oca? Koja
je bila svrha ponude Sotone, ako Krist nije mogao svojom voljom
odabrati kome služiti? Što je uopće svrha Mesije, ako ju Sin Božji
nije svojevoljno mogao odabrati i izvršiti?
Informirani smo da Duh provodi pečaćenje za dan uskrsnuća.
Duh nas hoće opečatiti, ali samo ako se kvalificiramo za raj. U-
pravo „Crkve“ će propagirati tumačenja da smo pristupanjem po-
jedinoj „Crkvi“ opečaćeni za uskrsnuće bez obzira na naš karakter

~ 51 ~
ili na naše daljnje izbore. Sve ovo treba gledati u kontekstu po-
sredničke službe Mesije dok ona traje, kada jednom završi, tada
je ionako sve gotovo, pečaćenje je zauvijek završeno za sve ljude.
„U njemu ste i vi, pošto ste čuli Riječ istine - evanđelje
spasenja svoga - u njemu ste, prigrlivši vjeru, opečaćeni Du-
hom obećanim, Svetim“ Efežanima 1,13
„I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste o-
pečaćeni za Dan otkupljenja!“ Efežanima 4,30
Upravo u prije navedenim tumačenjima izabranosti krije se
zamka kojom „Crkve“ pokušavaju regrutirati svoje članove. Te
iste ljudske organizacije nakon što im čovjek pristupi neće objas-
niti zašto su duhovno prazne, zašto ih ne prate duhovni darovi,
zašto u njima ne stoluje istina, zašto čovjek ne doživi duhovni rast
i zašto ne napreduje Božje djelo nego napreduje punjenje blagajni
i povećanje materijalne imovine „Crkve“.
Koncentrirat ćemo se više na Božji odabir nego na ljudsko
odbacivanje istine, jer bilo kakvo odbacivanje Boga svejedno
vodi u sigurnu propast.
„Nitko ne može doći k meni ako ga ne povuče Otac koji
me posla; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan. Pisano je u Pro-
rocima: Svi će biti učenici Božji. Tko god čuje od Oca i pouči
se, dolazi k meni.“ Ivan 6,44-45
Da li biti Božji učenik znači biti slijepi sljedbenik i apologet
neke „Crkve“ ili ljudske organizacije?

~ 52 ~
Kako će se itko poučiti nego kroz Božji dar spoznaje, mud-
rosti, itd.?
„A sve to djeluje jedan te isti Duh dijeleći svakomu na-
pose kako hoće.“ 1. Korinćanima 12,11
Nije li to upravo onaj Duh koji vrši pečaćenje?
Sve ovo nam govori da mi ne biramo niti stvaramo nešto
novo i autentično, za to nas Stvoritelj nije ni predvidio. Mi biramo
između života i smrti, između rasta i degeneracije, između
vječnosti i propasti. Na nama je konačna procjena.
„Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će
tijelo tvoje biti svijetlo. Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će ti-
jelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi -
tamna, kolika će istom tama biti?“ Matej 6,22-23
To nam govori Krist o ispravnosti naših procjena. S druge
strane žrtvovao je sebe da nam omogući izbor i da možemo na-
praviti vlastitu procjenu te popraviti pogrešan izbor ukoliko ga
shvatimo i uočimo.
„Dječice moja, ovo vam pišem da ne griješite. Ako tko i
sagriješi, zagovornika imamo kod Oca - Isusa Krista, Prave-
dnika.“ 1. Ivanova 2,1
Svaki čovjek je jako vezan uz Krista zbog njegove vlasti nad
duhom životnim u čovjeku, ljudski život i sudbina direktno ovise
o Kristu i njegovoj milosti. „Crkve“ to znaju i zato pokušavaju
imitirati Kristovu silu i ovlasti koje je dao svojim učenicima da

~ 53 ~
sebe uzdignu pred svijetom.
„Mnogi će me u onaj dan pitati: ‘Gospodine, Gospodine!
Nismo li mi u tvoje ime prorokovali, u tvoje ime đavle izgonili,
u tvoje ime mnoga čudesa činili?` Tada ću im kazati: `Nikad
vas nisam poznavao! Nosite se od mene, vi bezakonici!’“ Ma-
tej 7,22-23
Svaki član bilo koje kršćanske „Crkve“ dobije i više nego do-
voljno informacija da može spoznati istinu želi li to. Ovdje nam-
jerno potenciram „Crkve“ jer ukoliko je netko odlučio biti ateist,
agnostik ili otvoreni sotonist za njega ustvari nema nikakvog
spasa, dok mnogi ljudi ulaze u „Crkve“ tražeći Boga, a „Crkve“
im obećaju da će ga kod njih i naći.
Zašto onda ljudi nisu promijenjeni, zašto im se ništa ne do-
gađa u karakteru?
Vrlo jednostavno, zato jer ne cijene Kristov karakter. To je
početak svega, to je ustvari sam preduvjet pokajanja pred Bogom,
jer zašto bi se netko kajao, ako ne zna protiv koga i čega je sagri-
ješio? A samo netko tko spozna Kristov (ustvari Očev) karakter i
zajednicu koja proizlazi iz tog karaktera može shvatiti protiv koga
i čega je bio u otvorenoj pobuni i pokajati se zbog toga. Tek nakon
toga Krist u suradnji s Ocem može iskoristiti svoje silne ovlasti
da čovjeka promijeni i podigne ga iz blata.
„Ja sam Alfa i Omega, govori Gospodin Bog - Onaj koji
jest i koji bijaše i koji dolazi, Svevladar.“ Otkrivenje 1,8
Krist će ga kao svog budućeg brata podići do svoje razine.

~ 54 ~
„Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima
koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. Jer
koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina
njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom.
Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda;
koje opravda, te i proslavi.“ Rimljanima 8,28-30
Ljubiti i cijeniti Božji karakter je početak odnosa s Bogom.
Ljubiti, cijeniti i biti odan „Crkvi“ i njenim učenjima kontra o-
noga što nas je Bog poučio o sebi i poučio nas o nama samima je
potpuno promašeno. Uostalom, Bog više nikada neće dopustiti
novu pobunu na nebu, to nam puno govori o tome koga uopće
Bog želi izabrati u svoju zajednicu. To nisu ljudi velike svjetovne
mudrosti ni ugleda nego ljudi koji vole i slijedit će Boga i Krista
ako treba i svojim životom. Nikada im neće pasti na pamet da im
se u ičemu suprotstave i ikako dovedu vlast njih dvojice u pitanje.
„A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istin-
skog Boga, i koga si poslao - Isusa Krista.“ Ivan 17,3
To nam govori i prva Božja zapovijed.
„Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egi-
patske, iz kuće ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene.“
Izlazak 20,3-4
Svaki put kada biramo nešto izvan onoga što je Bog stvorio,
biramo Sotonu, biramo nastavak pobune, biramo stvarati druga-
čije od onoga što nam je pripremljeno te tako biramo propast, po-

~ 55 ~
dižemo pobunu protiv Božjeg stvorenja. Svaka sigurnost u samo-
uzdizanju koju nam daju organizacije ovog svijeta lažna je sigur-
nost. Samouzdizanje i velika djela i podvizi koji se cijene na o-
vom svijetu ne vode do besmrtnosti i vječnosti kako nas uče sus-
tavi ovog svijeta. Jedino Krist nas može podići do te razine, sve
što je stvoreno na ovom svijetu nestat će zajedno sa svijetom kada
Bog bude čistio Zemlju od posljedica pobune. Sva velika djela
koja danas svijet cijeni, nestat će u plamenu i ognju. Svi životi
koje Krist odbaci čeka ista sudbina.
„Tko se god ne nađe zapisan u knjizi života, bio je bačen
u jezero ognjeno.“ Otkrivenje 20,15
Krist nas je upozorio da bdijemo, da budemo budni dok god
se on ne vrati. Čemu ovo upozorenje ako smo već odavno za-
pečaćeni?
„Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.“ Marko 13,33
„Svjedok za sve ovo govori: ‘Da, dolazim ubrzo!’ Amen!
Dođi, Gospodine Isuse!“ Otkrivenje 22,20

~ 56 ~
7. Povezanost s Kristom
Najbitnija stvar u životu svakog čovjeka je njegov odnos s
Kristom. Sam život na ovom svijetu, ali i onaj u budućem mu o-
visi o tome. Ljudi većinom nemaju predodžbu o tome jer rijetko
tko im govori istinu o tome tko je Krist i čemu služi to pomazanje.
„Crkve“ ga prikazuju kao mističnu povijesnu ličnost s neja-
sno definiranim karakterom „bogočovjeka“ (ovo je njima jako bi-
tno zato da uvjere ljude da oni imaju Božji autoritet, zato koriste
te konstrukcije o „bogočovjeku“) koji je u jednom trenutku ponio
grijehe svijeta na sebi i osigurao nam vječni život, sve je ustvari
obavijeno mistikom i velom nejasnoća. Rijetko tko ide dalje od
toga, ulazi u dubinu njegovog karaktera i misije. U njegov život
se upire prstom kao nešto što se dogodilo u prošlosti i čega smo
mi danas baštinici, kao da više nije živ, a njegova „Crkva“ je da-
našnja realnost te da je praktički svoje ovlasti prepustio „Crk-
vama“ da one upravljaju njegovom zajednicom na Zemlji. Stalno
nam se pred očima maše križem i žrtvom, a ne ulazi se dublje u
uvid čemu je služila ta žrtva, osim da opere grijehe onih koje „Cr-
kva“ proglasi spašenima. Krist sve to dopušta, jer davno smo u-
pozoreni:
„Ne varajte se: Bog se ne da izrugivati! Što tko sije, to će
i žeti!“ Galaćanima 6,7
Upravo tim usporedbama sa sjemenom Bog nam je pokazao
suštinu svog plana spasenja čovjeka i zašto nam je Krist uopće
bio potreban. Riječ Božja je sjeme koje Bog posadi u čovjeka, a

~ 57 ~
to sjeme će proklijati i rasti u nama na ovom svijetu dok konačno
ne donese plod na idućem.
„On odgovori: ‘Sijač dobroga sjemena jest Sin Čovječji.
Njiva je svijet. Dobro sjeme sinovi su Kraljevstva, a kukolj
sinovi Zloga. Neprijatelj koji ga posija jest đavao. Žetva je
svršetak svijeta, a žeteoci anđeli. Kao što se kukolj sabire i
ognjem sažiže, tako će biti na svršetku svijeta.’“ Matej 13,37-
40
„A onaj koji pribavlja sjeme sijaču i kruh za jelo, pribavit
će i umnožiti sjeme vaše i povećati plodove pravednosti vaše.“
2. Korinćanima 9,10
„A on im reče: ‘Vama je dano znati otajstva kraljevstva
Božjega, a ostalima u prispodobama - da gledajući ne vide i
slušajući ne razumiju. A ovo je prispodoba: Sjeme je Riječ
Božja. Oni uz put slušatelji su. Zatim dolazi đavao i odnosi
Riječ iz srca njihova da ne bi povjerovali i spasili se. A na ka-
menu - to su oni koji kad čuju, s radošću prime Riječ, ali ko-
rijena nemaju: ti neko vrijeme vjeruju, a u vrijeme kušnje ot-
padnu. A što pade u trnje - to su oni koji poslušaju, ali pone-
seni brigama, bogatstvom i nasladama života, uguše se i ne
dorode roda. Ono pak u dobroj zemlji - to su oni koji u ple-
menitu i dobru srcu slušaju Riječ, zadrže je i donose rod u
ustrajnosti.’“ Luka 8,10-15
Ukoliko sjeme padne na plodno tlo u nama i prihvatimo Riječ
Božju kao istinu možemo očekivati da će nam se dogoditi trans-
formacija karaktera u na u grubo 4 faze:

~ 58 ~
1. Ljubav i poštovanje prema Božjem karakteru nakon što
smo bili izloženi i povjerovali Riječi Božjoj. Uzdizanje i veličanje
Božjeg karaktera iznad svega, jer iz njega izvire sve što je dobro
za čovjeka. Ovo je početak odnosa s Bogom.
2. Pokajanje pred Bogom zbog našeg načina razmišljanja i
djelovanja jednom kada shvatimo koliko vrijede naša pamet, pro-
cjene i naša djela u usporedbi s Božjim i kuda nas to vodi. Prih-
vaćanje moralnog Zakona i Kristove posredničke službe. Spoz-
naja da je Božja zajednica savršena i točno po mjeri čovjeka. Os-
tvarenje svih ljudskih potreba dolazi samo od Stvoritelja.
3. Novorođenje, krštenje Duhom, formalno započinjanje
drugačijeg načina življenja i razmišljanja, početak rada u Božjoj
sili. Odbacivanje zabluda svijeta. Sve dublje razumijevanje mo-
ralnog zakona i otkrivanje Božjih tajni. Postajemo radnici za že-
tvu.
4. Integracija u Božju zajednicu izabranih na ovom svijetu,
molitva za Božje darove da možemo nastaviti duhovni rast do sa-
vršenstva karaktera koji se ostvaruje Božjom silom i posredova-
njem Krista. Božji darovi u zajednici. Predstavljamo Božju zaje-
dnicu na Zemlji i radimo pod Kristovim vodstvom za konačno
ostvarenje Božjeg plana.
Početak odnosa s Ocem je spoznaja i poštivanje njegovog ka-
raktera. To je temeljni uvjet da da bi uopće mogli uzeti u razmat-
ranje integraciju u Božju zajednicu, jer netko tko odbija iskazati
dužno poštovanje, status, ili uopće ne cijeni Božji karakter iz ko-
jeg proizlazi i definirana je zajednica s Bogom, nema uopće što
tamo tražiti. Preduvjet prihvaćanja Božje riječi je da njoj budemo
izloženi.
„Govorio im je: ‘Žetva je velika, ali radnika malo. Molite

~ 59 ~
dakle gospodara žetve da radnike pošalje u žetvu svoju.’“
Luka 10,2
„I ja ću poslati dva svoja svjedoka da, obučeni u kostrijet,
prorokuju tisuću dvjesta i šezdeset dana.“ Otkrivenje 11,3
Bilo usmeno svjedočenje, bilo pisana Riječ Božja (dva svje-
doka iz Otkrivenja koji simboliziraju dva saveza, Stari i Novi) ili
bilo koji drugi način preko kojeg ćemo doći do i spoznati istinu o
Božjem karakteru i planu za čovjeka posijat će sjeme u nama.
„Ja ljubim one koji ljube mene i nalaze me koji me traže.“
Mudre izreke 8,17
„Sine moj, ako primiš moje riječi i pohraniš u sebi moje
zapovijedi, i uhom svojim osluhneš mudrost i obratiš svoje
srce razboru; jest, ako prizoveš razum i zavapiš za razborom;
ako ga potražiš kao srebro i tragaš za njim kao za skrivenim
blagom - tada ćeš shvatiti strah Gospodnji i naći ćeš Božje
znanje. Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje
i razboritost.“ Mudre izreke 2,1-6
Posljedica spoznaje Boga je pokajanje pred Bogom. U trenu-
tku kada shvatimo tko je Bog i kakav je njegov odnos prema svo-
jim stvorenjima, što je sve napravio za nas i što nam je pripremio
u budućnosti, te kakva je priroda njegove zajednice i uopće svrha
čovjeka u Božjem svemiru, možemo jedino izraziti beskrajnu za-
hvalnost Ocu i odbaciti svoje dosadašnje namjere i djela. Čovjek
je nesavršen u svakom pogledu, iz svog otpalog karaktera stvara
jedino propast i uništenje. Nikakvim svojim naporima ne može se

~ 60 ~
uzdići niti spasiti od kraljevstva smrti.
„Opakoga će uhvatiti njegova zloća i sapet će ga užad nje-
govih grijeha.“ Mudre izreke 5,22
„Da vam je odložiti prijašnje ponašanje, starog čovjeka,
koga varave požude vode u propast.“ Efežanima 4,22
Najuža definicija Božje zajednice izražena je kroz Deset Bo-
žjih zapovijedi. Njima je definiran odnos s Ocem kao i odnos iz-
među ljudi. Na ovom svijetu, u ovom grješnom tijelu čovjek ih ne
može postojano držati i zato mu treba zagovor Krista pred Ocem.
Kada uđemo u vječni život i dobijemo novo tijelo koje neće biti
podložno grijehu, tada će ih svi Božji odabrani moći držati bez
posrtanja. Prihvaćanje Božjih zapovijedi i moralnog zakona pos-
ljedica je razumijevanja prirode Božje zajednice u koju nam je
obećano ući.
„Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati.“ Ivan 14,15
Sve to dovest će čovjeka do stanja „novorođenja“ Duhom,
držanja moralnog zakona vjerom u Krista koja na kraju opravdava
pred Ocem. Rad u sili Božjeg Duha, oslanjanje na Krista, njegove
ovlasti i položaj u svemiru, općenito izvor i kriterij aktivnosti ni-
smo više mi i naša otpala priroda, strasti, požude, tjelesna mudrost
nego Otac i Sin. U ovoj fazi dobivamo dublje uvide u odnos Oca
i Sina te kako taj odnos definira sve ostale odnose u svemiru, kako
je to kriterij za sve zajednice inteligentnih bića, kako njih dvojica
rade da stvore okolinu savršenog ostvarenja svih potreba svojih
stvorenja.

~ 61 ~
„Njezin protulik, krštenje - ne odlaganje tjelesne nečis-
toće, nego molitva za dobru savjest upravljena Bogu - i vas
sada spasava po uskrsnuću Isusa Krista“ 1. Petrova 3,21
„Ta nanovo ste rođeni, ne iz sjemena raspadljiva nego ne-
raspadljiva: riječju Boga koji živi i ostaje.“ 1. Petrova 1,23
„On nas spasi ne po djelima što ih u pravednosti mi uči-
nismo, nego po svojem milosrđu: kupelji novoga rođenja i ob-
navljanja po Duhu Svetom koga bogato izli na nas po Isusu
Kristu, Spasitelju našemu, da opravdani njegovom milošću
budemo, po nadi, baštinici života vječnoga.“ Titu 3,5-7
„A onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca
Božja: onima koji vjeruju u njegovo ime, koji su rođeni ne od
krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževlje, nego - od
Boga.“ Ivan 1,12-13
„Tko god vjeruje: ‘Isus je Krist’, od Boga je rođen. I tko
god ljubi roditelja, ljubi i rođenoga.“ 1. Ivanova 5,1
I konačno tako postajemo dio Božjeg izabranog naroda na
Zemlji.
„Naša je pak domovina na nebesima, odakle iščekujemo
Spasitelja, Gospodina našega Isusa Krista.“ Filipljanima 3,20
„Zato, braćo, to revnije uznastojte učvrstiti svoj poziv i
izabranje: to čineći - ne, nećete posrnuti nikada!“ 2. Petrova

~ 62 ~
1,10
Kriteriji Božje zajednice odabranih postavljeni su odavno
prije nego je sam čovjek stvoren. Ispunjavanje i zadovoljavanje
kriterija donosi mjesto na nebu, kriterije je postavio Otac, a Sin
Božji pomaže čovjeku da ih ispuni pred Ocem. Bog se ne mijenja,
kao što se ne mijenja niti Krist, mi smo ti koji se trebaju promije-
niti da bi ušli u taj unaprijed definiran odnos njih dvojice i tako u
zajednicu s njima.
„Svaki dobar dar, svaki savršen poklon odozgor je, silazi
od Oca svjetlila u kome nema promjene ni sjene od mijene.“
Jakovljeva 1,17
„Isus Krist jučer i danas isti je - i uvijek.“ Hebrejima 13,8
To znači da su svi naši osobni napori prema usavršavanju bilo
svog karaktera, bilo zajednice u kojoj živimo, bilo zajednice oda-
branih bez Božje pomoći uzaludni. Sve to postaje ogroman teret
ukoliko se Božje djelo ne unosi u razmišljanje i djelovanje u svi-
jetu. Čak i ako podignemo efikasnost u materijalnoj domeni, još
uvijek nam ostaje ogromna duhovna praznina i duhovne potrebe
koje je nemoguće zadovoljiti materijalnim stvarima.
U Bibliji dana nam je jedna takva transformacija karaktera
jednog od velikana među Božjim apostolima.
„Savao je pak pustošio Crkvu: ulazio je u kuće, odvlačio
muževe i žene i predavao ih u tamnicu.“ Djela apostolska 8,3
Savao je bio školovani farizej, vrlo revan u svom poslu, u

~ 63 ~
držanju djela Zakona i u namjeri da se obračuna s kršćanima, se-
ktom heretika kako su ih tada smatrale židovske vođe. Nije ni su-
mnjao da su ga trovali lažima da zadrže svoju poziciju u narodu.
„Savao pak, sveudilj zadahnut prijetnjom i pokoljem
prema učenicima Gospodnjim, pođe k velikomu svećeniku,
zaiska od njega pisma za sinagoge u Damasku, da sve koje
nađe od ovoga Puta, muževe i žene, okovane dovede u Jeru-
zalem. Kad se putujući približi Damasku, iznenada ga obasja
svjetlost s neba. Sruši se na zemlju i začu glas što mu govo-
raše: ‘Savle, Savle, zašto me progoniš?’ On upita: ‘Tko si,
Gospodine?’ A on će: ‘Ja sam Isus kojega ti progoniš! Nego
ustani, uđi u grad i reći će ti se što ti je činiti.’“ Djela apostol-
ska 9,1-6
Tek izravnom Kristovom intervencijom Savao je spoznao i-
stinu. Kao farizej bio je od malih nogu treniran poznavati Pismo
i znao je cijeli Tanakh (Stari Zavjet) na pamet, doslovno riječ po
riječ. To ogromno znanje i zamemorirane informacije same po
sebi nisu mu otvorile um da spozna istinu i prepozna Krista, niti
će to napraviti ikome drugome. Tek nakon što mu se Krist direk-
tno objavio, tek nakon što je slijep ušao u Damask, tek nakon što
se u tami svojih misli osvjedočio koliko je bio zaslijepljen lažnim
učenjima i pokajao se pred Bogom što je uopće u to vjerovao, tek
tada, nakon spoznaje istine i pokajanja, Bog mu je dao Duh da
progleda i izliječi se sljepila. Ljuske su mu pale s očiju. Savao je
bio uvjeren da služi Bogu, cijenio ga je, bio spreman napraviti sve
što se od njega traži jer je mislio da Bog to od njega traži, ali bio
je obmanut od ljudskog sustava inspiriranog Sotonom koji uzdiže

~ 64 ~
čovjeka tako što Božje ovlasti i karakter pripisuje sebi putem ne-
kog „nasljeđa“ i „izabranosti“. Slično rade i današnje „Crkve“.
„Ananija ode, uđe u kuću, položi na nj ruke i reče: ‘Savle,
brate! Gospodin, Isus koji ti se ukaza na putu kojim si išao,
posla me da progledaš i napuniš se Duha Svetoga.’ I odmah
mu s očiju spade nešto kao ljuske te on progleda pa usta, krsti
se i uzevši hrane, okrijepi se. Nekoliko dana provede s učeni-
cima u Damasku.“ Djela apostolska 9,17-19
Nakon toga Savao je primio Duh Božji i bio integriran u Bo-
žju zajednicu odabranih. To nam u malom prikazuje ustvari bit
većeg Božjeg plana za čovjeka i kako Bog radi da napuni mjeru
spasenih. Prvo primamo istinu, pa kada ju iskreno i istinski spoz-
namo, pokajemo se za svoj dosadašnji život i djela jer su opačine
prema Božjim standardima. Nakon pokajanja primamo Duh i bi-
vamo integrirani u Božju zajednicu. Savao je bio iskren i imao
iskrene namjere i već ogromno znanje u trenutku kada mu se Krist
objavio pa je u njegovom slučaju to brzo išlo, ali kao što vidimo,
znanje samo po sebi ne garantira da možemo spoznati istinu, da
se možemo pokajati jer znanje koje proizvodi ovaj svijet čak i
kada se radi o tumačenju Božje objave je usmjereno protiv Stvo-
ritelja pa ne vidimo u čemu griješimo. Znanje koje sami učenjem
i pamćenjem stječemo ne osigurava nam da možemo uopće vje-
rovati u Mesiju, primiti Božje darove ili biti Božji suradnici bez
Božje intervencije u našem biću. Ovo je jako bitno za shvatiti, jer
osim usvajanja znanja jako je bitno imati i direktnu povezanost s
Kristom koji će nam dati ispravna znanja.
Savao je misleći da služi Bogu ustvari služio Sotoni. To nas
dovodi do ključne stvari koja nam priječi da spoznamo istinu,

~ 65 ~
kako nam je i sam Otac objavio preko Sina. Đavao je taj koji do-
lazi i odnosi Riječ iz srca. Đavao je naš praiskonski neprijatelj i
čovjekoubojica od početka.
„Vama je otac đavao i hoće vam se vršiti prohtjeve oca
svoga. On bijaše čovjekoubojica od početka i ne stajaše u is-
tini jer nema istine u njemu: kad govori laž, od svojega govori
jer je lažac i otac laži.“ Ivan 8,44
Svojim vještim i suptilnim metodama obmane i manipulacije
stvorio je masu svojih prvo anđeoskih, a zatim i ljudskih surad-
nika i sljedbenika.
„Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vr-
hovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga
svijeta, protiv zlih duhova po nebesima.“ Efežanima 6,12
„Jer takvi su ljudi lažni apostoli, himbeni radnici, preru-
šuju se u apostole Kristove. I nikakvo čudo! Ta sam se Sotona
prerušuje u anđela svjetla.“ 2. Korinćanima 11,13-14
S druge strane Bog je zametnuo neprijateljstvo između roda
zmije i roda žene (žena je u Bibliji simbol ljudske Bogu vjerne
zajednice na Zemlji).
„Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između
roda tvojeg i roda njezina: on će ti glavu satirati, a ti ćeš mu
vrebati petu.“ Postanak 3,15
Očito je da je Bog neprijatelj Sotoni, da se Sotona pobunio

~ 66 ~
protiv njegove vladavine što je rezultiralo njegovim izbacivanjem
s neba.
„Kako pade sa nebesa, Svjetlonošo, sine Zorin? Kako li si
oboren na zemlju, ti, vladaru naroda?“ Izaija 14,12
To neprijateljstvo nastavilo se i na Zemlji. Sam Krist nas je
upozorio da je došao donijeti mač, sukob i borbu. Krist je zapo-
vjednik svoje vojske i zajednice, kao što je Sotona zapovjednik
svoje. Ta borba je definirala sudbinu naše planete od početka.
„Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, ni-
sam došao donijeti mir, nego mač.“ Matej 10,34
Da li Bog ustvari voli Sotonu, njegove anđele i ljudske sljed-
benike?
Zašto nas je uputio da volimo svoje neprijatelje?
„Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi ne-
prijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one
koji vas progone da budete sinovi svoga oca koji je na nebe-
sima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima
i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite
one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i
carinici?“ Matej 5,43-46
U ono vrijeme kada je Krist davao ovu uputu većina svijeta
još nije čula radosnu vijest o spasenju. Nisu spoznali niti ikada
čuli istinu o Kristu koji je došao svojom žrtvom ponijeti njihove

~ 67 ~
grijehe ukoliko to žele. Trebalo je tu vijest raširiti po svijetu, ob-
javiti ju narodima. Veliki progoni uslijedili su nakon što se evan-
đelje počelo propovijedati svijetom.
Stav kršćanina nije stav neprijatelja nego prijatelja koji želi
pomoći svima. To je suština ove Kristove pouke.
Bilo što osim generalno blagonaklonog stava prema tim za-
vedenim ljudima koji su bili u potpunoj tami bilo bi kontrapro-
duktivno. Mnogi su se obratili nakon što su vidjeli ljubav apostola
za čovjeka, jer čovjek traži zajednicu temeljenu na ljubavi, ali
nigdje u svijetu pod Sotoninom vladavinom ju ne nalazi. Vrlo je
važno da imamo bratsku ljubav, prvo prema braći u Kristu koja
će trajati vječno, jer tu zajednicu čeka vječnost, a zatim i prema
drugim ljudima, ali ne bezuvjetno. Niti Krist ne voli bezuvjetno
sva svoja stvorenja za sva vremena, samo ona koja se podlažu
Ocu, samo svoju braću po Duhu, ostale čeka peć ognjena. Ne po-
stoji raj za sve, samo za one koji prihvate uvjete raja i pravila koja
će tamo vladati.
„Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijeliti
zle od pravednih i baciti ih u peć ognjenu, gdje će biti plač i
škrgut zubi.“ Matej 13,49-50
Onima koji odbijaju Božji dar nemoguće je uistinu pomoći,
jer ne postoji alternativa.
„Gdje vas ne prime i ne poslušaju riječi vaših, iziđite iz
kuće ili grada toga i prašinu otresite sa svojih nogu. Zaista,
kažem vam, lakše će biti zemlji sodomskoj i gomorskoj na
Dan sudnji negoli gradu tomu.“ Matej 10,14-15

~ 68 ~
Što tko sije, to će i žeti. Danas je u svijetu drugačija situacija
i gotovo da nema čovjeka koji nije čuo za Isusa Krista iz Nazareta.
Mnogo je i danas onih koji radosnu vijest odbijaju, ali sada ne
postoji apsolutno nikakvo opravdanje za takvo ponašanje, osim
sitnih svjetovnih ili oportunističkih interesa.
„Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog tvoj, Bog
sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca - onih koji me mrze
- na djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe
tisućama koji me ljube i vrše moje zapovijedi.“ Izlazak 20,5
Bog blagoslivlja one koji ga ljube, a kažnjava one koji ga
mrze. Bog je izvor svega dobrog za one koji ga slijede, a satire
one u otvorenoj pobuni.
„Jer će biti satrti zlikovci, a koji se u Jahvu uzdaju, baš-
tinit će zemlju“ Psalam 37,9
„Bog mira satrt će ubrzo Sotonu pod vašim nogama. Mi-
lost Gospodina Isusa s vama!“ Rimljanima 16,20

~ 69 ~
8. Samouzdizanje
Zasigurno najveća prepreka prihvaćanju istine na ovom svi-
jetu, poznavanju Boga i priznavanju statusa Bogu i Kristu je ljud-
sko samouzdizanje. Ono što je Lucifera motiviralo da potakne po-
bunu na nebu (samouzdizanje), to je on preslikao i stavio kao gla-
vni kriterij i u svom kraljevstvu na Zemlji. Drugačije niti nije mo-
glo biti, jer njegovo kraljevstvo oblikovano je prema njegovom
karakteru, on je na vrhu hijerarhije i samim time definira obličje
zajednice, točnije definira sadržaj ključnih kategorija (koje je Bog
postavio i koje izviru iz Božjeg karaktera) u svojoj zajednici. To
je posljedica Božjeg modela hijerarhije u zajednici koji se presli-
kava i na sve druge zajednice pored Božje jer konačno u svemiru
može postojati samo nešto što je Bog utemeljio i dopustio. U Bo-
žjoj zajednici će tako temeljna svrha biti zadovoljavanje svih po-
treba bića koja su niže u hijerarhiji, a u Sotoninoj hijerarhiji te-
meljna svrha biti će poticanje pobune protiv Stvoritelja te tako
odbacivanje svega što nam Bog nudi. Sotona je zahvaljujući svom
lukavstvu i prijevari naših praroditelja zavladao cijelim svijetom.
„I povede ga đavao na visoko, pokaza mu odjednom sva
kraljevstva zemlje i reče mu: ‘Tebi ću dati svu ovu vlast i
slavu njihovu jer meni je dana i komu hoću, dajem je. Ako se
dakle pokloniš preda mnom, sve je tvoje.’“ Luka 4,5-7
Da bi uspio i dalje održavati svoju vlast na ovom svijetu So-
tona mora imati izgrađen sustav obmane koji će ljude uvjeravati
da konstantno svojom voljom biraju pobunu protiv Stvoritelja.

~ 70 ~
Paralelno s tim morat će uvjeriti ljude da će upravo poticanje po-
bune protiv Boga proizvesti efekte Božje zajednice, napredak čo-
vjeka i zadovoljenje svih potreba čovjeka. Duh Božji je taj koji
daje život čovjeku, tako da čovjek intuitivno traži Stvoritelja i za-
jednicu s njim, budući da je stvoren po njegovom obličju.
„Onda Jahve reče: ‘Neće moj duh u čovjeku ostati dovi-
jeka; čovjek je tjelesan, pa neka mu vijek bude stotinu dvade-
set godina.’“ Postanak 6,3
„Od jednoga sazda cijeli ljudski rod da prebiva po svem
licu zemlje; ustanovi određena vremena i međe prebivanja
njihova da traže Boga, ne bi li ga kako napipali i našli. Ta nije
daleko ni od koga od nas. U njemu doista živimo, mičemo se i
jesmo, kao što i neki od vaših pjesnika rekoše: ‘Njegov smo
čak i rod!’“ Djela apostolska 17,26-28
Upravo zato su stvarani sustavi duhovnog Babilona kroz sto-
ljeća, da odvuku čovjeka od njegovog Stvoritelja. Svi su ti sustavi
padali jedan za drugim, pa bili ponovo ustoličeni u drugačijem
obličju, ali suština im je svima ista, uvjeriti da je moguće postići
raj za čovjeka okretanjem leđa Bogu. Tako se čovjeka uvjerava
da je moguće radom u svojoj sili i odbijanjem svih darova koje
nam daje Stvoritelj stvoriti okolinu i zajednicu po mjeri čovjeka
u kojoj će čovjek ostvariti sreću i blagostanje.
Tom načinu rada suprotstavljena je Božja zajednica na zemlji
koja ima propovijedati istinu i obraćenje Bogu. Tako Bog preko
svoje zajednice vjernih ljudi radi na spašavanju života na ovoj
planeti. Mudrost ovog svijeta je bezvrijedna u Božjim očima.

Vlatko Lacković - Obličje Božje zajednice

Vlatko Lacković - Obličje Božje zajednice

Recommended

Recommended

More Related Content

Featured

Featured (20)

Vlatko Lacković - Obličje Božje zajednice