Monografija Žuta zgrada pored Miljacke

Senada Jusić
Sarajevo, 2015.
ŽUTA ZGRADA PORED MILJACKE
JU SREDNJA ŠKOLA POLJOPRIVREDE, PREHRANE,
VETERINE I USLUŽNIH DJELATNOSTI SARAJEVO

Žuta zgrada pored Miljacke - JU Srednja škola poljoprivrede,
prehrane, veterine i uslužnih djelatnosti Sarajevo
Autor: Senada Jusić
Edicija: Posebna izdanja 7
Izdavač: Historijski arhiv Sarajevo
Za izdavača: mr sc. Sejdalija Gušić
Urednik: mr Suad Alić
Recenzenti: dr. Senija Milišić
mr. sc. Sejdalija Gušić
Lektor: Ibro Hodžić
Tehničko
uređenje i DTP: Adis Hadžić
Štampa: Amos Graf d.o.o. Sarajevo
Tiraž: 500
Sarajevo, 2015.
-----------------------------------------------------
CIP - Katalogizacija u publikaciji
Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
373.549(497.6 Sarajevo)(084)
JUSIĆ, Senada
Žuta zgrada pored Miljacke : JU Srednja škola
poljoprivrede, prehrane, veterine i uslužnih
djelatnosti Sarajevo / Senada Jusić - Sarajevo :
Historijski arhiv, 2015. - 108 str. : ilustr. ; 30
cm. - (Posebna izdanja / Historijski arhiv
Sarajevo ; knj. 7)
Bibliografija: str. 106-107 ; bibliografske i
druge bilješke uz tekst.
ISBN 978-9958-892-13-4
COBISS.BH-ID 22034182
-----------------------------------------------------

Mojim roditeljima.
Još uvijek vjeruju da znanje i mnogo rada donose dobro!
Posebna zahvalnost Saši Beltramu, Irfanu Đeševiću,
Harisu Zaimoviću i Jasminu Halilagiću,
zaposlenicima Historijskog arhiva Sarajevo,
koji su mi pomagali na mom istraživačkom putu.

SADRŽAJ
Riječ autora 5
Put ka monografiji 7
Historija u historiji 9
Od komande do škole/Od kamena do čovjeka 11
Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine 15
Prva ženska realna gimnazija 19
Prepis dokumenta: 45
Bili smo stvarni-postojali smo 53
Danas… 87
“Škola k’o škola” 95
Rukovodstvo škole kroz vrijeme i promjena u nazivu i pozivima škole 97
Promjene naziva škole od osnivanja do danas 98
Recenzije 103
Izvori i literatura: 107

ŽUTA ZGRADA PORED MILJACKE | 5
Riječ autora
Započevši rad na ovoj knjizi, nisam ni slutila koliko mnogo historije i života se krije
unutar jedne sarajevske zgrade. Nismo ni svijesni koliko mnogo možemo da saznamo
o prošlosti grada, društva i načinu života, istražujući jednu od naših sarajevskih
građevina. Možemo da osjetimo duh ljudi i vremena koji su ostavili svoj trag u historiji
grada.
Čitajući dokumente iz raznih perioda u kojima je zgrada postojala i postoji, možemo
zaključiti da se duh borbenosti, zajedništva i napretka zadržao i danas.
Izradi monografije ove zgrade nisu doprinijeli samo dokumenti i fotografije, već i
sjećanja nekih njenih bivših privremenih stanovnika - bivših profesora i učenika koji
su predavali ili pohađali neku od nekoliko škola koje su koristile prostorije ove zgrade.
Zbog toga se želim zahvaliti bivšim profesorima i učenicima Srednje fiskulturne škole
Sarajevo, posebno gospodinu Ahmetu Kokanoviću i gospođi Zineti Tahmaz, koji su mi
ukazali čast da budem gost na njihovoj četrdesetoj godišnjici mature. Bila mi je velika
čast biti dijelom vaše historije bar jedan dan.
Također, želim zahvaliti recenzentima monografije, dr. Seniji Milišić i direktoru
Historijskog arhiva Sarajevo, mr. Sejdaliji Gušiću, koji su mi ukazali povjerenje i čast
da pročitaju ovo djelo i daju svoje sugestije i mišljenje koji su mi bili od velike pomoći u
radu. Naravno, nezaobilazno je zahvaliti se Historijskom arhivu Sarajevo kao izdavaču,
koji su mi pružili šansu i povjerenje objavivši moje prvo djelo.
Ipak, osoba prema kojoj iskazujem posebno poštovanje, koja mi je svojim povjerenjem
i strpljenjem otvorila put da ostvarim jedan od svojih ciljeva, jeste moj bivši direktor,
a sada drag prijatelj, mr. Suad Alić, sadašnji direktor u žutoj zgradi pored Miljacke.
U zadnje tri godine, dok sam iščitavala dokumente svih institucija koje su postojale
u okviru zgrade bivše Prve ženske gimnazije u Sarajevu, zaista sam mogla da se
povežem sa zaostavštinom pozitivnih vrijednosti koje su iza sebe ostavili. Poslije svega
pročitanog, a nažalost nismo mogli sve zabilježiti ovom monografijom, mogu slobodno
reći da je i sadašnji direktor zadržao duh profesionalnosti, prijateljstva i porodičnosti
prema uposlenima i učenicima u toj istoj zgradi koja postoji više od stoljeća, baš kao i
oni zaslužni prije njega. Svaku sumnju da ove vrijednosti mogu da se objedine u jedno,
pobija ovo djelo.
Bila mi je čast biti dio nastavnog kadra kojim rukovodi
i o kojem brine direktor, mr. Suad Alić.

Put ka monografiji
Koliko god nam se činilo da su rješenja problema, ma kakvi da su u pitanju, do nas i da
treba da se samo malo potrudimo, opet na kraju shvatimo da nešto nedostaje.
To ne znači da treba odustati. Naprotiv, treba raditi i sačekati. Mnogi odgovori će se
ponuditi, jer je naše da ih u pravo vrijeme i na pravi način prepoznamo.
U JU Srednjoj školi poljoprivrede, prehrane, veterine i uslužnih djelatnosti radim od
1996. godine. Brat reče da se javimo na konkurs za posao u školama. Od tri škole ova je
prva zasjedala i tako sam dobio posao. Škola sa puno mogućnosti i sa puno pedagoških
izazova i nažalost mnogo negativnih predrasuda.
Kao direktor škole sam počeo raditi od 1. maja 2010. godine. Prilika da se poduzmu
pravi potezi i postignu pravi rezultati za školu, ali i za sve nas zaposlene.
Jedan od prvih problema bio je da nemamo službeno potvrđeni Dan škole. Kao i sve
druge škole htio sam da i naša škola ima svoj Dan, dan zahvaljući kojem ćemo se vezati
za našu prošlost. Dao sam zadatak da se istraže bitni događaji za školu. Fascinantan
objekat, fascinantna škola, ali šture i nepovezane informacije. Pored svih zadataka
koje sam sebi postavio pojavio se, po mome skromnom mišljenju, najizazovniji, a to je
napraviti monografiju škole.
U školskoj 2012./13. godini kao profesor Historije u školi je počela raditi mlada kolegica
Jusić. Primjetio sam da se radi o oštroumnoj, odlučnoj osobi sa samopouzdanjem te
sam joj poslije određenog vremena saradnje dao zadatak da istraži informacije o školi i
da napravi brošuru. Svidjela joj se ideja i napravili smo plan.
U međuvremenu u novembru 2012., čekajući avion za Sarajevo na Minhenskom
aerodromu, upoznao sam gospodina Jazvin Tarika od koga sam kroz razgovor saznao
da je Komisija za nacionalne spomenike BiH, u kojoj radi, proglasila u junu iste godine
zgradu naše škole nacionalnim spomenikom, međutim mi s tim nismo bili upoznati.
Ta informacija bila je vjetar u leđa, naša motivacija i rad dobili su još veću svrhu i
odlučili smo da kolegica Senada napravi monografiju zgrade i škole. Činilo se zahtjevan
posao, ali vrijedan svakog truda. U protekle tri godine svi ljudi i institucije kojima smo
se obratili pružili su ogromnu pomoć.
Čitajući radne verzije monografije zgrade: upoznajući je kao objekat, vrijeme kada je
napravljena, svrhe koje je imala i broj učenika koji su završili obrazovanje može se
zaključiti da se o ovoj školi i ovoj zgradi nije dovoljno znalo i kao takva nije zauzimala
mjesto koje joj pripada. Izradom monografije izražavamo poštovanje jednom vremenu,
ljudima koji su stvarali historiju na sebi svojstven način i priznajemo značaj jednom
historijskom objektu i obrazovnoj instituciji koja je iznjedrila generacije formiranih i
osposobljenih, društveno korisnih građana.
Direktor škole
Mr. Suad Alić

8 | ŽUTA ZGRADA PORED MILJACKE

Historija u historiji
Kada objekat postane simbol vremena i borbe onda znate da se u njemu dešavala
historija, a posebno kada je ta historija sazdana od života, emocija i rada djece i učitelja,
onda je to nešto posebno. Danas djevojčice polaze u školu, taj čin je lijep i radostan,
a nekada je to bio veliki revolucionarni korak u historiji naše zemlje. Priča počinje
ne tako davno, ali ipak u nekom drugom stoljeću, davne 1924. godine kada se osniva
Prva ženska gimnazija. Počinje svoje postojanje i rad nespremna, ali sa velikom željom
i potrebom da postoji. Učenice koje su do tada završavale školu obično su polagale
razredne ispite na kraju godine u jednoj od dvije tada postojeće muške gimnazije u
početku kao privatistice a kasnije, od 2. augusta 1918. godine je dozvoljeno da se upisuju
kao redovne učenice u muškim gimnazijama. Vremenom se broj učenica povećavao i
stvorila se potreba da se organizuje zasebna ženska gimanzija koja sa radom počinje
1924. godine. Prijemni ispit su polagale iz srpskog jezika i matematike, čime se od
prvog dana vršila selekcija ko je spreman pohađati školu. One djevojčice koje nisu
položile prijemni ispit imale su drugu šansu slijedeće godine da se pripreme za novi
prijemni ispit koji je vodio ka daljem obrazovanju i napretku.
U prvih deset godina svog postojanja bila je gost, dijelila je naime prostorije sa Drugom
muškom realnom gimnazijom, jedni prijepodne drugi poslijepodne i tako je rasla i
jačala. Postavilo se pitanje potpunog osamostaljivanja tako da je svoje prostorije dobila
1935. godine u zgradi bivše divizije u Dobrovoljačkoj ulici na broju 161
. Imena ulice su
se mijenjala, ali ulica i zgrada ostale su iste.
1 Ulici su često mijenjali ime, kako su se vlasti mijenjale tako se i ime ulice mijenjalo pa ćete je pronaći i kao
Terezija, Huseina Gradaščevića, Dobrovoljačka, a danas Hamdije Kreševljakovića

Ta građevina, zgrada Prve ženske gimnazije, proglašena je nacionalnim blagom 2012.
godine. Ovo je priča o pričama koje su svoj život započele, jedno vrijeme živjele, neke
završile a neke još žive u njoj.
Kartografski prikaz ulica Sarajeva sa objektima, a samim tim i zgrada Vojne komande
iz 1904. godine Walny’s Plan von Sarajevo und Umgebung2
objašnjava svrhu njenog
korištenja, a već na drugoj karti grada zgrada je prikazana kao javno dobro bez
posebnih naznaka u koje svrhe je korištena3
. Prvi put na karti grada iz 1937.godine
zgrada je označena kao Ženska gimnazija.4
Zgrada Divizije/Vojne komande označena je rednim brojem 44 ( HAS, 1904.)
2 Historijski arhiv Sarajevo( u daljem tekstu HAS), Kartografska zbirka
3 Topografska karta Sarajeva i okoline iz 1906./07. godine, kayons plan von Sarajevo und Umgebung, ZKP-72
4 ZKP-428, Generalni situacioni plan grada Sarajeva iz 1937. godine list br. 4 Banovina Drinska; Grad Sarajevo;
Gradsko poglavarstvo, 1937. godina.

Od komande do škole/Od kamena do čovjeka
Zgrada škole izgrađena je 1898. godine u neorenesansnom stilu. Objekat je građen
u dvije faze. U jednom dokumentu iz 1909. godine, kojim nadbiskub Vrhbosanske
nadbiskupije traži zajam od 85 000 kruna od Mađarskog trgovačkog dioničarskog
društva, vidi se da je zgrada u vlasništvu Vrhbosanske nadbiskupije, tačnije, uknjižena
je kao vlasništvo Nadbiskupskog svešteničkog sjemeništa u Sarajevu.5
Općinski sud I Sarajevo, Zemljišnoknjižni spis, DN.br.1958/1973
5 Kotarski sud u Sarajevu, Molba za uknjiženje zaloga od strane nadbiskupa dr Josipa Štadlera, odobren u Sarajevu
21. juna 1909. godine.

Općinski sud I Sarajevo, Zemljišnoknjižni spis, DN.br. 1958/1973
Podaci govore da je nadbiskup Štadler otkupio zgradu od rabina Baruha o čemu piše
historičar Alija Bejtić6
. Za vrijeme Kraljevine u martu 1921. izdata je naredba da se
6 Alija Bejtić, Ulice i trgovi Sarajeva: topografija, geneza i toponimija, Sarajevo 1973.

izvrši izmjena u zemljišnoknjižnom upisu kao vlasništvo Državnog erara Kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca, a potom, uvođenjem diktature, dolazi naredba Ministarstva
pravde od 18.09. 1930. godine da se svi nazivi na službenim dokumentima promijene
iz Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca u Kraljevina Jugoslavija.
Do1934.godineslužiuglavnomvojnojsvrsi,oficirima,zatimzapotrebesporta,izdavala
se sala ili su je koristili učenici tadašnjih gimnazija. Međutim, zbog povećanog broja
učenica Ženske gimnazije koja je do tada bila smještena zajedno sa Drugom muškom
gimnazijom, odlučeno je da se škola adaptira za potrebe izvođenja nastave7
. To je i
urađeno, a škola je počela sa radom u novim prostorijama 18. februara 1935. godine8
.
Zahvaljujući godišnjim izvještajima o radu škole saznajemo da su učenice nekoliko
dana pomagale da se prenesu sve potrebne stvari za početak novog polugodišta a
pred sami početak nastave u novoj zgradi 17. februara 1935. nije bilo nastave, jer su
prenosile posljednje stvari. Do danas zgrada je državno/ gradsko vlasništvo. Korištena
je za potrebe vojske, a potom kao zgrada škole – Prve ženske gimnazije, potom Prve i
Druge ženske gimnazije, zatim O.Š. Petar Kočić i Fiskulturne škole, a od 70-tih godina
Srednja škola poljoprivrede, prehrane,veterine i uslužnih djelatnosti Sarajevo.
7 Godišnji izvještaj Prve ženske gimnazije za godinu 1934/1935., Sarajevo
8 Godišnji izvještaj Prve ženske gimnazije za godinu 1940/1941., Sarajevo

Nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine
Komisija za očuvanje nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine je zgradu Ženske
gimnazije u Sarajevu proglasila nacionalnim spomenikom BiH 6. juna 2012. godine.
Ova obrazovna ustanova za djevojke predstavljala je prvu školu iz perioda Kraljevine
Srba, Hrvata i Slovenaca, kvalifikovanu kao gimnazija. Škola je postala poznata po tome
što je omogućila velikom broju učenica da steknu građansko obrazovanje, pripreme
se za određene službe i omoguće sebi put ka socijalnoj i finansijskoj neovisnosti. Po
završetku gimnazije mogle su da nastave svoje školovanje na nekom od fakulteta i budu
članice akademske zajednice.

Ženska gimnazija u Sarajevu nalazi se na lijevoj obali Miljacke u neposrednoj blizini
Drvenija mosta.
Zgrada austrougarske Vojne komande izgrađena je po projektu Hansa Niemeczeka9
.
Prvobitna zgrada Mjesnog zapovjedništva predstavljala je trospratnicu izgrađenu
u neorenesansnom stilu. Vlasnik nekretnine do 1898. godine je bio veleposjednik
Javer eff. Baruh, od kojeg Vrhbosanska nadbiskupija u Sarajevu kupuje nekretninu.
Poduzetničkog duha, nadbiskup Štadler odmah po obavljenoj kupovini objekat izdaje
u zakup austrougarskoj vojsci.
Zbog centralizacije svih vojnih komandnih službi i potrebe za povećanjem prostora,
1898. godine vojna uprava austrougarske vojske povjerava arhitekti Josipu Vancašu
izradu projekta dogradnje prema zapadu i adaptaciju postojeće zgrade. Vancaš
projektuje i vrši nadzor, a dogradnja je bila povjerena poduzetničkoj firmi u vlasništvu
I. Holza i F. Wymlatila10
.
Izgradnja nove zgrade je započela sredinom jula 1898., a završena je sredinom juna
1899. godine. Zgrada je dograđena u istom neorenesansnom stilu prema zapadu oko
središnje postavljenoga svjetlarnika.
U originalnoj formi u suterenu je bila smještena kuhinja i blagovaonica za oficire,
magacin, arhiv i ostave.11
Prizemlje, prvi i drugi sprat su bili rezervisani za kancelarije,
a na trećem spratu su se nalazile prostorije za društveni život.
9 Zgrada je građena u dvije faze, prvu fazu je projektovao i radio češki arhitekta Hans Niemeczek a drugu,
proširivanje i dogradnju Josip Vancaš.
10 Aleksandar Nemet, Sarajevo za vrijeme austorugarske (1878-1918), http://sarajevo18781918.blogger.ba/
arhiva/2005/05/19/40343
11 Zgrada je u osnovi namijenjena za kancelarijske svrhe i spavaonice, odnosno za vojne potrebe. To je jedan od
razloga zašto nikada nije bila u potpunosti pogodna za izvođenje nastave s obzirom da je u razredima približno
jednak broj učenica a učionice nisu jednake veličine.

Djeci ženskog spola nije bio dopušten redovan upis u Realnu gimnaziju u Sarajevu,
smještenu u zgradi na suprotnoj obali Miljacke do 1909. godine, od kada su ženska
djeca mogla dobiti status hospitanata ili privatista, odnosno polagati ispit na kraju
školske godine. Redovno pravo upisa u gimnaziju u Sarajevu djevojke su dobile tek
nakon završetka Prvog svjetskoga rata, početkom školske 1919/20. godine. Broj
upisane ženske djece se neprestano povećavao, tako da je školske 1924/25. godine od
ženskih odjeljenja pri Muškoj gimnaziji osnovana posebna škola pod imenom Prva
državna ženska realna gimnazija u Sarajevu.
Godine 1935., Ženska gimnazije je dobila svoje konačno sjedište u zgradi nekadašnje
Vojne komande iz austrougarskoga perioda.

Prva ženska realna gimnazija
Kao što smo već spomenuli djevojčice su bile u posebnom statusu na početku 20.
stoljeća, mogle su se obrazovati do 1918. godine jedino kao privatistice, to je značilo
da na kraju godine polažu sve ispite za tu školsku godinu. Međutim, vrata se polagano
otvaraju i 2.8.1918. godine se privremeno dozvoljava učenicama da se upišu u školu
kao redovne učenice. Nakon završetka Prvog svjetskog rata, vlada Države Srba, Hrvata
i Slovenaca i Narodno vijeće je tu odluku proširilo i potvrdilo da bi konačno 1919/1920.
bio odobren redovan upis svim učenicama.
Prvi direktor škole, vrlo kratko, bio je profesor Kosta Krsmanović (od 31. augusta do 4.
decembra 1924.godine), a poslije njega sve do 15. februara 1940. direktor Prve ženske
realne gimnazije bio je Stevan Brakus koji se mnogo zalagao za napredak škole, ali i
zaštitu profesora i učenica. Stevan Brakus bio je profesor književnosti, bio je profesor
Realne gimnazije u Sarajevu, prvi upravnik Narodnog pozorišta u Sarajevu, a poslije
ove funkcije i prvi direktor Prve ženske gimnazije u Sarajevu.12
Direktor Prve ženske realne gimnazije, Brakus13
sa profesorima (1926. godine)
u dvorištu buduće školske zgrade.
12 Stevan Brakus(Otočac 1.6.1888. –Dubrovnik 1943.), Valerijan Žujo, Leksikon Sarajeva, Sarajevo, 2009.
13 HAS, Zbirka fotografija

Nastavnički savjet Prve ženske gimnazije za 1925/1926. godinu14
Na svom samostalnom putu škola je tu 1924/25. školsku godinu započela pomalo
nepripremljeno. Kako nisu imali svoju zgradu morali su dijeliti prostorije sa Drugom
muškom gimnazijom, jedni su imali nastavu prijepodne, a drugi poslijepodne. Na
samom početku učenice su morale polagati prijemni ispit iz srpsko-hrvatskog jezika i
matematike i ako su položile dozvoljen im je upis u školu, a ako ne, savjetovano im je
da se u toku te godine pripreme za upis naredne godine.
14 HAS, Fond Šnajder dr. Marcel i Šnajder-Popović dr. Vera-Sarajevo

Direktor, profesori i učenice (Krajnje desno prof. Šnajder)15
Škola je sve do svog preseljenja imala problema sa mjestom održavanja nastave. Već od
prvog dana osmi razredi Prve ženske gimnazije ostali su u zgradi Prve muške gimnazije,
a ostali u zgradi Druge muške gimnazije.
Nastavno osoblje, školska 1926/27. godina
15 HAS, Fond Šnajder dr.Marcel i Šnajder-Popović dr. Vera-Sarajevo

Od druge generacije tj. druge godine rada, svi zajedno su bili u zgradi Druge muške
gimnazije, a onda opet dvije godine pred preseljenje u novu zgradu, od 22. juna do 15.
augusta 1933. godine, bili su u zgradi Prve muške gimnazije stavljeni pod jednu upravu
55 dana 16
.
16 Godišnji izvještaj Prve ženske gimnazije za 1933/1934. godinu

Broj učenica je stalno rastao, tako da je 1935. godine upisano 26 odjeljenja17
. Time
se stalno ponavljala potreba za dodjeljivanjem zasebne zgrade za Žensku gimnaziju.
Službeno, zgrada je predata na korištenje tek deset godina od osnivanja 1934/35.
godine, u zgradi tadašnje Vojne komande (škola je postojala u periodu od 1924. do
1956. godine). Zgrada je službeno predata na korištenje školi od strane Kraljevske
banske uprave drinske banovine 1935.godine.
Prelaskom u vlastitu zgradu dočekalo ih je slijedeće stanje:
HAS, Fond Prve ženske gimnazije, kutija br. 8
17 HAS, Fond Prve ženske gimnazije, kutija br. 8

HAS, Fond Prve ženske gimnazije, kutija br. 8, službeno preuzimanje zgrade 1935.godine.
Iako je škola dobila nove prostorije a učenice i nastavnici nove uslove rada treba
napomenuti da uslovi nisu ni približno bili savršeni. U odnosu na dotadašnji status
škola je dobila bolje uslove rada samim tim što je samostalno mogla da organizuje
vlastiti rad te da postojeće prostorije prilagodi svojim potrebama, ipak zgrada se
pripremala za veliku adaptaciju i renoviranje. Trebalo je razvesti centralno grijanje,

uvesti električne instalacije, prenijeti telefon, adaptirati kupatila i još mnogo drugih
radova koji bi omogućili kvalitetniji rad u školi. 18
Određivanje Komisije koja ima zadatak da utvrdi potrebe i prati tok građevinskih i električnih
radova na zgradi škole prije njenog prelaska iz Druge muške gimnazije u svoje nove prostorije.19
18 HAS, Fond Prva ženska realna gimnazija Sarajevo, kutija br.8
19 HAS, Fond Prve ženske gimnazije, kutija br. 8

I pored svih neophodnih radova škola je svoj rad počela 18. februara u novim
prostorijama. Učenice su pomogle prenijeti potrebna sredstva za rad škole nekoliko
dana ranije. Te godine škola je izvodila nastavu u dvije smjene sa svih 25 odjeljenja.

Broj učenica za školsku 1935/1936.godinu20
20 HAS, Fond Prve ženske gimnazije, kutija br.8

Opis prostorija i inventara i njihovo stanje uoči useljenja nastavnog osoblja i učenica u nove prostorije.21
Iako se povećao broj prostorija većina učionica nije bila mjesto gdje se nastava mogla
organizovati,jersubileprevišemale.Uokviruškolenalaziosemalidirektorovstan.Uto
vrijeme to je bilo uobičajeno, a činjenica da direktor stanuje u školi davala je mogućnost
da on čitav dan bdije nad radom učenica i nastavnog osoblja u najboljem pedagoškom
21 HAS, Fond Prve ženske gimnazije, kutija br.9

smislu. Isto tako učenice su upravo iz tog razloga bile pažljivije i disciplinovanije za
vrijeme boravka u školi.
Izgled zgrade školske 1934/35.godine kada Prva ženska gimnazija dobija svoju vlastitu zgradu22
Prva ženska gimnazija u tom periodu nije bila samo mjesto obrazovanja, već i niza
kulturnih dešavanja i okupljanja i djelovanja sokolskih i planinarskih društava.
Svečane akademije koje su podržavale vladajući sistem i duh novog vremena bile su
česta pojava u sarajevskim gimnazijama pa samim tim i u Prvoj ženskoj gimnaziji23
. U
cilju jačanja patriotskog duha i duha zajedništva na nivou cijele Kraljevine sve škole su
morale poštovati naredbe Ministarstva prosvjete Kraljevine Jugoslavije.
Međutim, morale su paziti i na zabrane koje je Vlada donosila. Najviše se u drugoj
polovini 30-tih godina pazilo na pojavu komunističkog djelovanja. Kazna je bila
prilično oštra jer bi se učenicima zabranjivalo dalje pohađanje škole, bili bi izbačeni,
a naredba o zabrani školovanja odnosila se na sve institucije obrazovanja na nivou
Kraljevine Jugoslavije.
22 Godišnji izvještaj Prve ženske gimnazije za 1934/1935.

HAS, Fond Prva ženska realna gimnazija Sarajevo, kutija br.2

Ipak, veliki broj učenika i nastavnika su bili pobornici komunističke ideje24
. Jedna od
najpoznatijih ličnosti tog perioda koji je i stradao na samom početku rata 1941. bio je
profesor u Ženskoj gimnaziji dr. Marcel Šnajder. Poznato je da je odveden i ubijen zbog
članstva u Komunističkoj partiji i njen aktivan član i činjenice da je Jevrej. Njegova
supruga, također profesor u Ženskoj gimnaziji, Vera Šnajder bila je prva žena dekan u
historiji socijalističke Jugoslavije.25
25 HAS, Fond Šnajder dr. Marcel i Šnajder-Popović dr. Vera-Sarajevo

HAS, Fond Prva ženska realna gimnazija Sarajevo, kutija br. 3
Vlada Drinske banovine je školama slala posebne upute na koji način treba da prate
aktivnosti učenika s posebnim osvrtom na djelovanje komunista. Komunizam kao
ideologija bio je prilično raširen po jugoslovenskim školama pa zbog toga se na širenje
komunističkih uticaja gledalo sa mnogo predostrožnosti, jer se smatralo napadom na
državu. Gimnazije su se nalazile pod posebnom lupom, ne samo zbog rada učenika
nego i nastavnog kadra koji je u svakom slučaju nosio trenutni i budući razvoj društva
i nacije.
Dopis školama o djeljenju komunističke propagande.26
26 HAS, Fond Prva ženska realna gimnazija Sarajevo, kutija br.3.

Direktori škola brinuli su o svemu, ugledu škole, učenika, organizaciji i radu škole, ali
i o privatnom životu svojih zaposlenika. Obaveza im je bila da prate da li se njihovo
nastavno osoblje ponaša na nivou i da li čuvaju svoj ugled, ugled škole a time i ugled
struke koju su predstavljali. Nije bilo neobično da direktor škole daje ocjenu karaktera
svojih zaposlenika vezano za njihov budući privatni život npr. vjenčanje. Jedan takav
primjer je kada budući mladoženja traži mišljenje u pisanoj formi od poslodavca tj.
direktora o ponašanju i ugledu svoje buduće supruge na koji mu direktor odgovara u
pozitivnom i pohvalnom tonu.27
Privatni život nastavnica tog vremena nikako nije bio
odvojen od njihovog javnog djelovanja.
27 HAS, Fond Prva ženska realna gimnazija Sarajevo, kutija br. 3.

Fond Prva ženska realna gimnazija Sarajevo, kutija br.3.
Pazilo se da se kvalitet školovanja održi zbog čega se nikada nije odustalo od prijemnih
ispita za upis u Žensku gimnaziju. Nakon toga se radila radila analiza učenja i ponašanja
učenica i škola iz kojih dolaze, te njihovi rezultati prijemnog i završenog prethodnog
razreda28
. Na osnovu tih izvještaja mogla se raditi analiza rada nižih nivoa obrazovanja
i kritika rada i rezultata pojedinih osnovnih škola.

O polaganju prijemnog ispita u Ženskoj gimnaziji u Sarajevu o kojem govori Jugoslovenski list od 4. jula
1935.29
Zahvaljujući rezultatima prijemnog ispita i kvalitetne komunikacije između profesora
i učenica na prijemnom ispitu, mogle su se utvrditi nepravilnosti u radu određenih
prosvjetnih zaposlenika i poboljšati rad za buduće generacije.
29 HAS, Fond Prva ženska realna gimnazija Sarajevo, kutija br. 7

Konačni zapisnik sa prijemnog ispita iz kog se vide predmeti koji su se polagali na prijemnom ispitu za
upis u Prvu žensku gimnaziju.30

Napomene Prosvjetnom odjeljenju Drinske banovine o kvaliteti znanja sa kojim dolaze učenice na
prijemni ispit.31
Zgrada gimnazije imala je salu za gimnastiku, što je u to vrijeme značilo jako mnogo,
jer većina škola tog perioda su bile bez fiskulturnih sala. Zahvaljući tome, veliki
broj kulturnih društava dolazio je u školu iznajmljujući salu pod uslovom da pored

iznajmljivanja, plaćaju i troškove električne energije u onoj mjeri koliko su je koristili.
Fiskulturna sala škole, iako mala i bez sprava, postala je centar sastajanja kulturnih
društava, što je uticalo i na učenice kao i na jačanje ugleda škole.32
U školskim prostorijama održavane su večeri plesa, društvena dešavanja učenica,
učešće u raznim humanim aktivnostima, Crvenom križu i sokolskim društvima33
. Na
večeri plesa često su pozivani mladi oficiri za upoznavanje i druženja. To je bio lijep
način da se pod nadzorom nastavnog kadra možda upoznaju buduće ljubavi koje su
vodile braku. Na taj način škola je brinula i o njihovom privatnom ostvarenju, a ne
samo o pripremi za profesionalno napredovanje.
Odluka Kraljevske banske uprave Drinske banovine o korištenju prostorija škole za smještaj oficira i
činovnika.34
32 HAS, Fond Prva ženska realna gimnazija Sarajevo, kutija br. 8, dokumenti fonda Prve ženske gimnazije detaljno
objašnjavaju dogovore između Ženske gimnazije i pojedinih drugih škola, kulturnih i drugih društava vezano za
iznajmljivanje sale, o obavezama i uslovima iznajmljivanja fiskulturne sale koji trebaju biti ispunjeni povodom
sklapanja ugovora o iznajmljivanju.

Školska zgrada je često služila i za druge potrebe kada su to prilike zahtijevale, pa su
radniciivojniciimalidozvoluuodređenimperiodimastanovatiuškolskimprostorijama
kada bi se vršili određeni radovi od općeg dobra i kada bi to Vlada zatražila od školske
uprave.35
Izvještaj o finansijskom raspolaganju i utrošcima škole u periodu od 1924. do 1937. godine.36
Školske finansije te rad direktora i uprave nikada nije bio bez nadzora. Direktori su
pravno i finansijski odgovarali za rad škole te su banskoj upravi redovno slali izvještaje
o finansijskom radu, a za sve dodatne aktivnosti škole tražili su dopuštenje banske
uprave.

Iz višegodišnjeg izvještaja koji obuhvata period od 1924. do 1937. godine vidi se s kojom
sumom novca škola raspolaže u tom periodu, te na koji način se isti raspoređivao.37
Izvještaj o finansijskom raspolaganju i utrošcima škole u periodu od 1924. do 1937. godine.

Uprava se trudila da obezbijedi uslove za legalan, ispravan i uredan rad, sve je moralo
da bude u savršenom stanju. Tako kada bi se npr. pečat škole malo oštetio ili neka druga
stvar, to bi moralo odmah da se zamijeni ili popravi.
Naredba Kraljevske banske uprave Drinske banovine o nabavci novog pečata koji će odgovarati
utvrđenim standardima.
O učenicama i školi direktor Stevan Brakus je uvijek brinuo, o njihovom radu, odmoru
i sigurnosti. Tražio je i čuvara škole i dvorišta da bi učenice bile potpuno sigurne i
nenarušenog ugleda. To je dovelo do povećanja broja upisanih djevojčica i pomoglo
njihovom razvoju38
.

Izvještaj direktora Brakusa o adaptaciji u koju će useliti Prva ženska gimnazija, 12. januar 1935.
Kraljevskoj banskoj upravi.39

U početku, učenice su uglavnom bile pravoslavne vjeroispovjesti, a vremenom se broj
učenica muslimanki povećavao. Vlada je uvidjela potrebu da se treba u obrazovni
program uvesti i dio muslimanske baštine te dozvoljava korištenje Narodnih pjesama
Muslimana u Bosni. Također traži izvještaje o broju učenica po vjerskoj pripadnosti.40

Brojno stanje učenica po vjerskim skupinama41
Broj učenica islamske vjeroispovijesti povećavao se vremenom i samim tim i rad
škole se prilagođavao potrebama tih učenica. U jednom dopisu koji upućuje direktor
Brakus Kraljevskoj banskoj upravi od 03. 9.1936. godine jasno se vidi da je škola
optužena da radi protiv interesa muslimanskih učenica, ali s obzirom da su optužbe
bile neutemeljene direktor podnosi detaljan plan i program rada škole i odobrenja
učenicama muslimanske vjeroispovjesti koja se odnose na vrijeme trajanja vjerskih
praznika, u ovom slučaju period mjeseca Ramazana. Ovim odobrenjem se utvrđuje da
je učenicama u potpunosti prilagođen program izvođenja nastave za vrijeme mjeseca
ramazana da bi mogle da ispoštuju svoje vjerske obaveze.

Prepis dokumenta:
Na pov. IV broj 4457 od 3/XI-36g.
KRALJEVSKOJ BANSKOJ UPRAVI IV
Sarajevo
--------------
Čast mi je podneti sledeći izveštaj:
U ovom zavodu ima 1218 učenica, od to 151 učenica islamske verosipovesti, dakle nešto
više od 12/%. Svi su đaci razdeljeni u 20 odeljenja, pri čemu se vodilo računa, da, po
mogućnosti, ne budu đaci iste konfesije u jednom odeljenju, da se mogu kombinovati
odeljenja zbog veronauke i t.d.
Učenice islamske veroispovesti razdeljene su u 13 odeljenja i to: Ia- 14, Ib-16, IIc-10,
IId-11, IIIb- 16, IIId- 15, IVa-19, IVb-19, Vb-7, Vc-7, VIa-2, VIIa-9, VIIIb-6.
Kako u zgradi Ženske gimnazije nema dovoljan broj učionica da bi se nastava mogla
vršiti pre podne, odredio sam, prema broju i veličini učionica, da imaju pre podne 16
odeljenja, a posle podne 13 odeljenja, ostavivši VIII razred da ima uvek pre podne.
U početku šk. godine rešeno je da će učenice koje idu u školu pre podne, imati od 15/
XI nastavu posle podne sve do konca I semestra i obratno- izuzev osmi razred, jer nije
pravo da uvek isti đaci imaju nastavu pre podne. Pri izboru odeljenja koja će ići pre a
koja polse podne, vodio sam računa o odeljenjima koja imaju zajedno veronauku. Kao
što sam spomenuo islamskih učenica ima 151, od tog broja ima nastavu pre podne 79,
a 72 učenice posle podne.
Po odeljenjima ima pre podne nastavu IIc-10, IId- 11, IVa-19, VIb-19, Vb-7, Vc-7,
VIIIb-6, svega 79, posle podne: Ia-14, Ib-16, IIIb-16, IIId-15, VIa2,VIIa-9, svega 72
učenice.
Učenice islamske veroispovesti u IV i VIII imaju konstantno nastavu pre podne, što
ostale konfesije u IV p. nemaju.
Učenicama je javljeno da za vreme Ramazana ne moraju dolaziti ujutro prva dva časa
i posle podne zadnja 2 časa. U sporazumu s veroučiteljem islamskim rečeno je đacima
da nastoje da ne gube od nastave, koliko je to moguće, a na roditeljskim sastancima
upozoravani su roditelji da im deca šeću kejom i čekaju po škol.hodnicima dok se ne
svrši drugi čas pre podne pa onda tek idu u školu, a da li baš posle podne u 4h idu ravno
kući, nije mi poznato. Svakako, pretežan broj đaka ne iskorišćuje u punoj meri ovu
dozvolu nego idu u školu, a i roditelji sami nastoje da im deca ne gube ništa od nastave
( VIII razred dolazi skoro bez izuzetaka u 8h u školu.
Inače se za odeljenja u kojima ima dosta islamskih učenica, udešava raspored za
vreme Ramazana koliko je to moguće- da ne bi učenice gubile “teže” predmete. Samo
valja imati na umu da na pr. u VII razredu ima samo 1 predmet – gimnastika sa 1 čas
sedmično koji nije “naučni” pa je vrlo teško odrediti ( “lakše” predmete) zadnje časove

posle podne. A ne znam kakve su to komplikacije da đak ponese sebi obilatiju užinu i
pojede je u 4h pa ostane u školi.
Radilo bi se samo o starijim đacima jer mlađi su i onako oslobođeni posta po mojim
informacijama. Koji pak đaci više gube, oni što ne dolaze pre podne prva dva časa kada
su obično najteži predmeti ili oni koji idu zadnja 2 časa kući, veliko je pitanje.
Osim naročitog rasporeda, zamolio sam nastavnice da održe vanredne časove kad god
mogu za učenice islamske vjeroispovjesti i s njima vježbaju gradivo. Treba samo imati
na umu da nastavnice imaju škole i pre i posle podne (!) pa ipak su se odazvale mom
pozivu.Konačno napominjem da vredni đaci napreduju i pokazuju dobar uspeh bilo ad
idu pre ili posle podne u školu pa tako je i s učenicama isl. veroispovesti. Iz prednjeg
se izveštaja vidi koliko je promena rasporeda “namerno uperena protiv učenica islamske
veroispovesti” pa na tu insinuaciju nemam šta da odgovorim.
Direktor

Organizacija rasporeda tako da učenice mogu ispuniti sve svoje obaveze: školske i vjerske.

Na pritužbe roditelja, koje su za ono vrijeme bile osnovane, direktor je pozitivno
odgovorio da ne bi došlo do izlaganja učenica neugodnostima ili narušavanja ugleda
škole. Takva situacija se desila kada su učenice trebale da javno nastupaju u kostimima
sličnim kupaćem kostimu42
.
Direktor i nastavnički kadar učestvovali su u mnogobrojnim aktivnostima za dobrobit
društva. Oni su također finansijski pomagali rad Crvenog krsta kroz članstvo u istom.
Ta tradicija održala se do danas među nastavnicima i učenicima škole.

Spisak profesora za godišnji ulog nastavnika za članstvo Društva crvenog krsta za1936. godinu43

Pred kraj međuratnog perioda i pojavu fašizma učenice Ženske gimnazije su aktivno
radile na promovisanju antifašističkih ideja paralelno sa učenicima Prve gimazije. Uz
pomoć školskog časopisa Mi đaci, putem kojeg su se uvezivali simpatizeri, a potom
privatno organizovali po stanovima i kućama zajedno sa studentima i radnicima,
učenice Prve ženske gimnazije aktivno su radile na jačanju komunističkog duha iako je
uvijek prijetila mogućnost izgnanstva iz škole bez prava na polaganje privatnih ispita.
U tom slučaju to je značilo kraj školovanja.
Ilegalni rad Komunističke partije Jugoslavije i njenih pristalica nastavnika i učenica
Ženske gimnazije nastavlja se i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Kako se veći broj
djevojčica upisuje u gimnaziju, to je 1939/40. dovelo do podjele Prve ženske ginazije na
dvije škole. Odlukom od 5. septembra 1940. dolazi do podjele i od tada obje škole rade
u istoj zgradi. Došlo je do podjele učenica i nastavnica između ove dvije škole.44
Druga
ženska gimnazija je i dalje bila na opskrbi (ogrjev, struja, voda, čišćenje, nastavna
sredstva) svoje Prve ženske matične gimnazije, ali administrativno bile su rasterećenije
i bilo je lakše koordinirati učenicima i nastavnicima.
Promjene koje su nastupile bile su vidljive i osjetne. Zabranjen je svaki rad koji se
smatrao udarom na novoformiranu Nezavisnu državu Hrvatsku jer je njena fašistička
propaganda bila izuzetno jaka i raširena. To ne znači da su učenici i nastavno osoblje
bili simpatizeri nove politike ali svako dalje djelovanje je moralo biti u strogoj tajnosti.
44 Godišnji izvještaji Prve ženske gimnazije za godinu 1940/1941.

Zgrada škole je ubrzo zbog ratnih potreba predata vojsci, a nastava se odvijala u
zgradi Prve muške gimnazije, Hrvatskog pjevačkog društva “ Trebević”, Lugarske
škole i Zavoda sv. Augustin. Uprava, zbirke, zbornica i biblioteka korištene su u
vlastitoj zgradi. Učenice su aktivno djelovale na mnogim poljima. Društva u kojima
su se organizovale do 10. aprila 1941. su: Đačka literarna družina, Društvo izvidnika
i planinki, Podmladak Crvenog krsta, Podružnica Ferijalnog saveza, Kolo trezvene
mladeži, Sokolski podmladak i drugi. Od 10. aprila 1941. s ciljem jačanja svoje vlasti,
novi režim formira Žensku ustašku mladež.
U periodu od 1941-1945. direktori Prve ženske gimnazije bili su Bijelić Bogoljub (od
15. 2.- 8. maja 1941.), Huša Georgina (od 8. maja do 28. jula iste godine), a potom cio
period rata Muhamed Kantardžić. Direktorica Druge ženske gimnazije bila je Hermina
Kostić45
. Sve ovo vrijeme, veliki broj profesora, profesorica i đaka Prve ženske gimnazije
su učestvovali u antifašističkoj borbi. Među poznatijim je i supruga prof. Šnajdera, Vera
Popović-Šnajder koja je također radila kao jedan od profesora Prve ženske gimnazije.
Poznata je i kao jedna od najzapaženijih aktivista NOF-a.46
Škola je nastavila raditi u sličnim okolnostima, a povremeno su njene prostorije
korištene za smještaj vojske i izbjeglica.
Poslije Drugog svjetskog rata mijenja se organizacija samog sistema školovanja-škole
su mješovitog karaktera, tako da prvobitne odvojene škole (muška i ženska) postaju
škole mješovitog sastava.To se nije moglo postići odmah, već u jednodecenijskom
periodu stabilizacije nove države socijalističke Jugoslavije.
Godine 1956. prestaju sa radom i Prva i Druga ženska gimnazija, jer novi državni i
obrazovni sistem diktira nove društvene tokove, i sve škole su mješovitog karaktera jer
je obrazovanje obavezno i za dječake i za djevojčice.
Ovim je završena jedna faza u djelovanju, a po završetku Drugog svjetskog rata započela
nova, koja je vodila reformama i modernom obrazovanju koje je podrazumijevalo
obavezno školovanje za svu djecu.
45 Ibidem
46 Sarajevo u revoluciji, U borbi do punog oslobođenja, (novembar1943-april 1945), Sarajevo, 1981.

Bili smo stvarni-postojali smo
Obrazovanje u socijalističkoj Jugoslaviji zauzimalo je sve više prostora u jačanju i
stvaranju novog društva. Uzevši u obzir da je osnovno obrazovanje postalo obavezno
i za dječake i za djevojčice pojavila se potreba otvaranja većeg broja osnovnih škola.
Nove škole nisu imale nove zgrade nego su često koristile postojeće objekte, posebno
ako je neki objekat i ranije korišten za svrhu ili potrebe škole. Poslije gašenja ženskih
gimnazija koje su zamjenjene mješovitim srednjim stručnim školama i gimnazijama
zgrada u kojoj su se nalazile ostala je prazna. Da bi se iskoristila sva raspoloživa
infrastruktura, u zgradu je smještena novoosnovana osmogodišnja osnovna škola Petar
Kočić (4. septembra 1957. godine.).47
Rješenje o osnivanju nove osmogodišnje škole “Petar Kočić” u Sarajevu
Sve vrijeme svog postojanja do 1966. godine škola je bila smještena u zgradi bivše Prve
ženske gimnazije. Rasformirana je, jer su se počeli stvarati bolji uslovi za školstvo, a
samim tim poboljšana je i infrastruktura školskih zgrada. Izgrađene su i nove školske
zgrade koje su bile urađene po tadašnjim modernim standardima i potrebama. 48
47 HAS, Fond Osnovna škola „Petar Kočić“ Sarajevo, kutija br. 1.
48 HAS, Fond Osnovna škola „Petar Kočić“ Sarajevo, kutija br.1.

Rješavanje kadrovskih problema nastavnika škola koje su zbog gradnje nove školske infrastrukture u koje
su smještene novootvorene škole ostale bez dovoljnog broja upisanih učenika.
Opet se kao i ranije koristio sav raspoloživi prostor, zbog čega su u određenom periodu
šezdesetih godina zgradu ponovo dijelile dvije škole OŠ Petar Kočić i Srednja fiskulturna
škola.
Osnovci OŠ “ Petar Kočić“ (Lične fotografije prof. Maje Popović)49
49 Lične fotografije današnje profesorice Poljoprivredne škole, a tadašnje učenice OŠ “Petar Kočić.“

Osnovci OŠ“ Petar Kočić“ (Lične fotografije prof. Maje Popović)50
Paralelno sa osnovnom školom u zgradi je radila i Srednja fiskulturna škola, osnovana
1948. godine i egzistirala sve do 1972., kada je novim Zakonom o obrazovanju ukidaju
i osnivaju smjerove u okviru Pedagoške akademije za nastavnički smjer koji je do tada
obrazovala Fiskulturna škola.
Lična fotografija bivše učenice, danas profesorice Srednje zubotehničke škole u Sarajevu Zinete Tahmaz51
50 HAS, Fond Osnovna škola „Petar Kočić“ Sarajevo, kutija br. 1.
51 Bivši učenici Fiskulturne škole Sarajevo i danas se okupljaju i slave godišnjicu mature. Još je poneki od njih u
nastavi, nekima je ostalo još malo do penzije. U njihovim sjećanjima su samo pozitivne priče. Neosporno je da su
posjedovali i još uvijek zrače snagom pozitivnog duha koji jednostavno nadahnjuje.

Škola je bila od velikog značaja,jer je bila jedna od dvije takve na području cijele
socijalističke Jugoslavije. Na čelu škole je bio direktor Salem Jajatović kojeg i danas
bivši učenici hvale i sjećaju ga se sa najljepšim uspomenama.
Škola je bila mjesto discipline, ljubavi, kulture i porodice. Bila je simbol jedinstva i
pomaganja i iznjedrila je brojne jugoslovenske sportiste. Grb škole i kluba je uvijek bio
jako dobro prepoznatljiv u ono doba 60-tih, 70-tih, ali i danas. Bio je veliki ponos imati
ga na svojoj majici.
Školski grb Srednje fiskulturne škole u Sarajevu52
Još i danas nekadašnji učenici posljednje generacije slavne Fiskulturne škole Sarajevo
rade u nastavnom procesu u cijelom regionu, na prostoru bivše Jugoslavije, a ako
sretnete neke od njihovih đaka za njih će reći samo riječi hvale.
52 Ovu fotografija je nastala prilikom proslave 40-te godišnjice mature. Bivši učenici su donijeli grb škole kojeg su
nekada davno nosili našiven na odjeću. Ponosno su vadili i pokazivali grbove iz džepova oni koji ih i danas čuvaju
iskazujući veliki ponos jer su dio te historije.

Godišnjica mature: profesori i učenici na još jednoj prozivci, juni 2014.godine.53
Nekoliko godina prije zatvaranja Fiskulturna škola je zgradu dijelila sa Školom učenika
u privredi “Branko Lazić” koja je osnovana 1946., ali svoje prostorije koje koristi i danas
dodijeljene su joj 1972. godine.54
Prve obrazovne jedinice osnovane su u Sarajevu 1946. godine kao Prva mješovita škola
učenika u privredi pri Ministarstvu industrije i rudarstva broj 7310/II od 27.07.1946.
godine. 55
Upravitelj škole od njenog osnivanja do 1953. godine bio je Šukrija Čustović.
53 U junu 2014. godine učenici bivše Srednje fiskulturne škole u Sarajevu još su se jednom sastali povodom 40
godina od mature. Za neke od njih i ta je godišnjica prošla, ali oni ne dozvoljavaju da vrijeme odnese uspomene
u zaborav. Sada se sastaju svakih nekoliko godina i obično dođe više različitih generacija. Svi oni se prilično
dobro poznaju jer vrijeme koje su provodili u pripremama za takmičenja, planinskim kućicama za vrijeme sezone
skijanja ili logorovanja ljeti nekada davno iskoristitli su da se upoznaju. Često ćete u njihovim pričama čuti kako se
spominje zajednički odlazak u poznatu sarajevsku slastičarnu Egipat, jer tamo su išli da obnove rezerve energije uz
pomoć nekog od kolača slastičarne Egipat. Nedavno su nam na jedan dan u posjetu gradu došli profesori gimnazije
Kruševac, jedna od profesorica upita gdje se nalazi pomenuta slastičarna jer joj je tata, koji je bio učenik Srednje
fiskulturne škole u Sarajevu, često pričao o vremenima kada je zajedno s drugovima ponekad dijelio kolač ali da
su to ipak bila dobra vremena.
54 Škola je dobila ime po prvoborcu iz Drugog svjetskog rata Branku Laziću. Alija Bejtić u svojoj knjizi „Ulice i
trgovi Sarajeva“ navodi da je Branko Lazić bio pripadnik Romanijskog odreda i da je 18. aprila 1945. poginuo u
borbi partizana sa odmetnutim četničkim grupama u blizini Glogovca, str. 256.
55 Fond Mješovite škole učenika u privredi, kutija br.1.

Prva registrovana adresa škole bila je ul. Halilbašića br.16, sa telefonskim brojem 27-55.
Pod nadležnost Sekreterijata za prosvjetu NOGS-a prešla je 1952. godine.
Direktor škole od 1953. godine bio je Muhamed Krajina, a prvi finansijski pregled
poslovanja izvršen je tek 28. II 1955. godine, jer je tada škola počela samostalno da
kontroliše i upravlja svojim finansijama. Do tada je bila praksa da se radi godišnji
predračun kod Centralnog računovodstva.
Nakon Drugog svjetskog rata u državi se javila potreba za izgradnjom i razvojem zemlje
na svim poljima jer je za vrijeme rata Bosna i Hercegovina stradala u infrastukturi
i ljudstvu. Društvo je oskudijevala skoro svim pozivima, a na radnim mjestima
uglavnom su se nalazili nekvalifikovani ili nedovoljno obučeni i obrazovani radnici. Da
bi se poboljšao kvalitet rada donosi se odluka za osnivanjem mješovitih škola koje bi u
kratkom roku obrazovale i kvalifikovale radnike za posao kojim se bave. Organizacija
škole bazirala se na praksi da radnici poslije radnog vremena dolaze u škole gdje bi
slušali teoretsku nastavu, a praksa bi se dodatno učila na radnom mjestu. Pored ovih
učenika koji su radili dokvalifikaciju počeli su i redovni upisi novih generacija u srednju
školu.56
Formirana je i organizovana nastava po poslijeratnim standardima.Težili su modernom
pristupu za to vrijeme, ali i pored velikih prepreka na koje su nailazili škola se razvijala
i osposobljavala radni kadar države. Škola učenika u privredi raspolagala je mnogim
zanimanjima: obućari, kožari, fotografi, krojači, moleri, staklari, stolari, tašnari, mesari,
pekari, frizeri i svi drugi zanati potrebni društvu u izgradnji.
U početku je škola organizovana kao usmjerena i trajala je tri godine. Ovaj nivo
obrazovanja zadržao se sve do 1980. godine kada se osniva veterinarski smjer zbog
potrebe za tim zanimanjem57
. Sedamdesetih godina se rješavalo pitanje svojine da bi
1973. godine imovina pripala općini Centar. Do tada se škola vodila kao državni erar, a
1978. nadležnost je predata općini Stari Grad.
U periodu od 1964. pa sve do 1981. Godine škola je u svom sastavu imala i odjeljenja za
učenike s poteškoćama u razvoju sve do izgradnje nove zgrade u Novom Sarajevu kada
dolazi do potpunog odvajanje te dvije ustanove58
. Danas ta škola djeluje pod nazivom
“ Škola za srednje stručno obrazovanje i radno osposobljavanje “. Obučava veliki broj
zanimanja koje je imala ranije Škola učenika u privredi, a zadržala je 6.april kao datum
obiležavanje dana škole.
Dan škole se uvijek obilježavao iz dva dijela, svečanog ili kulturnog programa zajedno
sa svečanom akademijom, jer je 6.april također Dan oslobođenja grada Sarajeva. To
je uvijek zahtjevalo duže i ozbiljnije pripreme. Razmišljalo se i o tome na koji način
učenici mogu tim događajem da poboljšaju svoje znanje i razviju ljubav prema
nauci, umjetnosti i dobrobiti svoje domovine. Dan škole 1970. godine proslavljen je
56 Fond Mješovite škole učenika u privredi, kutija br.1.
57 Ljetopis Veterinarske škole, Sarajevo 1980.
58 Ljetopis Škola učenika u privredi s praktičnom obukom“Branko Lazić, Sarajevo 1974.-1991.

u bioskopu Dubrovnik, program je sadržavao projekciju jednog filma i održana je
svečana akademija, a u svemu tome učenici su imali mnogo udjela. 59
Sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća u sklopu reorganizacije obrazovne strukure
i pronalaska načina da se postojeće infrastrukture iskoriste na najbolji način osnovna
zajednica obrazovanja formira Komisiju za izradu elaborata, materijala i prijedloga na
koji način iskoristiti postojeće mogućnosti.
Jedan od prijedloga bio je da dođe do udruživanja škole “ Branko Lazić” sa Tekstilnim
školskim centrom. Privredna komora i Prosvjetno-pedagoški zavod iznose pozitivne
stavove o racionalizaciji i integrisanju među školama drugog stupnja.60
Stavovi su bili
različiti, ali ipak složni oko toga da nisu protiv integracije, ali, trebali bi se sagledati
mnogi problemi sa kojima se suočavaju obje škole, koji uopće nisu razmatrani
elaboratom. Predstavnici škole “ Branko Lazić” su smatrali da različiti karakteri škola
mogu da proizvedu dodatne probleme uzevši u obzir da je tekstilni školski centar
obrazovao kadrove tehničara, a Poljoprivredna škola zanatlije. Smatralo se da to u
školi može da izazove probleme u domenu discipline. Srednjoškolski period razvoja sa
sobom nosi mnoge nesigurnosti, to je period sticanja samopouzdanja i vlastite spoznaje
o potrebi i vrijednosti. Društvo ni tada, a ni sada ne gleda pozitivno i poželjno na treći
nivo obrazovanja za svoju djecu. U društvu se javlja raskol između potrebe i mišljenja
o toj kategoriji radnika. Ta činjenica ni danas ne može biti negirana, društvo najviše
suzbija razvoj i uzdizanje sloja stanovništva koji se bave zanatskim zanimanjima, a opet
s druge strane sloj zanatlija svih zanimanja je neophodan za normalan svakodnevni
život države i njenih stanovnika.
Privredna škola nije željela samo mehaničko spajanje škola nego i uređenje programa
rada. Na kraju je bilo ovo prvo iako su imali određene zajedničke profesore uglavnom
profesore općeobrazovnih predmeta. Zgrada je podijeljena između ove dvije škole i
tako je funkcionisala neko vrijeme. Referendumom 3. aprila 1972. izvršeno je konačno
izdvajanje tekstilnih odjeljenja škole “ Branko Lazić” i pripajanje Tekstilnom školskom
centru.
59 Zapisi Radne sjednice 1968/73., str. 38.
60 Zapisnici sa sjednica Upravnog odbora Škola učenika u privredi „Branko Lazić”, Sarajevo 1968-1974.

Zapisnik sa sjednice Upravnog odbora Škola učenika u privredi „Branko Lazić”, Sarajevo 1968-1974.
Podijeljena je zgrada, inventar, sredstva, a za odlazak profesora, tehničkog i pomoćnog
osoblja koji su predavali stručno-teoretsku i praktičnu nastavu tekstilnim odjeljenjima
trebali su odlučiti nastavnici međusobno u okviru svojih aktiva.
Nastavnici koji prelaze na rad u Tekstilni školski centar:

Zapisnik sa sjednice Upravnog odbora Škola učenika u privredi „Branko Lazić”, Sarajevo 1968-1974.,
Spisak nastavnika koji prelaze na rad u Tekstilnu školu61
Osim navedenog, odlučeno je da sva sredstva koja pripadaju tekstilcima, mašine i
slično, pripadnu Centru. Škola posjeduje dva ulaza, učenici i radnici Centra su koristili
ulaz s dvorišta a učenici “ Branko Lazić” i radnici ulaz od mosta. Bez obzira na podjelu,
vlasništvo nad zgradom je zadržala Škola učenika u privredi sa praktičnom obukom
“Branko Lazić”.
Škola je imala svoj život, pripremani su da budu osnovni temelj svoje države a često su
bili počasni i zaslužni predstavnici grada. Godine 1977. učenici škole “ Branko Lazić”
izabrani su da predstavljaju grad Sarajevo na centralnoj svečanosti povodom Dana
mladosti 25. maja na stadionu JNA u Beogradu62
.
61 Zapisnici sa sjednica Upravnog odbora Škola učenika u privredi „Branko Lazić”, Sarajevo 1968.-1974.
62 Ljetopis Škola učenika u privredi s praktičnom obukom“Branko Lazić“, 1977.

Članak iz dnevnog lista Oslobođenje, Sarajevo 27. april 1977.
Školu su posjećivali književnici i poznati marksisti tog vremena održavajući časove i
predavanja iz književnosti.

Učenici su učestvovali u raznim vannastavnim aktivnostima i sekcijama: literarnoj, historijskoj, likovnoj,
marksističkoj, matematičkoj i mnogim drugim.63
Učenici ove škole koračali su stazama revolucije, radnih akcija i izgradnji domovine.
Na akciji Šamac-Sarajevo učestovao je veliki broj omladinaca i omladinki a rezultati
njihovog učešća su: 98 brigadira, 32 udarničke značke, 32 pohvale. Među brigadirima
11 je dobilo udarničke značke, 8 pohvaljeno a 7 predloženo za prijem u članstvo Saveza
komunista Jugoslavije.
Učenicisuporedteoretskenastavekojaseodvijalauprostorijamaškoleimaliipraktičnu
nastavu. Svi upisani učenici su praktičnu nastavu obavljali u organizacijama udruženog
rada: IMSI, ZORA, VELEPEKARA, BAZAR FRIZER, NOVITEKS, VRELO BOSNE
i DES- a. Fotografi, kozmetičari i frizeri su praktičnu nastavu obavljali u školskim
radionicama, a jedna grupa frizera za žene u radnjama samostalnih zanatlija.
Škola je u školskoj 1980/1981. god. putem javnog oglasa garantovala stipendije za
vrijeme školovanja i zaposlenje nakon završetka školovanja. 64
63 Ljetopis Škola učenika u privredi s praktičnom obukom“Branko Lazić“
64 Ljetopis RO za usmjereno obrazovanje i vaspitanje „Branko Lazić“, Sarajevo, 1980./1981.

Školski ljetopis 1980/81.
Slijedeći stadij razvoja škole ojačao je školu tehničkim smjerovima, tako da je ona
dobila pored zanatskih i tehničke smjerove.
Veterinarski i poljoprivredno-prehrambeni kadrovi su se obrazovali za ta usmjerenja
uglavnom u Novom Sadu. Većina zanimanja bila su praktičnog karaktera iz više
razloga. Stanovništvo je uglavnom bilo slabo pismeno i nekvalifikovano, međutim
potrebe države za kvalifikovanom radnom snagom bile su velike. Postavio se zadatak
da se prilično brzo trebaju organizovati analfabetski kursevi i kvalifikovati i opismeniti
stanovništvo. Time bi se ojačala industrija i društvo koje je bilo u razvoju. Migracije
stanovništva su također stvarale potrebu za brzom kvalifikacijom, jer prelazak sa sela
u gradove zahtijevao je u određenoj mjeri kvalifikovanu radnu snagu koja bi radila
u tvornicama. U period od osnivanja škole do danas često je dolazilo do promjena
u organizaciji škole, tj. poziva koji se izučavaju, jer su se škole formirale i granale po
potrebama koje je diktirao tempo razvoja države.

Dizanje obrazovanja na viši nivo u osamdesetim pratile su potrebe društva, ali i daljeg
razvoja radničke klase na više nivoe koji će omogućiti visokoškolsko obrazovanje. U
hronologiji zanimanja možemo pratiti razvoj škole i potreba društva u datom periodu.
Prva tehnička struka koja se formira je veterinarska, osnivač je bio Veterinarski fakultet
u Sarajevu. Odluka da se formira Centar za obrazovanje i vaspitanje veterinarskih
kadrova donesena je 24.01.1980., a škola je osnovana 11.06.1980. godine. 65
Na
referendumu održanom 5.12.1981. godine izglasana je pozitivna potreba osnivanja
OOUR-a Veterinarskog fakulteta u Sarajevu za obrazovanje veterinarskih kadrova. Za
v.d. direktora 9. aprila određen je dr. Zijah Hadžiomerović.
Kolektiv Veterinarske škole (Lične fotografje profesora Srđana Talića)
Škola je imala dva nivoa obrazovanja, četvrti stepen (veterinarski tehničar) i treći stepen
(veterinarski bolničar), a praktična nastava odvijala se na farmama Bojnik i Butmir.
Opšteobrazovni predmeti su se odvijali u gimnaziji “ Braća Ribar”, a stučni predmeti
na Veterinarskom fakultetu. Prva generacija je počela školsku godinu 1.9.1980. godine
koja je protekla u organizacijskim poslovima. Prvi predavači su bili nastavnici i asistenti
Veterinarskog fakulteta u Sarajevu koje je na ove poslove rasporedio Veterinarski
fakultet kao osnivač.
Prvi profesori bili su: dr. Puroslav Nešić, Miladin Bunjirac, Mile Nenadić, Emir Huskić,
Milenko Stevančević, Faruk Čolaković, Dragan Hlubna.
65 Školski ljetopis Veterinarske škole, Sarajevo 1980.

Osnivači škole, početak nastave 1980./1981.
Dr. Zijah Hadžiomerović, osnivač i matičar škole, dr. Ante Milanović, dr. Muhidin
Hamamdžić, Mile Nenadić, Namik Mulahusić, Jasenka Čokol, Branislav Vujanović,
Vera Prošo, Jasmina Melkić, Miladin Bunjevac, Dragan Hlubna.66

Fotografije iz amfiteatra sa svečanog otvorenja škole i prijema učenika i njihovih roditelja.67
Slijedeće godine nakon raspisanog konkursa upisana su tri razreda, jedno odjeljenje
veterinarskog tehničara i dva odjeljenja veterinarskih bolničara (III stepen).

Članak iz Oslobođenja, 4. juni 1981. o upisu i organizaciji škole
Ekskurzija prve generacije veterinarskih tehničara (Lične fotografije profesora Srđana Talića)

Pregled prvih pečata i štembilja škole:
Od septembra 1984. odlukom Zbora u funkciji savjeta stručno-teoretska nastava je
održavanauDrvnom-školskomcentru. SlijedećegodineseseliuzgraduPoljoprivredne
škole, a od drugog polugodišta školske 1985/1986. se spajaju u jedno i mijenja naziv u
“Poljoprivredno-veterinarsku i prehrambenu” školu. 68
Odnos prema školi je bio domaćinski. O tome svjedoči podatak da su profesori školske
1983/84. dobrovoljno okrečili školu, jer škola nije imala finansijskih sredstava da plati
molera.
Dan mladosti obilježavan je svake godine sa velikom radošću kojoj i posvećenim
pripremama.
68 Školski ljetopis Poljoprivredno-veterinarske i prehrambene škole, Sarajevo 1985/1986.

Svečano obilježavanje Dana mladosti69
Svečano obilježavanje Dana mladosti70
Školske 1985/86. godine s obzirom na nacionalizaciju školske mreže na nivou grada,
školajekonačnodobilasvojsmještajuPoljoprivredno-prehrambenomškolskomcentru
69 Ljetopis Poljoprivredno-veterinarskog i prehrambenog školskog centra 1986/1987.
70 Ljetopis Poljoprivredno-veterinarskog i prehrambenog školskog centra 1986/1987.

u Dobrovoljačkoj 79. Referendumom održanim 19.06.1986.71
godine radnici i učenici
su usvojili odluku o izdvajanju OOUR-a Škola za srednje usmjereno obrazovanje i
vaspitanje veterinarskih kadrova u Sarajevu iz sastava RO Veterinarskog univerzitetskog
centra u Sarajevu i njenog udruživanja u Poljoprivredno-prehrambeni školski centar.
Od tada svi smjerovi su organizovani i rade kao jedna organizacijska cjelina.
Osamdesete su bile godine jačanja rada škole kada dalje u svojim organizacijskim
odlukama razvija obrazovne pravce škole u veterinarskoj, prehrambenoj,
poljoprivrednoj, zanatskoj i uslužnoj djelatnosti, ali i očuvanju tradicije.
Pored unapređenja teoretske nastave jača i praktična polja i počinju se uspostavljati
saradnje sa visokoškolskim centrima. To doprinosi uvezivanju nastavnog procesa, od
početka srednjoškolskog obrazovanja do završetka studija, za one koji se odluče za
nastavak obrazovanja, a za one koji to nisu namjeravali omogućeno im je da za vrijeme
pohađanja srednje škole budu upoznati sa novim metodama koje će im biti potrebne
za rad.
Neometan rad škole tekao je do 1992. godine kada nastupa agresija na nezavisnu
državu Bosnu i Hercegovinu. Od aprila 1992. godine stupa vanredno stanje, u školi je
formiran Krizni štab 18. maja da bi se odbrana od agresora što bolje organizovala ali i
da škola opstane. Krizni štab je vršio funkciju poslovodnog organa, jer je škola ostala
bez rukovodstva do završetka te školske godine 25. maja 1992. godine, Uredbom sa
zakonskom snagom predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine72
.
U toku mjeseca maja u dio školskih prostorija privremeno su smještene raseljene
porodice, a drugi dio ustupljen na privremeno korištenje Trećoj gimnaziji. Od 84
radnika, preko 20 dana, se nisu javili na posao 32 čime im je automatski stupio na
snagu prekid radnog odnosa. Među njima je bio i direktor Đorđe Aničin. Za vrijeme
Kriznog štaba školom je upravljala profesorica Jesenka Ridžešić, a od sredine augusta
1992. godine upravljanje školom preuzima profesor Mirsad Tanović kao direktor škole.
Na toj funkciji je ostao sve do 2010. godine kada odlazi u penziju.
Školska 1992/1993. počela je sa zakašnjenjem, a u novembru je održan sastanak
direktora na kome je dogovoreno da se pokrene rad škola po mjesnim zajednicama da bi
škole krenule s radom 15. decembra 1992. godine u NZ” Skenderija”, “Tome Masarika”i
“Podtekija”. Jedino MZ ”Podtekija” nije mogla obezbjediti prostor, jer se nalazila na
prvim ratnim linijama. Nešto kasnije pod nadležnost škole došle su i MZ “Mjedenica”
i “Trg oslobođenja”, “Soukbunar” i “Širokača”. Stručna nastava je organizovana na
dva punkta: u prostorijama Centra za one koji žive od Marin Dvora do Baščaršije i
na Veterinarskom fakultetu, za one koji žive od Marin Dvora do Stupa. Na Dobrinji
je također organizovan školski punkt a koordinatorica je bila profesorica Tatjana
Tešanović. Građevinsko-geodetskom školskom centru odobrene su dvije učionice za
izvođenje nastave.
72 Ljetopis Poljoprivredno-veterinarski i prehrambeni školski centar, Sarajevo 1992.

U ratnim godinama koje su uslijedile došla je i Odluka o osnivanju javne ustanove
Poljoprivredno veterinarski i prehrambeni školski centar koji je upisan u sudski registar
pod br.43 na strani 43 pod nazivom Mješovita srednja poljoprivredno-veterinarska
i prehrambena škola. U prvoj godini poslije rata, u januaru 1996. godine uprava i
uposlenici škole zgradu su osposobili za nastavak rada.
Zgrada škole je kao i sve ostalo za vrijeme agresije prolazila kroz period razaranja.
Većina profesora bili su u vojnoj obavezi tako da se postavilo pitanje profesorskog kadra
koji bi obučavao i obrazovao učenike. Veći broj učenika nije dolazio iz centra grada već
iz drugih udaljenijih opšina što je za profesore i učenike predstavljalo svakodnevne
teškoće i životnu opasnost.
Škola je opstala i sa završetkom rata bila je potrebna njena adaptacija u materijalnom
smislu, ali i reorganizacija programa rada novih poslijeratnih generacija. Jedan od
prvih koraka koji je urađen je ponovna registracija i nadležnost škole. Tada je Mješovita
srednja poljoprivredno-veterinarska i prehrambena škola registrovana sa mjestom u
ulici Hamdije Kreševljakovića br. 55, kao osnivač škole navedena je Skupština Grada
Sarajeva/Kanton Sarajevo, a tip škole je : tehnička i srodna škola; stručna škola.
Upisana je u sudski registar 1. juna 1995. godine. U svom imenu nije sadržavala
uslužne djelatnosti, iako je u svom programu rada obučavala pored tehničkih i uslužne
djelatnosti.

Odluka o upisu u sudski registar škole pod brojem UF/I 292/95 od 01.06.1995.godine.
Godine 1997. ratne štete su djelomično sanirane i prostor adaptiran, popravljeno je 20
prozorskih okna, okrečena je škola i ostakljeni prozori, sala adaptirana, a na prozore
stavljene zaštitne mreže, kotlovnica adaptirana za rad i grijanje škole. U školskoj
1997/98. uočljiva je stabilizacija nastave i upisa u poslijeratnom periodu o čemu govori
upisanih 1174 učenika. Objekat je djelomično adaptiran zahvaljujući angažovanju i
odricanju radnika škole i pomoći humanitarnih organizacija.
Adaptirana je i opremljena laboratorija za izvođenje praktične nastave za prehranu,
poljoprivredu i veterinu. U takvom duhu škola ulazi u 21. stoljeće.
Jedna od prvih novina u 21. stoljeću je priznanje svih obrazovnih pravaca škole u nazivu
škole. Godine 2009. izmijenjen naziv u JU Srednja škola poljoprivrede, prehrane,
veterine i uslužnih djelatnosti koji se koristi i danas.

Te iste godine škola je počela reorganizaciju i reformu nastavnih programa i realizacije
nastave. Od 2002. godine počeo se provoditi EU VET program u školi, prvo zanimanje
na koje je primjenjen jeste zanimanje pekar. Danas svi smjerovi rade po EU VET
programu.
Konkurs u dnevnim novinama za upis vanrednih učenika za školsku 2002/2003.
Činjenica je da su kadrovi adekvatno pripremljeni da teoretsku nastavu realizuju kroz
praktičan rad i primjenu novih tehnologija, a ograničenje upisa na manji broj polaznika
po smjeru osigurava skoro svima mogućnost brzog zaposlenja.

Učenici prehrambenog smjera u laboratoriji testiraju uzorke, 2003. godina.
Adaptiranjem laboratorije mogao je započeti i adekvatan praktičan rad tehničara sa
reagensima i uzorcima. Prve korake u praktičnom izvođenju nastave učenici su sticali
u školskim laboratorijama i radionicama pod nadzorom profesora.

Školsko takmičenje frizera u školskom salonu 2003. godine.
Nastavnik prati rad učenika u pekarskoj radionici.

U perodu od školske 2001/2002.godine do danas u školi je počeo sa primjenom
modularni tip nastave. Prvi smjer koji je uključen u reformu nastave po evropskim
standardima bili su pekari, a potom slijede i ostali. Danas su svi smjerovi organizovani
i realizuju nastavni proces po modularnom EU VET sistemu rada.
Prvo su nastavni kadrovi Mješovite srednje poljoprivredno-veterinerske i prehrambene
škole, obučavani za izvođenje nastave po modularnom sistemu, a potom su oni postajali
treneri u oblasti nastave po modularnom sistemu za ostale profesore drugih srednjih
škola i novih nastavnih kadrova.

Zahvalnica od strane Prosvjetno-pedagoškog zavoda Sarajevo školi i njenim uposlenicima za pomoć u
implementaciji treninga za modularni tip nastave.
Učenici škole pored redovnog izvođenja nastave učestvuju u raznim vannastavnim
kulturnim dešavanjima. Jedan od takvih je izložba u okviru Muzeja grada Sarajeva
“Priča o hljebu” za čiju postavku je zaslužna autorica izložbe Amra Madžarević.

Promotivni materijal za izložbu “Priča o hljebu”.
Želja autorice je bila da se posjetioci izložbe prisjete svih tradicionalnih recepata i vrsta
hljeba na području Bosne i Hercegovine.
Škola je brinula o očuvanju identiteta naše domovine i razvijanju ljubavi prema njoj.
Zbog toga se potrudila formirati mali školski muzej naših starina. Učenike je u tom
procesu vodila bibliotekarka škole Mirsada Ivković.

Škola je uvijek učila i njegovala ekološku svijest i svijest o općem dobru, zato ne čudi
što su učenici uvijek aktivni na tom polju.

Eko-akcija učenika škole.Treba napomenuti da ovakve akcije nisu ono što učenici moraju već žele, samim
tim vrijednost je veća.
Za razliku od škola općeobrazovnog karaktera ova škola zahtijeva velika ulaganja u
infrastrukturu, najnovije mašine, konstantno upoznavanje sa novim tehnologijama i
procesima. Opremanje škole je izuzetno zahtjevno ako želimo imati kvalitetan nastavni
proces. Jedan od primjera je ulaganje u školsku radionicu za smjer mesara.

Članak o doniranju nove opreme školi za napredak u radu i uzajamnu saradnju- Obrtnička komora
Koblenc.
Školski program je izuzetno zahtjevan i višesmjeran. Škola također realizuje veliki broj
vannastavnih aktivnosti. Nekoliko godina poslije rata počela se primjećivati stabilizacija
rada škole. Učenici su pored stručnih oblasti počeli da osvajaju prva mjesta i na drugim
poljima.
Tako je na reviji kulturno-umjetničkog stvaralaštva najbolja bila Mješovita srednja
poljoprivredno -veterinerska i prehrambena škola i to ne jednom, nego godinama
zaredom. Škola je otvorenog karaktera i konstantno radi interakciju sa građanima
Sarajeva na neki od načina. Jedan od lijepih i korisnih načina za obje strane je
“Njemačko ćoše” koje se nalazi u zgradi škole. Svaki prolaznik može da svrati i kupi
proizvode učenika škole izuzetnog kvaliteta izrađenih po najmodernijim metodama.

Članak o saradnji sa prijateljskom firmom Koblenc
Ovo je jedan od svijetlih primjera na koji način se može raditi promocija budućeg
radnog kadra, a učenicima se pruža mogućnost da u okviru školovanja nauče sve što je
potrebno za pronalazak adekvatnog posla.
Škola je sve više napredovala tako da je došla u situaciju da postigne potpisivanje
kvalitetnih i naprednih ugovora. Jedan od takvih je sa njemačkom Obrtničkom
komorom Koblenc o realizaciji partnerskog projekta. Tim projektom je predviđeno
obrazovanje i usavršavanje srednjoškolaca i odraslih u oblasti mesarskog, pekarsko-
konditorskog i frizerskog zanata.

Članak o saradnji sa prijateljskom firmom Koblenc

Zanatska komora Koblenc je odlučila u ovom partnerskom odnosu da uloži preko
million maraka za podršku razvoja zanatstva u Bosni i Hercegovini. Planirano je da dio
obuke bude realizovan u Njemačkoj.
Sticanje novih saznanja tekao je punom snagom, ali i želja da se napredak nastavi. Od
1992. godine školom je upravljao direktor Mirsad Tanović “ koji je bio dugogodišnji
direktor JU Srednja škola poljoprivrede, prehrane, veterine i uslužnih djelatnosti u
Sarajevu, tačnije 18 godina. Dug period i sasvim sigurno period u kojem je ostavio
veliki pečat na rad naše škole. Misli se prvenstveno da je vodio školu kroz najteži
period, period agresije na Bosnu i Hercegovinu i period uništavanje svega što je u njoj
vrijedno, od infrastrukture do otežavanja opstanka i rada škole. Očuvao je školu, održao
nastavni proces i zadržao dignitet obrazovne institucije. Nakon rata uložio je veliki trud
na obnovi škole od ratnih stradanja, uspostavi nastavnog procesa i afirmaciji nastavnog
osoblja.Gledajućinastavniprocesinjegovkvalitet,direktorTanovićjekrenuouzpomoć
prijatelja iz inostranstva (Engleska i Njemačka) s renoviranjem školskih podrumskih
prostorija i promjene njihove namjene u školske laboratorijske radionice stvarajući
idealne uslove za obrazovanje učenika poljoprivredne, prehrambene, veterinarske,
frizerske i kozmetičke struke. Bio je jedan od vodećih vizionara koji je prepoznao
navedene mogućnosti i koji je zajedno sa ostalim uposlenicima radio na poboljšanju
pedagoških, organizacijskih i nastavnih uslova rada i učenja. O kakvim izazovima je
riječ najbolje govori da je škola po pitanju integracije teorije i prakse vodeća u svojoj
oblasti i da sistem još nije spreman da je prepozna kao takvu i samim tim podrži
vrijednosti koje ova škola predstavlja i njeguje”.73
Uperiodod1992-2010.godineškolajeizašlaizrata,dvaputamijenjalanaziv,pokrenula
nove obrazovne i proizvodne metode. 74
Taj put zajedno sa svojim planovima nastavio je
novi direktor mr. Suad Alić.
73 Iz razgovora sa sadašnjim direktorom škole mr. Suadom Alićem
74 Vrijeme upravljanja školom direktora Mirsada Tanovića

Danas…
Od 28. aprila 2010. godine na čelu škole je direktor Suad Alić. Odmah se pristupilo
instaliranju programa za svjedočanstva i diplome učenika. Slijedeći korak je bilo
povezivanje škole sa predstavnicima lokalne vlasti kako bi se škola povezala sa lokalnom
zajednicom.
Uprava škole zahvalila se svima koji su joj do tada pružali podršku i da se poveže
sa novim partnerima. Zbog toga direktor u maju uručuje zahvalnice “Klasu” i “
Sprindu” za dugogodišnju uspješnu saradnju. Sa “Klasom “ je već postojala saradnja,
a sa “Sprindom “ je trebalo da počne sa školskom 2010/2011. godinom. Od školske
2010/2011. učenicima je omogućeno da nastave svoje školovanje sa trećeg na četvrti
stepen obrazovanja uz polaganje razlike predmeta prvog, drugog i trećeg razreda.
Od 2010. godine škola je u saradnji sa Fabrikom za preradu mlijeka i mliječnih
proizvoda “Milkos”. Tu učenici uče i završavaju praktični dio nastave. Dogovoreno je
da praksa počne 6. septembra školske 2010/2011. godine. Uzevši u obzir da je tvornica
opremljena najsavremenijim mašinama učenici će odmah biti osposobljeni za rad
na istim tako da kvalitetno i sigurno mogu konkurisati za posao, a mnogi od njih su
nastavili raditi u tvornici nakon završetka školovanja.

Ono što se radilo i pripremalo prethodne godine, na početku nove školske godine
dočeka da se uživaju plodovi rada.
Učenici su mogli da uživaju u plodovima svog rada, jer su vlastitim snagama i znanjem
proizveli poljoprivredne kulture. Cijeli ciklus, od sjemena do stola, je prisutan u procesu
učenja u školi.
Uspostavljanje dalje saradnje se nastavlja, tako da od 2011. godine i Mesna industrija
“Ovako” želi da učestvuje i pomogne obrazovni sistem na način što će se organizovati
stručne posjete industriji za učenike i nastavnike škole. Ono što karakterizuje
novi period škole je ne samo napredak učenika već i dodatno stručno usavršavanje
nastavnika koji će stečena znanja da prenesu na učenike.

Škola se brine o svakom smjeru koji se u školi realizuje. Svake godine se održi jedna
revija ili takmičenje za frizere koji su već postali tradicionalni.
Pozivnica je poslana roditeljima i gostima da mogu da uživaju u rezultatima i uspjesima
novih mladih generacija.

Osim o obrazovanju brigu je potrebno voditi i o školskoj infrastrukturi da bi nastavni
proces tekao neometano i u dobrim uslovima.
Zbog toga se u aprilu 2011. godine pronalaze finansije za obnovu krovne konstrukcije,
a godinu dana poslije obnovljena je školska laboratorija.
Školski ljetopis 2010/2011. školska godina, Zgrada škole u periodu obnove 2011. godine.

Obnova laboratorije u aprilu 2012. godine.

Učenici svoje proizvode nude u okviru Gastro Eko-Festa i imaju prilično veliki uspjeh
u prodaji i prezentaciji svojih umijeća.
Najljepši dio školovanja jeste motivacija za ono što sutra dolazi, a to je posebni osjećaj
da diploma nije kraj nego početak najljepših životnih dešavanja.

Danasškolaintenzivnosarađujesamnogimdruštveno-privrednimsubjektimaudržavi:
“Sprindom”, “Milkosom”, JKP ”Park”, Federalnim zavodom za poljoprivredu u Sarajevu
i Federalnim agropedološkim zavodom, KJP “Veterinarskim stanicama”, Konjičkim
klubom “Basquil” Miševići, Gradskim cvjećarama, KJP Park, Učeničkim dobrom
“Butile”, Zavodom za pedologiju, farmom krava PD Butmir i “Spreča” u Kalesiji, ribnjak
“Slap” u Žepi, pekarama i mesnicama u Kantonu Sarajevo, kozmetičkim i frizerskim
salonima Kantona Sarajevo i Klubom frizera Sarajevo. Od 2013. godine postoji i stalna
praktična nastava u firmi Aspek d.d.

Postoji saradnja sa privatnim firmama kao i koncept posjeta Brojleru d.o.o., Klas-u d.d,
Mesnoj industriji OVAKO, Sarajevskoj pivari, Argeta-i d.o.o., Vinogradu i vinariji u
Stocu, Perutnini Ptuj, Prehrambenoj industriji Vispak u Visokom, Coca Coli HBC BiH
d.o.o, Kiseljaku d.o.o., sa farmom “Duner Rajs” Banovići.
Uspostavljeni su odnosi sa srodnim obrazovnim institucijama na nivou države:
Poljoprivredno-prehrambeni fakultet u Sarajevu, Veterinarski fakultet u Sarajevu,
poljoprivredna škola “Sanus- Futurum” u Sanskom Mostu.
Naprijed navedena saradnja je dovela do unaprjeđenja realizacije nastavnih planova
i programa po kojim se učenici obrazuju, a naročito je oplemenila rad u školskim
laboratorijskim radionicama kao što su radionica za proizvodnju gljiva, radionica za
preradu mlijeka i mliječnih proizvoda, radionica za preradu mesa i mesnih proizvoda,
školska pekarska radionica, školski frizerski salon, školski kozmetički salon kao
i poboljšanje hemijske laboratorije. Također, oni koji su unaprijedili rad škole su
rukovodioci lokalnih nivoa vlasti Općine Stari Grad, Općine Centar i Općine Novi grad
i privatnih institucija koji su prepoznali važnost i karakter ove obrazovne institucije.

“Škola k’o škola”
I na kraju obično pomislimo “ škola k’o škola, svaka ista”, ipak nije!
Škola živi i radi zahvaljujući učenicima i nastavnicima. Unutar tih zidova raste i razvija
se dijete, koje odrasta u čovjeka koji će biti sposoban samostalno preuzeti obaveze
života.
Svaki profesor i učenik koji je radio i učio unutar zidova žute zgrade pored Miljacke,
bio je svjestan šta je njihov glavni zadatak: da diplomu dobije čovjek.
Nastavničko vijeće Poljoprivredne, prehrambene, veterinarske škole i uslužnih djelatnosi u školskoj
2014/2015. godini
Pored nastavnog osoblja o kvalitetnom i odgovornom radu škole brine i Školski odbor
koji nadgleda rad svih uposlenih s pozitivnim namjerama ka daljem napretku škole.

Direktor škole mr. Suad Alić, predsjednik školskog odbora Behudin Rovčanin, članovi školskog odbora
Almira Bostandžija, Mirha Đikić, Mevlida Gornjaković i sekreter škole Aida Šečić.

Rukovodstvo škole kroz vrijeme i promjena u nazivu i pozivima škole
Direktori koji su vodili školu i doprinijeli njenom rastu i jačanju od osnivanja do danas
su:
1. Čustović Šukrija 1946.-1952.
2. Krajina Muhamed 1952.-1953.
3. Prica Nada, profesor historije, 1953.-1963.
4. Fazlagić Safet, profesor matematike, 1963.-1972.
5. Sarić Zajko, pedagog, 1972.-1978.
6. Voloder Nusret, profesor srpsko-hrvatskog-hrvatsko-srpskog jezika, 1977.-1983.
7. Bulatović Vučić, profesor marksizma, 1983.-1984.
8. Ančin Đorđe, dipl. veterinar, 1984.-1992.
9. Ridžešić Jesenka ( Krizni štab), profesor Bosanskog jezika, 6/4/92-14/8/92
10. Tanović Mirsad, profesor matematike, 1992.-2010.
11. Alić Suad, mr političkih nauka, 2010.-

Promjene naziva škole od osnivanja do danas
1. Prva mješovita škola učenika u privredi, 1946.-1953.
2. Škola učenika u privredi drvnoprerađivačke struke , 1953.-1958.
3. Mješovita škola učenika u privredi, 1958.-1959.
4. Škola učenika u privredi „Branko Lazić“, 1959.-1971.
5. Škola učenika u privredi s praktičnom obukom“Branko Lazić“, 1971.-1980.
6. RO za usmjereno obrazovanje i vaspitanje „Branko Lazić“, 1980.-1983.
7. Poljoprvredno-prehrambeni školski centar, 1983.- 1986.
8. Poljoprivredno-veterinarski i prehrambeni školski centar,1986.-1995.
9. Mješovita srednja poljoprivredno-veterinarska i prehrambena škola, 1995.-
2002.
10. Srednja škola poljoprivrede, prehrane, veterine i uslužnih djelatnosti, 07.09.2009.
Od osnivanja škole do danas škola je širila svoje vidike, organizovala nove smjerove i
usaglašavala ih s potrebama vremena u kojem su živjeli.
Pozivi koje su učenici mogli stjecati su:
1946-1953 poljoprivredni smjerovi, prerada kože, zidari ….sva zanimanja za koje bi
se javila potreba,
1953/54 drvno-prerađivački smjer,
1954/55 drvno-prerađivački smjer – stolar,
1955/56 drvno-prerađivački smjer – stolar,
1956/57 drvno-prerađivački smjer,
1957/58 drvno-prerađivački smjer –stolar, pekar, mesar, obućar, zidar, soboslikar,
kožar, staklorezac, klesar, fotograf, vulkanizer,
1958/59 drvo-prerađivači, mješovita,
1959/60 stolar, soboslikar, zidar, frizer, kožar,
1960/61 stolari, moler, kožar, kuhar, tapetar, krojač, bravar, frizer,
1961/62 stolar, tapetar, frizer, moler, krojač, konobar, poslastičar, kuhar,
1962/63 stolar, soboslikar, slastičar, pekar, konobar, krojač, frizer, obućar,
vulkanizer, tapetar,
1963/64 krojač, kožar, frizer, fotograf, pediker, moler, auto-lakirer, stolar, plastičar,
1964/65 krojač, frizer, tapetar, stolar, pediker, farmaceut, vulkanizer, optičar,
fotograf, staklorezac, kožar, plastičar, moler,

1965/66 frizer, mesar, stolar, pivar, pekar, vrtlar, krojač, tapetar, moler, optičar,
farmaceut, obućar,
1966/67 frizer, krojač, moler, pivar, stolar, mesar, pekar, slastičar, mlinar, optičar,
farmaceut, auto-lakirer, tapetar, kamenorezac,
1967/68 frizer, krojač, stolar, zidar, moler, auto-lakirer, kožar, tapetar, fotograf,
staklar,
1968/69 krojač, tapetar, frizer, tašnar, gumar, vulkanizer, poslastičar, mlinar, stolar,
moler, auto-lakirer, farmaceut, klesar, optičar, staklo-brusač, fotograf,
1969/70 krojač, tapetar, frizer, mesar, pekar, stolar, moler, zidar, cvjećar, optičar,
gumar, kožar, vulkanizer, keramičar,
1970/71 specijalnaodjeljenja,frizer,krojač,moler,tašnar,gumar,plastičar,remenar,
trikotažer, fotograf, firmopisac, vulkanizer, čokolader, knjigovezac,
1971/72 tašnar, moler, krojač, auto-lakirer, frizer, fotograf, optičar, tapetar,
keramičar, mesar, poslastičar, pekar, krznar, mlinar, buregdžija,
1972/73 frizer, kozmetičar, soboslikar, tašnar, mlinar, fotograf, keramičar, plastičar,
mesar, čokolader, poslastičar,
1973/74 knjigovezac, tipkomašinista, krojač, slovoslagač, auto-lakirer, firmopisac,
moler, buregdžija, dekorater, staklorezac, kožar, mesar, brijač, forograf,
pekar, vulkanizer, frizer, farmaceut,
1974/75 pivar, tašnar, fotograf, frizer, krznar, obućar, moler, fotograf, proizvođač
konditorskih proizvoda, pekar,
1975/76 moler, fotograf, kozmetičar, frizer, farmaceut, meso-kobasičar, optičar,
tašnar, pekar,
tašnar, pekar,
tašnar, pekar,
1978/79 frizeri, mesar, obućar, pekar, fotograf, moler,
1976/80 fotograf, obućar, frizer, mesar, pekar,
1980/81 frizer, kozmetičar, mesar, proizvođač keksa i vafla, proizvođač čokolade i
kadaifa,
1981/82 veterinarski tehničar, mesar, frizer, moler, pivar, prerađivač mlijeka,
proizvođač sokova, pekar, veterinarski bolničari,
1982/83 mikrobiološki tehničar, veterinarsi tehničar,pekar, mesar, proizvođač
čokolade i kandita, pivar, proizvođač sokova, proizvođač keksa i vafla,
tjesteninar, veterinarski bolničari,

1983/84 mikrobiološki tehničar, veterinarski tehničar, frizer, mesar, mlinar,
tjesteninar, proizvođač sokova, prerađivač industrijskog bilja, obućar,
1984/85 poljoprivredni, prehrambeni, mikrobiološki, veterinarski, kozmetički
tehničar, frizer, prerađivač mesa i mlijeka, prerađivač voća i povrća,
prerađivač žita, brašna i konditorskih proizvoda, prerađivač industrijskog
bilja,
1985/86 veterinarski, poljoprivredni,kozmetički tehničar, veterinarski bolničar,
ratar, prerađivač mesa i mlijeka, prerađivač žita, brašna i konditorskih
proizvoda,
1986/87 veterinarski, poljoprivredni, prehrambeni tehničar, prerađivač voća i
povrća, prerađivač žita, brašna i vafla, prerađivač mesa i mlijeka,
povrća, prerađivač žita, brašna i vafla, prerađivač mesa i mlijeka,
povrća, prerađivač žita, brašna i vafla, prerađivač mesa i mlijeka, ratar,
1989/90 veterinarski, poljoprivredni, prehrambeni tehničar,
1990/91 prerađivač voća i povrća, prerađivač žita, brašna i vafla, prerađivač mesa i
mlijeka, ratar,
prerađivač industrijskog bilja, proizvođač bezalkoholnih i alkoholnih
pića, cvjećar, voćar-vinogradar, frizer-vlasuljar, kozmetičar,
1997/98 veterinarski tehničar- opšti smjer, veterinarski labaratorijski tehničar,
poljoprivredni, prehrambeni tehničar, prerađivač voća i povrća,
prerađivač žita, brašna i vafla, prerađivač mesa i mlijeka, ratar, prerađivač
industrijskog bilja, cvjećar, voćar-vinogradar, frizer-vlasuljar, kozmetičar,

2002/03 veterinarski, poljoprivredni, prehrambeni, kozmetički tehničar, voćar-
vinogradar-vinar, cvjećar, pekar, mesar, prerađivač mlijeka, frizer,

Analizirajući vrste zanimanja koje su se mijenjale s vremenom možemo utvrditi način
na koji su se mijenjale potrebe društva od 50-tih godina dvadesetog stoljeća do danas,
ali i kako je škola, društvo pokušavalo da te potrebe zadovolji.
Posljednja izmjena naziva škole i obrazovnih poziva desila se 2002. godine i traje do
danas.

Recenzije
Dr. Senija Milišić
Srednjoškolska tradicija u Bosni Hercegovini uglavnom je sačuvana u spomenicama i
brošurama o nekim školama. Kako je institucionalno pamćenje kroz pisanje i bilježenje
strateška društvena potreba, na tom se području odskora čine određeni pomaci i
odlučniji iskoraci.
Jer, nije se desilo ono što nije zapisano.
Sama činjenica da je Prva ženska gimnazija osnovana prije 90 godina, a da nema svoju
monografiju, bila je izvanredan poticaj za mladu autoricu Senadu Jusić, profesoricu
historije u JU Srednja škola poljoprivrede, prehrane i uslužnih djelatnosti u Sarajevu.
Školstvo i obrazovanje temelji su društveno-ekonomskog i kulturološkog progresa
svake sredine, pa tako i naše. Sam objekat ž u t a z g r a d a simbol je vremena i borbe.
U njoj se dešavala historija. Ona je bila sazdana „životima, emocijama i radom djece i
učitelja.“
Autorica prati razvoj škole dajući čitaocu mnoštvo informacija o učenicima,
nastavnicima, uspjehu, o samom objektu škole, te uspješnim ljudima koji su djelovali
u ovoj školi ili su bili njeni učenici. Prvih deset godina postojanja škola je dijelila
prostorije sa Drugom muškom gimnazijom. Svoje prostorije u Dobovoljačkoj ulici br.
16 dobila je 1935. godine.
Zgrada je korištena za potrebe vojske, zatim kao zgrada škole-Prve ženske gimnazije,
nakon toga Prve i Druge ženske gimnazije, zatim OŠ „Petar Kočić“ i Fiskulturne škole,
a od 70-ih godina prošloga stoljeća to je Srednja škola poljoprivrede, prehrane, veterine
i uslužnih djelatnosti.
Zgrada je 6. juna 2012. godine proglašena nacionalnim spomenikom. Škola je u svim
periodima bila mjesto obrazovanja i kulturnih i sportskih dešavanja. Autorica riječju,
slikom i dokumentima prati sve bitne događaje iz života i rada škole i time ostavlja
trajnu i lijepu uspomenu svima onima koji su na bilo koji način vezani za nju.
Pored niza podataka koje nam prezentira, ona upućuje i na druge izvore i literaturu
koji će biti od izvanredne koristi onima koji će se baviti ovom tematikom u svojim
sredinama i školama. To su matične knjige, školski dnevnici, protokoli, zapisnici
razrednih i nastavničkih vijeća i školskih odbora. Temeljitim istraživanjem sakupljeno
je i sublimirano ono najznačajnije: činjenice, statistički podaci, fotografije, dokumenti.
RukopisSenadeJusićdonosipovijestškolstvaidogađajaizlokalneiregionalneprošlosti,
ali prati i povijest svakodnevnog života škole, naročito u posljednjih dvadesetak godina.
Ona je uspjela prikazati nam školski svijet života, onaj koji se iz službenih izvještaja i
dokumenata ne vidi. Život škole bio je njihov život.

Rukopis je svojvrsni vremeplov kroz sve faze kroz koje je škola prolazila: u njemu je
sadržana povijest školstva, povijest škole, ono što je škola danas. Ovo je svjedočanstvo
o jednom vremenu, o jednoj važnoj djelatnosti i o ljudima koji su bili sudionici te
djelatnosti.
Ono što čini posebnu vrijednost ovog djela jeste činjenica da su zabilježena i od
zaborava otrgnuta sva značajnija događanja. Jer kako reče autorica „sve lijepo je
vrijedno zabilježiti.“ Osvrt na rezultate čini ovu knjigu dokumentom trajne vrijednosti.
Ovo je dokument o vremenu i zbivanjima koji su dio naše prošlosti, našeg sjećanja i
koji, zahvaljujući ovoj knjizi neće otići u zaborav, kao ni ponos ljudi koji su svoj život
utkali u život škole. P o n o s, jer su u svom poslu i životu uspjeli.

Mr. sci. Sejdalija Gušić
O prosvjeti i školstvu u Bosni i Hercegovini od 1878. godine do danas je napisano
nekoliko veoma dobrih monografija. Samo djelimično u njima je obuhvaćeno i školstvo
na području grada Sarajeva. Takođe, o nekim osnovnim, stručnim i srednjim školama
u Sarajevu su napisane spomenice i brošure. Arhivska građa sarajevskih škola, koja je,
između ostalih institucija, smještena u Historijskom arhivu Sarajevo, Arhivu Bosne i
Hercegovine, Muzeju Pravoslavne crkve u Sarajevu, te u bibliotekama: Prve gimnazije,
Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine i Zemaljskog muzeja BiH,
samo je fragmentarno istražena i upotrijebljena.
Sačuvana, obrađena i novoprikupljena arhivska građa, kao značajno kulturno-
historijsko naslijeđe, u procesu istraživanja za ovu publikaciju, ovim je iskorištena
za izradu stručno i naučno vrijedne monografija, koja će, s jedne strane, djelimično,
na primjeru zgrade i škole prikazati razvitak prosvjete i školstva na području grada
Sarajeva i njihovog utjecaja na školstvo i prosvjetu u Bosni i Hercegovini, a s druge
strane, monografija će i sama biti izvor, podsticaj za dalja istraživanja. Npr. samo
u periodu 1878 – 1918. godine u Sarajevu je radilo preko 950 učitelja, nastavnika i
profesora od kojih je znatan broj bio od značaja za ukupni razvoj, kako prosvjete i
školstva Bosne i Hercegovine, tako i kulture i nauke u njoj. Svi oni, pa svakako i oni
nakon 1918. godine pa do danas, zaslužuju da se njihov život i rad istraži i valorizira.
Autorica je, sretnom i spretnom kombinacijom, uz navođenje izvora i literature, dala:
• Historijat objekta – nacionalnog spomenika Bosne i Hercegovine čime je dala
značajan doprinos u izučavanju urbanog razvoja Sarajeva.
• Dio historijata osnovnog i srednjeg obrazovanja u Sarajevu kroz informacije o
školama koje su bile ili dijelile prostor u ovom objektu :
- Prva ženska gimnazija,
- Osnovna škola „Petar Kočić“ (od 1957. do 1966.godine),
- Srednja fiskulturna škola (od 1948. do 1972. godine) i
- Škola učenika u privredi „Branko Lazić“ (osnovana 1946. godine a u ovoj zgradi
od 1972. godine).
Kroz pregled historijata objekta kao i rasta i razvoja Škole učenika u privredi „Branko
Lazić“ date su i osnovne informacije o Tekstilnom školskom centru, Školi za srednje
stručno obrazovanje i radno osposobljavanje i Centru za obrazovanje i vaspitanje
veterinarskih kadrova.
Autorica donosi i pregled osnivača Škole, promjene u nazivu Škole od osnivanja do
danas, njenih direktora, kadrova, nastavnih i vannastavnih aktivnosti, daje informacije
o saradnji sa drugim školama i institucijama, planovima i projektima Škole. Posebno
značajnim mi se čini pregled smjerova i poziva za koje su se učenici Škole obrazovali
od 1946. do 2014. godine

Monografija Žuta zgrada pored Miljacke

Monografija Žuta zgrada pored Miljacke

Recommended

Recommended

More Related Content

What's hot

What's hot (20)

Similar to Monografija Žuta zgrada pored Miljacke

Similar to Monografija Žuta zgrada pored Miljacke (12)

Monografija Žuta zgrada pored Miljacke