2. SPOMENIK PRIRODE
Spomenik prirode ili prirodna baština je element
prirode koji je nekim aktom drţave stavljen pod
zaštitu kako bi se očuvale njegove izvorne prirodne
vrijednosti.
Često su to istovremeno i nacionalni parkovi, ali
moţe biti i jedan samostalni objekt, na primjer vrlo
staro stablo, ili manja površina jasno odvojena od
svoje okoline, s iznimnim geološkim svojstvima.
Pojam "spomenik prirode" potječe od Humboldta iz
njegovog opisa putovanja po Americi "Relation
historique" gdje on koristi izraz "monumens de la
nature".
3. Spomenik prirode
je pojedinačni neizmjenjeni dio ili skupina dijelova ţive ili
neţive prirode, koji ima ekološku,znanstvenu, estetsku ili
odgojno-obrazovnu vrijednost.
Spomenik prirode moţe biti: geološki
(paleontološki, mineraloški, hidrogeološki, strukturno-
geološki i dr.), geomorfološki ( špilja, jama, soliterna
stijena i dr. ), hidrološki ( rijetki ili lokacijom značajni
primjerak biljnog svijeta i dr. ), botanički ( rijetki ili
lokacijom značajni primjerak biljnog svijeta i dr.
), prostorno mali botanički i zoološki lokalitet i drugo.
Na spomeniku prirode i u njegovoj neposrednoj blizini
koja čini sastavni dio zaštićenog područja nisu dopuštene
radnje koje ugroţavaju njegova obiljeţja i vrijednost.
4. ZAŠTIĆENA PODRUČJA - SPOMENIK PRIRODE -
BRUSNIK
Otok Brusnik je zaštićen 1951. godine.
To je mali pučinski otočić, oko 13 milja
udaljen od mjesta Komiţe na otoku Visu.
Vulkanskog je podrijetla, što je rijetkost u
Dalmaciji, jer su i kopno i otoci isključivo
vapnenačke graĎe.
Sastoji se od eruptivnih stijena.
Ističe se jedinstvena prelijepa šljunčana
plaţa s tamnim oblucima.
Mnogi od tih oblutaka su iznimno
veliki, što govori o ogromnoj snazi vjetra i
mora, koji ih valjaju.
Posebna su zanimljivost antropogeno
nastali bazeni, „jastoţere“, koji su imali
funkciju čuvanja ţivih jastoga u
nekadašnjih ribara, ali su danas tu
funkciju izgubili.
„Jastoţere“ se uklapaju u prirodni
ambijent i spomenik su nekadašnjeg
načina ţivota i suţivljenosti s prirodom
lokalnog stanovništva.
Danas je Brusnik stanište morskih
ptica, kunića i posebne endemične forme
guštera.
5. MODRA ŠPILJA
Modra špilja zaštićena je
1951. godine.
To je špilja s morskim
ulazom, a nalazi se na otoku
Biševu, nedaleko od grada
Komiţe, na otoku Visu.
Predstavlja tipičnu kršku
formu. Geomorfološki je vrlo
zanimljiva, a osobitu joj ljepotu
i atraktivnost daju
nesvakidašnji specifični
svjetlosni efekti, koji nastaju
prelamanjem sunčeva svjetla.
Turistički je vrlo atraktivna.
6. DIVLJA KRUŠKA
Divlja kruška (Pirus
amygdaliformis)
Proglašena je prirodnom rijetkošću
kao pojedinačno stablo 1961.
godine, a nalazi se na području
općine Selca na otoku Braču.
Raste na nadmorskoj visini od cca
320 m.
Visina stabla iznosi 5 m , a prsni
promjer 32 cm.
Krošnja je kišobranasta, a promjer je
6m.
Pretpostavlja se da je stara više od
100 godina.
Ovo stablo kao sastavni element
naših sredozemnih i susjednih toplijih
područja predstavlja ostatak ranijih
bujnijih šuma potisnutih razornim
djelovanjem čovjeka.
7. ČEMPRES
Čempres (Cupressus sempervirens)
Nalazi se u dvorištu franjevačkog samostana u
Hvaru. Zaštićen je kao spomenik prirode 1961.
godine.
Star je oko 500 godina, i jedno je od najstarijih
stabala ove vrste kod nas.
Grane su zanimljivog eliptičnog presjeka.
Donje grane su oslonjene na podupirače, zbog
opasnosti od loma uslijed vlastite teţine.
Zbog svoje velike starosti i specifičnog izgleda, ovo
je stablo nesvakidašnji primjerak svoje vrste.
8. VRANJAČA
Špilja nastala u rudistnim vapnencima pored sela Kotlenice na
sjevernim padinama Mosora. Otkrivena je 1903. godine, a
zaštićena 1963. godine. Vjerojatno je najljepša špilja u srednjoj
Dalmaciji i karakteristična je za dalmatinski krš.
Sastoji se od dvije glavne dvorane i hodnika koji ih povezuju.
Špilja je bogata s vrijednim špiljskim ukrasima – stalagmitima i
stalaktitima, osobito druga veća dvorana, pa djeluje vrlo
impresivno. Osim toga značajno je nalkazište neolitske kulture i
diluvijalne faune.
Ulaz u špilju se nalazi na 450 m nadmorske visine, duţina joj je
oko 300 m, a dubina oko 65 m. U špilji postoji rasvjeta još od
1929.godine, ulaz je zatvoren, a utreĎena je i pješačka
staza, duga oko 300 m.
Zbog atraktivne unutrašnjosti i okoliša, te blizine ceste i
parkirališta, špilja je lako dostupna i turistički vrlo atraktivna.
9. GRAPČEVA ŠPILJA
Špilja na otoku Hvaru, istočno od sela
Gromin dolac u središnjem dijelu otoka
(općina Jelsa), zaštićena je 1964. godine.
U prvom redu je arheološki značajna zbog
neolitske kulture, bez značajnijih
prirodoslovnih vrijednosti.
Špilja se nalazi na razmjerno teško
pristupačnom mjestu.
10. CRVENO JEZERO
Crveno jezero je zaštićeno 1964. godine.
Nalazi se oko 1,5 km sjeverozapadno od Imotskog.
Jedinstvena je prirodnoznanstvena pojava i primjer specifične
hidrografije i morfologije našeg krša.
Karakteristično je po boji, obliku, dimenzijama, hidrološkim pojavama i
načinom postanka.
Nastalo je urušavanjem stropova golemih podzemnih prostorija u
tektonskoj zoni.
Duboko je 500 m, a od toga 320 m otpada na dubinu samog jezera. Dno
jezera je samo 19 m iznad razine mora.
Dimenzije jezera su 120 x 150 m.
Vapnenačke strane su gotovo sasvim okomite i djelomično crveno-
smeĎe boje, po čemu je jezero i dobilo ime.
Jedno je od najdubljih stalno potopljenih speleoloških objekata-jama u
svijetu.
11. “KOLAČ”
Stijena “Kolač”
Zaštićena je 1986. kao geomorfološki spomenik prirode
¸To je naziv za desetak metara visok prirodni slavoluk na
otoku Braču. Nalazi se oko 2 km zapadno od mjesta
Nereţišća .
Naziv je dobio po svom obliku koji podsjeća na pecivo
prstenasta oblika.
Da slika bude ljepša, “Kolač” je obrastao bršljanom i
“izrastao” u vinogradima.
Brački je “Kolač” prsten u dolomitima nastao erozijom.
Snaga vode i vjetra, promjene temperature i raslinje, čije
korijenje ima začuĎujuću snagu, oblikovali su uvalicu u
kojoj je ostao “Kolač” kao najotpornija stijena.
12. SPOMENIK PRIRODE "SKAKAVAC"
Vodopad Skakavac je visine 98 m i smješten je u pejzaţu izuzetne ljepote.
Na osnovu provedenih istraţivanja, te prikupljenog velikog broja informacija o prostornoj i
vremenskoj organizaciji biocenoza i ekosistema, veoma specifične orografije,geoloških i
hidroloških vrijednosti, visokog stepena biološke raznolikosti, endemičnosti i reliktnosti
vrsta biljaka, gljiva i ţivotinja, izraĎena su dva elaborata i to: "Valorizacija prirodnih
vrijednosti područja Skakavac",čiji je nosilac Centar za ekologiju i prirodne resurse
Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu (februar 2001. godine) i "Separat
zaštite šireg prostornog obuhvata Skakavac", nosilac izrade je Kantonalni zavod za zaštitu
kulturnohistorijskog i prirodnog naslijeĎa, Sarajevo (juni 2001. godine).
Pomenuti elaborati su bili osnova za donošenje Odluke o proglašenju šireg podrucja
vodopada «Skakavac», spomenikom prirode,odnosno njegovog uključenja u III kategoriju
zaštićenih područja, koje je uz uvaţavanje kriterija IUCN–a, kao i po kategorizaciji
zaštićenih područja utvrĎenih Zakonom o zaštiti prirode Federacije Bosne i Hercegovine
ustanovljeno u svrhu očuvanja specifičnih prirodnih obiljeţja.
Odluka o proglašenju šireg područja vodopada "Skakavac" spomenikom prirode je
donesena na sjednici Skupštine Kantona Sarajevo, odrţanoj 25.4.2002. godine.
Odlukom su definisane granice obuhvata, ukupna površina obuhvata (1430,70
ha), zoniranje prostora (zavisno od stepena zaštite utvrĎene su tri zaštitne zone), mjere
zaštite, kao i korištenje i upravljanje ovim prostorom.
13. ĐAVOLJA VAROŠ
Spomenik prirode „Đavolja Varoš“ nalazi se na jugu Srbije, 27 km
jugoistočno od Kuršumlije, a 89 km jugozapadno od Niša. Od Beograda
je udaljen 288 km.
Ovaj prirodni spomenik čine dva, u svetu retka, prirodna fenomena:
zemljane figure, kao specifični oblici reljefa koji u prostoru deluju vrlo
atraktivno, i dva izvora jako kisele vode sa visokom mineralizacijom.
Ova dva u svetu retka prirodna fenomena posmatrana zajedno „Đavolju
Varoš“ čine pravim svetskim čudom prirode.
Atraktivnost dva neviĎena čuda prirode dopunjuju okolni prirodni
ambijent koji oko zemljanih figura deluje surovo, skoro mistično, a u
širem okruţenju ţivopisno i pitomo, kao i ostaci naselja, stare
crkve, groblja i nekoliko zanimljivih rudarskih jama.
Lokalitet „Đavolja Varoš“ je stavljen pod zaštitu države još 1959.
godine, a 1995. godine je Uredbom Vlade Republike Srbije proglašen
za prirodno dobro od izuzetnog značaja i stavljen u prvu kategoriju
zaštite - SPOMENIK PRIRODE.
14. VRELO BOSNE
Prostor Vrela Bosne predstavlja izvorišni dio rijeke Bosne, smješten jugozapadno od grada
Sarajeva, ispod obronaka planina Igmana i Bjelašnice.
Područje Vrela Bosne uvijek se razmatralo kao cjeloviti dio prostora Ilidţa - Vrelo Bosne -
Stojčevac, jer je svojim prirodnim i kulturnohistorijskim vrijednostima ovaj prostor
neodvojivo povezan.
I prema stvorenim vrijednostima ovo područje predstavlja cjelinu, posebno sa aspekta
turizma, banjskog liječenja i rekreacije.
Bogatstvo prirode ovog područja, koje privlači veliki broj korisnika, ogleda se u resursima
kvalitetne pitke vode, termalnim vodama, šumama, poljoprivrednim
potencijalima, atraktivnim lokacijama za turizam i rekreaciju, kao i brojnim dobrima
kulturnohistorijskog naslijeĎa.
Skupština Kantona Sarajevo donijela je na sjednici odrţanoj 25.05.2006. Zakon o
proglašenju Spomenika prirode "Vrelo Bosne".
Ovim zakonom se proglašava Spomenik prirode "Vrelo Bosne" i odreĎuju granice
obuhvata, kategorija zaštićenog područja, zoniranje prostora, razvojni ciljevi zaštite
područja, mjere zaštite, intervencije u zaštićenom području, kao i korištenje prirodnih
vrijednosti, upravljanje i financiranje, nadzor, kaznene, prijelazne i završne odredbe.
Spomenik prirode nalazi se na području općine Ilidţa i obuhvata površinu od 603 ha.
U skladu sa ovim Zakonom, pripremljen je Plan upravljanja Spomenikom prirode "Vrelo
Bosne" koji je usvojen u julu 2006 godine od strane Skupštine Kantona Sarajevo.
15. JABUKA
Otok Jabuka (grad Komiža) zaštićen je 1958.
godine.
Poput Brusnika, i Jabuka je vulkanske građe.
Izrazito je visoka i strma, zanimljivog
stožastog oblika, te osamljena na jadranskoj
pučini.
Zbog oblika i strmine je jako otežano
pristajanje brodova i kretanje po samom
otoku.
16. ZLATNI RAT
Područje od Pakline do rta Borak i ceste za Murvicu
proglašeno je zaštićenim kao geomorfološki spomenik
prirode 1965. godine, a nalazi se kod mjesta Bola na
otoku Braču.
Ovaj rt, građen od šljunka koji su bujice donijele s Vidove
gore, jedinstven je fenomen.
Zlatni rat je jedna od najljepših plaža.
Rt ima izgled „jezika“, duboko isturenog u more (oko 400
m).
Vrh mu stalno mijenja oblik, ovisno o morskim strujama.
Ukupan dojam upotpunjuju okolne male plaže i borova
šuma.
17. MEDVIDINA ŠPILJA
Medvidina špilja na otoku Biševu, nedaleko od Komiže, zaštićena
je 1967. godine.
Ulaz na površini mora relativno je velikih dimenzija i premašuje
visinu od 20 m, a širok je 14 m, te se postupno sužava i snižava
prema unutrašnjosti.
Pri samom dnu špilja je vrlo uska i niska, a njezina ukupna duljina
iznosi 160 m i završava se malim žalom do kojeg mogu samo
manji čamci.
Osim ovih geomorfoloških osobina, značajna je i kao nekadašnje
stanište jednog od najugroženijih sisavaca na svijetu –
sredozemne medvjedice (Monachus monachus), vrlo rijetke vrste
tuljana, koja je kao sasvim prorijeđena vrsta zakonom zaštićena.
Po ovom sisavcu špilja je i dobila ime.
18. STINIVA
Uvala Stiniva je zaštićena 1967.godine.
Smještena je na juţnoj strani otoka Visa, atraktivnog
je i neobičnog izgleda.
Ulaz s morske strane je relativno uzak, a zatim se
uvala širi i završava lijepim ţalom.
Vjerojatno je u geološkoj prošlosti uvala nastala
urušavanjem stropa špilje.
Do same uvale ne postoji cesta za automobile, te je
stoga očuvana prirodna ljepota.
19. ŠPILJA NA OTOKU RAVNIKU
Špilja na otoku Ravniku je zaštićena 1967. godine.
Smještena je jugoistočno od otoka Visa, i kao
geomorfološki fenomen karakteristična je za juţne
ekspozicije naših pučinskih otoka.
To su abrazijske špilje. Njihovo stvaranje uvjetuje
struktura vapnenačkih slojeva i slobodan udar valova.
Špilja na Ravniku reprezentativan je primjerak takove
špilje i jedna je od najvećih i najljepših špilja ove vrste na
našoj obali.
Odlikuje se svojim znatnim dimenzijama i dva velika
ulaza, koji su lako pristupačni.
Predstavlja prvorazrednu znanstvenu i turističku
vrijednost.
20. STARA STRAŽA
Lokalitet Stara Straţa zaštićen je 1961. godine i obuhvaća površinu od
1,17 ha.
Nalazi se nekoliko kilometara od Knina na cesti prema Gračacu.
Lokalitet je posebno zanimljiv zbog lijepo vidljivih bora širine oko 15 m i
visine oko 5 m, koje predstavljaju valovito svijene slojeve Zemljine kore.
Slojevi se svijaju (boraju) pod utjecajem bočnog tlaka uslijed pomaka
stijenske mase.
Razvijeni su slojevi jurske i kredne starosti, a sastoje se od izmjene
vapnenaca i dolomita u sklopu kojih se javljaju zone sivih tankopločastih
laporovitih vapnenaca i roţnjaka.
U malmskim slojevima stijena vrlo dobro se vidi koralj Cladocoropsis.
Ovaj lokalitet je vaţan po karakterističnim profilima, i to
paleontološkim, mineraloškim, petrografskim i sedimentološkim.
Profil je jako zanimljiv kao poligon za učenje geoloških
pojmova, odnosno osnovnih strukturnih elemenata u stijenama kao što
su slojevitost, bora i rasjedi.
21. GOTOVŢ
Ponor Gotovž je zaštićeni geomorfološki spomenik
prirode od 1969. godine.
Nalazi se 1 km istočno od centra Klane s ulaznim
otvorom na 560 m nadmorske visine.
U ovaj ponor ponire bujični tok klanjska Ričina, a
njegova Izmjerena dubina iznosi 320 m .
Gotovž je stepeničasta jama s mnogo manjih i tri
veće vertikale, a istražen je samo glavni kanal, dok je
više bočnih kanala ostalo neistraženo.
Poznat je i u biospeleologiji zbog životinje «locus
typicus», podzemnog kornjaša Typhlotrechus bilimeki
clanensis, koji je tu pronađen i opisan.