Budući da učenici petih razreda iz vjeronauka uče o hrvatskim svecima i blaženicima, htjeli su
ih upoznati sa životom i djelom jednog takvog koji je na glasu svetosti i predstavili ga na satu
vjeronauka 5.a i 5.b razredu. Projekt je trajao dva mjeseca.
2. Rođenje
• Rođen je 30. kolovoza 1866.
u Splitu, u Velom Varošu
• Porijeklom je iz Francuske
• Krštem je u župnoj crkvi Sv.
križa, na krštenju je dobio
ime Alpinolo Hilderbrand
Humbert
5. • Djed mu je rođen u Parizu, a u Dalmaciju je došao s
Napoleonovom vojskom i bio je upravitelj vojnih bolnica
Ilirskih pokrajina
• Oženio se Splićankom i s njom imao dva sina, starijeg, Petra
Dujma, koji je postao nadbiskup i metropolit zadarski, te
mlađeg, Ivana, koji je studirao u Padovi
• Ivan se oženio dramskom umjetnicom Rozom Mariani iz
Avenzzana te se nakon dužih putovanja po Italiji vratio i
naselio u Splitu
• U svojoj obitelji, među šestero sinova i četiri kćeri, po
rođenju posljednji bio je Lino
7. Obrazovanje i karijera
• Pohađao je pučku školu u Splitu no kasnije mu se obitelj seli
u Zadar. Njegov stric, Petar Dujam Maupas bio je zadarski
nadbiskup koji ga je uputio na školovanje u zadarsko
nadbiskupsko sjeme. Nakon što je upoznao redovnički život
odlučio se zarediti 30.rujna 1882.
• Poglavari ga šalju u samostan na Košljun, da dovrši filozofski
studij. Vratio se u Zadar jer je imao poteškoće u disanju
zbog čega su ga oslobodili zavijeta. Vrativši se u Zadar
postao je carinski činovnik, ali van samostana nije našao
smirenje te nakon godine dana zatraži ponovni primitak u
red, Linu su zatim dali priliku u samostanu Fucecchio.
8. Otac Lino sa stricem Mons. Doimom
Maupasom, nadbiskupom Zadra i
Metropolitom Dalmacije
9. • Dok je služio u Fucecchiu Lino je
osljepio na lijevo oko, uputili su ga
specijalistu no ni on mu nije mogao
pomoći. Lino je počeo pohađati
teološki studij u samostanu
Colleviti no ni tu nije dugo ostao
jer mu se vid još više pogoršao.
Otišao je na operaciju u nadi da će
mu ona pomoći no njegov vid se
nije vratio, ali su ga zato nakon
izlaska iz bolnice poglavari poslali
u svetište Gospe od Milosti da održi
svoju prvu svetu misu. Na misi mu
je prisustvovao samo jedan
beskućnik kojem je Lino
svakodnevno pomagao.
10. Dobra djela
• Otac Lino je radio mnogo dobrih djela, bio je jako mudar i
ljudi su mu uvijek vjerovali, što god da učinio
IZDVOJILI SMO:
• Početkom 19. stoljeća plamtjela je strašna mržnja prema
kleru koja je zahvatila i Parmu. Rulja je navalila s četiri
velike kante petroleja prema vratima crkve Navještenja, a
kada su došli sasvim blizu, vrata su se naglo otvorila i otac
Lino je zagrmio: „Hoćete zapaliti moju crkvu, u redu, ali
zapalite najprije mene!”. Pognutih glava, napadači su
odstupili od crkvenih vrata
11. • Jednom je otac Lino vidio jednog
bezbožnika kako na mostu ruši
kapelu, pali i baca križ u vodu.
Prišao mu je i rekao oštro: „Sam
Bog kojeg ti negiraš, uništit će te
za tjedan dana!” (I zaista, osmi
dan bezbožnik je umro od kapi).
• Zaustavio je i vođu anarhista koji
se spremao u ratni pohod u bogati
dio Parme te ga s nekoliko riječi
odvratio od zla nauma.
…
12. …“Otac Lino, jedne zimske noći, se vraćao u Certosu, nekoliko mjeseci
prije smrti. Imao je astmu koja je tada već bila uznapredovala,
iscrpljen od puta, pokuca na vrata da se malo odmori. Glava obtelji,
gospodin Gabrielli, bio je oduševljen što je vidio oca Lina bosonogog i
sa mokrom odjećom na svojim vratima te ga je pozvao da uđe. Rekao
je ženi da spremi juhu i na kraju ga je pozvao da ostane prespavati jer
je otac Lino bio u veoma lošem stanju. Otac Lino je prihvatio i oko 10
sati navečer se povukao u svoju sobu. Sljedeće jutro, oko pet sati,
gospodin Gabrielli je, vidjeći upaljeno svjetlo, otvorio vrata sobe i
ugledao oca Lina kako moli, a krevet je bio netaknut. Molio je sedam
sati bez prestanka. “To je bila njegova snaga”. Samostan, bolnica,
skale, neprospavane noći, jaka kava, cigareta, krunica, policija,
svežnjevi, mjenice, brevijar… to je bio njegova beskrajan dan koji se
može pretočiti u riječi: “Gospodine, da nema tebe, kako bih živio ovaj
život?”…
13. Smrt
• Otac Lino Maupas umro je 14. svibnja 1924. godine, u 58.
godini života, kraj tvornice tjestenine gdje se nalazio zbog
dobrotvornog rada
• Pokopan je u Parmi, na gradskom groblju, Villetti
• Kip postavljen nad njegovim grobom prikazuje ga u hodu
• Svake godine franjevci i građani Parme spominju se
godišnjice smrti oca Lina
• Postupak za beatifikaciju otpočeo je 25. srpnja 1942., u
Parmi, i još uvijek je u tijeku
14.
15.
16. Bista oca Lina postavljena u crkvi sv.
Križa u Velom Varošu
17. Molitva oca Lina
Gospodine, Ti si nadahnuo svoga slugu oca Lina,
da priteče u pomoć nevoljnima i da im najavi poruku ljubavi i
mira.
On se odazvao Tvom pozivu i djelio sa siromasima kruh,
kojega je mukotrpno isprosio.
Kao otac brinuo se za bolesne, za siročad i za zatvorenike.
Prilazio im je franjevačkom vedrinom, činio ih sretnim i privodio
k Tebi.
Gospodine, molimo te za dar vjere, nade i posebno sklonosti
prema djelima milosrđa, koje si podario ocu Linu.
Doke Te molimo za milost da bude uskoro proglašen svetim,
uzdamo se u Tvog slugu Lina da nam kod tebe izmoli milost.