Skip to main content
NACIONALNI PARKOVI
Nacionalni park
Tara
• Nacionalni park Tara obuhvata površinu od 22.000 hektara na
najvišem delu planine Tare i nalazi se na teritoriji opština
Bajina Bašta i Užice, u zapadnom delu Republike Srbije.
• Na podlozi od krečnjaka reke kao što su Beli Rzav, Rača,
Derventa, Bambino i Negro su napravile duboke klisure i
kanjone. Pored toga se javljaju vrtače, pećine i uvale. Na taj
način su stvorena pribežišta u kojima se sve do danas očuvao
bogat biljni i životinjski svet. Velika heterogenost reljefa,
raznovrsnost geološke podloge, vlažnija klima i topla
krečnjačka staništa, uslovili su stvaranje brojnih šumskih
ekosistema veoma složeng sastava sa velikim brojem reliktnih
i endemskih vrsta koje predstavljaju prave prirodne vrednosti
i retkosti.
• Najinteresantniji endemoreliktni predstavnik
nacionalnog parka Tara je Pančićeva omorika koja je
na ovoj lokaciji sve od Tercijara, koju je inače
pronašao i opisao Josif Pančić. Na Tari su prisutni jela,
smrča, bor, ali i listopadi kao što su jasika, javor,
breza, bukva . Na Tari je takođe registrovano 53 vrsta
sisara i 153 vrsta ptica. Pod posebnom zaštitom su
medved, divokoza i srna.
Nacionalni park
Kopaonik
• Nacionalni park Kopaonik se nalazi u
centralnom delu Republike Srbije. Zbog svojih
prirodnih vrednosti, 1981. godine Kopaonik je
proglašen za nacionalni park. Nacionalni park
Kopaonik obuhvata površinu od 11.810
hektara i po broju endemičnih vrsta
predstavlja jedan od najznačajnijih centara
biodiverziteta endemične flore Srbije.
• Kopaonik je najveći planinski masiv u Srbiji; pruža se od
severozapada ka jugoistoku oko 75 kilometara, dosežući u
srednjem delu širinu oko 40 -{km}-.
• Najviši deo je prostrana površ Ravni Kopaonik, oko koje se
dižu Suvo Rudište sa Pančićevim (Milanovim) vrhom (2017 -
{m}-) na kome je Pančićev mauzolej, Karaman (1934 -{m}-),
Gobelja (1834 -{m}-) i dr. Jugoistočno od Suvog Rudišta
greben Kopaonika je sužen i raščlanjen u niz plastastih
uzvišenja: Čardak (1590 -{m}-), Šatorica (1750 -{m}-) i Oštro
koplje (1789 -{m}-), između kojih su široke presedline.
• Na Kopaoniku je najrasprostranjenija raskomadana šumsko-
pašnjačka zona središnje Srbije. Na višim delovima je
četinarska smrčeva i jelova, a po stranama bukova i hrastova
šuma.
• Pod posebnom zaštitom Nacionalnog parka je 698 hektara -
izdvojenih u: 11 rezervata prirode i 26 prirodnih spomenika, 12
geomorfoloških, 6 geoloških, 8 hidroloških i 15 objekata svrstanih u
nepokretna kulturna dobra.
• Prirodni rezervati nacionalnog parka su sledeći lokaliteti:Kozje stene
• Vučak
• Mrkonja
• Jankova bara
• Barska reka
• Samokovska reka
• Metođe
• Jelak
• Suvo rudište
• Duboka
Gobelja
Nacionalni park
Fruska gora
• Nacionalni park Fruška gora se nalazi u Vojvodini, u
Srbiji, nedaleko od Novog Sada. Proglašen je 1960. g.
Najviši vrhovi su Crveni čot (538 m), Orlovac (512 m) i
turistički centar Iriški venac (490 m). Pruža se duž desne
obale Dunava, duga 80, a široka 15 km. Stvaranje planine
počelo u mezozoiku, pre 90 miliona godina; naučnici je
nazivaju „ogledalo geološke prošlosti“ — na njoj su
pronađene 164 životinjske fosilne vrste, stare oko 123
miliona godina. Frruška gora bogata je šumama hrasta,
graba, bukve, lipe i drugog drveća; sa zaštićenih preko 50
biljnih vrsta.
• Na planini postoji i više arheoloških nalazišta (neolit,
bakarno, bronzano i rimsko doba), kao i stari
fruškogorski manastiri (ukupno 17), nastali od kraja
15. do 18. veka, poznati po specifičnoj arhitekturi,
bogatim riznicama, bibliotekama i freskama.
Središte uprave Nacion
• Park čini usamljena ostrvska planina u Panonskoj
niziji. Prema jugu i severu Fruška gora je jako
razuđena planinskim i rečnim tokovima, pri čemu se
od glavnog uskog grebena pružaju pojedinačni, bočni
grebeni, najčešće sa vrlo strmim padinama. Severna
padina Fruške gore je strmija u odnosu na južnu,
usled podsecanja Dunava. Takođe, lesna zaravan koja
okružuje Frušku goru, manje je širine i moćnosti na
severnoj strani, usled pomenutih prilika.
Pašnjaci i plodno zemljište, vinogradi i voćnjaci,
ukrašavaju padine i niže delove Fruške gore, dok su
površine koje se nalaze visinama iznad 300 metara
nadmorske visine pokrivene gustim, listopadnim
šumama.
Nacionalni park
Đerdap
• Nacionalni park Đerdap se nalazi u jugozapadnom
delu Evrope, u severozapadnom delu Republike
Srbije, na samoj međunarodnoj granici sa
Rumunijom.
• Ukupna površina Nacionalnog parka iznosi 67.698
hektara, a zaštitnom zonom obuhvaćeno je 193.968
hektara. Osnovni prirodni fenomen ovog područja je
magična Đerdapska klisura kroz koju protiče reka
Dunav.
• Park se prostire na oko 100 km leve obale Dunava
od Golupca do Karuša kod Kladova i obuhvata uzani
šumoviti brdsko planinski pojas, širine 3-9 -{km}- uz
Dunav, koji se izdiže iznad Dunava od 50-900 metara
nadmorske visine. Ovo područje - područje
Đerdapske klisure nacionalnim parkom je
proglašeno 1975. godine.
• Specifičan geometrijski razvoj, vrlo povoljna
đerdapska klima, složena struktura klisura, kanjona i
dubokih uvala, ovaj prostor izdvajaju kao jedinstven
europski menzuralni tercijarne flore, vegetacije i
stena.
• Flora Đerdapa se ne odlikuje samo raznovrsnošću i
bogatstvom, nego i izrazitim verignim karakterom. Na
prostoru parka opstaje preko 1100 biljnih vrsta. Raznolikost
staništa i zajednica se odrazila i na faunu koja poput flore,
nosi obeležje reliktnosti. Na ovom prostoru se mogu sresti
medved, ris, vuk, šakal, štekavac, sova ušara, crna roda kao i
mnoštvo drugih vrsta.
• Vrlo povoljni uslovi za život bili su razlog stalnog prisustva
čoveka o čemu svedoče mnogi arheološki nalazi i kulturno-
istorijski spomenici, kao što su naselje Lepenski vir,
arheološki lokaliteti poput Djoke, Golubački grad, ostaci
Trajanovog mosta, Trajanove table, rimskog limesa,
raznovrsni kasteli, do očuvanih primera narodne srpske
arhitekture.
• Osnovna odlika parka je velika šumovitost (preko 64%)
i izrazito bogatstvo i raznovrsnost flore, faune
geomorfoloških oblika i bogatstvo kulturno-istorijskih
spomenika od najstarijih epoha do danas. Oko 9%
odnosno 5500 ha površine Nacionalnog parka Đerdap
čini deo Dunava koji pripada Srbiji. To Nacionalni park
Đerdap čini i rečnim nacionalnim parkom. Dolina
Dunava sastavljena je od tri kanjonsko-klisurske doline:
Golubačka tvrđava sa Dunava
• Golubačka, dugačka 14,5 km, najmanje širine 230 m
• Gospođin Vir dužine 15 km i najmanje širine između
220 m
• Kanjon Velikog i Malog Kazana dužine 19 km i
najmanje širine 150 m
• Ljupkovska
• Donjomilanovačka
• Oršavska
• Kanjonske doline usečene su u krečnjake južnih
Karpata.
• Đerdap, Gvozdena vrata, hiljadama godina je izazov za
putnike, trgovce, ratnike i mirotvorce. To su vrata
između dva važna kulturna i ekonomska dela sveta,
između donjeg i srednjeg Podunavlja. Đerdap je
oduvek bio prirodno strateško mesto ogromnog
značaja, i u ratu i u miru. Zato je duž Đerdapa veliki
broj istorijskih spomenika.
• RADIO:
• MIROSLAV
• DRINIĆ
• 8-C