Skip to main content
Evolucija i teorija evolucije
-osnovni koncepti i problemi-
Zašto je teško razumeti evoluciju?
Filozofsko – filozofija nauke i naučna metodologija
Psihološko - problem razumevanja procesa evolucije
- emocije, strah, uteha,...
Civilizacijsko – problem tradicije i etička pitanja
PITANJA:
Šta je nauka?
Sistem saznavanja i objašnjenja realnog sveta koji nas
okružuje
Metodološki naturalizam – prihvatljiva su samo ona
objašnjenja i hipoteze koja se zasnivaju na prirodnim
uzrocima
Teorija evolucije je nauka
 Naučni metod
- Prepoznavanje činjenica u
prirodi i uočavanje
pravilnosti (obrazaca) koji ih
povezuju
- Identifikovanje procesa koji
objašnjavaju uočen obrazac
 Darvin
- Sakupljanje činjenica i
obrazac promenljivosti
(evolucije)
- Formulisanje procesa
(mehanizama) koji leže u
osnovi evolucionih
promena živih bića
→ prirodna selekcija
Naučni elementi teorije evolucije
Hipotetičko-deduktivni metod uveden u biologiju
- biologija više nije samo deskriptivna
- hipoteze i testiranje (opovrgljivost)
1. iskaz (činjenica) – reproduktivni potencijal
2. iskaz (činjenica) – konstantna brojnost populacije
prva dedukcija – BORBA ZA OPSTANAK
Koncepcija prirodne selekcije
3. iskaz (činjenica) – individualna varijabilnost
druga dedukcija – PRIRODNA SELEKCIJA
Kako je došao do koncepcije prirodne
selekcije?
 1838. Darvin pročitao Esej o
populacionom principu Tomasa
Maltusa (Thomas Malthus, 1766-
1834)
 Ključ za prirodnu selekciju
 Prirodni svet je svet borbe
“Teorija” specijalne kreacije
 Pretpostavke (“činjenice”):
 vrste se ne menjaju kroz vreme
 vrste su stvorene nezavisno
jedna od druge
 vrste su kreirane nedavno
 Proces koji je odgovoran za ovakav
“obrazac”:
 nadprirodan, delo božje
promisli
Teološka objašnjenja:
- ne mogu se testirati
- zasnivaju se isključivo na
religijskom verovanju
Nenaučne “teorije”
 Nemaju observacione posledice
koje se mogu testirati
 Ne mogu se opovrgnuti
Npr. možemo li naučno testirati postojanje Boga?Pitanje boga je isključivo na terenu filozofije.
Npr. Kantova dedukcija:
teološka premisa: Bog je savršeno biće, čovek nije
Iskaz 1: čovek je stvorio boga
Iskaz 2: bog je stvorio čoveka
I dedukcija: savršeniji je onaj koji stvara savršenstvo →
čovek je savršeniji od boga
Premisa: bog je savršeno biće
II dedukcija: bog ne može postojati jer ne može biti manje
savršeno biće od čoveka
 Sve na svetu ima svoj uzrok.
 Beskonačnom regresijom u uzrocima iste vrste, morate
doći do primarnog uzroka i nazvaćete ga Bog.
 Dolazite na pitanja na koje nemate odgovor – “Ko je
kreirao Kreatora?”
 Vilijam Okam (14. vek) – postojanje Boga se može
“demonstrirati” isključivo verom.
 Tertulijan (2. vek) – Credo quia absurdum!
Argument o
primarnom uzroku
svega
Filozofski uslovi za nastanak i razumevanje
teorije evolucije
Napuštanje 2 osnovna filozofska pojma:
2. Preformacionizam
(osnova svih finalističkih i ortogenetskih teorija)
1. Tipološko mišljenje
(diskontinuitet tipova)
Tipološko mišljenje (esencijalizam)
 Pojmovi “eidos” (Platon) i “essences” (T. Akvinski)
predstavljaju formalno filozofsko kodifikovanje ovog načina
mišljenja.
“Stalne nepromenljive “ideje” na kojima počiva opažena
raznovrsnost jedine su stvarne i trajne” (Platon)
Aristotelova razrada – varijabilnost predstavlja odstupanje od
“prirodnog stanja” (eidosa) → dominantna filozofija u
prirodnim naukama do 19. veka.
- Nepromenljiva suština “tipova”
(vrsta)
- Potpuni diskontinuitet između
pojedinačnih eidosa (tipova)
Eidos (tip) je stvaran,
varijabilnost je iluzija
Preformacionizam
 Jedinka minijatura se nalazi u gametu
(najčešće spermatozoidu) i tokom razvića se
samo uvećava.
 Termin “evolucija” nastao iz takve ideje o
razvijanju.
 Prenet iz ontogeneze u kasnijem kontekstu
“filogeneza” značio je razvijanje već
postojećeg plana.
 Evolucija ne dovodi do stvarnih promena
već predstavlja sazrevanje imanentnih
sposobnosti.
 Razvoj “tipa” = razvoj jedinke
homunculus
Antiesencijalizam (populaciono mišljenje)
- ključni element evolucione biologije
 Esencijalizam izvrnut naglavačke:
 Varijabilnost je stvarna, prosečan tip je apstrakcija
 Ne postoje dve identične jedinke
 Prosečan tip je statistička apstrakcija, jedinke su
stvarne
 Individualna varijabilnost je “pokretač” evolucije
Šta je evolucija???
Definicija ??
 Biološka evolucija predstavlja procese
progresivnih promena u genetičkim i/ili
ontogenetskim sistemima koje su primarno
zasnovane na izmenjenim interakcijama
populacija i životnih sredina.
-Genetička struktura populacije (geni, hromozomi)
-Rekombinacije i sistem ukrštanja,
-Regulacija ekspresije gena, epigenetičke promene,
-Ekološki parametri populacije (veličina pop., odnos polova,
uzrasna struktura, itd.)
Zašto je teško razumeti evoluciju?
Problem jedinke !!!!
Formiranje evolucione misli (1.)
 Uloga Zeitgeist-a u formiranju naučne misli.
 Uloga prethodnih znanja u formiranju teorija.
Pre-Sokratovska filozofija:
-materijalisti (prirodni fenomeni prate uzroke koje
čovek može razumeti)
-4 elementa: vatra, vazduh, voda, zemlja
-Anaksimander (6. vek p.n.e.) – prvi evolucionista
-živa bića nastaju iz elemenata mulja,
-čovek je nastao od životinja neke druge vrste.
-Empedokle (5. vek p.n.e.) – dve sile prirode: ljubav i mržnja,
-tokom vladavine ljubavi, delovi životinja se izdižu iz zemlje i
slobodno kombinuju (opstaju samo neki monstrumi).
Sokrat i Platon – idealistička filozofija
- Apstraktni principi leže ispod stvarnosti.
- Uočljivi objekti su samo nesavršene kopije perfektnih
apstrakcija.
- Iz ove filozofije proizilazi esencijalizam.
Formiranje evolucione misli (2.)
Formiranje evolucione misli (3.)
 Do 17. veka tri razloga za uspon evolucionizma:
 Sazrevanje naučnog načina razmišljanja
 Francis Bacon (1561 – 1626) – metod indukcije
 René Decartes (1596 – 1650) – metod dedukcije
 Francesco Redi (1626 – 1698) – eksperiment
 Industrijska revolucija u zap. Evropi u 18. veku.
 Francuska revolucija (1789 – 1799)
 Prva genetička teorija, ideje o embriologiji i poreklu vrsta (kao
nerazdvojivi procesi)
 Umesto monada – PARTIKULE koje se parno spajaju
(homologne), a partikula jednog roditelja može biti
dominantna!
 Postoji stabilnost vrsta, ali nastaju rase kao udaljavanje od
originalnog dizajna (slučajni događaji utiču na partikule)
 Ako se isto ponavlja kroz generacije i sredina je povoljna, rase
mogu postati nove vrste (pseudonim dr Bauman)
 Čak se dotiče i principa prirodne selekcije, ali ne prepoznaje je
kao mehanizam za formiranje novih vrsta (samo u kontekstu
eliminacije)
Pierre-Louis Moreau de Maupertuis
(1698 – 1759)
Prirodna teologija
Adaptacije su imale centralno mesto u Prirodnoj
teologiji (argument koji se poziva na promisao,
engl. argument from design)
William Paley
(1743 – 1805)
Patrick Matthew (1790 – 1874)
 Pre-darvinista koji je razumeo prirodnu selekciju
 Anticipirao Darvinovu koncepciju
 Ne postoji suštinska razlika između varijeteta i vrsta!
 Ako čovek može napraviti varijete za nekoliko godina,
priroda može produkovati nove vrste tokom miliona
godina.
Jean Baptiste Pierre Antoine De Monet De Lamarck
(1744 – 1829)
 1778: Flora Francuske
 1789: Botaničko odeljenje
Prirodnjačkog muzeja
 1793: Profesor inferiornih životinja
 1809: Zoološka filozofija
Kako je Lamark postao evolucionista?
Rešenje problema izumiranja
vrsta
EVOLUCIJA
Proučavanje fosila mekušaca
Rekonstrukcija evolucionih
linija
Kako je Lamark objašnjavao evoluciju?
- uzroci evolucije-
Veliki lanac bića (lestvica prirode,
scala naturae):
od jednostavnog do složenog
(urodjeni potencijal).
Potreba da se ostane prilagođen na
promenljivu životnu sredinu
(insistiranje na ponašanju
životinja).
- Uniformitarizam (geol.) →
gradualizam (biologija)
Koraci u evoluciji po Lamarkovoj teoriji
organizmi
promena sredine
nove potrebe organizama
promena PONAŠANJA
nove strukture (organi)
pokreti u telesnim tečnostima
modifikacije tkiva
NASLEĐIVANJE
STEČENIH OSOBINA
Zašto je vredno pominjati Lamarka?
 Prva koherentna teorija evolucije.
 Shvatanje evolucije kao
kontinuiranog procesa.
 Prvi istakao da su promene
životne sredine uzrok evolucije.
 Uloga ponašanja u evoluciji
životinja.
 Nasleđivanje “izvan gena”
(epigenetika).
Charles Robert Darwin (1809 – 1882)
 Rođen: 12. februar 1809.
 Umro: 19. april 1882.
 Studije:
 1826. Edinburg (medicina)
 1828-1831. Kembridž
(bogoslovija)
Putovanje Biglom
 od 27.12.1831.
 do 22.10.1836.
Kada je postao
evolucionista?
 Juli 1837: Transmutacije
vrsta
 1844. godina: Prva šira
skica teorije evolucije
Zašto je čekao sa objavljivanjem teorije
evolucije?
 Objavljivanje knjiga iz geologije (tri
knjige 1830-1833)
 Materijalističko objašnjenje postanka
vrsta
 primer: R.Čembers Ostaci prirodne
istorije stvaranja
 Rad na Ciripedijama
 Strah od osude
Zašto je ipak objavio svoju teoriju?
 1858 - pismo Alfreda Rasela
Volasa (Alfred Russel Wallace):
O tendenciji varijeteta da se
beskonačno udaljavaju od
originalnog tipa.
24. novembar 1859.
prvo izdanje
Prvi prevod na
srpski jezik
- 1878. god.
Osnovni elementi Darvinove teorije
evolucije (1.)
 ZAJEDNIČKO POREKLO
- Hipoteza da biološke vrste
divergiraju od zajedničkih
predaka.
- Svi oblici života se mogu
prikazati u obliku stabla sa
brojnim granama.
- Hipotezu je verifikovao brojnim
podacima iz biogeografije,
paleontologije, anatomije,
sistematike i embriologije.
Ovo se danas tretira kao osnovni
“dokaz” evolucije.
Osnovni elementi Darvinove teorije
evolucije (2.)
 POPULACIONA PROMENA (antiesencijalizam)
- Evolucija - pretvaranje varijacija unutar populacije u razlike
između populacija.
- Potvrdu ove hipoteze nalazio je u radu engleskih
oplemenjivača životinja.
Osnovni elementi Darvinove teorije
evolucije (3.)
 GRADUALIZAM
- Hipoteza da razlike između vrsta
nastaju akumulacijom malih
naslednih promena tokom dugih
intervala vremena.
- PRIRODA NE PRAVI
SKOKOVE
- Postulirao je postojanje
PRELAZNIH OBLIKA kao
verifikaciju ove hipoteze
Tiktaalik 375 mya
Archaeopteryx 150-155 mya
Osnovni elementi Darvinove teorije
evolucije (4.)
 PRIRODNA SELEKCIJA.
- Najznačajniji evolucioni
mehanizam jer se njome može
objasniti evolucija adaptivnih
osobina.
- Osobine koje nazivamo
ADAPTACIJAMA evoluiraju
jer su u POPULACIJAMA
promene u učestalostima
STANJA OSOBINA posledica
njihovih različitih uticaja na
PREŽIVLJAVANJE i
REPRODUKCIJU.
“Otkrivanje Mendela” (1900)
Gregor Johann Mendel
(1822 - 1884)
“Eksperimenti na biljnim hibridima”
(1865)
Mendelisti Osnovne karakteristike:
-diskontinuirana varijabilnost,
-sve evolucione promene nastaju
velikim mutacijama,
-prirodna selekcija je nedelotvoran
mehanizam.
“Mutaciona teorija” Hugo de Vries (1901)
Hugo De Vries
(1848-1935)
William Bateson
(1861-1926)
Biometričari
Osnovna karakteristika: kontinuirana
varijabilnost i prirodna selekcija.
Predstavnici: Karl Pearson (1857-1936),
Frank Raphael Walter Weldon (1860-1906) i
većina taksonoma i ekologa.
Karl Pearson
(1857-1936)
Raphael Weldon
(1860-1906)
Ronald Aylmer Fisher (1890-1962)
 integrisao Mendelove elemente u
objašnjenje kontunuirane
varijabilnosti
Raspodela osobine
fenotip
učestalost
fenotip
učestalostučestalost
fenotip
n gena (po 2 alela)
(2n+1) fenotipskih klasa
distribucija sve
bolja
aproksimacija
kontinuirane
(normalne)
Sintetička teorija evolucije
 integracija mendelističke genetike i
prirodne selekcije koja deluje na
kontinuiranu varijabilnost
 nastala u periodu 1936 - 1947
Theodosius Dobzhansky
(1902 – 1975) Sewall Wright
(1889 - 1988)
JBS Haldane
(1892 – 1964)
Georg Gaylord Simpson
(1902 - 1984)
Ernst Mayr
(1904 - 2005)