Šume zauzimaju30% površine Zemljinog
kopna i posle pustinja, šume su najzastupljeniji
kopneni ekosistemi.
Svaka od njih predstavlja sloţenu biocenozu
drveća.
Osnovni delovi šume kao ekosistema su
zemljište, vazduh, šumska ţivotna zajednica i
geološka podloga.
4.
Iako ušumama ţivi polovina biljnih i
ţivotinjskih vrsta, ljudi poseku oko 9 miliona
hektara pod šumom godišnje.
Sečemo ih iz sebičnih razloga: potreban nam je
prostor za ţivot, puteve, njive, potrebna su
nam drva za razne namene...
6.
Ţivotinje ibiljke koje ţive u tropskim šumama
su uglavnom endemske i gubitkom svog
staništa, nestaće i one.
7.
Najznačajnije ugroţenei istovremeno i
zaštićene biljke naše zemlje, koje su pod
zaštitom prvog stepena, su:
Pančićeva omorika, koja se moţe naći na
planinama oko srednjeg toka Drine u zapadnoj
Srbiji.
Šume suneophodne za prirodnu ravnotežu i život na
Zemlji. One su tokom vekova dosta redukovane.
Ljudi obaraju na milione stabala kako bi dobili drvo
za hranu, da bi se grejali i izgradili kuće.
Oni, takođe i krče velike prostore da bi ih
preobrazili u oranice ili u pašnjake za stoku.
11.
Totalne sečešuma neposredno dovode do
dugoročnog uništavanja staništa šumskih vrsta
i zamene sekundarnim ekosistemima, koji se
odlikuju veoma malim diverzitetom flore i
faune.
12.
Svesne opasnosti,međunarodne organizacije, kao
što su Svetski fond za prirodu (World Wildlife
Fund, WWF), koji za amblem ima pandu, ili
Međunarodna unija za zaštitu prirode, trude se da
ožive programe zaštite i očuvanja šuma.
Ciljevi uređenjai korišćenja šuma i šumskih
zemljišta, upravljanja lovnim potencijalima i
zaštitom prirodnih dobara obuhvataju:
o – unapređivanje stanja šuma ;
– povećanje površina pod šumom
(pošumljavanjem);
– zaštita bioraznovrsnosti;
– zadovoljavanje ekoloških, ekonomskih i socijalnih
funkcija;
16.
Travni ilizeljasti ekosistemi razvijaju se na
delovima kopna gde nema uslova za rast
drvenastih biljaka.
U travnatim ekosistemima dominiraju zeljaste
biljke, najčešće trave.
Nalaze se u oblastima sa kontinentalnom i
umerenokontinentalnom klimom.
17.
Naši travniekosistemi se dele na:
Prirodne-u koje spadaju stepe, planinske
rudine i plavne livade.
Veštačke- u koje spadaju livade-košanice i
pašnjaci.
18.
Stepe sunastale u oblastima kontinentalne
klime.
Za stepske prostore karakteristično je
nepostojanje šume, ravni ili breţuljkasti reljef i
gusti biljni pokrov preteţno od trava.
Formiraju se na posebnom tipu zemljišta –
černozemu, zbog čega su pretvorene u otanice.
Planinske rudinese razvijaju na tako velikim
visinama gde oštra planinska klima ne dopušta
opstanak ni najotpornijem drveću, dakle, i
rudine su prirodni zeljasti ekosistemi čiji razvoj
omogućava klima.
24.
Ţivotinjski svetrudina: suri
orao, divokoza, ţivorodni gušter, šarka i
sneţna voluharica.
25.
Livada jetip ekosistema na kome dominira
travna vegetacija.
Razlika između livada i pašnjaka je u
njihovom izgledu i načinu na koji ih čovek
održava. (Livade-košenje, pašnjaci-ispaša)
26.
Ekstenzivna ispašadovodi do negativne
antropozoogene selekcije travnih ekosistema
koji se tom prilikom suštinski menjaju u
pogledu florističko-faunističkog sastava, a sa
tim u vezi i u pogledu strukture i funkcije.