Skip to main content
PTICE NELETAČICE

Katarina Krstić II3 2012/2013.
Ptice neletačice nastale su od predaka koji su imali
sposobnost letenja. Ovim pticama su tokom evolucije
zakržljala ili potpuno redukovana krila. Neke ptice neletačice
koriste krila kao peraja za plivanje. Imaju duge noge i zato
neke brzo trče pa se nazivaju još i trkačicama.
Oko 40 postojećih vrsta ptica nema sposobnost letenja.
Pera im po izgledu podsećaju na dlake.
Postoje različite grupe pera,
a osnovne grupe su konturna i
donja pera, koja su pticama omogućila
ne samo letenje, već i veoma efikasnu
toplotnu zaštitu. Ptice, da bi svoje perje
održale u dobrom stanju, redovno ih čiste,
podmazuju uljem i češljaju kljunom, što se
zajedno naziva uređivanje perja. Ptica
odbacuje perje (mitari) i zamenjuje ga
novim barem jedanput godišnje.
Oči su glavni čulni organ ptica, razvijeniji nego kod bilo koje
druge grupekičmenjaka.
Kljun koji je lak i pokretljiv, jeste prepoznatljivo obeležje
svake ptice čiji izgled najviše zavisi od načina ishrane
njegovog
vlasnika. Npr. kupast kljun (za lomljenje semenki), šiljast kljun
(za lovljenje riba), tanak kljun (kod onih koje se hrane
insektima). Nemaju zube.
Nemaju greben na grudnoj kosti.
Što se tiče prstiju, na nogama imaju od 2 do 4 prsta, a njihov
raspored i oblik zavise od načina života ptice.
Sistem organa za
varenje
Delove hrane usitnjavaju u želucu.
Donji deo želuca (mišićni želudac) usitnjava hranu uz pomoć
progutanih oštrih zrnaca ili kamenčića, dok gornji deo
(žlezdani želudac) izlučuje želudačne sokove. Hrana se često
skladišti u jednjaku za kasniju razgradnju, a kod nekih ptica
jednjak u donjem delu prerasta u kesastu voljku u kojoj se
zadržava i omekšava hrana. Hrana do voljke prolazi vrlo
brzo, što omogućava da se velike količine hrane progutaju za
kratko vreme.
Sistem organa za disanje
Plućni organi ptica su, za razliku od drugih kopnenih
kičmenjaka, relativno mali, sunđeraste građe i uglavnom nisu
elastični. Oni kod ptica predstavljaju samo deo sistema za
disanje. U njihovim plućima su brojni kanali sa respiratornim
površinama, kroz koje vazduh prolazi uglavnom u jednom
smeru. Sa plućima su povezane vazdušne kese ptica koje
deluju kao mehovi (u njima se vrši razmena gasova) čijim se
skupljanjem i proširivanjem vazduh tera kroz plućne organe.
U telu postoji 9 vazdušnih kesa, od kojih su 8 parne.
Cirkulacioni sistem
Efikasan je i na tome se zasniva visoka stopa metabolizma,
visoka i stalna temperatura tela (oko 420C) i visok puls. Ptice
su jedini kičmenjaci, pored sisara, kod kojih su tokovi
oksigenisane i dezoksigenisane krvi u potpunosti odvojeni,
odnosno fizički su odvojeni putevi plućne (mali krvotok) i
sistemske cirkulacije (veliki krvotok). Pri tome je njihov krvni
pritisak mnogo viši nego kod sisara. Imaju veliko i snažno srce
koje radi relativno brzo. Ono se sastoji iz dve pretkomore i
dve komore.
Sistem organa za razmnožavanje
Ptice su jedina osnovna grupa današnjih kičmenjaka koja ima
isključivo oviparni način reprodukcije. Ženka jaja polaže u
gnezda, a potom roditelji leže na njima i tako ih zagrevaju.
Broj jaja je različit, u zavisnosti od vrste, a neke ptice imaju
više od jednog legla u godini. Mladunci, kada se izlegnu iz jaja,
su još uvek slabo razvijeni. U većini slučajeva mladunci su
slepi i bez perja, nesposobni za održavanje unutrašnje
telesne
temperature, pa odrasli na njima trebaju ležati. Međutim, za
neke grupe ptica kao što su to mladunci močvarica i kokošaka
karakteristično je da nekoliko sati nakon izleganja sposobni
su da sami pronalaze hranu.
Mužjaci ptica su obično lepši, živopisniji, bučniji i upadljiviji
Iako mnoge ptice polažu jaja direktno na tlo ili na neku drugu
površinu, većina gradi gnezdo i u njemu polaže jaja. Gnezda
pružaju ne samo zaštitu i zaklon, već su istovremeno
centralne tačke brige odraslih o jajima i u negovanju
mladunaca. Najčešći tip gnezda je u vidu korpice ili otvorene
činije. Mnoga gnezda napravljena su od mahovine, lišajeva,
trave i pera, a svi delovi povezani sa paučinom.
Boja ljusaka potiče od samo dva pigmenta, i to jednog
dobijenog od hemoglobina, a drugog od žuči. Oni boje ljusku
jajeta prilikom njegovog prolaženja kroz jajovod.
Noj
Živi u otvorenim travnatim ravnicama i polupustinjama Afrike.
Odlike:
-dugačak, savitljiv vrat, mala glava i kljun nalik pačjem
-brz trkač, može da postigne brzinu i do 65km/h
-dugačke, snažne noge sa po dva prsta
na svakom stopalu
-mužjak je crn i beo, sa velikim belim perjem
na repu, a ženka je smeđesiva
Visina: 2,1-2,8m
Težina: 100-160kg
Brojnost i status: mestimično brojan
Noj ima najveće jaje od svih ptica koje danas
postoje, u proseku teško 1,7kg. Njegova ljuska, iako
samo 1,5mm debljine, dovoljno je jaka da izdrži da
na nju stane čovek težine 127kg. Neoplođeno jaje
afričkog noja je najveća pojedinačna životinjska
ćelija na svetu.
Mužjaci nojeva nadmeću se za teritoriju i društveni
status agresivnim paradama, a povremeno i borbom.
Pobedniku nadmetanja pripada teritorija i nekoliko
ženki, a samo jedna – “velika ženka” ostaje za vreme
odgajanja mladih.
Emu i kazuar

Žive u pustinjama, ravnicama i šumama Australije i Nove
Gvineje.
Odlike:
-dugačak vrat
-duge noge
-kratka krila
-brzo trče, a mogu i da plivaju
-dosežu do 2m visine
-imaju po tri prsta na svakom stopalu s tim što unutrašnji
prst kazuara ima oštru kandžu dugu do 10cm, kojom može da
nanese smrtonosne povrede
-kazuari imaju na glavi zaštitnu kacigu i rese na vratu, čija se
boja menja u zavisnosti od raspoloženja ptice
-EmuVisina: 1,5-1,9m
Težina: 30-60kg
Brojnost i status: mestimično brojan
Najveća je australijska ptica. Ima čupavo, padajuće
sivosmeđe perje sa mestima bez perja, sa obe
strane vrata, plave boje. Ima i velike noge ali i mala
krila. Hrani se zrnevljem i bobicama. Ide mu u korist
širenje žitnih polja u unutrašnjosti Australije, pa je
u nekim područjima ozbiljna štetočina.
-Obični kazuarVisina: 1,3-1,7m
Težina: 17-70kg
Brojnost i status: ranjiva vrsta
Svi kazuari žive u gustim tropskim šumama, pa se
zato retko viđaju. Obični kazuar je najveći u odnosu
na druge dve vrste kazuara.
U vreme gnežđenja mužjaci proizvode duboke
glasove kojima privlače ženke, ali kada se gnezde,
odrasli žive sami. Njihova hrana sastoji se uglavnom
od opalih plodova.
Nandu
Živi u otvorenim ravnicama Južne Amerike.
Odlike:
-manji su od nojeva i emua
-glava, vrat i bedra pokriveni su im perjem
-po tri prsta na svakom stopalu
-svako krilo se završava kandžom koju koriste
u odbrani od grabljivica, a pri trčanju krila
koriste za ravnotežu

Obični nandu, kao i njegovi afrički i australijski rođaci,
noj i emu, može da postigne zavidnu brzinu. Njegove dugačke
noge imaju dvostruku ulogu jer služe i kao odbrambeno oružje
– mogu da zadaju snažan udarac. Samo mužjak leži na jajima i
brine se omladima. Ženka za to vreme traži druge mužjake.
-Veliki nanduVisina: 0,9-1,5m
Težina: 15-30kg
Brojnost i status: nije ugrožen
Boja perja mu je uglavnom sivosmeđa i bela. Tokom sezone
gnežđenja mužjak ima taman prsten pri osnovi vrata. Živi u
grupama, a zreli mužjaci jedan deo godine provode
usamljenički. U vreme parenja mužjak glasom privlači ženku,
a
zatim joj se udvara plesom krila. Mužjak se pari s više ženki
(do 12), a zatim iskopa udubljenje za gnezdo u koje ženke
polože ukupno i do 60 jaja.
Kivi
Živi u šumama Novog Zelanda.
Odlike:
-zdepasto telo pokriveno mekim perjem koje liči na
dlake
-vitak, povijen kljun
-nemaju rep i jedine su ptice koje nemaju krila
-imaju po 4 prsta na stopalu, za razliku od drugih
ptica neletačica
-noćne su životinje
-slabe oči, ali dobro razvijena čula sluha i mirisa
-Obični kiviVisina: 50-65cm
Težina: 1,5-4kg
Brojnost i status: ranjiva vrsta
Ranije je bila široko rasprostranjen na Novom Zelandu, ali je
danas ugrožen krčenjem šuma i unošenjem novih vrsta kao
što su psi, svinje, mačke. Kljun, dugačak do 15cm, zabija u
podlogu kako bi pronašao hranu koja se sastoji od glista,
cvrčaka, larvi tvrdokrilaca, stonoga i opalih plodova. Ženka
leže 2 jajeta koja su dosta velika s obzirom na veličinu njenog
tela.
-TinamuŽivi u Srednjoj i Južnoj Americi.
Odlike:
-zdepasto telo
-kratka krila
-malo srce
-Ćubasti tinamuVisina: 37-41cm
Težina: 400-800g
Brojnost i status: mestimično brojan
Karakteristično za ovog tinamua jeste napred
savijena ćuba. Ovaj tinamu je od svetlosmeđe do
tamnosmeđe boje, a krila imaju bele pege. Jedna
svetla pruga proteže se iza očiju, a druga se pruža
ispod njih. Ove relativno plašljive ptice kreću se u
malim ili srednje velikim grupama.
Mnoge grupe ptica letačica
vezane su za vodenu sredinu. One
na kopno dolaze uglavnom samo
radi gnežđenja, a hranu nalaze
u vodi:
-pingvini
-ronci
-gnjurci
Pingvini

Žive u priobalnim i otvorenim vodama okeana južne
hemisfere.
Odlike:
-zdepasto telo, kratke noge postavljene pozadi na
telu i plovne kožice između prstiju
-na kopnu stoje uspravno oslanjajući se na stopala i
krut rep, a kreću se gegavim koračanjem
-ruho je odozgo crno ili sivo, a odozdo belo
-sve druge boje i ukrasi (ćube ili čuperci iznad oka)
nalaze se isključivo na glavi ili vratu
-imaju kratko, tvrdo, gusto povezano perje
-krila pingvina ne liče na krila ostalih ptica;
kosti su spljoštene tako da
čine peraje, pune su a ne šuplje,
što im povećava gustinu i
čvrstinu; dobro razvijeni mišići,
veliki kao kod ptica letačica,
pomažu pri snažnom
pokretanju krila

-hrane se ribom, lignjama i ljuskarima koji plivaju
-razmnožavaju se na obalama Antarktika do Galapagoskih
ostrva, često u kolonijama koje broje hiljade parova;
Kod nekih vrsta ženka napušta gnezdo pošto položi jaje, a
mužjak ga greje. S jajetom u određenom položaju može čak
I
da se kreće. Za vreme dok leži na jajetu, mužjak ne jede, već
troši masne rezerve. Kada se vrati ženka, preuzima jaje i
tada mužjak kreće na pučinu u potragu za hranom.
U ekstremnim uslovima carski pingvini i njihovi mladunci
zbijaju se da bi se zagrejali. U centru zbijenog jata može
biti i do 100C toplije nego na obodu kolonije.
Ne gnezde se svi pingvini na tlu.
Magelanov pingvin se gnezdi u plitkim
rupama kako bi se zaštitio od klimatskih
nepogoda i grabljivica.
Ronci
Žive u hladnim jezerima i priobalnim vodama severne
hemisfere.
Odlike:
-hrane se ribom, ljuskarima i insektima
-noge su im povučene sasvim unazad na telu
-imaju stopala sa kožnim opnama između prstiju
-tela su im hidrodinamično prilagođena za ronjenje
-mogu da rone do dubine od 60m
Ronci, kao što je crvenovrati ronac, su tako dobro prilagođeni
životu na vodi da čak imaju velike poteškoće kada pređu na
kopno. Stopala su im toliko povučena unazad da mogu jedino da
Gnjurci
Žive u jezerima, rekama i priobalnim vodama umerenih
oblasti.
Odlike:
-slabi su letači
-nemaju stopala sa kožicama između prstiju, već umesto njih
imaju rožnata proširenja na prstima koja povećavaju površinu
i
pomažu pri plivanju
-hrane se sitnom ribom i drugim vodenim životinjama
-grade ploveća gnezda na otvorenim vodenim površinama ili
između trski
-mogu da zarone do dubine od 30m
Svi gnjurci imaju živopisnije boje za vreme sezone parenja
nego tokom ostatka godine, ali pre svega ćubasti gnjurac.
Mnogi gnjurci izvode detaljno razrađene “plesove”
prilikom udvaranja. Tada jedan drugom poklanjaju “buket”
vodenih biljaka. 

Brigu o mladuncima dele oba roditelja – donose im hranu i
nose ih na leđima. Svaki roditelj razvija naročitu naklonost
prema određenim mladuncima, tako da odrasli između sebe
podele leglo i staraju se isključivo o svojim miljenicima.
Ptice neletacice
Ptice neletacice