Pomoć u učenju i pisanju domaćih zadaća

Pomoć u učenju i pisanju domaćih zadaća

• 2.
  ... u učenjui pisanju domaćih zadaća
• 3.
  Pitanja koja roditeljiobično postavljaju o učenju i pisanju domaćih zadaća: • Da li da pomažem djetetu u pisanju zadaće? • Da li da učim s djetetom i do kojeg razreda? • Zašto moje dijete nema više zadaće? • Zašto moje dijete ima tako puno zadaće? • Treba li moje dijete učiti s prijateljima?
• 4.
  Pomoć u učenju
• 5.
  Prostor za učenje Stručnjacipreporučuju da djeca uvijek uče i pišu zadaće na istom mjestu. Već samo sjedanje na mjesto na kojem je dijete naviklo učiti pridonosi stvaranju psihološke spremnosti za rad. Mjesto za učenje i pisanje domaćih zadaća ne mora biti raskošno niti posebno uređeno. Ipak, postoje neke korisne preporuke:
• 6.
  • Radna površinaneka bude dovoljno velika i dovoljno osvijetljena. Izvor svjetla (prozor i svjetiljka) neka bude smješten s lijeve strane kod dešnjaka odnosno s desne kod ljevaka. • Uz mjesto za učenje dobro je staviti policu na kojoj će dijete držati svoje knjige, bilježnice i druge školske potrepštine (olovke, bojice, ljepilo, škare, spajalice, čisti papir). • Ako stambene prilike ne dopuštaju posebno mjesto za učenje, djetetu je potrebno osigurati da barem u miru i neometano od drugih napiše zadaću i uči. U tom slučaju svoje knjige i druge potrepštine može držati u posebnoj kutiji (to može biti i obična ambalažna kutija!). Bitno je da dijete uvijek zna gdje mu se što nalazi i da brine o svojim stvarima.
• 7.
  • Idealno jeako se radni stol za nešto starije školsko dijete nalazi u njegovoj sobi jer se pisanjem zadaća i učenjem na odvojenom mjestu ono počinje osamostaljivati. • Dobro je da se na stolu nalazi sat i kalendar kako bi dijete lakše moglo organizirati vrijeme koje mu stoji na raspolaganju za učenje pojedinih predmeta. • Na zid možete staviti pločicu na koju će dijete lijepiti razne papiriće-podsjetnike.
• 8.
  Nekoliko “formula” zauspješno učenje: • Objasnite djetetu što točno očekujete od njega što se tiče učenja. Neka vaša očekivanja budu dovoljno visoka, ali i realna s obzirom na djetetove mogućnosti (npr. “Očekujem od tebe da redovito pišeš domaću zadaću.”; “Očekujem da zapamtiš ili zapišeš što je za zadaću.”, “Ako nešto ne razumiješ ili ako te nešto posebno zanima uvijek pitaj.”). • Objasnite mu i zašto je to važno za njega i zašto je učenje korisno. Djeca, kao i odrasli ljudi, bolje i radije rade kada tome vide smisla.
• 9.
  • Kao ikod pisanja domaće zadaće, i u učenju je potrebna dnevna rutina. Dakle, dijete treba učiti uvijek u otprilike isto doba dana (nakon ručka, nakon odmora, i sl.). Time učenje postaje navika koja omogućava i lakše pamćenje sadržaja.
• 10.
  • Pomozite djetetuda nauči kvalitetno organizirati svoje vrijeme. Ako sudjeluje u stvaranju svog dnevnog rasporeda, spremnije ga je i ostvariti. Danas ću: Ručak– u 14,00 sati Napisati zadaću- od 15,00 do 17,00 Učiti prirodu- od 17, do 18,00 Pogledati film iz videoteke- od 18,00 do 19,30 Večera-19,30 do 20,00 Ponoviti prirodu- od 20,30 do 21,00 Svaki dan s njim pregledajte bilježnice kako bi dobili uvid što se radilo u školi. Ako treba, pomozite mu da napravi plan za rješavanje domaće zadaće.
• 11.
  • Organiziranju vremenapomažu i tablice u koje dijete svaki dan upisuje “+” kada je obavilo svoje dnevne obveze. Tako na kraju tjedna dijete i roditelj imaju uvid u dnevnu rutinu djeteta i mogu zajedno osmišljavati bolju organizaciju vremena. dan zadaća čitanje učenje matematike Ponedjeljak + + - Utorak Srijeda Četvrtak Petak Subota Nedjelja
• 12.
  • Najdragocjeniji dioučenja je produbljivanje razumijevanja gradiva i odvajanje bitnog od nebitnog. Zato nije poželjno da roditelji umjesto djece čitaju lekcije, zapisuju ili im prepričavaju sažetak koji onda dijete treba naučiti. Ako dijete uči prema sažecima koje su mu napravili roditelji, učit će mehanički i bez razumijevanja a gradivo će brzo zaboraviti. Izuzetak ovom “pravilu” su djeca s problemima pisanja i/ili čitanja kojima roditelji trebaju pomagati u svladavanju sadržaja i to prema uputama stručnjaka (logopeda, defektologa, psihologa). Čak i kada ima poteškoće čitanja i/ili pisanja, dijete ne treba potpuno osloboditi čitanja i pisanja. • Omogućite djetetu da uči i izvan kuće i škole. Uputite ga u knjižnicu, na slobodne aktivnosti, likovne radionice i dr.
• 13.
  • Pohvalite djetetovtrud i napredak. Važnije je da je dijete spremno uložiti napor da bi riješilo zadatak i da je napredovalo, nego kakvu je ocjenu dobilo. Ocjena najviše ovisi o načinu učenja, ali ovisi malo i o sreći, težini gradiva, kriteriju i raspoloženju učitelja i drugim čimbenicima nad kojima dijete nema kontrolu. Hoće li dijete izvršavati zadatke ili ne i kako će to činiti, ovisi o njemu, a mi smo tu da ga potaknemo na to i pomognemo da nauči kako to treba činiti.
• 14.
  • Ne zaboraviteda djeca uče oponašanjem sebi bliskih i važnih ljudi, najčešće roditelja. Promatrajući roditelje, učitelje, ali i druge, dijete uči što cijeniti, kako se ponašati i što raditi. Zato, ako roditelji čitaju, pristojno komuniciraju s drugima, tolerantno raspravljaju o raznim idejama, dogovaraju se i sl. i pokazuju da cijene školu i učenje, i djeca će usvojiti takvo ponašanje.
• 15.
  Nekoliko tehnika kojepomažu u učenju: • Podcrtavanje bitnih činjenica, ideja ili detalja (pomozite djetetu da uči razlikovati bitne od nebitnih činjenica, te da one bitne posebno označava kako bi ih lakše pamtilo); • Sastavljanje pitanja (kada dijete nauči postavljati pitanja iz sadržaja koji uči i odgovarati na njih, učenje će postati zabavnije, aktivnije a dijete će razlikovati bitno od nebitnog); • Sažimanje (dijete prepisuje samo bitne dijelove iz teksta); • Prepričavanje (dijete svojim riječima prepričava sadržaj koji uči i na taj način poboljšava njegovo razumijevanje).
• 16.
  Ne zaboravite suradnjus učiteljem/ učiteljicom Suradnja škole i obitelji od neprocjenjive je vrijednosti za napredak svakog djeteta. U razgovoru s učiteljem/učiteljicom nastojte doznati:  što očekuje od vašeg djeteta,  kakve pomake primjećuje u djetetovom znanju, vještinama ili njegovu ponašanju,  kakvu pomoć dijete očekuje od vas.
• 17.
  Pomoć u pisanjudomaćih zadaća
• 18.
  Pisanje domaćih zadaćaponekad je uzrok neslaganju između djece i roditelja. Djeca tu aktivnost često ne vole i izbjegavaju je. Jako je važno od početka školovanja navikavati ih da je to njihova obveza. Djetetu kojemu je to potrebno, svakako treba pomoći u pisanju domaćih zadaća, ali na način da mu se objasni ono što mu nije jasno, pomogne da uoči greške i samo ih ispravi. Nikako nemojte umjesto njega rješavati zadatke jer mu time šaljete poruku da ne vjerujete u njegove sposobnosti i navikavate ga da netko drugi radi umjesto njega.
• 19.
  Zašto je važnadomaća zadaća? Omogućava djetetu • ponoviti i uvježbati ono što je učilo u školi, • detaljnije proučiti sadržaj koji se obrađivao u školi, • pripremiti se za sljedeći radni dan, • primijeniti u jednoj zadaći znanja iz raznih područja (npr. u nekom sastavu ili projektu), • naučiti se koristiti literaturom i drugim izvorima znanja (razgovor s drugim ljudima, Internet) • vježbanje samostalnosti u radu, • razvijanje samodiscipline i osjećaja odgovornosti za vlastito učenje, • razvijanje vještine vremenskog planiranja. Roditelji se kroz zadaću mogu upoznati sa školskim aktivnostima. Oni su svjesni većine ovih pozitivnih strana. Problem je što djeca nisu!
• 20.
  A može lizadaća štetiti? Da! Ako se od djece često zahtijeva da previše vremena provedu u pisanju ili izvođenju domaće zadaće pa nemaju dovoljno slobodnog vremena za igru i druge aktivnosti s vršnjacima i obitelji, što im je također vrlo važno. Da! Ako je zadaća prevelika ili jako dosadna, djecu je teško motivirati da ustraju i kvalitetno je dovrše. U tom slučaju će njezine pozitivne strane biti umanjene. Da! Ako je neprimjerena djetetovim mogućnostima, a to znači često preteška ili prelagana, dijete lako gubi motivaciju da je dovrši. Ako vaše dijete teško rješava zadatke kod kuće kroz duže vremensko razdoblje, savjetujte se s učiteljem/icom kako mu pomoći da obavi svoje zadatke na njemu prihvatljiv način.
• 21.
  Koja je pravakoličina zadaće? Količina zadaće treba ovisiti o djetetovoj dobi i mogućnostima. Kod mlađe djece bolje je zadavati domaće zadaće koje su kratke ali svakodnevne. Razlog tome je njihova kratkotrajna pažnja kao i potreba da što češće dobiju povratnu informaciju kako su nešto napravili. • Od 1. do 3. razreda: do 20 minuta • Od 4. do 6. razreda: od 20 do 40 minuta • Od 7. do 8. razreda: do 2 sata Za djecu mlađe osnovnoškolske dobi, vrlo je važno čitanje kod kuće. Dijete bi se svakodnevno u svom domu trebalo susretati s pisanim tekstom. Roditelji bi trebali nuditi djeci tekstove koji su zanimljivi (slikovnice, stripovi, dječji romani, i sl.) i primjereni dobi djeteta (niti predugi niti prekratki, pisani jezikom koji dijete razumije). Zdog važnosti čitanja kod kuće možemo dopustiti da ono traje nešto više vremena nego što je to predviđeno za rješavanje domaće zadaće.
• 22.
  Kakve domaće zadaće razlikujemo? Vrstadomaće zadaće ovisi o onome što se njome želi postići. Najčešće su one domaće zadaće u kojima se uvježbavaju vještine i znanja koje je dijete već steklo u razredu. Cilj takvih domaćih zadaća je da dijete postigne najbolje što može u svladavanju određene vještine (npr. računanje do 10). Ponekad se u domaćoj zadaći dijete prvi put susreće s određenim tekstom, materijalom ili problemom. Takve domaće zadaće pripremaju za aktivnosti koje će uslijediti u razredu. Njihova dobra strana je poticanje samostalnosti i kreativnosti djece. Ponekad se od djece zahtijeva da usvojena znanja i vještine, u okviru domaće zadaće, primijene u novim situacijama, što olakšava razumijevanje smisla učenja i uviđanje njegovog značenja. U zadaćama kao što su npr. projekti ili istraživanja od učenika se zahtijeva da objedini različita znanja i vještine. Na taj način djeca uviđaju da su znanja stečena u školi primjenjiva i u svakodnevnom životu.
• 23.
  A kako roditeljimogu pomoći s domaćom zadaćom? Nije nužno, a ni dobro, neprekidno sjediti uz dijete dok uči ili piše zadaću. Važno je da ono zna da ste mu na raspolaganju i da vam se može obratiti za pomoć. Nemojte se nametati u onim zadacima u kojima to nije potrebno. Djetetu je ponekad potrebno samo pregledati zadaću kako bi mu pružili osjećaj sigurnosti da je to dobro napravilo. Ne zaboravite: kod djeteta treba razvijati stav da je ono odgovorno za izvršavanje svojih obaveza. Vi ste odgovorni da mu po potrebi u tome i pomognete, ne i da to činite umjesto njega. Ako već želite nešto djetetu protumačiti, informirajte se kod učitelja/učiteljica kako to učiniti, kako biste izbjegli nesporazum da isti sadržaj vi i učitelj/učiteljica poučavate na dva različita načina.
• 24.
  A sada jošnekoliko savjeta... • Kako biste izbjegli nesporazume s djetetom, dobro je dogovoriti se s njim kada će se pisati domaća zadaća (po dolasku iz škole, nakon ručka, nakon odmora, nakon slobodnih aktivnosti i sl.). Budite uporni u provođenju svoga dogovora. • Dobro je da dijete piše domaću zadaću i uči prije vremena za igru i opuštanje, po mogućnosti u približno isto vrijeme u danu. Tako neće biti preumorno, a i lakše će se potruditi da sve dovrši na vrijeme kako bi se još moglo igrati.
• 25.
  • Savjetujte svojemdjetetu da prvo rješava zadaću koja je najteža i najobimnija. • Nabavite djetetu blok-podsjetnik u kojem će pisati svoje obveze za sljedeći dan. Tako se može riješiti problem zaboravnosti. • Dobro je biti u kontaktu s drugom djecom iz djetetova odjela i s njihovim roditeljima. Tako ćete moći povremeno provjeriti što ima za zadaću. • Ugasite televiziju i radio dok dijete piše zadaću.
• 26.
  A odmor? NE ZABORAVITE: Dabi dijete uspješno učilo, treba se dobro osjećati. Gladno, umorno, žalosno i ljutito dijete pažnju usmjerava na “signale neugode” iz organizma i ne može se usmjeriti na učenje. Ako je dijete žalosno ili ljuto (dobilo je slabu ocjenu, posvađalo se s prijateljem i sl.), najprije popričajte s njim o onome što ga muči, dopustite mu da “izbaci” negativne emocije, a onda inzistirajte da se prihvati posla.
• 27.
  Vrijeme maksimalnog radaovisi o uzrastu i osobinama djeteta. Promatrajte ponašanje djeteta dok piše domaću zadaću ili uči. Kad počne jače nego obično vrpoljiti se na stolici, okretati se na sve strane, zijevati, ljutiti se i griješiti, to je najbolji znak da treba napraviti stanku, jer će u suprotnom učenje biti mučenje. • U slučaju psihičkog naprezanja, najbolji odmor je onaj uz laganu fizičku aktivnost.
• 28.
  Preporučujemo: • Wood, D.(1995.). Kako djeca misle i uče. Zagreb: Educa. • Delač, Hrupelj, Miljković i sur. (2000.) Lijepo je biti roditelj. Zagreb: Creativa. • Brdar, Rijavac (1998.). Što učiniti kada dijete dobije lošu ocjenu? Zagreb: IEP. • Faber, A., Mazlish, E. (2000.). Kako razgovarati s djecom...da bi bolje učila. Zagreb: Mozaik knjiga. • Čudina-Obradović, M. (1997.). Igrom do čitanja. Zagreb: FotoMarketing.