Skip to main content
UploadLanguage (EN)Support
BusinessMobileSocial MediaMarketingTechnologyArt & PhotosCareerDesignEducationPresentations & Public SpeakingGovernment & NonprofitHealthcareInternetLawLeadership & ManagementAutomotiveEngineeringSoftwareRecruiting & HRRetailSalesServicesScienceSmall Business & EntrepreneurshipFoodEnvironmentEconomy & FinanceData & AnalyticsInvestor RelationsSportsSpiritualNews & PoliticsTravelSelf ImprovementReal EstateEntertainment & HumorHealth & MedicineDevices & HardwareLifestyle
Uploaded bywedrana
DOC, PDF9,517 views

Metodika hj skripta

Metodika nastave hrvatskog jezika obuhvaća godišnji i tjedni fond sati, raspodjelu sati prema programskim područjima i važnost čitanki u obrazovanju. Ističe se uloga hrvatskog jezika u svakodnevnom životu, njegov značaj za komunikaciju i razvoj čitalačkih vještina kod učenika. Također, naglašava se važnost podrške roditelja i učitelja u procesu čitanja te metodički zahtjevi za čitanje naglas i interpretativno čitanje.

Downloaded 93 times
Metodika nastave HJ 1. Godišnji i tjedni fond sati hrvatskog jezika. Hrvatski jezik tjedno 5 sati, a godišnje 5x35, znači 175 sati. 2. Programska područja koja obuhvaća hrvatski jezik. -Početno čitanje i pisanje -hrvatski jezik (slovnica/gramatika) -izražavanje (pismeno, usmeno) -književnost -medijska kultura 3. Raspodjela sati prema programskim područjima. Nastava književnosti-oko 110 sati Nastava jezika i izražavanja- oko 45 sati Ponavljanje, uvježbavanje, utvrđivanje, ispitivanje- oko 20 sati 4. Što spada u radni materijal hrvatskog jezika. -početnica (samo u 1.r) -čitanke -radne bilježnice uz čitanku -jezični udžbenik -radne bilježnice uz jezični udžbenik -dodatni materijal-radne B, nastavni listići, ispiti znanja, razumijevanje čitanja 5. Što je čitanka? Temeljna školska knjiga namijenjena književnom odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi. Sadrži- književno umjetničke tekstove odabrani prema pedagoško-psihološkim kriterijima. Posebna je vrsta dječje knjige, Sadržaj određuje nastavni program. Tipovi čitanke – razgranata, otvoreni tip, integrirani tip, alternativni tip - prema zakonu postoje odobreni udžbenici (obavezni) i alternativni (eksperimentalni) Udžbenik je nastavno sredstvo (djelo) koje izlaže gradivo utvrđeno nastavnim planom i programom 6. Što čini sadržaj čitanke? Sadržaj određuje nastavni program. Sadržaj čitanke • Sadrže različite tematske i žanrovske tekstove Tekstovi imaju središnje mjesto, čini glavni sadržaj, pojavljuju se u cjelovitom obliku ili u odlomcima, mogu se raščlaniti na manje cjeline, odlomke, moraju biti čitki i pregledni, popraćeni su objašnjenjima pojmova i nepoznatih riječi, citatima, crtežima/ilustracijama, pitanjima i moraju biti primjereni: tema, jezik, stil. Učitelj povezuje tekstove sa tematikom koja se obrađuje u prirodi i društvu.
Zvučna čitanka – posebno didaktičko sredstvo za nastavu koje učenicima prenosi književnoumjetničku riječ u umjetničkoj govornoj interpretaciji scenskih umjetnika Zamjena za učiteljičino čitanje 7. Što je metodika hrvatskog jezika? To je pedagoška disciplina koja se bavi proučavanjem hrvatskog jezika. 8. Koji je cilj metodike nastave hrvatskog jezika? Cilj je osposobiti učenike za jezičnu komunikaciju koja im omogućuje ovladavanje sadržajima svih nastavnih predmeta i uključivanje u cjeloživotno učenje 9. Mjesto metodike u pedagoškim disciplinama. Opća pedagogija –(znanost o odgoju) – Školska pedagogija – (najviše povezana s pedagogijom)- Didaktika- (znanost koja proučava zakonitosti nastave)- Metodika – (pojedinih predmeta, za nas HJ) 10. Sa kojim je područjima povezana metodika nastave hrvatskog jezika? Metodika Sociologija Opća psihologija Opća pedagogija Filozofija(logika,etika) Dječja psihologija Povijest pedagogije Pedagoška psihologija Didaktika Komparativna p. Metodika i pedagogija - na razini odgojno-obrazovnih ciljeva, programiranja (stvaranja kurikuluma), organizacije odgojno-obrazovnoga procesa, na razini vrednovanja odgojno-obrazovnih postignuća i odgojno- obrazovnoga sustava Metodika i psihologija -Na temelju spoznaja razvojne psihologije, posebno dječje psihologije i psihologije odgoja i obrazovanja utvrđuje se literarni i čitateljski razvoj učenica/učenika. Metodika i filozofija - Osobito njene discipline logika (proučavanje zakonitosti mišljenja, važno za primjerenost nastave), etika (općeljudske vrijednosti- često tema u književnim djelima) i estetika (sadržaji umjetničke ljepote) 11. Zadaće nastavnog područja hrvatskog jezika. -Obrazovni ili materijalni (materijalni- tehnički uvjeti rada, didaktički materijali) - Odgojni - Funkcionalni Ostvarivanje ovih zadataka nije odvojeno već su u međusobnoj vezi. Nastava mora biti dobro planirana jer svaki nastavni sat obrazuje, osposobljava i odgaja učenike.
12. Uloga (važnost) hrvatskog jezika. - Bitan je u svakodnevnom životu (komuniciranju), te je temelj za sve ostale nastavne predmete -Upoznavanje književno-jezičnog izražavanja i pjesničkog jezika - Upoznavanje odabranih dijela pisaca/pjesnika kako hrvatskih tako i svjetskih - Primjena znanja iz jezika i književnosti u vlastitom jezičnom i književnom stvaralaštvu - Razvijanje ljubavi prema hrvatskom jeziku, književnosti, hrvatskom narodu, domovini - Razvijanje svijesti o potrebi čuvanja i unapređenja hrvatske baštine - Povezivanje književnosti sa ostalim umjetnostima 13. Čitalačke vještine (kad se javljaju, etape). Čitalačke vještine javljaju se između 7. i 8. godine djetetova života, nakon što su usvojene predčitalačke vještine. Kod neke djece mogu se pojaviti i ranije, a temelje se na primjeni abecednog načela. Nakon što abecedno načelo postane automatizirano, usvajaju se nove čitalačke vještine kao što su: prepoznavanje velikih i malih slova; semantičko i sintaktičko znanje te pravopisne norme. Etape razvoj vještine čitanja od predškolske dobi do nižih razreda osnovne škole: 1) Djeca predškolske dobi su na pragu toga da postanu „pravi“ čitači. Najčešće „čitaju“ priče tako da promatraju slike i pritom se oslanjaju na svoje pamćenje. Pred polazak u školu, dosta djece zna većinu slova i kako ona zvuče, a neka djeca već znaju pročitati i napisati neke kratke, jednostavne riječi. 2)Tijekom prvog razreda osnovne škole, većina djece nauči prepoznavati tiskane riječi. Također, prepoznaju riječi po zvuku, većinu riječi znaju prepoznati po izgledu, te poznaju njihovo značenje. Na kraju prvog razreda, veliki broj prvašića može samostalno čitati kratke, jednostavne knjige. 3)Do kraja trećeg razreda, djeca bi trebala moći samostalno i izražajno čitati na glas te pri tome koristiti knjige kako bi istraživali nove riječi. 14. Što znači čitati? Čitanje kao složena djelatnost znači (povezanost): -Prelaziti očima pisani ili tiskani sustav znakova- FIZIOLOFIJA -Povezivati riječi, skupove riječi i rečenice- JEZIKOSLOVLJE, LOGIKA -Uspostavljati logične veze između riječi, skupova riječi i rečenica- JEZIKOSLOVLJE, LOGIKA -Razumijevati smisao rečenice i teksta- PSIHOLOGIJA, LOGIKA -Primati obavijesti i poruke z teksta- PSIHOLOGIJA -Aktivirati prije usvojene obavijesti i poruke- PSIHOLOGIJA -Prerađivati obavijesti i poruke- KREATOLOGIJA
-Doživljavati poruke, emocionalno reagirati- PSIHOLOGIJA -Aktualizirati poruke učiti iskoristiti obavijesti u životnoj praksi- PSIHOLOGIJA -Stvarati nove poruke- KREATOLOGIJA 15. Vrste čitanja (znati objasniti ) 1)Čitanje na glas- ubraja se u posebnu vrstu jezične djelatnosti pri kojoj se znakovi pisanog jezika prenose u znakovni sustav govorenog jezika. Veliku primjenu ima u nastavi književnosti. U prvom razredu osnovne škole započinje nastava čitanja na glas, a pridaje se i velika važnost izgovoru svih glasova, glasovnih skupova i riječi. Vrste čitanja na glas: pojedinačno (učenik/učenica, učiteljica/učitelj), naizmjenično, čitanje s komentarom, izborno, čitanje s podcrtavanjem, anticipacijsko, okomito i vodoravno. 2)Čitanje u sebi- pojavljuje se u nastavi i zvan nje. U nastavi početnog čitanja prevladava čitanje na glas i služi razvijanju artikulacije i govornog sluha. Prema načinu istraživanja i didaktičkoj usmjerenosti čitanje u sebi može biti: SPONTANO- učenici spontano, po vlastitom izboru odabiru tekst za čitanje. Samostalno objavljuju rezultate čitanja i pokazuju određeni stupanj čitateljske spremnosti. USMJERENO (čitanje sa zadatkom)- uz tekst se dodaju zadatci ili pitanja koja traže očekivane odgovore. Oni se pojavljuju na rubnici u čitankama-udžbenicima i lektirnim djelima. IZBORNO- pojavljuje se kada učenici odabiru tekst kojima iskazuju svoje ne/sviđanje, potkrepljuju svoje tvrdnje i sudove. ČITANJE SA ZAPISIVANJEM (s olovkom u ruci)- obuhvaća dvije jezične djelatnosti: čitanje i pisanje. Povezivanjem tih dviju djelatnosti pospješuje bolje pamćenje. KRITIČKO- procjenjivanje pojedinih elemenata književnog teksta, ono se temelji na analizi, sintezi i generalizaciji. ČITANJE S „PRESKAKANJEM“ (reducirano) ČITANJE S RAZUMIJEVANJEM- usvajanje spoznaja o različitim elementima književnog djela. POMNO- čitanje koje karakterizira sabranost, zadržavanje na svim pojedinostima u tekstu. 3)Interpretativno- iskazuje se doživljaj književno-umjetničkog teksta i taj se doživljaj prenosi slušateljstvu. Ono se još naziva i estetskim čitanjem. 4)Scensko- ovu vrstu čitanja u razrednom prostoru ostvaruju učitelj/učiteljica i učenici/učenice. Scensko čitanje osnovni je element kazališne umjetnosti; s pozornice se preselio u suvremene medije(radio, televizija…). Scenskom čitanju pripada i recitiranje.
16. Kako roditelja/učitelj može pomoći djeci/učenicima pri čitanju. Djetetova uspješnost u početnom čitanju ovisi o kvaliteti čitalačkog okruženja, koje djetetu stvaraju roditelji i učitelji. Da bi se moglo razvijati, djetetu je ponajprije potrebna sredina za učenje u kojoj ne osjeća strah, a roditelji trebaju biti smireni i opušteni. Kako roditelji mogu pomoći djeci pri usvajanju vještina čitanja: 1. POTICANJEM djeteta na SVAKODNEVNO GLASNO ČITANJE nepoznatog teksta. U početku desetak minuta, a kasnije sve duže uz kontrolu točnosti izgovorenih riječi (pripaziti na mogućnost izmišljanja i čitanja napamet). 2. ISPRAVLJANJE GREŠAKA DJETETU TEK NAKON ZAVRŠENOG ČITANJA, jer se u protivnom stalnim prekidanjem dijete dekoncentrira i pruža mu se poruka da to što radi ne valja. 3. PAŽLJIVIM ODABIROM MATERIJALA za čitanje (ono što odraslima izgleda lako i jednostavno djeci to uopće nije tako) 4. ODABIRANJEM TEKSTOVA S VEĆIM TISKOM SLOVA i djeci zanimljivim sadržajem. 5. ISKORIŠTAVANJE INTERESA DJETETA ZA ODREĐENE TEME. Ako je tekst koji dajemo djetetu za čitanje, njemu privlačan i zanimljiv, ono će možda i uz napor kojeg neće biti svjestan, to uspješno savladati te će se u njegovoj svijesti stvoriti veza između čitanja i zadovoljstva. 6. UPUĆIVANJEM NA PRAĆENJE RETKA PRSTOM ILI KORIŠTENJE VIZUALNOG POKAZIVAČA koji se drži ispod teksta i ravnomjerno pomiče, ukoliko dijete ima poteškoća s praćenjem teksta. 7. OBJAŠNJAVANJEM djetetu NEPOZNATIH RIJEČI i upućivanjem da uvijek traži objašnjenje kako bi potpuno razumjelo ono što čita 17. Metodički zahtjevi čitanja naglas. ČITANJE NA GLAS- ubraja se u posebnu vrstu jezične djelatnosti pri kojoj se znakovi pisanog jezika prenose u znakovni sustav govorenog jezika. Veliku primjenu ima u nastavi književnosti na svim stupnjevima školskog sustava. Ono se primjenjuje u svim tipovima nastavnih sati u različitim fazama i nastavnim situacijama. U prvom razredu osnovne škole započinje nastava čitanja na glas, a pridaje se i velika važnost izgovoru svih glasova, glasovnih skupova i riječi. Metodički zahtjevi čitanja naglas: • Čujnost • Pravilnost • Didaktička svrhovitost • Jasnoća • Izražajnost
18. Interpretativno čitanje. Priprema za interpretativno čitanje. Pravila za interpretativno čitanje. Interpretativno čitanje: • Posebna vrsta čitanja na glas kojom se iskazuje doživljaj teksta • Zahtjevi: - doživljaj teksta - temeljito poznavanje svih slojeva teksta - razumijevanje značenja svake riječi i svakoga znaka u pisanom tekstu i prijenos u govorni izraz - poznavanje sintaktičkoga, ritamskog i glasovnoga ustrojstva teksta - poznavanje vrijednosti govornog jezika - sposobnost zamišljanja, uživljavanja i uspostavljanja kontakta sa slušateljem Priprema za interpretativno čitanje. Pripreme za interpretativno čitanje • 1. faza- priprema učitelja/ice • 2.faza- interpretativno čitanje teksta pred učenicima : a) psihičke pripreme- buđenje zanimanja, stvaranje predispozicije,.. b) komunikacijske pripreme- zauzimanje položaja tijela, fizičko opuštanje, tišinu u razredu, zatvorene knjige na klupama,.. Pravila za interpretativno čitanje. Pravila za interpretativno čitanje • Tekst se čita kontinuirano, cjelovito, bez prekidanja • Za vrijeme čitanja ne daju se daju nikakva pojašnjenja • Stojimo pred učenicima, “držimo ih na oku”, povremeno pogledom pratimo njihovo reagiranje • Izbjegava se šetnja razredom, gestikuliranje • Ne upućuju se nikakva upozorenja učenicima • Kad završimo čitanje ostajemo na mjestu kako ne bismo kretnjom poremetili trenutak proživljavanja teksta • Tekst prvi put čita učitelj 19. Svrha i zadaća čitanja lektire.
Svrha lektire je poticati zanimanje djece za čitanje i razvijati kulturu čitanja književno-umjetničkih tekstova. Budući da je riječ o najmlađim učenicima koji još nemaju izgrađenu naviku čitanja, dakle o budućim čitateljima, prvi kontakti s literarnim djelom imaju izuzetno važnu ulogu u smislu njegovog prihvaćanja ili neprihvaćanja. Zadaća je nastave lektire poticanje učenika na radosno i spontano čitanje književnog teksta, na neposrednu estetsku komunikaciju s poetskim i proznim tekstovima. 20. Četiri najvažnija aspekta razrednog ozračja koji potiču/motiviraju na učenje. Djetetu treba za čitanje prvo dati kraće priče, a zatim postupno povećavati količinu teksta, kada mu se pažnja povećava. Knjigu djetetu treba učiniti što zanimljivijom, treba dramatizirati, upotrebljavati različite glasove i zvukove. Čitati djetetu na glas i prstom prolaziti po riječima, njemu dajemo sliku, on uči da se čita sa lijeva na desno, čuti glas u riječi, prvi je korak učenja čitanja. Čitatelj treba biti što pozorniji i usmjeriti slušateljevu pažnju na sve važne detalje. Dobro je da se uspoređuje i uočavaju razlike. 21. Kad je dijete pripremljeno za čitanje? Kako motivirati učenika na čitanje? Kad je dijete pripremljeno za čitanje? Kada zna kako se drži knjiga i kako se okreću stranice i može pratiti smjer pisma, kada može povezivati riječi koje čuje sa slikom i sa riječima koje vidi napisane u slikovnici, kada zna da postoje slova i da povezana slova daju riječ, kada je govorno dobro razvijen Kako motivirati učenika na čitanje? Djetetu treba za čitanje prvo dati kraće priče, a zatim postupno povećavati količinu teksta, kada mu se pažnja povećava. Knjigu djetetu treba učiniti što zanimljivijom, treba dramatizirati, upotrebljavati različite glasove i zvukove. Čitati djetetu na glas i prstom prolaziti po riječima, njemu dajemo sliku, on uči da se čita sa lijeva na desno, čuti glas u riječi, prvi je korak učenja čitanja. Čitatelj treba biti što pozorniji i usmjeriti slušateljevu pažnju na sve važne detalje. Dobro je da se uspoređuje i uočavaju razlike 22. Važnost roditelja/učitelja za razvoj čitanja? Važnost roditelja za razvoj čitanja .Najbolje je čitanje priče koje se odvijaju uz osjećaj sigurnosti, stoga je dobro da djete sjedi roditelju u krilu ili pokraj njega. Tako dijete samo gleda u slikovnicu, prati tijek priče te mu roditelji povremeno pokazuju gdje se nalazi riječ koju upravo čitaju. Najprije se čitaju slikovnice, jednostavnog sadržaja, jasnih slika sa jednim ili dva lika. Ozračje treba biti opušteno, ugodno, toplo, a roditelj smiren i opušten. Zajedničko čitanje slikovnica razvija ljubav prema knjizi i čitanju, ali i djetetove govorne sposobnosti. Redovito čitanje poboljšava djetetov govorni razvoj. Važnost učitelja za razvoj čitanja
Nekoliko je postupaka pomoću kojih učiteljica može potaknuti razvoj govornog izražavanja u razredu, a to su : 1. Pohvala govora 2 . Proširivanje djetetova izričaja 4. Pitanja otvorenog tipa 5. Stanka očekivanja. Iako su sve vještine u većine djece razvijena i prije škole, učiteljica ih mora provjeriti i nadoknađivati ako nisu. Pozitivan odnos prema čitanju ne možemo očekivati od učenika sa poteškoćama u čitanja. Za te je učenike potrebno organizirati pomoć u savladavanju teškoća u čitanju. 23. Metodički pristup u nastavi filma. Nastava se filma odvija u okviru programskih sadržaja nastavnoga predmeta hrvatskoga jezika, područja medijske kulture. U nastavi je filma u prvome planu filmska kultura koja podrazumijeva ostvarivanje odgojnih i filmskoobrazovnih ciljeva, a ostvaruje se na metodičkim načelima nastave filma. U nižim se razredima osnovne škole filmu pristupa literarno-dramski, ali je također važno posvetiti pozornost filmskim osobitostima. Kada govorimo o metodičkim pristupima nastavi filma, u tradicionalnoj su nastavi prevladavali reproduktivni i predavački, a u suvremenoj se prednost daje onim pristupima koji u središte pozornosti stavljaju učenika. U tom smislu, možemo govoriti o školskoj interpretaciji, problemskom i korelacijsko-integracijskom pristupu. Školska interpretacija daje naglasak interpretativnoj razini filma, problemski pristup stvaranju problemske situacije, zapažanju, isticanju i istraživanju problema, a korelacijsko-integracijski pristup temelji se na uspoređivanju i raščlambi povezujućih sastavnica književnoga i filmskoga djela. 24. Što je motivacija? Što sve može služiti (radni materijal) kao motivacija u nastavi hrvatskog jezika? Motivacija je ono što potiče ljude na određena ponašanja. Kada promatramo ljudsko ponašanje često se pitamo što ih motivira da se tako ponašaju. Koristi se na početku sata. Motivacija može biti intrinzična ili unutarnja i ekstrinzična ili vanjska. Postoje razne motivacije- vizualne (križaljke, mreže, skrivalice, asocijacije, kvizovi i mentalne mape) slušne…(projekcija, pjesma, štivo…) 25. Motivacijski postupci u nastavi hrvatskog jezika. (NE ZNAM KAKO ODGOVORITI NA OVO PITANJE ) Motivacijski postupci se mogu odnositi na nastavno gradivo ili pak za održavanje pažnje učenika tijekom nastavnog procesa. Tokom sata se najčešće koriste križaljke, mreže, skrivalice, asocijacije,
kvizovi i mentalne mape. Uz kvizove se često koriste zagonetke, rebusi, igre vješala, skice, mimika, pantomima, odjeća, predmeti, modeli, kolaž, različite igre, anegdote, citati i slično 26. Motivacijske tehnike namjenjene opuštanju. Motivacijske tehnike koje su namijenjene opuštanju i odmoru učenika su opuštanje uz glazbu, kretanje te posebne tehnike opuštanja. Glazba- najčešće se koristi u pozadini. Glazba može biti posebno odabrana za učenje novog gradiva ili glazba koja više usmjerava i potiče učenike na sjećanje prethodno naučenog odnosno za ponavljanje. Često se na satu mogu koristiti i razni plesovi za opuštanje učenika i dodatnu motivaciju. Motivacija kretnjama- Što se tiče motivacije kretnjom u nastavi hrvatskog jezika to su raznorazne igre kao što je npr. igra „Dan-noć“ ili pantomima. Posebne vrste tehnika opuštanja - Jedna od posebnih vrsta tehnika motivacije bila bi učiteljeva pohvala za pojedinog učenika ili za cijeli razred koja djeluje pozitivno i poticajno. Pozitivnom ozračju doprinose što kreativnije i uzbudljivije motivacijske tehnike. Tako na primjer tehnike poput učeničkog sastavljanja testa te i međusobno samoocjenjivanje. Tomu najviše pridonosi učiteljevo ponašanje i korištenje motivacijskih igrica. 27. Lektira od 1. do 4. razreda. 1. RAZRED (učiteljica je obavezna odabrati 4 djela sa popisa) Popis lektire: 1. Jacob i Wilhelm Grimm: Bajke (Crvenkapica, Ivica i Marica, Trnoružica, Snjeguljica .)- ovo je obavezno 2. Zvonimir Balog: Male priče o velikim slovima 3. Grigor Vitez: A zašto ne bi 4. Ljudevit Bauer: Tri medvjeda i gitara 5. Sunčana Škrinjarić: Kako sanjaju stvari ili Plesna haljina žutog maslačka 6. Jens Sigsgaard: Pale sam na svijetu 7. Ewa Janikovszky: Baš se veselim ili Znaš li i ti ili Da sam odrastao ili Kako da odgovorim 8. Željka Horvat-Vukelja: Hrabrica ili Zdenko Slovojed ili Slikopriče ili Leteći glasovir ili Petra uči plivati
9. Sonja Zubović: Kako se gleda abeceda 10. Ivanka Borovac: Životinjska abeceda 11. Stanislav Femenić: Idi pa vidi 12. Svjetlan Junaković: Dome, slatki dome 13. Jean-Baptiste Baronian: Figaro, mačak koji je hrkao 14. Ana Đokič-Pongrašić: Nemaš pojma, Grizlijane 2. RAZRED (obavezno odabrati 5 djela sa popisa) Popis lektire: 1. Hans Christian Andersen: Bajke (Ružno pače, Mala sirena i Djevojčica sa žigicama.)- obavezno odabrati 2. Ratko Zvrko: Grga Čvarak 3. Karel Čapek: Poštarska bajka 4. Carlo Collodi: Pinokio 5. Alan Aleksander Milne: Medo Winnie zvani Pooh 6. Dubravko Horvatić: Stanari u slonu 7. Nevenka Videk: Pismo iz Zelengrada 8. Nada Iveljić: Nebeske barke ili Pronđeno blago ili Božićna bajka 9. Želimir Hercigonja: Poštar zeko Brzonogi ili Prašnjavko ili Kjel crna labud ptica ili Vodenjak i stara kruška 10. Andrea Peterlik-HuseinoviE: Plavo nebo ili Ciconia ciconia 11. Desa Muck: Anica i sportski dan ili Anica i čarobnica Lili 12. Ela Peroci: Djeco, laku noć (izbor) 13. Ivica Bednjanec: Male ljubavi 14. Mila Željeznjak: Sretne priče 15. Božidar Prosenjak: Miš 16. Hrvoje Kovačević: General Kiro miš 17. Larisa Mravunac: Dječak u zvjezdanim čizmama 18. Charles Perrault: Bajke (izbor: Vile, Kraljević čuperak, Mačak u čizmama Pepeljuga, ili Ljepotica i zvijer Mme Leprimce de Beaumont koja se redovito tiska pod Perraultovim imenom.) 19. Nada Zidar-Bogadi: Sretni cvrčak 3. RAZRED ( obavezno odabrati 7 djela sa popisa)
Popis lektire: 1. Mato Lovrak: Vlak u snijegu- obavezno odabrati 2. Ivana Brlić-Mažuranić: Čudnovate zgode šegrta Hlapića- obavezno odabrati 3. Luko Paljetak: Miševi i mačke naglavačke 4. Vladimir Nazor: Bijeli jelen 5. Dubravko Horvatić: Grički top 6. Sanja Polak: Dnevnik Pauline P. ili Drugi dnevnik Pauline P. 7. Sanja Pilić: Nemam vremena ili E baš mi nije žao ili Hoću i ja 8. Stanislav Femenić: Ludi kamen 9. Hugh Lofting: Pripovijest o doktoru Dolittleu 10. Nada Iveljić: Šestinski kišobran ili Čuvarice novih krovova 11. Božidar Prosenjak: Sijač sreće 12. Gianni Rodari: Putovanje Plave strijele ili Čipolino 13. Hrvatske narodne bajke 14. James M. Barrie: Petar Pan 15. Slavko Kolar: Jurnjava na motoru 16. Frank Lyman Baum: Čarobnjak iz Oza 17. Otfried Preussler: Mali vodenjak ili Mala vještica 18. Elwyn Brooks White: Paukova mreža 19. Dragutin Horkić: Čađave zgode 20. Basne (izbor) 4. RAZRED (obavezno odabrati 7 djela sa popisa) Popis lektire: 1. Ivana Brlić-Mažuranić: Regoč i Šuma Striborova- obavezno odabrati 2. Mato Lovrak: Družba Pere Kvržice- obavezno odabrati 3. Anto Gardaš: Duh u močvari ili Ljubičasti planet ili Izum profesora Leopolda ili Bakreni Petar ili Tajna zelene pećine ili Igračke gospođe Nadine 4. Erich Kastner: Emil i detektivi ili Tonček i Točkica ili Leteći razred ili Blizanke 5. Hrvoje Kovačević: Tajna Ribljeg Oka ili Tajna mačje šape ili Tajna Tužnog psa ili Tajna graditelja straha ili Tajna zlatnog zuba 6. Slavko Mihalić: Petrica Kerempuh 7. Felix Salten: Bambi 8. Rudyard Kipling: Knjiga o džungli 9. Nikola Pulić: Ključić oko vrata
10. Matko Marušić: Snijeg u Splitu 11. Johanna Spyri: Heidi 12. Jagoda Truhelka: Zlatni danci 13. Zlata Kolarić-Kišur: Moja zlatna dolina 14. Maja Gluščević: Bijeg u košari ili Klopka za medvjedića 15. Nada Mihoković-Kumrić: Tko vjeruje u rode još 16. Silvija Šesto: Bum Tomica ili Bum Tomica 2 17. Zoran Pongrašić: Mama je kriva za sve 18. Hrvoje Hitrec: Eko Eko 19. Istvan Bekeffi: Pas zvan gospodin Bozzi 20. Sanja LovrenEiE: Esperel, grad malih Euda 21. Astrid Lindgren: Pipi Duga čarapa ili Ronja razbojnička kći ili Razmo u skitnji 22. Zvonimir Balog: Ja magarac ili Pusa od Krampusa ili Nevidljiva Iva ili Zmajevi i vukodlaci 23. Ludwik Jerzy Kern: Ferdinand Veličanstveni 24. Anton van de Velde: Neobični dž.ivljaji ptića Sovića 25. Čečuk, Čunčić-Bandov, Horvat-Vukelja, Kolarić-Kišur: Igrokazi 28. Dječji pisci Višnja Stahuljak- dobitnica nagrade Grigor Vitez za književni tekst u 2006. Knjiga Bijeli zec donosi 6 igrokaza od kojih se tri temelje na narodnim pričama. Također se radila scenska igra. Igrokaz Crveni kišobran, mudri pijetao, Frkljevački muzikanti. U njezinim djelima likovi ožive. Također je napisala Kućiva sa crvenim šeširom. Sunčana Škrinjarić- Umrla je u Zagrebu 2004. Kćer Sunčane Škrinjarić je književnica Sanja Pilić. Napisala je Kaktus bajke-priča o bodljikavom svijetu. Priču priča otac jež. Prihvatila bajku kao oblik vizije iznošenja svog djetinjstva. Slikar u šumi, pisac i princeza, ulica predaka i kazališna kavana. Pisala je i igokaze. Mato Lovrak- Završio je učiteljsku školu, umro u Zagrebu, hrvatski dječji pisac. Djela : Družba Pere Kvržice, Vlak u snijegu, neprijatelj broj 1, zeleni otok, Anka Brazilijanka, Divlji dječak, Prijtelji, Devetorica hrabrih. Osobitu popularnost stekao je romanima tematski vezanih za djetinjstvo. U djelima Mate Lovraka nalazimo ljubav za djecu, osjećaj za ljepotu prirode i težnju za socijalnom pravdom. Ivana Brlić-Mauranić- Hrvatski Andersen rođena je u Ogulinu, umrla 1938, djed ban Ivan Mažuranić joj je „pomogao“ u pisanju (napisao je Smrt Smail Age Čengića). Hrvatska je
književnica koja je priznata u hrvatskoj i svijetu kao jedna od najznačajnijih spisateljica za djecu. Kao majka sedmero djece imala je priliku upoznati se s dječjom psihom i tako razumjeti čistoću i naivnost dječjeg svijeta. Djela : škola i praznici-zbirka pjesama i pripovjedaka za djecu, Čudne zgode i ne zgode Šegrta Hlapića, priče iz davnine, knjiga o omladini, Jaša Dalmatin, Srce od licitara, Basne i bajke Gustav Krklec-hrvatski pisac, eseist i kritičar,umro 1977 stekao je ugled kao pjesnik za odrasle,posebice zbirkama Srebrna Cesta i Darovi za bezimene, u kojima dojmljivo pjeva o različitim motivima, okrenut prirodi životu i ljubavi.Poslje u starijoj dobi sve više piše knjige za stariju djecu,n objavljujući ih u časopisu Radost, a on je bio jedan od od snivača.Djela:Put u život, Telegrafske basne, Majmun i naočale. Zlatko Krilić- Pisac suvremene realističke priče, rođen u osijeku,napisao je Privi sudar, Početak plovidbe, Veliki zavodnik, Zagonetno pismo, kazalište lutaka i drugi igrokazi. Te knjigu za odrasle Živi pjesak. On piše za kazalište, radio i televiziju, kao i scenarije za crtane i igrane filmove. S uspjehom se okušao kao kazališni redatelj. Zvonimir Balog: u životu je radio mnoge poslove,kao administrator, pipničar, dekorator, nastavnik, predavač na pedagoškoj akademiji,urednik časopisa,televizijski urednik i drugo.Osim što je bio pisac bio je kiper, slikar i ilustrator. Napisao je šezdesetak knjiga za djecu i odrasle, a autor je nekih za odrasle. Utemeljitelj je suvremene dječje poezije. Zvonimir Balog je najnagrađivaniji hrvatski dječji pisac. Književna djela su mu prevedena 12 stranih jezika. Djela: Klekovačke vještice, Tri ja magarca, Jednođeki ok, Zlatolist čarobnog štiva, Pjesma sa šlagom ili Šumar ima šumu na dlanu. Nada Iveljić: Suurednica za časopis Radost, objavila je zbike za djecu; Zbirka novela:Vrna rda, i roman Bijela kopriva, o životu slikarice Slave Raškaj, njena najpoznatija zbirka je Konjić sa zlatnim sedlom, i Šestinski kišobran. Za djelo Šestinski kišobran dobila je nagradu Grigora Viteza. Djela: Sat očeva, Srce na pragu, Školsko dvorište, zvijezda na Krovu. Objavila je 23 knjige. Luko Paljetak: Hrvatski književni akademik. Autor je brojnih zbirki pjesama, knjiga za djecu, znanastvenih studija, članaka,eseja i antologija. Bio je redatelj i dramaturg, Zadarskog kazališta lutak, te jedan od urednika zadarske revije. Stalni je član HAZU-a, prevoditelj. Djela:Miševi i mačke naglavačke, slastičar orangutan, roda u drugom stanju,Priče iz male sobe, lavica na kavici, Duhovi sa strahurna, Izabrane pjesme za djecu. Vladimir Nazor:Umro je 1949, svestran, rodom s Brača,pisao je pjesme, priče, romane, romane u stihu. 1904u zadru je objavljeno njegovo djelo, knjiga o Hrvatskim kraljevima, A u to vrijeme počinje pisati i istarske priče. Koji godinu kasnije Objevljuje Velog jožu- djelo po kojem će se prepoznati Nazorova proza, a koje on smatra neuspjelim. Objavio je nekoliko knjiga 1916:Utva zlatokrila, Medvjed Brundo, Sto imena. 29. Što je igrokaz?
Naj zastupljeniji vid dramskog odgoja. Zbog dijaloškog karaktera,prikladan je poticanje učeničkog govornog izražavanja i stvaralaštva. Čitanjem po ulogama razvija se osjetljivost za logično, i emocionalno izražajnost dramske riječi. (Karakteristike, po čemu ga prepoznajemo, koliko je zastupljen u čitankama, što se može „s njim „ na satu HJ. ) 30. Što je strip?- ne mogu naći taj seminar na mailu a i toga nema kod nje u skripti :/ strip? Strip je niz naracijom povezanih prizora. Ima sliku , dijaloge, napomene, i bliži je filmu. Strip dolazi od američkog naziva Comic Strip što doslovno znači komična traka. Njegovo postojanje povezano je sa pojavom masovnih medija. Iako u početku egzistira kao dodatna zabava za čitatelje novina, ubrzo postaje neovisni medij ili kako se voli reći „9 umjetnost.“ Sama forma stripa zahtjeva sažeto izražavanje,jer u nekoliko kadrova i s malo teksta, treba ispričati priču. No to upravo potencira majstorstvo scenarista i crtača stripova, jer oni nemaju na raspolaganju dodatni vid izražavanja koje ima film-zvuk. Tako zapravo čitajući stripove, možemo uživati ne samo u likovno grafički lijepom izražavanju nego i u savršeno odabranim rečenicama i kadrovima koji zapravo pretvaraju“ običan“ strip u remek djela. 31. Što je dječji roman, primjeri? Dječji roman je slojevita pripovjedna vrsta dječje književnosti u kojem su glavni likovi djeca sa svim svojim doživljajima,strepnjama i nadama. Odlikuje se pustolovnošću i akcijom. Djecu obilježava neprestan nemir, dinamika, stalno kretanje, radoznalost duha,neprestano traženje i lutanje. Vezana je i igra avanturistička crta, jasnoća i razumijevanje. Prvi roman dječje književnosti je Čudnovate zgode Šegrta Hlapića-I.B.M.,1913. Poznati: Vlak u snijega, Emil i detektivi, Družba Pere Kvržice, Ključić oko vrata- Naulić Nikola, Duh u Močvari- anto Gardaš, alisa u zemlji čudesa- Levis Caroll.
32. Braća Grimm (osnovno o njima, bajke, jesu li su njihova djela u obveznoj lektiri i koja). Skupljači narodnog blaga bili su Jacob i Wilhelm Grimm. Oni su bajkama prišli etnografski. Od njih počinje znanstveno proučavanje pučkog blaga. „Bajke za djecu i dom“ (86 bajki i priča) je prvi svezak tiskan 1812. god. Prijelazni oblik iz narodne bajke u umjetničku, a koji još uvijek više pripada narodnoj nego umjetničkoj bajci, obično se naziva književnom narodnom bajkom (Perraultove i Grimmove priče). Tu se narodna bajka ne mijenja, nego dotjeruje. U prvome razredu učenici trebaju pročitati četiri djela. Samo je prvo djelo s popisa lektire obvezno, dok ostala četiri bira učitelj. Obavezna je lektira Braće Grimm: Bajke (izbor). Učenici najčešće odabiru Crvenkapicu, Ivicu i Maricu ili Snjeguljicu i sedam patuljaka. 33. Andersen (osnovno o njemu, bajke, jesu li su njegova djela u obveznoj lektiri i koja) Hans Christian Andersen je svjetski slavan danski pisac bajki, među kojima su najpoznatije "Snježna kraljica", "Ružno pače", "Mala sirena", "Djevojčica sa žigicama" i druge. Smatra se tvorcem danske realistične proze. Umjetnička bajka postavlja u drugi odnos autora, pripovjedača i likove, a do izražaja dolazi umijeće pripovijedanja i razmjena iskustava. U drugom razredu trebaju pročitati pet djela. Samo je prvo s popisa obvezno, a ostale bira učitelj. Obavezna je lektira Hansa Christiana Andersena: Bajke (izbor). Učenici najčešće odabiru Djevojčicu sa žigicama, Ružno pače i Malu sirenu. 34. Što je pustolovni roman, primjeri? Roman za djecu, posebna je vrsta romana i često obiluje pustolovinama. Takve romane nazivamo pustolovno-avanturistički roman. Ima tri značajke : romantika prostora, izvanredna situacija i posebna vitalnost lika i odlikuje se jednostavnošću. Primjeri : Hlapić, Zlatko- Jagoda Tuheljka, Vlak u Snijegu, Emil i Detektivi, Koko u Parizu (Kušan), Devetorica Hrabrih (Lovrak). 35. Upute koje učitelj daje učenicima vezano uz ponašanje u kazalištu? Da se ne smije donositi hrana i piće, da ne smiju donositi i uz sebe imati mobitele, da ne smiju razgovarati kako ne bi ometali glumce te da nagrade glumce na kraju predstave jednim pljeskom, u vrijeme predstave se ne smije izlaziti van, šuškati, smijati se, pričati… 36. Disleksija i čitanje. Kako prepoznati disleksiju. Savjeti učitelju i roditeljima. Disleksija je poremećaj u učenju koji započinje teškoćama pri učenju i čitanju, a kasnije lošim pravopisom. Kognitivne je naravi, genetski je uvjetovana te nije uzrokovana intelektualnim nedostacima. Kada učenik čita, mora slova i riječi prevesti u glasove sa značenjem. Učenje čitanja zahtjeva poznavanje slova. Slova moramo povezati s određenim glasovima. To je povezivanje glasa
i slova. Glas i slovo idu zajedno. Nakon što se glasovi povežu zajedno, imamo riječ koja mora imati značenje. Specifične teškoće povezane s čitanjem : teškoće u povezivanja grafema s fonemom (slovo - glas), teškoće u povezivanju glasova i slogova u riječi, strukturalne pogreške - premještanje ili umetanje (vrata-trava, novi-vino), zamjene grafički sličnih slova (b-d, b-p, m-n, n-u, a-e, s-z, š-ž, dobar-bodar, bebica-dedica, bili-pili, nema-mene), zamjene fonetski sličnih slova (d-t, g-k, b-p, z-s, drži-trž, brati-prati, grije-krije), zamjene slogova (on-no, ej-je, mi-im, do-od), zamjene riječi - pogađanje (mračni-mačka, dobar-obad), dodavanje slova i slogova (brada-barada, mrkva-markva, brod-borod), ponavljanje dijelova riječi (nasmijanini, ramemena), teškoće u praćenju slovnog ili brojčanog niza (slon-soln, 12-21), teškoće u slijedu smjera čitanja (gore-dolje, lijevo-desno), vraćanje na već pročitani red, izostavljanje riječi i cijelih redaka, čitanje jedne riječi na nekoliko pogrešnih načina. KAKO POMOĆI - SAVJETI RODITELJIMA • shvatiti, razumjeti problem disleksije, treba se dodatno educirati, • ne opterećivati se traženjem uzroka i mogućih "krivaca", • objasniti djetetu problem, uzimajući u obzir njegove mogućnosti shvaćanja s obzirom na dob i sposobnosti, • dati djetetu do znanja da mu želimo pomoći i da smo na njegovoj strani, • pružiti mu osjećaj da vjerujemo u njegove sposobnosti, • okolinu (obitelj, školu, prijatelje) upoznati s djetetovim problemom i potrebama, • ne očekivati previše pomoći od drugih, ali je stalno tražiti, biti spreman na osobni angažman, • dati djetetu psihološku podršku u svladavanju teškoća u vezi sa školom i okolinom, • potražiti pomoć stručnjaka, surađivati s njim i aktivno se uključiti u terapijski proces, • skrbiti se da dijete savjesno izvršava obaveze koje može, • stalno iskazivati razumijevanje, pažnju i ohrabrivanje - ne samo povezano sa školskim obvezama, • biti strpljiv, ne "kažnjavati" ga za nešto što ne može (barem ne onako kako bismo mi željeli), • u odnosima i radu biti kreativan i pozitivan, uporan i dosljedan, • pokušati mu organizirati "režim dana", podjednake uvjete, • povremeno pročitati umjesto njega glasno, da bi razumio, ali i čuo vrednote jezika pri glasnom čitanju, • ne opterećivati ga dodatnim zadaćama i vježbama (dostatne su već školske i logopedske), • truditi se da mu tekstovi i štiva budu privlačni kako bi ga to dodatno motiviralo, • redovito surađivati s učiteljem, napraviti plan djelovanja, • poticati ga na bavljenje različitim aktivnostima kako bi se osjećao uspješnim, • ne očekivati čudo - problem je vrlo složen i zahtijeva puno vremena, strpljenja, pažnje i ljubavi. SAVJETI UČITELJIMA • što ranije uočiti teškoće i biti spreman za pomoć, • pokušati ostvariti što bolju suradnju s roditeljima, • uputiti roditelje da potraže pomoć stručnjaka,
• pokazivati razumijevanje za djetetove teškoće, • u radu biti kritičan, ali oprezan i taktičan, • hrabriti ga, poticati i hvaliti i za male uspjehe, • isticati njegova dobra postignuća u drugim područjima, • u radu biti dosljedan, uporan i strpljiv, • utvrditi njegovu razinu znanja i usvojenosti vještina, • pokušati mu prilagoditi vremenski raspored rada, • povremeno mu davati lakše zadatke koje može uspješno riješiti, • koristiti seindividualizacijom u radu, češće mu prilaziti, • u radu koristiti različita sredstva i pomagala, • ne očekivati od djeteta da se uvijek pridržava "naučenog", • dati mu mogućnost temeljite pripreme prije ocjenjivanja, • češće se koristiti načinom provjere znanja koji njemu više odgovara, • raditi s njim dopunski sadržaje u kojima su teškoće najizraženije, • češće provjeravati razinu usvojenosti znanja i vještina - kao motivirajući faktor, • graditi u razredu pozitivno ozračje - pravo na različitost. 37. Što je bajka, primjeri? Bajka je osobita književna vrsta kod koje se čudesno i nadnaravno isprepliću sa zbiljskim na takav način da između prirodnog i natprirodnog, stvarnog i izmišljenog nema pravih suprotnosti. U svijetu su najslavnije bajke braće Grimm, Andersena i Oscara Wildea. U hrvatskoj su najslavnije bajke I.B.M. Likovi su od početka do kraja ili dobri ili zli, ili junaci ili kukavice. Fabula ide uvijek ka poznatom cilju. Bajke donose sukob dobra i zla, ali dobro uvijek pobjeđuje. Stilske osobine bajke su tipizirane i u pravim formama. Imaju stilizirani početak (bio jednom…). Nema uvoda, pretpostavlja se da se zna. Likovi odmah stupaju u akciju te radnja odmah počinje u stvarnosti. Kraj je uvijek …i živjeli su dugo i sretno do kraja života. Primjeri: Snjeguljica i sedam patuljaka, Mala sirena, Ivica i Marica.. 38. Što je basna, primjeri? Basna, latinski fabula je kratka priča u prozi ili stihovima u kojoj glavnu ulogu životinje, biljke i nežive stvari. Prikazuje ih se sa ljudskim osobinama: govornima, karakternim osobinama, sklonostima, težnjama… Najčešće se javljaju likovi poput lisice koja je mudra i lukava, lav je tiranin i vladar, zec je naivan, mrav je marljiv itd.. Autori basna su Ezop,La Fontaine.. Pisane u prozi, jednostavnim i jasnim stilom, humorom. La Fontaine- Mažuranić i Krklec su najpoznatiji hrvatski basnopisci. Djeca mlađe dobi bolje prihvaćaju književne tvorevine kao što je basna. Jezik basne je jednostavan i razumljiv. Svaka basna nosi neku pouku na kraju te su zbog toga veoma zastupljene u čitankama. Prvi razred (Basna o hrabrom mišu ,Vuk i konj, Dva jarca, Mače i mišić..) Drugi razred (Vjeverica i vuk, Cvrčak i mrav, Gavran i lisica, Dva miša..)
Treći razred (Vuk i psi, Dječak i lažljivac, Pijetao i biser..) Četvrti razred(Telegrafske basne, Labud, rak i štuka, Vuk i pas čuvar...) Primjeri: Zec i kornjača, Vjeverica i vuk, Hrčak i mrav, Telegrafske basne... 39. Nastavni plan i program (jezično izražavanje HJ) 1. RAZRED JEZIČNO IZRAŽAVNJE TEME 1. Slušanje i govorenje Ključni pojmovi: slušanje i govorenje. Obrazovna postignuča: slušati sugovornika; govoriti, primiti kraću slušnu poruku; saslušati i primiti dulju slušnu poruku (priče, interpretativno čitanje književnih tekstova). 2. Postavljanje pitanja i davanje odgovora (razgovor) KljuČni pojmovi: razgovor, pitanje, odgovor. Obrazovna postignuČa: poštivati pravila pristojnoga razgovaranja (komuniciranja); znati oblikovati pitanje i oblikovati odgovor. 3. Stvaranje nizova riječi KljuČni pojmovi: niz riječi. Obrazovna postignuČa: pridružiti nekoj riječi druge riječi na temelju zadanoga poticaja (riječi kojima imenujemo odjeću, kojima naglašavamo kakva je odjeća, riječi kojima možemo reći da sunce jako grije itd.). 4. Sastavljanje rečenica od zadanih nizova riječi KljuČni pojmovi: niz riječi, rečenica. Obrazovna postignuČa: sastavljati rečenicu od zadanoga niza riječi. 5. Dopunjavanje rečenica KljuČni pojmovi: dopunjavanje rečenica. Obrazovna postignuČa: dopuniti rečenicu riječju koja nedostaje na različitim sintaktičkim mjestima. 6. Pripovijedanje KljuČni pojmovi: pripovijedanje. Obrazovna postignuČa: samostalno pripovijedati prema poticaju slike ili niza slika, vlastita iskustva ili zamišljanja. 7. Čitanje KljuČni pojmovi: tekst, čitanje. Obrazovna postignuČa: čitati i otkriti poruku u pročitanome tekstu; čitati glasno s točnom intonacijom izgovornih cjelina i rečenice; usavršavati vještinu čitanja.
8. Pisanje KljuČni pojmovi: pisanje. Obrazovna postignuČa: samostalno oblikovati kraću pisanu poruku. 9. Pisanje - poštivanje pravopisne norme KljuČni pojmovi: veliko slovo na početku rečenice, točka, upitnik, uskličnik. Obrazovna postignuČa: slušanjem određivati rečenične granice i pisati ih u skladu s pravopisnom normom; uvježbati pisanje i izgovor najčešćih riječi u kojima se pojavljuju glasovi č, ć, đ, dž, ije/je prema popisu riječi. 2. RAZRED JEZIČNO IZRAŽAVANJE TEME 1. Slušanje sugovornika i govorenje - telefonski razgovor KljuČni pojmovi: govornik, sugovornik. Obrazovna postignuČa: uljudno razgovarati i slušati sugovornika u telefonskome razgovoru; razlikovati razgovor i telefonski razgovor; postavljati pitanja i odgovarati na pitanja. 2. Pripovijedanje prema poticaju KljuČni pojmovi: pripovijedanje. Obrazovna postignuČa: oblikovati i ispričati kratku priču prema poticaju; uočavati nejezične sastavnice u komunikaciji. 3. Opisivanje KljuČni pojmovi: opisivanje, opis. Obrazovna postignuČa: zapažati pojedinosti u promatranju (primjerice predmeta, lika cvijeta...), opisati lik prema planu opisa; opisati predmet prema planu opisa. 4. Obavijest KljuČni pojmovi: obavijest. Obrazovna postignuČa: ovladati pojmom obavijesti; oblikovati usmenu i pisanu obavijest. 5. Izvješčivanje o prošlome događaju KljuČni pojmovi: usmeno izvješćivanje, prošli događaj. Obrazovna postignuČa: usmeno izvještavati o prošlome događaju bez suvišnih pojedinosti. Nastavni plan i program za osnovnu školu Hrvatski jezik 6. Izvješčivanje o obavljenome zadatku KljuČni pojmovi: izvješćivanje. Obrazovna postignuČa: izvještavati o zadatku, obavljenome ili onome koji će se tek obaviti, držeći se kronološkoga slijeda događaja. 7. Izražajno čitanje (interpretativno) KljuČni pojmovi: izražajno čitanje. Obrazovna postignuČa: glasno čitati ulomke svakoga obrađenoga književnoumjetničkoga teksta; obratiti potrebnu pozornost na govorne vrjednote jezika.
8. Pisanje čestitke i razglednice KljuČni pojmovi: čestitka, razglednica. Obrazovna postignuČa: oblikovati pisanu poruku koja se uobičajeno upućuje primatelju kao razglednica i čestitka; poštivati pravopisnu normu. 9. Stvaralačko pisanje - sastavak Ključni pojmovi: sastavak. Obrazovna postignuča: samostalno pisati kraće vezane tekstove - sastavke prema zadanome poticaju. 10. Pisanje - poštivanje pravopisne norme Ključni pojmovi: veliko slovo - višečlana vlastita imena, niječnice, točka, upitnik, uskličnik. Obrazovna postignuČa: osvješćivati i primjenjivati prethodna znanja i vještine; pisati višečlana vlastita imena, niječnicu u skladu s pravopisnom normom; uvježbati pisanje i izgovor najčešćih riječi u kojima se pojavljuju glasovi č, ć, đ, dž, ije/je prema popisu riječi. 3. RAZRED JEZIČNO IZRAŽAVANJE TEME 1. Slušanje i govorenje KljuČni pojmovi: samostalni govorni nastup i razgovor. Obrazovna postignuČa: razlikovati samostalni govorni nastup (monolog) od razgovora (dijaloga); uljudno i prikladno sudjelovati u svakodnevnim različitim dijaloškim komunikacijskim situacijama; ostvariti kraći samostalni govorni nastup; zamijetiti ulogu neverbalne komunikacije. 2. Sporazumijevanje hrvatskim književnim jezikom KljuČni pojmovi: sporazumijevanje, razgovor, samostalni govor poruka. Obrazovna postignuČa: ovladati pojmovima govornik, sugovornik, slušatelj, poruka. 3. Pripovijedanje KljuČni pojmovi: stvarni događaj, nestvarni događaj. Obrazovna postignuČa: razlikovati zamišljeni događaj od stvarnoga; pripovijedati o stvarnome i zamišljenome događaju. 4. Stvaranje zajedničke priče prema poticaju KljuČni pojmovi i nazivi: zajednička priča prema poticaju. Obrazovna postignuČa: sudjelovati u stvaranju zajedničke priče prema zadanome poticaju oblikujući Nastavni plan i program za osnovnu školu Hrvatski jezik jedan ili nekoliko događaja, poštujući uzročnoposljedične veze. 5. Obavijest KljuČni pojmovi: obavijest. Obrazovna postignuČa: razlikovati obavijest kao vrstu teksta čije su sastavnice provjerljive i istoznačne za sve primatelje - ovladati pojmom; oblikovati kraću obavijest.
6. Izvješčivanje o obavljenome zadatku KljuČni pojmovi: izvješčivanje. Obrazovna postignuČa: izvještavati o obavljenome zadatku držeći se kronološkoga slijeda događaja. 7. Stvaralačko pisanje - oblikovanje kraEega sastavka KljuČni pojmovi: uvod, glavni dio, zaključak u sastavku. Obrazovna postignuČa: oblikovati i pisati sastavak uz poticaj i bez njega. 8. Čitanje po ulogama KljuČni pojmovi: čitanje po ulogama. Obrazovna postignuČa: izražajno glasno čitati dramski tekst (igrokaz) poštujuči vrjednote govorenoga jezika; sudjelovati u dramskim improvizacijama. 9. Rasprava KljuČni pojmovi: rasprava, raspravljanje. Obrazovna postignuČa: sudjelovati u raspravi poštujući uljudbena pravila; pridržavati se teme, poštujući tuđe i iznoseći vlastito mišljenje. 10. Pisanje - poštivanje pravopisne norme KljuČni pojmovi: veliko slovo (višečlana vlastita imena voda, gora, naseljenih mjesta u zavičaju poznatih učeniku), skupovi ije/je u poznatim umanjenicama i uvečanicama, č i ć u umanjenicama i uvečanicama, kratice. Obrazovna postignuČa: osvješčivati i primjenjivati prethodna znanja i vještine; pisati veliko slovo višečlanih vlastitih imena voda i gora, naseljenih mjesta u zavičaju poznatih učeniku u skladu s pravopisnom normom; uvje.bati pisanje i izgovor najčešćih riječi u kojima se pojavljuju glasovi č, ć, đ, dž, ije/je prema popisu riječi. 4. RAZRED JEZIČNO IZRAŽAVANJE TEME 1. Pripovijedanje KljuČni pojmovi i nazivi: pripovijedanje. Obrazovna postignuČa: tečno i samostalno pripovijedati o stvarnome i zamišljenome budućem događaju. 2. Sažimanje pripovjednih tekstova KljuČni pojmovi: događaj, sažimanje, sažetak. Obrazovna postignuČa: zamječivati i izdvajati događaj u pripovjednome tekstu i važne pojedinosti u događaju; sažeto prepričavati događaj uključujući bitne pojedinosti za razumijevanje teksta; samostalno oblikovati sa.etak. 3. Samostalno stvaranje priče KljuČni pojmovi: sastavak, događaj, likovi. Obrazovna postignuČa: samostalno stvarati priču prema ponuđenomu sažetku; samostalno pisati sastavak (stvaralačko pisanje).
4. Opisivanje KljuČni pojmovi: stvaran opis, slikovit opis. Obrazovna postignuČa: razlikovati stvaran i slikovit opis; opisivati prema planu (usmeno i pisano). 5. Sporazumijevanje KljuČni pojmovi: govorno i negovorno sporazumijevanje. Obrazovna postignuČa: razumjeti govorenu I negovorenu poruku; samostalno oblikovati govornu i negovorenu poruku; uočiti i prepoznati vrjednote govorenoga jezika; uočiti i prepoznati nejezične elemente u sporazumijevanju (pokreti). 6. Pisanje - pismo KljuČni pojmovi: pismo. Obrazovna posignuČa: pisati pismo poštujući uljudbena pravila i formu. 7. Izražajno čitanje KljuČni pojmovi: rečenična intonacija, rečenični naglasak. Obrazovna postignuČa: izražajno čitati i razumjeti pročitano; glasno čitati poštujući rečenični naglasak i intonaciju te ostale vrjednote govorenoga jezika. 8. Rasprava KljuČni pojmovi: raspravljanje, rasprava. Obrazovna posignuČa: sudjelovati u raspravi poštujući uljudbena pravila; pridržavati se teme izražavajući svoje osjećaje i raspoloženje. 9. Pisanje - poštivanje pravopisne norme KljuČni pojmovi: veliko slovo (posvojni pridjevi od vlastitih imena na -ov, -ev, -in); kratice poznatijih višečlanih naziva. Obrazovna posignuČa: pisati osvješćivati i primjenjivati prethodna znanja i vještine; pisati veliko slovo (posvojni pridjevi od vlastitih imena -ov, -ev, -in) u skladu s pravopisnom normom; uvježbati pisanje i izgovor najčešćih riječi u kojima se pojavljuju glasovi č, ć, đ, dž, ije/je prema popisu riječi; pisati kratice poznatijih višečlanih naziva. Imenice, glagoli, pridjevi, upravni govor,…. u kojem se razredu uče. Znati definicije. Imenice su riječi kojima imenujemo bića, stvari i pojave. Dijele se na vlastite i opće. Opće označavaju skup predmeta koji imaju neke zajedničke osobine. Osobne ili vlastite služe kao ime svakom pojedinom čovjeku, životinji, zemljopisnim pojmovima. Uče se u drugom razredu, a kasnije se proširuje znanje o njima. Glagoli su promjenjiva vrsta riječi kojima izričemo radnju i zbivanje. Uče se u trećem razredu. razlikovati glagole kao riječi kojima izričemo što tko radi ili što se događa; prepoznati glagol u rečenici prema pitanjima što netko radi, što se događa. Pridjevi su riječi koje dodajemo imenicama, a odgovaraju na pitanja kakvo je što (opisni), čije je što(posvojni). Uče se u trećem razredu. razlikovati pridjeve kao riječi koje opisuju imenicu i odgovaraju na pitanje – kakvo je što, čije je što. Upravni govor je točno navođenje (zapisivanje) nečijih riječi. Uči se u četvrtom razredu, uče razlikovati upravni od neupravnog govora; služiti se upravnim i neupravnim govorom u govorenju i pisanju.
40. Domaća zadaća • Polaskom u prvi razred djeca se prvi put susreću s pojmom domaće zadaće. Domaća zadaća je važna komponenta u procesu poučavanja i usvajanja znanja. • Pisanje domaće zadaće je za većinu djece posljednja na popisu stvari koju bi željeli raditi, a spada negdje u kategoriju čišćenja sobe. Zato će takav 'mučenički' čin pokušati izbjeći pod svaku cijenu, pa i cijenu sukoba koji obično završava suzama, kaznama ili zabranama. Od domaće zadaće se može očekivati: • da je u skladu s uzrastom pojedinog djeteta i njegovim sposobnostima • da vodi računa o učenikovim obvezama poslije nastave kao što su sport, posao sa skraćenim radnim vremenom i kućne obveze • da vodi računa o tehnologiji kao što su računala, E-mail i Internet, pazeći da učenici koji nemaju pristup ovoj tehnologiji nisu time oštećeni • da je pregledana na vrijeme i detaljno, kako bi učenici redovno dobivali povratnu informaciju. Vrste domaćih zadaća Postoje tri osnovne vrste domaćih zadaća: - praktične vježbe - pripremni uradak - prošireni radovi Praktične vježbe omogućavaju učenicima primjenu novih znanja ili preispitivanje, obnavljanje i utvrđivanje novostečenih vještina. Primjeri takvih vježbi su zapamćivanje vježbanje pisanja zadanih riječi, pisanje sastavaka i čitanje za razonodu. Pripremni uradak omogućava učenicima prikupljanje dodatnih informacija iz obrađene nastavne jedinice kako bi se bolje pripremili za buduće lekcije, kao na primjer prepoznavanje vrsta riječi, pisanje velikog slova. Prošireni radovi ohrabruju učenike da sami tragaju za znanjima koristeći maštu i snalažljivost. Ovi radovi mogu uključiti pisanje kritike na knjigu, analiziranje lokalnih vijesti ili prikupljanje informacija s Interneta (karakteristično za četvrti razred). Zadaća djetetu omogućava: -da ponovi i uvježba ono što je učilo u školi, - da se pripremi za sljedeći radni dan, - da detaljnije prouči sadržaj koji se obrađivao u školi, - da znanja iz različitih područja objedini u jednoj zadaći (npr. nekom sastavu ili projektu), - da se nauči koristiti literaturom, - da se nauči samostalnosti u radu, - da stekne samodisciplinu i osjećaj odgovornosti. Pisanje domaćih zadaća je obaveza djeteta i ono ju mora samostalno izvršavati bez obzira radi li se ona njima ili ne. - Učitelj ima veliku ulogu u kreiranju domaćih zadaća. - Zadaća mora biti dobro osmišljena , svrsishodna i dozirana prema uzrasnim mogućnostima učenika.
- Često puta zadaća se mora prilagoditi i individualnim sposobnostima pojedinih učenika. - Dijete treba samostalno pisati domaću zadaću. Ukoliko vaš učenik pokaže da mu je pomoć potrebna, pomognite mu i to na način da ga ostavite na dopunskoj. - Ukoliko više učenika nije razumjelo ili nije znalo napisati zadaću preispitajte mogućnost da ste pogriješili i dali pretešku ili nerazumljivu zadaću. Organizacija domaće zadaće obuhvaća: - zadavanje zadaće - precizno, jasno - samostalni uradak zadaće kod kuće - provjeravanja u školi 41. Nastavni plan i program (posebno str. 25 – Zadaće svih sastavnica nastavnoga predmeta) ZADAĆE Zadaće svih sastavnica nastavnoga predmeta određene su s obzirom na to kako pojedina sastavnica pridonosi ostvarivanju temeljnoga nastavnoga cilja. Zadaće nastavnoga područja hrvatski jezik: • osposobljivanje učenika za uspješno snalaženje u svakodnevnim priopćajnim situacijama; • ovladavanje jezičnim sredstvima potrebnim za uspješnu komunikaciju; • osvješćivanje potrebe za jezičnim znanjem; • suzbijanje straha od jezika; • osvješćivanje razlika između standardnoga jezika i zavičajnih idioma; • postupno usvajanje hrvatskoga jezičnog standarda. Radi usklađivanja programskih zahtjeva sa zakonitostima jezično-intelektualnoga razvoja, znatno je svrhovitije učenika od prvoga do četvrtoga razreda osposobljivati za praktično služenje hrvatskim jezikom, posebno jezičnim normama, nego ga učiti jezikoslovnim pojmovima te normama i pravilima na teorijskoj razini. Zadaće nastavnoga područja jezično izražavanje: • razvoj sposobnosti izražavanja doživljaja, osjećaja, misli i stavova; • stvaranje navika uporabe pravogovornih (ortoepskih) i pravopisnih (ortografskih) norma; • ostvarivanje uspješne usmene i pisane komunikacije. Zadaće nastavnoga područja književnost: • spoznavanje i doživljavanje, tj. primanje (recepcija) književnih djela; • razvijanje osjetljivosti za književnu riječ; • razvijanje čitateljskih potreba; • stvaranje čitateljskih navika; • osposobljivanje za samostalno čitanje i primanje (recepciju) književnih djela.
Zadaće nastavnoga područja medijska kultura: • osposobljivanje za komunikaciju s medijima: kazalištem, filmom, radijem, tiskom, stripom, računalom; • primanje (recepcija) kazališne predstave, filma, radijske i televizijske emisije; • osposobljivanje za vrjednovanje radijskih i televizijskih emisija te filmskih ostvarenja. 42. PPT u nastavi hrvatskog jezika. Power Point prezentacija nudi različite mogućnosti, ali postoje određena pravila kojih bi se trebalo pridržavati ukoliko želimo izraditi kvalitetnu prezentaciju. a) Kratak sadržaj Bilo bi dobro na početku prezentacije napravite kratki pregled samog sadržaja prezentacije, možemo reći da bi na taj način izradili prethodni slajd na kojem ćemo istaknuti sve podnaslove odabrane teme. Bitno je da se upravo taj poredak nastavnih tema prati sve do kraja prezentacije. b) Struktura slajdova Kad govorimo o strukturi slajdova važno je istaknuti onu dobru, ali isto tako potrebno je ukazati kakva je to loša struktura slajdova. Dakle, dobra struktura slajdova podrazumijeva: - korištenje 1-2 slajda po minuti prezentacije - pisanje u formi natuknica, ne u čitavim rečenicama - 4-5 točke po slajdu - izbjegavanje “rječitosti”, odnosno korištenje samo ključnih riječi i fraza - ne prikazivanje previše informacija istovremeno c) Fontovi Potrebno je koristiti najmanje font veličine 18, kako bi tekst bio lako čitljiv. Bilo bi dobro koristiti različite veličine fontova za glavni i sporedni dio teksta, odnosno za dio koji želimo naglasiti koristiti ćemo veća slova, dok neke manje bitne činjenice ćemo prikazati manjom veličinom slova. Također je važno spomenuti da je preporučljivo koristiti standardne vrste fontova koji su lako čitljivi, kao što su Times New Roman ili Arial. d) Boja Kod biranja boje fonta najvažnije je odabrati boju koja je kontrastna s pozadinom, kao naprimjer, plava slova na bijeloj pozadini. Također, je potrebno koristiti boju koja prati logiku strukture ( svjetlo plavi naslov i tamno plavi tekst ). Koristiti boju možemo kako bi naglasili neki bitan dio,
činjenicu, definiciju ili slično, ali važno je napomenuti da to treba biti povremeno, odnosno ne prečesto. e) Pozadina Kod odabira pozadine bitna je njezina jednostavnost i boja, koja bi trebala biti svjetlijih nijansi. Osim toga, istu pozadinu treba koristiti kroz cijelu prezentaciju i na taj način zaokružili odabranu nastavnu temu. f) Pravopis Kad učitelj priprema radne listove, ispite, zadatke, plakate, pa tako i prezentaciju, važno je voditi računa o pravopisu. Prije samog izlaganja prezentacije potrebno je pregledati prezentaciju i ispravili greške, ukoliko ih ima. g) Zaključak Zaključak je, u svakom slučaju, nezaobilazna točka. To je trenutak kada se cjelina zaokružuje. Zato je potrebno ga naglasiti, jer učenici će zasigurno zapamtiti vaše zadnje riječi o obrađenoj nastavnoj temi. Prezentaciju možemo završiti nekim pitanjem ili slajdom za pitanja, te na taj način potaknuti na raspravu. 43. Pano u nastavi hrvatskog jezika. Kod izrade panoa potrebno je zadovoljiti neke preduvjete kao npr. stalna učionica u kojoj se održava nastava, kvalitetna podloga načinjena od pluta ili debele tkanine i na kraju spremnost i krativnost učitelja pri samoj izradi panoa. Slike na panou ne stoje pred učenicima samo nekoliko minuta kao slike na ploči koje se moraju brisati zbog nedostatka prostora, već ostaju prisutne još dugo na zidu, tijekom trajanja cijele nastavne teme koja se obraduje. Tijekom tog vremenskog perioda kada određena informacija stoji izložena na panou, učenici imaju vremena svoj rast u znanju pratiti na panou: od trenutka kada im je sve novo pa sve do završetka nastavne teme kada se stečeno znanje ponavlja i povezuje s drugim područjima. Pano u učionici bit će to bogatiji što je u njegovu nastajanju učenik više sudjelovao. Nije ni svako gradivo primjereno za izlaganje na panou, pa treba odvagnuti koji će sadržaji zaista obogatiti nastavu. Obrazovna uloga panoa
Sadržaje na panou možemo podijeliti na one vezane uz aktualno nastavno gradivo, vezane uz aktualni dogadaj i vezane uz opće teme iz predmeta. Uz obrazovne sadržaje koje pano pruža paralelno se ostvaruju i funkcionalni i odgojni zadaci nastave. a) Sadržaji vezani uz aktualno gradivo Obrazovni karakter panoa posebno se ističe ako je sadržaj na panou vezan uz gradivo koje se trenutno obraduje u nastavi. Pano je, u biti, pomoćna ploča koja je u ovom trenutku nedovoljno iskorištena, dok se ona klasična i previše koristi. Sadržaje koji su važniji i koji se protežu i koriste kroz cijelu nastavnu temu poželjno je staviti na pano da budu dostupni u svakom času. A budući da sadržaji na panou stoje duže izloženi od onih na školskoj ploči, dogada se redovito da s vremenom učenici podsvjesno prihvaćaju odredene sadržaje, iako ih možda ne razumiju do kraja. Zato je na panou uvijek poželjno dati koju informaciju više nego što je to planom i programom predviđeno i pustiti je da stoji na panou. b) Sadržaji vezani uz aktualni događaj Učenicima treba približiti predmete, na način da ih upoznamo sa značajnim osobama iz povijesti koji su važni za određeno područje, zatim s nekim važnim datumima i obljetnicama, s dodjelom svjetskih nagrada i slično. I najmanji osvrt na aktualne događaje može motivirati učenike i osuvremeniti nastavu. Ovakvom radu s panoima posebno pogoduje podjela referata pojedincima ili manjim grupama učenika. c) Sadržaji vezani uz opće teme U ovu cjelinu spadaju ostali brojni sadržaji koji nisu direktno vezani uz aktualno gradivo ili neki dogadaj. Tu se misli općenito na informacije o novostima u svijetu odabranog predmeta, zanimljivosti, nagrade, zabavne igre, vezu s ostalim predmetima i/ili znanostima i slično. 44. Plakat u nastavi hrvatskog jezika. Plakat je komad papira koji se lijepi na zid, stup ili pano, a može služiti u različite svrhe i biti različitih veličina. Plakat služi za ponavljanje određenog gradiva, izrazivanje kreativnosti učenika ili kao rezultat istraživačkog rada. Kako bi plakat bio valjan potrebno je slijediti neka određena pravila:
a) Bitne osobine plakata su: čitljivost, preglednost i dopadljivost . Čitljivost uključuje veličinu i vrstu slova: · naslov plakata mora biti čitljiv s udaljenosti od najmanje 2 metra, · podnaslov i tekst moraju biti čitljivi s udaljenosti od najmanje 1,5 metar, · za tekst su čitljivija mala tiskana slova, · treba izbjegavati različite tipove slova, podvlačenje slova i sjenčanje. Preglednost znači da tema mora biti obrađena sustavno i u logičnom slijedu: uvod, opis, razrada i zaključak. Dopadljivost predstavlja kompoziciju plakata koja zahtijeva pravilan raspored elemenata plakata i obuhvaća: naslov, tekst, slike, podatke o autoru i sl. b) Osnovni elementi plakata su: · naslov (mora biti uočljiv i zauzimati središnji položaj), · tekst (obrađena građa), · fotografije, crteži, tablice i grafički prikazi (ispod svakog prikaza objašnjenje što predstavlja), · podaci o autoru (lijeva strana plakata u donjem dijelu), · estetski elementi (boja, međuprostor, okvir, rubovi, stil), · poželjan je kontrast boja podloge i boje teksta, tople boje privlače, hladne odbijaju, boja može biti u funkciji teme (pr. obrada jeseni – žutosmeđa), · međuprostor mora biti usklađen s dijelovima plakata i može se ispuniti bojom ili tekstom, · okvir i rubovi trebaju biti usklađeni – treba paziti na udaljenost elemenata plakata od samoga ruba, · stil – treba se truditi biti originalan i koristiti zanimljiva rješenja,
· količina slova (teksta) – pojedinačni tekst može imati najviše 15 redova, a sveukupni tekst oko 500 riječi (najviše do 1500). c) Cilj izrade plakata Prema dogovoru što se plakatom želi postići, ciljevi su različiti: · samostalnim istraživanjem doznati više o zadanoj temi i proširiti svoje znanje uz usvajanje novih činjenica o temi koja se obrađuje, · razviti znatiželju i sposobnost uočavanja bitnih činjenica vezanih za temu te pravilan odabir za plakat, · potaknuti učenje na zabavan način, uz puno volje i mašte, · razviti osjećaj za kreativnost u odabiru materijala i izradi plakata, · plakatom izraziti osjećaje, odnosno iskazati svoj doživljaj zadane teme, · temu obraditi sadržajno, sustavno i pregledno. 45. Slušanje u nastvi hrvatskog jezika Pod slušanje u nastavi hrvatskog jezika spadaju učenikovo slušanje različitih zadataka u nastavi hrvatskog jezika, učiteljevo slušanje učenikovih odgovora na pitanja ili postavljene zadatke, učiteljevo slušanje učenikovih pitanja,prijedloga,dvojbi,promišljanja,radosti,nesigurnosti,teškoća i svih ostalih njihovih unutarnjih previranja u svezi s nastavnim procesom. Na uopćenoj,didaktičkoj razini možemo govoriti o slušanju u procesu odgoja i obrazovanja kao o nesvjesnom slušanju, o djelomičnom slušanju (tipično kod nemotiviranih učenika),te o aktivnom slušanju. Govoreći o uvođenju djeteta u svijet glazbe,Antun Čelar navodi dvije temeljne faze,koje se mogu primijeniti i prilikom slušanja književne umjetnosti. To su: a) Predsvjesna faza tokom koje se u svijesti djeteta skupljaju različiti utisci o glazbi i traje od rođenja do 9.ili 10. godine života. b) Faza osvještavanja pojmova NE ZNAM DAL JE OVO BITNO ( vise mi se cini da nije)
Potrebna su višekratna slušanja i višekratna čitanja istog teksta kako bi se prodrlo u njegovu slojevitost,ljepotu i snagu. Zadaci slušanja u književnosti usmjereni su na doživljavanje i spoznavanje umjetničkog bića teksta. Ipak,samim se čitanjem ne prenosi potpuno primanje prenesenih značenja i drugih odnosa uspostavljenih u književnom tekstu. Zato je potrebno kombinirati slušanje i čitanje (naglas i u sebi). Slušanjem se razvijaju jezične djelatnosti i u ostalim nastavnim područjima (govorenje i pisanje). Slušanje je također i bitna sastavnica u nastavi gramatike i pravopisa (npr. kod diktata),i u nastavi medijske kulture. 46. Igre u nastavi hrvatskog jezika