Skip to main content
KLASIFIKACIJA
ŽIVOG SVETA
DR JELENA Ž KRIZMANIĆ
Vanredni profesor za užu naučnu
oblast: Algologija i mikologija
• SISTEMATIKA (grč. systematike = uvođenje reda)
biološka disciplina koja proučava raznovrsnost
organizama (floristička sistematika) i njihove
evolucione odnose (filogenetska sistematika)
• osnovni zadatak – rekonstruiše filogeniju,
evolucionu istoriju života (Simpson 2006)
• Aristotel (IV p.n.e.) - Historia animalium
• osnivač Carl von Linné (1735): Systema Naturae
• živi svet klasifikovao u dva carstva:
Vegetabilie
Animalie
KLASIFIKACIJA ŽIVOG SVETA
• TAKSONOMIJA (gr. tassein = urediti, nomos =
zakon) – imenovanje, opisivanje i klasifikacija
organizama u hijerarhijski sistem jedinica
različitog ranga, taksonomskih kategorija
• osnovne taksonomske kategorije i sufiksi:
Domen (Domain)
Carstvo (Regnum)
Razdeo (Divisio/Phylum) – phyta
Klasa (Classis) – phyceae
Red (Ordo) – ales
Porodica (Familia) – aceae
Rod (Genus)
Vrsta (Species)
KLASIFIKACIJA ŽIVOG SVETA
• Domen: Eukarya
• Carstvo: Protozoa
• Razdeo: Euglenophyta
• Klasa: Euglenophyceae
• Red: Euglenales
• Porodica: Euglenaceae
• Rod: Euglena
• Vrsta: Euglena viridis (O.F. Müller) Ehrenberg
• Euglena sp. – neka vrsta roda Euglena
• Euglena spp. – neke vrste roda Euglena
KLASIFIKACIJA ŽIVOG SVETA
• Whittaker (1969) podelio živi svet u 5 carstava,
na osnovu:
složenosti strukture ćelije – prokariote, eukariote
složenosti organizama – jednoćelijski, višećelijski
oblika ishrane – fototrofi, heterotrofi, saprobi
uloge u lancima ishrane – producenti, konzumenti,
razlagači
filogenetskih odnosa organizama
KLASIFIKACIJA ŽIVOG SVETA
KLASIFIKACIJA ŽIVOG SVETA
heterotrofi
eukariotiprokarioti
organizmi
fototrofi
sa ćelijskim zidom bez ćelijskog zida
višećelijskijednoćelijski
• filogenetska sistematika – rezultat razvoja
molekularne biologije, često se ne slaže sa
Lineovim sistemom klasifikacije (florističkom sis.)
• mesta organizama definisana na osnovu njihovog
međusobnog srodstva
• C. Woese (1977) – analizom 16S rRNK, sličnosti i
razlika dela manje subjedinice (30S) prokariotskih
ribozoma, podela živog sveta na domene:
Archaea (Archaebacteria)
Bacteria (Eubacteria)
Eukarya - organizmi sa organizovanim jedrom
KLASIFIKACIJA ŽIVOG SVETA
organizmi bez
organizovanog jedra
KLASIFIKACIJA ŽIVOG SVETA
univerzalni
predak
prokariota eukariota
višećelijski
organizmi
• sistem klasifikacije živog sveta u 3 domena
zvanično usvojen 1990. godine
• domen Eukarya podeljen na 6 supergrupa
KLASIFIKACIJA ŽIVOG SVETA
Prema Simpson i Roger 2004
• revidirana klasifikacija Adl et al. (2012): domen
Eukarya razvrstava u 5 supergrupa, jer su Rhizaria
i Chromalveolata objedinjene u SAR supergrupu
(Stramenopiles ili Heterokonts, Alveolata i
Rhizaria)
• iako je prisutan značajan napredak, još uvek
postoje značajne nedoumice oko evolucije i
klasifikacije u okviru domena Eukarya (npr.
položaj algi Haptophyta i Cryptophyta)
KLASIFIKACIJA ŽIVOG SVETA
KLASIFIKACIJA ŽIVOG SVETA
Dinophytes
• T. Cavalier-Smith (1998) – šesto carstvo Chromista
• Ruggiero, T. Cavalier-Smith i saradnici (2015) –
sedam carstava:
1. Archaea
2. Bacteria
3. Protozoa
4. Chromista
5. Plantae
6. Animalia
7. Fungi
KLASIFIKACIJA ŽIVOG SVETA
• poreklo hromatofora (plastida) – endosimbiotska teorija ili
teorija simbiogeneze (K. Mereschkowski, 1905)
• B. Kozo-Polyansky je u knjizi “Symbiogenesis: A New Principle
of Evolution”(1924) prvi objasnio ovu teoriju terminima
Darvinove evolucije: “The theory of symbiogenesis is a
theory of selection relying on the phenomenon of
symbiosis.“
• brojne osobine savremenih hromatofora ukazuju na njihovo
cijanobakterijsko poreklo: organizacija kružne DNK, načini
transkripcije i translacije, veličina njihovih ribozoma (70s),
sličan spektar osetljivosti na antibiotike sa cijanobakterijama
POREKLO HROMATOFORA
POREKLO HROMATOFORA
Bakterija
Eukariotski fagotrofni bičar
a) Transfer bakterijskih
gena u jedro domaćina
b) Transport proteina
domaćina u endosimbionta
Hromatofor ili
mitohondrija
Primarna
endosimbioza
Prema Graham et al. 2016
Cijanobakterija
Jedro
Rhodophyta Glaucophyta
ćelijski zid
Chlorophyta
i više biljke
a) Primarna endosimbioza - zajednički cijanobakterijski predak
POREKLO HROMATOFORA
Prema Graham et al. 2016
Eukariotski fagotrofni bičar
Chlorophyta
i više biljke
Glaucophyta Rhodophyta
b) Primarna endosimbioza - različiti cijanobakterijski preci
POREKLO HROMATOFORA
ćelijski zid
Prema Graham et al. 2016
• razdeo Glaucophyta – eukariote sa organelama
sličnim hromatoforima – cijanelama
• cijanele veoma podsećaju na cijanobakterije, jer
između dve membrane svog omotača imaju sloj
peptidoglikana mureina (deo ćelijskog zida
cijanobakterija)
• “živi fosili” – dokaz pretpostavke o endosimbiotskom
načinu postanka hromatofora kod algi
• najranija primarna endosimbioza kod Glaucophyta
POREKLO HROMATOFORA
GLAUCOPHYTA
Glaucocystis sp.Cyanophora sp.
Shema građe cijanele Glaucophyta
3-slojni omotač cijanele
(murein središnji sloj)
tilakoidi sa fikobilizomima
na površini
karboksizom
Endosimbiotska teorija
Primarna endosimbioza Sekundarna endosimbioza
N-jedro
M-mitohondrija
C-cijanobakterija
P-plastid
SM-spoljašnja membrana
UM-unutrašnja membrana
N-jedro
M-mitohondrija
P-plastid
SM-spoljašnja membrana
UM-unutrašnja membrana
membrana hranljive vakuole
SM cijanobakterije
UM cijanobakterije
peptidoglikan
SM cijanobakterije
UM cijanobakterije
SM cijanobakterije
UM cijanobakterije
plazmalema primarnog domaćina
membrana hranljive vakuole
sekundarnog domaćina
membrana hranljive vakuole
sekundarnog domaćina
plazmalema primarnog domaćina
citoplazma primarnog domaćina
međumembranski prostor
sekundarnog domaćina
Archibald & Keeling, 2003
Archibald & Keeling, 2003
tercijerna sa silikatnim
primarna
sekundarna
sekundarna
primarna
sekundarna
ter. sa Haprophyta
ter. sa Cryptophyta
serijska
sekundarna
više biljke
Keeling, 2010
KLASIFIKACIJA ALGI
Dinophytes