Bs0742

238 views

Published on

ferdi

  • Be the first to comment

  • Be the first to like this

Bs0742

  1. 1. TEVHID I [IRK Muhamed D`emil Zejno Sarajevo, 2001 - 1422. G. H.
  2. 2. Naslov originala ET - TEWHIDU - VE[ - [IRKNaslov prijevoda TEVHID I [IRKAutor Muhamed D`emil ZejnoPrevodilac Muhamed Mehanovi}[erijatski recenzent Fuad Sejdi}Likovno - tehni~kiurednik Ned`ad Kazi}, Fatih FarhatLektor i korektor Sabina Deljkovi}, Omer Resulovi}DTP Kavazovi} D & T, Sarajevo, Mersad Mujagi}[tampa “OKO” - SarajevoTira`: 30 000 KNJIGA BROJ 12Tre}e izdanje BESPLATNI PRIMJERAKIzdava~ Sva prava {tampanja i izdavanja zadr`ava Visoki saudijski komitet za pomo} BiH i Kulturni centar “Kralj Fahd” u Sarajevu [TAMPANO POD POKROVITELJSTVOM ^UVARA “DVA HRAMA” KRALJA FAHDA BIN ABDUL-AZIZA AL-SAUDA, KRALJEVINE SAUDIJSKE ARABIJE CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo UDK 297.137 ZEJNO, Muhamed D`emil Tevhid i {irk / Muhamed D`emil Zejno; (prevodilac Muhamed Mehanovi}) - 3. izd. - Sarajevo: Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini, 1998. - 37 str.; 20 cm. - (Visoki saudijski komitet za pomo} Bosni i Hercegovini; knj. 12) Prijevod djela: Et - tewhidu - ve{ - {irk ISBN 9958 - 880 - 14 - 8 COBISS - ID 791302
  3. 3. U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog PREDGOVOR Hvala Allahu, Koji pou~ava peru, Koji ~ovjeka pou~ava onome {to ne zna. HvalaAllahu, Koji je one koji vjeruju iz tmina na svjetlo izveo i na pravi put ih uputio: “I doista, ovoje pravi put moj, pa se njega dr`ite i druge puteve ne slijedite, pa da vasodvoje od puta Njegova.” (El - En‘am, 153) Uzvi{eni Allah, tako|er, veli: “Reci:‘Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?‘” (Ez - Zumer, 9). Uzvi{eni,tako|er, veli: “Zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova i u svjetlo kojeobjavljujemo.” (Et - Tegabun, 8) Neka je Allahov blagoslov na U~itelja koji upu}uje najboljoj uputi:“Reci: ‘Meni je,doista, jasno ko je Gospodar moj‘” (El - En‘am, 57), na{eg vjerovjesnikaMuhammeda, sallallahu alejhi ve selleme. Najuzvi{enija znanost jeste spoznaja Allaha, a ona nas vodi spoznaji na~inaispovijedanja vjere Njemu. [to se vi{e {iri vjerska znanost, smutnje je sve manje, aneznanje sve slabije. U hadisu se spominje: “Vrijednost alima (znalca) u odnosu naabida - pobo`njaka jeste kao vrijednost punog mjeseca u odnosu na ostale zvijezde.”Jer, najvredniji je, najuzvi{eniji i najdostojniji da bude primljen onaj ibadet koji je uskla|eni podudaran s ~asnm [erijatom. A cilj i svrha egzistencije ~injenje je ibadeta Allahu:“D`inei ljude stvorio sam samo zato da Mi se klanjaju.” (Ez - Zarijat, 56) Visoki saudijski komitet raduje i ~ini mu ~ast da, po preporuci njegove visostipredsjednika Visokog saudijskog komiteta, princa Selmana b. Abdulaziza, guverneraprovinicije Rijad, ponudi ovu biblioteku sastavljenu od najvrednijih kniga potrebnihmuslimanu, posebno u ovom vremenu. Akcenat smo stavili na moralne vrijednosti, u~vr{}enje
  4. 4. vjerovanja, temelje islama, kompaktnost dru{tva i njegovu etiku, te uspostavljanje spona sprvom generacijom, najodabranijom i naj~estitijom zajednicom ashaba, koji su najboljerazumijevali i primjenjivali islam, nastoje}i valorizirati na{ iman, na{a djela i razmi{ljanje usvjetlu njihovog odnosa, povezuju}i dunjaluk sa ahiretom, `ivot s onim {to slijedi poslijesmrti. A to je istina koju nije mogu}e zanemariti, pogotovo uzimaju}i u obzir ~injenicu da smoizgubili hiljade na{e bra}e u bosanskoj tragediji. Kuda bi nas to onda vodilo? U okrilju ~asnog tefsira, plemenitog hadisa i ~iste islamske misli, `ivimo s ovomodabranom skupinom knjiga iz serije “Biblioteka bosanske porodice”, koju nudimo odraslomi malom, mu{ku i `ensku. Svako od njih mo`e uzeti iz njih ono {to `eli u skladu s obimomznanja koje mu je Allah dao, oboru`avaju}i se spoznajom i nalaze}i pravi put pomo}uAllahova svjetla. “Ostavio sam vas na ~istoj stazi po kojoj je isto i}i no}u kao i danju, s nje skre}e samoonaj ko je propao”- veli Poslanik, a.s. “Ostavio sam vam dvije stvari: ako ih se budetepridr`avali, ne}ete zalutati nikada: Allahovu knjigu i moj sunnet” - veli Poslanik, a.s., tako|er. Molim Allaha da ovo znanje bude od koristi, da ga u~ini blagoslovljenim i trajnim dobrimdjelom i da nagradi svakog ko je u~estvovao u izlasku na vidjelo ove biblioteke, prevo|enjudjela, pripremanju za {tampanje, distribuciji, kao i onog ko se njome okoristi, najboljomnagradom. On ~uje dove i odaziva se. Direktor Regionalnog ureda Visokog saudijskog komiteta za Evropu Naser b. Abdurrahman es - Saeed
  5. 5. ZNA^AJ TEVHIDA 1. Allah, d`.{., stvorio je svjetove da Mu ~ine ibadet i poslao je vjerovjesnike, ~ijaje zada}a pozivanje ljudi u tevhid (iskazivanje Allahove, d`.{., jedno}e). Kur’an ~asni pridaje veliku pa`nju vjerovanju u tevhid (Allahovu jedno}u) u ve}inisura (poglavlja) i ukazuje na {tetnost {irka po pojedinca i zajednicu. [irk je uzrok propasti na dunjaluku i vje~nom boravku u D`ehennemu. 2. Svi poslanici, bez izuzetka, svoju misiju po~injali su pozivom u tevhid, jer im jeAllah, d`.{., naredio da ga dostave ljudima. Allah, d`.{., ka`e: “Prije tebe ni jednog poslanika nismo poslali, a da mu nismo objavili:‘Nema boga, osim Mene, zato se Meni klanjajte!‘” (El- Enbija, 25) Tako je Allahov poslanik, Muhammed, a.s., proveo trinaest godina u Mekipozivaju}i ljude u tevhid - iskazivanje Allahove jedno}e i obra}anje dovom samoNjemu i nikome drugome. Izme|u ostalog, objavljen mu je ovaj ajet: “Reci: ‘Ja se samo Gospodaru svome klanjam i nikoga Njemu ravnim nesmatram.‘” (El-D`inn, 20) Poslanik, a.s., odgajao je svoje sljedbenike od malih nogu u duhu tevhida, pa jesvom amid`i}u, Abdullahu ibn Abbasu, rekao: “Kad ne{to tra`i{, tra`i od Allaha, a kadpomo} tra`i{, tra`i je od Allaha!” (Bilje`i ga Tirmizi i ka`e: “Hadis je sahih - hasen.”) Tevhid je sr` vjere - islama, na njemu se ona bazira i Allah, d`.{., ne}e nikomepriznati vjeru mimo islama. 3. Poslanik, a.s., podu~io je svoje ashabe da misionarstvo po~inju pozivanjem ljudiu tevhid. Tako je Mu’azu ibn D`ebelu, kada ga je izaslao u Jemen, rekao: “Neka prvo u{to }e{ pozvati ljude bude svjedo~enje da nema boga, osim Allaha.” U drugom predanju, stoji: “…da iskazuju Allahovu jedno}u.” (Bilje`e ga Buharija iMuslim.)
  6. 6. 8 Tevhid i {irk 4. Tevhid je sadr`an u {ehadetu - svjedo~enju da nema boga osim Allaha, i da jeMuhammed Allahov Poslanik. To zna~i: nema istinskog bo`anstva (koje se s pravomobo`ava), osim Allaha, d`.{., a ispravan je ibadet samo onaj s kojim je do{ao AllahovPoslanik. [ehadetom nevjernici ulaze u islam, jer je on klju~ D`enneta i onoga ko ga budeizgovarao Allah, d`.{., uvodi u D`ennet, osim ako on ne bude radio ne{to opre~noNjemu, kao {irk ili izgovarao rije~i koje odvode u nevjerni{tvo. 5. Nevjernici iz plemena Kurej{ nudili su Allahovom Poslaniku vlast, imetak, `enei druge u`itke ovoga svijeta, a zauzvrat tra`ili da se odrekne poziva u tevhid i napadanjanjihovih kumira. Poslanik, a.s., me|utim, to nije prihvatio, nego je nastavio sa svojommisijom, na ~ijem je putu, zajedno s ashabima, podnosio razne neda}e, sve dokmisija tevhida nije trijumfirala nakon trinaest punih godina u Meki. Potom je oslobo|enaMeka i razbijeni su kipovi, a Poslanik, a. s., u~io je: “Do{la je istina, a nestalo je la`i; la`, zaista, prolazi.” ( El-Isra, 81) 6. Tevhid je obaveza svakog muslimana u njegovom `ivotu. On po~inje svoj `ivottevhidom i napu{ta ga tevhidom. Njegova je du`nost uspostavljanje tevhida i pozivanjeu njega, jer tevhid ujedinjuje muslimane i okuplja ih oko rije~i kojom se iskazuje tevhid.Molimo Allaha, d`.{., da rije~i tevhida budu zadnje rije~i koje }emo izgovoriti na dunjalukui da sve muslimane okupi oko tih rije~i! NEKI FADILETI TEVHIDA 1. Allah, d`.{., ka`e: “Bit }e sigurni samo oni koji vjeruju i svoje vjerovanje s mnogobo{tvomne mije{aju, oni }e biti na pravom putu.” (El-En‘am, 82) Prenosi se od Abdullaha ibn Mes’uda da je rekao: “Kad je objavljen ovaj ajet, on jete{ko pao muslimanima i rekli su: ‘Ko od nas prema sebi nije zulum u~inio?’ AllahovPoslanik im je rekao: ‘U ajetu se ne misli na to, ve} se misli na {irk. Zar niste ~uli za rije~iLukmanove upu}ene njegovom sinu: - O sinko moj, ne smatraj druge Allahu ravnim,mnogobo{tvo je zaista velika nepravda.’” (Lukman, 13) (Bilje`e ga Buharija i Muslim.) Ovaj je ajet radostan nagovje{taj onima koji u svemu iskazuju Allahovu jedno}u(mevehhidun) i koji svoje vjerovanje s mnogobo{tvom ne mije{aju, nego se od njegaudaljavaju - da su potpuno sa~uvani od kazne na ahiretu, jer oni su na pravom putu.
  7. 7. Tevhid i {irk 9 2. Muhammed, a.s., ka`e: “Iman se sastoji od {ezdeset i nekoliko ogranaka; najboljiogranak su rije~i “LA ILAHE ILLELLAH”, a najmanji je uklanjanje smetnji s puta.” (Bilje`iga Muslim.) TEVHID JE UZROK SRE]I I BRISANJU GRIJEHA U knjizi “Delilul- muslimi fil- ‘itikadi vet- tathir”, ~iji je pisac {ejh Abdullah Hajjat, stoji:“U skladu s ljudskom prirodom i pogre{ivo{}u, ~ovjek se ponekad oklizne i u~ini grijehprema Allahu. Ako ne bude tevhid kod sljedbenika tevhida pomije{an s mnogobo{tvom,njegov tevhid i iskreno izricanje {ehadeta bit }e najve}i uzro~nik njegove sre}e, opra{tanjagrijeha i brisanje lo{ih djela, kao {to stoji u jednom Poslanikovom hadisu, koji glasi: “Koposvjedo~i da nema boga, osim Allaha, i da je Muhammed Njegov rob i poslanik, i da jeIsa Allahov rob i poslanik, stvoren Njegovim rije~ima koje je dostavio Merjemi i udahnuomu `ivot (ruh), te da je D`ennet istina i Vatra (D`ehennem) istina, Allah }e ga uvesti uD`ennet bez obzira na djela koja je stekao.” (Buharija i Muslim) Ovo zna~i, da sva ova svjedo~enja koja potvrdi musliman neizbje`no vode u D`ennet,ku}u u`ivanja, pa i ako bi u njegovim djelima bilo i nedostataka i manjkavosti. To potvr|ujei hadisi- kudsij, koji glasi: “Ka`e Uzvi{eni Allah: ‘O sine Ademov, kada bi Mi do{ao sgrijesima kolika je zemaljska kugla, a ne pripi{e{ Mi druga, Ja bih ti do{ao s tolikimoprostom!’” (Hadis je dobar. Prenose ga Tirmizi i Dija’.) Ovaj hadisi- kudsij zna~i da }e Allah, d`.{., oprostiti grijehe onome ko umre s tevhidom,pa makar oni bili onoliki kolika je zemaljska kugla. U drugom hadisu stoji: “Ko umre, a nije Allahu pripisivao druga, u}i }e u D`ennet, a ko umre, a pripisivao jeAllahu druga, u}i }e u Vatru.” (Bilje`i ga Muslim.) Iz svih ovih ajeta jasno je kolika je vrijednost (fadilet) tevhida i da je on najve}i razlogusre}ivanja ljudi, kao i najve}e sredstvo za opra{tanje grijeha i brisanje lo{ih djela. NEKE KORISTI TEVHIDA Ako pojedinac ili zajednica u svom `ivotu ostvare ~isti tevhid, on }e uroditi najljep{implodovima. Neki od tih plodova su: 1. Osloba|anje ~ovjeka od robovanja i pot~injenosti nekome ili ne~emu mimo Allaha,jer stvorenja ne mogu stvoriti ni{ta, nego su ona ta koja su stvorena. Ona ne mogu sebi
  8. 8. 10 Tevhid i {irknanijeti {tetu niti pribaviti korist niti odlu~uju o smrti, `ivotu i o`ivljenju. Tevhid je oslobo|enje ljudi od robovanja bilo kome, osim Allahu, i osloba|anje ljudskograzuma od izmi{ljotina i zabluda, osloba|anje ljudske li~nosti od pot~injenosti, poniznostii predanosti, te osloba|anje ljudskog `ivota od nasilja faraona, birokrata (vlastodr`aca),vra~eva i onih koji se name}u ljudima kao bo`anstva. Zbog toga su se vo|e {irka i protagonisti d`ahilijeta odupirali pozivu svih poslanikauop}e, i pozivu Allahovog Poslanika, jer su znali da “LA ILAHE ILLELAH” zna~i op}iproglas za osloba|anje ~ovjeka, za zbacivanje silnika s njihovih la`nih prijestolja iuzdizanje mu’minskih ~ela, koja samo Allahu padaju na sed`du. 2. Formiranje uravnote`ene li~nosti. Tevhid poma`e formiranju uravnote`ene li~nosti, zasebnih odlika i jedinstvenogcilja. Takva osoba priznaje samo jednog Boga, Kome se obra}a tajno i na javi, i kad je uizobilju, i kad je u oskudici, suprotno mu{riku ~ije je srce podijeljeno izme|u raznihbogova i bo`anstava. On se ~as obra}a `ivima, a ~as mrtvima. U ovom kontekstu su irije~i Jusufa, a.s.: “O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini iSvemo}ni?” (Jusuf, 39) Mu’min obo`ava jednog Boga i zna {ta Ga srdi i s ~im je zadovoljan. On radi ono s ~im jeBog zadovoljan i vjernikovo je srce spokojno. Mu{rik, pak, obo`ava vi{e bogova. Jedan ga vu~e udesno, drugi ulijevo, tako da se onnalazi na raspu}u izme|u njih i nema smiraja. 3. Tevhid je izvor ljudske sigurnosti, jer on ispunjava ljudsko srce sigurno{}u i smireno{}u,jer se mumin ne boji nikoga drugoga, mimo Allaha, d`.{. Tevhid zatvara sve putove bojazni zanafaku, vjernikov `ivot, njegovu obitelj i zatvara sve putove bojazni od ljudi, d`ina, smrti i drugihuzro~nika straha. Vjernik muvehhid (koji ispoljava tevhid) ne boji se nikoga drugog, osim Allaha, d`.{.Zato je on spokojan, dok se drugi boje, i smiren onda kad su drugi nervozni i nespokojni. Na ovo aludira i ^asni Kur’an u sljede}em ajetu, koji glasi: “…oni koji svoje vjerovanjes mnogobo{tvom nisu pomije{ali, ti su sigurni i na pravom putu.” (El-En‘am, 82) Ova sigurnost i mir izviru iz dubine du{e i nisu plod bdijenja policije, koja uspostavljared i mir na zemlji. Mir i sigurnost na ahiretu mnogo su ve}i i vje~ni su, jer su oni kojespominje prethodni ajet bili potpuno iskreni u svojoj predanosti Allahu, d`.{., i nisu svojeistinsko vjerovanje (tevhid) pomije{ali s mnogobo{tvom ({irkom), jer je mnogobo{tvoveliko nasilje (zulum). 4. Tevhid jeste izvor snage, jer on ~ovjeku pru`a ogromnu duhovnu snagu i ljudska
  9. 9. Tevhid i {irk 11du{a se ispunjava nadom u Allaha, d`.{., pouzdanjem u Njega, oslanjanjem (tevekulom)na Njega, zadovoljstvom Njegovom odredbom, strpljivo{}u u podno{enju isku{enja ineovisno{}u o Allahovim, d`.{., stvorenjima. Takav je ~ovjek postojan i ~vrst poput brda (stijene) i kada ga zadesi neka nesre}a(musibet), on zatra`i od Allaha, d`.{., da je otkloni od njega, a ne tra`i to od mrtvih.Njegovo geslo su rije~i Allahovog Poslanika koje glase: “Kad ne{to tra`i{, tra`i to od Allaha, i kad pomo} tra`i{, tra`i je od Allaha.” (Bilje`i gaTirmizi i ka`e: “Hadis je hasen - sahih.”) Njegov moto su i Allahove rije~i, koje glase: “Ako te od Allaha neka nevolja pogodi - pa, niko je osim Njega ne mo`eotkloniti.” (El-En‘am, 17) 5. Tevhid je osnova islamskog bratstva i jednakosti, jer on ne dozvoljava njegovimsljedbenicima da se me|usobno smatraju bogovima, mimo Allaha, d`.{., a uluhijet(osobenost bo`anstva) pripada samo Allahu Jedinome, kao i ibadet (pokornost) svihljudi, na ~elu s Muhammedom, Allahovim poslanikom i odabranikom (Mustafom), nekaje na njega salavat i selam! NEPRIJATELJ TEVHIDA Uzvi{eni Allah ka`e: “Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje odre|ivali, {ejtane u viduljudi i d`ina, koji su jedni drugima ki}ene besjede govorili - da bi ihobmanuli.” (El-En‘am, 112) Allahova mudrost (hikmet) htjela je da je On vjerovjesnicima i agitatorima tevhidaodredio {ejtane izme|u d`ina, koji {ejtanima u vidu ljudi donose ru`ne misli, zlo, zabludui neistine, kako bi ljude odveli na stranputicu i odvratili ih od tevhida u koji su svi poslaniciprvo pozvali svoje narode, jer je on temelj na kojem se gradi islamsko misionarstvo. Za~u|uju}e je da neki ljudi smatraju kako poziv u tevhid razjedinjuje i cijepa islamskiummet, a, ustvari, on ga ujedinjuje, na {to upu}uje i zna~enje rije~i tevhid u arapskomjeziku. [to se ti~e mnogobo`aca, koji su priznali tevhidur- rububije (da je Allah Gospodarsvega) i da je Allah njihov Stvoritelj, oni su zanijekali tevhidul-uluhije (da se samo Allahu,d`.{., upu}uje ibadet) i umjesto da se dovom obra}aju samo Allahu, d`.{., oni su doveupu}ivali i drugim bo`anstvima, a za Poslanika, a.s., rekli su: “Zar on da bogove svede na Boga jednog? To je zaista ne{to veoma~udno!” (S‘ad, 5)
  10. 10. 12 Tevhid i {irk Allah, d`.{., o pro{lim narodima ka`e: “I tako je bilo, ni onima prije ovih nije do{ao ni jedan poslanik a da nisurekli: ‘^arobnjak je!‘, ili: ‘Lud je!‘ Zar su to jedni drugima u amanet ostavljali?Nisu, nego su to ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevr{ili.” (Ez-Zarijat,52 - 53) Jedna od osobenosti mnogobo`aca jeste da se njihova srca gr~e i osje}aju odbojnostkada ~uju da se dova upu}uje samo Allahu, d`.{., i oni uznevjeruju i zanije~u (vjerovanje).A kad ~uju za mnogobo{tvo i da se dova upu}uje nekome drugome, mimo Allaha, d`.{.,obraduju se i uzvesele. Ove mnogobo{ce Allah, d`.{., opisuje rije~ima: “Kad se Allah samo spomene, gr~e se srca onih koji u onaj svijet nevjeruju, a kada se spomenu oni kojima se oni, pored Njega, klanjaju,odjednom ih radost obuzme.” (Ez-Zumer, 45) A opisuju}i mnogobo{ce koji nije~u tevhid, Allah, d`.{., ka`e: “To vam je zato {to niste vjerovali kad ste bili pozvani Allahu Jedinom, avjerovali ste ako bi Mu se neko drugi smatrao jednakim! Odluka pripadajedino Allahu, Uzvi{enom i Velikom!” (El- Mu‘min, 12) I pored toga {to su ovi ajeti vezani za nevjernike, oni se odnose i na sve one kojiposjeduju njihove osobenosti a tvrde svoju pripadnost islamu, a, ustvari, bore se protivagitatora tevhida, potvaraju ih i nazivaju ih pogrdnim imenima kako bi odvratili ljude odnjih i kako bi im omrznuli tevhid zbog kojega je Allah, d`.{., slao svoje poslanike. Me|u njih spadaju i oni koji ne osjete nikakvu skru{enost kada ~uju da se dovaupu}uje Allahu, d`.{., a kada ~uju da se dova upu}uje nekome drugom, mimo Njega,kao kad se zatra`i pomo} od Poslanika, a.s., ili evlija (dobrih ljudi), oni osjete skru{enosti uzvesele se. O kako je ru`no to {to rade! STAV U^ENJAKA O PITANJU TEVHIDA U~enjaci (alimi) jesu nasljednici Allahovih poslanika, a prvo u {to su svi poslanicipozivali ljude bio je tevhid. Allah, d`.{., to spominje rije~ima: “Mi smo svakom narodu poslanika poslali: ‘Allahu se klanjajte, a tagutase klonite!‘” (En-Nahl, 36) A tagut jeste svaki onaj koji bude obo`avan mimo Allaha, d`.{., i bude time zadovoljan.Stoga, u~enjaci trebaju prvo posvetiti pa`nju onome {to je bila prva preokupacija svihposlanika, pa }e pozivati ljude da iskazuju Allahovu jedno}u (tevhid) kroz sve vrsteibadeta, a naro~ito kroz dovu, za koju Poslanik, a.s., ka`e: “Dova je ibadet!” (Bilje`i ga Tirmizi i ka`e: “Hadis je hasen - sahih.”) Ve}ina muslimana dana{njice pala je u {irk (mnogobo{tvo) i upu}ivanje dove nekome
  11. 11. Tevhid i {irk 13drugom, mimo Allaha, d`.{., a to je razlog njihove patnje i nesre}e, kao {to je bio razlognesre}e prija{njih naroda, koje je Allah, d`.{., uni{tio zbog toga {to su dovu upu}ivali“svojim za{titnicima”, a ne Allahu, d`.{. O pitanju tevhida i borbe protiv {irka u~enjaci zauzimaju nekoliko stavova: 1 - Prva grupa jesu u~enjaci koji su shvatili i razumjeli tevhid, njegov zna~aj i njegovevrste, i spoznali {irk i njegove podjele, pa su izvr{ili svoju obavezu i objasnili ljudimapojam tevhida i {irka, a njihova potpora jeste Kur’an i vjerodostojna praksa (sunnet)Allahovog Poslanika, a.s. Ovi u~enjaci, kao uostalom i poslanici, bili su izlo`eni la`nimoptu`bama, ali su bili strpljivi i nisu ustuknuli. Njihovo su geslo Allahove rije~i: “I otrpi ono {to oni govore i izbjegavaj ih na prikladan na~in.”(El - Muzzemmil, 10) A davno je mudri Lukman savjetovao svoga sina, govore}i mu: “O sinko moj, obavljaj namaz i tra`i da se ~ine dobra djela, a odvra}ajod hr|avih, i strpljivo podnosi ono {to te zadesi - du`nost je tako postupati.”(Lukman, 17) 2 - Druga grupa jesu u~enjaci koji su zanemarili pozivanje u tevhid, koji je osnovaislama, pa su govorili o namazu, vlasti i d`ihadu, ne ispravljaju}i vjerovanje kodmuslimana, kao da nisu ~uli Allahove rije~i, koje glase: “A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono{to su ~inili.” (El-En‘am, 88) A da su davali prednost tevhidu nad drugim stvarima kao {to su radili poslanici,njihov poziv i misionarstvo uspjeli bi i Allah bi ih pomogao, kao {to je pomogaovjerovjesnike i poslanike. Uzvi{eni Allah ka`e: “Allah obe}ava da }e one me|u vama koji budu vjerovali i dobra djela~inili, sigurno namjesnicima na Zemlji postaviti, kao {to je postavionamjesnicima one prije njih, i da }e im zacijelo vjeru njihovu u~vrstiti, onukoju im On `eli, a da }e im sigurno strah sigurno{}u zamijeniti; oni }e sesamo Meni klanjati i ne}e druge Meni ravnim smatrati. A oni koji i poslijetoga budu nezahvalni - ti su pravi grje{nici.” (En-Nur, 55) Glavni uvjet za Allahovu pomo} jeste, dakle, tevhid i nepripisivanje Allahu, d`.{.,druga u ibadetu. 3 - Tre}a su grupa u~enjaci i misionari koji su napustili pozivanje u tevhid i borbuprotiv {irka, strahuju}i od nasrtaja ljudi na njih i boje}i se za svoje polo`aje i radnamjesta. Oni su zatajili nauku koju im je Allah, d`.{., naredio da dostave ljudima. Nanjih se s pravom odnose Allahove rije~i, koje glase:
  12. 12. 14 Tevhid i {irk “One koji budu tajili jasne dokaze, koje smo Mi objavili, i pravi put, kojismo u Knjizi ljudima ozna~ili, njih }e Allah prokleti, a proklet }e ih i oni kojiimaju pravo da proklinju.” (El-Bekara, 159) A za misionare (daije) Allah, d`.{., ka`e: “…za one koji su Allahove poslanice dostavljali i od Njega strahovali, ikoji se nikoga, osim Allaha, nisu bojali.” (El-Ahzab, 39) A Muhammed, a.s., ka`e: “Ko zataji nauku, Allah }e ga zauzdati uzdom od vatre.”(Hadis je vjerodostojan, a bilje`i ga Ahmed.) 4 - ^etvrta su grupa u~enjaci koji se suprotstavljaju pozivanju u iskazivanju Allahovejedno}e, upu}ivanju dove samo Njemu i neobra}anju nikome drugom, bio on poslanik,evlija, ili mejit. Ova grupa u~enjaka to dozvoljava, i za ajete koji u sebi sadr`e upozorenjeod upu}ivanja dove nekome drugom, mimo Allaha, d`.{., smatraju da se odnose namu{rike i da niko od muslimana ne ulazi u pojam {irka. Oni kao da nisu ~uli Allahoverije~i, koje glase: “Bit }e sigurni samo oni koji vjeruju i vjerovanje svoje s mnogobo{tvomne mije{aju; oni }e biti na pravom putu.” (El-En‘am, 82) U ajetu je upotrijebljena rije~ ZULM koja ovdje zna~i {irk, a to dokazuju i Allahove,d`.{., rije~i: “Mnogobo{tvo je zaista velika nepravda.” (zulm) (Lukman, 13) U skladu s onim na {ta aludira ovaj ajet, mnogobo{tvo mo`e u~initi i musliman imu’min, {to je slu~aj u mnogim islamskim dr`avama danas. Poslanik, a.s., upozorio je na one koji dozvoljavaju upu}ivanje dove nekome drugom,mimo Allaha, d`.{., i dozvoljavaju sahranjivanje mrtvih u d`amijama, prakticiraju obilazakoko kaburova, zavjetovanje evlijama (dobrim) i druge ibadete i ru`ne stvari. On je rekao: “Za svoj ummet bojim se od prvaka (vo|a), koji zavode ljude.” Jedan od u~enjaka Azhara, upitan o tome je li dozvoljeno klanjati u pravcu kabura,odgovorio je: “Za{to to ne bi bilo dozvoljeno? Kabur Poslanikov nalazi se u d`amiji i ljudi klanjajuprema njegovom kaburu!” Me|utim, Poslanik, a.s., nije sahranjen u svojoj d`amiji, ve} u Ai{inoj ku}i, a on je (i sam)zabranio da se klanja prema kaburu te jedna od dova koju je u~io, glasi: “Moj Allahu! Utje~em ti se od znanja od kojeg nema koristi!” (Bilje`i ga Muslim.) To zna~i: ne}u ga prenositi na druge niti }u raditi po njemu niti ono {to od mogapona{anja ne promijeni lo{e osobine. (Ovako je protuma~io ovaj hadis El- Munavi.) 5 - Peta grupa jesu ljudi koji su slu{ali rije~i svojih u~itelja i pokorili im se u grije{enjuprema Allahu, d`.{. Oni se potpuno suprotstavljaju rije~ima Allahovog Poslanika, kojeglase:
  13. 13. Tevhid i {irk 15 “Nema pokoravanja u grije{enju, ono je u dobrim djelima.” (Bilje`i ga Buharija.) Oni }e se za ovu svoju pokornost kajati na Sudnjem danu, kada im kajanje ne}ekoristiti. Opisuju}i patnju nevjernika i onih koji su ih slijedili, Allah, d`.{., ka`e: “Na Dan kad se njihova lica u vatri budu prevrtala, govorit }e: ‘Kamosre}e da smo se Allahu pokoravali i da smo Poslanika slu{ali!‘ I govorit }e:‘Gospodaru na{, mi smo prvake na{e i starje{ine na{e slu{ali, pa su nas onis pravog puta odveli. Gospodaru na{, daj im dvostruku patnju i prokuni ihprokletstvom velikim!‘” (El-Ahzab, 66 - 68) Ibn - Kesir, tuma~e}i ovaj ajet, ka`e: “Tj. slijedili smo zapovjednike i starje{ine, aradili smo suprotno poslanicima. I smatrali smo da oni imaju ne{to i da su na ne~emu, akad ono - nemaju ni{ta!” SUKOB TEVHIDA I [IRKA a) Sukob izme|u tevhida i {irka je star i traje jo{ od vremena poslanika Nuha, a.s.,koji je pozivao svoj narod u obo`avanje samo Allaha, a napu{tanje obo`avanja kumira.Nuh, a.s., proveo je me|u svojim narodom devetsto pedeset godina, pozivaju}i ih utevhid, a njihova reakcija je, kako to Kur’an opisuje, bila sljede}a: “I govore: ‘Nikako bo`anstva svoja ne ostavljajte, i nikako ni Vedda, niSuvaa, ni Jegusa, ni Jeuka, ni Nesra ne napu{tajte!‘ A ve} su mnoge u zablududoveli.” (Nuh, 23 - 24) Prenosi Buharija od Ibn- Abbasa da je, vezano za tefsir (tuma~enje) ovog ajeta,rekao: “Ovo su imena dobrih ljudi iz Nuhovog naroda, a nakon {to su umrli, {ejtan je{apnuo (udahnuo) ljudima iz tog naroda da, na mjestima na kojima se okupljaju, postavekipove i kumire i da ih nazovu imenima dobrih ljudi. Oni su to i uradili, ali nisu obo`avalite kipove. Me|utim, kada je ta generacija umrla, pravo znanje je nestalo i ti kipovi supostali bo`anstva.” b) Nakon Nuha, a.s., smjenjivali su se poslanici, koji su pozivali ljude na obo`avanjesamo Allaha, d`.{., i napu{tanje obo`avanja bo`anstava koja ne zaslu`uju ibadet. U~iKur’an koji o tome govori: “A Adu - njegova brata Huda. - ‘O narode moj!‘, govorio je on, ‘Allahu seklanjajte; vi drugog boga, osim Njega, nemate; zar se ne bojite?‘”(El-Earaf, 65) “I Semudu - brata njihova Saliha. ‘O narode moj!‘, govorio je on, ‘klanjajtese samo Allahu, vi drugog boga, osim Njega, nemate!‘” (Hud, 61) “I Medjenu - brata njihova [uajba. ‘O narode moj!‘, govorio je on, ‘Allahu
  14. 14. 16 Tevhid i {irkse klanjajte, vi drugog boga, osim Njega nemate!‘” (Hud, 84) “A kad Ibrahim re~e ocu svome i narodu svome: ‘Nemam ja ni{ta s onimakojima se vi klanjajte, ja se klanjam samo Onome Koji me je stvorio, jer }emi On, doista, na pravi put ukazati!‘” (Ez-Zuhruf, 26) Reakcija mnogobo`aca na poziv svih poslanika bija{e suprotstavljanje i poricanjeonoga s ~ime su do{li, te otpor protiv njih svim sredstvima kojima su raspolagali. c) Allahov Poslanik, a.s., bio je prije poslanstva me|u Arapima poznat kao Iskreni iPovjerljivi. Me|utim, kad ih je pozvao u obo`avanje Allaha i vjerovanje u Njegovu jedno}u(tevhid) i napu{tanje onoga {to su obo`avali njihovi preci, oni su “zaboravili” poslanikovuiskrenost i povjerljivost, te su za njega rekli: “~arobnjak i la`ac!” A Kur’an bilje`i njihovureakciju i ka`e: “Oni se ~ude {to im je jedan od njih do{ao da ih opominje, pa govorenevjernici: ‘Ovo je ~arobnjak, la`ov!‘” (Sad, 4 - 5) “I tako je bilo, ni onima prije ovih nije do{ao ni jedan poslanik, a da nisurekli: ‘^arobnjak je!‘ ili: ‘Lud je!‘…Zar su to jedni drugima u amanetostavljali? Nisu, nego su to ljudi koji su u zlu svaku mjeru bili prevr{ili.”(Ez-Zarijat, 52 - 53) To je stav svih poslanika o misionarstvu i tevhidu, stav njihovih naroda, koji su ih ula` utjerivali i potvarali ih. d) A u dana{njem vremenu, kada musliman poziva svoju bra}u u lijepo pona{anje,iskrenost i povjerljivost, niko mu se ne suprotstavlja. Me|utim, kad poziva u tevhid, ukoji su pozivali svi poslanici, i koji je, ustvari, obra}anje dovom samo Allahu, d`.{., inikome drugom: ni poslanicima niti evlijama, koji su Allahovi robovi, ljudi mu se tadasuprotstave i optu`e ga la`nim optu`bama. Oni ga nazovu “vehabijom”, kako bi ljudeodvratili od njegovog poziva, a kad im se spomene ajet u kojem se govori o tevhidu,neko od njih ka`e: “Taj ajet je vehabijski!” I ako im se spomene hadis, koji glasi: “Kad tra`i{ ne{to, tra`i od Allaha, i kad pomo}tra`i{ - tra`i je od Allaha!”, neko od njih ka`e: “Taj hadis je vehabijski!” A ako klanja~ u namazu stavi ruke na grudi, ili ako pokre}e ka`iprst prilikom u~enja“et- tehijjat”, kao {to je to radio Poslanik, a.s., ljudi ga nazovu vehabijom. Tako je ime vehabija postalo simbol za muvehhida - onoga koji dove upu}uje samoAllahu, d`.{., i slijedi sunnet Allahovog Poslanika. Rije~ vehabija istog je korijena kao El-Vehhab, a to je jedno od Allahovih imena,kojim je poklonio (darovao) ~ovjeku tevhid, a on je najve}a blagodat koju je Allah, d`.{.,darovao muvehhidunima. (Glagol “vehebe” u arapskom jeziku zna~i pokloniti, darovati.)
  15. 15. Tevhid i {irk 17 e) Misionari tevhida du`ni su biti strpljivi i ugledati se na Allahovog Poslanika, a.s.,kome je njegov Gospodar rekao: “I otrpi ono {to oni govore i izbjegavaj ih na prikladan na~in!”(El- Muzzemmil) “Zato izdr`i do odluke Gospodara tvoga, i ne slu{aj nigrje{nika ni nevjernika njihova!” (El-Dehr, 24) Muslimani bi morali prihvatiti poziv u tevhid i zavoljeti njegove agitatore, jer je tevhidmisija svih poslanika, pa i na{eg poslanika Muhammeda, a.s. I onaj ko zavoli Poslanika,a.s., zavolio je misiju tevhida, a ko zamrzi tevhid zamrzio je i Poslanika, a.s. SUD (PRESUDA) PRIPADA SAMO ALLAHU, D@.[. Allah, d`.{., stvorio je ljude da Mu ibadet ~ine i poslao im poslanike da ih podu~e, anjima je objavio knjige, kako bi me|u ljudima sudili istinito i pravedno. To su|enje obja{njava se u Kur’anu i sunnetu i obuhva}a su|enje u ibadetima,me|usobnim ljudskim odnosima (muamelat), akaidu, zakonodavstvu, politici i drugimsferama ljudskog `ivota. 1. Su|enje u akaidu Prvo ~ime su poslanici zapo~injali svoju misionarsku misiju jeste korigiranje vjerovanjakod ljudi (akaida) i njihovo pozivanje u tevhid. Tako je Jusuf, a.s., dok se nalazio u zatvoru, pozivao svoja dva prijatelja u zatvoru utevhid kad su od njega zatra`ili da im protuma~i san. I prije nego im je to udovoljio,rekao je: “O drugovi moji u tamnici, ili su bolji raznorazni bogovi, ili Allah, Jedinii Svemo}ni? Oni kojima se mimo Njega klanjate samo su imena koja ste imnadjenuli vi i preci va{i - Allah o njima nikakva dokaza nije objavio. Sudpripada jedino Allahu, a On je naredio da se klanjate samo Njemu. To jejedina prava vjera, ali ve}ina ljudi ne zna.” (Jusuf, 39- 40) 2. Sud u ibadetima Propise vezane za ibadet, kao {to su propisi vezani za namaz, zekat, had`, i drugo,moramo uzimati iz Kur’ana i vjerodostojnih hadisa, postupaju}i prema rije~ima AllahovogPoslanika, koji ka`e: “Klanjajte kao {to vidite mene da klanjam!” (Muttefekun alejhi.)
  16. 16. 18 Tevhid i {irk I ka`e: “Uzmite od mene (had`ske) obrede!” (Bilje`i ga Muslim.) I postupaju}i prema rije~ima imama- mud`tehida, koji bi govorili: “Ako se ustanovivjerodostojnost nekog hadisa, tada je on moj pravac (mezheb).” A ako su se imami razi{li o nekom pitanju, ne}emo se fanati~no dr`ati mi{ljenjasamo jednog imama, osim ako njegovo mi{ljenje ima ispravan dokaz i potporu u Kur’anui sunnetu. 3. Sud u me|usobnim odnosima kao {to je: kupoprodaja, pozajmice na otplate (krediti), iznajmljivanje i sli~no. Presuda u svim ovim stvarima pripada Allahu i Njegovom Poslaniku, jer Allah, d`.{.,ka`e: “I tako mi Gospodara Tvoga, oni ne}e biti vjernici dok za sudiju u sporovimame|usobnim tebe ne prihvate i da onda, zbog presude tvoje, u du{ama svojimnimalo tegobe ne osjete, te dok se sasvim ne pokore.” (En-Nisa, 65) Mufessiri (tuma~i Kur’ana) spominju povod objave ovog ajeta, a to je spor koji jeizbio izme|u dva ~ovjeka oko napajanja (navodnjavanja) vodom (njihovih palmovikaili posjeda), pa je Poslanik, a.s., presudio u korist Zubejra. ^ovjek koji se s njim sporio rekao je Poslaniku, a.s.: “Presudio si u njegovu koristzato {to je on tvoj teti}!” Potom je objavljen ovaj ajet. (Bilje`i ga Buharija.) 4. Sud u kisasu (odmazdi) i sankcijama Allah, d`.{., ka`e: “Mi smo im u njemu propisali: glava za glavu, i oko za oko, i nos za nos,i uho za uho, i zub za zub, a da rane treba uzvratiti. A onome ko od odmazdeodustane, bit }e to od grijeha iskupljenje. Oni koji ne sude prema onome{to je Allah objavio pravi su nasilnici.” (El-Maida, 45) 5. Sud u zakonodavstvu pripada Allahu, d`.{. Uzvi{eni Allah, d`. {., ka`e: “On vam propisuje u vjeri isto ono {to je jepropisao Nuhu i ono {to je objavljeno tebi.” (E{- [ura, 13) Allah, d`.{., porekao je mnogobo{cima davanje prava na propisivanje zakonanekome drugome mimo Njega, pa ka`e: “Zar oni da imaju bogove, koji im propisuju da vjeruju u ono {to Allahnije dozvolio?” (E{- [ura, 21)
  17. 17. Tevhid i {irk 19 REZIME Muslimani su du`ni suditi prema Kur’anu i vjerodostojnom sunnetu i za presudu usvim sporovima obra}ati se Kur’anu i sunnetu, rade}i prema Allahovim rije~ima, kojeglase: “I sudi im prema onome {to Allah objavljuje!” (El-Maida, 49), kao i rije~imaPoslanika, a.s.: “I ne}e njihovi vladari suditi po Allahovoj knjizi i tra`iti rje{enje (spora) u onome {to jeAllah objavio, a da Allah njihovu mo} ne}e okrenuti protiv njih!” (Hadis je dobar, a bilje`ega Ibn- Mad`e i drugi.) Muslimani su du`ni iz svojih zemalja izbaciti strane zakone (francuske, engleske idruge) koji su opre~ni islamskom zakonu i da se za rje{avanje sporova ne obra}ajusudovima koji sude po onome {to je suprotno islamu, te da rje{enje sporova potra`e uislamu, kod onih u~enjaka u koje imaju povjerenja. To im je bolje, jer islam potpuno jednakoi pravedno sudi me|u njima i u{te|uje im novac i vrijeme koje izgube u gra|anskimsudnicama bez ikakve fajde. K tome jo{ treba dodati veliku patnju na Sudnjem danu, jersu se okrenuli od pravednog Allahovog suda i obratili se nepravednom ljudskom zakonu. [TA IMA PREDNOST: ISPRAVNO VJEROVANJE (AKIDA), ILI VLAST? Veliki islamski misionar Muhammed Kutb odgovorio je na ovo pitanje na jednompredavanju, koje je odr`ao u Darul- Hadisu u Meki. Pitanje koje mu je postavljeno glasiloje: “Neki ka`u da }e islam ponovo dominirati putem vlasti, dok drugi ka`u da }e dominiratisamo putem korigiranja uvjerenja kod ljudi i ako ne budu oni sami imali ispravno vjerovanje,te ako ne budu strpljivo podnosili isku{enja, borili se na Allahovom putu? Tek nakon toga}e Allahova vjera zavladati zemljom. Stvar je veoma jasna. Vlast ne dolazi sama od sebeniti se spu{ta s neba. Sve, istina, dolazi s neba, ali s ljudskim trudom i zalaganjem, kojeAllah nala`e ljudima: “Da Allah ho}e, On bi im se osvetio, ali On `eli da vas isku{a, jednepomo}u drugih.” (Muhammed, 4) Mi moramo po~eti s korigiranjem uvjerenja i odgojem generacija u duhu ispravnogvjerovanja (akide), generacija koje }e biti stavljene na ku{nju i strpljivo je podnijeti,kao {to je strpljiva bila prva generacija (ashaba).”
  18. 18. 20 Tevhid i {irk VELIKI [IRK I NJEGOVE VRSTE Veliki {irk zna~i: pripisati Allahu sudruga i obra}ati mu se dovom kao {to se obra}aAllahu, ili mu ~initi ibadet, kao {to je tra`enje pomo}i, prino{enje `rtve, zavjetovanja i sli~no. U Buharijinom i Muslimovom “Sahihu” bilje`i se hadis koji prenosi Abdullah ibn-Mesud: “Upitao sam Poslanika, a.s.,: ‘Koji je grijeh najve}i?’ Odgovorio je: ‘Da pripi{e{ Allahu (su)druga, a On je Taj Koji te je stvorio!’” (Bilje`e ga Buharija iMuslim.) VRSTE VELIKOG [IRKA 1. [irk u dovi Taj {irk zna~i upu}ivanje dove nekome drugome, mimo Allaha, kao {to su poslanici,evlije, i sli~ni, tra`e}i od njih nafaku ili ozdravljenje od bolesti. Allah, d`.{., ka`e: “I pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne mo`e ni koristiti ni nauditi, jerako bi to uradio, bio bi, uistinu, od onih koji nasilje ~ine…” (tj. koji ~ine {irk.)(Junus, 106) A Poslanik, a.s., ka`e: “Ko umre, a pripisivao je Allahu druga, u}i }e u Vatru (D`ehennem)!” (Bilje`i ga Buharija.) Dokaz da je upu}ivanje molbi (dova) nekome drugome, mimo Allaha - bio taj mrtavili odsutan - {irk, jesu Allahove rije~i: “A oni kojima se pored Njega klanjate ne posjeduju ni{ta. Ako im se molite,ne ~uju va{u molbu, a da i ~uju, ne bi vam se odazvali; na Sudnjem danu }epore}i da ste ih Njemu ravnim smatrali. I niko te ne}e obavijestiti, kao OnajKoji zna!” (Fatir, 13 - 14) 2. [irk u Allahovim svojstvima [irk je uvjerenje da poslanici i evlije (dobri ljudi) znaju gajb (transcendentalnisvijet). Uzvi{eni Allah ka`e: “U Njega su klju~evi svih tajni, samo ih On zna.” (El-En‘am, 59) 3. [irk u iskazivanju ljubavi [irk je voljeti nekoga od evlija ili nekoga drugog, kao {to se voli Uzvi{eni Allah. Oovome {irku Allah ka`e: “Ima ljudi koji su umjesto Allaha kumire prihvatili, vole ih kao {to se
  19. 19. Tevhid i {irk 21Allah voli, ali pravi vjernici jo{ vi{e vole Allaha.” (El-Bekara, 165) 4. [irk u iskazivanju pokornosti Taj {irk sastoji se u iskazivanju pokornosti u~enjacima (alimima) i {ejhovima kojisu uvjereni da je to dozvoljeno. Allah, d`.{., ka`e: “Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sve}enike svoje i monahe svoje.”(Et-Tevba, 31) Ovdje je rije~ “ibadet” protuma~ena kao pokornost u masijetu (grije{enju)sve}enicima i monasima, tako {to su oni dozvoljavali ono {to je Allah, d`.{., zabranio,a zabranjivali ono {to je On dozvolio. Muhammed, a.s., ka`e: “Nema pokornosti stvorenju kad nare|uje grijeh premaStvoritelju.” (Hadis je vjerodostojan, bilje`i ga Ahmed.) 5. [irk inkarnacije To je uvjerenje da je Allah, d`.{., utjelovljen u Njegovim stvorenjima, a On je od toga ~ist. Ovo je kredo (uvjerenje) sufije Ibn- Arebija, koji je ukopan u Damasku, a koji jejednom rekao ovu izreku: “Gospodar je rob, a rob je Gospodar, pa ko je taj ko je mukellef?”(tj. ko je obavezan da izvr{ava naredbe i zabrane?) A jedan sufija - pjesnik koji vjeruje uinkarnaciju, ka`e: “Pas i svinja nisu ni{ta do na{ bog, a Allah je samo sve}enik u crkvi.” 6. [irk - pripisivanje Allahu druga u upravljanju To je uvjerenje da neke evlije (Allahovi {ti}enici) imaju sposobnost upravljanjasvemirom i onim {to se de{ava u njemu. Njih nazivaju EL- AKTAB. Oni ovo smatraju i pored toga {to su prija{nji mnogobo{ci ovakoodgovarali: “I ko upravlja svim?‘ ‘Allah‘, re}i }e oni.” (Junus, 31) 7. [irk - (mnogobo{tvo) vezan za strah To je uvjerenje da neki evlije, mrtvi ili odsutni, imaju sposobnost upravljanjastvarima i nano{enja neke {tete koja prouzrokuje kod ljudi strah od njih. Stoga postojeljudi koji se zaklinju la`no Allahom, a ne zaklinju se la`no evlijom, boje}i ga se. To je uvjerenje mnogobo`aca, na koje Allah upozorava u Kur’anu rije~ima: “Zar Allah sam nije dovoljan robu Svome? A oni te pla{e onima, kojimase pored Njega klanjaju.” (Ez-Zumer, 36) Strah od krvolo~ne `ivotinje ili nasilnika koji je stvoren u `ivotu dozvoljen je i nespada u {irk. 8. [irk - pripisivanje Allahu druga u vlasti
  20. 20. 22 Tevhid i {irk Ovu vrstu {irka ~ini onaj koji izmi{lja zakone suprotne islamu, odobrava ih, ili smatraislamski zakon neodgovaraju}im. Ovo obuhva}a i vladare i podanike, ako podanici budusmatrali zakone suprotne islamu ispravnim i budu zadovoljni njima. 9. Veliki {irk uni{tava ljudska djela Allah, d`.{., ka`e: “A tebi, i onima prije tebe, objavljeno je: ‘Ako bude{ druge Allahu ravnimsmatrao, tvoja }e djela sigurno propasti, a ti }e{ izgubljen biti.‘”(Ez- Zumer, 65) 10. Veliki {irk Allah, d`.{., ne}e oprostiti, osim ako se u~ini tevba i potpunonapusti {irk Allah, d`.{., ka`e: “Allah sigurno ne}e oprostiti da Njemu druge smatraju ravnim, a oprostit}e kome ho}e ono {to je manje od toga. A daleko je zalutao onaj koji smatrada je Allahu neko ravan.” (En-Nisa, 116) 11. Postoji vi{e vrsta {irka, te mali i veliki Potrebna je potpuna opreznost od svih vrsta {irka. Poslanik, a.s., podu~io nas jesljede}im rije~ima: “Na{ Allahu! Utje~emo ti se da Ti druga ne pripisujemo s na{im znanjem, a tra`imo odTebe oprost za ono {to ne znamo i {to smo nehoti~no u~inili!” (Bilje`i ga Ahmed, a senedhadisa je dobar.) PRIMJER ONOGA KO DOVE UPU]UJE NEKOME DRUGOME, MIMO ALLAHA Uzvi{eni Allah ka`e: “O ljudi, evo jednog primjera, pa ga slu{ajte: ‘Oni kojima se vi, pored Allaha,klanjate ne mogu nikako ni mu{icu stvoriti, makar se radi nje sakupili. A ako biim mu{ica ne{to ugrabila, ni to ne bi mogli od nje izbaviti; nejak je i onaj koji seklanja, a i onaj kome se klanja!‘” (El-Had`d`, 73) Allah, d`.{., u ovom ajetu obra}a se svim ljudima da slu{aju ovaj primjer, govore}i im:O vi, evlije i dobri ljudi, i drugi, kojima se vi dovom u nevolji obra}ate, tra`e}i od njih
  21. 21. Tevhid i {irk 23pomo}, oni nisu u stanju da to urade, ~ak nisu u stanju da stvore neko stvorenje, kao {toje mu{ica. A ako bi im mu{ica ne{to ugrabila od hrane i pi}a, ne bi to mogli od njeizbaviti, {to je dokaz njihove nemo}i, a i slabosti mu{ice. Pa kako im onda mo`eteupu}ivati molbe, pored Allaha, d`.{.? U ovom je primjeru o{tar ukor onima koji upu}uju molbe nekome drugom, mimoAllaha, bilo da se molbe upu}uju poslanicima ili evlijama. Uzvi{eni Allah ka`e: “Samo se Njemu mo`ete moliti! A oni kojima se, pored Njega, mole - ne}eim se odazvati, kao {to ni voda ne}e sti}i u usta onome koji prema njoj samodlanove svoje pru`i; dova nevjernika jeste stvar izgubljena.” (Er-Ra‘d, 14) Ovaj ajet aludira na to da se dova, koja spada u ibadet, mora uputiti samo Allahu,d`.{., i oni koji mole nekoga drugoga, mimo Allaha, nemaju nikakve koristi od onih kojemole jer im oni ne mogu usli{iti molbe. Njihov primjer jeste kao primjer onoga koji stojinad bunarom i poku{ava dohvatiti vodu rukom, ali to nije u stanju. Mud`ahid takvog ~ovjeka opisuje ovako: “Doziva vodu jezikom i pru`a ruku premanjoj, ali je ne mo`e dohvatiti.” (Ovo je spomenuo Ibn - Kesir.) Potom Allah, d`.{., progla{ava kafirima one koji upu}uju molbe nekome drugom,mimo Allaha, i da su njihove molbe propale, rije~ima: “Dova je nevjernika stvar izgubljena!” Pazi se, dragi brate, da ne upu}uje{ molbe nekome drugom, mimo Allaha, pa dau~ini{ kufr i da zaluta{, te moli samo Allaha Svemogu}eg, kako bi bio mu’min i onaj kojiiskazuje Allahovu jedno}u. KAKO ]EMO OPOVRGNUTI [IRK? [irk se ne mo`e opovrgnuti, osim ako se prvo ne opovrgnu njegove tri vrste i to: 1. [irk - pripisivanje Allahu druga - u Njegovim djelima Kao kad neko smatra da, pored Allaha, postoji drugi stvoritelj ili upravitelj svemira.Tako neke sufije smatraju da je Allah, d`.{., predao neke stvari nekim evlijama(aktabima) da upravlja njima. Takvo uvjerenje nisu imali mu{rici prije islama, {to jezabilje`io i Kur’an: “I ko upravlja svim? - ‘Allah!‘, re}i }e oni.” (Junus, 31) U knjizi “El- kafi fir- reddi alel- vehabi”, ~iji je pisac jedan sufija, pro~itao sam ovure~enicu: “Postoje Allahovi robovi koji za ne{to ka`u: ‘Budi!’ - i ono biva!” Kur’an
  22. 22. 24 Tevhid i {irkopovrgava rije~i ovog sufije, pa ka`e: “I, zaista, On mo`e, kada ne{to ho}e, samo za to re}i: ‘Budi!‘ - i onobude.” (Ja- Sin, 82) I ka`e: “Samo On stvara i upravlja!” (El-E‘araf, 54) 2. [irk - pripisivanje Allahu druga u ibadetu i dovi Kao kada neko obo`ava i upu}uje dove (molbe) nekome drugom, mimo Allaha,poslanicima i dobrim ljudima, te od njih tra`i da mu pomognu i poziva ih dovama kad jeu nevolji ili u lagodnom `ivotu. Na`alost, ova je pojava veoma rasprostranjena uislamskom ummetu, a najve}i grijeh snose neki {ejhovi koji podr`avaju ovu vrstu {irka,nazivaju}i to pribli`avanjem Allahu (tevessul), a to on, ustvari, nije, jer tevessul (veza)zna~i obra}anje Allahu, d`.{., putem [erijatom dozvoljene veze. Me|utim, ono {to onirade jeste upu}ivanje molbi nekom drugom, mimo Allaha, kao npr. kada ka`u: “Izbavljenje,o Allahov Poslani~e; o Gejlani; o Bedevi...”, itd. Ova je molba ibadet nekom drugom,mimo Allaha, jer je ona, ustvari, dova, a Poslanik, a.s., ka`e: “Dova je ibadet!” (Ovajhadis bilje`i Tirmizi i za njega ka`e: da je hasen- sahih). A izbavljenje, pomo} i sli~no,tra`i se samo od Allaha, d`.{., jer On ka`e: “I (On }e) pomo}i vas imanjima i sinovima.” (Nuh, 12) U {irk - pripisivanje Allahu druga u ibadetu spada i pripisivanje Allahu druga u vlasti,i to onda kada vladar ili podanik bude smatrao Allahov zakon neprikladnim vremenu, ili,pak, smatra da je dozvoljeno suditi po nekim drugim zakonima. 3. [irk - pripisivanje Allahu druga u Njegovim svojstvima Kao kad neko opisuje neka stvorenja (poslanike, evlije, i dr.) nekim svojstvima kojasu svojstva samo Allaha, d`.{., kao {to je poznavanje gajba i sli~no. Ovo je prili~nora{ireno me|u sufijama i onima koji su potpali pod njihov utjecaj. Tako Busajri, hvale}iPoslanika, a.s., ka`e: “A od tvoje je dobrote ovaj svijet i njegova {krtost, a od tvogznanja je znanje o Levhi- mahfuzu i Peru.” S tog stanovi{ta u zabludi su i oni “ded`ali” (koji zavode ljude) koji smatraju da moguvidjeti Poslanika, a.s., na javi te od njega tra`iti da ih obavijesti o onome {to se krije usrcima onih koji se s njima sastaju i koji ljude `ele u~initi svojim podanicima. A zna se daPoslanik, a.s., nije znao tajnu ljudskih srca dok je jo{ bio `iv. Allah, d`.{., o tome ka`e: “Reci: ‘Ja ne mogu ni samom sebi neku korist pribaviti, ni od sebe kakvu{tetu otkloniti, biva onako kako Allah ho}e! A da znam pronicati u tajne,stekao bih mnoga dobra, a zlo bi bilo daleko od mene.‘” (El-Ea‘raf, 188) Pa kako bi mogao znati te tajne nakon smrti i preseljenja svom Gospodaru? A kadje Poslanik, a.s., ~uo jednu robinju da ka`e: “Me|u nama je Vjerovjesnik, koji zna {ta }e
  23. 23. Tevhid i {irk 25biti sutra!”, rekao joj je: “Ne govori tako, ve} govori kao {to si prije govorila!” (Bilje`i gaBuharija.) Me|utim, Allah, d`.{., obavje{tavao je ponekad poslanike o nekim gajb stvarima.On o tome ka`e: “On tajne zna i On tajne Svoje ne otkriva, osim kome htjedne odposlanika!” (El-D`inn, 26)KO JE “MUVEHHID” - ONAJ KO U SVEMU ISKAZUJE ALLAHOVU JEDNO]U? Ko opovrgne ove tri vrste {irka i ne pripi{e Allahu druga i bude smatrao Allaha, d`.{.,Jedinim u njegovom bi}u (zatu), u Njegovim svojstvima, i samo se Njemu bude obra}aou dovi i putem ibadeta, on se naziva muvehhidom, i zaslu`it }e sve po~asti koje supredvi|ene za muvehhide. Me|utim, onaj koji bude iskazivao Allahovu jedno}u samo unekim aspektima, a ne u svim, ne smatra se muvehhidom i na njega se odnose sljede}eAllahove rije~i: “A da su oni druge Njemu ravnim smatrali, sigurno bi im propalo ono{to su ~inili.” (El-En‘am, 88) “Ako bude{ druge Allahu ravnim smatrao, tvoja }e djela sigurno propasti,a ti }e{ izgubljen biti!” (Ez-Zumer, 65) Onaj ko se pokaje i opovrgne {irk smatra se muvehhidom. Na{ Allahu! U~ini nas odonih koji Te u svemu smatraju Jedinim, a ne u~ini nas mnogobo{cima! MALI [IRK I NJEGOVE VRSTE U mali {irk spada svako sredstvo (put) koje mo`e da vodi u veliki {irk, ali nije nastupnju ibadeta i ne izvodi iz islama. Me|utim, ubraja se u velike grijehe. U mali {irk spada: 1. Malo licemjerstvo i pretvaranje pred ljudima. Ovdje spada i to kada onaj koji radi u ime Allaha i klanja u ime Allaha, ta svoja djelai namaze izvr{ava na najbolji na~in kako bi ga pohvalili ljudi. Allah, d`.{., ka`e: “Ko `udi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen neka ~ini dobradjela i neka, klanjaju}i se Gospodaru svome, ne smatra Njemu ravnimnikoga!”(El-Kehf, 110) A Muhammed, a.s., rekao je: “Najvi{e od ~ega se za vas bojim jeste mali {irk - rija’(pretvaranje). Allah }e na Sudnji dan, kada bude nagra|ivao ljude za njihova djela, re}i:
  24. 24. 26 Tevhid i {irk‘Idite onima kojima ste se pokazivali i vidite ho}ete li kod njih na}i nagradu!’” (Hadis jevjerodostojan, a bilje`i ga Ahmed.) 2. Zaklinjanje ne~im drugim, mimo Allaha Ibn- Abbas objasnio je ovu vrstu {irka kao slu~aj kad ~ovjek rekne svome prijatelju:“Ono {to je htio Allah i {to si htio ti!” U ovaj {irk spadaju i rije~i: “Da nije bilo Allaha i tog i tog ~ovjeka!” A dozvoljeno jere}i: “Da nije bilo Allaha, a zatim tog i tog!” Muhammed, a.s., ka`e: “Ne govorite kako je htio Allah i kako je htio taj i taj, ve} recite:‘Kako ho}e Allah, a zatim taj i taj!’” (Hadis je vjerodostojan, a bilje`e ga Ahmed i drugi.) NEKI OBLICI MANIFESTIRANJA [IRKA Oblici {irka koji su rasprostranjeni danas u islamskom svijetu glavni su razlog nesre}emuslimana i onoga {to im se de{ava, kao {to su zemljotresi, ratovi, neredi i sve vrstepatnje koje je Allah, d`.{., spustio na muslimane zbog njihovog udaljavanja od tevhida ipojavljivanja {irka u njihovom vjerovanju i pona{anju. Dokaz za to jesu razni oblici manifestiranja {irka, u ve}ini muslimanskih zemalja,koje su mnogi muslimani ubrajali u islamske. Poznato je da je islam do{ao da uni{tividove {irka ili pojave koje vode u {irk. Najva`niji vidovi manifestiranja {irka su sljede}i: 1. Obra}anje dovom nekome drugom, mimo Allaha Naro~ito je to vidljivo u kasidama i ilahijama, koje se u~e prilikom mevluda ili drugihprigodnih sve~anosti. Jednom sam ~uo sljede}u ilahiju: “O prvaku Poslanika, o moj osloncu, ti si Allahova vrata i moja uzdanica. I na dunjalukui na ahiretu, o Allahov Poslani~e, uzmi me za moju ruku. Niko mi te{ko}e lahko}omzamijeniti ne}e, osim tebe, o kruno po{tovanja!” (Tad`ul - hadreti) Kad bi ovo Poslanik, a.s., ~uo, ne bi imao ni{ta s time, jer niko ne mo`e olak{atipote{ko}e osim Allaha, d`.{. Sli~ne su i pjesme koje se pi{u u novinama, ~asopisima iknjigama, u kojima se tra`i pomo}, potpora i pobjeda od Poslanika, evlija i dobrih ljudi,koji su svi nemo}ni da pru`e pomo}. 2. Sahranjivanje evlija (bogougodnika) i dobrih ljudi u d`amijama
  25. 25. Tevhid i {irk 27 U ve}ini muslimanskih zemalja mogu se u nekim d`amijama vidjeti nadsvo|enikaburovi, a neki ljudi mole i tra`e ispunjenje molbi od onih koji su ukopani u timkaburovima. Poslanik, a.s., zabranio je to rije~ima: “Allah je prokleo `idove i kr{}ane, jer su kaburove njihovih poslanika pretvorili ubogomolje.” (Muttefekun alejhi) Ako nije dozvoljeno sahranjivanje poslanika u d`amijama, kako mo`e biti dozvoljenosahranjivanje {ejhova i uleme? Treba imati na umu da se ovom umrlom ponekad upu}ujudove, mimo Allaha, {to prouzrokuje {irk, a islam zabranjuje {irk i putove koji vode donjega. 3. Zavjetovanje evlijama Neki ljudi zavjetuju se da }e prinijeti `rtvu ili pokloniti novac nekom odre|enom evliji,{to spada u {irk i nije dozvoljeno ispunjenje toga zavjeta, jer zavjet spada u ibadet, aibadet zaslu`uje samo Allah, d`.{. On ka`e: “Gospodaru moj, ovo {to je u trbuhu mome je zavjetujem samo na slu`buTebi, pa primi od mene, jer Ti, zaista, sve ~uje{ i zna{!” (Ali-‘Imran, 35) 4. Prino{enje `rtava (klanje) kod kaburova poslanika i evlija I kad bi nijet prilikom prino{enja `rtve bio u ime Allaha, i tada bi to ulazilo u djelamnogobo`aca (mu{rika), zato {to su klali `rtve kod figura njihovih kipova, koji predstavljajunjihove evlije (za{titnike). Dokaz za to su Poslanikove, a.s., rije~i, koje glase: “Prokleo je Allah onoga koji kolje (prinosi `rtve) nekome drugom, mimo Allaha!”(Bilje`i ga Muslim.) 5. Tavaf - obilazak oko kaburova poslanika i evlija Kao {to je obilazak oko kabura Gejlanije, Rifaije, Bedevija, Husejna i drugih; tavafspada u ibadet i nije dozvoljeno osim obilaska oko Ka’be, {to dokazuju Allahove rije~i: “I neka oko Hrama drevnog obilaze.” (El-Had`d`, 29) 6. Obavljati namaz okrenut prema kaburu nije dozvoljeno, jer Muhammed,a. s., ka`e: “Ne sjedajte na kaburove i ne klanjajte prema njima!” (Bilje`i ga Muslim.) 7. Putovanje u svrhu posje}ivanja kaburova Putovanje u svrhu posje}ivanja kaburova, radi beri}eta ili obavljanja namaza, nije
  26. 26. 28 Tevhid i {irkdozvoljeno , jer Poslanik, a.s., ka`e: “Ne kre}e se na put da bi se posjetile d`amije, osimradi posjete triju d`amija: Mesd`idul - harem (Kaba), moja d`amija (u Medini) i Mesd`idul- aksa.” (Muttefekun alejhi) Ako bismo htjeli putovati u Medinu, rekli bismo: “Idem posjetiti Poslanikovu d`amiju,a zatim da poselamim Poslanika.” 8. Vladanje po zakonima koji nisu od Allaha Vladanje po zakonima koji nisu od Allaha, kao {to su ljudski zakoni, koji su opre~niKur’anu i vjerodostojnom sunnetu, ako se smatra dozvoljenim vladanje po tim zakonima.Ovome li~e i fetve koje izdaju neki {ejhovi, a te fetve su kontradiktorne i opre~ne islamu,kao npr. namjerno progla{avanje kamate dozvoljenom, za koju je Allah nagovijestio ratonima koji je uzimaju. 9. Pokoravanje vladarima, alimima i {ejhovima u stvarima koje su suprotneKur’anu i vjerodostojnom sunnetu To se zove {irk u pokornosti, ali samo ako onaj koji se pokorava bude smatraodozvoljenim pokoravanje onima kojima se pokorava. Muhammed, a.s., ka`e: “Nema pokornosti stvorenju u grije{enju prema Stvoritelju.”(Hadis je vjerodostojan, a bilje`i ga Ahmed.) Allah, d`.{., ka`e: “Oni, pored Allaha, bogovima smatraju sve}enike svoje, i monahe svoje,i Mesiha, sina Merjemina, a nare|eno im je da se samo jednom Bogu klanjaju,nema boga osim Njega. On je vrlo visoko iznad onih koje oni Njemu ravnimsmatraju.” (Et-Tevba, 31) Huzejfe je protuma~io obo`avanje sve}enika i monaha od `idova, pokoravanje njimau onome {to su oni zabranili i dozvolili, (tj. ne{to u~inili haramom a ne{to halalom).
  27. 27. Tevhid i {irk 29 TURBETA I MEZAROVI (KOJI SE POSJE]UJU) Turbeta koja se nalaze u islamskim zemljama: [amu, Iraku, Egiptu i drugim, nisu uskladu s islamskim nau~avanjima, a Muhammed, a.s., zabranio je podizanje gra|evina(zidanje) na kaburovima. U vjerodostojnom hadisu stoji: “Allahov Poslanik zabranio jeukra{avanje kaburova, sjedenje i zidanje na kaburovima.” (Bilje`i ga Muslim.) U drugom, vjerodostojnom predanju, koje bilje`i Tirmizi, stoji: “I da se pi{u natpisi nakaburu...” (Kur’an, poezija i sl.) 1. Mjesta na kojima se nalaze ovi mezarovi, turbeta i druga obilje`ja, u ve}ini slu~ajevasu la`na. Tako je Husejn, sin Alijin, r.a., poginuo kao {ehid u Iraku i njegovo tijelo nijepreba~eno u Egipat. Zato kabur u Egiptu, koji se smatra njegovim kaburom, ustvari tonije. A najve}i dokaz za to jeste postojanje “njegovog kabura” u Iraku, Egiptu i [amu.Drugi dokaz jeste taj {to ashabi nikada mrtve nisu sahranjivali u d`amijama, jer jePoslanik, a.s., rekao: “Allah je prokleo `idove i kr{}ane zato {to su kaburove njihovihposlanika pretvorili u bogomolje.” (Muttefekun alejhi) Mudrost (hikmet) ovoga jeste da d`amije ostanu potpuno ~iste od mnogobo{tva.Allah, d`.{., ka`e: “D`amije su Allaha radi i ne molite se pored Allaha nikome!” (El-D`inn, 18) Pouzdano se zna da je Poslanik, a.s., ukopan u svojoj ku}i, a ne u d`amiji, aemevije su pro{irile d`amiju u ~iji sklop je u{ao i kabur, a bolje bi bilo da to nisuuradili! Husejnov kabur se sada nalazi u jednoj d`amiji i ljudi obilaze oko njega i tra`eispunjenje njihovih molbi, koje se upu}uju jedino Allahu, d`.{., i nikome vi{e. Tako nekitra`e ozdravljenje, otklanjanje nevolja i sl., a na{a vjera od nas tra`i da samo Allahuupu}ujemo molbe i da samo obilazimo oko Kabe. Allah, d`.{., ka`e: “I neka oko Hrama drevnog obilaze.” (El- Had`d`, 29) 2. Kaburi Zejnebe, k}eri Alijine, r.a., u Egiptu i Damasku la`ni su, jer ona nije umrla niu Egiptu ni u [amu, a dokaz za to jeste to {to se njen kabur nalazi i u Egiptu i u Damasku.
  28. 28. 30 Tevhid i {irk 3. Islam zabranjuje izgradnju kubeta nad kaburovima, pa makar se radilo o stvarnimkaburovima, kao {to je Husejnov kabur u Iraku, Gejlanijev u Bagdadu, [afijin u Egiptu,zbog prethodno spomenutog hadisa, a dozvoljava gradnju kubeta na d`amijama. Pri~ao mi je jedan iskreni starac da je vidio ~ovjeka kako klanja okrenut prema kaburuGejlanija (Abdul - Kadira), a ne prema Kibli. Ovaj starac ga je posavjetovao da to neradi, a on mu je odgovorio: “Ti si vehabija!” Kao da nije ~uo Poslanikove rije~i: “Nesjedajte na kaburove i ne klanjajte prema njima!” (Bilje`i ga Muslim.) 4. Ve}inu turbeta u Egiptu izgradila je dinastija Fatimija. Ibn - Kesir u knjizi “El - bidajeven - nihaje”, u 11. tomu, na strani 346. o njima ka`e: “Kafiri, fasici, gre{nici, ateisti,naznabo{ci nije~u islam, a pravac obo`avalaca vatre ispravnim smatraju.” Ove je nevjernike ra`alostilo kada su vidjeli da su d`amije pune vjernika koji klanjaju,jer ti nevjernici preziru muslimane. Zato su razmi{ljali kako da muslimane odvrate odd`amija, pa su izgradili la`ne kaburove, kubeta i turbeta i govorili da su u njima ukopaniHusejn i Zejneba. Zatim su priredili prigodne sve~anosti, kako bi privukli ljude, a sebe sunazvali fatimijama, kriju}i se iza imena Fatime. Zatim su muslimani od njih prihvatili ovunovotariju koja ih je odvela u {irk, a za nju su ulo`ili ogroman novac koji im je neophodanza kupovanje oru`ja, kako bi branili svoju vjeru i ~ast od neprijatelja. 5. Imetak koji su muslimani dali za izgradnju kubeta, mezarova i nadgrobnihspomenika ne koristi mrtvima, a da su ovaj imetak dali siromasima, to bi koristilo i `ivimai mrtvima; a da ne govorimo da je gradnja nad kaburovima strogo zabranjena, o ~emu jebilo govora.Muhammed, a.s., rekao je Aliji, r.a.: “Nemoj ostaviti kip, a da ga ne sru{i{, i ne pro|i pored izdignutog kabura, a da ga nesravni{ sa zemljom!” (Bilje`i ga Muslim.) Islam dozvoljava da kabur malo bude uzdignut,kako bi se znalo za njega. 6. Zavjeti (novac i drugo) koji se ispunjavaju za du{u umrlih i ostavljaju na kaburovimaili turbetima spadaju u veliki {irk. Taj novac s haramom uzimaju oni koji se brinu za~isto}u i odr`avanje tih mjesta, a ponekad taj novac tro{e ~ine}i grijehe i zadovoljavaju}isvoje strasti, te tako onaj koji je dao novac jer se zavjetovao, kao i onaj koji ga je uzeo,u~estvuju u grijehu. A da je taj novac dan kao sadaka siromasima, od njega bi imalikoristi i `ivi i mrtvi, a onome koji je dao sadaku, Allah, d`.{., bi, po Svojoj volji, ispunionjegove `elje i dove. Na{ Allahu, poka`i nam istinu istinom i uputi nas da je slijedimo izavolimo, a poka`i nam zabludu zabludom i uputi nas da je se klonimo i da je mrzimo!
  29. 29. Tevhid i {irk 31[TETNOST [IRKA I SMUTNJA KOJU PROUZROKUJE [irk je veoma {tetan po `ivot pojedinaca i dru{tva, te prouzrokuje nered i smutnju nazemlji. [tetnost {irka ogleda se u sljede}em: 1. [irk je poni`enje za ~ovje~anstvo [irk je poni`enje i omalova`avanje ljudskog dostojanstva, umanjivanje njegovevrijednosti i uloge. Allah, d`.{., je ~ovjeka u~inio halifom na zemlji, po~asito ga i podu~ioimenima i nazivima svih stvari, pot~inio mu sve {to je na nebu i Zemlji i dao mu daraspola`e svim {to je oko njega. Me|utim, ~ovjek ~esto ne poznaje svoju vrijednost, teje neke dijelove svemira uzeo za svoja bo`anstva kojima se pokorava i time se ponizuje. Ima li ve}eg poni`enja za ~ovjeka nego kada vidi kako milioni ljudi u Indiji sve dodanas obo`avaju kravu, koju je Allah, d`.{., stvorio da slu`i ~ovjeku dok je u `ivotu i da~ovjek jede njeno meso nakon {to je zakolje. Neki muslimani, pak, borave kod kaburova i molbe upu}uju mrtvima, koji su samoAllahovi robovi i ne mogu nanijeti ni {tetu ni korist. Husejn, r.a., nije mogao sprije~iti dabude ubijen, pa kako mo`e od drugih otkloniti neda}e ili im priu{titi neku korist? Mrtvaci trebaju na{e dove koje }emo upu}ivati Allahu za njih, a ne}emo njimaupu}ivati dove mimo Allaha. Uzvi{eni Allah ka`e: “A oni kojima se oni umjesto Allahu klanjaju, ni{ta ne stvaraju; oni su i samistvoreni; tvar su, nisu `ivi i ne znaju kada }e biti o`ivljeni.” (En-Nahl, 20 - 21) I ka`e Uzvi{eni Allah: “A onaj ko bude smatrao da Allahu ima iko ravan - bit }e kao onaj koji je sneba pao i koga su ptice razgrabile ili kao onaj kojega je vjetar u daleki predioodnio.” (El-Had`d`, 31) 2. [irk je plodno tlo za legende, bajke i sujevjerje [irk je plodno tlo za legende, bajke i sujevjerje, jer razum onoga koji vjeruje u postojanjedrugih sila koje djeluju u svemiru, pored Allaha, kao {to su zvijezde, d`ini, duhovi i utvare,
  30. 30. 32 Tevhid i {irkpostaje potpuno pripravan da prihvati sve izmi{ljotine i da povjeruje svakom la{cu. Tako {irk gatara, ~arobnjaka, vra~ara, sihirbaza i drugih, koji tvrde da imaju znanje ogajbu koji poznaje samo Allah, ima dobru pro|u u dru{tvu. U ovakvom dru{tvu veoma jerasprostranjeno neslije|enje zakona uzro~nosti i posljedica. 3. [irk je veliki zulum - nasilje On je nasilje nad istinom, jer je najve}a istina da nema drugog boga osim Allaha, inema drugog Gospodara i Vladara osim Njega. Me|utim, mnogobo`ac smatra bo`anstvomne{to drugo, mimo Allaha, i za Vladara smatra nekog drugog, mimo Njega. [irk je i velikizulum - nasilje nad samim sobom, jer je mnogobo`ac u~inio sebe robom stvorenju poputnjega ili, pak, manje vrijednom od njega, a Allah, d`.{., u~inio ga je potpuno slobodnim.[irk je i nasilje prema drugima ljudima, jer onaj koji nekoga smatra bogom, pored Allaha,d`.{., ~ini mu zulum, jer mu je dao ve}a prava nego {to ih, ustvari, ima. 4. [irk je izvor straha i zabluda Onaj ~iji razum prihva}a izmi{ljotine i vjeruje zabludama osje}a strah sa svih strana,jer se oslanja na vi{e bo`anstava koja nisu u stanju pribaviti sebi korist ili otkloniti {tetu.Zato se atmosferom kojom vlada {irk, {iri sujevjerje i strah bez ikakvog vidljivog uzroka.Allah, d`.{., ka`e: “Mi }emo uliti strah u srca onih koji ne}e da vjeruju, zato {to drugeAllahu ravnim smatraju kojima Allah nije dao nikakav dokaz; D`ehennem}e njihovo boravi{te postati i grozno }e prebivali{te nevjernika biti.”(Ali - Imran, 151) 5. [irk unaza|uje korisna djela On u~i ljude da se oslanjaju na posrednike i zagovara~e te tako ostave korisnadjela i ~ine grijehe, smatraju}i da }e ovi posrednici biti njihovi zauzima~i kod Allaha. Touvjerenje bilo je prisutno kod predislamskih Arapa o kojima Allah, d`.{., ka`e: “Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu ni nauditi, niti immogu kakvu korist pribaviti, i govore: ‘Ovo su na{i zagovornici kod Allaha!‘Reci: ‘Kako da Allahu kazujete da na nebesima i na Zemlji postoji ne{to, aOn zna da ne postoji?‘ Neka je hvaljen On i vrlo visoko iznad onih kojesmatraju Njemu ravnim!” (Junus, 18) Kr{}ani rade neka nedopu{tena djela, smatraju}i da je Mesih (Isus) iskupio grijeheprilikom raspe}a; neki muslimani ostavljaju vad`ibe (du`nosti) i ~ine zabranjena djela,oslanjaju}i se na {efaat (zagovaranje) Muhammeda, a.s., i pored toga {to njihov plemenitiPoslanik ka`e svojoj k}eri Fatimi:
  31. 31. Tevhid i {irk 33 “O Fatima, k}eri Muhammedova, tra`i iz mog imetka koliko god ho}e{, ja ti kodAllaha ne mogu ni{ta pomo}i!” (Bilje`i ga Buharija.) 6. [irk prouzrokuje vje~ni boravak u D`ehennemu [irk je uzrok ljudske propasti na dunjaluku i vje~ne patnje u D`ehenemu. “Allah, d`.{., }e mu ulazak u D`ennet zabraniti i boravi{te njegovo D`ehennem}e biti, a nevjernicima niko ne}e mo}i pomo}i.” (El-Maida, 72) A Muhammed, a.s., ka`e: “Onaj ko umre a bude molio, mimo Allaha, drugoga, u}i }eu Vatru!” Bilje`i ga Buharija.) 7. [irk dovodi do razjedinjenja islamskog ummeta Allah, d`.{., ka`e: “I ne budite od onih koji Mu druge ravnim smatraju, od onih koji su vjerusvoju razbili i u stranke se podijelili, svaka stranka zadovoljna onim {toispovijeda.” (Er-Rum, 31 - 32) REZIME Potpuno je jasno iz onoga {to je navedeno da je {irk veoma zna~ajna pojava od kojese treba ~uvati, izbjegavati je, te se bojati da se ne upadne u njega, jer je on najve}igrijeh i uni{tava sva dobra djela koja ~ovjek radi na korist ummetu i cijelom ~ovje~anstvu.Allah, d`.{., ka`e: “I Mi }emo pristupiti djelima njihovim koja su u~inili i u prah i pepeo ihpretvoriti.” (El-Furkan, 23) DOZVOLJENI NA^IN PRIBLI@AVANJA (UMILJAVANJA ALLAHU) Allah, d`.{., ka`e: “Pribli`avajte se Allahu pokorno{}u i djelima kojima je On zadovoljan.” [erijatski dozvoljeno pribli`avanje Allahu jeste ono koje nare|uju Kur’an i Poslanik, a.s.,i onako kako su to radili ashabi. Postoji vi{e vrsta pribli`avanja Allahu, d`.{., a najva`nije su: 1. Pribli`avanje Allahu putem imana
  32. 32. 34 Tevhid i {irk Allah, d`.{., spominjuju}i pribli`avanje Njegovih robova putem imana, ka`e: “Gospodaru na{, mi smo ~uli glasnika koji poziva u vjeru: ‘Vjerujte uGospodara Va{eg!‘ - i mi smo mu se odazvali. Gospodaru na{, oprosti namgrijehe na{e i pre|i preko hr|avih postupaka na{ih, te u~ini da poslije smrtibudemo s onima dobrim.” (Ali- Imran, 193) 2. Pribli`avanje Allahu putem iskazivanja Njegove jedno}e - tevhid Kao {to je Junus, a.s., molio Allaha, kad se na{ao u utrobi kita: “Pa poslije u tminama zavapi: ‘Nema boga, osim Tebe, hvaljen neka si!,a ja sam se zaista ogrije{io prema sebi!‘ - odazvasmo se i tegobe ga spasismo;eto, tako Mi spasavamo vjernike!” (El-Enbija, 87) 3. Pribli`avanje Allahu Njegovim lijepim imenima Allah, d`.{., ka`e: “Allah ima najljep{a imena i vi Ga njima zovite.” (El-Eraf, 180) 4. Pribli`avanje putem Allahovih atributa Pribli`avanje putem Allahovih atributa, kao {to su rije~i Muhammeda, a.s.: “O `ivi iOdr`avatelju svega! Tvojom milo{}u od Tebe tra`im pomo}!” (Hadis je dobar. Bilje`i gaTirmizi.) 5. Pribli`avanje Allahu putem dobrih djela Pribli`avanje Allahu putem dobrih djela, kao {to su: namaz, pokornost roditeljima,po{tovanje tu|ih prava, emanet, iskrenost, spominjanje Allaha, u~enje Kur’ana, dono{enjesalavata na Poslanika i ljubav prema njemu i njegovim ashabima, te druga dobra djela.U Muslimovom “Sahihu” bilje`i se vjerodostojno kazivanje o trojici prijatelja koji su ostalizatvoreni u jednoj pe}ini pa se svaki od njih obratio Allahu dobrim djelima koja su u~inili.Jedan je po{tovao pravo svojih najamnika, drugi je dobro ~inio svojim roditeljima, a tre}ise bojao Allaha tako {to se sa~uvao zinaluka, pa je Allah, d`.{., dao da se otvori izlaz izpe}ine zbog njihovih dobrih djela. 6. Pribli`avanje Allahu ostavljanjem grijeha Odricanje od grijeha kao {to su alkohol, zinaluk i druga zabranjena djela; uprethodnom primjeru spomenuto je kako se jedan od trojice ljudi zatvorenih u pe}inipribli`io Allahu ostavljaju}i zinaluk.
  33. 33. Tevhid i {irk 35 Dana{nji muslimani Dana{nji muslimani ostavili su dobra djela i pribli`avanje Allahu putem njih, a nastojese pribli`iti Allahu putem djela drugih ljudi, koji su me|u mrtvima, postupaju}i suprotnoPoslaniku i njegovim ashabima. Pribli`avanje Allahu Pribli`avanje Allahu tra`e}i od Poslanika i dobrih ljudi, pod uvjetom da su `ivi, damole Allaha za tebe. Prenosi se da je jedan slijepi ~ovjek do{ao Poslaniku, a s., i rekaomu: “Moli Allaha da me izlije~i!” Poslanik mu je rekao: “Ako ho}e{, ja }u za tebe molitiAllaha, a ako ho}e{ da se strpi{, to ti je bolje!” ~ovjek mu re~e: “Moli Ga!” Zatim mu jePoslanik, a.s., naredio da se lijepo abdesti i da klanja dva rekata, a zatim da u~i ovudovu: “Moj Allahu! Molim Te i obra}am Ti se putem Tvog Poslanika, Poslanika milosti!”“O Muhammede, ja se pomo}u tebe obra}am mome Gospodaru radi moje potrebe,kako bi mi bilo udovoljeno. Moj Allahu! Primi njegovo zauzimanje za mene i mojezauzimanje za njega!” To je ~ovjek uradio, pa je ozdravio. (Hadis je sahih, a bilje`i gaAhmed.) U hadisu se govori da je Poslanik, a.s., molio Allaha, d`.{., za jednog slijepca (Poslanikje bio `iv), pa mu je naredio da moli Allaha sam za sebe da se obrati Allahu da primi{efaat Poslanikov, pa je Allah primio njegovu dovu. Ova dova preko Poslanika, a.s.,jeste samo za njegova `ivota i ne mo`e se dova putem Poslanika u~iti nakon njegovesmrti, jer ashabi to nisu radili, a i ovaj slijepac ne bi imao nikakve koristi poslije Poslanikovesmrti. [ERIJATOM ZABRANJENO PRIBLI@AVANJE ALLAHU Zabranjeno pribli`avanje Allahu jeste ono koje nema osnove u vjeri, a postojinekoliko vrsta zabranjenog pribli`avanja: 1. Pribli`avanje Allahu putem mrtvih i tra`enje potreba i pomo}i od njih Ne smije se od mrtvih tra`iti pomo} i zauzimanje kod Allaha kao {to se de{ava
  34. 34. 36 Tevhid i {irkdanas, a to nazivaju tevessulom (ispravnim pribli`avanjem), {to nije ta~no, jer je tevessultra`enje potreba od Allaha putem dozvoljenih sredstava, kao {to su dobra djela, iman,spominjanje Allahovih lijepih imena. A upu}ivanje dova mrtvima jeste okretanje od Allaha,{to je veliki {irk, jer Allah, d`.{., ka`e: “I pored Allaha, ne moli se onome ko ti ne mo`e ni koristiti ni nauditi,jer ako bi to uradio, bio bi, uistinu, nevjernik!” (Junus, 106) 2. Pribli`avanje Allahu putem poslanikove li~nosti Ovo spada u novotariju, jer to ashabi nisu radili i jer se Omer, r.a., pribli`avao Allahuputem dove Abbasove, r.a., za njegovog `ivota. Omer, r.a., nije molio Allaha prekoPoslanika, a.s., nakon {to je Poslanik, a.s., umro, a hadis: “Pribli`avajte se Allahu putemmoje li~nosti”, nema nikakve osnove, kako ka`e Ibn - Tejmije. Ovaj novotarijski na~in pribli`avanja Allahu vodi u {irk i to u slu~aju da ~ovjek smatrada treba postojati posrednik izme|u njega i Allaha, kao npr. zapovjednik, vladar, jer je topore|enje stvorenja sa Stvoriteljem. Ebu- Hanife ka`e: “Mrzim da se Allahu obra}am putem nekog posrednika!” 3. Tra`enje od Poslanika, a.s., da u~i dovu nakon svoje smrti [to se ti~e tra`enja od Poslanika da u~i dovu nakon svoje smrti, kao kad ka`e{: “OPoslani~e, moli Allaha za mene!” - to nije dozvoljeno jer ashabi to nisu radili, {to jePoslanik, a.s., i rekao: “Kad umre ~ovjek, prestanu njegova djela, osim u tri slu~aja:trajne sadake, znanja kojim se koriste ljudi i dobrog djeteta, koje moli Allaha za njega!”(Bilje`i ga Muslim.)
  35. 35. Tevhid i {irk 37 SADR@AJPREDGOVOR ......................................................................................................................................... 5ZNA^AJ TEVHIDA ................................................................................................................................ 7NEKI FADILETI TEVHIDA .................................................................................................................... 8 TEVHID JE UZROK SRE]I I BRISANJU GRIJEHA ....................................................................... 9 NEKE KORISTI TEVHIDA ............................................................................................................... 9 NEPRIJATELJ TEVHIDA .............................................................................................................. 11 STAV U^ENJAKA O PITANJU TEVHIDA ..................................................................................... 12 SUKOB TEVHIDA I [IRKA ............................................................................................................ 15 SUD (PRESUDA) PRIPADA SAMO ALLAHU, D@.[. ................................................................... 17REZIME ................................................................................................................................................ 19 [TA IMA PREDNOST: ISPRAVNO VJEROVANJE (AKIDA), ILI VLAST? ................................... 19 VELIKI [IRK I NJEGOVE VRSTE ................................................................................................. 20 VRSTE VELIKOG [IRKA .............................................................................................................. 20 PRIMJER ONOGA KO DOVE UPU]UJE NEKOME DRUGOME, MIMO ALLAHA .............................................................................................................................. 22 KAKO ]EMO OPOVRGNUTI [IRK? ............................................................................................ 23 KO JE “MUVEHHID” - ONAJ KO U SVEMU ISKAZUJE ALLAHOVU JEDNO]U? ............................................................................................. 25 MALI [IRK I NJEGOVE VRSTE .................................................................................................... 25 NEKI OBLICI MANIFESTIRANJA [IRKA ...................................................................................... 26 TURBETA I MEZAROVI (KOJI SE POSJE]UJU) ........................................................................ 29 [TETNOST [IRKA I SMUTNJA KOJU PROUZROKUJE ............................................................. 31REZIME ................................................................................................................................................ 33 DOZVOLJENI NA^IN PRIBLI@AVANJA (UMILJAVANJA ALLAHU) ........................................... 33 [ERIJATOM ZABRANJENO PRIBLI@AVANJE ALLAHU ............................................................. 35

×