,t    RADOSLAV KATIČIĆ  Zeleni lug    Tragovima svetih pjesama    naše pretkršćanske starine                   Ibis grafik...
SadržajPredgovor                                                                                                          ...
Hrt i sokol     · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · . . . . . . · · · · · · · · · . . . . . . . . . . . . . . .   ...
Predgovor            e bez ganuća stupam s ovim rukopisom pred čitatelje.N            Bilo mi je, eto, dano da zaokružim i...
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine200 l. na njemačkom jeziku gotovo u svakom godištu i to on...
Predgovoršto mi je zbog svega što ta naša institucija znači i pridonosi osobitačast i radost. Neka ovom knjigom budem mati...
UvodO           vdje se iznose rezultati istraživanja i studija koji su bili           potaknuti uočenim podudarnostima iz...
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starineautentičan glas. Dobiva se tako da nam sami stari Slaveni ...
Uvodjezika, svakoj od njih u njezinoj tradiciji. Obradba tih ulomaka,njihovo slaganje i uvrštavanje u njima nadređene sadr...
Zeleni lug -.. Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starineknjizi, kako se s razlogom može ustvrditi, nema malo. Ob...
Uvod?Oliodjelaca kojima se žetve nižu jedna za drugom, mnoge su seYcĆ nanizale, a oni se nadaju i očekuju da će se i dalje...
Trudan hodK          ao što je oluja s oblacima i grmljavinom, munjama i gro­          movima, ognjem i vodom, svojom tajn...
Zeleni lug -- Tragovim a svetih pjes am a n aše pretkršćanske starine                      Ovdje će se poći tragom praslav...
Trudan hod?okazalo da je, protivno svakomu razboritom očekivanju, to ipakmoguće, pa da se tu i tamo doseže čak vremenska d...
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine              [3]     Pisan Vuzem prošao, zelenJuraj doša...
Trudan hod     Sad se već razabire dosta toga. Onaj koji hodi tu je označen kao::eien juraj ili, opušteno, samo jura. On h...
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine                  ophodničkoj pjesmi rečeno je dakle jasno...
Trudan hod      Jurjevo hodanje u tim je ophodničkim pjesmama motiv i druk­čijih tekstovnih sklopova. Tako su zabilježene ...
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine                    O pripadnosti tih stihova istoj usmeno...
Trudan hodnigdje ne naziva svetim. Čini se kao da je kršćanstvo toga pjevanekako suzdržano.      No sve su to samo bolje i...
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine                        I tu je ista unutrašnja rima. Sve...
Trudan hod    Navedene potvrde pokazuju da je u pjesmama hrvatskog jurjev-skog i bjeloruskog uskršnjeg ophoda dobro potvrđ...
Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine                  ulomci praslavenskih poganskih obre...
Trudan hod     U tom odlomku tekstovni sklop nosi rima urodziwy - chodziwy.                    TvorbenaOna nije nego lagan...
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine                   Potvrđena je i inačica [!urb J po pole...
Trudan hodus-jriutan otežavati, latinski trudere gurati, pritiskivati, irski trototeklina, kavga.      Nosivo ustrojstvo t...
Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine                      - >>Po tvojoj njivi sam Bog hodi, sa...
Trudan hod=uhovi. Taj svetak izbacuje žito, tj. čini da proklija. Za njim dolazi"·      eti Petar (29. lipnja) i sitnom ki...
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine                   Apyroe CBRTO - IOpHif-EropHif:        ...
Trudan hod        stoljnjaci, sve stoljnjaci, sve sa šarama, sve sa šarama, izvezeni.        Za tim su stolovima sve svetk...
Zeleni lug .- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine    Nebeska     se uključuju i nebeska svjetlila: mjesec ...
Trudan hod        a Tpenil: rrpa3AHHK - l1AMI rrpopoK.        OH Me)!(H e)!(HHaA, eTonf eTaBHA.                           ...
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine                 rodonosni hod godine, u hrvatskim se pro...
Trudan hod         Velika maša, svakom grmu paša.                                   Mala maša         Mala maša, sve u kup...
Zeleni lug ._ Trago vima svetih pjesama naše pretkršćanske starine                mitsko zbivanje. A poslije pokrštenja, k...
Trudan hodobrede. 22 Nizovi svetaka što počinju o Božiću ne bi po tome moglibiti izravan nastavak poganske tekstovne preda...
Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine                           aTaMKHYY 3HMAIO, rrycbQHY p ac...
Trudan hod    I tu Juraj ključem, i to zlatnim, otvara zemlju i pušta rosu, pa se                            jura otvara  ...
Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine                           - >>Sveti Uskrs s crvenim jajc...
Trudan hod      .facT bi rycThi Ha He6e 3Be3Ahi,      qan�eil ryc�eil y cAayHoro My)J{a,                                  ...
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Katicic 2010 zeleni lug
Upcoming SlideShare
Loading in …5
×

Katicic 2010 zeleni lug

5,423 views

Published on

0 Comments
4 Likes
Statistics
Notes
  • Be the first to comment

No Downloads
Views
Total views
5,423
On SlideShare
0
From Embeds
0
Number of Embeds
1
Actions
Shares
0
Downloads
70
Comments
0
Likes
4
Embeds 0
No embeds

No notes for slide

Katicic 2010 zeleni lug

  1. 1. ,t RADOSLAV KATIČIĆ Zeleni lug Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Ibis grafika Matica hrvatskaKatedra Čakavskog sabora Općine Mošćenička Draga rtJo-<3> Zagreb l Mošćenička Draga 2010.
  2. 2. SadržajPredgovor vUvod lTrudan hod 7 l. Hoditi - roditi 9 2. Pisan - zelen 4S 3. Dalek put Sl 4. Juraj glavu siječe ............ ........................ ..... . 7S S. Jarilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 6. Nacrt rekonstrukata 104Zeleni lug 113 l. Mlada nevjesta po gradu se šeće ......................... 114 . 2. Lug - luka ................................... ............. lSS 3. Braća i djeveri ............................................ 169 . 4. Sveta svadba u lugu ........ ....... .............. ......... 190 . S. Susret na vodi 203 6. Pregled rekonstrukata 206Zlatna jabuka .. ... . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . .. . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . 209 l. Igrala je zlatna jabuka .................................... 209 2. Puno gospode 232 3. Otvarati gradu vrata 242 4. Devet braće sve zlatara 262 S. Nešto je u vrtu zazvonilo 271 6. Most okićen biserjem 28S
  3. 3. Hrt i sokol · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · . . . . . . · · · · · · · · · . . . . . . . . . . . . . . . 293 l. Vodi hrta i sokola 293 2. Kuna kapa 303 3. Jurjevi hrti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 322 4. Nacrt rekonstrukata ...................................... 328 S. Sutra ćete dalek put putovat ............................ 330 . 6. Tuđe i svoje .............................................. 355 .Jurjev konj 371 l. Konja za djevojku 371 2. Konj mladoženja 382 3. Ljubi! ju je i ostavil ju je kakonoti livadu zelenu 387Zaglavak 431Sažetci poglavlja 437Zusammenfassungen 442Literatura 449Sigle 462Kazalo imena i pojmova . ..................................... 469Bilješka o autoru 489
  4. 4. Predgovor e bez ganuća stupam s ovim rukopisom pred čitatelje.N Bilo mi je, eto, dano da zaokružim i ovaj drugi dio sinte­ tičkoga prikaza rezultata svojih dugogodišnjih istraživač­kih radova. Ispunili su desetljeća. Kako sam najavio u predgovoru>>Božanskomu boju«, ovdje se, pošto je sustavno izloženo što je bilomoguće saznati o svetim slavenskim pjesmama koje pjevaju o veli­kim bogovima, sučeljenim Perunu i Velesu, sustavno izlaže ono štoje bilo moguće saznati o obrednom pjevu koji se kao u grozdovimanakupio oko Perunove djece, boga Jarila i božice Morane, mlado­ženje i nevjeste svete svadbe, koja svakoga proljeća nanovo pokrećerodnost godine. Još 1 984. počeo sam svoja istraživanja na tragu praslavenskihobrednih pjesama sačuvanih u usmenoj književnosti, takozvanojfolklornoj, upravo s knjigom Višnje Huzjak o Zelenome Jurju(1 9 57) u ruci jer su me na nju upozorili Ivanov i Toporov ( 1 974) ,kojih mi je sintetička knjiga tada otvorila vidik na mogućnosti štoih pruža rekonstrukcija praslavenskih svetih tekstova u indoeurop­skoj perspektivi, u persperktivi koju su upravo oni otvorili. »VedaSlavena«, kako je to 1 874. izrazio Stjepan Verković, odjednom mije prestala biti fantazmagorija i postala vrlo opipljiva realnost. Ondasam i sam počeo ustrajno istraživati jer su već prvi rezultati obećava­li uspjeh, a Ivanov i To po rov baš tomu području nisu obraćali punupozornost. Bilo je tu mnogo toga da se nađe i uradi. Rezultate toga istraživanja objavljivao sam u Bečkom slavistič­kom godišnjaku (Wiener Slavistisches Jahrbuch) od 1 987. pa do
  5. 5. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine200 l. na njemačkom jeziku gotovo u svakom godištu i to onimredoslijedom kojim sam što otkrivao bez obzira na logiku samogapredmeta. Drukčije tada još nije bilo moguće. Druge sam rezultatekoji se tiču božice velike majke u hijeratskom pjesništvu pogan­skih Slavena i Balta već sintetizirao i objavio u knjizi »Gazdarica navratima« (Die Hauswirtin am Tor, 2003.), također na njemačkomjeziku. Bilo bi doista lijepo da uzmognem podastrijeti svojim čitate­ljima još i hrvatsku verziju te knjige, koja je u nas ostala vrlo slabopoznata i osim u najužem stručnom krugu potpuno neprimijećena.Tada bi prikaz rekonstrukcije pretkršćanskih obrednih pjesama sta­rih Slavena, a po tome i još nepokrštenih Hrvata, koliko je meniznan, bio doista zaokružen i pristupačan našoj kulturnoj javnosti.No hoće li se to moći ostvariti nije, dakako, samo u mojim rukama. Stvari su tekle tako da u sintetičkom prikazu što ga donosi ovaknjiga u većoj mjeri nego u »Božanskom boju« donosim rezultatevlastitih istraživanja, a nešto manje izvješćujem o rezultatima dokojih su došli drugi. Kako s tim stoji, razabrat će se iz bilježaka,u kojima se uvijek pozivam na svoje starije publikacije. Kao i u»Božanskome boju«, tako se i ovdje u bilješkama jasno razabire oda­kle mi što. Neka dakle ovom rukopisu bude sretan put u ruke čitatelja, aoni neka vide što im on može dati i neka sude o njem. Meni pakpreostaje da izreknem svoju zahvalnost svima kojima ju dugujemza ostvarenje svoje autorske zamisli. Tu je i opet gospodin VeseljkoVelčić i Katedra Čakavskog sabora Općine Mošćenička Draga, oda­kle je potekla prva inicijativa za ovaj nakladnički pothvat. Zatim iopet Tomo Vinšćak koji je i sada najpripravnije preuzeo dužnostda bude glavni urednik knjige i sa živim zanimanjem zauzeto pra­tio njezino nastajanje. Tu je Krešo Krnic, nakladnik, i njegova Ibisgrafika, koji su preuzeli sve tehničke i organizacijske poslove oko nje, suvereno ih obavili, a on je kao izvršni urednik oblikovao ovuknjigu kao predmet, i opet majstorski. Veliku zahvalnost dugujemMatici hrvatskoj koja je prihvatila da bude sunakladnik ove knjige,
  6. 6. Predgovoršto mi je zbog svega što ta naša institucija znači i pridonosi osobitačast i radost. Neka ovom knjigom budem matičar. Njima dugujemnajveću zahvalnost, pa im ju ovdje od srca i izričem. No tu je i Vitomir Belaj, koji, kada se o mojem predmetu radi,zajedno s Tomom Vinšćakom predstavlja Odsjek za etnologiju ikulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,a s te mi je strane dolazilo veliko ohrabrenje i snažni prijateljski po­ticaj . Napokon bih htio izreći zahvalnost i mnogim drugima kojimaju također dugujem jer su na razne načine pomagali pri nastajanjuove knjige. Tu su i opet moji suradnici, kolege i prijatelji MislavJežić u Zagrebu i Georg Holzer u Beču, koji su pomno pratili mojrad na području kojim se bavi ova knjiga i u brojnim razgovori­ma bitno pomogli da raščišćujem pojmove oko toga. Posebno samzahvalan svojoj suradnici Milki Jauk Pinhak koja se također od sa­moga početka živo zanimala za moj rad na tom području i krozgodine uložila mnogo truda u organizaciju mojih predavanja o timtemama na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ta su pakpredavanja mnogo pomogla da se polože temelji pisanju ovih knji­ga. Zahvaljujem napokon i opet svojim slušačima na sveučilištimau Beču i Zagrebu, koji su svojim zanimanjem, upitima i primjedba­ma snažno poduprli taj istraživački pothvat, zahvaljujem osobamakoje su prijateljski pratile moj rad, svojim me zauzetim zanimanjembodrile da ne posustanem i stalno podsjećale kako rezultate trebaučiniti pristupačnima i na hrvatskom jeziku, zahvaljujem, napokon,ništa manje nego svima spomenutim, i svojoj supruzi loanni koja jesvojom brigom, svojim razumijevanjem i svojom strpljivošću omo­gućivala da se autorski posao, zahtjevan i mukotrpan, ipak privodikraju. Svima njima izričem svoju iskrenu zahvalnost jer se bez njihova knjiga ne bi čitateljima našla u rukama. Početkom lipnja 2009. Radoslav Katičić
  7. 7. UvodO vdje se iznose rezultati istraživanja i studija koji su bili potaknuti uočenim podudarnostima između turopolj­ skih jurjaških pjesama i tekstova usmene književnostidrugih naroda slavenskoga jezika. Pokazalo se, sasvim neočekivano,da se njihovom poredbom čvrsto stupa na praslavensko tlo. Polazećitako za tragom tekstova slavenskoga pretkršćanskog obreda godiš­nje rodnosti, treba opet reći sve ono što je već izneseno u uvoduknjige »Božanski boj«1 jer su metodske pretpostavke i tu posve iste.Bez toga ostaje ono što se ovdje izlaže nepotpuno. Nema, međutim,smisla tu ponavljati što je već objavljeno. Stoga će svatko tko sedoista ozbiljno zanima za predmet posegnuti za onim sveskom. UzUvod koji objašnjava metodu važno je tu i prvo poglavlje one knjigejer se u njem prikazuje i donekle ilustrira povijest takvih istraživa­nja. Ipak, valja i ovdje naglasiti da je predmet ovih istraživanja re­konstrukcija praslavenskoga sakralnog pjesništva, koliko je onamoguća, a ne rekonstrukcija slavenskih mitova, kako se to običnozamišlja. Istina, u obrednim se tekstovima kazuju mitska zbivanja iizražavaju mitski odnosi, pa je rekonstrukcija oko koje se ovdje na­stoji važna za poznavanje slavenske mitologije i vjerskih predočaba,uvodi nas neposredno u praslavensku vjersku doživljajnost, ali je totako upravo zato što se identificiraju ulomci autentičnih tekstova islažu u cjelinu, koliko nam oni to dopuštaju, pa nam tako slaven­sko poganstvo progovara svojim izvornim riječima i slušamo njegovl Katičić, 2008a, 1-10.
  8. 8. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starineautentičan glas. Dobiva se tako da nam sami stari Slaveni tu govoreo svojoj mitskoj slici svijeta. Predmet ove knjige blisko je, dakako, povezan s narodnim godiš­njim običajima svih naroda slavenskoga jezika, pa tako i hrvatskoga,i od istraživanja tih običaja kako ga provode etnologija i kulturnaantropologija dobivaju se važni podatci, neophodni pri rasuđivanjuo rekonstrukciji tekstova i pri njezinu obrazlaganju. Za slabije upu­ćene ili površnije promatrače sve se to slijeva u jednu nerazmrsivucjelinu. To važnije je stoga ovdje istaknuti da temeljno gledište oveknjige nije niti etnološko niti antropološko, predmet joj nisu nitivjerovanja, niti običaji, nego tekstovi i njihova povijest. A upravo toje filologija u pravom i danas često zanemarenom smislu. Temeljno je metodska oruđe ovoga istraživanja etimologija,utvrđivanje srodnosti po postanju i prvotnoga značenja riječi. Niječak pretjerano reći da mu je rezultat u prvom redu prinos slavenskojetimologiji. Dakako, ne proučavanju nepovezanih slavenskih riječikakvo nam se obično predstavlja u etimološkim rječnicima, negoriječi spletenih u relevantne tekstove i kontekste, mitske i obred­ne, i stoga kulturno relevantnih i estetski izražajnih do mjere kakvase inače u kulturnoj svijesti ne povezuje s etimologijom. Te riječi,tumačene etimološki, tu nose i prenose vrijednosti. Otkrivaju namnepoznate slojeve kulturne baštine koja nam je pripala zajedno snašim slavenskim jezikom. Takvo istraživanje nije samo suho sta­rinoznanstvo i bavljenje onim što je bilo, pa prošlo, nego otkriva ipredstavlja žive vrijednosti koje su naše, a mi toga i nismo svjesni.Može se stoga reći i da je to nov i još neuobičajen pristup etimolo­giji koji u prvi plan postavlja njezinu relevantnost za kulturu, i tone samo jezičnu. Tu se onom koji ne žali truda da doista razumijeotvaraju neslućeni vidici. Koliko god se nastojalo da se predmet ove knjige iznese cjelovito,u njegovoj je naravi da je bitno fragmentaran. Sve Što se ovdje iznosizasnovano je na ulomcima pretkršćanskih obrednih tekstova kojisu pronađeni i prepoznati u usmenim književnostima slavenskih
  9. 9. Uvodjezika, svakoj od njih u njezinoj tradiciji. Obradba tih ulomaka,njihovo slaganje i uvrštavanje u njima nadređene sadržajne cjelinenigdje ne može potpuno poništiti fragmentarnu narav toga materi­jala. Ona pruža otpor predmeta sintetičkomu razmišljanju i tako uovim razlaganjima ostaje prisutna trajna napetost između obojega.Tek kad se to ima na umu, može se ovo razlaganje i doista primjere­no razumjeti. Naravno, na takvoj podlozi ne dobiva se ona zaokru­žena cjelovitost na koju smo navikli od etnoloških i antropološkihtumačenja narodnih običaja i vjerovanja. Njihovim istraživačimamaterijal, naime, upravo zadaje cjelovitost, a ovima ga njihov uskra­ćuje. Gdjegod je u ovom razlaganju stavljena točka, doista pažljivičitatelj većinom bi htio dalje. No tu se prate tragovi, a oni se moguslijediti samo onoliko koliko se pokazuju. Pripovijest se u pravilu nemože ispripovijedati baš do kraja. Prekida se tamo gdje se dalje nebi kretalo po čvrstoj podlozi. Tragovi se mogu slijediti samo dotledokle doista vode. A oni ne će uvijek dovesti dotle dokle bi se zapra­vo htjelo. Uzevši pak sve u svemu, cjelovitost i dovršenost prikazakoja se postiže u ovoj knjizi veća je nego bi se očekivalo znajući odčega taj prikaz polazi. To već samo po sebi pokazuje da je trag kojise slijedi autentičan. Rekonstrukcija takve vrste zasnovana je na podudarnostima. Tesu podudarnosti takve i toliko tijesne da se ne može razumno pret­postavljati kako su nastale slučajno. Opravdano je stoga uzimati dasvjedoče o zajedničkom podrijetlu usmenih tekstovnih predaja kojese uspoređuju. Sve je tu tako na kraju krajeva pitanje vjerojatno­sti. To pak znači da konačne i nepobitne sigurnosti u tome nema.Kako god vjerojatni pojedini zaključci bili, svaki od njih može bitii pogrješan. Sve je to etimologija, a i najbolja etimologija može,kako pokazuje istraživačko iskustvo, biti pogrješna. S time daklevalja računati. Među zaključcima koji se iznose u ovoj knjizi, uzasve nastojanje da ih ne bude, ima sigurno i pogrješnih. No važno jeda ta vjerojatnost bude koliko je samo moguće manja. Kad konver­gira prema nuli, svrha je u potpunosti postignuta. Toga pak u ovoj
  10. 10. Zeleni lug -.. Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starineknjizi, kako se s razlogom može ustvrditi, nema malo. Obrednepjesme poganskih Slavena ostavile su jasnije tragove u usmenojknjiževnosti današnjih slavenskih naroda nego bi to itko očekivao. Mitologija godišnje rodnosti, a ona, kakva je bila kod starihSlavena, predmet je ove knjige, ima mnogo paralela u najrazličiti­jih naroda svijeta. Počevši od egipatskih predaja o bogovima lzidii Ozirisu, pa do predaja zemljoradničkih naroda dalekoga Istokai srednje Amerike tu je sva sila toga što se upravo nudi za vrlozanimljive i poticajne tipološke poredbe. No u ovoj knjizi sve jeto ostavljeno po strani, onako kako je objašnjeno već u Uvodu u»Božanski boj«, ne zato što od toga ne bi bilo dobiti i poticaja spo­znaji za kojom teži ova knjiga, nego zato što će dobit biti još većaako se prvo raščiste odnosi među genetski srodnim predajama, ato su u našem slučaju slavenske, pa s njima osobito blisko srodnebaltičke i napokon one svih ostalih indoeuropskih jezika, koliko seovamo mogu uključiti svojim materijalom. Tek pošto se pozorno isabrano raščiste genetski odnosi, dat će istraživanje tipoloških srod­nosti doista ono što se od njihova uključivanja u razmatranje možeočekivati. Bez toga razlikovanja i postupnosti u postupku nastajezbrka, a ona nije korisna nikojoj spoznaji. Koliko god je širem kru­gu zainteresiranih čitatelja često teško prihvatljivo takvo ograničenjeistraživačkoga vidokruga, ono je, kako je jasno svakomu tko umijeznanstveno misliti, u najboljem interesu pouzdanoga snalaženju upredmetu ovoga istraživanja. To je istraživanje dosljedno usmjerenona tekstove i ostaje u okvirima njihove genetske srodnosti, srodnostipo podrijetlu, i upravo time što je tako ograničeno prinosi najvišešto se može postići cjelovitoj spoznaji predmeta, koja, dakako, obu­hvaća mnogo više od samo toga. No time što se nestrpljivo negodu­je nad ograničenjem i odbija ga ne zahvaća se predmet potpunije icjelovitije. Mit godišnje rodnosti prikazuje, preneseno na razinu vjerskihpredočaba, ciklički tijek zbivanja u svijetu, kakav se opet i opet po­navlja u godišnjim krugovima. To je izraz životnoga iskustva ljudi
  11. 11. Uvod?Oliodjelaca kojima se žetve nižu jedna za drugom, mnoge su seYcĆ nanizale, a oni se nadaju i očekuju da će se i dalje nizati bezpredviđenog obvezatnoga kraja. Tako će sve novim naraštajima bitiosigurano preživljavanje i hrana. U takvu doživljavanju zbivanje uS>ijeru nije linearno, ne kreće se prema zacrtanom cilju, ne pred­stavlja napredak, nego se opet i opet vraća na početak i onda krećeonako kako se već i prije kretalo. U tome kretanju prijelomne sutočke već unaprijed određene. Uvijek su iste, a tijek vremena svodise na krug godine. Obredne pjesme prate to kretanje, a obred mupo shvaćanju ljudi pomaže da se ostvaruje kako je predviđeno. Zaljude je životno važno da se tu ništa ne poremeti jer uza svu usta­ljenost kruženja godine konačne sigurnosti nema, stalno je prisutnastrepnja ne će li šiktanje i bujanje zelenila, ne će li žetva možda ipakiznevjeriti. Moć obreda i njegovih svetih tekstova pokreće se i prizi­Yau pomoć da to spriječi. To je smisao tekstova kojima se bavi ovaknjiga i koji se u njoj rekonstruiraju, dakako samo onoliko koliko je�o moguće. S tim na pameti treba ju i čitati.
  12. 12. Trudan hodK ao što je oluja s oblacima i grmljavinom, munjama i gro­ movima, ognjem i vodom, svojom tajnovitom strahotom i proizvoljnom nepredvidljivosti snažno zaokupila pozor­nost ljudi i dala motive mirotvornoj stvaralačkoj moći, te postalanosivom gredom mitske slike svijeta i jednom od bitnih sastavnica Olu a i godišn a j jnjegova skrovitog ustrojstva, isto ju je tako bujnom darežljivosti i rodnostpoželjnom omamom zaokupio i potaknuo godišnji ciklus svojimnaglim pokretanjem rodnosti, biljne i životinjske, i njezinim pot-punim zamiranjem kad se godina spusti sa svojega vrha i približidnu, ciklus dakle koji donosi urod i time čovjeku omogućuje život,a onda ga, suočenog sa sumrakom godine, prepušta tjeskobnomočekivanju svojega povratka i zebnji hoće li mu urod dotle doteći. Kada se ima pred očima koliko su dugo, pretvarajući se od lova­ca i skupljača u poljodjelce i pastire, ljudi svake godine tjeskobnočekali hoće li im polja i stoka opet roditi, od čega je zavisilo golopreživljavanje, lako je razumjeti da se oko toga zbivanja ovio mit i Godišnji obredda je na njem utemeljen obred. Vjerovalo se da takav obred podu- i njegov apreda a jpire to zbivanje, da pomaže rodnosti godine i time ljudima održavažiYot. Taj se obred, dakako, sastojao od čina i riječi. Imao je svojepropisane radnje i svoje propisane tekstove. Tragove pak toga kakavje taj obred bio u poganskih Slavena umjesno je tražiti u predajnimobičajima i usmenoj književnosti slavenskih naroda, koji su svi, ikraj neizbježnoga izmjenjivanja i nepovratnoga gubljenja, kakoelemenata tih čina s njihovim tekstovima, tako i samih njihovihstruktura, ipak skupa s jezikom čuvali i neprekinutu nit te predaje.
  13. 13. Zeleni lug -- Tragovim a svetih pjes am a n aše pretkršćanske starine Ovdje će se poći tragom praslavenskih tekstova u kojima se obredno kazuju mitovi vezani za godišnji ciklus rodnosti. Ti nam se tekstovi, dakako, nigdje nisu očuvali, ali su njihovi ulomci koji Ulomci su se osobito snažno i dojmljivo usjekli u pamćenje, veći ili manji, obrednih a uvijek razdrobljeni i ponešto izmijenjeni, poslužili kao materijal tekstova pri gradnji tekstova usmene književnosti na slavenskim jezicima, u usmenoj poslužili su kao pjesnički ukras u tekstovima folklornih književnih književnosti rodova kakvi su došli do nas i ostali nam zapisani kad su se za njih u 1 9 . i 20. stoljeću stali zanimati ozbiljni i neumorni istraživači i skupljači. Da bi se otkrili i utvrdili takvi ulomci, valja tražiti tekstovne sklopove kojih je izričaj uočljivo arhaičan, rječnik praslavenski, i razaznaju se kao strano tijelo, koji se čak i sadržajno tek slabo suvislo uklapaju u kazivanje folklornoga teksta kakav je došao doPrepozn av anje nas. Tada se može pretpostaviti da su se takvi izražajni sklopoviulom ak a starih našli u tim tekstovima usmene književnosti samo zato jer se, kad obrednih su nastajali, još pamtilo da se tako pjeva ili kazuje, pa je ljudi- tekstova ma bilo drago opet to slušati i ponavljati, makar sada i u drugom kontekstu. Samo iznimno očuvali su se tekstovi koji nastavljaju staru obrednu predaju u njezinoj prvotnoj funkciji, koliko god iz­ mijenjeni i prilagođeni novim prilikama i potrebama. To je kao kad arheolozi nađu ostatke antičke arhitekture na mjestu gdje su bili postavljeni već u starini, pa kažu da su nađeni in situ »na - svojem (prvotnom) položaju«. U tim je slučajevima istraživački pristup bitno olakšan. Ali pretpostavka se o praslavenskom podri­ jedu takve tekstovne predaje doista potvrđuje tek ako se glasovno podudarni uzorci istoga izričajnog sklopa nađu u više slavenskih predaja usmene književnosti. T eško je tako iz čista mira zamisliti da su u usmenoj književno­ Doista se jesu sti slavenskih naroda, kako je došla do nas, očuvani ulomci pogan­očuv ali ulomci skih obredenih tekstova, sakralnoga pjesništva iz pradavnine, i to obrednoga toliko da se odade može steći bar nekakav uvid u njezine izražajne pjev a sklopove i u mitske sadržaje koji se kazuju u njoj. Ali iskustvo je
  14. 14. Trudan hod?okazalo da je, protivno svakomu razboritom očekivanju, to ipakmoguće, pa da se tu i tamo doseže čak vremenska dubina indoeu­ropskoga sakralnog pjesništva, kojega je slavensko jedna predajnagrana.1 l. Hoditi - roditiDa bi se krenulo tragom tekstova praslavenskoga obreda rodnosti, ]urjevski ophodizanimljivo polazište nude upravo hrvatski godišnji običaji. Na sjeve-rozapadu Hrvatske i u neposredno susjednim krajevima Slovenije2ubilježen je običaj jurjevskih ophoda. Na dan svetoga Jurja (23.rraYnja) skupina mladeži, mladića i djevojaka, okićena svježim ze-lenilom i noseći barjak obilazi selom od doma do doma. Jedno odnjih osobito je opremljeno prolistalim granama. To je zeleni Juraj.Sudionici ophoda zovu se jurjaši i jurjašice.3 Uz jurjevski ophod?ienju se pjesme. One predstavljaju vrlo čvrsto integriran pramen:.rsmene predaje. Ako se dakle pokaže da ta tekstovna predaja potje-.:c još iz pretkršćanskih vremena, to je primjer očuvanja poganskihobrednih tekstova u funkciji. e jednoj takvoj ophodnoj pjesmi javlja se stih: jura hodi Kudjura hodi, tudpole rodi Miklaušić 105 -poije rodi Tu pada u oči unutrašnji srok. Isti se unutrašnji srok javlja u5tihu još jedne jurjaške pjesme:-�- Kud vam Đuro odi, tud vam poije rodi. H 17 Ti stihovi u pjesmama u kojima su došli do nas nemaju čvršćegakonteksta. U još jednoj pjesmi u kojoj se javlja varijanta toga istogstiha kontekst je obilan i vrlo kompaktan: Lp. Katičić 2005a; 2005b; 2006a; 2006b; 2008a, gdje se izdašno upućuje na te­ :ndjnu stariju literaturu. P�ofesor Vitomir Belaj upozorio me je na to da su to upravo oni dijelovi Slf,JHI�J�Sl .-oji ma se može utvrditi »hrvatski supstrat<<.- .."sp. Huzjak 1957.
  15. 15. Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine [3] Pisan Vuzem prošao, zelenJuraj došao, iza one gore, u to ravno polje. Daru ga, daru jte jte,]uru zelenoga ! Kudajura odi, tuda polje rodi. Nijejura svaki dan, već u ljetujedan dan. H7 Isti taj kontekst, iako ni približno tako kompaktan i suvisao, ra­ zabire se i za stih od kojega je počelo ovo razmatranje [I] . U onoj se pjesmi naime pjeva: [4] ]apo, mamo, ho gledet jte zelenogaJurja! Nijejuro saki den, nek vu letujeden den. Pisan Vuzem prošel, zelen Juro došel. NijeJuro saki den, nek vu letujeden den.juraj hodi. Ze zelene goreIpak dolazi vu to ra (v }no pole. kao jahač Nijejuro saki den, nek vu letujeden den. Na zelenom kon jeku na pisanom voleku. Nijejuro saki den, nek vu letujeden den. Kudjura hodi, tudpole rodi. Kudjurajaše zelen kitum maše. Miklaušić 105 Kad se tu skupe svi elementi, vidi se da je to jako razveden i mnogo rahliji isti onaj kontekst koji je i u [3] , samo što je tamo znatno kompaktniji i tekstovno čvršće integriran. To pak da Juraj hodeći dolazi kao jahač, koliko god je u sebi protuslovno, u usme­ noj je predaji čvrsto integrirano: [4a] Prošelje, prošelpisani Vuzem, došelje, došel zelenijuraj, na zelenom konjiću, na pisanom voliću. Š br. 4987
  16. 16. Trudan hod Sad se već razabire dosta toga. Onaj koji hodi tu je označen kao::eien juraj ili, opušteno, samo jura. On hoda i dolazi, a prije njegahoda, dolazi i prolazi Vuzem, Uskrs, i on opisan bojom, ali kaopisan, što će reći obojen, šaren, a pri toj predodžbi prevladava(:rYeno. Za Uskrs se oboje jaja, pisanice, i ona su obojena, šarena, aposebno se među njima ističu crvena. Glagol hoditi javlja se tu u trilika: hodi, prošelje i došelje. Nije to dakle samo hodanje, nego je idolažnje i prolaženje. To je očito hod na dugu stazu. Tu hode jedanza drugim Uskrs i Juraj. Dolaze i prolaze. Uskrs je svetak, pa je i Prolazi crveniJuraj, ili opuštenije Jura, Đuro, također svetak, dakle dan sv. Jurja, Uskrs, dolaziJurjevo. Jurjevo obično i dolazi poslije Uskrsa. Očito se dakle radi zeleni]urajo kalendaru. Dolaženje i prolaženje svetkovina izriče se tu kao daneke osobe hode, dohode i prohode. Uočiti valja da tekst ophodnepicsme ne govori o svetom Jurju, nego naprosto o Jurju, pa i Juri,Đuri. Tu kršćanska crkvenost nimalo nije istaknuta, pa se i Uskrs,�oii se iz nje baš nikako ne može izdvojiti, povezuje samo s pisa-.:;icama, a one su običaj koji po sebi nije niti crkven niti kršćanski,·.·.:rojatno kod Slavena stariji i od kršćanstva i od crkve. Ako se tu::..:dvojbeno i radi o kršćanskim crkvenim svetkovinama, osjeća secio je u tekstu ophodnih pjesama to prigušena. Nisu to crkvene?icsme, pa niti pučke. 5Yetkovine dakle hode jedna za drugom, dohode i prohode, ali Svetkovine0 .=em se tu zbilja radi, to kazuje posljednji stih navedenoga odlom- dohode"-l J:. On zaokružuje sadržajnu cjelinu: Nije jura svaki dan, već i prohode:. Jjeru jedan dan. U pjesmi u kojoj se to ponavlja kao pripjev [4]:c su riječi osobito istaknute. Pokazuju se kao dominantno važne.T u se razabire da je jura dan, i to jedan dan, upravo Jurjevdan, i� se njegovo hodanje odnosi upravo na taj dan. Tada jura hodi. Svake se godine: uYodi se i vremenski okvir. To je leto godina. Jurjev hod vraća vra ća odredenis.c S>·ake godine na određen dan. To je ono što se izriče grčkom dan�icći EllXVlO<; godina, u čem je stegnut izraz EVL aurr<fl na isti ..im iduće godine), upravo onda kad se navršila godina dana.4 U-" -__-s p. Katičić 1992, 67-69.
  17. 17. Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine ophodničkoj pjesmi rečeno je dakle jasno, ako i samo implicitno, da se tu radi o onom što mi danas zovemo godišnjim ciklusom. Jurjeva zelen kita povezuje njega, kojega pjesma zove i zeleni juraj, još očitije sa svježim zelenilom što je o njegovu danu počelo Zaleni/o tjerati. A o tome Što on hodi može se, kako se ovdje vidi, govoriti i tako da se kaže kako jaše. To valja utvrditi i pamtiti, kako god se iz onoga što je do sada skupljeno nikako ne može razumjeti jer je hoditi jedno, a jahati nešto sasvim drugo. No kada Juraj jaše, onda mu je konj također zelen: na zelenom konjeku [4). Zelen konj, konj zelenko, to je konj bijelac s blijedim sivim pjegama. No jura jaši i na Pisan - zelen pisanom voleku [ 4], na šarenom volu, kakva zovu šaronja. I opet se u tekstu javlja pisan i zelen, tek sada u obrnutu slijedu. Jurjevo hodanje pokreće rodnost polja: Kud jura hodi, tud po­ ije rodi [1], [2] i [3]. Takav iskaz je u tim ophodnim pjesmama to Urod i žetva znatniji što rodnost polja, urod i žetva, ne prevladavaju u njima kao motiv. U njima se ističe bujanje zelenila, pupanje listova, tjeranje mladica, nicanje trave, dakle buđenje vegetacije kakvo je pod kraj mjeseca travnja živa prisutnost. Urod i žetva još su daleko. Važan je motiv u tim pjesmama, dakako, i Jurjevo hodanje, njegovHoditi - roditi dolazak. Dolazak koji pobuđuje nicanje, pupanje i listanje. Važna im je stoga bila i unutrašnja rima hoditi - roditi jer se, takva dojmljiva, odnosi na Jurjevo hodanje. Nju su stoga unijeli u neke malobrojne ophodničke pjesme jer su jurjaši svojim hodanjem obredno oponašali Jurjevo hodanje i time ga podupirali. S tom unutrašnjom rimom i s njezinim neposrednim kontekstom ušlo je ono: jura hodi, poije rodi, a time i polje i njegova rodnost u te ophodničke pjesme, pa je tako to došlo i do nas. Već time se unutrašnja rima i njezin kontekst pokazuju Nicanje kao ostatak starijega sakralnog pjesništva. U njem je mitsko kazivanje i p upanje obuhvaćalo i urod polja i žetvu, što je sve konačno proizlazila iz pro­ ljetnoga nicanja, tjeranja i pupanja kojim se svake godine pokretala vegetacija. To i jest pravi smisao onoga: neg u letu jedan dan. Mit i Vegetacijski na njem zasnovan obred nije se odnosio samo na buđenje vegetacije, ciklus nego na čitav njezin godišnji ciklus, životno presudan za čovjeka.
  18. 18. Trudan hod Jurjevo hodanje u tim je ophodničkim pjesmama motiv i druk­čijih tekstovnih sklopova. Tako su zabilježene riječi kojima jurjaši,potpuno se identificirajući sa zelenim Jurjem, mole ukućane kojimasu došli na dvor da ih obdare:[5] T nadelajte zelena jurja - kirales! u Zelena ju rja, daleka puta - kirales! Dalek put I daleka puta, trudnoga hoda - kirales! H4 Kazuje se dakle da zeleni Juraj hodajući prevaljuje dalek put i daje to trudan hod. Tu je glagol hoditi tvorbenom preoblikom zastup- Trudan hodljen deverbativnom imenicom hodo. Gipkost tvorbenih preoblikaizrazit je rekvizit poetike praslavenskoga hijeratskog pjesništva. Da su ti izrazi čvrst sastojak obrednih formula u tekstovima pro­ljetnih ophoda pokazuje i druga potvrda iz jurjaške pjesme:[6] Pak nadelite nas devo jčice - kiroles! Nas devojčice i zelena ju rja - kiroles! Zelenajurja z daleka puta - kiroles! Z daleka puta, našega truda - kiroles! Trudnoga hoda - kiroles! Nodilo 688 Pripjev kirales l kiroles svjedoči o utjecaju kršćanske liturgije. Toje iskvaren zaziv kyrie eleison. A u pjesmi se kazuje da Juraj dolazećimora prevaliti dalek put, i da to za njega predstavlja trudan hod, što je jurjev hodpraslavenski tekstovni sklop (vidi dolje str. 60-61) . Ali, kako je već poklanja urodistaknuto: kuda jura hodi, tudapoije rodi [I], [2] i [3]. Trudan Jurjevhod na dalekom putu donosi polju rodnost, poklanja ljudima urod. Trag iste tekstovne predaje, iako u drukčijem kontekstu, prepo­znaje se i u istarskoj pjesmi iz Zarečja. Ona nije ophodna. Tamo udijalogu govori dragi dragoj:[7] Ah predraga ljuba mo ! ja Daleki su puti mo ji; ti hoditi ne biš mogla. Daleki puti - Letati ću s tičicami ak su puti po gorami, plavat i ću s ribicami ak po moru su tiputi. IK 2, 160, br. 161
  19. 19. Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine O pripadnosti tih stihova istoj usmenoj tekstovnoj predaji svje­ doče riječi dalek put, ovdje u množini, u kontekstu s hoditi. A što je to razgovor drage i dragog ne udaljuje se previše od jurjaških pjesama, jer se iz njih razabire da Juraj kad hodi dolazi na svadbu.5 U praslavenskom izvorniku bilo je obredno kazivanje mita mnogo bogatije i razrađenije nego je u oskudnim ulomcima koji su se od toga očuvali i koje je do sada pošlo za rukom prepoznati. Sve preko unutrašnje rime hodi - rodi izdvojen je tako iz mase jurjaških ophodnih tekstova odlomak, cjelovit u sebi i izrazom i Skrovito sadržajem, koji kazuje jedno mitsko zbivanje i time otkriva, jednim ustrojstvo dijelom, skrovito ustrojstvo svijeta. Taj dio skrovitoga ustrojstva svijeta svijeta čovjeku je životno važan, a njegovo poznavanje omogućuje da se primjerenim obredom ljudima umnaža dobrobit. Već sama suvislost mitskoga sadržaja u tome tekstovnom sklopu upućuje na njegovu starinu i izvornost. K tomu dolazi i to da su riječi koje nose mitski sadržaj toga odlomka, a to su hoditi, roditi, polje, pisan, zelen, konj, vol, nije, svaki, dan, ljeto, jedan, dalek, put, trudan, hod - daPraslavenske su sve te riječi redom praslavenske, tek glasovnom mijenom pre­ riječi oblikovane u hrvatske. To dakako potvrđuje pretpostavku da bi se tu moglo raditi o praslavenskoj starini. Štoviše, te riječi pripadaju i indoeuropskom sloju praslavenskoga rječnika i time nas vode u još dublju davninu. J edino ime glavne osobe toga kazivanja, jura j, ili opuštenije jura, Đuro, nije ime praslavenskoga podrijetla. To je ime kršćansko svetačko, preuzeto iz grčkoga Georgios (frwQyLoc;), Georgios ­ koje su Slaveni rano, već u prvom dodiru s kršćanstvom, posvojili juraj u glasovnom likujurbjb. Odade hrvatski juraj. Ako je hrvatski tek­ stavni sklop što je ovdje izdvojen praslavenski, na što ima razloga pomišljati, onda je ime glavnoga junaka tu mlađa kršćanska zamje­ na za starije praslavensko ime, pogansko. To je pogansko ime u tekstovnom sklopu kakav je došao do nas dobilo svoju interpretatio christiana. Poganstvo toga pjevanja time je prikriveno. Ipak, već je uočeno da se Juraj u ulomcima pjesama što su ovdje navedeni 5 Usp. Katičić 1987b, 30-32; 2003b, 83. Vidi i dolje 1 19-208.
  20. 20. Trudan hodnigdje ne naziva svetim. Čini se kao da je kršćanstvo toga pjevanekako suzdržano. No sve su to samo bolje ili slabije utemeljene, više ili manjevjerojatne pretpostavke. Kako god za njih ima dobrih razloga, štoje ovdje i pokazano, na doista se čvrsto tlo stupa tek onda kad se Drugiuzmogne pokazati da je ta tekstovna predaja glasovno podudarna u slavenski jezicipodudarnim tekstovnim sklopovima prisutna i u usmenoj književ-nosti drugih slavenskih jezika. Tada se sigurno staje na praslavenskotlo. Unutrašnja rima po kojoj je izdvojen taj tekstovni sklop susrećese ne samo u hrvatskim, nego i u bjeloruskim ophodnim pjesma­ma, i to uskršnjim, također proljetnim.6 Bjeloruski pak ophodnicipjevaju: Cs>IThi lO pali rro rroA.HM xaA3HY Bjeloruska:sJ Aa )!(HTO paA3H). BHAeHCKHH secTHIIK 18 91, 93 predaja ->>Sveti je Juraj po poljima hodio i žito je rodio.« Tu je unutrašnja rima ona ista hoditi - roditi (xaA3rry - paA3H)),a tu je i pole (no IIOiVIM) , tek je konstrukcija rečenice nešto druk- juraj hodi,čija. Osoba koja hodi i tu je Jurb tek se tu izričito kaže da je to jb, žito rodikršćanski svetac. On tu hodi po poljima i time čini da žito rodi.�erna dvojbe da je to isti obredni tekst kao u hrvatskim jurjaškimpjesmama, samo neznatno preoblikovan. On je, kako se time poka-zuje, doista praslavenski. Potvrđuje to i druga bjeloruska ophodnička pjesma. Tu taj tek­stavni sklop poprima dijaloški oblik: [Ae, CB.i!ThiH 10p3li, rrpbi3a6asHyc>I? juraj hodi, - Do M.il)l(aX xaAIIy, rraiiiHIO paAIIy, čini da njiva >IpaJO rriiiĆ>HKY CB>ITOMY B.HAIIqKy, rodi CB.HTĆ>MY B>IAHqKy Ha 6eAhi rriipa)I(Kll. p 8, 167 - >>Gdje si se, sveti Jurju, zadržao? - Po međama sam hodio, činio da njiva rodi jaru pšenicu svetomu Vazmu, svetomu Vazmu za bijele piroške.«6 To su takozvane voločobničke pjesme. Usp. o njima Katičić, 2008a, 85.
  21. 21. Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine I tu je ista unutrašnja rima. Sveti Juraj hodi po međama, tj. po graničnim brazdama,? dakle po poljima, onako kako se po njima ide da ne bude štete, i čini da budu rodna pšenicom od koje se me­ lje bijelo brašno. Kazuje se isto mitsko zbivanje istom tekstovnom strukturom, ali je ona tu nešto razrađenija i obogaćena dojmljivim detaljima. Isto takve bjeloruske ophodničke pjesme zapisane su i latinicom, poljskom grafijom. Jezik im je ipak bjeloruski, kako god se na prvi pogled može učiniti da je poljski. Tu se javljaju već poznate tekstov­ ne strukture: juraj hodio, [lO] fjsiefviatjjepo1fbierdli sie, žito rodio adzinJurij nie ubirdlJ sie, japdpolu chadzilJ, ijta radzilJ F 5, 675, br. 158 9 - ))Svi su se sveti okupili, jedino Juraj nije bio na okupu, nego je po polju hodio, žito rodio.« Isti tekstovni sklop, samo s gramatičkim obilježjem sadašnjosti, a ne prošlosti kao u ostalim do sada navedenim bjeloruskim potvr­ dama, javlja se i u ovoj ophodničkoj pjesmi: [ll] SwiatjJurajpa mieidch chOdzić, Sveti Jura hodi, j Chrystos waskros, syn Boiy! žito rodi Pa mieidch chOdzić, da ijta rOdzić. F 5, 695, br. 1623 - )) Sveti Juraj po međama hodi, - Krist je uskrsnuo, sin Božji! - po međama hodi i žito rodi.« A u jednoj daljnjoj istoj takvoj uskršnjoj ophodničkoj pjesmi vraća se opet gramatičko obilježje prošlosti:Svetijuraj hodio, [ 12] SwiatjJurja, dzie tj bywdlf? Pa mieidm chadzilf, da ijta radzilJ. F S, 699, br. 1635 žito rodio - )) Sveti Jurju, gdje si ti bio? Po međama sam hodio i žito rodio.« 7 CPHf 6 (1957), 278 s,v, MelKa: HerrporraxaHHaR pKaR rroAoca MelKAY rroARMH - >>Nepreorana uska traka među poljima« i primjer: Tio H H Be rrpoxolKy R JJKOIO M elKon - >>Po njivi prolazim uskom međom«. I u nas se takva neuzorana traka zove međa.
  22. 22. Trudan hod Navedene potvrde pokazuju da je u pjesmama hrvatskog jurjev-skog i bjeloruskog uskršnjeg ophoda dobro potvrđen praslavenski juraj hodi, poijetekstovni sklop jurb}b hoditb, (pole) (žito) roditb. žito rodi U bjeloruskim pjesmama, međutim, taj koji hoda po polju moženositi i druga imena. Tako se u njima susreće i ovo:[ 13] CB.HTa.H MnKOAa no Me)!(aX XOAHTb, Sveti Mikola IIO Me)!(aX XOAHTb, )!(HTO pOAHTb. E4,3 hodi, žito rodi - >>Sveti Mikola po međama hodi, po međama hodi, žito rodi.<< A Bjelorusi pjevaju i ovako: Gdje Ilija hodi,[1 4] fAe l1AhA.H XOA.H, TaM xAe6-)!(HTO poA.H. p l, 447, 5 kruh-žito rodi - »Gdje Ilija hodi, tamo kruh-žito rodi.<< Po poljima može dakle hoditi i sveti Ilija, pa ona od toga rodežitom. U konstrukciji obrednoga teksta što se prelama u varijanta­ma usmene predaje Mikula i Ilija javljaju se u potpuno istoj funk­ciji kao Juraj, koliko god se pokazuje da je njegova pojava na tommjestu temeljna: najčešća, a u hrvatskoj predaji, koliko je ta ovdjeobuhvaćena, jedina. Može se dakle reći da su u bjeloruskoj predaji Mikola i IlijaMikola i Ilija zamjenske osobe za Jurja.8 To su imena kršćanskih zamjenske osobesvetaca koji se u slavenskom narodnom vjerovanju pojavljuju kao za jurjakarakteristična zamjena za božanska bića stare pretkršćanske vjere.Tako su u ovom obrednom tekstovnom sklopu Juraj, Mikula i Ilijakršćanske zamjene za božanski lik slavenskoga poganstva, njegoveinterpretationes christianae. No prava i glavna kršćanska zamjena jetu sveti Juraj. Sve je to trag onoga stanja duhova u slavenskom pukukad je, pokršten, sudjelovao u životu crkve, a još uvijek čuvao pre­daju svoje stare vjere i njezinih obreda. Crkveni ljudi ruskoga sred­njovjekovlja nazvali su to stanje dvojevjerjem (ABOesepHe). Ono jeu slavenskih naroda trajalo stoljećima, a jasno prepoznatljivi tragoviočuvali su mu se sve do danas. Upravo zato se i mogu rekonstruirati8 Za takve zamjenske osobe uveli su Ivanov i Toporov prema alofon i alomorf naziv alopersonaž.
  23. 23. Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine ulomci praslavenskih poganskih obrednih tekstova. Osim kršćan­ skih svetaca javljaju se i druge zamjenske osobe. Tako se u pjesmi poljskoga duhovskog ophoda, također proljetnoga, koji se kreće po međama, pjeva ovako:9 [ 15] Gdzie krolewna chodzi, tam pszeniczka rodzi.Gdje kraljevna Gdzie krolewna nie chodzi, hodi tam pszeniczka nie rodzi. Gloger 22 9 tamo pšenica - >>Gdje kraljevna hodi, tamo pšenica rodi. Gdje kraljevna ne rodi hodi, tamo pšenica ne rodi.« Tu je zamjenska osoba žensko i ne spominje se po imenu, nego po statusu. Među djevojkama koje sudjeluju u duhovskom ophodu jedna je glavna i zove se kraljevnom. Tu se razabire koliko je du­ boko usmena tekstovna predaja narodnih običaja prožeta izvornim obrednim tekstovnim sklopom, praslavenskim i poganskim, koje­ mu je nosiva greda karakteristična unutrašnja rima hoditb- roditb, ili, s gramatičkim obilježjem prošlosti, hodilo -rodilo. O tome pak kako je to sa ženskom zamjenskom osobom za svetoga Jurja, a za­ Ženska pravo za poganski božanski lik, očito muški, koji je tu prvobitno zamjenska stajao ne može se ništa reći bez obuhvatnijega pomnog istraživanja.osoba za jurja Osobito je tu važno odrediti vremensku razinu na kojoj se u tom sklopu pojavila ženska zamjenska osoba. Tek kad se to utvrdi, može se potražiti odgovor na pitanje kako je do toga došlo i što to znači. U poljskoj usmenoj književnosti ima vrlo zanimljiv, iako neizra­ van, trag toga tekstovnog sklopa slavenske poganske obredne pje­ sme. Tako se pri svadbenom ophodu pjeva:10 [ 16] jedzie z swo druiynq panicz urodziwy, jqjaše gospodičić panicz z dalekiej strony; pod nim kon chodziwy. Pruski 185 - >>Jaše sa svojom družinom naočit gospodičić, gospodičić iz daleke zemlje; pod njim konj koji dobro hoda.« 9 Usp. Krzysztoforska-Doschek, 1994, 147. 10 Usp. Krzysztoforska-Doschek, 1994, 14.
  24. 24. Trudan hod U tom odlomku tekstovni sklop nosi rima urodziwy - chodziwy. TvorbenaOna nije nego lagana i sasvim prozirna rvorbena preoblika one te­ preo blikameljne hoditb - roditb, tek u obrnutom slijedu. S navedenim od­ temeljnoglomcima glasovno je podudarno još i to da je gospodičić iz daleke srokazemlje, prevalio je dakle dalek put (dalekb pr;tb), a hodi jašući na ko­nju. U poljskom se tako zrcali ono hrvatsko: . . zelen juro došel . .. na .zelenom konjeku. Kudjura hodi, tud pole rodi [ 4]. Kada se ti odnosirazmotre potanje, razabire se da poljski tekst ne podsjeća samo mut­no i neodređeno na hrvatske [1], [2], [3], [5], [6], [7], a osobito na Precizne[4], nego su podudarnosti tu precizne i duboke. Time se potpuno i dubokeisključuje svako tumačenje preuzimanjem motiva i posuđivanjem podudarnostitekstovnoga oblikovanja. Te podudarnosti nisu nastale međusob­nim utjecajem raznih predaja. Tu se sasvim očito isti praslavenskitekstovni predložak prelama u različitim pramenovima usmene pre­daje. A jasno se pokazuje i to da je taj predložak vrlo star. Od prvot­ Značenjskanog značenja kakvo se susreće u rimi hoditb - roditb morala je proći mijenasva značenjska mijena po kojoj je u poljskom uroda od urod dobilo sv jedočiznačenje ljepota, pravilne crte lica. Tek tada je taj dvostih poljske o starostisvadbene pjesme bez kidanja veze sa svojim predloškom mogao biti tekstovneoblikovan onako kako nam je zapisan. Da se to dogodi, trebalo je predajedugo vremena. Tako se tu stječe puna sigurnost da se doista stalo napraslavensko tlo. 11 Na temelju hrvatskog, bjeloruskog i poljskoga materijala, da­kle južnoslavenskoga, istočnoslavenskog i zapadnoslavenskoga, što Ulomakskupa lijepo predstavlja svu slavensku usmenu predaju, dao se tako praslavenskerekonstruirati ulomak praslavenske obredne pjesme, najvjerojatni­ ophodneje ophodne. U proljetnom ophodu o svetkovini boga koji svojim pjesmehodom donosi rodnost godine slavenski su pogani pjevali svetuobrednu pjesmu koje se nosiva tekstovna struktura prepoznaje kao:Kr;da ljurb hoditb, tr;da pole roditb [I], [2], [3], [4], [15] i [16]. jb}ll Usp. Katičić 198 7b, 23-24;1989, 57-58; Krzysztoforska-Doschek 1994, 147-148; Belaj 1998, 1 75-1 77.
  25. 25. Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Potvrđena je i inačica [!urb J po polemo hoditb, žito roditb [8], [9], }b [10], [Il], [12], [13] i [14]. Na takav se stih obredne pjesme nadovezuju druga dva: Zeleno []urb b}jbz daleka p{Jti l}bz daleka p{Jti, trudnajego hoda [5], [6], [7] j Kršćansko i [16]. U tim skicama rekonstrukata stavljeno je]urb}b u uglate za­ svetačko mjesto grade jer to sigurno nije praslavenski, nego je to grčko svetačko ime praslavenskoga Georgios, glasovno prilagođeno slavenskomu tek poslije pokrštenja, božjeg imena ali se ono tu ipak navodi jer se što se tiče glasovnih podudarnosti ponaša kao da jest praslavensko. Toliko je praslavenski još bio živa jezična zbilja kad su se prvo preuzimala kršćanska svetačka imena. Drugo je pitanje, dakako, koje je autentično praslavensko ime pr­ votno stajalo na tom mjestu. Nikakav trag indoeuropskog obrednoga kazivanja o tome mit­ skom zbivanju nije do sada prepoznat. No važno je utvrditi da ri­ Praslavenske ječi koje se javljaju u tim rekonstruktima nisu samo praslavenske, riječi odlomka nego pripadaju indoeuropskom sloju praslavenskoga leksika. Takoobrednoga teksta uz hodo stoji grčki 6b6c; put, a ovamo idu i staroindijski d-sad­ sve su prići, ut-sad- otići. Odatle je izveden glagol hoditi s osnovom indoeuropske hodi- kao u grčkom ObLoc; putni, obh:llc; putnik. Uz praslavensko pofe stoji latinski palam na očigled, javno, izvorno na široku, na otvorenu. Uz praslavenski roditi stoji latvijski radit stvoriti, roditi. Taj je glagol izveden od rodo, a uz to stoji latvijski rads ro­ đak, litavski rasme urod, hetitski barduš praunuk, armenski ordi sin, njemački Art vrsta. Uz praslavenski žito stoji staropruski geits kruh i keltski: kimrički bwyd, starokornički buit i staroirski biad, sve hrana. Uz praslavenski zeleno stoji litavski žalias i latvijski zafš, oboje zelen, staroindijski harib žućkastosmeđ i hira7Jyam zlato. Uz praslavenski daleko stoji litavski tali daleko, talus dalek, grčki boALx6c; dug. Uz praslavensko p{Jtb stoje staropruski pintis put, staroindijski pdnthds put, grčki n6vroc; more (kao plovni put), latinski pons (genitiv pontis) most. Praslavensko trudbno pridjev je izveden od trudo, prema čemu stoji litavski triusas težak rad, latvij­ ski trauds krhak, staronordijski jraut teškoća, iskušenje, gotski
  26. 26. Trudan hodus-jriutan otežavati, latinski trudere gurati, pritiskivati, irski trototeklina, kavga. Nosivo ustrojstvo tekstovnoga sklopa izdvojenog iz slavenskih Riječi umreženeophodnih pjesama izraženo je dakle riječima koje ne potječu samo u indoeuropskiod praslavenskih, nego su te praslavenske riječi bez ostatka umreže­ leksikne u indoeuropski leksik. Time, dakako, nije dokazano da taj tek­stavni sklop potječe iz indoeuropske sakralne poezije, kako se s višeili manje pouzdanja moglo ustvrditi za neke druge takve sklopove, 12ali se jest pokazalo da je to i u ovom slučaju lako moguće, ako nami nije ostavilo prepoznatljive tragove. Bolje bi tu možda bilo reći: dosada prepoznate tragove. Rodan hod po polju nije, međutim, samo hod jedne osobe. U Više osoba hodislavenskim proljetnim ophodnim pjesmama javlja se i više njih što po poljuhode jedna iza druge i tada su im uloge podijeljene. T ako bjeloruskiophodnici, voločobnici, o Uskrsu pjevaju gazdi do kojega su dvoradošli::rl Tla TBaeii HHBH caM Eor XOAH, caM Eor XOAH, IIHTh ac66 BOAH: TleprnaH ac66a - CBHThiH I0p3ii, ApyraH ac66a - CBHThiH MHKOAa, TpeThHH ac66a - TpoiiQa CBHTaH, qaTBepTaH aco6a - CBHTbiH flHTpo, Svetci hode po IIHTaH aco6a - CBHTbiH J1AhAH. njivi A CBHThiH I0p3:ii Chi pacHQaiO, Chi pacHQaiO )!(hiTa 3apa)l(aH. A CBHThiH MHKOAa e wayK6Baii TpaBoii, rnayKOBaH TpaBOIO CKOT HaiJacaH. TpoiiQa cBHTaH )!(hiTa BhichmaH. A CBHThiH TlHTp6 3 Ap66HbiM Aa)I(A)I(OM. A CBHThi l1AhAH 3 3aAaTbiM cHpiioM, 3 3aAaThiM CHpiiOM )!(biTa 3a)l(bJHaH. p 8 , 1 67L! Usp. l1saHoB- Torropos 1974, 98-103, osobito 1 0 1 ; Katičić 1987, 4 1 ; 1992, 67-73, osobito 70-7 1 ; 2005b, 80-82; 2008a, 8 1-84,141-142, 2 1 1 -214.
  27. 27. Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine - >>Po tvojoj njivi sam Bog hodi, sam Bog hodi, pet osoba vodi: prva je osoba - sveti Juraj , druga je osoba - sveti Mikola, treća je osoba - Sveta Trojica, četvrta osoba - sveti Petar, peta je osoba - sveti Ilija . . . A sveti Juraj s rosicom, s rosicom žito zarada. A sveti Mikola sa svilenom travom, svilenom travom stoku napasa. Sveta Trojica žito isipa. A sveti Petar s drobnim daždom. A sveti Ilija sa zlatnim srpom, sa zlatnim srpom poči­ nje žeti žito.<< Sam Bog Po polju, po njivi tu hodi sam Bog. Oni koji tu pjesmu pjevaju ihodi po njivi oni koji ju slušaju razumiju to, dakako, kršćanski. Može dakle biti da se tu samo pribjegava najvišoj instanciji nadnaravnih sila. Ali može biti i to da je tu ostao trag toga da je onaj sveti Juraj koji hodi po polju bio bog poganskih Slavena. Dakako, bog koji je nosio drugo ime, a ne ]urb b (23. travnja) A taj dok hodi po polju vodi sa sobom j Svetci hode pet osoba. Svi oni nose imena kršćanskih svetaca. A spominju sekalendarskim redom kojim u kalendaru slijede jedan za drugim njihovi dani. Tako redom se taj hod pokazuje kao tijek vremena. I svaki od njih prinosi nešto tomu da žito rodi. Prvi je Juraj. On dolazi s rosom. jurjevska rosa ima u narodnom vjerovanju osobito značenje. Njome se stvara ona plo­ donosna vlaga u kojoj tjeraju mladice, lišće i trava, u kojoj se nakon zimskoga mrtvila pokreće vegetacija i koja je prva pretpostavka da žito zarodi, tj. da počinje roditi. To je početak ljetine. U prekodravskom Gotalovu vjeruju u natprirodnu moć ]urjevske rose. 13 Tako kazuju: Oj, lado do! Đurdevska rosa, trojačko vedro. Oj, lado do! Ako je dakle za Jurjevo obilna rosa, bit će za Trojake, za Duhove, vedro nebo. To je pučka meteorologija. No rosa na Jurjevo djeluje i na zdravlje ljudi i blaga. Tako u Gotalovu kazuju: Na Đurdevo rano deca bi bosa hodala po rosni travi kaj bi celo leto bila zdrava. A isto tako: Na Đurdevo rano blago bi pelali po durdevski rosi kaj ne bi krave bile betežne. Za Jurjem dolazi sveti Nikola, ljetni (20. lipnja), i donosi travu, meku i obilnu, kojom se krmi stoka. Za njim dolaze Sveta Trojica, 13 Kazivala mi je to u kolovozu 2009. Katica Š estak, starica iz Gotalova, po vlastitom poznavanju predaje u kojoj je odrasla. Od srca joj ovdje zahvaljujem.
  28. 28. Trudan hod=uhovi. Taj svetak izbacuje žito, tj. čini da proklija. Za njim dolazi"· eti Petar (29. lipnja) i sitnom kišom čini da žito bujno poraste. A=:.J. njim sveti Ilija (20. srpnja) donese žitu punu zrelost i žetvu. Tek:ime je dospjela ljetina i polje rodilo. A na temeljni srok hoditb - Hoditi -,-oditb tu je nadograđen drugi: hoditb - voditb. voditi Idu tako svetci njivom, jedan za drugim, onim redom kojimdolaze njihovi dani u godini, od Jurjeva dana do Hinja, od prvogatjeranja i listanja do pune zrelosti žita. Tako polje rodi. To hodigodina hodom, nižu se njezini dani.14 Jedna za drugom dolaze svet-kovine koje obilježuju bitne postaje na tom putu. I tako opet i opet, Godina se vrtigodina se vrti za godinom uvijek u istom krugu. Ta mitska pre- za godinomdodžba pokazuje se i kao indoeuropska. To lijepo pokazuje vrlo ar-haičan izraz u Homerovoj Odiseji (1, 16) : a;; 6n: b� i:wc; T]A8 cI: EQLn;OflEVWV tv w:VrWV - »Ali kada je pak došla godina kakose okrenu ljeta od dana do istoga dana«. O tome što upravo značigrčko EVLetun)c; vidi dolje str. 191-192. Isto se u drugim varijantama te ophodničke pjesme kazuje s dru­gim potankostima, ali s posve istim ustrojstvom zbivanja, što takvojnrijanti daje isti smisao. Tako u ovoj ruskoj uskrsnoj ophodnojpiesmi, voločobničkoj, iz okolice Pskova: lS CTo>IAa pbiH>I TOHKa, BbJeoKa, XpnCToe BoeKpee Ha Beeb eBeT! ­ TOHKa, BhJCOKa, III npoM III npoKa. Svetci sjede Y TOH pbiHll ABa eTOAHKa, za stolom ABa eTOAHKa Ay6oBbJe, ispod drveta Ay6oBbJe, TeeOBbJe. Ha ThiX eTOAHKax Bee eKaTepTn, Bee eKaTepTH , Bee 6paHbie, Bee 6paHhie, HaiiibiBaHbie. Ha Thi X eToAax Bee eB>ITKH, Bee eB>ITKll, Bee rrpa3AHllqKH. nepBoe eB>ITO - BeAHK XpneTOB AeHh, BeAHK XpneToB AeHh e KpaeHbiM >IllqKoM;. . S roga je Viwmir Belaj vrlo točno nazvao svoju knjigu Hod kroz godinu. To je pun pogodak. Usp. Belaj 1998 i 2007.
  29. 29. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Apyroe CBRTO - IOpHif-EropHif: B qHCTOM IIOAH CTaTOK CIIacaeT, eTa ToK crracaeT, AOMoif roHReT; TpeTbe CBRTO - CBRTbiH MHKOAa, CBRTbiH MHKOAa OKOAO ABopa, OKOAO A BOpa KarryHH BapHI..h, KarryHH BapHI..(b, KOHHKH fARA3HQh; qeTBepToe CBRTO - CBRTO Bo3HeceHbe, CBRTO Bo3HeceHHe e CHHHM QBeToM; IIRTOe CBRTO - CBRThiH flRQep, CBRTbiH flRQep C 6eAbiM CbipOM; IIIeCTOe CBRTO - J1AbR rrpopoK. J1AbR rrpopoK IlO Me)l(aM XOA3Hl.h, ITO Me)l(aM XOA3Hl.h, po)l(b 3a)I(HHaHQb, po)l(b 3a)I(HHaHQb, Rpb HaAHBaHQb. �ceH, KpaceH MaK B oropoAe, RCHeH, KpacHeH Ha IIOAe CHOIIbi - Bee ap)l(aHhre, Bee RpoBhre.Sv. Ilija lliHpOK, BhiCOK Ha He6e MeCRI., i žetva IIIHpe H Bbiiiie Ha IIOAe KOlibi - Bee ap)l(aHhre, Bee RpoBhre. tJaCTbi H rycTbi Ha He6e 3Be3Ahi, qaiiiqeif, ryiiiqeif Ha rroAe 6a6KH - Bee I1BaHhr, Bee MHxeHqH. 3a 3THM )!(e, X03RHHYIIIKa, )I(HBH 3AOpOBO, )I(JiBH 6oraTo! Aaif Te6e CKOAhKO B rroAe Ay6KoB - CTOAbKO Te6e CbiHKOB, CKOAbKO B IIOAe RAyiiieK - CTOAbKO Te6e AoqyiiieK. - XpHcToc BocKpec Ha Beeb cBeT! - lli 341, N9 l l92 = Tl 327-328, N9 472 - »Stajala je rinja15 tanka, visoka, - Krist je uskrsnuo svemu svijetu! - tanka, visoka, širom široka. Kod te su rinje dva sto­ la, dva stola dubova, dubova, tesana. Na tim stolovima sve su 15 To nije prijevod nego je ruska riječ naprosto preuzeta i glasovno prilagođena. Iz kon­ teksta je posve jasno da se tu radi o nekom drvetu, ali i priređivači rječnika ruskih narodnih govora ne znaju koje je. Sve što nam kažu jest: (3Haq. ?]. Usp. CHPf 35,
  30. 30. Trudan hod stoljnjaci, sve stoljnjaci, sve sa šarama, sve sa šarama, izvezeni. Za tim su stolovima sve svetkovine, sve svetkovine, svi praznici. Prvi je svetak - Velik Kristov dan, Velik Kristov dan (Uskrs) s crvenim jajcem; drugi je svetak - Jurij-Jegorij: na ravnom polju spašava stoku, spašava stoku, goni ju doma; treći je svetak - sveti Mikola, sveti Mikola okolo dvora, okolo dvora vari odoj­ ke, vari odojke, gleda konjiće; četvrti je svetak - sveto Uzašašće, sveto Uzašašće sa sivom bojom; peti je svetak - sveti Petar, sveti Petar s bijelim sirom; šesti je svetak - prorok Ilija. Prorok Ilija hodi po međama, hodi po međama, žanje raž, nalijeva silu ra­ sta. Jasan je krasan mak u povrtnjaku, jasniji su krasniji na po­ lju snopovi - sve raženi, sve jari. Širok je visok na nebu mjesec, širi su viši na polju stogovi - sve raženi, sve jari. Česte su i guste na nebu zvijezde, češći su i gušći na polju svežnjevi - sve Ivani, sve Mihejiči. Za ovim pak, gazda, živi zdravo, živi bogato! Daj tebi Bog koliko je u polju dubića, toliko tebi sinaka, koliko je u polju jelica, toliko tebi kćerkica. - Krist je uskrsnuo svemu svijetu! -« Ovomu tekstu treba podroban i znalački komentar koji muobjašnjava sve pojedinosti iz bogatsrva ruskih poljodjelskih vjero­vanja i običaja. Ovaj pisac to u ovom okviru ne može dati. No ukontekstu koji je zacrtan pjesmom navedenom prije [ 1 7] posve jejasno što se ovdje kazuje. I tu su svetkovine osobe, tek što ne hode Svetci sjedepo njivi nego sjede za stolom, jedna do druge, onim redom kojimdolaze po kalendaru. I tu se one nižu od Uskrsa do žerve i njezinabogatsrva. No Juraj se tu pojavljuje kao zaštitnik stoke. On ju spa- jurajš.ava, brani ju od opasnosti koje joj prijete pri paši na polju, i goni ju zaštitnik stokedoma, u predvečerje, kad je najviše ugrožena od divljih zvijeri, vukai medvjeda.16 U tom nizanju javljaju se i boje: crvena (Uskrs), siva Bojer Czašašće), bijela (sveti Petar). To je kao crvena (pisana) i zelena uhrvatskim jurjaškim pjesmama. Jedino za Iliju se kaže da na svoj dan Bogatsvo žetvehodi, ali pri tome nema paralelizma članaka, nema drugog sintaktič-ki koordiniranog glagola. Raskošno se opisuje bogatsrvo žerve. U to 2001, 3 1 3 s.v. pbiH.ll . To doista oslobađa obveze da se prevede ta riječ. Usp. još Belaj 1998, 1 24.: o Lsp. Katičić, 2008, 143-146. Vidi još i dolje [25].
  31. 31. Zeleni lug .- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Nebeska se uključuju i nebeska svjetlila: mjesec i zvijezde. To ne iznenađuje jetlila sv pretatio christiana Peruna, slavenskoga boga jer je prorok Ilija inter gromovnika, a taj je povezan s nebeskim svjetlilima, čak se on i nje­ Zlatni stol govi u svom dvoru na gori izjednačuju s njima. 17 pod zlatnim Stolovi pod drvetom za kojima se okupljaju svetci susreću se kao jabukovim motiv i u južnoslavenskoj usmenoj književnosti. Tako u slovenskoj: drvetom [ISa] V našem poiju zlatnajablan. Da Bog, daj Marija dobro leto. j Daj nam ga Bog Podjablankom zlata miza, okol mize zlati sto/i. Na n sedu Bog, Marija, jih Bog, Marija sveti Petar. š 5189 - >> U našem je polju zlatno jabukovo drvo. Daj Bog, daj Marija dobru godinu. Daj nam ju Bog! Pod jabukovim drvetom je zlatan stol, oko stola zlatne stolice. Na njima sjede Bog, Marija, - Bog, Marija, sveti Petar.<< U slovenskoj predaji takvo je pjevanje čvrsto potvrđeno. Tako imamo još: [lS bJ V našem poiji zlatajablan, podjablanko zlata miza, )okol mize zlati stoli, na n sedi Bog, Marija! jih š 5183 - >> U našem polju je zlatno jabukovo drvo, pod jabukovim dr­ vetom je zlatan stol, oko stola zlatne stolice, na njima sjedi Bog, Marija!« Hod svetaka po polju može biti iskazan i sasvim škrto, tek zacr­ tan bez ikakvih objašnjenja. Tako u jednoj drugoj ruskoj ophodnič­ koj pjesmi: Praznik [19] nepBblll npa3AHHK - XpHCTOB AeHb,za praznikom BTopo:ll npa3AHHK - EropoB AeHb, 17 Usp. Katičić, 2008a, 98-103. Vidi još i dolje [25].
  32. 32. Trudan hod a Tpenil: rrpa3AHHK - l1AMI rrpopoK. OH Me)!(H e)!(HHaA, eTonf eTaBHA. f1 46S. - »Prvi je praznik - Kristov dan (Uskrs), drugi je praznik Jegorijev (Jurjev) dan, a treći je praznik prorok Ilija. On je žeo međe, sadjeo stogove.« Tu je sve svedeno samo na glavne crte. O čem je u toj obred­noj pjesmi zapravo riječ razumije se tek ako se poznaje kontekst teusmene predaje. Tek nešto izdašnije je kazivanje u varijanti iz još jedne ruske op­hodničke pjesme:)O] TiepBhiH rrpa3AHHK - eBJ!TOH BeAHK AeHh, Isto, tek nešto Apyroil: rrpa3AHHK - IOpHU:-Eropb.ii , izdašnije TpeTHH rrpa3AHHK - eBJ!Toil: HHKOAa: eBJ!TOH BeAHK AeHh e KpaeHhiM J!HQOM, IOpHil:-EropHU: e weAKOBOH TpaBoil:, eB.iiT OIi. HHKOAa e 3aeeBoqKoM. f1 469 - >>Prvi je svetak - sveti Velik dan (Uskrs), drugi je svetak -Jurij­ Jegorij, treći je svetak - sveti Nikola: sveti Velik dan s crvenim jajcem, Jurij-Jegorij sa svilenom travom, sveti Nikola sa sjetvom.« Tu nabrajanje ne ide sve do proroka Ilije, ali se po kontekstu.:: i jele usmene predaje zna da se niz svetaka proteže sve do njega, aza njim dolazi žetva. Ona je napokon jedina svrha usjeva. 18 Važnoie. međutim, uočiti da se ni u kojoj od tih varijanata ne ispušta5Yeti Juraj. A on je rosicom i svilenom travom koju donosi vezan Sveti jurajza Yegetaciju, a time što na ravnom polju spašava stoku vezan je i važanza animalnu rodnost. Važan je dakle i poljodjelcima i stočarima, poljodjelcimaJ.olazeći nosi dobrobit i jednima i drugima. A praslavenski su po­ i stočarima:ioprivrednici bili oboje. To je smisao njegova hoda, a time i smisao?roljemih ophoda, onih starih poganskih, kojih je trag u godišnjim.:-bičajima slavenskih naroda ostao razgovijetan do danas. �1otiv niza svetih osoba što jedna za drugom hode poljem, iFredstavljajući dolazak i prolazak svetaka predstavljaju time sam: l" sp. Katičić 1987b, 24; 2003b, 21-25.
  33. 33. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine rodonosni hod godine, u hrvatskim se proljetnim ophodnim pjes­ mama, koliko je ovom autoru za sada poznato, ne susreće onako jasno i prepoznatljivo kao u istočnoslavenskim. Ne stoji u prvom planu. No ipak mu se razaznaju više ili manje izravni tragovi. Tako jurjaši u jednoj svojoj pjesmi pjevaju: [20a] Prošalje, prošalpisani Vazam, došalje, došal zeleni juraj. Sn jim radosti, radosti.Pisani Vazam Sveti Petar oružnik,- zeleni juraj usred leta zaštitnik. HS I tu, kao i u mnogim drugim jurjevskim ophodnim pjesmama, prvi dolazi Uskrs, pisan, sa šarenim pisanicama, dakle »S crvenim Uskrs jajcem«, kako pri uskršnjim ophodima pjevaju istočni Slaveni, a za s pisanicom - njim dolazi zeleni Juraj, »sa svilenom travom«, kako pjevaju takođerjuraj s travom istočni Slaveni (usp. [3] , [4] i [4a] ). A za njima, već usred leta, dolazi sveti Petar. Tu se razabire da uza svu vrlo uočljivu različitost istočni Petar usred i južni Slaveni pjevaju o istom. U predaji južnih taj je motiv tek leta manje izrazito prikazan. Da se tu doista radi o svetcima koji hode u nizu, jedan za dru­ gim, pokazuje jedna hrvatska jurjevska pjesma ipak vrlo izrazito: Svetci hode [20b] Svetijuro kolo vodi, u nizu za jnem sveti Marko hodi. Miklaušić 106 Dan svetoga Marka (25 . travnja) slijedi, naime, gotovo neposred­ no iza dana svetoga Jurja. 19 Tako oni hode jedan za drugim upravo onako kako se to opisuje u istočnoslavenskim ophodnim pjesmama. I u hrvatskim ophodnim pjesmama taj niz svetaka što hode po polju seže sve do žetve i skupljanja uroda. Tako pjevaju jurjaši: Od Vazma [21] Pisan Vazam prošalje,do Male maše zelenjuraj došalje 19 Dok se stoljećima u Zagrebačkoj biskupiji sv. Juraj slavio 24. travnja, slijedio je dan sv. Marka baš neposredno iza dana sv. Jurja. Usp. Belaj 1998, 172 i 2007, 217-2 1 8 .
  34. 34. Trudan hod Velika maša, svakom grmu paša. Mala maša Mala maša, sve u kupe snaša. H 15 u kupe snaša Tako dolaze još Velika Gospa (15 . kolovoza) i Mala Gospa( 8. rujna), obje tu vezane s vegetacijom, a posljednja sasvim izri­čito sa skupljanjem uroda. Riječ kup dobro je potvrđena upravou poljoprivrednom kontekstu. Tako imamo: Ovi tri veli kupi žital Fran Mikuličić, Narodne pripovijetke i pjesme iz hrvatskoga pri­morja, Kraljevica 1 876, 77) i osobito: kup, hr žita na guvnu (M. paĐurović). 20 Tako hod svetaka jednoga za drugim po polju vodi odizbijanja prvog zelenila do vršidbe i spremanja uroda, do ploda i obi­lja. Tomu se pak nalazi podudarnost u bjeloruskoj ophodnoj pjesmiu kojoj se pri kazivanju o hodu svetaka po polju pjeva: 6oAhimiflpaIHCTa CHOllKH llOAaeiJ,b / MeHbiiia flpaIHCTa CHOllKH CKAaAaHIJ,b- »velika Prečista podaje snopiće, mala Prečista slaže snopiće« (IllEl , 154, N9 148) . Svetkovine što se tako nižu kršćanske su, osobe što hode po poljui donose mu rodnost nose imena kršćanskih svetaca. No pri tome serazabiru dvije različite kršćanske tradicije: ona istočne i ona zapadnecrkve. Prvoj niz svetkovina seže do Ilinja dana, a u drugoj do svetko- Tradicijavine Gospina rođenja. Pri tome se javljaju nazivi svetkovina Velike i istočne�1ale maše, sasvim karakteristični upravo za tradiciju zapadne crkve. i zapadneZanimljivo je da je zapadna tradicija doprla i do dijela Bjelorusa, crkvešto kraj poznatih povijesnih okolnosti, utjecaja katoličkog litavsko-poljskog kraljevstva, i ne iznenađuje. Po toj se dvojakoj kršćanskojinterpretaciji razabire da je taj motiv nadnaravnih osoba što hode popolju i time mu donose rodnost pretkršćanski, dakle poganski, jermu je inter pretatio christiana, koja je jedina došla do nas, dvojaka,istočna i zapadna kršćanska, pa se sam motiv pokazuje kao slaven-ski zajednički, stariji od pokrštenja. Svetkovine što dolaze i prolazejedna za drugom bile su tu izvorno druge, poganske, i osobe štohode poljem, pa ono od toga rodi, nosile su druga imena, bila su topoganska božanstva. U ophodnim pjesmama kazivalo se pogansko20 Usp. ARj 5, Zagreb 1898-1903, 789, s . v. kup.
  35. 35. Zeleni lug ._ Trago vima svetih pjesama naše pretkršćanske starine mitsko zbivanje. A poslije pokrštenja, kad su se sveti ophodi zadr­ žali još samo ponegdje kao godišnji narodni običaji, preimenovane su poganske svetkovine i poganski bogovi u kršćanske svetkovine i kršćanske svetce, pa su se stare svete pjesme s takvim i još s drugim preoblikama i dalje pjevale, makar još i samo u ulomcima svojih pr­ votnih cjelina. Tako su ti ulomci, zakodirani u podudarnosti među tekstovima usmene književnosti svih naroda slavenskoga jezika, ostali očuvani, pa je danas još moguće otkriti im tragove, kako se i tu upravo pokazaloY Među bjeloruskim ophodnim pjesmama zapisano je i više takvih u kojima kazivanje o hodu svetaka po njivi obuhvaća cijelu godinu. Obično je to od Božića do Božića (P 8, 1 74) ili od dana Četrdeset mučenika u Sebastiji (9. ožujka) do dana Četrdeset mučenika idućeHod svetaka godine (lilE l , 1 40, N9 1 37) . U još jednoj bjeloruskoj ophodnoj obuhvaća pjesmi niz svetaka počinje od dana Č etrdeset mučenika i seže docijelu godinu iduće zime (ill E l, 1 59-1 60, N9 1 50) . Od Božića počinju i drugi nizovi svetaka o kojima se u bjeloruskim ophodnim pjesmama pje­ va kako hode po njivi, ali oni sežu samo do žetve i skupljanja uroda (lilE l , 1 38-1 39,N9 1 36; ill E l , 1 53-1 54,N9 1 48). Koliko se takvo kazivanje o hodu svetih osoba po njivi koje na- braja svetke cijeloga kruga godine ili njegova velikog dijela može smatrati usmenom tekstovnom predajom kojoj početci sežu do Početak praslavenske vremenske razine, to uvelike zavisi od toga kada je godine poganskim Slavenima počinjala godina. O tome nema izravnoga poganskih svjedočanstva, pa zato niti pouzdana znanja. No ima ozbiljnih ra­ Slavena zloga za pretpostavku da je to bilo početkom ožujka kada se priroda budi iz zimske obamrlosti. Poslije pokrštenja praslavenska se Nova godina poistovjetila s Uskrsom. Neki bi Slaveni po takvu mišljenju čak bili zadržali stari naziv za novogodišnju svetkovinu i po njoj kr­ šćanski blagdan Uskrs prozvali Velik dan ili upravo Velika noć, što bi bilo izvorno slavensko ime za novogodišnju svetkovinu i njezine 21 Usp. Katičić 1987b, 24-25; Belaj 1998, 1 22-128, 173-179 i 2007, 167-173, 2 1 8- 224.
  36. 36. Trudan hodobrede. 22 Nizovi svetaka što počinju o Božiću ne bi po tome moglibiti izravan nastavak poganske tekstovne predaje svetoga kazivanja.Niz koji obuhvaća kružni hod godine od dana Četrdeset sebastij­skih mučenika do istoga toga dana iduće godine bolje je usklađens pretpostavljenim slavenskim poganskim novogodišnjim blagda­nom na početku ožujka. Ali je izbor svetaka u tim dugim nizovima uhodača tako raznolik i proizvoljan da se u njima ne može razložito c jelogodišnjimgledati stara i čvrsto integrirana tekstovna predaja niti se ti nizovi nizovimamogu smatrati očuvanim ulomcima poganskog obrednoga pjesniš­ izborje svetacarva. Mnogo je vjerojatnije da su to samo oni kraći i znatno jednolikiji proizvoijannizovi hodača po polju što sežu od prvoga proljetnog tjeranja zelenilado žetve i skupljanja uroda kakvi su se gore navodili od riječi doriječi. Baš u tome se podudaraju, kako se pokazalo, istočnoslavenska:bjeloruska i zapadnoruska, s južnoslavenskom: hrvatskom predajom. CjelogodišnjiU njima su poganske svetkovine zamijenjene kršćanskim svetcima. nizovi svetacaIzvorna poganska imena treba tek rekonstruirati. To je težak zadatak nastali supri kojem se ne može razumno očekivati pun uspjeh. Dugi i proiz­ u mlade doba,·oljno raznoliki nizovi kršćanskih svetaka prikazanih kao hodača ponjivi što obuhvaćaju cijeli krug godišta ili velik njegov dio kakvi sejavljaju u bjeloruskim ophodnim pjesmama bit će da su nastali unovije doba razradbom i dopunjanjem stare predaje pod utjecajemcrkvenog kalendara. Proizvoljna raznolikost ne pokazuje se samo u izboru manje važ­ Uz kijučne senih među mnogim svetcima u tim dugim nizovima, nego i u tome svetke čuvakako se opisuje djelatnost i važnost svakoga pojedinog od njih. Ali stara tekstovnauz one svetke koji su po prastaroj predaji bitni za godišnji ciklus predajarodnosti i u tim je mlađim tekstovnim varijantama do nas došlastara predaja svetih pjesama poganskoga obreda rodnosti. Tu jeobredno kazivanje mita prilično čvrsto integrirano. T ako se pjeva:>?.J CBHTOH 5IropbH - Eo3KliH KAJOI H liK, yJHY KAJO! li, aTaMKHYY 3HMAJO, juraj i kijuč U teška i zapletena pitanja slavenskoga pretkršćanskoga kalendara dobro promišlje­ no i vrlo dokumentirano uvodi Belaj 1998, 1 19-134 i 2007, 163-180.
  37. 37. Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine aTaMKHYY 3HMAIO, rrycbQHY p acy. CsHT3H l1AhH, aTKYAh HAeiU?Ilija rosi travu O a Ay raM xaAHy, rpay pachcHy, rra rraAHM XaAHY - )!(biTa paAHy. p 8, 174 - >>Sveti Jegorije, Božji ključar, uzeo je ključe, otvorio je zemlju, otvorio je zemlju, pustio rosu. - Sveti Ilija, otkuda ideš? - Po li­ vadama sam hodio, travu rosio, po poljima hodio - žito rodio.« Tu se potvrđuje ono: a CBRThiH I0p3H: Chi pacm.�aro [ 1 7] kao čvrst sastojak te usmene tekstovne predaje. Javlja se i temeljni srok hodilbHoditi - rositi - rodih, a na nj je nadograđeno još i hodilb - rosilb. Otkriva se tako još nešto od bogatstva sakralnoga pjesničkog izraza nekrštenih Slavena. U drugoj se jednoj bjeloruskoj ophodnoj pjesmi pjeva: [23] CBHTOH BHAHqKo 3 KpacHhiM HeqKoM. CsHTOH IOpoH 3 QerrAoii pocoii, 3 QeiiAOH pocoi., 3 3HAeHOH TpaBOH, Uskrs -juraj 3 3HAeHOH TpaBOH, 3 30AOThiM KAJOqoM, 3 30AOThiM KAJOqOM 3HMAIO OAMhiKaHQh,- Nikola ijetni 3HMAIO OAMhrKaHQh, pocy rrycKaHQh. - Trojica - O, Aaii )!(a Eo)!(a pochr QeiiAhre, Petar - Ilija pochr QeiiAhre, rOAhi Ao6phre. CsHThi MHKOAa rro )!(HTY XOA3HQh, IlO )!(HTY XOA3HQh, eH )!(HTO rAHA3HQh, Apo6HhiM AO)!(A)!(HKOM rrpoMaqHBaHQh, QHXHM BeTpbiKOM rrpocyiUHBaHQh; CsHTaH TpoiiQa )!(HTO payHyHQh, CBHTOH 0HTpO Aa IIOCIIeBaHQh, CBHTaH J1AAH Aa 3a)!(HHaHQh. illE l, 153-154, N2 148 - >>Sveti Uskrs s crvenim jaj cem. Sveti Juraj s toplom rosom, s toplom rosom, sa zelenom travom, sa zelenom travom, sa zlat­ nim ključem, sa zlatnim ključem zemlju otvara, zemlju otvara, rosu pušta. O, daj Bože rosa toplih, rosa toplih, godina dobrih. Sveti Mikola po žitu hodi, po žitu hodi, on žito gleda, drobnim daždem ga namače, tihim vjetrom suši; Sveta Trojica žito rav­ na, ... sveti Petar čini da dozrijeva, sveti Ilija ga počinje žeti.«
  38. 38. Trudan hod I tu Juraj ključem, i to zlatnim, otvara zemlju i pušta rosu, pa se jura otvara jod nje zeleni mlada trava. Tako je Juraj zelen kao i u hrvatskom pro­ zemijuljetnom običaju. Time se potvrđuje da bjeloruske ophodne pjesme Zeleni jurajpotječu od iste usmene tekstovne predaje, praslavenske. A u stihovi­ma o svetom Mikoli na temeljni se srok hoditb - roditb nadograđujejoš hoditb - gl{ditb. U još jednoj bjeloruskoj ophodnoj pjesmi s dugim nizom sve­taka što hode u cijelom krugu godišta pjeva se o Uskrsu i danusvetoga Jurja:[24] ... CBRTOR BRAllqKo 3 KpacHbiM JieqKOM. Oepum A3eHb liiiporii MaiOQb, a cepeAHII A3eHb lioryARIOQb, a liOCAeAHll A3eHb BbmpayAR10Qb.23 Uskrs -juraj CBRTbi IOpbR E mioKII liOcoA, - Nikola ijetni E miOKll liOCOA AO E ora liOIIIoy, - Ilija a )3RY eH KAIOqlf 30AOTbie, OAOMKHYY 3RMAIO CbipyceHbKyro, liYCLllY pocy QRliAIOCeHbKYIO Ha EeAyro Pycb ll Ha yBecb e BeT. Bijela Rusija CBR Tbi MIIKOAa liO Me)l(ax XOA3llQb, liO Me)l(aX XOA3llQb, )!(HTO poA3llQb, ypoCII)CR, yMoqbiYCR, liOA 30AOTbl liORC liOAOTKHyycR. CBJ!Tbl J1AAR - CAayHaR )!(HeR, ... IllE l, 1 40 , N9 1 37 Ilija žetelica!23 Tu se vidi da Bjelorusi slave Uskrs tri dana i u skladu s tim razlikuju prvi, srednji i posljednji dan Uskrsa. Odatle proizlazi da se stih ophodne pjesme Na Wielik dzihi, da na pierszy dzihi (F 5, 675, br. 1589) - >>Na Uskrs, baš na prvi dan<< odnosi na prvi dan Uskrsa, a ne izriče da je Uskrs prvi dan u godini, kako je to razumio Belaj 1998, 1 25 i 1 27 te 2007, 170 i 172: >>U netom navedenoj bjeloruskoj pjesmi još nešto pada u oči. Uskrs, Wielik dzihi, izrijekom je određen kao prvi dan, pierszy dzihi. Ako je V eliki dan doista prvi u nizu, ako njime započinje popis blagdana, onda on zapravo stoji na početku tijeka vremena kroz godinu: onda je to prvi dan u godini, novogo­ dišnji dan.<< Navedeni stih znači naprosto: >>Na Uskrs, baš na njegov prvi dan<< i ne pruža nikakav argument za to da su pokršteni Slaveni svoju pogansku Novu godinu izjednačili s kršćanskim Uskrsom. Za to se valja pozivati na druge argumente i in­ dicije. Primijetiti valja i to da u toj pjesmi (to je naša [10]) i nema >>popisa blagdana<<, nego se samo kaže da su se >>svi sveti okupili<<. ------- 33 �
  39. 39. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine - >>Sveti Uskrs s crvenim jajcem. Prvoga dana imaju piroge, a srednjega dana pođu se šetati, a posljednjega dana ispravljaju. Sveti Juraj, Božji poslanik, Božji poslanik, pošao je do Boga, i uzeo je on ključe zlatne, orvorio zemlju vlažnu, pustio rosu toplu na Bijelu Rusiju i na sav svijet. ... sveti Mikola po međa­ ma hodi, po međama hodi, žito rodi, orosio se, smočio se, pod zlatan se pojas zadjenuo . ... sveti Ilija je slavna žetelica, ... << Tu se nižu već poznate svetkovine i svaka donosi ono što joj je, kako se i u drugim pjesmama pjeva, pripisano. Ključ kojim Juraj otvara zemlju da pusti rosu zlatan je. Opet je potvrđen temeljni srok koji nosi taj tekstovni sklop: hoditi - roditi. Folklorna je osobitost da se Ilija (I1AMI) opisuje kao žetelica (!), očito jer mu ime završava na -a. Nositelji te usmene tekstovne predaje malo su što znali o starozavjetnom proroku, a žetelica ()l(He.H) kao žensko standardna je predodžba vezana uz žetvu. To se ponavlja u još jednoj bjeloruskojIlija kao žensko op hodnoj pjesmi: cB.HThiJ1: I1AMI Ao6pa.H )KHH.H - »sveti Ilija je dobra žetelica« (Illo l, 1 59, N9 1 50). U dugom nizu svetaka što kalendarski obuhvaćaju svu godinu pjeva se u drugoj jednoj bjeloruskoj ophodnoj pjesmi o Uskrsu, Jurju, ljetnom Nikoli i Iliji ovo: [25] CB.HTO BRAHqKo 3 KpacHhiM .HeqKOM, CTapbiM If MaAbiM .HeqKif Kaqa-h, .HeqKif Kaqa-h, CB.HT-ay npoBo)l(a-h. A r3To CB.HT-0 OA3HH pa3oqhrK y rOAOqhrK.Sveti jura hodi j CB.HThi IOpnphr no Ayry XOA3lf-h, po livadi, no Ayry XOA3lf-h, KOHH nace-h. Ka6 6hrAH Ao6pbr Aa no6pbrKHBaAH. kon pase je CB.HThi MHKOAa no Me)l(ax XOA3lf-h, no Me)l(ax XOA3H-h, )!(HTO poA3H-h. a CB.HThi J1AA.H 3a)l(lfHae-h, Ilija i njegova 30AOThiM c.HpnoM, npaBOH pyqKOH, žena, a J1AAeBa )KOH Ka CAayHa.H )I(HeHKa: fA3e pa3 p33He-h, TaM CHOn KAaA3e-h, slavna žetelica fA3e ropyiiiaqKif, TaM KonyiiiaqKII, fA3e AO)I(OqaK, TaM CHOnoqaK.
  40. 40. Trudan hod .facT bi rycThi Ha He6e 3Be3Ahi, qan�eil ryc�eil y cAayHoro My)J{a, Zv jezde y cAayHoro My)J{a Aa y IIOAYI cHOIIhi, i mjesec y cAayHoro My)J{a, IIaHa fleTpbiqKa. illupoK, Bb!COK Ha He6e MeC.H�, ump3il, Bbiiii3H y cAayHoro My)J{a c�eru. illE l, 1 39, N9 136 - >>Sveti Uskrs s crvenim jajcem, starim i mladim jajca kotrlja­ ti, jajca kotrljati, svetak provoditi. A taj je svetak jedan put u godini. Sveti Juraj po livadi hodi, konje pase. Da bi bili dobri i ritali se. Sveti Mikola po međama hodi, po međama, žito rodi . . . . a sveti Ilija počinje žeti, zlatnim srpom, desnom rukom, a Ilijina je ženica slavna žetelica: Gdje jednom rezne, tamo po­ loži snop, gdje su gorice, tamo su stožići, gdje je livadica, tamo je snopić. Česte su, guste na nebu zvijezde, češći su, gušći u slavnoga muža, u slavnoga muža u polju snopovi, u slavnoga muža, gospodina Petrička. Širok je, visok na nebu mjesec, širi su, viši u slavnoga muža stogovi.<< Tu je godišnji ciklus istaknut na isti način kao i u hrvatskimpjesmama jurjevskoga ophoda. Bjelorusko: a nTo CBRTIJ,O OA3IIHpa3oqhiK y rOAO%IK potpuno odgovara onomu hrvatskom: Nije jura jedan putsvaki dan, već u ijetu jedan dan [3] i [4] . Sveti se Juraj pak tu poka­ u godinizuje u drugom svjetlu. On i tu hodi, ali po livadi (istočnoslavenskiAyr) . Juraj se tako pokazuje kao promicatelj i zaštitnik konjogojstva.On donosi rodnost i konjima, ne samo poljima. To se vrlo jezgrovi­to izriče u dijalogu jedne bjeloruske voločobničke pjesme: KaHR HR juraj donosiMaiO, IOpnR HR 3HaiO! - 51 KaHR MaiO II IOpnR 3HaiO! - >>Konja nemam, rodnostJurja ne znam! - Ja konja imam i Jurja znam! (P 8, 1 67) Toliko je konjimaJuraj usko povezan s konjima. To se tiče najviše jesenskoga Jurjevadana (27. studenoga), koji ne slave svi, nego samo oni koji ima­ Kon imam, jaju konje. O tome govore Bjelorusi: a rroBoceHi IOpnR Ha3biBaiOIJ,h Jurja znamKYOHhCKiM i Rro He yee ChBRTKYIOIJ,h, a TYOAhKi ThiR , y Karo e KOHi (Cep215 N9 2126) - »a jesenjega Jurja nazivaju konjskim i njega ne svet­ Kon juraj jskikuju svi, nego samo oni u koga je konja<<. O dva pak Jurjeva dana ugodini kažu u zapadnoj Rusiji: IOpbii, IOpbii, o6a ABa AYPHII: OAHO Dva su Jurja,xoAOAHO, Apyroe roAOAHO (Eec 23, N9 36) - >>Jurji, Jurji, obadva ste obadva gadna

×