2. U istorijskim spisima piše da je prvo naselje na mestu
današnjeg grada Zrenjanina osnovano još 1326. godine.
Tako piše u zvaničnim dokumentima, iako su, kako
potvrđuju iskopine sa ljudskim staništem iz neolita, ovde
ljudi živeli i mnogo vekova ranije. Naselje je podignuto na
tri ostrva reke Begej. O bogatoj istoriji grada pisali su
hroničari, pesnici, istoričari.
Ovo je priča o mostovima koji spajaju obale i ljude.
3. Zrenjanin je grad mostova. Stanovnike obala mirne
reke Begej danas spaja čak deset mostova. Ali, kroz
istoriju mostove su i gradili i rušili, pa čak i premeštali
sa jednog na drugo mesto. Iz putopisa saznajemo da su
još sredinom petnaestog veka postojala dva mosta.
Drveni, naravno, jer kamena ovde nema. Spajali su
neimari obale Begeja i čeličnim i betonskim
mostovima.
4. Najstariji most, koji i danas prelaze pešaci i automobili, je
gvozdeni „Mali most“, koji je na mestu drvenog izgrađen
1904. godine. Od sredine osamdesetih godina ispod mosta
je, umesto reke, jezero. Regulacijom Begeja reka je
presečena.
6. Postoji i most koji ne spaja obale, jer ispod mosta nema
reke, ali ni jezera. Poznat kao „most na suvom“, iako je
izgubio svoju namenu, ponosno se uzdiže, ali sada iznad
nasipa. Nekada je ispod mosta bio rukavac Begeja koji je
zatrpan 1985. godine, kada su ljudi, misleći da je to
njihovo pravo, menjali tok reke. To je viseći most sa dva
noseća betonska stuba i nosećim kablom koji se sastoji od
102 čelične žice. Kada je izgrađen, 1962. godine,
predstavljao je arhitektonsko čudo. Danas most nema
namenu i postao je ironični simbol grada i ljudi koji su
odlučivali o njegovoj sudbini.
8. Ipak, najpoznatiji most je opevan u poznatoj pesmi
„Četir konja debela, teram preko Begeja…“ To je
„Bečkerečka ćuprija“. Poznat je i kao „Elizabetin
most“, a još poznatiji kao „Ajfelov most“.
Konstrukcija je napravljena u Rumuniji, u Rešicama i
dopremljena Begejom (kako i priliči). Most je podignut
1904. godine. Bio je grandiozan, sa mnogo gvozdenih
ukrasa, biser austrougarskog graditeljstva.
10. Simbol grada uklonjen je 1969. godine. Ne samo uklonjen,
nego isečen… Od njega je ostalo samo par ukrasa s portala koji
se nalaze na ulazu u zrenjaninsko brodogradilište. I danas se
priča da su odluku o seči „Ajfelovog mosta“ doneli „kratkovidi
i ideološki zaslepljeni ljudi“. Zvanično, morao je biti sklonjen
zbog sprovođenja novog urbanističkog plana.
Legenda o mostu i delovima koji su završili ko zna gde i
danas lebdi iznad grada. Na mestu gde je bio most koji je
projektovan u ateljeu čuvenog Gistava Ajfela, obale spaja
Veliki pešački most. Ova betonska konstrukcija ulepšana
je svetiljkama.
12. Magistralni most u
Principovoj ulici najmlađi
je gradski most. Pušten je
u saobraćaj 1992. godine,
kada je formiran novi
saobraćajni pravac kroz
grad.
13. Najveći gradski most i
najveći na čitavom toku
reke Begej, je magistralni
most. Izgrađen je 1965.
godine. Širok je osamnaest
metara i ima četiri
saobraćajne trake.
14. „Žuti most“ sagrađen je
1969. godine. Regulacijom
toka Begeja kroz grad,
prokopan je kanal na
najužem delu rečnog
meandra. Kanal je potom
premošćen mostom u, a
nakon izgradnje tri
gradska jezera postao je
sastavni deo reke.
15. Tu su i dva lučna betonska mosta. Jedan je podignut 1963. a
drugi 1970. godine. Ove mostove morate preći peške.
16. Begej možete preći i šinobusom. Železnički most je izgrađen
1937. godine , na mestu starog železničkog mosta koji je
postavljen još davne 1889. godine. Na mestu gde su ljudi nekada
prelazili sa jedne na drugu obalu drvenom skelom, izgrađen je
1957. godine Mužljanski most.
17. Bečkerečke ćuprije, i stare i nove, tu su da premoste
reku, ali i vreme. Podsećaju nas i hrabre, jer umeti
premostiti, znači živeti.
18. Naposletku, sve čim se ovaj naš
život kazuje – misli, napori,
pogledi, osmesi, reči, uzdasi – sve
to teži ka drugoj obali, kojoj
se upravlja kao cilju, i na svakoj
tek dobiva svoj pravi smisao.
Sve to ima nešto da savlada i
premosti: nered, smrt ili
nesmisao.
Jer, sve je prelaz, most čiji se
krajevi gube u beskonačnosti,
a prema kom su svi zemni
mostovi samo dečje igračke, bledi
simboli.
A SVA JE NAŠA NADA S ONE
STRANE.“
Ivo Andrić, „Mostovi“