Univrzitet u Zenici
Zdravstveni fakultet
Higijena naselja i higijena stanovanja
Doc.dr. Hajrudin Skender

HIGIJENA NASELJA
• Naselja su mjesta stalnog ili povremenog boravka ljudi, u
kojima se odvija njihova proizvodnja i druge djelatnosti te
njihov društveni i lični život.
• Naselja dijelimo na:
• * gradska ili urbana,
• * seoska ili ruralna.

GRAD
• Grad je nastao na višem stupnju razvoja ljudskog društva, a
vezan je za pojavu zanatstva i trgovine.
• Pod gradom podrazumijevamo veće naselje u kome glavnina
stanovništva živi i radi baveći se nepoljoprivrednim
djelatnostima, prvenstveno industrijom.
• Savremeni gradovi razlikuju se po položaju, izgledu i
funkcijama.

SELO
• Selo je najbrojnija vrsta naselja.
• Selom podrazumijevamo manje naselje u kome stanovnici
uglavnom žive i bave se poljoprivrednim djelatnostima.
• Seoska naselja uglavnom su nastajala uz livade i obradive
površine.
• Prema izgledu sela dijelimo na:
• * razbijena sela,
• * zbijena sela.

HIGIJENA NASELJA
• Higijena naselja je dio higijene koji proučava probleme
higijenskog uređenja naselja i brine se da se pri njigovoj
izgradnji u cjelosti vodi računa o zahtjevima higijene u cilju
obezbjeđenja, unapređenja, zdravlja i radne sposobnosti
stanovnika tog naselja.

EKOLOGIJA
• Ekologija (grč. oikos: dom, prebivalište + logos: nauka) je nauka
o životnoj okolini.
• Pojam ekologija je uveo Haeckel 1866.
• Ekologija je prirodna i interdisciplinarna nauka, koja gradi svoje
temelje u biologiji, geografiji, geologiji, fizici, hemiji i
matematici.
• U zadnje vrijeme, informatika igra veliku ulogu u sintezi i
sabiranju ekoloških podataka.
• Ekologija potiče od grčkih riječi oikos-dom i logos-rasprava,
izučavanje.

Ekologija je prirodna znanost.
Ekologija proučava odnose među živim organizmima, kao i
njihov utjecaj na okoliš u kojem obitavaju, te utjecaj tog okoliša
na njih
• TIPOVI NASELJA: naselja se prema vrsti građevinskog
objekta dijele na: NASELJE KUĆA, NASELJE ZGRADA,
POSLOVNIH PROSTORA..

SVAKO NASELJE ZAHTJEVA HIGIJENU
• OSNOVE KOJE SVAKO NASELJE TREBA DA IMA SU:
• Odvojena javna od zelene površine
• Javne površine su šetališta, parkirališta..
• Zelene površine su travnjaci, uređeni cvjetnjaci..

Pri gradnji kuća ili zgrada u jednom naselju već pri izradi skica i
samog arhitektonskog plana izgradnje mora se voditi računa o
određenim stavkama.
Prilikom izgradnje između dvije zgrade mora biti planiran
slobodan prostor za javnu, zelenu površinu i jednostavno zgrade
moraju tako biti udaljene da jedna drugoj nebi zaklanjale
prirodnu svjetlost.

HIGIJENA I KULTURA STANOVANJA

Dnevno osvjetljenje
Osvjetljavanje objekata dnevnim svjetlom je vještina uvođenja
prirodne svjetlosti u unutrašnji prostor i distribuiranje iste na način
koji obezbeđuje komfornije i kvalitetnije osvjetljenje od onog iz
vještačkih izvora.
Takva praksa smanjuje potrebu za električnim izvorima svjetlosti,
te stoga vodi smanjenju potrošnje električne energije u objektima
kao i sa njom povezanih troškova i zagađenja.

Mnogim istraživanjima dokazano je da dnevno osvjetljenje
stvara zdravije i stimulativnije radno okruženje nego što to čine
vještački sistemi osvjetljenja.
• Dnevna svjetlost značajno smanjuje potrošnju energije i
troškove korišćenja objekta.
• Energija koja se koristi za osvjetljavanje objekata može da
iznosi i do 40 – 50 % od ukupne potrošnje energije u
objektu.

• Da bi objekat bio dobro osvjetljen dnevnim osvjetljenjem
potrebno je principe razmotriti u najranijim fazama projekta.
• To zahtijeva ispravno postavljanje i dimenzionisanje
zastakljenih otvora u omotaču (fasadi) objekta koji dopuštaju
prodor i adekvatnu distribuciju i difuziju prirodne svjetlosti.
• Dobro projektovanim sistemom dnevnog osvjetljenja
izbjegavaju se prekomjerni toplotni dobici, prekomjerni sjaj i
kontrast koji mogu da oštete vid i uzrokuju neugodnost.
• Kako bi kontrolisali prekomjerni sjaj ili kontrast, prozori su
često opremljeni dodatnim elementima kao što su različite
vrste pokretnih ili nepokretnih sjenila (zavjese, roletne, strehe,
tende, itd.)

Vazduh
Vazduh u zatvorenim prostorijama mora da odgovara
normalnim fiziološkim potrebama ljudi i može se posmatrati
na dva načina, kao materija koju čovjek udiše i kao sredina
koja čovjeka okružuje.
Kao materija koju čovjek udiše vazduh treba da ima dovoljno
kiseonika i da bude hemijski i mehanički nezagađen.
Kao sredina koja čovjeka okružuje vazduh prvenstveno mora
omogućiti nesmetanu termičku regulaciju organizma, to jest
omogućiti ugodno osjećanje čovjeka.

Čist, suh vazduh je smješa gasova, najviše azota, kiseonika,
argona i ugljen-dioksida.
Suh vazduh je higroskopan i može primiti određenu količinu
vlage.
Maksimalna količina vlage koju vazduh može primiti zavisi od
njegove temperature – topao vazduh može primiti više vlage nego
hladan.
Apsolutna vlažnost je stvarna količina pare koju 1m³ vazduha
sadrži, označena u gramima.
Vlažnost zasićenja je maksimalna količina vlažnosti koju vazduh
može primiti.
Odnos apsolutne vlažnosti vazduha i vlažnosti zasićenja naziva se
relativna vlažnost vazduha i izražava se u procentima.

U smjesu vanjskog vazduha ulaze i drugi sastojci, kao što su
zagađivači, čiji sadržaj zavisi od lokacije, vremena i godišnjeg
doba.
Iako je nemoguće odvojiti vanjski i unutrašnji vazduh, vazduh u
zatvorenim prostorijama može biti znatno zagađeniji od
vanjskog.
Kvalitet vazduha u zatvorenim prostorima u značajno utiče na
zdravlje i kvalitet života ljudi kao i na radni učinak.

Ventilacija
Vanjski vazduh ulazi i izlazi iz kuće: infiltracijom, prirodnom
ventilacijom i mehaničkom ventilacijom.
U procesu poznatom kao infiltracija, vanjski vazduh ulazi u
objekat kroz otvore u spojevima, pukotine u zidovima,
podovima, plafonima i oko prozora i vrata.
Prirodnom ventilacijom, vazduh se kreće kroz otvorene prozore
i vrata.

Kretanje vazduha povezano sa infiltracijom i prirodnom
ventilacijom je uzrokovano razlikama u temperaturi između
unutrašnjeg i spoljašnjeg vazduha i vjetrom.
Postoji veliki broj mehaničkih uređaja za ventilaciju, od vanjskih
ventilatora koji povremeno izvode vazduh iz jedne prostorije,
kao što su kupatilo i kuhinja, do kompleksnih sistema za
ventilaciju koji kontinuirano izvode unutrašnji vazduh napolje i
distribuiraju filtriran i prilagođen vanjski vazduh do strateških
tačaka širom objekta.

Kada je nivo infiltracije, prirodne ventilacije ili mehaničke
ventilacije nizak, premalo svježeg vazduha ulazi u unutrašnji
prostor, te zagađivači u zgradi mogu da se akumuliraju do
nivoa koji može da uzrokuje zdravstvene probleme.

Stanovi mogu imati isti problem sa unutrašnjim vazduhom kao
i jednoporodične kuće, zbog toga što je većina izvora
zagađivača, kao što su završne obloge u enterijeru, oprema i
proizvodi za domaćinstvo slični.
Problemi vezani za kvalitet unutašnjeg vazduha u poslovnim
zgradama uzrokovani su takvim izvorima kao što su zagađeni
sistemi za ventilaciju, nepravilno postavljena mjesta za
uzimanje svježeg vazduha ili neadekvatne aktivnosti na
održavanju.

Rješenja za probleme kvaliteta vazduha u stanovima, kao i u
kućama ili kancelarijama, uključuju takve akcije kao što su:
eliminacija ili kontrola izvora zagađenja, povećana ventilacija
i postavljanje uređaja za prečišćavanje vazduha.
Korisnik prostora/stanar može sam preduzeti mjere za
poboljšanje kvaliteta vazduha, na primjer: ukloniti sam uzrok,
zamjeniti neke aktivnosti koje uzrokuju zagađenje (na primjer
pušenje, obavljanje hobi aktivnosti napolju), popraviti uređaje
za dobavu svježeg vazduha ili češće otvarati prozor kako bi se
privremeno povećala ventilacija.

Izvori zagađenja
Izvori zagađenja u domovima koji ispuštaju gasove ili čestice
u vazduh su primarni uzrok kvaliteta vazduha u domovima.
Nivo zagađenja može se povećati neadekvatnom ventilacijom,
tj. samim tim što nema dovoljno svježeg vazduha da razredi
emisije iz izvora zagađenja unutar objekta i ne izvođenjem
zagađivača van objekta.
Visoka temperatura i nivoi vlažnosti mogu takođe povećati
koncentracije pojedinih zagađivača.

Postoji mnogo izvora zagađenja vazduha u svakom domu.
U ovo spadaju produkti sagorjevanja kao što su nafta, gas,
ugalj, drvo i duhanski dim.
Građevinski materijali i oprema koji različito stare i raspadaju
se, materijali koji sadrže azbest, prisustvo vlage, zatim
tepisoni, pokretni ili ugradni namještaj napravljen od
određenih presovanih drvnih proizvoda.
Proizvodi za čišćenje i održavanje kuće; proizvodi za ličnu
njegu ili hobije; centralno grijanje i sistemi za hlađenje,
ovlaživači prostora.
Vanjski izvori kao što je prirodni radioaktivni gas radon,
pesticidi i zagađivači u vanjskom vazduhu.

Značaj svakog pojedinog izvora zavisi od toga koliko datih
zagađičivača emituje i koliko su te emisije štetne.
U nekim slučajevima, značajni faktori su starost izvora i način na
koji je izvor zagađenja održavan.
Neki izvori, kao što su građevinski materijali, oprema, proizvodi
za domaćinstvo kao što su osvježivači vazduha, oslobađaju
zagađivače više ili manje u kontinuitetu.
Drugi izvori, zavisno od aktivnosti koje se sprovode u kući,
oslobađaju zagađivače povremeno.
To uključuje pušenje, upotrebu neispravnih peći, upotrebu
rastvarača prilikom čišćenja ili hobi aktivnosti, upotrebu skidača
boje pri renoviranju, i upotrebu proizvoda za čišćenje kuće i
pesticida.
Visok nivo zagađivača može da se zadrži u vazduhu i duže
vremena nakon ovih aktivnosti.

Buka
Buka je svaki neprijatan zvuk. Stoga je shvatanje buke krajnje
subjektivno.
Buku možemo savladati pažljivim odabirom mjesta,
pronalaženjem lokacija za stanovanje gdje je uticaj puteva sa
gustim saobraćajem i industrije ublažen.
Takođe, pažljivo projektovanje objekata može pomoći u zaštiti
od uticaja buke.
Ovo se može ostvariti pravilnim planiranjem i upotrebom
odgovarajućih materijala i tehnika gradnje.

Neka rješenja za projektovanje:
> Smjestiti tihe sobe što dalje od izvora buke, bez obzira na
principe pasivnog solarnog projektovanja.
> Staviti prozore dalje od izvora buke, ukoliko je moguće.
> Smjestiti izvore buke zajedno i dalje od tihih oblasti.
> Izbjegavati da su kuhinje, kupatila i dnevne sobe jedni do
drugih, iznad ili ispod spavaćih soba bez odgovarajuće zvučne
izolacije.
> Obezbijediti dodatnu zvučnu izolaciju za sobe tinejdžera i
odvojiti ih od dnevnih i spavaćih soba odraslih, kao i od
susjeda.
> Smjestiti prilaze za automobile/garaže dalje od spavaćih i
dnevnih soba.
> Izabrati odgovarajuće materijale koji mogu smanjiti nivoe
buke u domu.

Buka može da omete san, odmor i razgovor i može da izazove
zamor, razdražljivost, glavobolje i stres.
Svi mi imamo potrebu da smanjimo buku kako bi uživali u
zdravom životu.
Smisleno projektovanje i izvođenje objekata može da smanji
uticaj buke na naše zdravlje i poboljša kvalitet našeg životnog
okruženja.

HIGIJENA DOMA

Smog, dim cigarete, prašina, isparenja i ostaci raznih hemijskih i
sredstava za pranje, mogu ozbiljno da zagade prostor u kome
jedemo, spavamo, gledamo televiziju.
Da bismo se osjećali i bili što zdraviji, higijena je neophodna
Idealna kuća ili stan bi trebalo da odgovaraju nekim
elementarnim zahtevima.
Da budu komforni, intimni i prijatni za boravak i život u svakom
momentu.
Ipak, između zidova se često skrivaju mnoge nevidljive bakterije
koje boravak u domu čine neprijatnim, a na duže staze čak i
opasnim po zdravlje.
Tepisi, divani, madraci i jastuci mogu da postanu leglo grinja, a
knjige i časopisi prašine.
Ne treba zaboraviti ni da svakodnevno spolja ulaze smog i
zagađen vazduh, a ako se tome dodaju razne hemijske supstance
ili insekticidi koje koristimo, opasnost da naš dom „oboli”, a sa
njim i mi, postaje realna.

Redovno provjetravanje
Najčešcći simptomi boravka u „zagađenoj” kući jesu
glavobolja, iritacija očiju, nosa i grla, dehidrirana i umorna
koža i kosa.
A da bi se odstranilo sve ono što umanjuje prijatnost življenja
u jednom prostoru potrebna je detaljna provjera svake
prostorije, ali i redovna higijena koja obezbeđuju zdrav
prostor.
Prije svega redovno provjetravanje svih prostorija kako bi se
eliminisale štetne čestice.
Najbolje i najefikasnije je nekoliko puta u toku dana nakratko
napraviti promaju, i to u ranim jutarnjim i kasnim većernjim
časovima kada je zagađenost spoljnjeg vazduha najmanja.

Tokom zime, da se ne bi gubila toplota, dovoljno je prozore
otvoriti tri puta dnevno na nekoliko minuta.
Prašinu sa svih površina u stanu treba brisati najmanje dva puta
nedjeljno, naroćito ako se živi u gradu, i to mekom, vrlo malo
navlaženom krpom.
Isto važi i za podove, koje je najbolje prati vodom u kojoj je
razmućeno malo neutralnog deterđenta.
Sa prozora i svih staklenih površina valja jednom mjesećno
obrisati prašinu i oprati ih odgovarajućim sredstvom ili vodom
sa malo sirćeta, a potom obrisati i izglancati.
Prašina se jedanput mjesećno briše i sa svih vrata u kući, a
potom se operu i osuše mekom krpom.

Nikako ne treba zaboraviti da su sredstva za higijenu kuće
hemijske supstance, vrlo često opasne po zdravlje, te ih valja
koristiti vrlo racionalno i štedljivo po uputstvima, jer veća
količina deterđenta ne garantuje bolju higijenu.
• Čak i u najčistijim stanovima, gdje je sve na prvi pogled
čisto, ima jako puno bakterija, virusa, gljivica i gnjida.
Naučnici su u kesicama usisavača pronašli milione
bakterija iz crijeva i salmonele koje tu mogu i do dva
mjeseca preživjeti.

Kod loših filtera se pored toga gnjide i njihov izmet
usisavanjem rasprše po čitavom stanu.
Mašina za pranje veša je također puna malih životinjica.
Posebno ako se pere samo na malim temperaturama od 30 ili
40ºC.
Pod tim uslovima se bakrerije mogu lako i brzo
razmnožavati.
Zbog toga se naročito peškiri i donji veš trebaju prati na
temperaturama od najmanje 60ºC da bi se bakterije uništile.
U frižiderima živi i do 11,4 miliona bakterija po kvadratnom
metru.
Zbog toga bi se namirnice, posebno povrće trebali držati u
zatvorenim posudama, a pokvarene namirnice se moraju
odmah bacati.

Kuhinja, prostorija u kojoj se svakodnevno sprema hrana,
zahteva maksimalnu čistoću.
Treba je usisati svakog dana i oprati podove svakog drugog,
trećeg dana.
Sudoperu treba dobro oprati i obrisati poslije svakog
korištenja, kao i radni deo, šporet prebrisati posle kuhanja, a
frižider jedanput mjesećno detaljno i temeljno oprati mlakom
vodom u kojoj je razmućena soda bikarbona.
Kupatilo je takođe prostorija koja zahtjeva svakodnevnu
higijenu.
Pločice treba prati svaka dva, tri meseca, a lavabo, kadu, wc
šolju i bide temeljno oprati odgovarajućim deterđentima
svakodnevno.