Bilic buklijaš - knjiga

7,754 views

Published on

0 Comments
1 Like
Statistics
Notes
  • Be the first to comment

No Downloads
Views
Total views
7,754
On SlideShare
0
From Embeds
0
Number of Embeds
4
Actions
Shares
0
Downloads
104
Comments
0
Likes
1
Embeds 0
No embeds

No notes for slide

Bilic buklijaš - knjiga

  1. 1. ANDRIJANA BILIĆ, BORIS BUKLIJAŠ MEĐUNARODNO RADNO PRAVO- UZ POSEBAN OSVRT NA MEĐUNARODNU ORGANIZACIJU RADA - SPLIT, 2006. 1
  2. 2. SADRŽAJANDRIJANA BILIĆ, BORIS BUKLIJAŠ ..........................................................................1MEĐUNARODNO RADNO PRAVO.....................................................................................11. UVOD....................................................................................................................................12. POVIJESNI PREGLED RAZVOJA MEĐUNARODNOG RADNOG PRAVA..........43. IZVORI MEĐUNARODNOG RADNOG PRAVA..........................................................9 3.1. Univerzalni i regionalni izvori...................................................................................10 3.2. Bilateralni i međunarodni ugovori.............................................................................14 3.3. Izvori koje kreiraju međunarodne organizacije.........................................................154. MEĐUNARODNA ORGANIZACIJA RADA ................................................................15 4.1. Organizacijska struktura ...........................................................................................16 4.2. Ciljevi, zadaci i metode djelatnosti MOR-a...............................................................24 4.3. Normativna djelatnost Međunarodne organizacije rada............................................28 4.3.1. Karakteristike i pravna priroda konvencija i preporuka.........................................34 4.3.2. Pravna narav konvencija.........................................................................................36 4.3.3. Pravna narav preporuka (rekomandacija)...............................................................39 4.3.4. Usvajanje konvencija ............................................................................................41 4.3.5. Revizija konvencija.................................................................................................43 4.3.6. Ratifikacija i odjavljivanje (otkazivanje) konvencija.............................................45 4.3.7. Primjena konvencija i preporuka na nacionalnoj razini........................................48 4.4. Tehnička i istraživačko-znanstvena djelatnost MOR-a ................................................535. SADRŽAJ MEĐUNARODNOG RADNOG PRAVA.....................................................55 5.1. Sloboda udruživanja ..................................................................................................56 5.2. Prinudni rad................................................................................................................69 5.3. Jednakost u zapošljavanju i zanimanju......................................................................76 5.5. Specijalne djelatnosti – pomorci i ribari .................................................................1016. SUSTAV MEĐUNARODNOG NADZORA NAD PRIMJENOM KONVENCIJA.................................................................................................................................................1167. PRIJEVODI USTAVA, ODABRANIH KONVENCIJA, PROTOKOLA, TEPREPORUKA MOR-a.........................................................................................................124 7.1. Ustav Međunarodne organizacije rada........................................................................124 7.1.1. Philadelphijska deklaracija...................................................................................140 7.2. Deklaracija Međunarodne organizacije rada (MOR-a) o temeljnim načelima i pravima na radu. - njena primjena i praćenje....................................................................................142 7.3. Pravo koalicije.............................................................................................................147 Konvencija br.11. - O pravima udruživanja i koaliranja poljoprivrednih radnika iz 1921. .........................................................................................................................................147 Konvencija br.87. - O slobodi udruživanja i zaštiti prava na organiziranje....................149 Konvencija br. 98 - O primjeni načela prava na organiziranje i kolektivno pregovaranje iz 1949.............................................................................................................................154 Konvencija br. 135 - O zaštiti predstavnika radnika u poduzeću i pogodnostima koje bi im trebalo osigurati.........................................................................................................158 Konvencija br.144 - O tripartitnim konzultacijama, 1976..............................................161 Konvencija br.151 - O zaštiti prava na organiziranje i postupcima za utvrđivanje uvjeta zapošljavanja u javnim službama, 1978..........................................................................164 Konvencija br.154 - O promociji kolektivnog pregovaranja, 1981................................168 7.4. Prinudni rad..................................................................................................................172 Konvencija br. 29 - O prinudnom ili obveznom radu.....................................................172 Konvencija br.105 - O ukinuću prinudnog rada iz 1957.................................................182 7.5. Jednakost u zapošljavanju i zanimanju.......................................................................185 2
  3. 3. Konvencija br.19 - O jednakom tretmanu stranih i domaćih radnika u odnosu na odštete za nesreće na radu...........................................................................................................185 Konvencija br.100 - O jednakosti nagrađivanja muške i ženske radne snage za rad jednake vrijednosti..........................................................................................................188 Konvencija br.111 - O diskriminaciji u odnosu na zaposlenje i zanimanje....................191 Konvencija br.156 - O jednakim mogućnostima i tretmanu za radnike i radnice (radnici s obiteljskim obvezama)....................................................................................................1947.6. Uvjeti rada...................................................................................................................200 Konvencija br.14 - O primjeni tjednog odmora u industrijskim poduzećima................200 Konvencija br.101 - O plaćenom odmoru u poljoprivredi.............................................204 Konvencija br.106 - O tjednom odmoru u trgovini i uredima........................................208 Konvencija br.131 - O utvrđivanju minimalnih plaća s posebnim osvrtom na zemlje u razvoju.............................................................................................................................213 Konvencija br.132 - O plaćenom godišnjem odmoru (revidirana 1970. godine)...........216 Konvencija br.140 - O plaćenom odsustvu zbog obrazovanja......................................221 Konvencija br.171 - O noćnom radu...............................................................................224 Konvencija br.175. - O radu s nepunim radnim vremenom, 1994.................................227 Konvencija br.177. – O radu kod kuće ..........................................................................231 Preporuka br. 93 - O plaćenom odmoru u poljoprivredi.................................................235 Preporuka br. 98 - O plaćenom odmoru..........................................................................2367.7. Zaštita žena na radu; jednakost u postupanju...............................................................238 Konvencija br.3 - O zapošljavanju žena prije i poslije porođaja...................................238 Konvencija br.45 - O zaposlenju žena na podzemnim radovima u rudnicima svih kategorija.........................................................................................................................240 Konvencija br.103 - O zaštiti majčinstva (revidirana 1952. godine)..............................242 Preporuka br. 95 - O zaštiti majčinstva...........................................................................247 Konvencija br.89 - O noćnom radu žena zaposlenih u industriji (revidirana 1948. godine)............................................................................................................................2507.8. Rad djece i mladeži.....................................................................................................254 Konvencija br.138 - O najnižoj dobi za zapošljavanje...................................................254 Konvencija br.182 - O zabrani i trenutnim djelovanjima za ukidanje najgorih oblika dječjeg rada.....................................................................................................................260 Preporuka br.96 - O minimalnim godinama starosti za zapošljavanje na podzemnim radovima i rudnicima ugljena.........................................................................................2647.9. Politika zapošljavanja.................................................................................................265 Konvencija br.2 - O nezaposlenosti................................................................................265 Konvencija br.122 - O politici zapošljavanja, 1964.......................................................267 Konvencija br.142 - O profesionalnoj orijentaciji i stručnom osposobljavanju u razvoju ljudskih resursa, 1975.....................................................................................................270 Konvencija br.158 - O prestanku radnog odnosa na inicijativu poslodavca...................272 Konvencija br.181 - O privatnim službama za zapošljavanje.........................................278 Preporuka br. 99 - O stručnom osposobljavanju i prekvalificiranju invalida................285 Preporuka br.101 - O stručnom osposobljavanu u poljoprivredi...................................2917.10. Zaštita na radu...........................................................................................................300 Konvencija br.13 - O zabrani upotrebe olovnog bjelila u bojenju..................................300 Konvencija br.88 - O organizaciji službe za posredovanje rada.....................................303 Konvencija br.119 - O zaštiti strojeva...........................................................................309 Konvencija br.136 - O zaštiti od opasnosti trovanja benzolom......................................315 Konvencija br.139 - O sprječavanju i kontroli profesionalnih rizika uzrokovanih kancerogenim supstancama i agensima..........................................................................319 3
  4. 4. Konvencija br.148 - O radnoj sredini..............................................................................322 Konvencija br. 155 – O sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu i o radnom okruženju......328 Konvencija br.159 - O profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju osoba s invaliditetom .........................................................................................................................................336 Konvencija br.161 - O službama medicine rada.............................................................340 Konvencija br.162 - O sigurnosti pri upotrebi azbesta...................................................345 Preporuka br. 97 - O zaštiti zdravlja radnika na radnom mjestu....................................353 Preporuka br. 112. - O službama medicine rada u poduzeću..........................................3577.11. Administracija rada...................................................................................................362 Konvencija br. 81 - O inspekciji rada u industriji i trgovini, 1947.................................362 Protokol br.81 - iz 1995. uz konvenciju o inspekciji rada, 1947....................................370 Konvencija br.150 - O administraciji rada iz 1978.........................................................373 Konvencija br.129 - O inspekciji rada u poljoprivredi...................................................377 Konvencija br.150 - O administraciji rada: uloga, funkcije i organizacija, 1978...........3877.12. Socijalna sigurnost....................................................................................................391 Konvencija br.12 - O naknadi štete za slučaj nesreće na radu u poljoprivredi...............391 Konvencija br.17 - O naknadi koja se isplaćuje radnicima za slučaj nesreće na radu....393 Konvencija br.18 - O naknadama koje se isplaćuju radnicima za profesionalne bolesti 396 TABLICA.......................................................................................................................397 Konvencija br. 24 - O osiguranju za slučaj bolesti industrijskih i trgovačkih radnika i domaće posluge...............................................................................................................399 Konvencija br. 25 - O osiguranju za slučaj bolesti poljoprivrednih radnika..................403 Konvencija br.48 - O očuvanju prava osiguranja za slučaj iznemoglosti, starosti i smrti migranata.........................................................................................................................406 Konvencija br.102. - O minimalnoj normi socijalnog osiguranja...................................414 Konvencija br.121 - O davanjima za slučaj nesreće na poslu i profesionalnih bolesti...436 Konvencija br.157 - O očuvanju prava na socijalno osiguranje.....................................448 Preporuka br.102 - O socijalnim službama radnika........................................................4567.13. Radnici migranti........................................................................................................463 Konvencija br.97 - O migraciji u cilju zapošljavanja (revidirana 1949. g.)...................463 Konvencija br.143 - O radnicima migrantima (dopunske odredbe)...............................476 Preporuka br.100 - O zaštiti radnika migranata u nedovoljno razvijenim zemljama i teritorijima.......................................................................................................................4837.14. Specijalne grane zapošljavanja – pomorci i ribari.....................................................494 Konvencija br.8 - O naknadi za nezaposlenost u slučaju gubitka zbog brodoloma........494 Konvencija br.9. - O namještenju pomoraca...................................................................497 Konvencija br. 16 - O obveznom liječničkom pregledu djece i mladića zaposlenih na brodovima.......................................................................................................................500 Konvencija br. 22 - O ugovoru o radu pomoraca...........................................................503 Konvencija br.23 - O repatrijaciji pomoraca.................................................................508 Konvencija br.53 - O minimumu stručne sposobnosti zapovjednika i časnika trgovačke mornarice .......................................................................................................................511 Konvencija br.69 - O diplomi o stručnoj sposobnosti brodskih kuhara..........................515 Konvencija br.73 - O liječničkom pregledu pomoraca...................................................518 Konvencija br.74 - O svjedodžbi o sposobnosti kvalificiranog pomoraca.....................522 Konvencija br.91 – O plaćenom godišnjem odmoru pomoraca (revidirana 1949. g.)....525 Konvencija br.92 - O smještaju posade na brodu (revidirana 1949. godine)..................531 Konvencija br. 9 - O namještenju mornara.....................................................................543 Konvencija br.113 - O liječničkom pregledu ribara.......................................................546 Konvencija br.114 - O ugovoru o radu ribara.................................................................549 4
  5. 5. Konvencija br.126 - O smještaju na ribarskim brodovima.............................................553 Konvencija br.147 – O minimalnim standardima na trgovačkim brodovima.................564 Preporuka br.105 - O sadržaju brodskih apoteka (ljekarni)...........................................568 Preporuka br.107 - O zaposlenju pomoraca u službi na brodovima registriranima u stranim zemljama............................................................................................................572 Preporuka br.108 - O uvjetima života, rada i sigurnosti pomoraca u vezi s upisivanjem brodova............................................................................................................................5728. DRUGI MEĐUNARODNI RADNOPRAVNI INSTRUMENTI..................................574 8.1. Europska socijalna povelja...........................................................................................574 8.2. Međunarodni ugovor o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966.........607 8.3. Europska povelja o osnovnim socijalnim pravima radnika .......................................6159. POPIS NORMATIVNIH INSTRUMENATA MEĐUNARODNE ORGANIZACIJERADA.....................................................................................................................................62110. POPIS DRŽAVA ČLANICA MEĐUNARODNE ORGANIZACIJE RADA...........63111. BIBLIOGRAFIJA..........................................................................................................642 5
  6. 6. 1. UVODRadnik-pojedinac, u pravilu, ne raspolaže socijalnom snagom, odnosno samo u iznimnimslučajevima ima moć pregovaranja na tržištu rada. Obično prihvaća uvjete rada koje mu nudiposlodavac. Stoga, na strani svijeta rada, snaga leži u kolektivnoj moći. Poslodavac-pojedinac predstavlja akumulaciju materijalnih i ljudskih izvora, odnosno, u socijalnomsmislu tvrtka je sama za sebe kolektivna moć.1Neusporedivo jača snaga poslodavaca na tržištu rada može za radnike stvoriti neljudske uvjeteživota i rada. Naime, sile kompetitivnosti koje vladaju na tržištu mogu sniziti standarde namikro razini putem jednostranih odluka poslodavaca, a na makro razini pritiskom svijetakapitala na državnu regulativu i odluke u tom smjeru.Na taj se način stvara eksploatirano radništvo, koje može biti prijetnja javnom poretku isigurnosti države, te općenito kapitalističkom načinu proizvodnje ukoliko, barem minimalni,zahtjevi u pogledu njihovih uvjeta života i rada nisu zadovoljeni. Radi izbjegavanja ovakvograzvoja događaja te kao posljedica shvaćanja nejednakosti snaga na tržištu rada izmeđuposlodavaca i radnika, na Mirovnoj konferenciji u Versaillesu 1919. godine osniva seMeđunarodna organizacija rada, sa zadaćom podupiranja država u kreiranju radnopravnogzakonodavstva i drugih propisa kojima bi se osigurali humani uvjeti života i rada radnika, kaoi ograničenje moći poslodavaca u smislu sprječavanja njihove eksploatacije. Na taj način bi sezaštitilo društvo u cjelini jer bi se spriječile pobune radnika uzrokovane nehumanim uvjetimaživota i rada.Jedino sredstvo koje bi donekle utjecalo na uspostavu ekvilibrija u pregovaračkim pozicijamasvijeta rada i svijeta kapitala jest sloboda udruživanja u reprezentativne organizacije. Jedinose na taj način radnici mogu, donekle, ravnopravno suprotstaviti poslodavcima kaoekonomski jačoj strani na tržištu rada. Stoga je Međunarodna organizacija rada imalapresudnu ulogu u vidu potpore državama članicama radi poduzimanja mjera nužnih zauspostavu i promidžbu načela slobode udruživanja na njihovom nacionalnom, suverenomteritoriju.Osnovna filozofija kojom se rukovodi Međunarodna organizacija rada u svom djelovanju, akoja je ujedno filozofija uređenja radnopravnih odnosa u svim industrijski razvijenimdržavama jest nužnost zadiranja države u navedene odnose, jer upravo održavanjem statusaquo omogućava se poslodavcima premoć nad ekonomski slabijom stranom - radnicima.1 Davis, P., Freedland M., Kahn-Freunds Labour and the Law, Stevens and Sons, London, 1983., str. 17. 1
  7. 7. Znači, ako određena država nije spremna ili voljna stvoriti legalno i socijalno okružje u kojemje sloboda udruživanja i prava na organiziranje ostvariva, u tom slučaju ništa ne stoji na putuposlodavcima u ostvarenju njihovih apsolutnih prerogativa pri stvaranju uvjeta rada i životaradnika.Stoga, potreba za međunarodnom zaštitom radnika preko jamstva najnižih standarda u oblastirada i međunarodno lojalno natjecanje, glavni su čimbenici stvaranja i razvoja Međunarodnogradnog prava. Ono obuhvaća međunarodno javno i međunarodno privatno radno pravo. Danaspod pojmom Međunarodno radno pravo predmnijevamo Međunarodno javno radno pravo,kao složenu, razvijenu i značajnu pravnu disciplinu. Konceptualno, Međunarodno radnopravo označava skup materijalnih i postupovnih pravila uspostavljenih na međunarodnojrazini. Materijalna pravila uređuju sadržaj pojedinačnih i kolektivnih radnih odnosa nameđunarodnoj razini, dok se postupovna pravila odnose na usvajanje i primjenumeđunarodnih akata kojima se usvajaju i razrađuju standardi u oblasti rada.Ova knjiga koncipirana je tako da pitanja iz područja rada obrađuje prvenstveno s aspektanormativne djelatnosti Međunarodne organizacije rada kao specijalizirane organizacijeUjedinjenih naroda, iako se spominju i ostale javne i privatne organizacije koje sudjeluju ukreiranju Međunarodnog radnog prava.U nastavku knjige obrađen je povijesni pregled društvenih događanja i uvjeta koji suprethodili i utjecali na stvaranje Međunarodnog radnog prava, odnosno izvora koji gasačinjavaju, posebice izvora koje kreira specijalizirana organizacija Ujedinjenih naroda,Međunarodna organizacija rada, u okviru svoje normativne djelatnosti. Radi lakšeg ipotpunijeg razumijevanja djelatnosti, a napose normativne aktivnosti ove organizacije,obrađena je organizacijska struktura potonje, njezine sveobuhvatne aktivnosti, ciljevi imetode. Vezano za njenu normativnu djelatnost, pozornost je usmjerena na pravnu narav ikarakteristike njenih najvažnijih instrumenata – konvencija i preporuka, njihovo usvajanje,revidiranje, ratifikacija i odjavljivanje, uz poseban osvrt na njihovu implementaciju i primjenuu nacionalnom zakonodavstvu. Središnji dio knjige obuhvaća najvažnije kategorije sadržajaMeđunarodnog radnog prava kao što su: sloboda udruživanja, prinudni rad, jednakost uzapošljavanju i zanimanju, rad djece i mladeži te radni odnosi i uvjeti rada specijalnihdjelatnosti – pomoraca i ribara. U daljnjem poglavlju obrađeno je pitanje sustavameđunarodnog nadzora nad primjenom konvencija MOR-a. Treći dio knjige obuhvaća pitanjeimplementacije Međunarodnog radnog prava u nacionalnom zakonodavstvu, kao i postupakmeđunarodnog nadzora nad izvršavanjem ratificiranih standarda iz područja rada unacionalnom radnopravnom zakonodavstvu država članica MOR-a. U posebnom dodatku 2
  8. 8. dani su prijevodi s engleskoga, kao službenoga jezika MOR-a, na hrvatski jezik najvažnijihnormativnih instrumenta, tj. konvencija, njihovih protokola i preporuka te međunarodneorganizacije, kao i važnijih normativnih instrumenata nekih drugih međunarodnih, odnosnoregionalnih organizacija, primjerice Europske unije. Na kraju knjige iznesen je popis državačlanica Međunarodne organizacije rada, završno sa stanjem u srpnju 2006., te popis svihkonvencija donesenih od strane spomenute organizacije. Važno je napomenuti da je materijuMeđunarodnog radnog prava zbog svoje opsežnosti nemoguće detaljno obraditi, te su u ovomradu autori nastojali čitateljima prenijeti temelje razumijevanja ove vrlo složene materije, začije je potpuno razumijevanje nužno poznavanje prije svega osnovnih načela morala ipravičnosti, zatim drugih grana prava, trgovačkoga, pomorskoga, građanskoga, ali isto tako idrugih disciplina, ekonomije, psihologije, medicine i dr.U nadi da će Vas naš rad nadahnuti na temeljitije i detaljnije proučavanje, barem nekihsegmenata Međunarodnog radnog prava, zahvaljujemo svima koji su prepoznali ovu našunamjeru i pomogli nam u njenom ostvarenju. Autori: Mr. sc. Andrijana Bilić Prof.dr.sc. Boris Buklijaš Split, srpanj 2006. 3
  9. 9. 2. POVIJESNI PREGLED RAZVOJA MEĐUNARODNOG RADNOG PRAVAPovijesno gledano, međunarodno radno pravo ima izvorište u ideji o nemogućnosti uspostavestabilnog nacionalnog radnog zakonodavstva u pojedinačnim državama bez podrškeparalelnih standarda u oblasti rada usvojenih na međunarodnoj razini. Spomenuti su standardimorali biti jamstvo protiv nelojalnog natjecanja na tržištu roba i usluga, uvjetovanognejednakim uvjetima rada i zapošljavanja na nacionalnim tržištima rada. Posljedično, zemlje slošijim uvjetima rada su automatski konkurentnije na tržištu zbog niske cijene rada, a time iniže cijene završnog proizvoda.2Neusvajanje humanih uvjeta rada u bilo kojoj zemlji predstavljalo je prepreku na putu drugimzemljama u pogledu volje za poboljšanjem uvjeta rada na njihovom području.Ideja intervencionizma u nacionalnom radnom pravu javila se prvenstveno u državama ukojima je gospodarski razvoj išao najdalje, te su time i suprotnosti između svijeta rada isvijeta kapitala ukazivale na potrebu intervencionizma. Osim toga, postojanje niza drugihčimbenika humane, socijalne, gospodarske (konkurencija) i političke naravi te migracijestanovništva u svrhu traženja zaposlenja, upućivalo je na nužnost intervencionizma u oblastirada na međunarodnoj razini.Međutim, prvi zahtjevi za međunarodnom suradnjom u pogledu poboljšanja uvjeta rada, kojidatiraju s početka XIX. stoljeća, nisu došli od strane radništva niti njihovih sindikalnihudruga, već se u prve zagovornike međunarodnog radnog prava ubrajaju industrijalci,političari, liječnici, generalni zatvorski inspektori.3 Razlog leži u nejakosti radništva, koje se2 Danas ovaj argument sve manje dolazi do izražaja, posebice u krugovima gospodarskih stručnjaka, budući da jedokazano da su troškovi i kompetitivna vrijednost proizvoda u ovisnosti od niza čimbenika, ne samo cijene rada,već i cijene sirovina, dostupnih ljudskih resursa i kapitala, stručnih sposobnosti radne snage i uprave,organizacije rada, proizvodnosti, poreznog sustava, monetarne politike, investiranja u nove tehnologije i ljudskeresurse, dostupnih tržišta, plaćama, carini i sl. Vidi: Feis, H., International labour legislation in the light ofeconomic theory, ILR April 1927, str.419-518; također reproducirano u W. Sengenberger, D. Campbell (eds.),International labour standards and economic interdepedence, International institute for labour studies, Geneva,1994, str. 29-55. Feis, H., Labour cost as a factor in international trade, ILR, May 1954., str 425-446.3 Već 1788. predsjednik Francuske i ministar financija Necker, u svom djelu o važnosti vjerskog shvaćanjasocijalnih pitanja, ističe ideju o sporazumu država za uspostavljanje istih uvjeta na radu. Proučavajući humani ireligiozni vid zaštite radnika osjetio je potrebu za internacionalizacijom ovog pitanja. Vidi: Troclet, L. E.,Međunarodno socijalno zakonodavstvo, Beograd, 1958., str.20. Početkom XIX. stoljeća, točnije 1818., britanskiindustrijalac Robert Owen izravno djeluje na realizaciju spomenute ideje u praksi. On podnosi MemorandumKongresu sila „Svete alijanse“ kojim ih poziva na sklapanje sporazuma radi zaštite radnika od neznanja iiskorištavanja, predlažući osnivanje „Komisije rada“, koja bi radila na međunarodnom socijalnomzakonodavstvu. Vidi Pešić, R., Međunarodna organizacija rada, Novi Sad, 1969., str. 30. Iznesenu idejuprihvaćaju britanski političar C. Hindly, francuski liječnici J. A. Blanqui i L.R. Villermé, belgijski glavnizatvorski inspektor E. Ducpetieux, te francuski industrijalac D. Le Grand. Potonji polovicom XIX. stoljećarazvija snažno publicističko i izravno djelovanje u smjeru širenja spomenute ideje. On se u više navrata obraćavladama industrijski razvijenih zemalja sa zahtjevom za stvaranjem međunarodnog radničkog zaštitnogzakonodavstva. Navodi: "Međunarodni zakon o industrijskom radu je jedino moguće rješenje velikog socijalnogpitanja, jedini način da se radničkoj klasi omogući poželjno materijalno i moralno blagostanje, a da industrijalcine stradaju zbog toga i da konkurencija između industrijalaca ovih zemalja bude pogođena u što manjoj mjeri". 4
  10. 10. tek u nekim zemljama počinje sindikalno udruživati, boreći se, pritom, za svoje priznanje tekna nacionalnoj razini. U tom je trenutku međunarodna suradnja bila izvan njihovogvidokruga. S druge strane, poslodavci su bili svjesni da loše zdravlje radnika, uzrokovanološim uvjetima života i rada, dugoročno gledano, može nepovoljno utjecati na njihoveinterese. Istovremeno, morali su očuvati razinu svoje kompetitivnosti na tržištu, za što jemoralo zadržati nisku cijenu rada, a time i cijenu završnog proizvoda. Kao odgovor napostojeću situaciju javila se ideja o sklapanju međunarodnih ugovora iz oblasti rada kojima bise izbjeglo tržišno natjecanje na međunarodnoj razini, a da se pritom takvo djelovanje neodrazi negativno na uvjete rada radnika, odnosno izbjegavajući stvaranje socijalnih slučajeva.To bi se postiglo kreiranjem tzv. zakonika poštenog natjecanja između poslodavaca različitihdržava.4Prve međunarodne skupštine o stvaranju međunarodnog radnog prava bile su privatneinicijative. Prva od njih bila je Skupština u organizaciji Ducpetieuxa, održana 1856. uBruxellesu. Na Skupštini koja je uslijedila 1857. u Frankfurtu, prvi se put izražava potreba zauređenjem uvjeta rada. Nekoliko godina kasnije, točnije 1864., osniva se u LondonuMeđunarodna organizacija radnika, kao posljedica jače svijesti radnika o težini uvjeta ukojima rade, te zahtjevima usmjerenima poslodavcima i vladama po spomenutom pitanju.Nacrt statuta sastavio je K. Marx, u kojemu se, između ostaloga, iznosi da emancipacijaradnika nije čisto mjesni ili nacionalni problem, već se tiče svih civiliziranih nacija.5Skraćivanje radnog dana te zaštita žena i djece bile su teme prvog kongresa te organizacijeodržanog u Ženevi 1866. godine. Jedna od struja zalagala se za uvođenje osmosatnog radnogdana, po uzoru na zahtjeve radnika u Sjedinjenim Američkim Državama. Potonji je prijedlogprihvaćen kao legalan zahtjev radništva diljem svijeta.6U vrijeme pojačanog razvoja međunarodne trgovine, nacionalna regulativa nije bila dostatna,tim više što je bilo razvidno da ta nedostatnost može dovesti do slabljenja položaja države nameđunarodnom tržištu.Kako bi se izbjegla ova situacija, nužno je bilo da države poboljšaju i izjednače uvjete života irada radnika, odnosno javila se potreba usvajanja normi na međunarodnoj razini u domeniuvjeta rada i zapošljavanja. Posljedično, s vremenom se javlja nužnost postupnog prelaskaVidi: Troclet, o.c., str. 21. Nužno je među prvim zagovornicima ove ideje spomenuti Andrignona, Comelinata,Hugnesa, Thierscha, Wagnera, Wolowskog i dr.4 Ovaj argument iznosili su duže od stoljeća radnici, poslodavci državnici. Primjerice, francuski ministartrgovine, Millerand, u pismu britanskom državnom tajništvu 1904. iznosi mišljenje da bi bilo u obostranominteresu država postupiti po uzoru na Belgiju koja je ograničila noćni rada žena. Vidi: Shotwell, J., The originsof the International labour organisation, New York, 1934, Vol.1 , str. 34.5 Vidi: Valticos, N., Traité de Droit de Travail, Droit International du travail, Paris, 1970, str.13.6 Usp: Betten, L., International labour law, Kluwer, 1993, str.3. 5
  11. 11. privatnih inicijativa za stvaranjem međunarodnog radnog prava na aktivnosti jedne ili višedržava. Prvi, neuspjeli, pokušaj bilateralnih pregovora o zajedničkim socijalnim reformamapotaknuo je njemački kancelar O. von Bismark 1971. g., nastojeći postići sporazum izmeđuNjemačke i Austrije o ovom pitanju.7 U razdoblju koje je uslijedilo javljaju se prvi pozitivnirezultati vezani za stvaranje međunarodnog radnog prava. Nakon rivalstva između Švicarske,Francuske i Njemačke u pogledu vodeće uloge u organizaciji skupštine, potonja, na inicijativusvog vladara Williama II., preuzima vođenje skupštine održane 8. veljače 1890.8 Spomenutaskupština predstavlja prvo službeno priznanje pokreta za međunarodno pravo. Prisustvovaloje četrnaest država Europe, čije su vlade pokazale nespremnost u preuzimanju izravnih obvezau pogledu zabrane rada nedjeljom, zaštiti djece, mladeži i žena na radu u ugljenokopima, te suspomenuta pitanja uređena pravno neobvezujućom rezolucijom. Usprkos svojim propustimaova je Skupština utjecala na nacionalna radna zakonodavstva Austrije, Njemačke, Danske iPortugala. 9 Međunarodna udruga za zakonsku zaštitu radnika održala je svoju prvu, konstituirajućuskupštinu 1901. u Baselu10. Osnovano je tajništvo i povjerenstvo koje je imalo zadaću izraditinacrt o općoj zabrani noćnog rada žena, te o zabrani uporabe bijelog fosfora u industrijišibica. Iako je ova organizacija bila privatnog karaktera, smatra se pretečom Međunarodneorganizacije rada. Na zahtjev povjerenstva spomenute organizacije švicarska Savezna vlada,koja je organizirala Bernsku konferenciju 1905., pripremila je dvije međunarodne konvencijena spomenute teme. Konvencije su usvojene na diplomatskoj Skupštini, koja je uslijedila uBernu 1906., a stupile su na snagu 1912. ratifikacijom od strane većine država potpisnica.11Ta je međunarodna udruga nastavila s radom i nakon Bernske skupštine 1905. godine.Švicarska je vlada 1913. godine inicirala sazivanje tehničke skupštine radi pripreme novihkonvencija. Na osnovi zaključaka te skupštine švicarska je Vlada sazvala diplomatskukonferenciju 1914., čije je održavanje omelo izbijanje I. svjetskoga rata.127 Usp: Perlain, J., Međunarodna organizacija rada (MOR) i njene konvencije, s posebnim osvrtom nakonvencije koje reguliraju status pomoraca, Split, 1981., str. 4.8 Neki autori iznose mišljenje da je berlinska Skupština održana od 15. do 29. ožujka 1890. Prisustvovalo jetrinaest država: Njemačka, Austro-Ugarska, Belgija, Danska, Francuska, Velika Britanija, Luksemburg,Norveška, Nizozemska, Portugal, Švedska i Švicarska, neki navode i Španjolsku. Usp: Ravnić, A., Osnoveradnog prava, Pravni fakultet u Zagrebu, Zagreb, 2004., str. 578.; L. Betten, International labour law, o.c., str.3-4.9 Follows, J., Antecedents of the International Labour Organisation, Oxford, 1952; L. Betten, Internationallabour law, o.c., str. 410 Na konstituirajućoj skupštini sudjelovale su Austrija, Belgija, Francuska, Italija, Nizozemska, Njemačka iŠvicarska.11 L. Betten, International labour law, o.c., str. 4.12 Usp: N. Valticos, Droit international du travail, o.c., str. 30. 6
  12. 12. Do završetka I. svjetskoga rata bila je razvijena internacionalizacija sindikalnog pokreta 13,koji je zahtijevao da se u klauzule mirovnog ugovora, zaključenog u Versaillesu 1919., unesuodredbe o poboljšanju radnih uvjeta radnika. Sve su vlade bile svjesne činjenice da se svjetskimir neće moći održati bez socijalne pravde. Rečenome se može pridodati i ruska revolucijakojom je 1917. godine nezadovoljni proletarijat srušio režim Nikole II. i preuzeo vladanjedržavom, što se moglo dogoditi i u drugim državama. Nadalje, radi izbjegavanja nelojalnogmeđunarodnog gospodarskog tržišnog natjecanja, bilo je nužno uspostaviti međunarodnusuradnju po tom pitanju. Znači, trostruki argument - zaštita radnika, kompetitivnostposlodavca na tržištu te očuvanje trajnog svjetskog mira14 predstavljao je temelj za osnivanjeMeđunarodnog radnog prava. Savezničke su vlade uzele u obzir te zahtjeve. Mirovnaskupština započinje s radom 18. siječnja 1919. godine. Na prvoj sjednici mirovne skupštine uVersaillesu, održane 25. siječnja 1919., osnovana je Komisija o međunarodnom radnomzakonodavstvu. Bila je sastavljena od petnaest članova predstavnika država, među kojima ipredstavnika radnika. To je bio prvi slučaj u diplomatskoj povijesti da u diplomatskojdelegaciji jedne države sudjeluju i predstavnici radnika. Zadatak Komisije bio je predložitipotrebne mjere radi poboljšanja položaja radnika, te prijedlog oblika stalne organizacije kojabi u suradnji s Ligom naroda i pod njezinim vodstvom nastavila sa spomenutim istraživanjemi ocjenjivanjem.15 Rasprava se posebice zahuktala oko tipa pravnih instrumenta kojima ćeOrganizacija uređivati pitanja iz oblasti rada. Jedna strana je smatrala da se neće postićiznačajan napredak ako legislativa bude samo savjetodavnog karaktera, druga strana jeizražavala bojazan zbog negativnih posljedica koje bi mogle nastati kao posljedica pravno13 Održano je više međunarodnih Skupština, primjerice u Leedsu 1916., Stockholmu 1917., Londonu 1918., teBernu 1917. i 1919.)14 Organizacija Lige naroda stvorena je sa svrhom očuvanja svjetskog mira. Konačni nacrt pakta Lige narodaiznesen je pred plenarnu sjednicu Mirovne skupštine 28. travnja 1919., kada je Pakt sa svim pratećimsporazumima jednoglasno prihvaćen. Tjedan dana kasnije, vršitelj dužnosti glavnog tajnika Drummond ovlaštenje, od strane organizacijskog odbora, započeti s izborom osoblja Tajništva i pripremama za prvu sjednicu organaLige. Za privremeno sjedište Lige određen je London. Kako je Pakt Lige naroda činio sastavni dio Versailleskogugovora, službeno se datum stvaranja Lige naroda smatra 10. siječnja 1920., kada je Ugovor ratificiran i stupiona snagu. Vidi: Bennett, A. L., Oliver, J. K. Međunarodne organizacije, Politička kultura, 2004., str. 36.15 Uvrštavanje na dnevni red Skupštine pitanja vezanih uz međunarodni rad, stavlja ovo pitanje uz red pitanja odprimarne važnosti. Nužnost u ovom pogledu proizlazi iz potrebe izbjegavanja uništenja, koje čini normalan slijedu poslijeratnim godinama uvjetovan teškom gospodarskom sitaucijom, te radi zaštite jamstva koja su mukotrpnostvarana u prijeratnim godinama u pogledu uvjeta rada, uključujući zaštitu žena i djece u industriji, uređenjezdravstvenih uvjeta, i u tom pogledu radno vrijeme. Komisija sastavljena od po dva predstavnika iz velikih sila(Sjedinjene Države, Britanija, Francuska, Italija i Japan), te od pet predstavnika ostalih država zastupljenih naMirovnoj Skupštini ( Belgija, Bolivija, Kina, Kuba, Ekvador, Grčka, Gvatemala, Haiti, Hedjaz (bivša država uPerzijskom zaljevu), Honduras, Liberija, Nikaragva, Panama, Peru, Poljska, Portugal, Rumunjska, Srbija, Siam,Čehoslovačka, i Urugvaj, imala je zadatak predložiti potrebne mjere radi poboljšanja položaja radnika, tepredložiti oblik stalne organizacije koja bi omogućila nekolicini država zajedničku akciju u pogledu pitanjauvjeta rada, a koja bi djelovala u vezi s Ligom naroda. Usp: Shotwell, J.T., American News release onInternational Labour Legislation, January 18, 1919, u: The Origins of the International Labour Organisation, J.T. Shotwell (ed.), vol. II, str. 127-143. 7
  13. 13. obvezujućeg karaktera međunarodnih radnopravnih normi i njihovog utjecaja na nacionalnoradno pravo.16 U prvom dijelu izvješća Komisija predlaže osnivanje Međunarodneorganizacije rada kao stalnog međunarodnog tijela, sa zadaćom promicanja i uređenjameđunarodne zaštite i položaja radnika. U drugom dijelu izvješća iznijeta su načela budućegmeđunarodnog radničkog zakonodavstva.17 Izvješće je usvojila Mirovna skupština uVersaillesu 11. travnja 1919., te je izvješće ugrađeno u XIII. poglavlje mirovnog ugovora (čl.387- 427.).18 Mirovni ugovor dopuštao je veću samostalnost Međunarodne organizacije rada19u odnosu na druge organizacije u okviru Lige naroda; svoju posebnu pravnu osnovipostojanja; neovisnost u pogledu svoje vanjske aktivnosti, ali se njena djelatnost moralauskladiti i kombinirati s djelovanjem Lige naroda. Ove su karakteristike bile od velikogznačenja za njeno kasnije neprekinuto univerzalno prisustvo i djelovanje u međunarodnimodnosima. Njena stvarna univerzalnost oscilirala je u ovisnosti o političkom i međunarodnomstanju u svijetu. Najviši stupanj univerzalnosti dosegla je ulaskom SAD i SSSR u njenočlanstvo. Dolaskom nacista na vlast njena se univerzalnost bitno smanjuje zbog istupanja iznjenog članstva većeg broja država s fašističkim poretkom.20 Za vrijeme Drugog svjetskograta, dok su druge međunarodne organizacije, uključujući i Ligu naroda, prestale sa svojimdjelovanjem jer nisu ostvarile zadatak zbog kojega su osnovane, Međunarodna organizacijarada, nakon prebacivanja sjedišta iz Ženeve u Montreal, nastavlja, iako donekle ograničeno,djelovati. Značajan je događaj u tom ratnom razdoblju održavanje 26. zasjedanjaMeđunarodne skupštine rada, 10. svibnja 1944. u Philadelphiji, na kojoj je donesena16 Usp: L. Betten , International labor law, o.c., str. 9.17 Temelji djelovanja Međunarodne organizacije rada i njene tijesne suradnje s Ligom naroda uneseni su u svemirovne ugovore zaključene nakon završetka I. svjetskog rata: u XII. dio (čl. 332-372.) ugovora o miruzaključenog u St. Germainu s Austrijom, u ugovor o miru zaključen u Trianonu s Mađarskom, (čl. 315-355.), umirovni ugovor zaključen u Neuillyju s Bugarskom (čl. 249-289.), te ugovor o miru zaključen u Sèvresu,odnosno Lausannei s Turskom. U čl. 24. Pakta Lige naroda sadržana je istovjetna odredba koja je unesena utekstove ugovora o miru zaključenom u St. Germainu, Trianonu, Nevillyu i Lausanni s Austrijom, Mađarskom,Bugarskom i Turskom. Usp: Tintić, N., Radno i socijalno pravo, knjiga prva: radni odnosi (I) Zagreb, 1969., str.178; Perlain, J., Međunarodna organizacija rada s posebnim osvrtom na konvencije koje reguliraju statuspomoraca, o.c., str. 6.18 Usp: Mazzoni, G., Manuale di diritto del lavoro, Milano, Giuffre (ed.), 1969, str. 52.19 Vidi više: L. Betten, International labour law, o.c.; Valticos - Potobsky, International labour law, o.c.;Betten, L., at its 75 th Anniversary, The International Labour Organisation Prepares Itself for an Active Future,12 NQHR, 1994, str. 425; L. Swepston, Human rights Complaints Procedures of the International LabourOrganisation, u Guide to International Human Rights Practice, str. 99; Leary, V., Lessons from Expiriance ofthe International Labour Organisation, u United Nations and Human Rights, str. 580; Jenks, C. W. HumanRights, Social Justice and Peace u International Protection of Human rights, u A. Schou, A. Eide (eds.),International Protection of Human Rights, Stockholm, 1968, str. 227. i Social Justice in the Law of Nations,Oxford, 1970.20 Zbog svog nacističkog, odnosno fašističkog opredjeljenja tijekom Drugog svjetskog rata, iz članstvaMeđunarodne organizacije rada istupile su slijedeće države: Njemačka (21. listopada 1933.), Austrija iNikaragva (1938.), Italija (1939.), Japan (1940.), Španjolska (1941.), Rumunjska (1942). U istom razdoblju,točnije 1939., iz članstva je odlukom Lige naroda, zbog rata s Finskom, isključen SSSR. 8
  14. 14. Philadelphijska deklaracija kao amandman Ustavu Međunarodne organizacije rada21 iz1919.godine. Stvarnim gašenjem Lige naroda, postupak stjecanja i gubitka članstva uMeđunarodnoj organizaciji rada nije više bio primjenjiv. Stoga se na 29. zasjedanjuMeđunarodne skupštine rada održane u Montrealu 1946. odlučilo povezati Međunarodnuorganizaciju rada s Organizacijom Ujedinjenih naroda.22 Tako Međunarodna organizacija radapostaje specijalizirana ustanova Ujedinjenih naroda.233. IZVORI MEĐUNARODNOG RADNOG PRAVAIzvori međunarodnog radnog prava, u prvom redu, potječu od Međunarodne organizacije radau vidu njenih najvažnijih normativnih instrumenata Konvencija i preporuka. Međutim, ne21 Izvorni tekst Ustava Međunarodne organizacije rada iz 1919. bio je mijenjan u nekoliko navrata:amandmanom iz 1922. (stupio na snagu 4. lipnja 1934.); amandmanom iz 1945. (stupio na snagu 26. rujna1946.); amandmanom iz 1946. (stupio na snagu 20. travnja 1948.); amandmanom iz 1953. (stupio na snagu 20.svibnja 1954.); amandmanom iz 1962. (stupio na snagu 22. svibnja 1963.); amandmanom iz 1972. (stupio nasnagu 1. studenog 1974.). Amandmani iz 1986. i 1997. još nisu usvojeni.Vidi: http://www.ilo.org/public/english/bureau/leg/amend/1997.htm. Naime, Ustavom MOR je određeno daamandmani koji se usvoje većinom od 2/3 nazočnih predstavnika stupaju na snagu njihovom ratifikacijom iliprihvaćanjem od strane 2/3 članova Organizacije, u koje treba biti uključeno najmanje pet od deset članova kojisu zastupljeni u Vijeću kao članovi od osobitog industrijskog značenja. Vidi: Ustav MOR, čl. 36, vezan za čl. 7/3Ustava.22 Činjenica povezivanja dviju organizacija utvrđena je protokolom potpisanim 19. prosinca 1946. od straneglavnog tajnika Ujedinjenih naroda i glavnog ravnatelja Međunarodnog ureda rada.23 Specijaliziranost ove ustanove ogleda se u njenoj povezanosti s Organizacijom Ujedinjenih naroda na način damože s Gospodarskim i socijalnim vijećem Ujedinjenih naroda sklapati sporazume kojima se određuju uvjeti podkojima se dotična ustanova povezuje s Ujedinjenim narodima, pod uvjetom da se spomenuti sporazumi podnesuna odobrenje Općoj skupštini Međunarodne organizacije rada; iz činjenice da Gospodarsko i socijalno vijećeUjedinjenih naroda može usklađivati djelatnost specijaliziranih ustanova uz pomoć savjetovanja s njima ipreporuka namjenjenih tim ustanovama, kao i preporuka Općoj skupštini i članovima Ujedinjenih naroda;nadalje što Gospodarsko i socijalno vijeće može poduzimati prikladne mjere za dobivanje izvješća odspecijaliziranih ustanova. Usp: N. Tintić, Radno i socijalno pravo, o.c., str. 178. 9
  15. 15. mogu se zanemariti akti koje donose druge organizacije, a koji za predmet svog uređenjaimaju radnopravna pitanja u njihovom uskom značenju ili su sastavni dio instrumenta kojejamče temeljna ljudska prava. Neki od tih instrumenata po svojoj su pravnoj prirodi pravnoobvezujući za države koje su ih ratificirale, dok su drugi samo savjetodavnog karaktera.Također, nužno je navesti sudsku praksu koja je tijekom godina stvorena kao posljedicanadzora sudskih tijela nad primjenom obvezujućih instrumenata. Naposljetku, važnu ulogu ukreiranju međunarodnog radnog prava imaju dvostrani i višestrani ugovori zaključeni izmeđudržava u pogledu zapošljavanja i uvjeta rada državljana jedne države na teritoriju druge,odnosno drugih država ugovornica.Rezimirajući navedeno, izvore međunarodnog radnog prava možemo podijeliti na:- univerzalne i regionalne izvore;- bilateralne i multilateralne međunarodne ugovore;- izvore koje kreiraju specijalizirane međunarodne organizacije, prvenstveno Međunarodnaorganizacija rada u vidu Konvencija i preporuka.3.1. Univerzalni i regionalni izvoriBrojni su univerzalni i regionalni izvori koji na izravan način utječu na regulaciju ostvarenja izaštitu radnopravnih i socijalnih odnosa u svakoj državi. Za ovu skupinu izvora radnog pravaje značajan minimalan utjecaj volje jedne države na donošenje i sadržaj tog izvora, odnosnodo izražaja najviše dolazi volja većine. Također, ova skupina izvora Međunarodnog radnogprava vezuje najveći broj država i ne odnosi se isključivo na određeno područje ljudskihodnosa, odnosno djelatnosti. Za univerzalne izvore značajno je da ne mogu ostvariti tukarakteristiku neposredno, samim svojim donošenjem, već trenutkom njihovog prihvaćanjaod strane države. Tim činom međunarodni dokument postaje obvezan za državu koja ga jeprihvatila i koja se može osloboditi obveza iz tog dokumenta samo na način predviđen samimugovorom ili sukladno općim pravilima međunarodnog prava.Univerzalni izvori prava u Međunarodnom radnom pravu značajni su s aspekta harmonizacijei postizanja jednoobraznosti u pogledu minimuma prava koja moraju uživati sve osobe uradnom odnosu. Od univerzalnih izvora Međunarodnog radnog prava valja istaknutiinstrumente koje donosi Organizacija Ujedinjenih naroda, koja ima važnu ulogu u razvijanjusocijalnog i radnog prava na međunarodnom planu, što je istaknuto samom PoveljomUjedinjenih naroda. Naime, zadaća Ujedinjenih naroda jest podizanje životnog standarda,ostvarivanje pune zaposlenosti, rješavanje krupnih međunarodnih problema u području 10
  16. 16. gospodarskog i socijalnog života u svijetu, poštivanje i zaštita ljudskih prava i sloboda za sve,bez obzira na rasu, spol, jezik i religiju.Navedeni principi našli su svoje mjesto i u Univerzalnoj deklaraciji o pravima čovjeka igrađanina Ujedinjenih naroda iz 1948. godine, u kojoj se ističe neposrednost značenjatemeljnih prava čovjeka za radnike. Takva temeljna ljudska prava su: pravo na jednakost predzakonom, pravo na uporabu pravnih sredstava, pravo na nepristrano suđenje, pravo naslobodu kretanja, pravo na slobodu okupljanja i udruživanja, pravo na sudjelovanje u javnimposlovima i vršenje javnih funkcija, pravo na socijalno osiguranje, pravo na primjerenmaterijalni i kulturni život, pravo na slobodu rada, pravo na zadovoljavajuće uvjete rada izaštitu od nezaposlenosti, pravo na pravičnu naknadu, pravo na odmor i razonodu, pravo naživotni standard koji je dostatan za osiguranje zdravlja i blagostanja čovjeka i njegove obitelji,pravo na obrazovanje i sl.Načela izražena u Povelji i u Deklaraciji Ujedinjenih naroda uobličena su u Međunarodnompaktu o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima iz 1966. i sadržavaju odredbe o : pravuna rad te mjerama koje mora poduzeti svaka država članica radi osiguranja vršenja ovogprava; slobodi svakog pojedinca na udruživanje u sindikate te na uživanje u sindikalnimslobodama; pravu na socijalno osiguranje; pravu na zdravstvenu zaštitu; pravu na zaštitumajki, djece te mladeži; pravu na pristojan život i stalno unapređivanje uvjeta života.Uz univerzalne izvore, važnu ulogu u razvoju Međunarodnog radnog prava imaju regionalniizvori koji, zahvaljujući užoj prostornoj domeni svoje primjene, konkretnije uređujuradnopravne odnose, a time povećavaju i mogućnost njihova oživotvorenja. Ovdje se, uprvom redu, misli na Europsko radno pravo. Valja naglasiti da spomenuto pravo nijeusmjereno na aspekte uporabe „dobrovoljno zavisnog nesamostalnog i osobnog rada“, već natemeljna ljudska prava koja su u uskoj vezi s radnopravnim i socijalnim statusom pojedincaodnosno kolektiva, te s tim u vezi postoji podjela Europskog radnog prava na individualno ikolektivno pravo. Četiri su osnovna područja koja ulaze u predmet regulacije Europskogradnog prava:- pravo na slobodu kretanja i izbora mjesta stanovanja radnika;- ostvarenje načela jednakosti i ravnopravnosti u tretmanu radnika;- zaštitu na radu – tehničko harmoniziranje;- osnovna socijalna prava zaposlenika;- kolektivno pregovaranje;- sudjelovanje radnika u odlučivanju. 11
  17. 17. 24Izvori Europskog radnog prava kojima su ova pitanja uređena su primarne i sekundarneprirode. U prvu skupinu spadaju ugovori, uključujući protokole, dodatke, priloge te izmjene idopune kojima se osniva Europska ekonomska zajednica, odnosno Europska unija i kojima sedaju ovlasti njenim organima25 za stvaranje sekundarnog Europskog radnog prava. Onoobuhvaća akte donesene od strane Vijeća Europske unije, Savjeta Europe, te KomisijeEuropske unije, i to uredbe26, smjernice27, odluke28 koje su obvezatnog karaktera, te preporukei mišljenja koje ne obvezuju države članice. Valja također istaknuti Europsku konvenciju o24 Ugovor o Europskoj uniji, Official Journal C 325, 24. XII. 2002., str.0005-0181.-konsolidirani tekst. Posebicevalja obratiti pozornost na čl. 2. o ciljevima EU; Ugovor o osnivanju Europske zajednice, Official Journal C 325,24. XII 2002., str. 0033-0183.- konsolidirani tekst. Za radno pravo valja istaknuti sljedeće odredbe: čl.2. ociljevima EZ, čl.3. o djelatnostima EZ, čl.13. o antidiskriminacijskim mjerama, čl.39-42. o slobodi kretanjaradnika, čl.125-130. o zapošljavanju, čl. 136-145. o socijalnoj politici, čl. 146-148. o Europskom socijalnomfondu, čl. 150. o stručnom usavršavanju; Ugovor o ustavu za Europu, Official Jouranl C 310/01, 16.XII 2004.,str. 0001-0474, još nije stupio na snagu. Važnost za radno pravo posebice imaju sljedeći članci: čl. 1-2. ovrijednostima EU, čl. Čl. I-3. o ciljevima EU, čl. I-4. o temeljnim slobodama i zabrani diskriminacije, čl. II-75. oslobodi rada, čl. II-81. o zabrani diskriminacije, čl. II-83. o ravnopravnosti između žena i muškaraca, čl. II-87. opravima radnika na obavješćivanje i sudjelovanje u odlučivanju, čl. II-88. o pravu na kolektivno pregovaranje iindustrijske akcije, čl. II-90. o zaštiti u slučaju nedopuštenog otkaza, čl. II-91. o uvjetima rada, čl. II-92. ozabrani dječjeg rada i malodobnika na radu, čl. II-133. o obiteljskom i poslovnom životu, čl. III-133.- III-136. oslobodi kretanja radnika, čl. III-203.- III-208. o zapošljavanju, čl. III-209.- III-219. o socijalnoj politici, čl.III-283. o stručnom usavršavanju.25 Najvažniji organi Europske unije su: Vijeće Europske unije, Savjet Europe, Europsko vijeće, Europskakomisija te Europski parlament. Opširnije i detaljnije o organima Europske unije vidi: Blanpain, R. EuropeanLabour Law, Kluwer Law International, 2000, str.42-58.26 Uredbe imaju opću pravnu valjanost i mogu se usporediti sa zakonom. U svim svojim dijelovima su pravnoobvezujuće i neposredno primjenjive (važeće) u svakoj državi-članici. Trenutačno i neposredno obvezuju bezpotrebe posebne intervencije države-članice. Također, neposredno se primjenjuju i na državljane kao pojedincekoji se pozivaju na odredbe uredbe pred nacionalnim sudovima. Posljedično, na hijerarhijskoj ljestvici propisa,uredba je iznad nacionalnog zakona. Nacionalni zakon koji je u suprotnosti s uredbom je ništavan, i ne može seprimijeniti. Uredbe značajne za područje rada i radnih odnosa: Uredba Vijeća EEZ br. 1612/68. od 15. listopada1968. o slobodi kretanja radnika unutar Zajednice. (Dopuna: Uredba 312/76, 31976R0312, Official Jornal L 039,14. II 1976., str.2; Dopuna Uredba 2434/1992, 91992R2434, Official Jornal L 245, 26. VIII. 1922,str.1;Konsolidirani tekst: 01968R1612-19920827; Implementacija: Odluka Europske komisije 2003/8/EC,32003D0008, Official Jouranal L 005, 10. I 2003., str. 16; Dopuna: Smjernica 2004/38/EZ, 32004L0038,Official Journal L 158, 30. IV. 2004, str.77; Uredba Komisije EEZ br. 1251/70 od 29. VI. 1970. o pravu radnikana boravak na teritoriju države članice nakon što su dobili zaposlenje u toj državi (Official Journal L 142, 30. VI.1970, str. 24.27 Smjernice za svaku državu-članicu obvezujuće su u pogledu cilja koji se želi postići. Državama-članicama jeprepušteno, shodno svom ustavnom poretku, konkretizirati sadržaj smjernice putem odgovarajućih oblika isredstava. Dakle, države-članice obvezatne su unutar zadanog roka prilagoditi svoje nacionalno zakonodavstvosmjernici ili kreirati nove propise koji su u skladu sa smjernicom. Smjernice su najznačajni izvor i instrumentusklađivanja nacionalnih zakonodavstava država članica s Europskim pravom. Na području radnog pravadonesen je velik broj smjernica, primjerice: ANTIDISKRIMINACIJA U ZAPOŠLJAVANJU I ZANIMANJU:Smjernica Vijeća 75/117/EEC od 10. veljače 1975. o usklađivanju propisa država članica koji se odnose naprimjenu načela jednakosti plaće muškaraca i žena (Official Journal L 045, 19. II. 1975, str.19.), SmjernicaVijeća 76/207/EEC od 9. veljače 1976. o implementaciji načela jednakog postupanja prema muškarcima iženama s obzirom na mogućnost zapošljavanja, stručno usavršavanje i poslovno napredovanje te uvjete rada(Official Journal L 039, 14. II. 1976, str.40.). Dopuna: Smjernica 73/2002/EZ, 32002L0073 (Official Jornal L269, 5. X. 2002, str.15.), Konsolidirani tekst: 01976L0207-20021005; Smjernica Vijeća 86/613/EEZ od 11.prosinca 1986. o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji se bave nekomdjelatnosti kao samostalno zaposlene osobe, uključujući poljoprivredu, i o zaštiti samostalno zaposlenih žena zavrijeme trudnoće i porodnog dopusta; Smjernica Vijeća 97/80/EC od 15. prosinca 1997. o teretu dokazivanja uslučaju diskriminacije na temelju spola (Official Journal L 014, 20. siječnja 1998, str. 69, Dopuna: Smjernica52/1998/EZ, 31998L0052 (Official Journal L 205 22. VII. 1998, str.66.), Konsolidirani tekst: 12
  18. 18. zaštiti ljudskih prava i sloboda iz 1950. godine, kojom se, između ostalog, ostvarilameđunarodna emancipacija pojedinca, budući da je to pravo do tog trenutka bilo rezerviranoisključivo za države. Važnu ulogu ima i Europska socijalna povelja iz 1965. godine kojom sejamči pravo na rad, sigurne i zdrave uvjete rada, pravičnu naknadu za obavljeni rad, jednakostplaća muškaraca i žena, pravo organiziranja i kolektivnog pregovaranja (uz pravo na štrajk),pravo na socijalnu sigurnost, socijalnu i zdravstvenu pomoć, pravo na zaštitu obitelji inesposobnih osoba, pravo na zaštitu djece i mladeži, pravo na zaštitu radnika na privremenomradu u inozemstvu kao i članova njihove obitelji. Protokolom iz 1988. godine dodana su01997L0080-19980722; Smjernica Vijeća 2000/43/EZ od 23. lipnja 2000, koja implementira načelo jednakogpostupanja prema osobama neovisno o rasi i etničkom podrijetlu (Official Journal L 180, 19. VII. 2000, str.22.);Smjernica Vijeća 2000/78/EZ od 27. studenoga koja uspostavlja opći okvir za jednako postupanje prizapošljavanju i odabiru zvanja (Official Journal L 303, 2. XII. 2000, str.16.); UVJETI RADA I RADNOVRIJEME: Smjernica Europskog parlamenta i Vijeća 96/71/EZ od 16. prosinca 1996. o upućivanju radnikana rad u svrhu pružanja usluga (Official Journal L 018, 21.I. 1997, str.1.); Smjernica Vijeća 97/81/EC od 15.prosinca 1997. koja se odnosi na Okvirni sporazum o radu u nepunom radnom vremenu zaključenom izmeđuUNICE, CEEP i ETUC – Aneks: Okvirni sporazum o radu s nepunim radnim vremenom, Dopuna: Smjernica23/1998/EZ, 31998L0023 (Official Journal L 131, 5. svibnja 1998, str.10.), Konsolidirani tekst:01997L0081-19980525; Smjernica Vijeća 91/533/EZZ od 14. listopada 1991. o obvezi poslodavca daobavijesti radnike o uvjetima primjenjivim na ugovorni ili radni odnos (Official Journal L 288, 18. X. 1991,str.32.); Smjernica Vijeća 1999/63/EZ od 21. lipnja 1999. koja se odnosi na Sporazum o raspodijeli radnogvremena pomoraca zaključen između Udruge brodovlasnika Europske zajednice i Federacije sindikata transportau Europskoj uniji – Aneks: Europski sporazum o raspodijeli radnog vremena za pomorce, Ispravak:31999L0063R(01) (Official Jornal L 244, 16. IX. 1999, str. 64.), Konsolidirani tekst: 01999L0063-19990722;Smjernica Vijeća 1999/70/EC od 28. lipnja 1999. koja se odnosi na Okvirni sporazum o radu u punom radnomvremenu zaključen između ETUC, UNICE i CEEP, (Official JornalL 175, 10. VII. 1999, str.43.), Ispravak:31999L0070R (01) (Official Jornal L 244, 16. IX. 1999, str.64, Konsolidirani tekst: 01999L0070-19990710;Smjernica Europskog parlamenta i Vijeća 2003/88/EZ od 4. studenoga o određenim pitanjima važnim zaraspodijelu radnog vremena (Official Journal, L 299, 18.XI. 2003, str. 9.); ZAŠTITA RADNIKA: SmjernicaVijeća 80/987/EEC od 20. listopada 1980. o usklađivanju propisa država članica o zaštiti radnika u slučajustečaja poslodavca, Dopuna: Smjernica 164/1987/EEZ, 31987L0164 (Official Journal L 066, 11. III. 1987, str.11.), Dopuna: Smjernica 74/2002/EZ 32002L0074 (Official Jornal L 270, 8. X. 2002, str.10.), Konsolidiranitekst 01980L0987-20021008; Smjernica Vijeća 94/33/EC od 22. lipnja 1994. o zaštiti maloljetnika na radu(Official Jornal L 216, 20. VIII. 1994, str.12.); Smjernica Vijeća 94/34/EC od 3. lipnja 1996. o okvirnomsporazumu o roditeljskom dopustu zaključenom između UNICE, CEEP i ETUC, Dopuna: Smjernica75/1997/EZ, 31997L0075 (Official Journal L 010, 16. I. 1998, str. 24.), Konsolidirani test:01996L0034-19980205; Smjernica Vijeća 98/59/EC od 20. lipnja 1998. o usklađivanju propisa država članicao viškovima radnika ( Official Jornal L082, 22. III. 2001, str.16.); SUDJELOVANJE RADNIKA UODLUČIVANJU: Smjernica Vijeća 94/45/EC od 22. rujna 1994. o osnivanju Europskog radničkog vijeća iliuspostavljanju postupka u poduzećima ili grupi poduzeća koja djeluju na teritoriju Zajednice u svrhuobavješćivanja i savjetovanja s radnicima (Official Journal L 254, 30. IX. 1994, str. 64.), Dopuna: Smjernica74/1997/EZ, 31997L0074 (Official Journal L 010, 16. I. 1998, str.22.), Konsolidirani tekst01994L0045-19980205; Smjernica Vijeća 2001/86/EZ od 8. listopada 2001. koja dopunjava Statut oEuropskim trgovačkom društvu s obzirom na sudjelovanje radnika u odlučivanju (Officil Journal L 294, 10. XI.2001, str.22.); Smjernica Europskog parlamenta i Vijeća 2002/14/EZ od 11. ožujka 2002. koja uspostavljaopći okvir za obavještavanje i savjetovanje s radnicima u Europskoj zajednici – Zajednička deklaracijaEuropskog parlamenta, Vijeća i Komisije o predstavnicima radnika (Official Journal L 080, 23.III. 2002, str.29.);Smjernica Vijeća 2003/72/EZ od 22. lipnja 2003. koja dopunjava Statut o Europskoj zadruzi s obzirom nasudjelovanje radnika u odlučivanju (Official Journal L 207, 18. VIII. 2003, str.25.); ZAŠTITA NA RADU:Smjernica Vijeća 89/391 od 12. lipnja 1989. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravljaradnika na radu, Dopuna: Uredba 1882/2003/EZ, 32003R1882 (Official Journal L 284, 31. X. 2003, str. 1.),Konsolidirani tekst: 01989L0391-20031120; Smjernica Vijeća91/383/EEZ od 25. lipnja 1991. koja dopunjujemjere za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja radnika koji su u radnom odnosu na neodređeno ili naodređeno vrijeme, (Official Journal L 206, 29. VII. 1991, str.19.) 13
  19. 19. slijedeća prava: pravo na jednake mogućnosti i tretman u pitanjima zapošljavanja i zanimanjabez diskriminacije na temelju spola, pravo na obavještavanje i savjetovanja radnika unutartvrtke, prava radnika u suodlučivanju u pogledu određivanja i poboljšanja kvalitete radnihodnosa i radne sredine, te prava starijih osoba na socijalnu zaštitu.3.2. Bilateralni i međunarodni ugovoriSvrha dvostranih međunarodnih ugovora u području rada je primjena jednakih uvjetazapošljavanja i rada na radnike državljane druge države potpisnice, kao i recipročna obvezapotonje. Ovakvi dvostrano-obvezujući ugovori počivaju na načelu nužnosti asimilacijedržavljana svake države potpisnice s prebivalištem u drugoj državi ugovornici. Brojbilateralnih ugovora u području rada i socijalne sigurnosti neprestano raste. Prvotno su setakvi ugovori zaključivali za pitanja vezana za posebne kategorije radnika, primjericeimigrante, pomorce i sl.Za razvoj dvostrano-obvezujuće međunarodne regulative u području rada ishodištepredstavlja zaključivanje bilateralnog ugovora između Francuske i Italije 1904. godine kojimse, osim što su utvrđene mjere za zaštitu i asimilaciju državljana u državama ugovornicama,Italija obvezuje poduzeti mjere za organiziranje službe inspekcije rada, te skraćivanje radnogvremena žena zaposlenih u industriji. Nadalje, obje države obvezale su se na godišnjepubliciranje izvješća o primjeni zakonodavstva u pogledu zapošljavanja žena i djece. Ovajbilateralni ugovor poslužio je kao model za zaključivanje ugovora ove vrste koji su uslijedili.Nakon Drugog svjetskog rata broj bilateralnih ugovora iz oblasti rada naglo je porastao, apredmet njihove regulacije postao je raznolikiji.29 Primjerice, predmet uređenja postala supitanja vezana za zapošljavanje i imigraciju radnika, jednakost u postupanju u zapošljavanju izanimanju između domaćih i stranih radnika, pitanje ponovnog okupljanja obitelji u situacijikada član ili članovi obitelji odlaze na rad u drugu državu ugovornicu, a ostali članovi obiteljiostaju u matičnoj zemlji, zatim pitanje profesionalne izobrazbe i sl.28 Odlukama se uređuju pojedinačni slučajevi i u svojoj su cjelosti su obvezujući za adresata. Mogu obvezivatifizičku ili pravnu osobu. Odluke koje se odnose na određenu državu članicu imaju obvezujući učinak napojedinca ako se on na nju pozove pred sudom. Odluke imaju provedbene funkcije te ih se može usporediti s„upravnim aktima“.29 Primjerice: ugovor zaključen između Francuske i Poljske 3. rujna 1919., te između Francuske i Čehoslovačkeod 20. ožujka 1920. o pitanjima imigracije i emigracije. Zatim Ugovor iz Eviana, zaključen 1920. izmeđuFrancuske i Alžira u pogledu imigracije alžirskih radnika u Francusku, nakon kojega je slijedio ugovor od 27.prosinca 1968. Protokol između Francuske i Portugala zaključen je 29. srpnja 1971. Nadalje, valja spomenutibilateralne ugovore o migraciji sklopljene između Federativne Republike Njemačke i Španjolske 29. ožujka1960., Belgije i Turske 16. srpnja 1964., Španjolske i Paragvaja 11. siječnja 1965., Australije i Nizozemske 20.srpnja 1968., Nizozemske i Tunisa 8. ožujka 1971., Nigerije i Malija 17. prosinca 1987., te Njemačke i Albanije19. lipnja 1992. Vidi: Valticos - Potobsky, o.c., str. 76. 14
  20. 20. 3.3. Izvori koje kreiraju međunarodne organizacijeOvdje se prije svega misli na izvore koje kreira Međunarodna organizacija rada. Širinanormativne djelatnosti MOR-a ogleda se u brojnosti njenih izvora, prvenstveno konvencija ipreporuka, te u širini i raznovrsnosti sadržaja koji su njima obuhvaćeni. Normama MOR-auređuju se sva područja radnog prava te pitanja vezana za socijalnu sigurnost i socijalnoosiguranje. S obzirom na standard koji je predmet uređenja određene konvencije ilipreporuke, možemo ih podijeliti u nekoliko skupina: - Temeljna ljudska prava na radu i u svezi rada (sloboda udruživanja, zabrana prinudnog rada, jednakost u zapošljavanju i zanimanju); - Zapošljavanje (politika zapošljavanja, službe za zapošljavanje, profesionalna orijentacija i stručno osposobljavanje, rehabilitacija, zapošljavanje invalidnih osoba); - Uvjeti rada (plaće, radno vrijeme, noćni rad, tjedni odmor, plaćeni godišnji odmor, zaštita na radu); - Administracija rada (inspekcija rada, tripartitno savjetovanje); - Industrijski odnosi i participacija (kolektivno pregovaranje); - Socijalna politika.Predmet našeg interesa u ovoj knjizi je upravo ova potonje navedena skupina izvoraMeđunarodnog radnog prava, tj. Međunarodna organizacija rada sa svojom normativnomdjelatnošću.4. MEĐUNARODNA ORGANIZACIJA RADAS aspekta Međunarodnog radnog prava poseban značaj imaju konvencije i preporuke kaoishod normativne djelatnosti Međunarodne organizacije rada. Ovi instrumenti imaju najvećuvažnost, ne samo zbog broja država koje su njima vezane, već i zbog velikog brojaradnopravnih i socijalnih pitanja koja su njima uređena. Zato će, između prethodno navedenih 15
  21. 21. izvora Međunarodnog radnog prava, posebna pozornost biti usmjerena na Međunarodnuorganizaciju rada i njenu normativnu djelatnost.4.1. Organizacijska strukturaOsnovi organizacijske strukture MOR-a čine tri glavna stalna tijela: Međunarodna skupštinarada, Upravno vijeće i Međunarodni ured rada.30 U radu spomenutih tijela pomaže nizpovjerenstava.Međunarodna skupština radaMeđunarodna skupština rada je općeg, globalnog, reprezentativnog karaktera jer su u njenustrukturu uključeni predstavnici svih država članica u tripartitnom, profesionalnom sastavu:dva predstavnika vlade, jedan predstavnik radnika i jedan predstavnik poslodavaca. Tripartitnisastav nacionalnog predstavništva omogućava zastupljenost državnih, radničkih iposlodavačkih interesa. Tripartitnost kao karakteristika strukture nacionalnih povjerenstavadržava članica MOR-a jedinstvena je u međunarodnim odnosima.31 Praksa je pokazalaizražajniju učinkovitost međunarodnog zakonodavstva u čijem su kreiranju sudjelovalipredstavnici vlada, radništva i poslodavaca, jer su u usvojenim normativnim instrumentimazastupljeni interesi svih triju strana.32 Iako je tripartitni sastav nacionalnih predstavnikapridonio uspješnom djelovanju organizacije, ipak su se javili, doduše više u prošlosti negodanas, problemi vezani za predstavnike poslodavaca i predstavnike radnika. Primjerice, nastrani predstavnika poslodavaca najviše se problema javilo vezano uz državno gospodarstvodržava iz koje su predstavnici poslodavaca dolazili. Naime, većina država stavila je prigovorna predstavnike poslodavaca koji su dolazili iz socijalističkih režima s podruštvljenenimgospodarstvom, tvrdeći kako ti predstavnici ne zastupaju interese poslodavaca, već interesedržave (čisti vladini službenici“)33, budući da su poduzeća u državnom vlasništvu.3430 Ustav MOR-a iz 1919., čl. 2.31 Vidi više: Béguin, B., ILO and the tripartite system, International conciliation, Carnagie Endowement forinternational peace, New York, May, 1959, str.405.-448.32 Više o utjecaju radničkih organizacija na stvaranje i aktivnosti MOR-a vidi: Pešić, R., Uticaj radničkihorganizacija na stvaranje i aktivnost Međunarodne organizacije rada, Beograd, 1971.33 Ravnić, A. o.c., str 593.34 O problemu poslodavačkih predstavnika u tripartitnom sastvu MOR-a vidi više: Valticos - Potobsky, o.c.,str.38-40; Betten, L. o.c., str.14-15; Ravnić,A., o.c., str.592-593; Blagoev, B., Problem poslodavačkihpredstavnika iz socijalističkih zemalja u Međunarodnoj organizaciji rada, Jugoslavenska revija za međunarodnopravo, br. 1/59, str.18, br. 3/60, str.529. 16
  22. 22. Problemi s predstavnicima radnika vezani su, s jedne strane, uz sindikalni pluralizam (uzemljama u kojima je postojalo više sindikalnih organizacija – primjerice Nizozemska), a sdruge, uz sindikalnu slobodu (u državama u kojima se smatralo da ne postoji sindikalnasloboda – primjerice Argentina i Venezuela).35U pogledu djelovanja članova nacionalnih predstavništva, svaki je član autonoman u odnosuna druge članove nacionalnog predstavništva u pogledu opredjeljenja i glasovanja. Svakipredstavnik može imati najviše dva savjetnika za svaku točku dnevnog reda skupštinskogzasjedanja. Ako su na dnevnom redu pitanja koja se odnose na žene, najmanje jedan savjetnikmora biti žena. Savjetnici nemaju pravo glasovanja. Ovlašteni su govoriti u Skupštini jedinoako ih na to ovlasti predsjednik Skupštine na zahtjev predstavnika kojem taj savjetnik pripada.Na zasjedanjima Skupštine, koja se, u pravilu, održavaju jednom godišnje u Ženevi36,raspravlja se o najvažnijim problemima iz područja rada, i to s gospodarskog i socijalnogaspekta. Skupštinom rukovodi predsjednik i tri potpredsjednika (različite nacionalnosti, biraniiz redova nacionalnih predstavnika vlada, radnika i poslodavaca).Na Međunarodnim skupštinama rada raspravlja se o općem izvješću, koje svake godinepodnosi generalni ravnatelj Međunarodnog ureda rada, a u kojem se daje pregled rada MOR-au prethodnoj godini. Nadalje, na Skupštini se razmatraju pitanja koja je na prijedlog vlada,organizacija radnika, odnosno poslodavaca, uvrstilo u dnevni red Upravno vijeće. Generalniravnatelj tijekom zasjedanja Skupštine obavlja funkciju generalnog tajnika Skupštine. Jednaod dužnosti mu je da četiri mjeseca prije zasjedanja Skupštine dostavi dnevni red zasjedanjasvakoj državi članici, i preko njih nevladinim predstavnicima, ako su određeni.Radi ostvarivanja ciljeva MOR-a, predstavnici Skupštine, članovi Upravnog vijeća, generalniravnatelj i dužnosnici Međunarodnog ureda rada uživaju jednake povlastice i imunitete. Napravni položaj dužnosnika MOR-a primjenjuju se odredbe Konvencije o privilegijama iimunitetima specijaliziranih međunarodnih organizacija iz 1947. godine.Međunarodna skupština rada je najviše zakonodavno tijelo MOR-a. U tom smislu onapriprema, izrađuje i usvaja konvencije i preporuke, te je ovlaštena za nadzor nad njihovomprimjenom temeljem pravne i tehničke prosudbe. Ostale nadležnosti Skupštine odnose se naprijam novih država u članstvo, osim ako one to ne postaju automatizmom, temeljem članstva35 O problemu predstavnika radnika u trojnom sastavu nacionalnih predstavništva u Organizaciji više: Valticos -Potobsky, o.c., str.35-38; Betten, o.c., str. 16-17; Ravnić, o.c., str. 594-595.36 Od osnivanja Međunarodne organizacije rada održano je 95 zasjedanja Međunarodne skupštine rada. Prvozasjedanje održano je u Washingtonu 1919. godine. Sljedeće, posvećeno pomorcima, održano je 1920. u Genovi.U razdoblju od 1921. do 1939. održana su 23 zasjedanja u Ženevi. Izvanredno zasjedanje održano je u NewYorku 1941., u Philadelphiji 1944., u Parizu 1945., Seattlu 1946., Ženevi 1947., San Francisku 1948. , a od1949. sva zasjedanja održana su u Ženevi. 17
  23. 23. u Ujedinjenim narodima. Nadalje, bira predsjednika i potpredsjednike na plenarnoj sjednici;osniva različita povjerenstva (odbore), primjerice Odbor za nacrte konvencija i preporuka,Odbor za primjenu konvencija i preporuka, Odbor za rezolucije, Izborni odbor, Odbor zavjerodajnice koji su, za razliku od Odbora za financije, koji je sastavljen samo od vladinihpredstavnika, tripartitnog sastava.37Skupština donosi odluke običnom većinom glasova, osim ako Ustavom, konvencijom ilidrugim aktima nije predviđena kvalificirana većina.Članstvo u međunarodnoj organizaciji radaPrijam u članstvoUniverzalnost kao bitna karakteristika Međunarodne organizacije rada ostvaruje se polazećiod pretpostavke da sve države, bez izuzetka, moraju biti članice Organizacije. Postojinekoliko modusa putem kojih država može postati članicom MOR-a: I. članice MOR-a su sve one države koje su bile u njenom sastavu 1. studenog 1945., II. članice UN-a ako o svojoj namjeri izvijeste generalnog ravnatelja Međunarodnog ureda rada formalno prihvaćajući obveze koje proizlaze iz Ustava MOR-a, III. države koje nisu članice UN-a, ako se o njihovom prijamu pozitivno očituje 2/3 nazočnih predstavnika koji su sudjelovali na glasovanju. Prijam postaje provediv trenutkom formalnog prihvaćanja obveza MOR-a predviđenih Ustavom od strane članice o čijem se ulasku u članstvo Organizacije odlučuje.Prilikom prijama Skupština se može obavijestiti o međunarodnom statusu koji bi država, kojase prima u članstvo MOR-a, morala imati.38Istup i ponovni prijam u članstvo37 O nadležnostima Međunarodne skupštine rada vidi više: Valticos, o.c., str. 40, 41; Betten, o.c., str. 18;Ravnić, o.c., str. 597, 598; Tintić, o.c., str. 184; Pešić, Međunarodna organizacija rada, o.c., str. 40-42; Pešić,Uticaj radničkih organizacija na stvaranje i aktivnost Međunarodne organizacije rada, o.c., str. 14, 15.38 Durand P., Traité de droit du travail, II, Paris, 1950, str. 283-284. 18
  24. 24. Philadelphijska deklaracija iz 1945. kao amandman Ustavu iz 1919. godine39 u odnosu napotonji preciznije je odredila pravila istupa država iz članstva MOR-a. Naime, članica MOR-amože istupiti iz njenog članstva ako o svojoj namjeri obavijesti generalnog ravnateljaMeđunarodnog ureda rada. Istup stupa na snagu protekom roka od dvije godine od dananjegova primitka od strane generalnog ravnatelja, uz uvjet da je do tog trenutka članicaispunila sve svoje financijske obveze koje je imala u svojstvu članice MOR-a. Istup članice neutječe na pravovaljanost obveza koje je preuzela ratifikacijom konvencija MOR-a. U slučajuda država prestane biti članicom MOR-a, njezin ponovni pristup40 podliježe pravilima oprijamu države u članstvo MOR-a.41Upravno vijećeUpravno vijeće je izvršni organ MOR-a, nadležan za koordinaciju aktivnosti Organizacije.Sastoji se od 112 mjesta, od kojih 56 mjesta pripada predstavnicima vlada, a po 28predstavnicima radnika, odnosno poslodavaca. Dobra reprezentativnost postiže se vođenjemračuna o različitim gospodarskim, geografskim i socijalnim interesima unutar njegovih trijukonstituirajućih skupina. Vladini predstavnici popunjavaju se prema sljedećim kriterijima:države su podijeljene prema svojoj pripadnosti jednoj od četiriju geografskih regija (Afrika,Amerika, Azija, Europa). Svaka regija ima onoliko mjesta koliko ima država članica, tesukladno kriterijima broja stanovnika i ekonomskoj aktivnosti. Pravilo je da ni jedna regija nemože imati manje od dvanaest, niti više od petnaest mjesta. Dva od 54 mjesta popunjavaju senaizmjenično između Afrike i Amerike s jedne strane, te Azije i Europe s druge. Predstavniciradnika i poslodavaca izabiru se između poslodavačkih i radničkih predstavnika na Skupštini.Mandat Upravnog vijeća traje tri godine.39 Ustav MOR-a iz 1919. godine (čl. 1. st. 5.) neprecizno je određivao pravila istupa država iz njenog članstva.Naime, uvjeti su bili neizravno precizirani pravilima koja su vrijedila za članice Društva naroda. Sukladno timpravilima, svatko je mogao istupiti iz MOR-a ako je o svojoj namjeri obavijestio Organizaciju i poštivao otkaznirok od dvije godine. Za države koje nisu bile članice Društva naroda, nije bilo predviđeno pravilo za njihov istupiz članstva Organizacije. Usp: Durand, P. o.c., str. 248.40 U većini slučajeva istup iz članstva MOR-a trajao je svega nekoliko godina, da bi države u konačnici ponovnopristupile Organizaciji. Primjerice, Austrija je istupila iz članstva 1938. i u članstvu je ponovno od 1947.;Gvatemala je istupila 1938., a ponovno postala članicom 1945.; Hondoras od 1938. do 1955. je bio izvančlanstva Organizacije; Italija je istupila 1939., da bi ponovno pristupila 1945.; Japan je istupio 1940. i ponovnopristupio 1951.; Jugoslavija u periodu od 1949. do 1951. nije bila članica MOR-a; Kostarika od 1927. do 1944.nije bila članica; Nikaragava je istupila iz članstva 1938. i ponovno stupila u članstvo Organizacije 1957.;Paragvaj je izvan članstva Organizacije bio u razdoblju od 1937. do 1956.; Rumunjska od 1942. do 1956.;Njemačka od 1935. do 1951.; Salvador od 1939. do 1948.; Sirija od 1958. do 1961.; Sovjetski Savez od 1940. do1954.; Španjolska od 1941. do 1956.; Venezuela je istupila iz članstva MOR-a 1957. i ponovno postala članicom1958. Usp: Valticos - Potobsky, o.c., str. 34; Tintić, o.c., str. 182; Ravnić, o.c., str. 591-592; Pešić, o.c., str.187.41 Ustav MOR-a, čl. 1. st. 6. u svezi čl. 1. st. 3., 4. 19
  25. 25. Glavni je zadatak Upravnog vijeća usklađivanje aktivnosti organizacije. Ono određuje pitanjadnevnog reda Skupštine, saziva druga zasjedanja koja se održavaju pod okriljemMeđunarodne organizacije rada, utvrđuje nadnevak i vrijeme trajanja tih zasjedanja, njihovdnevni red te odlučuje o mjerama koje mora poduzeti temeljem izvješća ili rezolucijausvojenih na tim zasjedanjima. Nadalje, utvrđuje budžet Organizacije, koji onda upućujeSkupštini na usvajanje. Zatim, vrši izbor generalnog ravnatelja Međunarodnog ureda rada,utvrđuje izbor članova raznih komisija, dnevni red regionalnih Skupština, odlučuje o načinuprovođenja zaključaka raznih zasjedanja, o izvršenju programa tehničke pomoći i sl.42Vijeće, u pravilu, održava tri zasjedanja godišnje. Na zahtjev određenog broja članova ili uslučaju iznimnih potreba može se sastati češće.Međunarodni ured radaZa razliku od Skupštine i Vijeća koji imaju skupštinski karakter, Međunarodni ured rada imaprofesionalno administrativno izvršno obilježje. Naime, bilo bi nemoguće zamisliti djelatnostMOR-a bez kontinuiranog djelovanja jednog od tijela. Ideja o takvom međunarodnom tijeludatira još iz 1889. pod nazivom, Međunarodni ured opće kontrole statistike rada i industrije“,sa zadatkom proučavanja i predlaganja načina proširenja i kodifikacije međunarodnog radnogzakonodavstva.43 Spomenuta ideja je stalno isticana, sve do njenog konačnog ostvarenja 1919.godine kada je Ustavom Međunarodne organizacije rada osnovan Međunarodni ured rada44kojeg nadzire Upravno vijeće.45 Ured ima funkciju tajništva Organizacije.Dužnosti Ureda su sljedeće:46- pripremanje dokumentacije i drugog materijala koji su na dnevnom redu zasjedanjaSkupštine;- pružanje vladama, na njihovo traženje, i u okviru svojih mogućnosti, svake odgovarajućepomoći u izradi zakonskih tekstova i unapređenju upravne prakse i sustava inspekcije udržavama članicama;42 Usp: Valticos, o.c., str.41, 42; Betten, o.c., str.29; Tintić, o.c., str. 184;, Ravnić, o.c, str. 599; Pešić,Međunarodna organizacija rada, o.c., str.57, 58; Pešić, Uticaj radničkih organizacija na stvaranje i aktivnostMeđunarodne organizacije rada, o.c., str. 16.43 Troclet, o.c., str. 247.44 Ustav MOR-a iz 1919., čl. 2.45 Ured je prvotno bio smješten u Londonu, u blizini sjedišta Lige naroda, da bi iste 1920. godine u srpnju bioprebačen u Ženevu. Za vrijeme Drugog svijetskog rata Ured je bio premješten u Montreal. Generalni ravnateljE.J. Phelan vraća sjedište Ureda ponovno u Ženevu, iako je postojala ideja o smješatanju ureda u New York, uzsjedište Ujedinjenih naroda, čija je Međunarodna organizacija rada specijalizirana ustanova.46 Usp: Ustav MOR-a, čl.10, Valticos, o.c., str. 43; Betten, o.c., str.30; Tintić, o.c., str. 185; Ravnić, o.c., str.60; Pešić, Međunarodna organizacija rada, o.c., str. 60; Pešić, Uticaj radničkih organizacija na stvaranje iaktivnost Međunarodne organizacije rada, o.c., str. 17. 20
  26. 26. - pružanje informacija, podataka i savjeta na traženje vlada, radničkih i poslodavačkihorganizacija;- praćenje primjene ratificiranih međunarodnih konvencija rada u zemljama članicama;- priprema i provedba tehničke pomoći;- provedba raznih anketa koje odredi Skupština ili Vijeće;- publiciranje časopisa, studija, izvješća o socijalnim i gospodarskim pitanjima na raznimjezicima;- pripremanje materijala za rad Vijeća i provedba njegovih odluka;- objavljivanje zapisnika o radu Skupštine i Vijeća.Na čelu Ureda47 nalazi se generalni ravnatelj48, kojeg imenuje Upravno vijeće, koji ujedno imafunkciju generalnog tajnika Skupštine. Njegove su funkcije mnogobrojne i raznovrsne:odgovoran je Vijeću za dobro funkcioniranje Ureda; prima od Vijeća naputke i izvršava svepovjerene mu zadatke; ima pravo nazočnosti svim sjednicama Vijeća, kao i raznih odbora.U Ustavu MOR-a određene su djelatnosti generalnog ravnatelja, službenika i namještenikaMeđunarodnog ureda rada isključivo međunarodnog karaktera. Oni u svom djelovanju nemogu primati ni tražiti naputke ni od jedne vlade, ili bilo koje vlasti izvan Organizacije. Zasvoj rad odgovorni su Organizaciji te su ga dužni obavljati sukladno aktima MOR-a.47 Organizacijska struktura Međunarodnog ureda rada je sljedeća: generalni ravnatelj, zamjenici gemeralnogravnatelja, pomoćnici generalnog ravnatelja, posebni savjetnik generalnog ravnatelja, te razni stručni i tehničkiodjeli.48 Prvi ravnatelj Međunarodnog ureda rada bio je Albert Rhomas, francuski državnik, sveučilišni profesor.Nakon njegove smrti na njegovo mjesto dolazi njegov zamjenik Harold Butler, kojega 1939. mijenja JohnWinant, a od 1941. do 1948. godine ravnatelj je Edward Phelan. Dugo razdoblje, od 1948. do 1970., na mjestugeneralnog ravnatelja nalazio se David Morse, bivši zamjenik tajnika u Ministarstvu rada SAD. Od 1970. do1973. na položaju generalnog ravnatelja nalazi se Wilfred Jenks, britanski pravnik, pisac i profesor. FrancisBlanchard je na čelu Međunarodnog ureda rada od 1974. do 1989. Michel Hansenne mijenja ga 1989. i na tojpoziciji ostaje do 1999. Sadašnji generalni ravnatelj je Juan Somavia iz Čilea, kao prvi generalni tajnik iz južnehemisfere, koji je prvi put za generalnog ravnatelja izabran 1998., a reizabran 2003., na razdoblje od pet godina. 21
  27. 27. U okviru Međunarodnog ureda rada djeluje niz općih, stručnih i tehničkih službi, koje suorganizirane u veće jedinice, tzv. Odjele49, u okviru kojih se nalaze posebne službe nadležneza pojedine odgovarajuće poslove.Druga tijela MOR-aTehnički odbori50 - pomažu MOR-u u njegovim djelatnostima. Naime, za određena pitanjaMOR saziva skupštinu tehničkih stručnjaka, ako za to postoji potreba.51 Vodi je Upravnovijeće. Najčešće ima zadatak utvrditi program o nekoj posebnoj temi. Saziva se u redovitimrazdobljima, ali se može sazvati i izvanredno, na poticaj stručnjaka u svezi potrebe rasprave onekom aktualnom problemu.52 MOR utvrđuje popis stručnih savjetnika za pojedina pitanjaradi dobivanja mišljenja, savjetovanja i ocjena o istima.49 U okviru Međunarodnog ureda rada djeluju sijedeći odjeli: Odjel za ljudske resurse - sastoji se od sektora zaprograme i istraživanja, službe za planiranje i organiziranje radne snage, te njeno stručno osposobljavanje. Ciljovih jedinica jest što bolje i djelotvornije iskorištavanje ljudskih izvora širom svijeta. Nadalje, u sklopu ovogOdjela djeluje Služba za usavršavanje rukovoditelja, sa svrhom usavršavanja viših kadrova i poboljšanjadjelotvornosti radne snage i u konačnici proizvodnosti. U tu svrhu odjel održava razna zasjedanja, vrši analize,publicira informacije, odžava stručnu suradnju s vladama država članica i sl; Odjel za razvoj socijalnihinstitucija – u okiru ovog Odjela djeluju četiri službe - Služba za radno pravo i profesionalne odnose bavi serazvojem radnog zakonodavstva i problemima koji nastaju između radnika i poslodavaca, odnosno izmeđusocijalnih partnera; nadalje Služba za administraciju rada ima zadatak praćenja i razvoja i napretka odjela rada uraznim zemljama, te formulaciju prijedloga za njihov kvalitetniji i djelotvorniji rad, posebice stručnimosposobljavanjem administratora; Služba za izobrazbu radnika, u okviru ovog Odjela, pruža pomoć sindikatima isl. radničkim organizacijama u izobrazbi sindikalnih čelnika kako bi bili sposobni nositi se sa zadatkompoboljšanja gospodarskog i socijalnog položaja radnika. Vladama zemalja u razvoju šalje stručnjake iz togpodručja; Odjel za uvjete rada i života – u okviru ovog odjela djeluju četiri službe: Služba za opće uvjete radarazmatra i istražuje pitanja vezana za radno vrijeme, plaće, uvjete zaposlenja u industriji. Služba za zaštitu ihigijenu rada izučava sva ona pitanja koja su u svezi zaštite od nesreća na radu i zaštite od profesionalnih bolest,mjere koje će jamčiti higijenu i osobnu sigurnost radnika. Služba za socijalno osiguranje, koja također ulazi uokvir ovog Odjela, izučava zakonodavstvo i praksu raznih država u pogledu davanja za slučaj bolesti,majčinstva, nesreća na radu, profesionalnih bolesti, nezaposlenosti, starosnih potpora i sl. Nadalje, Služba zapitanja pomoraca proučava uvjete rada i života pomoraca, ribara i lučkih radnika; Odjel za osoblje iadministrativne službe bavi se svim pitanjima u svezi službenika i administracije službi Ureda; Odjel za vanjskeslužbe – sa svrhom osiguranja bolje koordinacije i djelotvornosti tehničke pomoći, odnosno suradnje. Nastojiaktivnosti MOR-a prilagoditi specifičnim potreba pojedinih regija u svijetu; Odjel za izvode i informacije – uokviru kojeg djeluju dvije službe: Služba za informacije i Služba za izvode i prijevode. Služba nastoji sveinformacije o aktivnostima MOR-a odaslati po cijelom svijetu te u tu svrhu publicira, organizira skupštine zanovinstvo, radio i televizijske emisije, i to ne samo radi izvješća javnosti o radu MOR-a, već i sa svrhomolakšanja posla specijalnim vitalnim vladinim organizacijama, kao i organizacijama radnika i poslodavaca;Odjel za međunarodne norme rada – njegova aktivnost obuhvaća mjere koje se odnose na prikupljanje obavijestio izmjenama i dopunama zakonodavstva i pravne prakse, koje su provedena radi primjene konvencija MOR-a,bez obzira na njihovu ratifikaciju od strane dotičnih država. Nadalje, Odbor prikuplja žalbe koje su utemeljenena kršenju prava vezanih uz sindikalne slobode i prinudnom radu, te nastoji poticati države članice naprovođenje mjera koje imaju za cilj otklanjanja svakog oblika diskriminacije u radu i pri zapošljavanju; Odjel zaodnose i Skupštine – vodi pregovore i korespondira s vladama, priprema godišnja zasjedanja Skupštine iUpravnog vijeća. U okviru Odjela djeluju Služba za odnose s poslodavcima i Služba za odnose s radnicima.Osim odjela djeluje još: Tajništvo za svjetski program zapošljavanja; Koordinator za programe žena, madih istarijih radnika te Ured pravnog savjetnika.50 Primjerice, Zajednička pomorska komisija, Savjetodavni odbor za poljoprivredni razvitak, Zajednički odbor zajavne službe i odbori za industriju.51 Valticos - Potobsky, o.c., str.43.52 Primjerice, u Ženevi je od 13. do 20. prosinca 2005. održan sastanak stručnjaka radi ponovnog sastavljanjapopisa profesionalnih bolesti. 22
  28. 28. Regionalne skupštine(skupštine53) – održavaju se redovito. Ovlasti, dužnosti i postupke tihskupština uređuje Upravno vijeće pravilima, koja se podnose Međunarodnoj skupštini rada naverifikaciju.54 Tripartitnog su sastava. Usvajaju rezolucije, proučavaju probleme rada unjihovoj regiji i iznose plan akcije, odnosno sugestije o djelatnostima MOR-a u tom području.Veći je broj članova Upravnog vijeća sudjelovao u pripremanju tih regionalnih zasjedanja.Upravni sud MOR-a55 Opća skupština Lige naroda usvaja 1927. statut ovoga suda. Odlučeno je da je Sud nadležanza radne sporove službenika Društva naroda i MOR-a, te za radne sporove službenika nekihdrugih međunarodnih organizacija vezanih za Društvo naroda, primjerice Međunarodniinstitut za intelektualnu suradnju, Institut za unifikaciju privatnog prava i Međunarodniinstitut za odgojni film56. Nakon Drugog svjetskog rata (1946.) rezolucijom je osnovanposebni Upravni sud MOR-a i posebni Upravni sud UN-a za rješavanje sporova u njimazaposlenog osoblja. MOR može zahtijevati od Stalnog međunarodnog suda pravde ocjenuvaljanosti presude Upravnog suda u pogledu nadležnosti bitnih postupovnih povreda.5753 Održano je 16 skupština američkih država, 14 regionalnih skupština Azije i Pacifika, 10 afričkih regionalnihskupština i 7 europskih regionalnih skupština (stanje zaključno s travnjem 2006.).54 Ustav MOR-a, čl. 38.55 O Upravnom sudu MOR-a vidi više: Ballaloud, J., Le Tribunal administrativ de LOrganisation internationaledu travail et sa jurisprudence, Paris, 1967; Comba, M., Le giurisdizioni amministrative delle organizzazioniinternazionali, Vol. I, Torino, 1967.56 Tintić, N.,o.c., str.188.57 Statut Stalnog međunarodnog suda pravde, čl. XII. 23
  29. 29. 4.2. Ciljevi, zadaci i metode djelatnosti MOR-aShvaćajući važnost općeg i trajnog mira koji se može zasnivati samo na socijalnoj pravdi,budući da postoji velik broj osoba kojima loši uvjeti rada nanose nepravdu, bijedu i odricanje,čime se stvara nezadovoljstvo koje dovodi u opasnost svjetski mir, postoji potreba hitnog inužnog poboljšanja spomenutih uvjeta. Upravo zbog toga, svaka država mora usvojitidovoljno humane uvjete rada, ne samo iz razloga pravde i humanosti, nego i zbog činjenice daneusvajanje takvog režima rada sprječava i druge države u poboljšanju uvjeta rada radnika nasvom teritoriju. Kao posljedica svijesti o globalnosti ovog problema i pokušaja njegoverješidbe, donesen je 1919. Ustav MOR-a58, u kojem je utvrđena institucionalna strukturaOrganizacije te njeni zadaci i ciljevi.Ciljevi Međunarodne organizacije rada (u daljnjem tekstu MOR), izraženi su u članku 427.Mirovnog ugovora zaključenog u Versaillesu, odakle su preneseni u Ustav MOR-a, koji jedonesen 1919., te u Philadelphijsku deklaraciju donesenu 1944., kao najvažnijem amandmanuspomenutog Ustava. Prema Preambuli Ustava iz 1919., ciljevi MOR-a mogu se svrstati u triosnovne grupe: - svjetski i trajan mir može počivati samo na socijalnoj pravdi; - loši uvjeti rada donose velikom broju ljudi nepravdu, bijedu i siromaštvo, što za posljedicu ima opće nezadovoljstvo koje ugrožava svjetski mir i sklad; - svaka nacija mora usvojiti humani odnos prema radu, i to ne samo iz razloga pravde, već i zbog toga što se neusvajanjem takvih odnosa sputavaju druge nacije u ostvarivanju poboljšanja položaja radnika u vlastitim zemljama.58 Originalni tekst Ustava MOR-a mijenjan je više puta instrumentima amandmana, i to: Amandmanom iz 1922.objavljenim u Official Bulletin of the ILO, Vol. VI, 1922, supplement to Vol. VI, Nos. 19-25; Amandmanom iz1945. (na snazi), Official Bulletin of ILO, Vol. XXVIII, 1945; Amandmanom iz 1946. (na snazi), OfficialBulletin, Vol. XXIX, No.4; Amandmanom iz 1953. (na snazi), Official Bulletin of ILO, Vol. VI, No.3;Amandmanom iz 1962. (na snazi), Official Bulletin, Vol. XLV, No. 3, supplement I; trima amandmanima iz1964. (nisu stupili na snagu), Official Bulletin, Vol. XLVII, 1964, No. 3, supplement I; Amandmanom iz 1972.(na snazi); Amandmanom iz 1986. Official Bulletin, Vol. LXIX, 1986, series A, No.2. Posljednji amandmandonesen je 1997. (prihvaćen je i ratificiran od strane 85 država). 24

×