Successfully reported this slideshow.
We use your LinkedIn profile and activity data to personalize ads and to show you more relevant ads. You can change your ad preferences anytime.

Zasto rehabilitacija cetnistva

561 views

Published on

Autor Ružica Čavar

Published in: News & Politics
  • Be the first to comment

  • Be the first to like this

Zasto rehabilitacija cetnistva

  1. 1. Hrvatski pokret za život i obiteljMaksimirska 51/II10000 ZagrebTel/Fax: (01) 2316 014Mob (dr. Ćavar): 098 389 890E-mail: hapok1990@hotmail.com Zagreb, 19. 3. 2012., na blagdan Sv. Josipa, zaštitnika Hrvatske domovine ZAŠTO ŠUTE HRVATSKA POLITIKA I HRVATSKE INSTITUCIJE NA REHABILITACIJU ČETNIŠTVA U SRBIJI? Kao što znamo, četništvo je praktično i u stvarnosti rehabilitirano u Srbiji i takozvanojrepublici srpskoj još 90-ih godina 20. stoljeća, tj. tijekom njihove agresije na RepublikuHrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, čineći na okupiranim područjima iste stravične zločinekakve su činili i tijekom Drugoga svjetskoga rata, rušeći Nezavisnu Državu Hrvatsku. Nakon poraza od Hrvatske vojske u Republici Hrvatskoj, 1995. godine, i dobivši, kaonagradu za svoje zločine, pola Bosne i Hercegovine, takozvanim Daytonskim mirom zatakozvanu republiku srpsku, oni su u Srbiji i formalno rehabilitirali ravnogorski četničkipokret iz Drugoga svjetskoga rata, proglasivši ga antifašističkim pokretom, kao što je to zanjih i partizanski pokret, izjednačivši ih u svim pravima. Hrvatski, posebno seljački goloruki narod u Dalmaciji i Lici, jako dobro zna kakvi su to biliantifašisti i kakvi "junaci" protiv golorukih seljaka, te staraca, žena i djece, poklanih na tisućesamo zato što su katolici i Hrvati. Tako stravično i još gore, od tih "antifašista", stradali su na tisuće Hrvati, katolici imuslimani, u BiH. Svi ti zločine su po mjestima, imenom i prezimenom poklanih, zapisani iopisani u knjizi "Prešućivani četnički zločini u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini", dvojiceautora, povjesničara Zdravka Dizdara i Mihaela Sobolevskog, u izdanju Hrvatskog instituta zapovijest, Zagreb, 1999. godine. U razdoblju, tijekom 90-ih godina, najprije je podignut monumentalni spomenik DražiMihailoviću - Čiči na Ravnoj Gori, zatim, 2003. godine, podignut je spomenik Draži uIvanjici, visok 2,3 metra, te muzej ravnogorskog pokreta i spomen-česma. Dvije tisuće i šestegodine podignut je istome "heroju" i "srpskom nacionalnom junaku" Draži spomenik uLapovu, visok 4,6 metara. Sredstva su došla iz srpske dijaspore, a pomoglo je i Ministarstvoza dijasporu Republike Srbije, te Ministarstvo kulture i Ministarstvo za trgovinu, turizam iusluge. Nakon 2000. godine, podignuto je i u takozvanoj republici srpskoj više spomenika i spomenkompleksa četničkome voñi Draži, kao u Petrovu na Ozrenu, u Udruljama, danas Draževini,kod Višegrada, te je više ulica i trgova nazvano njegovim zločinačkim imenom. Na to sve ne reagira većinska muslimanska vlast u Federaciji BiH, nego se samo brine kakoće što više istisnuti Hrvate iz sudjelovanja u vlasti i zaštiti njihovih nacionalnih ikonstitutivnih prava. Na žalost, u ožujku 2012. godine, zapravo 23. ožujka, očekuje se, prema pisanju medija, da iViši sud u Beogradu donese odluku o potpunoj rehabilitaciji četničkoga voñe DražeMihailovića, koji je u Beogradu 1946. godine bio osuñen kao ratni zločinac i pogubljen. Kada je u Hrvatskoj, u Slunju, bila podignuta mala spomen ploča vitezu i najhumanijemratniku, kojeg su hvalili i divili mu se i partizanski neprijatelji (roman "Kozara" MladenaOljače), krilniku Juri Francetiću, tada se digla na noge cijela službena srbijanska politika, a 1
  2. 2. Vuk Drašković, kao ministar vanjskih poslova Srbije, uputio je Hrvatskoj najoštrijeprosvjedno pismo. Tako je bilo sve dok Ivo Sanader nije naredio noćno uklanjanje te spomen ploče, kao ispomen ploče književniku Mili Budaku u njegovom rodnom mjestu Krivome Putu u Lici. Uisto vrijeme Vuk Drašković je bio glavni zagovaratelj i ostvaritelj četničkih spomenikazločincu Draži Mihailoviću u Srbiji. To je ono isto licemjerje o kojem piše fra MartinPlaninić, da su četnici često, dok su klali nezaštićene i nemoćne Hrvate i dok su se razlijegalijauci žrtava, zločinci su u isto vrijeme jaukali, vičući "Kolju nas ustaše!". Uz sve to srbijanskodivljanje i slavljenje četništva u 21. stoljeću, hrvatska politika i hrvatske institucije, na čelu sapredsjednikom Republike Hrvatske Ivom Josipovićem, predsjednikom Vlade ZoranomMilanovićem, te ministricom vanjskih poslova Vesnom Pusić, službeno potpuno šute i upornopodilaze Srbiji, ponižavajući Hrvatsku, stvarajući dobrosusjedske odnose. Stoga i donosimovdje plan prema kojem je djelovao četnički pokret Draže Mihailovića u Drugom svjetskomratu, na teritoriju druge države, Nezavisne Države Hrvatske, a koje sam preuzela iz knjigeMirsada Bakšića "Doprinos muslimana hrvatskoj kulturi i državi", u nakladi Udruge "Dr.Safvet-beg Bašagić", Zagreb, 2011. godine:Instrukcije od 20. decembra 1941. godine ðeneralštabnog ñenerala Dragoljuba M.Mihailovića, poznatijeg kao Draža Mihailović, ñenerala i ministra Vojske KraljevineJugoslavije, koje se sačuvane nalaze u Arhivu u Beogradu, pod oznakom AOS, Ča, k, 1.,reg. br. 10/1., Zb. tom. XIV, knj. 1., dok. 34. Prema Mirsadu Bakšiću, faksimil je objavljen po prvi put u knjizi "Genocid nadMuslimanima", autora Vladimira Dedijera i Antuna Miletića. Godine 1994. ponovno jeobznanjen u knjizi Mirsada Bakšića "Uloga i mjesto Hrvata islamske vjere". To je plan, kako kaže Mirsad Bakšić, za kojeg se može bez ikakve rezerve reći da je bezpresedana u povijesti svijeta. Plan je unikatni sačuvani pisani zločinački dokument, kojim se,bez ikakve zadrške, cjelokupnim narodima nagovještava uništenje, tj. čišćenje (prvi put seupotrebljava riječ "čišćenje" kao izraz zločinačke provedbe uništenja tuñih dobara, brisanjaživota, domova, imovine, bogomolja, groblja i svega nesrpskoga).INSTRUKCIJA DRAŽE MIHAILOVIĆA 20. DECEMBRA 1941.Komanda četničkih odreda Jugoslavenske vojske1) Borba za slobodu celokupnog našega naroda, pod vlašću njegova veličanstva kralja PetraII.2) Stvoriti veliku Jugoslaviju i u njoj veliku Srbiju, etnički čistu, u granicama Srbije, CrneGore, Bosne i Hercegovine, Srema, Banata i Bačke.3) Borba za uključenje u naš državni život svih još neosloboñenih slovenačkih teritorija podItalijanima i Nemcima (Trst, Gorica, Istra i Koruška), kao i Bugarske i suverene Albanije saSkadrom.4) Čišćenje državne teritorije od svih narodnih manjina i nenacionalnih elemenata.5) Stvoriti neposredne zajedničke granice izmeñu Srbije i Crne Gore, ako i Srbije iSlovenačke, čišćenjem Sandžaka od muslimanskog življa i Bosne od muslimanskog ihrvatskog življa.6) Kazniti sve ustaše i muslimane koji su u tragičnim danima nemilosrdno uništavali našnarod.7) Kazniti sve one koji su krivi za našu aprilsku katastrofu. 2
  3. 3. 8) U krajevima očišćenim od narodnih manjina i nenacionalnih elemenata, izvršitinaseljavanje Crnogorcima (u obzir dolaze siromašne nacionalno ispravne i poštene porodice).9) Osiguranje jednog takvog političkog tela koje će voditi državni brod u smeru opštihnarodnih težnji i interesa.10) Ciljevi su ogromni, zato je borba utoliko zahvalnija za one koji se bore za njihovoostvarenje. Takvi planovi su se pokušali ostvariti u naše vrijeme, 90-ih godina 20. stoljeća,memorandumom SANU. Zar službena rehabilitacija autora i provoditelja tih instrukcija ne znači i rehabilitacijusadržaja teksta instrukcija? Zar to onda ne znači i najveću opasnost za hrvatski narod i sve Srbiji susjedne narode? Zar to nije najveća uvrjeda i provokacija za hrvatski narod i hrvatsku državu? Zar na to može i treba šutjeti hrvatska vlast? Zaista, može samo ako nije hrvatska i ako ne radi u interesu hrvatske države, RepublikeHrvatske! Dr. Ružica Ćavar predsjednica Hrvatskog pokreta za život i obitelj i članica Predsjedništva Hrvatskog žrtvoslovnog društva 3

×