Successfully reported this slideshow.
We use your LinkedIn profile and activity data to personalize ads and to show you more relevant ads. You can change your ad preferences anytime.

Libija1

2,103 views

Published on

  • Be the first to comment

  • Be the first to like this

Libija1

  1. 1. LIBIJA moć medija i genocid zločinačke organizacije NATO (ili: ZAŠTO JE LIBIJA MORALA PASTI)Neposredno nakon pisanja prošlog posta koji je govorio o neredima u Londonu, spontanosam naišao do obilja informacija o događajima u Libiji, koje sam istoga trena odlučiopodijeliti s posjetiteljima ovoga bloga i time privremeno odgoditi sve planirane teme.Razmjeri zavjere koju kuju mediji protiv čovjeka su uistinu otišli veoma daleko. Kada bi steuvidjeli koliko su naši mediji i sve odreda televizijske kuće, od HRT-a, RTL-a, NOVE TV pana dalje, sljedbe medijske politike kakva se propagira na zapadu i u europi, i što takvapolitika čini, siguran sam da više ne biste upalili TV i dnevnik. Uistinu, ovakvo pranjemozga možda je krajnji bezobrazluk i ono vrijeđa ljudsku inteligenciju. Ako je uopće neštointeligencije ostalo u glavama kroz dugogodišnje pranje mozga pred TV-om.Svjedoci smo velike medijske fame o zbivanju u Libiji i pobunjenicima koji su se digli protivdiktatora Gadafija kako bi svrgnuli njegovu vlast, dali slobodu narodu te uspostavilidemokraciju. Na putu ostvarenja pravde stoji prepreka; odred Gadafijeve vojskenaoružane do zubi, koja nemilosrdno straši narod paležima, klanjem nevinih civila,silovanjima, bombardiranjem gradova, itd. S obzirom da pobunjenici nisu mogli sami protivovakve nemilosrdne vojske, nastupio je NATO s svojom vojnom intervencijom, kako biobuzdala krvoločnu Gadafijevu vojsku. To je priča koju vam prodaju mediji.Što vam to mediji ne govore?Jedno je nezaobilazna istina; Libija je pod vodstvom Moamera el Gadafija “tiranina iluđaka”, kako ga prozivaju na Zapadu (pa time i u našim guzičarskim pro-zapadnjačkimmedijima), postala najbogatija afrička država potpuno samostalna i spremna da uvedenovu monetu u trgovini sa naftom- islamski zlatni dinar i beskamatne kredite (čemu MMFneće imati pristup). U Libiji je najstrože zabranjeno davati kredit sa kamatom (dabudemo precizniji, u Libije nije moralno uzimati kamatu na pozajmkjeni novac dok uprozapadnjačkim zemljama banke generiraju sve svoje prihode upravo na kamati).Islamski dinar bi zato bio veoma stabilna moneta, a beskamatni krediti bi bili veomapoticajni. Ovim novcem, kojeg je Libija zaradila od nafte, Gadafi je marljivo kupovao izlato. Koliko točno ima zlata u Libiji niko ne zna. MMF procjenjuje da imaju oko 4,6 milionaunci, a to je blizu 144 tone. To na tržištu trenutno vrijedi preko 6 milijardi dolara. I Libija ganajvećim dijelom čuva u svojim sefovima u Libiji, a ne u Švicarskoj, kao što to morajuostale porobljene zemlje.Osnutkom islamskog zlatnog dinara, svi koji žele afričku naftu morali bi prvo kupiti ovajnovac. Što bi se tada dogodilo? Nesumnjivo bi Gadafi preuzeo bankarski tronRothschildima. Tako si je Gadafi automatski prisvojio do sada već dva neprijatelja. To suSAD, koje su zadobile žestoki udar već samom idejom o stvaranju nove monete, jer timeSAD više ne bi mogle kupovati naftu od afričkih zemalja špekulativnim novcem. Tu su ipotom Rothschildi, koji su s svog bankarskog trona uvidjeli jakog konkurenta koji je veomasposoban preuzeti njihov biznis. Isti je Gadafi Rothchildima već preuzeo Kinu koja jepostala njegov strateški partner i veliko tržište.Moemer el Gadafi je veoma ubrzo ujedinio i sva plemena, posebno dvije velike libijskeetničke grupe zbog kojih je Libija uvijek morala biti podijeljena na dva administrativna 1
  2. 2. dijela. Gadafi je napravio jaku unitarnu državu. Naftne ugovore sa stranim kompanijama jenapravio tako da je najveći dio novca od nafte ostajao Libiji i to na korist narodu, tako štoje glavna naftna kompanija bila 100 posto u vlasništvu države. Proizvodnju nafte sveo jena samo jedan dolar po barelu, dok je kod drugih zemalja cijena išla i preko 100dolara.Ogromnu zaradu od nafte Gadafi je koristio za kupovinu oružja i formiranje vojske, što su idrugi radili i u čemu im je Zapad obilato pomagao uzimajući im tako dobar dio novca odprodane nafte. Da bi shvatili način Gadafijeve vladavine, moramo nešto reći o robovlasničkom sistemu. Danas u školama, dječica na satu povijesti uče, da je zlokobno robovlasničko društvo odavno iskorijenjeno. Nasuprot tome, to je potpuna laž. Da se razumijemo, ja ne podržavam niti jedan oblik hijerarhijskog sistema, pa pogotovo robovlasničko, no ovdje smo da ustanovimo u kojem su sve obliku robovlasnički sistemu postojali i u kakvima postoje danas. Činjenica jest da su u povijesti postojali feudalci, koji su svojim ´robovima´ omogućavali bogat život u izobilju. Oni su brinuli za svoju radnu snagu i osiguravali im siguran dom, sigurnost zanjihovu obitelj pa i besplatnu hranu za cijeli život – a to je ono što su mnogi ljudi tadaželjeli.No današnje "slobodarsko" i "demokratsko" društvo je nastalo u trenutku kada se jedangeneralni vlastelinski kartel odlučio skloniti iz javnog života kako njegovi robovi više ne bimorali gledati u kakvoj raskoši on živi. Takva hijerarhija je više bila ne prihvatljiva umodernom svijetu, i to je inzistiralo na tome da se ona prikrije, te da ljudi ostanu robovi kojižive u iluziji da su slobodni. Ista moderna vlastela, modernih feudalaca, koje možemonazivati bankarskim obiteljima (nekoć trgovcima) i poznatim elitistima, sebi je omogućilašpekulativnu trgovinu – zamijenila je zlato za papirne priznanice, i nije vezana ni za jednuzemlju. Danas tako živimo. Njihov teritorij su sve zemlje i svi posijedi na kojima trguju, a toje praktički cijeli svijet. Još jedna verzija korporatizma. Ljudi misle da se robovlasništvoiskorijenilo, no svi smo još uvijek vlasništvo feudalaca.Ovaj trgovački kartel formiran od venecijanskih srednjevjekovnih trgovaca uspio je uperiodu od nekoliko stotina godina najmoćnijim ekonomijama svijeta nametnuti kao legalnosredstvo plaćanja svoje papirne priznanice, odnosno novac koji oni plasiraju i iza kogaodavno ne stoji ni zlato niti bilo koje druge vrijednosti. Prodajom ove izmišljenevrijednosti (spekulativnog novca) oni su milijarde ljudi širom svijeta teško zadužili ipraktično porobili. Mnogima je jasno da je SAD najveća robovlasnička plantaža. Ova zemlja je i na ivici bankrota, jer ima takozvani nacionalni dug preko 14 trilijuna dolara i nije u stanju plaćati robu koju uvozi iz drugih zemalja. Iako imaju i sirovine, tehnologiju i radnu snagu, u posljednjih 60 godina konstantno ratuju po čitavom svijetu, od toga nisu ostvarile nikakvu dobit. Sva dobit je otišla privatnim korporacijama. Nakon što su SAD početkom 70-ih godina već jednom 2
  3. 3. bankrotirale, dolar je postao vezan za naftu, a “američko” zlato koje je nakon 2. svjetskograta izliveno iz čitavog sveta, posebno od poražene Njemačke, postepeno je odlazilo ušvicarske banke gdje ga sada katolička crkva, najveći dilerski kartel zlata u svijetu,kontrolira i prodaje kome hoće.Već i prosječno inteligentni ljudi shvaćaju da su samo obično roblje, te da supolitičke priče o “ljudskim pravima", "slobodama" i "demokraciji” najobičnija farsa.Tako se i SAD kao najveća robovlasnička kolonija medijski prikazuje kao"najdemokratskija zemlja na svijetu". Ona to i jest, jer "demokracija" je u praksipostala paravan za pljačku i teror.Kako bi zaokružili priču, sve se vraća na Gadafija, koji je stvarni vlastelin države Libije. Toda je on vlastelin se ne skriva, već je to opće poznata stvar. On je u praksu sproveo onenačine funkcioniranja feudalnih vlastela kakve su postojale u povijesti. Njegov kartel mudroupravlja državnim resursima, i sve vraća nazad u državu i bogati ju, od čega najveću dobitima sam narod. Onako kako to moderno vlastelinstvo ne čini.Stoga je pala odluka da se Gadafija ´upozori´, da se skloni iz biznisa i da izbaci iz glaveideju sa pravljenjem novog monetarnog fonda. Takav način vlastelinstva se ne uklapa uglobalnu slagalicu robovlasničkog sistema, tim više jer Afrika mora ostati zemljaporobljena na moderan način. A Gadafi, umjesto da je pokleknuo prijetnjama, nametnuoje sebe kao revolucionara i lidera čitave Afrike!Priča ide dalje…Man-made river projektGdje ima nafte ima i vode jer se i jedno i drugo stvara duboko u unutrašnjosti zemljinekore. Čitava planeta se praktično stalno puni vodom, ali ona ne izlazi uvijek na površinu(što zavisi i od telurskih struja) već može ostati milionima godina zarobljena duboko podstijenama. Takva vodena skladišta duboko pod zemljom se nazivaju akviferi. 1959. godineje otkriveno da Libija sa skoro dvije trećine svoje teritorije leži na ogromnimakviferima. Po procjeni stručnjaka ovi akviferi u Sahari sadrže 10 do 12 tisuća kubnihkilometara vode i ona se nalazi 600 metara duboko pod zemljom. Dakle, Sahara leži navodi. Akviferi se nalaze i u Čadu, Sudanu, Nigeru, kao i Egiptu. Potrebno je samo iskopatibunare i cjevovodom transportirati vodu gdje treba.S obzirom da je Libiji voda prijeko potrebna jer ima veoma male obradive površine (oko1% od čitavog teritorija) bilo je potrebno transportirati ju. No voda se nalazi točno ispodpustinjskog dijela zemlje na jugu, dok 95% stanovništva živi u priobalnom dijelu. Tako seGadafi odlučio na još jedan potez koji je bio posljednji okidač za konačnu intervencijusvjetskih bankara i korporatista u ovu priču. Dosta je bilo i toga da im Gadafi oduzimatržište, posao, ne poštuje njihova pravila igre, već će se sada odvažiti i na kontrolu vodenihresursa, koji su na piku američkim kolonijalistima posljednje desetljeće, te će preuzeti iveliki dio trgovine poljoprivredom. Za transport ove velike količine vode iz akfera potrebanje cjevovod od oko 3900 kilometara. To je više nego što je cijela zapadna Evropa. Projekt je nazvan Velika umjetna rijeka (Great man-made river project). Projekt je zamišljen da se radi 26 godina u četiri faze. Dvije su već završene, a treća faza je spajanje ove dvije. Libija namjerava na ovaj način dobiti 160 000 hektara obradivog 3
  4. 4. zemljišta. Oko 70 posto vode iz akvfera je namijenjeno za poljoprivredu, dok će ostatakići u gradove. Za industriju, prema planu vlade, nije namijenjeno ništa jer je voda previšekvalitetna. Oko 3700 kilometara puta je već napravljeno. U prilogu se nalaze fotografijecilindara i snimaka iz zraka koji prikazuju cijevi, to je nešto što je sasvim javna i poznatastvar javnosti u Libiji, a što su naši mediji potpuno zaobišli.Oko 1300 bunara će biti izbušeno koji bi trebalo da daju 6,5 miliona kubnih metara vodednevno. Na ovaj način bi se vodom snabdijevali Bengazi, Tripoli, Brega, Sirta i ogromnepoljoprivredne površine. Količina vode u akveferima je procijenjena na količinu vode uNilu koja protekne za 200 godina. Pojedini stučnjaci sa Zapada, međutim, procjenjuju daće se ovaj prirodni rezervoar iscrpiti za 50 godina, dok drugi smatraju da će voda trajatipreko 4000 godina. Unatoč tome što na provođenju ovog plana radi samo Libijska radna snaga, tehnologija cjevovoda je uvedena i iz Njemačke, i angažirane su mnoge strane komisije iz Južne Koreje, Turske, Njemačke, Japana, Filipina, a pozvana je na suradnju i Britanija. Libijci će svoje iskustvo definitivno prezentirati drugim afričkim zemljama koje također leže na akviferima. Cilj Libije je s vremenom potpuno zadovolji svoje potrebe za usjevima, a Libijci onda planiraju sa proizvodnjom ući na Evropsko tržište. To bi bio globalni napredak cijelog kontinenta, koji ne samo da bi ih unaprijedio na području poljoprivrede,već bi s time došla u paketu i sve ostale beneficije, kao i opći rapidni društveni razvoj.Čitava investicija treba koštati oko 33 milijardi dolara, s tim da će vjerojatno biti skuplje(ako ikada bude završena). Bitna stvar jest da je financiranje do sada vršeno isključivodržavnim beskamatnim kreditom koji je dala libijska centralna banka. Dakle, MMF iSvjetska banka su potpuno zaobiđeni!!! Možete već da zamislite kako je toRothschild i ostala bankarska elita ekipa teško prihvatila. Toliko teško da se o ovomlibijskom geostrateškom projektu na Zapadu jedva zna. Mediji su ga jednostavnoignorirali.Dakle, Gadafi je potpuno zaobišao MMF i Svjetsku banku, Libija ima cilj snabdjeti cijeluEuropu voćem i povrćem, i to izuzetno visoke kvalitete zbog vode koja je stara imineralizirana. Obitelji Rotschild koja ima svoje poljoprivredne investicije u Indiji, te koja u 4
  5. 5. svojim rukama ima kontrolu nad kompletnom trgovinom u Europi, te koja posjedujeSvjetsku banku i MMF, ovo je dodatno sjelo na već inficirani žulj.Započinje udarI došao je trenutak kada je londonski bankarski kartel na čelu s vodećim svjetskimkorporatistima odlučio pokrenuti svoj plan. Prvenstveno je aktivirao svoje političkemarionete koje mediji predstavljaju kao najznačajnije državnike sveta. Naređeno imje da odobre vojnu intervenciju koja uključuje razaranje Libije i masakriranje s ciljemzastrašivanja naroda. Čak se ni dobitnik Nobelove nagrade za mir nije smio usprotiviti,već je pozvao na "oslobađanje" Libije od "diktatora". I Rusija je ovo podržala. InteresRusije da podržava ovu NATO intervenciju, samo potvrđuje činjenicu da je ivelika´Majka Rusija´danas samo jedna guzičarska kolonija trgovačkogLondona. Politika je isključivo biznis. Tada su nastupili pobunjenici iz tzv. Nacionalnog Tranzicijskog Savjeta (kojemu mediji prišivaju imidž pravedne organizacije) kojemu je krajnji cilj preuzimanje vlasti Gadafiju, te osnivanje nove Centralne banke u Begaziju (za račun Rothschilda i Londona) , te nove naftne kompanije koju će onda privatizirati sve vodene sisteme. Tome se pridodaje legitimnost i "demokratski svijet" preko iluminatske organizacije UN (kojom upravlja isti trgovački kartel iz Londona) koji će omogućiti francuskim korporacije (Veolia, Suez Ondeo i Saur) koje danas drže 40% svjetskog tržišta uposlovima sa vodom, da dobiju svoje vlasništvo nad cjevovodima.Druga zločinačka organizacija, NATO, dobila je također svoju ulogu koja se jošuvijek krije, kako na kompletnom zapadu, tako i u nama svim zvaničnim medijima. Podokriljem organizacije za zaštitu civila, dobročiniteljska Amerika je poslala NATO operacijuna Libiju kako bi tamo predstavljala ˝podršku pobunjenicima˝u borbi protiv okrupljelekrvoločne Gadafijeve vojne sile. No što NATO uistinu čini u Libiji? Prva stvar, za kojupostoji i obilje dokaza, jest da je jedan od zadataka NATO intervencije i razaranja Libijskeekonomije. Vodeni cjevovod ide paralelno s plinovodom i naftovodom i Libija je do sada,uz NATO intervenciju pretrpjela goleme infrastrukturalne štete. NATO bombarderi suzasuli ovaj cjevovod i veliki dio infrastrukturi razornim projektilima već u prvih pardana svoje dušobrižničke intervencije. 5
  6. 6. Gola istina jest da vladajuća elita, putem svojih alatki (NATO-a) ima cilj uništiti kompletnuLibijsku infrastrukturu, te embargom i agresijom stopirati životni progres, te prije svega 200milijardi dolara investicije. Libija je poznata po izuzetno naprednoj građevinskoj industriji,te svojim djelovanjima NATO ima cilj stopirati izgradnju škola, bolnica, hotela, velikihstambenih kompleksa (500 000 njih koji su u izgradnji), te ugroziti 3,5 milijunastranih radnika, od kojih je već 20 000 000 ostalo zbog posla nakon početka NATOintervencije. Zapad se plaši brzog razvoja Libije, i pod svaku cijenu, to je moralo bitipreventirano.NATO svakodnevno bombardira bolnice, škole, silose s žitom, tvornice, hotele,infrastrukturu, džamije, plantaže palme i vinove loze, univerzitete, autobuse,putnička vozila. Mediji iznose vijesti o tome kako Gadafijevi sljedbenici siluju imasakriraju žene, no u istraživanjima nezavisnih novinara iz područja Tripolija i okolnihgradova koji su pretrpjeli napade pobunjenika nije se pronašao niti jedan podatak zaosnovanu sumnju da su lokalni stanovnici ti koji ubijaju i siluju žene. Zanimljivo jest i toda nije formirana niti jedna međunarodna komisija za utvrđivanje istine, što jetrebao biti prvobitni zadatak UN-a, no on je to vješto izbjegao. Stoga, zamislite, vojnaintervencija je pokrenuta isključivo na temelju medijskih izvještaja i izjavapobunjenika!! Sam taj čin je kriminalan i sramotno je da niko nije reagirao na ovakav ishoddogađaja. Dakle, intervencija je pokrenuta na temelju laži.NATO namjerno ubija stanovnike, bombardira gusto naseljeni kvartove, a stambenezgrade u Libiji su tako građeni da su one tik jedna uz drugu te na mnogo katova. Obitelji sutakođer brojne i ima jako puno djece. Po glavi obitelji između 4 – 6. Stoga je razmjer ovihpogibelji nezamisliv, ali i proračunat i ciljan. Npr. čak 18 NATO projektila je razorilokompleks u centru Tripolija, gdje se nalaze nevladine organizacije za ljudska prava, visokikomitet za žene i djecu, međunarodna organizacija za mir i pomoć. Ako je zvaničnafunkcija NATO-a zaštita civila, kako je moguće da je NATO sa čak dvije razornebombe izravno pogodio specijalnu školu za djecu s poteškoćama u razvoju koja jepoznata škola i zgrada ˝pod zaštitom UNESCO-a˝? Na sreću djeca baš taj dan nisu bilau školi. No za vrijeme NATO intervencije u prvih 90 dana poginulo je i ranjeno 4700 civila.Među njima i brojka poginule djece, njih 109, s tim da je najmlađe dijete imalo tek 8mjeseci. Svrha ovoga, osim zadavanja traume stanovništvu, jest i poticanje trajnehumanitarne katastrofe.Tko su uopće ti pobunjenici? Pobunjenici, koji se zvanično nalaze unutar otporaNacionalnog Tranzicijskog Savjeta, mladi su ljudi ispranog mozga kojima je obećano da ćedobiti veliko bogatstvo i slobodu ukoliko ostvare svoje ciljeve. Među njima su pripadniciradikalnih islamskih organizacija, te postoje svjedočanstva da su ih njihovi vjerski vođepozivali na džihad i ubijanje svakog policajca, svakog vojnika i svake osobe koja ne 6
  7. 7. podržava njihova načela. Među zarobljenim pobunjenicima su se nalazili čak iplaćenici iz ´Blackwatera´ zaštitarske privatne organizacije iz SAD-a, poznatoj jošpod nazivom ´psi rata´, te Dyncorp-a. Ovi su plaćenici trenirani od strane NATOprofesionalaca da postanu mašine ubojice, uz pomoć ovakvih privatnih organizacija kojimaje cilj sijati krvoproliće.Među pobunjenicima se nalaze i mala djeca koja su odgajana od malih nogu kao ratnici tesu privikavani na oružje i ubijanje – prava su budućnost ratnih strojeva za ubijanje.Potpuno identična situacija koja slijedi principe nastajanja crvenih kmera i problema uJemenu s otimačinom djece i treniranja istih da postanu vojnici. Obilje fotografija potvrđujeda se u odredima pobunjenika nalaze maloljetnici naoružani do zuba.Grupe pobunjeničkih snaga, koje se prikazuju u medijima, koje vidimo u tenisicama itrenirkama bez adekvatne vojne opreme, u biti su samo manekeni za slikanje za potrebeglobalističkih medija. Oni što "oslobađaju", ubijaju, opkoljavaju i razaraju suisključivo NATO snage i njihovi profesionalni ratnici i religijski fanatici potplaćeni iobučeni od strane američkih službi. Sve njih sigurnosne snage privatnih korporacijapolaku ubacuju u Libiju kako bi se regrutirale u ostatak plaćenika.Takva pobunjenička sila je opljačkala zalihe naoružanja koje je do tada čuvala malobrojnapolicija. Zatim su počeli masovno ubijat svakog policajca i svakog vojnika na kojega sunaišli. Pucali su s zgrada po civilima i mediji su ih predstavljali kao snajperiste državnevojske.Misorati, koji je 290 km istočno od Tripolija, glavnog grada Libije, bilježi događaj kada supobunjenici za vrijeme svoje okupacije oteli oko 200 stanovnika tog grada, zatim su ih predokupljenom masom zaklali, isjekli im tijela na komade, utrpali u vreće, zatim kontejnere ipotom ih zapalili i bacili u more. To je bila manipulacija traumom kako bi se uvjerilo narodšto će ih zadesiti ukoliko budu neposlušni. Postoje snimke ovog događaja.Ovako trenirani manijaci i strojevi za ubijanje znaju da je najjače oružje svakog ratasilovanje – da to donosi najgoru traumu svakom narodu. Silovanje razara obitelji,uništava psihologiju zajednice, i ostavlja trajne traumatične posljedice po muževe i žene.Stoga ovi radikalci sprovode danonoćna mučenja i silovanja po kućama, često žene pritomi masakriraju i ostavljaju ih njihovim muževima kao jasnu poruku. Tako su žene u Libijipretrpjele posebne žrtve u Libiji. NATO agresija iz zraka im ugrožava živote, a pobunjeniciih izlovljavaju i zlostavljaju. To je konkretan udar na jedno društvo. Jedan vođapobunjenika je čak optužen da je snabdijevao pripadnike svoje vojske s stimulansimakako bi ovi mogli počiniti što više silovanja.Dakle, sva zbivanja koja se odvijaju u okvirima medijskog rata, propagande su bankarskihkartela s ciljem da se ljudi manipuliraju, te podrže masovni genocid nad jednim narodom. 7
  8. 8. U tome je očito i uspjelo. Kada se vlastelini sukobe, narodi i države se uvode u ratove.Tako je bilo u povijesti, tako je i danas.Libija je bila veoma prosperitetno socijalističko društvo, praktično bez kriminala i nasilja.Zato agenti CIA i MI6 oko nje pletu mrežu već trideset godina. Tu je i činjenica da se2000 plemena, sakupljaju u Omladinskom nacionalnom forumu libijskih plemena iodaju podršku obrani Libije. Mediji potpuno prešućuju ove skupove, koji sunajvažniji za donošenje validne procjene stupnja podrške koji ima Gadafi od svognaroda. Gadafi ima podršku svih plemena, i to je najveći problem za NATO.Uopće ne podržavam Gadafijevu politiku. U ovom postu sam iznosio informacije kako bi sečitatelj u što jednostavnijem obliku mogao suočiti s drugom stranom priče, a za to je bilopotrebno upoznati se s načinom njegove vladavine i usporediti ju s vladavinom njegovih˝suparnika˝. No, da li su oni (Rothchildi i ostali pripadnici bratstva) zaista njegovineprijatelji? On je bio nesumnjivo veoma blizak s vođama zapadnjačkog svijeta. Uzto, Gadafi je židov, rođen od židovske majke, čiji se korijeni, po mnogim izvorimaisprepliću i sa samim Rothschildima. Ulaziti u tu novu granu ove teme je nemoguće jerje post i već sada predugačak stoga više o tome ima u priloženim linkovima. Očiglednojest da su zapadnjaci porobljeni teškim kreditima i prestrašeni imaginarnim islamskimterorizmom povukli još jednu stratešku odluku sukladnu svima ostalima u zadnjih nekolikodesetljeća. Je li Gadafi znao što ga čeka ili je sve stvar dogovora, ostaje (mi) otvorenopitanje. Ali nesumnjivo je da za ovakve strateške poduhvate i biznis politike nanajvišim razinama, najveću cijenu plaća nedužan narod, kojemu se uvijek i beziznimke ispire mozak.…………….http://www.duh-vremena.bloger.hr/post/libija--moc-medija-i-genocid-zlocinacke-organizacije-nato/13075675.aspx28.08.2011. • Europska Unija i Amerika duguju Libijskoj državi 200 milijardi dolara za isporučenu naftu. • 2012 godine ističu koncesije velikih naftnih kompanija koje polažu pravo na Libijsku naftu. • Gadafi je zatražio vraćanje duga i zaprijetio je da će u suprotnom sklopiti međudržavne ugovore s drugim zemljama i kompanijama. Zbog toga je došlo do ovog neviđenog razaranje Libije. Je li libijski građanin imao razloga buniti se protiv režima Muamera el Gadafija? Mislim da nije. • Ako gledamo standard libijskog naroda i povlastice koje im pruža država imali su vrlo lijep i lagodan život. Živjeli su kao mali bogovi. Libija ima 6,5 miliona stanovnika, a ima 14 miliona registriranih automobila. Ako neko hoće studirati u bilo kojoj državi u svijetu on podnosi molbu i država mu osigurava stan, hranu, automobil, besplatno školovanje i mjesečnu stipendiju od 2300 dolara. • U Libiji se ne plaća voda, struja, plin i porez, a krediti se daju bez kamata. Ako u roku od pet godina ne možete vratiti kredit, država ga otpisuje ili vraća za vas. Ako hoćete kupiti auto vi dajete 20-30% od cijene, a ostalo dotira država. U Libiji za 10 dolara možete kupiti 85 litara benzina ili nafte. • U Libiji je hrana gotovo besplatna, 10kg kruha košta 0,15 dolara. • U Libiji njihovi građani ne rade fizičke poslove, sve su stranci. 8
  9. 9. Živila sam 10 godina u Libiji po raznim gradovima i nikada nisam vidilani jednog prosjaka na ulici. • Libijci ne idu raditi po bijelom svijetu jer za to nemaju potrebe. • U Libiji ni jedan građanin nije izbačen ili mu je oduzet stan ili auto zato što nije mogao vratiti kredit, što nije rijedak slučaj po ovim takozvanim demokratskim zemljama koje su se okomile na Libiju. • Iskreno, žalim Libijski narod jer će se pretvoriti u najamnu radnu snagu, raditi za 100 dolara i gdje će im ove povlastice biti sve ukinute, a o lagodnom životu kakav su živjeli moći će samo sanjati.Par činjenica o životu u Libiji pod Gadafijem: - • beskamatni krediti; • u toku studiranja prima se prosječna plaća za to zanimanje; - ako ne nađeš posao nakon završenog fakulteta, država plaća kao da radiš u struci; • po stupanju u bračnu zajednicu, država poklanja stan ili kuću; • kupovina vozila po tvorničkoj cijeni; • nikome ne duguju ni centa; • Europska Unija i Amerika duguju Libijskoj državi 200 milijardi dolara; • besplatno zdravstvo (medicinska sestra na svakog pacijenta) • besplatno obrazovanje; - 25% ljudi visoko obrazovano.Da li je to dovoljno činjenica za razaranje Libije?Prof. Dr. Sc. Vjekoslava Sankovic Simcic, MArch.President of ICOMOS in BiHEmerika Bluma 7/III71000 SarajevoBosnia and Herzegovina 9

×