Successfully reported this slideshow.
We use your LinkedIn profile and activity data to personalize ads and to show you more relevant ads. You can change your ad preferences anytime.
k

to

bu

y

N

O
W

!

PD

w

.d o

m

w

o

m

o

h a n g e Vi
e

lic

O
W
N
y
bu
to
k
C

lic

.c

XC

er

c u -tr a c ...
F-

w

y

Prijevod
Vlatko Bilić
Lektura
Ivanka Bilić
Grafička oprema i prijelom knjige
Emil Čić
Tisak
ITG
Dalmatinska 12, 1...
h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to
k
.c

w

WILLIAM H. HADOW
Prvo dvojezično izdanje
Prvi put objavljeno 1897., Oxford
Pretiskan...
h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to
k
.c

w

.d o

m

C

lic
c u -tr a c k

o

.d o

w

w

w

o

w

C

lic

k

to

bu

y

N

O
W
...
h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to
k
w

.c

Sadržaj
Predgovor W. H. Hadowa............10
Hrvatski skladatelj.......................
h a n g e Vi
e

N
y
bu
to
k
w

.c

.d o

m

C

lic
c u -tr a c k

Josip Haiden, naslikao Hardy 1791.

6

w

o

.d o

w

w
...
h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to
k
w

.c

.d o

m

C

lic
c u -tr a c k

o

.d o

w

w

w

o

w

C

lic

k

to

bu

y

N

O
W
...
h a n g e Vi
e

N
y
bu
to
k
.c

w

.d o

m

C

lic
c u -tr a c k

ZAHVALA:
Ovom prilikom zahvaljujem gospodi Darku Žubrini...
h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to
k
w

.c

.d o

m

C

lic
c u -tr a c k

o

.d o

w

w

w

o

w

C

lic

k

to

bu

y

N

O
W
...
h a n g e Vi
e

N
y
bu
to
k
w

.c

.d o

GRADIVO za ovaj ogled gotovo je potpuno prikupljeno
iz dvaju radova dr. Franje Ku...
XC

h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to

m

m

C

lic

k

podcijeniti druge. A pretpostaviti da je Haydnu umanjena vrijednost
w
....
h a n g e Vi
e

N
y
bu
to
k
w

.c

.d o

STUDIJ proučavanja ljudske naravi sadrži nekoliko problema
težih ili važnijih od ...
XC

h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to

m

C

o

m

lic

k

koji udiše, i svaki umjetnik koji je izazvao pozornost široke javnos...
XC

h a n g e Vi
e

N
y
bu
to

k

o

m

lic

C

m

c u -tr a c k

promjeni stanja.
I bez obzira na te rijetke mladice fraz...
XC

h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to

m

C

o

m

lic

k

imena zavode u bludnju, povijesti su iskrivljene zbog pomanjkanja
w
...
XC

h a n g e Vi
e

N
y
bu
to

k

o

m

lic

C

m

c u -tr a c k

shemi versifikacije.
Uvid, ovdje ukratko sažet, može samo...
XC

h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to

m

C

o

m

lic

k

glazbeno nadarena, da je on svoje prve lekcije naučio od svoga ocaw ...
XC

h a n g e Vi
e

N
y
bu
to

k

o

m

lic

C

m

c u -tr a c k

bilo dano osim prilike.
Tijekom osamnaestoga stoljeća po...
XC

h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to

c u -tr a c k

kasnili za pjesnicima i ljudima od knjige; nije bilo konzervatorija,
nije...
XC

h a n g e Vi
e

N
y
bu
to

k

o

m

lic

C

m

c u -tr a c k

neprilici da utvrdi svoju rutu.
Zabavan primjer dogodio ...
XC

h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to

m

C

o

m

lic

k

Goldmark u Keszthelyju. A uokolo te konstelacije okuplja se čitava
w...
XC

h a n g e Vi
e

N
y
bu
to

k

o

m

lic

C

m

c u -tr a c k

ali roditeljsko deblo je bilo hrvatsko.
Ne možemo, onda,...
XC

h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to

m

C

o

m

lic

k

iste godine on mijenja potpis u «Joseph Haydn» koji je kasnije po
w
...
XC

h a n g e Vi
e

N
y
bu
to

k

o

m

lic

C

m

c u -tr a c k

ga je navela da kaže da su njegove najbolje večeri bile ...
XC

h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to

m

C

o

m

lic

k

svojstvima drugoga, tada možemo sigurno zaključiti da je početnoj
w
...
XC

h a n g e Vi
e

N
y
bu
to

k

melodija je zamjetljiva po prekidanju četveroosminskoga ritma
naizmjeničnim taktovima sa...
XC

h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to

m

C

o

m

lic

k

od koje se inačice mogu još čuti u Hrvatskoj i u koruškome
w
.c
.c
....
h a n g e Vi
e

N
y
bu
to
k
.c

koju je Haydn ovako izmijenio:
(Notni primjer br. 6)

w

.d o

To je jednostavna i poboljš...
XC

h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to

m

C

o

m

lic

k

Kuhač ju je posebno zabilježio kao često pjevanu u Eisenstadtu.
w
.c...
h a n g e Vi
e

N
y
to
k
lic
.d o

od kojih su obje uzete, i prilično dotjerane, iz dviju pučkih popjevaka

m

w

o

.c

a...
h a n g e Vi
e

w

N
y
k
lic
.d o

m

w

o

.c

to

bu

c u -tr a c k

C

m

iz oedenburškoga okruga, 25
o

.d o

w

w

w
...
h a n g e Vi
e

N
y
bu
to
k
.c

w

.d o

a prvi stavak njezine slijednice (D-dur, br.12) daje naslutiti drugu –
(Notni pri...
h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to
k
.c

w

.d o

kao i Dalmatinskom predigrom Franza von Suppéa i napjevima (iz
Zadra i Borišto...
h a n g e Vi
e

N
y
bu
to
k
w

.d o

i uporabljen s poboljšanom kadencom u Finalu Kvarteta C-dur (Prim.

m

C

lic
.c

koj...
h a n g e Vi
e

w

N
y
lic

k

to

bu

c u -tr a c k

.d o

o

w

m

C

m

33, br. 3):
.c
(Notni primjer br. 25)
o

.d o

...
h a n g e Vi
e

N
y
bu
to
k
.c

ili ovaj iz Simfonije «Medvjed»:
(Notni primjer br. 29)

w

.d o

dok se metričke osebujno...
h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to
k
.c

(Notni primjer br. 32)

w

.d o

m

C

lic
c u -tr a c k

o

.d o

w

w

w

o

w

C

li...
h a n g e Vi
e

38

w

N
y
bu
to
k
.c

w

.d o

m

C

lic
c u -tr a c k

o

.d o

w

w

w

o

w

C

lic

k

to

bu

y

N

...
h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to
k
.c

w

.d o

m

C

lic
c u -tr a c k

o

.d o

w

w

w

o

w

C

lic

k

to

bu

y

N

O
W
...
h a n g e Vi
e

N
y
bu
to
k
.c

w

.d o

Još jednu hrvatsku koračnicu, koja započinje:
(Notni primjer br. 36)

identificira...
XC

h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to

m

C

o

m

lic

k

jednom je knez Esterházy raspravljao sa svojim kapelmajstorom
w
.c
....
h a n g e Vi
e

N
y
to
k
lic
.d o

Treća, «Allmächtiger, vor Dir im Staube», (Notni primjer br. 42)

počinje neobično slič...
h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to
k
.c

Četvrta, «O, Vater, sieh vor Deinem Throne» (Notni primjer br. 44)

w

.d o

m

C

lic
...
h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to
k
.c

w

.d o

Šesta – «Nun ist das Lamm geschlachtet» (Notni primjer br. 48)

potječe dijelo...
h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to
k
.c

a dijelom od hrvatske sakralne popijevke «Stani gori, Gospodar» (Notni primjer br. 51)
...
XC

h a n g e Vi
e

N
y
bu
to

k

o

m

lic

C

m

c u -tr a c k

rješenju pitanja.
Na nesreću hrvatske melodije nisu, u p...
h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to
k
w

.d o

m

C

lic
.c

(Notni primjer br. 54)

c u -tr a c k

o

.d o

w

w

w

o

w

C

li...
h a n g e Vi
e

N
y
bu
to
k
.c

w

.d o

ili bi bio opet umetnut iza drugoga, da bi se tako u strofi preinačili
završetci u...
h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to
k
.c

w

.d o

m

C

lic
c u -tr a c k

o

.d o

w

w

w

o

w

C

lic

k

to

bu

y

N

O
W
...
h a n g e Vi
e

50

w

N
y
bu
to
k
.c

w

.d o

poprativši to znakom repeticije, prema uobičajenoj metodi primarne
forme. ...
h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to
k
.c

i niže u trećoj dodanoj melodiji (Notni primjer br. 62)

w

.d o

m

C

lic
c u -tr a c...
XC

h a n g e Vi
e

w

N
y
bu

bu

y

N

O
W

!

F-

er

O
W

w

PD

h a n g e Vi
e

!

XC

er

PD

F-

to

k

o

m

lic

...
XC

h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to

c u -tr a c k

m

o

.c

C

m

lic

k

Novi pogled na pitanje dobio je istaknuto mjesto ...
XC

h a n g e Vi
e

N
y
bu
to

k

o

m

lic

C

m

c u -tr a c k

Rusije,34 pa premda njegovi čitatelji nisu nikad doživje...
XC

h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to

m

C

o

m

lic

k

prosudbu kojoj nas već dugo podvrgavaju naši susjedi. «Engleska
w
.c...
XC

h a n g e Vi
e

N
y
bu
to

k

o

m

lic

C

m

c u -tr a c k

svoju podaničku odanost.
Sada je tomu već nekoliko godin...
XC

h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to

m

C

o

m

lic

k

stupnju kad je glavna zaokupljenost Pariza bila rasprave o svojatanj...
XC

h a n g e Vi
e

N
y
bu
to

k

o

m

lic

C

m

c u -tr a c k

epitet brisanjem granica.

58

w

autentična da bi se pr...
O
W

w

N
y
bu
to
k
.d o

m

w

o

.c

C

lic
o

c u -tr a c k

w

w

.d o

m

C

lic

k

to

bu

y

N

(Zemljovid područj...
h a n g e Vi
e

N
y
to
k
lic
.d o

DODATAK A
Hrvatski glazbenici, 1835. – 1848.
(1) Skladatelji:

Lisinski

Čačković

Liva...
h a n g e Vi
e

w

N
y
to

bu
k
.d o

m

w

.c

o

m

o

lic

k

DODATAK B

lic
C
c u -tr a c k

w

w

.d o

w

w

w

C

t...
h a n g e Vi
e

N
y
to

bu

Germanizirani oblik:

k

Hrvatski oblik:

Aegrathal

Ograda

Arvig (?)

Oranik

Berlogaz

Brlo...
h a n g e Vi
e

w

N
y
to

bu

Selca
Suhopolje

k

Zavrhnik

.d o

m

w

o

m

o

Zabemig

lic

k
lic
C

Velegrad

Zuchepo...
h a n g e Vi
e

N
y
k

to

bu
.d o

* Hans Neusiedler, lutnjist, rođen 1563. kraj Neusiedlerskoga jezera.
* Veit Bach, dje...
h a n g e Vi
e

w

N
y

Michael Hauser, violinist, rođen 1822. u Bratislavi.

k
lic
.d o

m

w

o

.c

to

bu

c u -tr a c...
h a n g e Vi
e

N
y
bu
to
k

Dragi (Dragić?, p. p.)
Draganić
Ferić
Grlo (Grlić?, prim. prev.)
Jarnović
Jelić
Gresnik
Kenge...
XC

h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to
k
lic

c u -tr a c k

(c) Haidin:
(d) Heyden:
(e) Heiden:
(f) Hayd’n:
(g) Haydtn:
(h) Hay...
h a n g e Vi
e

!

XC

N
to

bu

y

N
y
bu
to

Prigodne inačice u matičnim knjigama i dokumentima u
Hainburgu,
Rohrauu i d...
XC

h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to

c u -tr a c k

k

lic

m

o

.c

C

m

Napomena (str. 19) radi objašnjenja metafore “sij...
F-

!
y
.d o

On je sebe nazivao redom: Abel, Ebel, Ibel i Eibel. Ali njegovi pokrovitelji uvijek
su pomicali stanicu napr...
h a n g e Vi
e

!

XC

N
to

bu

y

N
y
bu

k

m

C

lic

o

o

m

to
k
lic
C

Ova zgoda pripovijeda se katkad o Mariazell...
h a n g e Vi
e

72

w

N
y
bu
to
k
.c

w

.d o

m

C

lic
c u -tr a c k

o

.d o

w

w

w

o

w

C

lic

k

to

bu

y

N

...
h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to
k
w

.c

.d o

m

C

lic
c u -tr a c k

o

.d o

w

w

w

o

w

C

lic

k

to

bu

y

N

O
W
...
h a n g e Vi
e

74

w

N
y
bu
to
k
.c

w

.d o

m

C

lic
c u -tr a c k

o

.d o

w

w

w

o

w

C

lic

k

to

bu

y

N

...
h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to
k
w

.c

.d o

m

C

lic
c u -tr a c k

o

.d o

w

w

w

o

w

C

lic

k

to

bu

y

N

O
W
...
h a n g e Vi
e

N
y
bu
to
k
w

.c

W. R. MORFILL
A small return for much assistance and encouragement

.d o

m

C

lic
c u...
h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to
k
w

.c

.d o

m

C

lic
c u -tr a c k

o

.d o

w

w

w

o

w

C

lic

k

to

bu

y

N

O
W
...
XC

h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to

c u -tr a c k

under which all true “ creative “ art is produced. In the second place,
i...
h a n g e Vi
e

w

N
y
bu
to
k
w

.c

.d o

A CROATIAN COMPOSER
THE study of Human Nature contains few problems more diffi...
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Josip Haiden - A Croatian Composer
Upcoming SlideShare
Loading in …5
×

Josip Haiden - A Croatian Composer

1,203 views

Published on

The issue was examined by one of the most outstanding English musicologists of his time Sir William Henry Hadow (1859-1911) who published a book in 1897 with the title A Croatian Composer, Notes Toward a Study of JOSEPH HAYDN. Hadow got his information from the first Croatian musicologist and ethnomusicologist Franjo Ksaver Kuhač (Kuhach, 1834-1911). Hadow’s book was published again in 1972, in New York. It is very interesting that this book is not found at any Croatian library which means that - in spite of its significance - the book could only have been read by a very small number of Croatian scientists. Hadow’s attitudes were the same as those of Kuhach: Hadow considered the facts to be of the greatest relevance and could not be denied. Hadow, in fact, expanded on Kuhach’s evidence.

Published in: Education
  • Be the first to comment

  • Be the first to like this

Josip Haiden - A Croatian Composer

  1. 1. k to bu y N O W ! PD w .d o m w o m o h a n g e Vi e lic O W N y bu to k C lic .c XC er c u -tr a c k w w .d o Projekt “Hrvatska glazba i glazbenici” 2 Biblioteka “Elita” w w w F- w C h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k .c
  2. 2. F- w y Prijevod Vlatko Bilić Lektura Ivanka Bilić Grafička oprema i prijelom knjige Emil Čić Tisak ITG Dalmatinska 12, 10000 Zagreb /www.inet.hr/~ecic http:/ http:/ /www.emilcic.hrvati-amac.com ecic@inet.hr CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveučilišna knjižnica - Zagreb UDK 78.071 Haydn, J. HADOW, William Henry Hrvatski skladatelj : bilješke prema studiji o Josephu Haydnu / William H. <Henry> Hadow ; <prijevod Vlatko Bilić>. Zagreb : Naklada E. Čić, 2005. Izv. stv. nasl.: A Croatian Composer; notes toward the study of Joseph Haydn. ISBN 953-98968-3-5 I. Haydn, Joseph -- Život i djelo 450715044 k lic .d o o w m C m o Naklada E. Čić Siget 16 B 10020 Zagreb c to bu y bu to k Izdavač lic C c u -tr . ack w w .d o w w w w N O W ! h a n g e Vi e N O W XC er PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k .c
  3. 3. h a n g e Vi e w N y bu to k .c w WILLIAM H. HADOW Prvo dvojezično izdanje Prvi put objavljeno 1897., Oxford Pretiskano 1972., New York HRVATSKI SKLADATELJ BILJEŠKE PREMA STUDIJI O JOSIPU HAIDENU Tiskanje knjige poduprla Udruga Hrvatska-Irska Naklada E. Čić Zagreb 2005 .d o m C lic c u -tr a c k o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k .c
  4. 4. h a n g e Vi e w N y bu to k .c w .d o m C lic c u -tr a c k o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k .c
  5. 5. h a n g e Vi e w N y bu to k w .c Sadržaj Predgovor W. H. Hadowa............10 Hrvatski skladatelj.......................12 Notni primjeri...............................26 Pogovor-komentari: Emil Čić......................................141 Contents Preface by W. H. Hadow..............77 A Croatian Composer...................79 The numerous illustrations...........94 Comment: Emil Čić......................................151 .d o m C lic c u -tr a c k o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k .c
  6. 6. h a n g e Vi e N y bu to k w .c .d o m C lic c u -tr a c k Josip Haiden, naslikao Hardy 1791. 6 w o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k .c
  7. 7. h a n g e Vi e w N y bu to k w .c .d o m C lic c u -tr a c k o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k JOSEPH HAYDN Iz bakropisa W. Daniella prema G. Danceu, R. A. 7 .c
  8. 8. h a n g e Vi e N y bu to k .c w .d o m C lic c u -tr a c k ZAHVALA: Ovom prilikom zahvaljujem gospodi Darku Žubriniću, koji je upozorio na ovaj slučaj i prevoditelju Vlatku A. Biliću; bez g. Bilića i njegove pokojne supruge ovaj projekt bi još morao pričekati na svoje objavljivanje. G. Žubrinić (prije) i g. Bilić (kasnije) motivirali su, svaki na svoj način, moje proučavanje čitave građe i potakli me na tiskanje ove knjige, te tako dio zasluge pripada i njima. Emil Čić 8 w o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k .c
  9. 9. h a n g e Vi e w N y bu to k w .c .d o m C lic c u -tr a c k o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k W. R. MORFILLU Malen uzvrat za veliku pomoć i ohrabrenje Napomena: svi notni primjeri su faksimili preslikani iz izvornika. 9 .c
  10. 10. h a n g e Vi e N y bu to k w .c .d o GRADIVO za ovaj ogled gotovo je potpuno prikupljeno iz dvaju radova dr. Franje Kuhača: jedan je od njih zbirka južnoslavenskih narodnih popjevaka, a drugi je brošura o Josephu Haydnu. Dakako, toliko sam dužan zahvalnost prema njima, da ogled ne bi bio napisan da je bilo moguće predstaviti ih čitatelju izravnije. Sve što je bilo dodano, to je stanovita preuredba podataka, stanovita količina komentara i izlaganja te ponešto dodatnih činjenica koje su ušle u domet moga zahvata. Mogu ustvrditi da sam tijekom moga nedavnoga pohoda Hrvatskoj vidio dr. Kuhača koji mi je vrlo ljubazno dao puno dopuštenje za uporabu njegovih rezultata, te je dar još i povećao veoma uporabljivom obaviješću. Nije na meni da određujem koliko će predmet biti zanimljiv engleskomu čitatelju. Mi smo pomalo zaboravili Haydna: ne pridajemo veliku važnost pojmovnomu zamišljanju problema. Ali odvažujem se misliti da praktično izdanje nije nevažno, i da je u svakome slučaju pitanje povijesne istine ono koje traži stanovito poštovanje i pozornost. Jedva da je potrebno reći da sam osobno uvjeren u svrhu oko koje sam nastojao iz svih sila: ako su činjenice bile pogrješno protumačene, trud barem može izazvati raspravu. Bez dvojbe, trebat će se ogledati s onim kritičarima koji bi kudili od početka zbog znatiželjna zavirivanja iza zastora. Od takvih protivnika molim ljubazno da me se, iz dvaju razloga, razlikuje. Na prvome mjestu to nije pitanje sporedna detalja, nego istraživanje metoda velikoga umjetnika i karaktera njegova djela. Pozabaviti se isključivo jednim jedinim vidikom ne znači zato zanemariti ili m C lic c u -tr a c k PREDGOVOR 10 w o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k .c
  11. 11. XC h a n g e Vi e w N y bu to m m C lic k podcijeniti druge. A pretpostaviti da je Haydnu umanjena vrijednost w .c .c .d o c u tr a c k priznanjem njegova duga njegovu vremenu i zemlji mislim da je nešto što pokazuje nerazumijevanje uvjeta pod kojima nastaje sva prava, «kreativna» umjetnost. Na drugome mjestu, ako prihvatimo povijesno izvješće kao istinito, činimo nešto da bismo spasili glazbenu naciju od nezaslužena zanemarivanja. Narod koji je majstoru dao ne samo rođenje nego i nadahnuće, smije jamačno zahtijevati od nas o o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k nešto bolje od zaborava u koji smo dopustili da padne njegovo ime. Želim odati sve dužno priznanje gospodinu L. Finkensteinu za njegov prijevod brošure dr. Kuhača. OXFORD, 12. listopada 1897. 11
  12. 12. h a n g e Vi e N y bu to k w .c .d o STUDIJ proučavanja ljudske naravi sadrži nekoliko problema težih ili važnijih od onih koji se bave razlikama nacionalnoga karaktera. U mnogim zemljama izvorno podrijetlo, ne uvijek čisto, pretvaralo se i mijenjalo iz stotinu razloga: osvajanjima, doseljavanjem, miješanim brakovima sa susjedima, svim okolnostima i uvjetima povijesnoga razvoja; a posljedak je obično tkivo od mnogo različitih niti, kad smo sretni ako možemo objasniti prevladavajuću boju ili uzorak. Katkad, kao u našemu Indijskome carstvu, niti su položene razmjerno slobodno i zbunjuju nas više svojim brojem i raznolikošću nego sadašnjom zbijenošću teksture. Katkad pak, kao u Kraljevini Ugarskoj, uzajamna isprepletenost je tako složena da gotovo izmiče raščlambi na početku. A kad se tomu pridoda utjecaj podneblja, uprave, religije, svega što je uključeno u prošlim zapisima i tradicijskoj uporabi, vidjet će se da je pitanje uzročnosti ono koje može temeljito opteretiti do krajnjih granica vještinu i strpljenje etnologa. Ali ako je razloge teško slijediti, istina nije više otvorena za razumljivu dvojbu. Psihologija nam govori da se to očituje pri rođenju, a povijest da se stvorilo korito za čitav tok i tijek događaja. Ni jedna kriza nije tako teška, ni jedna zgoda tako trivijalna da ne bi u stanovitu stupnju pokazale svoju nazočnost i djelotvornost u životu čovjeka. Nacije i mir ne slijede istu politiku; nacije u sukobu ne bojuju istim oružjem; opreka zakona i običaja je tako živa, da je navela neke nestrpljive filozofe da sav moral drže relativnim. A ono što je istinito u životu kao cjelini jednako je istinito u njegovoj specijalizaciji u umjetnosti i književnosti. Stoga je više nego jedinstven izražaj nacionalnoga ugleda, intiman kao i njegov jezik, životan kao dah m C lic c u -tr a c k HRVATSKI SKLADATELJ 12 w o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k .c
  13. 13. XC h a n g e Vi e w N y bu to m C o m lic k koji udiše, i svaki umjetnik koji je izazvao pozornost široke javnosti w .c .c .d o c u -tr a c k učinio je to obraćajući joj se kao govornik svoga naroda. Ima, bez dvojbe, u ovome slučaju i drugih čimbenika, osobne idiosinkrazije koja odvaja čovjeka od njegovih drugova, a onda i općih načela, malobrojnijih nego što se obično pretpostavlja, što leži u osnovi svega osjećaja za ritam i svega cijenjenja stila. Ali reći ovo znači samo reći da je umjetnik umjetnik i da pripada čovječanstvu nama zajedničkomu. U svemu, u zamisli poeme pa do strukture o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k rečenice, nacionalni element nosi svoj dio s dva druga; on daje boju osobnomu temperamentu, pruža stajalište s kojega se dosežu načela stila i gdje god je njegov utjecaj slab ili neznatan, osjetit će se da djelo umjetnika trpi na skladnosti. Jedva da je potrebno dodati da pravo, ako je u pitanju rasa, drži jednako dobrom rasu i čistu i miješanu. Ako je ranija, kretat će se uzduž jedne crte; ako je kasnija, označit će stjecište mnogih; ali u oba slučaja njezino je djelovanje sigurna provjera izvornosti osjećaja i izražaja. Prigodice, moguće je da publika bude obmanuta nekom varkom imitacije – španjolskim komedijama Clare Gazul ili perzijskim pjesmama Mirze Schaffyja; ali takvi primjeri obmane ne povrjeđuju pravo više nego irske krivotvorine ili slike Carianija. Neki su ljudi rođeni s talentom mimikrije: ni jedan se nije nikad svojim sredstvima domogao veličine. Smije se odmah dopustiti da je to pravilo nacionalnoga utjecaja u sadašnje vrijeme manje čvrsto uspostavljeno u glazbi nego u pjesništvu ili slikarstvu. U dvjema potonjim umjetnostima imamo neke očite vanjske oznake kao pripomoć u istraživanju – široke i istaknute kontraste jezika, velike razlike scene i predmeta – s kojima glazba kao takva ima malo ili ništa zajedničkoga. Njezin predmet je obično maglovit i neodređen, njezin rječnik izgrađen iz nekoliko ljestvica i, na kraju, rekli smo da je njezin genij ograničen na zajedničke emocije čovječanstva i na zajedničku baštinu čiste forme. Ali potpuno je pogrješno izvoditi da je glazba neovisna o 13
  14. 14. XC h a n g e Vi e N y bu to k o m lic C m c u -tr a c k promjeni stanja. I bez obzira na te rijetke mladice fraza istinskoga majstora uvijek će biti smatrana sukladnom duhu koji joj udahnjuje život, ne stoga što bi ona tvorila duh, nego jer izbija kao svojstvo biti. Druga pogrješka izvire iz naših nesuvislih i netočnih metoda klasifikacije. Da je Mozart bio talijanski skladatelj, sada se, izgleda, uzima kao potvrđena šala; ali puno je ozbiljnije ako iskazujemo svoju zahvalnost za sjajno djelo koje je Njemačka učinila upisujući na svoj račun sve što su postigli njezini susjedi. Schumann svojata Chopina kao zemljaka. A mi smo daleko od toga da prosvjedujemo što im dodajemo Liszta, za koga je «veliki njemački majstor» bio dugo novinski sinonim, a čak se skanjujemo oko Smetane i Dvořáka. Istina je da je klasifikacija često krajnje teška – zapisi su nesavršeni, 14 w nacionalnosti. Skladatelj nosi biljeg svoga podrijetla isto tako sigurno w .c .c .d o c u tr a c k kao i pjesnik ili slikar, i nema glazbe s istinskom krvlju u njezinim žilama i istinskom strašću u njezinu srcu koja ne vuče nadahnuće iz daha majke Zemlje. Dva glavna razloga usporila su prihvaćanje ove istine. Prvo, vjerovanje da je nacionalna melodija u potpunosti stvar zanata i manirizma, da je sastavljena od posebnih sklopova fraza i figura – kao da biste načinili ružino stablo privezujući ruže na škotsku jelu, ili pretvorili «Rule, Britannia» u mađarski napjev završavajući ga mađarskom kadencom. Taj stav, može se reći, jednostavno ne razumije narav zakona koji kritizira. Bez dvojbe, stanoviti opseg ekspresije pripada svakomu tipu pučke popijevke. Bez dvojbe, ti slučajevi s figurom i frazom pojavljuju se na površini i uvijek su korisni kao indicije, ali to predstavlja svu razliku, bilo da nastaju prirodno na svome mjestu, bilo da tamo leže kao beživotni privjesci. Čak i strani idiomi, koje veliki skladatelj može prigodice uporabiti, samo su cijep položen u panj; mladica se odmah preinačuje pod utjecajem staroga stabla i mijenja svoj karakter da bi se prilagodila o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F-
  15. 15. XC h a n g e Vi e w N y bu to m C o m lic k imena zavode u bludnju, povijesti su iskrivljene zbog pomanjkanja w .c .c .d o c u tr a c k etnološkoga znanja; ali pripuštanje ignorancije nije baš jaka osnova za dogmatično poricanje. Kritičari koji pobijaju zakon jer ne mogu vidjeti njegovu primjenjivost na činjenice, dobro bi učinili da na početku utvrde kao sigurno da su činjenice bile ispravno uočene. Predmet ovoga ogleda je jedan od primjera takva pogrješna atribuiranja koji najviše odskače. Od vremena Carpanija pa do onoga dr. Nohla Haydnovi biografi jednodušno su ga opisivali kao Nijemca, rođena – kao što svatko zna – u Donjoj Austriji, koji je govorio njemački kao materinski jezik, Teutonca podrijetlom, o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k značajem i okolinom. A što ga više proučavamo, to biva manje moguće držati njegovu glazbu djelom Teutonca. Ona je nedvojbeno pod utjecajem njegova odgoja i prilika, ranoga proučavanja Emanuela Bacha, i kasnijega međusobnoga općenja s Mozartom, ali ako prodremo u srž duha samoga čovjeka, otkrit ćemo da njegova prirođena obilježja nisu više njemačka nego su talijanska ili francuska. Haydnova čuvstvenost je takve vrste da joj nema slične među njemačkim skladateljima – pokretan, nervozan, osjetljiv, možda pomalo površan, ali čist i proziran kao gorski potok. Njegov humor je kvaliteta u kojoj on ostaje gotovo osamljen; razlikuje se potpuno od Mozartove domišljatosti ili Beethovenova sumorna podrugivanja; on je starinski slikovit, zaigran žuboreći po cijeloj površini stranice, a isto je tako daleko od satire i epigrama. Nadalje, ima manje širine i dostojanstva nego što bi pripadalo njemačkoj naravi, ali ima daleko više mnogostranosti. Bio je najsmjeliji među pionirima, najveći hazarder među eksperimentatorima i, što je još zamjetljivije, njegovi eksperimenti su prije prirodni rezultat nemirne i žive mašte nego napora promišljene i svjesne reforme. S izvanjske strane kontrast je također vidljiv. Oblici njegovih melodičnih fraza nisu oni njemačkih pučkih popjevaka; njegovi ritmovi daleko su brojniji i raznolikiji; njegovi metri su često čudni i neobični. Širom 15
  16. 16. XC h a n g e Vi e N y bu to k o m lic C m c u -tr a c k shemi versifikacije. Uvid, ovdje ukratko sažet, može samo uputiti na dva zaključka: ili da je zakon nacionalnosti neprimjenjiv na Haydna, ili da je pripisivanje Haydna njemačkoj rasi etnološka pogrješka. Prva alternativa prilično je neprikladna; druga je za mnogo godina proigrala svoje pravo postojanja našom nesposobnošću da otrpimo onus probandi. Ali 1878. počeo je dr. Kuhač objavljivati svoju veliku zbirku južnoslavenskih napjeva,1 a 1880. ih je dopunio posebnom brošurom o Haydnovoj povezanosti s njima.2 Glavne točke teze bile su tri: prva, da hrvatske pučke popijevke posjeduju sva obilježja koja su bila zapažena kao razlikovna u Haydnovim melodijama; druga, da je mnoga od njih zaista uporabio; i treća, da činjenice oko njegova rođenja i rodbinstva pružaju snažan presumptivni dokaz da je on bio Hrvat po rasi.3 Ako ta prijeporna točka može biti utemeljena, ona osnažuje važan zakon dragocjenom i neočekivanom potporom i stoga preostaje, da bismo mogli iznijeti kritički stav u ovome slučaju, započeti poradi jasnoće s povijesnim i biografskim svjedočenjem i tako dati istaknuto mjesto posebnu karakteru samih skladbi. Prvo, dakle, moramo razmotriti je li karakter hrvatskoga naroda takav da bi polaganje prava na pripadnost njemu bilo razborito i razumljivo. Bila bi to jadna logika – objasniti naš zakon potjecanjem velikoga umjetnika iz neumjetničkoga naroda. A pitanje još više pritišće kad se sjetimo da je čitava Haydnova obitelj bila 16 w zapadne Europe uzimalo se gotovo jednoobrazno četverotaktni redak w .c .c .d o c u tr a c k crtovlja kao jedinicu mjere, što je povlačilo za sobom odgovarajuću strofu od osam, šesnaest ili tridesetdva takta. U stotini njemačkih ili engleskih pučkih popjevaka bit će čudno ako se nađe jedna jedina iznimka; u stotini Haydnovih kvarteta bit će čudno ako iznimke ne budu i česte i primjerne. Riječju, njegov opseg strofe je daleko širi nego što je poznato u današnjoj Njemačkoj i mnogi od njegovih najkarakterističnijih napjeva pripadaju drugomu jeziku i drugoj o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F-
  17. 17. XC h a n g e Vi e w N y bu to m C o m lic k glazbeno nadarena, da je on svoje prve lekcije naučio od svoga ocaw i .c .c .d o c u tr a c k majke, da je njegov brat Michael dugo uživao ugled tek nešto manji od njegova. Ali da bi se potvrdno odgovorilo, treba se usprotiviti ukorijenjenu nazoru. Od gospođe Western u «Tomu Jonesu» do Barta Rizza u «Vittoriji» svatko se podrugivao Hrvatima. Došli smo dotle da ih držimo u najboljemu slučaju divljacima, a u najlošijemu plaćenim ubojicama. Asocijacije koje povezujemo s njihovim imenom su one o ratu i pljački, o mahnitu srljanju u juriš i zloporabi pobjede, o životima danima u zamjenu za dobitak ili upropaštenima u razuzdanosti. Njihova umjetnost je predmet o kojemu nismo nikad ni sanjali da ga istražujemo, a mogli bismo pomišljati na učenje njihova jezika čim ga priznamo sposobnim za književnost. Da bismo raspršili ove praznovjerice potrebno je samo proučavati zemlju. Ima nekoliko gradova privlačnijih nego Zagreb, nekoliko pokrajina ugodnijih nego duga, plodna dolina Save u kojoj on leži. U zabačenijim kotarima ima još mnogo neznanja i mnogo siromaštva, ali civilizacija se širi i izmamljuje – ne stvara – znakove napretka. Najsnažnija pokretačka sila narodnoga života je vjernost rodu i Crkvi. Noviji događaji pokazali su nam da provale nemira mogu začas biti izazvane radi vjerskih i domoljubnih načela, ali žar kojim će se za njih boriti nije neplemenit i nerijetko je povezan s nadahnućem koje će iznjedriti pjesme u njihovu čast. A širom cijele zemlje prevladava ljubav za glazbu.4 Muževi pjevaju uz svoje plugove, djevojke pjevaju puneći vjedra vodom na česmi; pred svakom seoskom krčmom možete čuti brenčanje tambure i promatrati plesače kako uz nju pocupkuju na livadi. Dopustimo da glazba nije uvijek prvorazredna, da su napjevi često primitivni a glasovi grubi i sirovi, ali ipak je tu zamah koji treba samo upute i usmjerenje. Svakako, sadašnje stanje naroda ne diskvalificira ga kao roditelja velikoga skladatelja. Netko će prigovoriti da je to samo sadašnji dojam koji nam ništa ne govori o onim danima kad je, kako se čini, čitav raison d’être o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k 17
  18. 18. XC h a n g e Vi e N y bu to k o m lic C m c u -tr a c k bilo dano osim prilike. Tijekom osamnaestoga stoljeća politika austrijske Vlade bila je tlačiti, koliko je više moguće, slavenske narode pod njezinom upravom. Češka, koja je izgubila svoju nezavisnost u Tridesetogodišnjemu u ratu, bila je u intelektualnome smislu «pustinja», kakvom ju je htio učiniti car Ferdinand. A iste drastične mjere, iako iz ponešto drukčijih razloga, bile su primijenjene na podaničke narode koji su živjeli uz južnu granicu. Posebno je Hrvatska služila kao predstraža protiv turskih provala: «potkupljeni» - kako kaže dr. Kuhač – «s nekoliko ispraznih političkih ustupaka», ali držani u stvarnosti pod čvrstom stegom države-vojarne. «Nije nam bilo dopušteno» - nastavlja on – «priskrbiti svomu narodu prednosti kraljevskoga grada, nismo imali središte intelektualnoga života i napretka i držalo se dostatnom povlasticom ako je naziv glavnoga grada bio dodijeljen ovomu ili onomu našemu gradu.»6 Naravno, hrvatsko plemstvo provodilo je što je moguće manje vremena u svojoj zemlji. Bilo je mnogo zabavnije biti u Požunu ili Beču, gdje je bilo plesova, kazališta, svečanosti, i gdje se moglo vidjeti život. I tako se dogodilo da je čak i prilika za pokroviteljstvo bila uskraćena, a ljudi su zapali u stanje apatije, njihovi su darovi bili zaboravljeni, njihov glas je zamro u tišini. Ali oko 1835. počeo je pjesnik Ljudevit Gaj, kao što je činio Tyl u Češkoj, buditi intelektualni život svojih zemljaka iz njegove zamrle životnosti. Uredio je njihovo pismo. Izradio njihovu gramatiku. Skupljao je pučke popijevke iz svakoga sela i zaselka i obogaćivao ih vlastitim 18 w populacije bio da isporučuje bojovnike za vojsku Marije Terezije. Za w .c .c .d o c u tr a c k odgovor na ovo moraju dvije stvari biti jasne: prvo, država Hrvatska (Uža Hrvatska, u izv.: Croatia proper) tijekom dvaju prošlih stoljeća; drugo, položaj koji su u istome razdoblju imali drugi pripadnici hrvatskoga naroda.5 Argument «e nihilo nihil» teško da bi trebalo ovdje navoditi, premda će se kasnije vidjeti da Hrvatima ništa nije o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F-
  19. 19. XC h a n g e Vi e w N y bu to c u -tr a c k kasnili za pjesnicima i ljudima od knjige; nije bilo konzervatorija, nije bilo zadovoljavajuće metode školovanja, i mladi talent bio je općenito presiromašan da iskoristi prilike koje su pružale strane zemlje. Ali ako je već kakvoća rada bila nedostatna i trivijalna, bar bi se nešto moglo reći o njegovu izvanrednu opsegu i lakoći. I treba dodati da su predvodnici sadašnjega naraštaja – Zajc, Vilhar, Faller, i sam dr. Kuhač – svi naveliko rabili narodne napjeve kao gradivo. Dok je sudbina Hrvatske bila na najnižoj točki, događaj koji se zbio ranije proizveo je važne posljedice. Južni Slaveni bili su uvijek migracijsko pučanstvo. Već 1595. zauzeli su tirolski Pusterthal, gdje su ostavili svoj biljeg, ne samo u karakteru stanovnika, nego i u velikome broju mjesnih naziva;9 kasnije, pod pritiskom turskih provala, naselili su Crnu Goru, a u petnaestome ili šesnaestome stoljeću, glavnina istočnih Hrvata – Bosnen, ili Wasser Kroaten, kako su ih zvali Nijemci – naselili su se u područje središnje Austrije koje se proteže od jezera Balaton na sjeverozapad prema Dunavu. Novi dom bio je izrazito prikladan za razvitak rase. Bio je bogat i plodan, s vinorodnim brežuljcima i prostranim ravnicama aluvijalne nizine, prilično šumovit i bogat vodom, a protezao se do Bratislave, drugoga grada Carstva, i sadržavao je barem jedan drugi grad spomena vrijedna značenja; bio je unutar dometa velikih intelektualnih i umjetničkih pokreta. Nije čudo da je ta regija uskoro došla na glas kao žarište hrvatskoga života i da je obilje, koje je život ________ * Vidi napomenu na str. 69 19 m o C m lic k pjesmama. Sijao je zmajeve zube* uzduž i poprijeko zemljom wa .c .c .d o c u tr a c k nicao je, kao magijom, prirod umjetnika. Dakako, nisu bili od velike europske važnosti. Lisinski i Franz von Suppé najpoznatiji su od njihovih glazbenika – ali čitava je lekcija morala biti naučena iznova, a ti su ljudi bili prvi učenici.7 A kad su revolucije iz 1848. dale svježe poticaje narodnomu životu, otvorilo se drugo poglavlje hrvatskoga preporoda i, pod pokroviteljstvom biskupa Strossmayera, stupio je u egzistenciju novi umjetnički naraštaj.8 I ovdje su glazbenici zapravo o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F-
  20. 20. XC h a n g e Vi e N y bu to k o m lic C m c u -tr a c k neprilici da utvrdi svoju rutu. Zabavan primjer dogodio se u mome vlastitom iskustvu tijekom ljeta 1897. Želeći poduzeti hodočašće u Eisenstadt, gdje je Haydn bio kapelmajstor, i u Željezno, gdje je Schubert poučavao u glazbi groficu Esterházy, uzeo sam u Beču voznu kartu za prvo od tih mjesta samo da bih, kad me moj stražar obavijestio o mome odredištu, otkrio da su Eisenstadt i Željezno jedno te isto mjesto, a da je ime na željezničkoj stanici bilo Kis Martom.10 Nešto je više od puke koincidencije da je između svih austrijskih okruga ovo područje hrvatskih naseobina bilo najplodnije velikim glazbenicima. Veit Bach, djed Johanna Sebastiana, rođen je u Bratislavi, a tako i Chopinov veliki junak Johann Nepomuk Hummel. Haydnovi su potekli iz susjednoga sela, kojega su pravo ime – Trstnik – Nijemci očajno preveli u Rohrau. Joseph Weigl bio je rođenjem iz Eisenstadta, a tako i Ivan Fuchs, koji je naslijedio Hummela kao kapelmajstor kneza Esterházyja. Liszt je rođen u Rustniku kraj Oedenburga, Joachim u Kitseeu, Ludwig Strauss u Bratislavi, Carl 20 w tražio, privuklo radi zabave u pripadajuću utrku talent koji je tražio w .c .c .d o c u -tr a c k sredstva za život. Broj izvornih useljenika je nepoznat, ali do osamnaestoga stoljeća oni su nesporno činili veći dio populacije. U 1780. godini Bratislava je brojila manje od 28 000 stanovnika, od kojih su oko polovica u službenome popisu pučanstva bili ubilježeni kao Hrvati ili Slavonci (Slavonians); manji su pak gradovi i sela u susjedstvu, uglavnom zaposjednuti novopridošlima, i još su, unatoč njemačkome i mađarskome utjecaju pretežno oponašali slavenske tradicije. Jedna zanimljiva i više zbunjujuća posljedica jest da je gotovo svako mjesto u regiji imalo dva imena: jedno njemačko, korišteno za službene svrhe i drugo, slavensko, za uporabu pučanstva. A kad dodamo da je istočno od Leithe slavensko ime istisnuto od mađarskoga, vidjet će se da se bezazleni putnik može i sada i ubuduće naći u stanovitoj o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F-
  21. 21. XC h a n g e Vi e w N y bu to m C o m lic k Goldmark u Keszthelyju. A uokolo te konstelacije okuplja se čitava w .c .c .d o c u tr a c k maglica manjih zvijezda;11 nepoznatih imena, možda, za engleske čitatelje, ali u njihovoj vlastitoj zemlji prihvaćenih i priznatih. Dakako, ne pretendira se da su svi ti umjetnici hrvatske krvi. Neki nesporno nisu; ali postoji barem a priori vjerojatnost da je koji od njih pripadao rasi koja je bila brojčano prevladavajuća, posebno kad je ta rasa bila slavenska i stoga muzikalna, a glede te općenite tvrdnje moglo bi se možebit reći neku riječ prije nego što nastavimo potanju o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k raščlambu u Haydnovu slučaju. Sada, nevezano s njegovim slučajem, trebalo bi zapaziti da ni jedno od imena navedenih dolje nije po svome obilježju izrazito slavensko. Za tu činjenicu dostatan je jednostavan razlog. Dugo vremena se u svijetu glazbe širila praksa, koju su u Europi uveli humanisti i teolozi, da se uzima nom de guerre koje bi trebalo ili predstavljati glas ili prijevod značenja prezimena. Erasmus, Melanchton, Stephanus su poznati primjeri u svijetu književnosti, a slijedeći ove uzvišene uzore Grobstimm je postao Baryphonus, Schneider Sartorius, Glareau Loritius i slično. Glazbenici su, izgleda, većim dijelom izbjegavali latinski i uzimali umjesto njega bilo koji jezik koji im je odgovarao ili bio na raspolaganju. Tako su dva Čeha sebe nazivala Dussek i Gyrowetz; Beethovenov otac pojavljivao se prigodice kao Beethoff; a popis bi se mogao proširiti čak i takvim groteskama kao Gionesi i Coperario. To sredstvo bilo je potrebno posebno Hrvatima koji su težili za karijerom. Znamo kojim je marom jadni Abel, živahan od njemačkih samoglasnika, nastojao prilagoditi se zahtjevima britanske publike.12 Potreba za prilagodbom još je veća kad je jezik takav da se bilo koji stranac teško može nadati da će ga moći izgovarati. To je ono zbog čega su sve hrvatske riječi bile osuđene da otpadnu i da budu zamijenjene nekim oporim njemačkim ili talijanskim istoznačnicama; a preobrazba je bila tako potpuna da moramo dvaput pogledati da bismo prepoznali 21
  22. 22. XC h a n g e Vi e N y bu to k o m lic C m c u -tr a c k ali roditeljsko deblo je bilo hrvatsko. Ne možemo, onda, tvrditi da ima ikakve apriorne nevjerojatnosti u pripisivanju Haydna Hrvatima. Oni su muzikalan narod, činili su vodeću populaciju u okrugu gdje je rođen i pošteno postavljaju zahtjev za prisvojenje drugih velikih glazbenika njegova vremena. Slijedi da bismo trebali raspraviti biografske podatke i vidjeti što učiniti sa zapisima o Haydnovoj obitelji. Ovdje bi trebalo usmjeriti pozornost na tri momenta. Prvo, da se prezime Hajden ili Hajdin (s njegovim izvedenicama Hajdenić, Hajdinović itd.) vrlo često susreće po cijeloj Hrvatskoj, i u vrijeme kad je pisanje bilo približno fonetsko moglo se lako pojaviti u austrijskim dokumentima kao Haiden, što su oblici kojima je njihov izgovor bio točno predstavljen. Sada, između inačica koje je poprimilo prezime skladateljeve obitelji,15 ove dvije su najčešće i najmjerodavnije. Njegov pradjed – prvi član kuće koga se može pratiti – pojavljuje se u heinburškoj matičnoj knjizi kao Caspar Haiden; njegov djed, jednom zbog očite pogrješke zvan Thomas Hayrn, obično je drugdje Hayden; suvremeni spomenici u Rohrauu daju prezime Mathias Haiden kao prezime njegova oca, a Josephus Hayden kao njegovo vlastito. On sam je, izgleda, rabio dvosložan oblik do siječnja 1762., kad se potpisao za plaću u Eisenstadtu «Giuseppe Hayden»; u veljači 22 w Beethovenovu prvu violinu u Župančiću, ili našli u Trtiću skladatelja w .c .c .d o c u tr a c k »Đavoljega ćurlika».13 Na sličan način su i riječi Bach i Hummel vrlo vjerojatno mogle biti prijevodi hrvatskih imena, imena za koje se zna da su postojala u Bratislavi i koja su imala isto značenje; dok je Lisztova obitelj, isto tako prisvajana od dr. Kuhača,14 mogla biti slavenska podrijetlom, ipak je u vrijeme velikoga pijanista mađarski element prevladavao već oko jedno stoljeće. U svakome slučaju ne može biti razložne dvojbe o slavenskome podrijetlu Tartinija, Dragonettija, Giornovića, Zigarellija i mnogih drugih između Haydnovih suvremenika. Moglo je biti u njima neke mješavine rasa, o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F-
  23. 23. XC h a n g e Vi e w N y bu to m C o m lic k iste godine on mijenja potpis u «Joseph Haydn» koji je kasnije po w .c .c .d o c u tr a c k navici usvojio. Čak i tada većina dokumenata koji se odnose na njega dostatno su konzervativni da zadržavaju raniji pravopis, a spomenik u parku grofa Harracha, koji nosi ime Josephus Hayden, bio je podignut još 1794. Dakako, jedva da može biti dvojbe da je prezime Haiden i Hayden skraćeno da bi se prilagodilo bečkoj konvenciji, kao što je iz istoga razloga Händel svoje običavao skratiti na Händl.16 Drugo, o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k ime, u jednoj ili drugoj od njegovih inačica, široko je rasprostranjeno po cijelome kotaru od Wiener Neustadta do Oedenburga. Dr. Pohl ga je pronašao u nekih deset ili dvanaest sela, od kojih mnoga dr. Kuhač svojata kao hrvatska, a u pokrajinskim gradovima kao što su Hainburg ili Eisenstadt to je, naravno, još češće. Čitatelja ne treba podsjećati da je to točno ona regija zaposjednuta od šesnaestoga stoljeća od slavonskih doseljenika. Treće, kuća cijele Haydnove obitelji smještena je u središtu rečenoga okruga. Caspar je rođen na mjestu s pogledom na hainburške zidine, Thomas je živio i umro kao purger toga grada, Mathias se nakon kratka razdoblja putovanja naselio u Rohrauu, kojih deset milja dalje, a najpustolovniji od njegove braće nije odlutao dalje od Frankenmarkta, ili Ugarskoga Altenburga. Prilično dobro pristaje uz kućeljubivu narav to da bi Joseph Haydn bio proveo više od sedamdeset godina svoga života unutar promjera od trideset milja od svoga mjesta rođenja. Na očevoj strani, dakle, čini se da bi Haydn pripadao slavenskoj rasi među kojom je živio i djelovao.17 Nadalje, njegova majka bila je rodom iz Rohraua, u njezino vrijeme izrazito hrvatskoga sela,18 a njezino djevojačko prezime Koller – na njemačkome «vox nihili» dr. Kuhač je naoko uvjerljivo držao fonetičkom inačicom hrvatskoga Kolar.19 Sve što znamo o njegovu izgledu i karakteru ide u prilog pretpostavke slavonskoga podrijetla. Mršavo, ružno a ljubazno lice s visokim ličnim kostima, dug nos i širok istaknut dio ispod usana, oštre sive oči umekšane žmirkanjem humora, uzak, mišićav lik, 23
  24. 24. XC h a n g e Vi e N y bu to k o m lic C m c u -tr a c k ga je navela da kaže da su njegove najbolje večeri bile one provedene s njegovim drugovima u «Anđela». Njegovo pripovijedanje, kao i njegova glazba, bilo je puno one jasne šale koja izaziva smijeh iznenadnim dodirom neočekivanoga; takve su stotine hrvatskih pjesama i aforizama.21 Humor je katkad primitivan, kao kad vam Hrvat hoće reći: «To je istina kao što su dva više dva sedam»; katkad on doseže razinu dostojnu poštovanja, kao podrugivanje u bosanske braće, «kojoj je bilo naređeno da se u korizmi od nečega suzdrže, pa stoga nisu dolijevali vodu u vino». Ali dobar, loš ili indiferentan, on označuje tip seljačkoga karaktera; a imajući na umu da je Haydn bio genij, ne smijemo zaboraviti da je bio seljak. A to vrijedi i za njegov religiozni osjećaj. Nije bez znakovitosti da se možemo okrenuti od jedne njegove partiture s njegovim «In nomine Domini» na početku i s njegovim «Laus Deo» na kraju, da bismo u našim novinama pročitali da se neko hrvatsko selo diglo na ustanak na puku glasinu o crkvenoj promjeni. Njegova se narav, možda, razvijala smirenije nego ona njegovih neškolovanih zemljaka, ali nije izgubila ništa od njihove vjernosti. Razlozi koji su doveli do upućivanja na detalj mogu lako biti pogrješno shvaćeni. Nije se, dakako, tvrdilo da ikoja rasa ima monopol na ta obilježja ili da ju to etički razlikuje od njezinih susjeda osim po vrlo važnoj činjenici omjera u kojemu su one pomiješane. Ali kad se pokaže da što više proučavamo Haydna i što više proučavamo slavenski karakter, to tješnjom postaje podudarnost među njima, gdje svaka značajka jednoga nalazi svoju paralelu u prevladavajućim 24 w snažne, nervozne ruke; svi ovakvi i njima slični mogu se danas vidjeti w .c .c .d o c u tr a c k u bilo kojemu selu gdje je slavenska krv još čista; i premda, naravno, oni ne pružaju nikakav argument sami po sebi, dodaju mrvu potvrdna svjedočenja, što je vrijedno zabilježiti. Prema istome uzorku mogao bi voditi trag duboke ljubavi prema sportu koja je ostavila njegovo ime kao poslovicu u Eisenstadtu;20 i, također, nešto od društvenosti, koja o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F-
  25. 25. XC h a n g e Vi e w N y bu to m C o m lic k svojstvima drugoga, tada možemo sigurno zaključiti da je početnoj w .c .c .d o c u tr a c k vjerojatnosti dodana stanovita težina ovom prosudbom domaćih svjedočanstava. A vjerojatnost će ojačati u izvjesnost ako shvatimo da je Haydnova glazba prožeta hrvatskom melodijom, da su sličnosti onkraj upitnosti, onkraj pripisivanja koincidencije, onkraj bilo kakva objašnjenja osim onoga o prirodnome razvoju. Neki od njegovih napjeva pučke su popijevke u njihovu najjednostavnijemu obliku, neki su pučke popijevke preinačene i poboljšane, golema većina su izvorne, ali pokazuju ista opća obilježja. On bi bio potpuno izvan prakse velikih skladatelja da je pisao, prema uobičajenoj sklonosti, u o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k idiomu koji nije bio njegov vlastiti. Njegovo poznanstvo s ovim pučkim napjevima mora da je počelo u njegovim najranijim godinama. Njegov je otac, kao što znamo, bio dobar glazbenik, koji je običavao večerom sjediti uz vrata svoje seljačke kuće u Rohrau i pjevati djeci dok bi ona skupljala hrabrost i pridruživala mu se. A kad je Frankh odvozio dječaka u njegovo prvo iskustvo školovanja, bilo je to tek u Hainburg, raniji zavičaj obitelji, gdje se lako moglo naslušati tih narodnih popjevaka koje su remetile tišinu trgovišta, ili su odzvanjale pod velikim svodom Wiener Thora. Tada je, nema dvojbe, došla promjena: sjajna pojava Georga Reuttera, aureole carskoga pokroviteljstva, deset godina u zboru pri Svetome Stjepanu, oštra borba za opstanak kad je dječački glas puknuo, i on se našao na ulicama Beča da se probija kroz život. Svakako je prirodno da bi njegova prva skladba mogla pokazati malo izravna traga nacionalnoga utjecaja. Bio je u svome studentskom razdoblju; kao i svi studenti, bio je pod vlašću autoriteta svojih uzora i neko vrijeme njegova je glavna ambicija bila svladati formu Emanuela Bacha i oponašati kontrapunkt Gradus ad Parnassum. Ali od dana kad je progovorio svojim vlastitim glasom slavenske su se osobine nepogrješivo pojavile. Tu je onaj isti opći uzorak melodije, ista repeticija, fraza, ista čudnovatost ritma i metra, ista istančanost i 25
  26. 26. XC h a n g e Vi e N y bu to k melodija je zamjetljiva po prekidanju četveroosminskoga ritma naizmjeničnim taktovima sa šest osmina. Jedva se može dvojiti da je Haydn, kad je ovo pisao, imao na pameti slavensku napitnicu «Nikaj na svetu» (Notni primjer br. 2) o m lic C m c u -tr a c k Među brojnim ilustracijama, prikupljenima od dr. Kuhača, ove zaslužuju posebnu pozornost. (1) Kasacija u G-duru (1765.)22 počinje kako slijedi: (Notni primjer br. 1 ) 26 w čuvstvenost osjećaja; i to ne jednom ili dvaput u skladbi, nego tijekom w .c .c .d o c u tr a c k cijele njezine dužine. Uobičajena uporaba pučkih popjevaka datira od Simfonije u D-duru, 1762., do Salomonovih simfonija iz 1795.; one su pronašle svoj put u sve: u himne, kvartete, divertimente; ne, dakako, zato što bi Haydn imao bilo kakve potrebe da ih uzme, nego jer ih je previše volio da bi ih ispustio. Treba imati na umu da je trideset godina, od 1761. do 1790., radio kao kapelmajstor kneza Esterházyja u samome središtu hrvatske kolonije. Mora biti da je slušao te popijevke svakoga dana, mora biti da je podesio svoj život prema njihovu ritmu i kadenci; one su bile melodije njegova vlastitog naroda, odjeci njegova vlastitog razmišljanja. Nikoga ne iznenađuje da je Burns skupio seljačke popijevke iz Ayrshirea i pretvorio ih u zlato u vatri genija; nije ništa čudnije ako je Haydn obogatio blago Eisenstadta kovinom iz svojih rodnih rudnika a, kao što se Heine zgodno izrazio, hram gradi arhitekt, a ne kamenorezac koji mu dobavlja građu. o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F-
  27. 27. XC h a n g e Vi e w N y bu to m C o m lic k od koje se inačice mogu još čuti u Hrvatskoj i u koruškome w .c .c .d o c u tr a c k Zillerthalu. Tragovi sličnih primjera neznatne adaptacije mogu se naći u proljetnoj popijevci «Proljeće» (Notni primjer br. 3) o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k koja se pojavljuje na početku Kvarteta D-dur (Prim. 17, br. 6) kao – (Notni primjer br. 4) i u plesnoj popijevci «Hajde malo dere» (Notni primjer br. 5) 27
  28. 28. h a n g e Vi e N y bu to k .c koju je Haydn ovako izmijenio: (Notni primjer br. 6) w .d o To je jednostavna i poboljšana inačica popularne narodne popijevke «Oj, Jelena», koja pripada okrugu Kolnov, kraj Oedenburga, a dr. m C lic c u -tr a c k (2) Zanimljiv i karakterističan finale Simfonije D-dur (Salomon, br.7) zasnovan je na sljedećoj temi: (Notni primjer br. 7) 28 w o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k .c
  29. 29. XC h a n g e Vi e w N y bu to m C o m lic k Kuhač ju je posebno zabilježio kao često pjevanu u Eisenstadtu. w .c .c .d o c u -tr a c k Njezin napjev, bitno slavenski u ritmu i kadenci, teče ovako: (Notni primjer br. 8) o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k Inačice ove melodije nađene su u užoj Hrvatskoj, Srbiji i Kranjskoj.23 Vjerojatno je da su drugi stavci ove simfonije jednako pod utjecajem pučkih popjevaka; u svakome slučaju ne može biti nikakve dvojbe kao u Simfoniji Es-dur, «Mit dem Paukenwirbel». Uvodnu temu Allegra: (Notni primjer br. 9 ) zabilježio je dr. Kuhač kao hrvatsku.24 Andante je zasnovan na dvjema temama, prvoj molskoj – 29
  30. 30. h a n g e Vi e N y to k lic .d o od kojih su obje uzete, i prilično dotjerane, iz dviju pučkih popjevaka m w o .c a drugoj durskoj – (Notni primjer br. 11) 30 w bu c u -tr a c k C m (Notni primjer br. 10) o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! XC er O W F- w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k .c
  31. 31. h a n g e Vi e w N y k lic .d o m w o .c to bu c u -tr a c k C m iz oedenburškoga okruga, 25 o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! XC er O W F- w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k (a) «Na travniku» - (Notni primjer br. 12) i (b) «Jur postaje» (Notni primjer br. 13) dok je glavni napjev Finala – (Notni primjer br. 14) onaj popijevke «Divojčica potok gazi» (Notni primjer br. 15) 31 .c
  32. 32. h a n g e Vi e N y bu to k .c w .d o a prvi stavak njezine slijednice (D-dur, br.12) daje naslutiti drugu – (Notni primjer br. 17) (3) Ima nekoliko slučajeva u kojima je, bez izravne prilagodbe, Haydn pokazao istu sklonost razmišljanju ili frazi kao i u slavenske pučke popijevke. Njegova omiljena «krivulja» može se ilustrirati uvodom u Simfoniju B-dur (Salomon, br. 9) (Notni primjer br. 18) m C lic c u -tr a c k koja je uobičajena među Hrvatima, posebno onima Haydnova okruga. Nadalje, Trio Simfonije A-dur (br. 11 u Haydnovu katalogu) sadrži slavensku melodiju – (Notni primjer br. 16) 32 w o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k .c
  33. 33. h a n g e Vi e w N y bu to k .c w .d o kao i Dalmatinskom predigrom Franza von Suppéa i napjevima (iz Zadra i Borištova) na kojima se zasniva, tj. pjesmom «Na placi sem stal» (Notni primjer br. 19) m C lic c u -tr a c k o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k Drugi slučaj, još ljepši, završava uvodni napjev u Adagiu Kvarteta G-dur (Prim. 77, br.1) – (Notni primjer br. 20) a pojavljuje se i u hrvatskoj popijevci «Čuješ, Doro, dobro moje» (Notni primjer br. 21) dok uporaba nepripravljene dominantne none, građene iz dominantne septime premještanjem melodije za tercu više, nije bila tako obična u Haydnovo vrijeme, tako da si možemo dopustiti da zanemarimo sličnost – (Notni primjer br. 22) 33 .c
  34. 34. h a n g e Vi e N y bu to k w .d o i uporabljen s poboljšanom kadencom u Finalu Kvarteta C-dur (Prim. m C lic .c koju dr. Kuhač navodi u Kvartetu B-dur 26 s – (Notni primjer br. 23) c u -tr a c k iz popularne pučke popijevke iz Kranjske. (4) Ovi kasniji primjeri ne podrazumijevaju reminiscencije, nego najviše opće suosjećanje naravi. Znatno više ih je, ipak, uključeno u obradu slavenskih plesnih melodija. Više je nego suvišno reći da je ono što je Lisztu bio čardaš, Haydnu bilo kolo; s tom razlikom da je stariji i veći glazbenik puno profinjenije rabio svoju građu. Kolo je slavenska mjera koju sam vidio u plesu djece u Zagrebu i muškaraca u Sarajevu, vedru i s bodrenjem u pokretu, njegova je melodija u dvočetvrtinskoj mjeri genijalno varirana ukrasima od figura osminkâ i šesnaestinkâ. Evo, na primjer, uzorak dobro poznat u Bosni i Dalmaciji: (Notni primjer br. 24) 34 w o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k .c
  35. 35. h a n g e Vi e w N y lic k to bu c u -tr a c k .d o o w m C m 33, br. 3): .c (Notni primjer br. 25) o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! XC er O W F- w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k Evo opet slične plesne melodije iz Srbije koja uvodi u Simfoniju Ddur (Haydnov katalog, br. 4): (Notni primjer br. 26) a ovdje je druga u Finalu Kvarteta G-dur (Prim. 77, br. 1): (Notni primjer br. 27) u kojemu je tako čudesan učinak proizveden izmjenjivanjem hladna unisona i žarkih harmonija. Mnoge od Haydnovih karakterističnih melodija slijede jedan ili drugi od ovih tipova, npr. ovaj iz Finala Kvarteta F-dur (Prim. 74, br. 2): (Notni primjer br. 28) 35 .c
  36. 36. h a n g e Vi e N y bu to k .c ili ovaj iz Simfonije «Medvjed»: (Notni primjer br. 29) w .d o dok se metričke osebujnosti istočnih ili srbijanskih Slavena mogu ilustrirati sljedećim, iz Simfonije F-dur (br. 1 u bečkome izdanju): (Notni primjer br. 31) kao što se mogu ilustrirati, bez obzira na mjeru kola, stotinama njegovih menueta i finala. Nadalje, rani Koncert za klavir u D-duru završava čudno nazvanim «Rondom à l’Hongrie», kojega je glavna tema kako slijedi: m C lic c u -tr a c k ili ovaj iz Finala Kvarteta D-dur (Prim. 76, br. 5) – (Notni primjer br. 30) 36 w o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k .c
  37. 37. h a n g e Vi e w N y bu to k .c (Notni primjer br. 32) w .d o m C lic c u -tr a c k o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k Ova melodija, koja ne sadrži nikakvih mađarskih obilježja niti figure, ljestvice niti strofe sažeta je od one «Širi kolo», kako se uobičajeno pleše u Bosni i Dalmaciji. Potpuna melodija teče ovako: (Notni primjer br. 33) 37 .c
  38. 38. h a n g e Vi e 38 w N y bu to k .c w .d o m C lic c u -tr a c k o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k .c
  39. 39. h a n g e Vi e w N y bu to k .c w .d o m C lic c u -tr a c k o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k tipičan seljački ples koji je u Haydnovim rukama dobio ne samo na sažetosti, nego i na više umjetničkoj pratnji. (5) Osim plesne mjere Haydn je usvojio i druge instrumentalne forme, npr. koračnice, gajdaške melodije i slično. Evo jedne, s čudnim ritmom, iz Pianoforte Scherzando u F-duru: (Notni primjer br. 34) 39 .c
  40. 40. h a n g e Vi e N y bu to k .c w .d o Još jednu hrvatsku koračnicu, koja započinje: (Notni primjer br. 36) identificirao je dr. Kuhač u neobjavljenoj Simfoniji A-dur; a tu je i daljnji primjer iz Allegra Kvarteta B-dur (Prim. 71, br. 1) – (Notni primjer br. 37) (6) Dva najosobitija primjera tek dolaze. Prema dobro poznatoj zgodi, m C lic c u -tr a c k a evo, iz Finala Simfonije B-dur (Salomon, br. 9), koračnice koja se uobičajeno svira u Turopolju na seoskim svadbama: (Notni primjer br. 35) 40 w o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k .c
  41. 41. XC h a n g e Vi e w N y bu to m C o m lic k jednom je knez Esterházy raspravljao sa svojim kapelmajstorom w .c .c .d o c u tr a c k pitanje ne bi li crkvena glazba mogla biti «istodobno religiozna i popularna». Teško je pomisliti da su Haydnove mise bile ikad smatrane previše strogima; u svakome slučaju, knez se osjećao nezadovoljno i htio je promjenu. Nedavno se vratio sa svoga godišnjega hodočašća u Maria Zell. Tamo je čuo glazbu koja mu se svidjela i čini se da je natuknuo da u eisenstadtskoj kapeli ima previše kontrapunkta a premalo melodije. Haydn je saslušao, poslao u Maria Zell po obavijesti, čekao svoj čas i, kad se sljedeće godine približio dan hodočašća, napisao je «Misu» ili Službu Božju na njemačke o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k riječi,27 otpravio ju u slavnu crkvu, potajno ju je uvježbao i, konačno, našao izliku da umakne na blagdan. Knez se vratio nezadovoljniji nego ikad. «Slušao sam» - rekao je – «službu Božju s crkvenom glazbom skladanom i sviranom u stilu kakvu ti nećeš nikad dorasti». «Vaša Visosti» - odgovorio je Haydn – «skladba je bila moja, a ja sam bio i orguljaš». Iz te «Mise», od koje izgleda da dosad nije otkriven ni jedan drugi trag, dr. Kuhač navodi sedam melodija ovlaštenjem dominikanca Aloisa Russwurma, osobnoga Haydnova prijatelja, koji je zgodu izvorno zapisao. Prva, «Hier liegt vor Deiner Majestät», uvodna je tema prvoga broja – (Notni primjer br. 38) a potječe od hrvatskoga napjeva (Notni primjer br. 39) 41
  42. 42. h a n g e Vi e N y to k lic .d o Treća, «Allmächtiger, vor Dir im Staube», (Notni primjer br. 42) počinje neobično slično slavenskoj napitnici «Draga moja gospodo».28 (Notni primjer br. 43) m o w je popijevka «Ti, jabuka», kako se pjeva u Velikome Borištovu – (Notni primjer br. 41) 42 w bu c u -tr a c k C m Druga, «Gott soll gepriesen» .c (Notni primjer br. 40) o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! XC er O W F- w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k .c
  43. 43. h a n g e Vi e w N y bu to k .c Četvrta, «O, Vater, sieh vor Deinem Throne» (Notni primjer br. 44) w .d o m C lic c u -tr a c k o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k može mirne duše biti smatrana inačicom dalmatinske popijevke «Jedna Ciganka» (Notni primjer br. 45) Peta, «Betrachtet Ihn in Schmerzen» (Notni primjer br. 46) gotovo je identična u oba dijela sa sljedećom hrvatskom melodijom: (Notni primjer br. 47) 43 .c
  44. 44. h a n g e Vi e w N y bu to k .c w .d o Šesta – «Nun ist das Lamm geschlachtet» (Notni primjer br. 48) potječe dijelom od dvaju odvojenih napjeva u hrvatskoj i slavenskoj inačici društvene zborske popijevke «Viv’ la compagnia» (Notni primjer br. 49 - br. 50) m C lic c u -tr a c k o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k .c
  45. 45. h a n g e Vi e w N y bu to k .c a dijelom od hrvatske sakralne popijevke «Stani gori, Gospodar» (Notni primjer br. 51) w .d o Sedma – «Dich, wahres Oesterlamm» - koja je zaključna faza hvalospjeva na Slavu – (Notni primjer br. 52) posuđuje svoju egzaktnu sekvencu i svoj neobičan zastajkujući ritam od hrvatske «Miši prave svatove» (Notni primjer br. 53) Jasno, u Haydnovu rječniku «popularni» znači slavenski. Može se prigovoriti da taj primjer ne dokazuje ništa. Uzmimo da je Haydn živio u stanovitome okrugu i da je od njega m C lic c u -tr a c k o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k .c
  46. 46. XC h a n g e Vi e N y bu to k o m lic C m c u -tr a c k rješenju pitanja. Na nesreću hrvatske melodije nisu, u pravilu, najprikladnije za takve namjene. One su vedre, osjećajne, peckave, ali rijetko se uzdižu do neke visoke razine dostojanstva ili ozbiljnosti. One pripadaju naravi obilježenoj prije osjećajem i maštom, nego ustrajnom širinom misli i stoga, dok obogaćuju svoje vlastito umjetničko polje velikom ljepotom, postoje stanovite granice koje one rijetko prelaze i s kojih se, ako ih ikad i prijeđu, ubrzo vraćaju. Jednu posebnu granicu opazit će svaki student. Često se događa da hrvatska ili srpska započne s dotjeranom frazom, a onda zapadne u antiklimaks – ili gubljenjem iz vida svoga tonaliteta ili kolebanjem u svome ritmu ili završavajući slabom ili banalnom kadencom. U gotovo svim naprijed navedenim primjerima uvod u melodiju je ono što je Haydn posudio; njezin završetak on je skoro uvijek poboljšao ili ponovno napisao.29 A razlog koji ga je natjerao na tu praksu može se ilustrirati sljedećim inačicama, u kojima je svima očit isti dodir nadahnuća i ista mlitavost razvijanja. (a) Popijevka «Stal se jesem», kako se pjeva u Mariji Bistrici 30 46 w zatraženo da jednom piše u popularnome stilu; što je prirodnije nego w .c .c .d o c u tr a c k da se mogao prilagoditi okolini i uporabiti idiome koje je našao u općemu optjecaju? Čovjek spremno upadne u dijalekt kad se obraća seoskomu slušateljstvu, i ne postaje seljakom ako začini svoj govor s nekoliko poslovica i metafora. Taj protuodgovor mogao bi imati veći učinak kad bi «Misa» bila osamljena pojava: on donekle gubi na težini kad se sjetimo da glazba samo pretvara u crkvenu uporabu sklonosti koje su već bile opažene u simfoniji i kvartetu. Ipak, naš bi slučaj nedvojbeno bio teži kad bismo našli Haydna kako se obraća, istim jezikom, cijelomu Austrijskomu carstvu i rabeći rodni slavenski u nekim velikim političkim ili ceremonijalnim prilikama. Tu je, svakako, kušnja koju smijemo razborito smatrati krucijalnom i koja bi, ako je uspješno primijenjena, mogla na neki način ići prema o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F-
  47. 47. h a n g e Vi e w N y bu to k w .d o m C lic .c (Notni primjer br. 54) c u -tr a c k o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k (b) Ista popijevka kakva se nalazi u kotaru Sv. Ivan Zelina: (Notni primjer br. 55) (c) Ista se javlja i u Međimurju: (Notni primjer br. 56) 47 .c
  48. 48. h a n g e Vi e N y bu to k .c w .d o ili bi bio opet umetnut iza drugoga, da bi se tako u strofi preinačili završetci u muškome i ženskome rodu; primjer: (e) Inačica iz Čembe (Notni primjer br. 58) m C lic c u -tr a c k U ovim verzijama zadnja četiri takta čini se kao da su slobodno pridodana ostatku melodije; u svakome slučaju one se nalaze odvojeno od prve fraze u hrvatskim božićnim popijevkama i napitnicama. Nadalje, između ostalih okruga bilo je stanovitih preuređenja teksta s odgovarajućim izmjenama u glazbi. Ili se ne bi ponavljala uvodna linija, koja vodi do izbacivanja trećega takta i posljedične preinake kadence; primjer: (d) Inačica iz Kolnova (pokraj Oedenburga) (Notni primjer br. 57) 48 w o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k .c
  49. 49. h a n g e Vi e w N y bu to k .c w .d o m C lic c u -tr a c k o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k Ostalo je lako proreći. Kad je 1797. Haydnu povjereno da složi nacionalnu himnu, mora da je imao ovu melodiju pred očima i da je odlučio uporabiti ju kao podnožje monumenti aere perennius koji je podignula njegova odanost. 31 A ovdje bi se moglo kazati koju riječ i o načinu na koji je, čini se, velika melodija bila napisana. Nije bilo trenutačna nadahnuća, niti iznenadne improvizacije koja bi mogla zaživjeti u punu rascvatu; kao većina Beethovenove glazbe načinjena je pažljivo, uz promišljeno odvagivanje alternativa. Uz malo neobično dobre sreće, mi smo barem jednom pripušteni u majstorovu radionicu i dopušteno nam je uzeti lekciju iz melodije promatrajući njegovu praksu. Sada je druga tema pučke melodije prekratka da bi bila podesna za drugu liniju poeme; dakle, Haydn je započeo s proširenjem kadence, i umjesto – (Notni primjer br. 59) napisao je – (Notni primjer br. 60) 49 .c
  50. 50. h a n g e Vi e 50 w N y bu to k .c w .d o poprativši to znakom repeticije, prema uobičajenoj metodi primarne forme. Dvije druge promjene objašnjavaju same sebe. Mjera je dobila na dostojanstvu širom oznakom vremena, a naglasak je pomaknut s arze na tezu preuređenjem taktova. Inače, u prvoj polovici strofe pučka je melodija ostala nepromijenjena. Ali za drugu polovicu to je očito bilo nedostatno. Obje moguće inačice suviše su trivijalne a jedna prekratka da bi pružile potreban klimaks. Kao prirodna posljedica Haydn je odbacio obje i nastavio nadomještati ih dvama izvornim nizovima tonova koji u autografskoj skici 32 teku ovako: (Notni primjer br. 61) m C lic c u -tr a c k o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k .c
  51. 51. h a n g e Vi e w N y bu to k .c i niže u trećoj dodanoj melodiji (Notni primjer br. 62) w .d o m C lic c u -tr a c k o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k slijedi: Ipak, bio je nezadovoljan rezultatom, a lako je naslutiti razlog. U ranijemu od ovih dvaju nizova ima pasaž koji nosi toničku harmoniju – izvan mjesta na tome stupnju napjeva – a njegova kadenca, povrh toga, nezgodno se rimuje s onom polustrofe. Kasniji od dvaju nizova silazi s njihove naglašene točke elegantnim širokim tempom, ali, tri takta od završetka, lomi se njegova melodijska krivulja na dva zasebna dijela i tako gubi kontinuitet linije. Oba su, dakle, bila ispravljena, jedan na istoj stranici od koje najdonji redak nosi, u površno nabačenu rukopisu, poboljšani oblik – (Notni primjer br. 64) 51 .c
  52. 52. XC h a n g e Vi e w N y bu bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- to k o m lic C m o w w .d o w w C lic k to a drugi, s nekoliko neznatnih promjena, u kasnijemu razdoblju rada. I w c .c .d k. c u - t r a ctako, iz tako različite kovine, kao što je Cellini izlio svoga «Perzeja», o c u - t r a c k tako je i Haydn iskovao melodiju kojom je dao glas patriotizmu nacije. Nadati se da ovi primjeri neće ohrabriti nekoga čitatelja da progoni Haydna s drekom da je plagijator. Ni jedna optužba ne bi mogla biti neutemeljenija ili nerazumnija. Nije haračio po ničijemu zabranu, nije opljačkao ni jednoga brata umjetnika, jednostavno je oplemenio te seljačke napjeve idejom i izražajem s kojima je bio u vrlo tijesnu suglasju. Sav opseg njegova nedugovanja je najviše prigodna melodija, a često i samo pojedinačna fraza; obrada, skladanje, vještina, pripadaju toliko istinski njemu kao Faust Goetheu ili Cymbeline Shakespeareu. Majstor, koji je napisao stodvadeset prvorazrednih simfonija i osamdesettri prvorazredna kvarteta, smije jamačno polagati pravo da uzme svoje blago gdje ga nađe; i ako smo dostatno neotesani da to poreknemo, smijemo mu barem dopustiti povlasticu da govori svojim rodnim jezikom. Haydnu su pučki napjevi bili malo više nego riječi njegova govora kojemu je bio vičan, jedva prikriveni kad je Crkva zagovarala svoje kontrapunktsko dostojanstvo, a opet se ukazivalo u punome značenju kad se on vratio nesputanu orkestru i slobodi četiriju čarobnih struna. Važnije je zapaziti kako je tijesno u skladu njegov poseban melodijski dar s onim njegovih ljudi. Mnogi od naprijed navedenih napjeva nalaze se među onima koje bi kritika izdvojila kao posebno karakteristične: ima doslovno na stotine njegovih invencija kojima su , u većemu ili manjemu stupnju, iskazane iste kvalitete. Nema dvojbe, on nije bio samo dijete svoga naroda, on je imao svoju vlastitu osobnost, svoju vlastitu imaginativnu snagu, svoju vlastitu poruku da je isporuči ušima svijeta. Ali kroz sve to provlači se nacionalni element kao određujuća nit. Izreka «les grands artistes n’ont pas de patrie» obilato je odbacivana od samoga njezina autora; ona uvjerljivo ne nalazi uporišta u životu hrvatskoga seljaka koji je melodije svoga naroda 52 učinio besmrtnima. w
  53. 53. XC h a n g e Vi e w N y bu to c u -tr a c k m o .c C m lic k Novi pogled na pitanje dobio je istaknuto mjesto u novijoj w .c .d o c u -tr a c k povijesti. Politički kurs koji u naše dane slijedi austrijska Vlada je nastojanje da se vrati relativna važnost hrvatske kolonije i majke zemlje iz koje potječe. S jedne strane, središnje provincije bile su uporno germanizirane, slavenski jezik počeo je izumirati, slavenska krv križati se miješanjem, i premda je promjena još u tijeku, nema znakova da je djelotvorna. Uzduž zapadne obale Leithe njemački je sada prevladavajući govor, uzduž istočne obale raspravlja se s mađarskim o prevazi, a slavenski između njih, unatoč svojoj žilavosti, bit će jednoga dana izguran ili apsorbiran. Danas jedva koji stanovnik govori o Požunu; ime je ili Pozsony ili Pressburg. Liesing je gotovo zaboravio da je nekad bio Lesnik, a Oedenburg,33 premda još postoji kao tvrđava, postaje sve više izoliran kako godine prolaze. Ali, s druge strane, široki se raspon mogućnosti otvara u užoj Hrvatskoj. Pokretačka sila narodnoga života, potaknuta, kao što smo već vidjeli, od Ljudevita Gaja, mudro je stimulirana i ohrabrivana po carskome pokroviteljstvu; a Zagreb, koji je stoljeće ranije bio mali provincijski gradić, sada poprima status i dostojanstvo glavnoga grada. Sveučilište, utemeljeno 1874., odmah je učinilo puno za studij umjetnosti i književnosti; staro stočno sajmište postalo je otmjen trg s opernom kućom u središtu. Pusta ledina prema jugu pretvorena je u javne vrtove i okružena galerijama i muzejima. Prirodno je da sadašnji narod može slijediti te promjene s velikim zanosom; i može gledati naprijed nestrpljivo i s pouzdanjem u dane nadolazeće veličine. Čak ni strancu ne manjka dokaza. Ton može biti ponešto šovinistički, čestitanje samima sebi ponešto nekritično, zapis o sadašnjemu dostignuću pomalo manjkav u razlikovanju; ali kako je pokret sada još nov, sredstva su nova, čitavo polje rada treba biti izboreno korak po korak. Bilo bi uzaludno očekivati drugoga Haydna ovaj čas; crta je bila slomljena i mora pribrati novu snagu prije nego mogne naprijed. Dostatno je zasad da je tu snaga, zamah, hrabrost, o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- 53
  54. 54. XC h a n g e Vi e N y bu to k o m lic C m c u -tr a c k Rusije,34 pa premda njegovi čitatelji nisu nikad doživjeli nagovještaj ispunjenja, premda se u njegovu naraštaju nije pojavilo veće ime od Glinkina, već je ovo naše vrijeme bespogovorno verificiralo njegove riječi. Moguća je stanovita razlika u mišljenju glede Rubinsteina, ali ne može biti nikakve glede Borodina i Čajkovskog, a tradiciju koju su oni uspostavili znalački je slijedila čitava škola mladih skladatelja. Prema sredini stoljeća došao je Chopin, čija je glavna ambicija bila, kako je sam rekao, «biti Uhlandom svoje zemlje», i čije je glavno djelo bilo utiskivanje biljega klasike njegovim nacionalnim tonovima poloneze i mazurke. Nekih trideset godina ranije Smetanina briljantna komedija položila je temelj na kojemu je Dvořák gradio i spasio od zlouporabe i zaborava pučke popijevke Češke. Nije nezanimljivo da vidimo drugu slavensku rasu kako opet izlazi na poprište. U jednome smislu ona je vođa svih njih, a u drugome to je najkasniji pristup njihovim položajima i njihovim sudbinama da bi pokušali opet steći izgubljenu poziciju, i trebalo bi da ih pratimo ne samo s ohrabrenjem, nego s bliskom i intimnom simpatijom. Jer, de nobis fabula narratur. Zapadna Europa, dakle, poznaje zemlju koja je nekoć bila predvodnica u glazbenoj umjetnosti, koja je pronosila naprijed svoje povjereno blago, koja je štetovala na svome glasu da bi bila ušutkivana, koja je dopuštala svojim glazbenicima da žudeći za popularnošću prihvaćaju strana imena i strane načine, koja se danas napreže, u boljim prilikama nego što ih bilo koja slavenska nacija može imati, da otkrije staro tlo i prizove zaboravljenu poruku. Ako preziremo uspoređivanje, možemo se učiti poniznosti čitajući 54 w da je tu djelatna i neumorna sposobnost, da je tu nepokolebljiva w .c .c .d o c u tr a c k odlučnost da se pobijedi. Tko zna u kojemu se novačkome telećaku može kriti palica vojskovođe? Kako bilo da bilo, u čitavoj glazbi ovoga stoljeća nama neobičnijega fenomena nego što je stalan napredak slavenske rase. Već 1818. engleski je kritičar bio dostatno dalekovidan da pretkaže advent o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F-
  55. 55. XC h a n g e Vi e w N y bu to m C o m lic k prosudbu kojoj nas već dugo podvrgavaju naši susjedi. «Engleska w .c .c .d o c u tr a c k glazba» – kaže noviji njemački povjesničar – «može se reći da završava s Purcellom»; «Engleska umjetnost» - kažu naši francuski kritičari – «već je dugo degenerirala u imitaciju»; i premda naši današnji vođe otmjeno odbijaju optužbe, još je uvijek u nas previše one kozmopolitske naravi koja je jedan od naših najpodmuklijih neprijatelja. Bez dvojbe, vremena se popravljaju. U Leedsu, u Birminghamu, u Bristolu, pa čak i u Londonu, Englez može postići slušanje, premda će, osim ako napiše kraljevske balade, teško naći izdavača. Ali njegovo slušateljstvo još nije ugođeno u pravi sklad s njegovim djelom. Mi još uvijek sudimo prema tuđim idealima, još smo uvijek previše ravnodušni prema svome vlastitome prirodnom jeziku i svome vlastitome prirodnom dosegu misli. I dok se ne otresemo te ravnodušnosti i ne naučimo proširiti svoje domoljublje na svoju umjetnost, nećemo nikad povratiti svoje mjesto kao velika o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k glazbena nacija. Nema potrebe da iskazujemo manje srdačnu dobrodošlicu našim inozemnim posjetiteljima, ili manje srdačno priznanje za goleme usluge koje su učinili. «Was macht dieser Fremde hier?» nije domoljublje nego neuljudnost, znak slabosti koja se boji susresti se sa svijetom slobodno pod jednakim uvjetima. Istodobno nemamo prava niti zapuštati niti podcjenjivati svoje vlastito. Velika umjetnička škola ne gradi se u jednome trenutku ili u jednome naraštaju; rad je dug, naporan, težak; lako ga je obeshrabriti, lako ga je usporiti, potrebni su mu sva skrb i mar kojima se raspolaže. A jedan je put, i to samo jedan, kojim to možemo dovesti do uspješna ishoda. Sijecimo stabla iz naših vlastitih šuma, lomimo naš kamen iz stanca kamena naše vlastite nacije, a onda pustimo da naši majstori graditelji postupaju s gradivom kako njihov genij odredi. Znak koji najviše daje nadu je buđenje zanimanja za naše nacionalne melodije. Umjetnicima koji su ih skupili, umjetnicima 55
  56. 56. XC h a n g e Vi e N y bu to k o m lic C m c u -tr a c k svoju podaničku odanost. Sada je tomu već nekoliko godina otkako je nekoliko engleskih pisaca počelo zagovarati povratak nacionalizmu. Otada je puno, bez dvojbe, učinjeno, ali puno još ostaje učiniti, a nama slušateljima povjeren je velik dio reforma. Slušali smo tuđe jezike dok nam naš vlastiti zvuči kao čudan i stran. Toliko smo dugo sjedili na Trimalhionovoj gozbi da nam nije više ostalo apetita za našu domaću hranu. Krajnosti strasti, krajnosti potištenosti, neumjereno utjecanje osjetilima, sve je to tuđe našoj nacionalnoj naravi, i mi rastemo prezasićeni njima dok se naš okus kvari i naš tek slabi. Isto je i u svijetu knjige. «Nitko ne čita Scotta» - kaže jedan kritičar; «Nitko ne želi Shakespearea» - kaže drugi. «Dajte nam D’Annunzija i Sudermanna i ‘Nemoralnu filozofiju’ Friedricha Nietzschea». Srećom, engleska etika i engleska književnost mogu se ogledati same za sobom; one imaju i kontinuitet i tradiciju koji će ih sačuvati od pada predaleko ukrivo. Ali naša glazbena umjetnost obnavlja se iz gomile ruševina u kojoj je ležala dva zadnja stoljeća, a posao je svih koji skrbe za umjetnost i zemlju da pomognu. U najmanju ruku možemo pokušati otkriti što engleska glazba ima reći i ocijeniti naše skladatelje prema njihovoj sposobnosti da to kažu. Taj stav osnažuju svi dokazi glazbene povijesti. Ista ruka, koja je Njemačku učinila narodom, obogatila ju je «Marseillaisom reformacije» i tako utemeljila dugotrajnu dinastiju njezinih velikih skladatelja. Umjetnost u Francuskoj bila je na svome najnižemu 56 w koji ih čine poznatima, dugujemo našu srdačnu zahvalnost. Ali nije w .c .c .d o c u tr a c k dostatno da ih imamo, moramo se njima služiti; a nije dostatno ni njima se služiti, moramo naučiti kako shvatiti njihov duh. Haydn je imao daleko slabašnije gradivo nego što je naše, a ipak ga je mogao uporabiti u svrhu koja će se pamtiti kad sve naše egzotične romance budu zaboravljene. I sada kad nam više nego jedan engleski majstor pokazuje put, nemamo izgovora, nemamo isprike zadržavati i dalje o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F-
  57. 57. XC h a n g e Vi e w N y bu to m C o m lic k stupnju kad je glavna zaokupljenost Pariza bila rasprave o svojatanju w .c .c .d o c u tr a c k Bavarca Glucka od jednih, a Talijana Piccinija od drugih. Sama Italija propadala je gubeći svoj nacionalni karakter, a slavenski su narodi uznapredovali kad su ponovno potražili svoje. A ono što je istinsko u naroda, jednako je tako istinsko u njihovih vođa. «Najveći genij» - kaže ispravno Emerson – «najzaduženiji je čovjek»; čovjek, znači, koji se može prometnuti u najplemenitijega visokog plemića i trajno rabiti tradicije svoga doba i zemlje. Tako je bilo i s Haydnom. Ne može biti ništa pogrješnije nego gledati u njemu obična dvorskog glazbenika koji piše sa spremnim i lakim talentom pièces d’occasion koje se tražilo za kazalište ili primaći salon. Njegov život u Eisenstadtu dao mu je priliku kakvu ni jedan skladatelj nije uživao nikad prije, ali je pokroviteljstvo bilo previše prosvijećeno, a karakter previše strog da bi bio zadovoljan djelom koje je bilo manirističko ili izvještačeno. Pod glasovitom «livrejom u plavome i srebrnome» bije srce seljačkoga pjesnika, puno prijaznosti, duhovitosti, iskrena drugarstva i ljubavi za djecu i životinje. Njegov genij, uvježbavan godinama neumornim radom, dao nam je potpuno majstorstvo nad naslijeđenim bogatstvom njegove umjetnosti, njegova imaginacija proširila ih je svježim otkrićima i izumima. Ali sve su njegove obljubljene teme bez iznimke bile pastoralne: popijevke pastira i žetelaca, popijevke udvaranja domovini, popijevke svečanosti berbe i vesela blagdana. Nije čudo da je mogao govoriti jezikom svoga naroda ili prisjetiti se izreka koje su bile poznate u njegovu djetinjstvu. Pa ipak, to čime se služi nije dijalekt, nego govor čitave nacije; živa snaga koja se rasprostire široko i doseže udaljene granice. On nije velik jer je izabrao ovaj ili onaj predmet razgovora, ovu ili onu formu izražavanja. Velik je stoga što nije bilo izbora u poslu. Nije mogao pisati o određenome načinu življenja u njemačkome idiomu; bio je Slaven po rasi i Slaven po naravi, a njegova glazba je previše o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k 57
  58. 58. XC h a n g e Vi e N y bu to k o m lic C m c u -tr a c k epitet brisanjem granica. 58 w autentična da bi se predstavila u stranome ruhu. Upravo s toga gledišta w .c .c .d o c u tr a c k trebamo ga razumjeti; ne nepouzdanim svrstavanjem njega među ljude s kojima ima malo zajedničkoga, nego gledajući ga kao pravo utjelovljenje njegova vlastitoga nacionalnog duha. Grčka poslovica proklinje dvojezična čovjeka: u svijetu umjetnosti prokletstvo je još na snazi, i barem u nekoj mjeri trebalo bi ono pasti na ingeniozne kritičare koji domoljublje drže uskogrudnim i opravdavaju svoj o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F-
  59. 59. O W w N y bu to k .d o m w o .c C lic o c u -tr a c k w w .d o m C lic k to bu y N (Zemljovid područja migracija hrvatskoga naroda u Srednjoj Europi) w w w h a n g e Vi e ! XC er O W F- w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k 59 .c
  60. 60. h a n g e Vi e N y to k lic .d o DODATAK A Hrvatski glazbenici, 1835. – 1848. (1) Skladatelji: Lisinski Čačković Livadić Štoos Wiesner Mašek Rusan Barun Prandau Pintarić F. von Suppé Jaić (2) Pjevači: Stazić Štriga (3) Virtuozi i dr. Grofica Rubido Ledenig Ivan Padovec L. A. Zellner ————————— N . B. : Treba se držati sljedećih pravila izgovora: r (kao poluvokal) nosi vrlo kratak vokalni zvuk ispred konsonanta. Brlog = Berlog, izgovoren toliko blizu jednosložnoj riječi koliko je više moguće. c = tz Zajc se izgovara Zaitz. č = ch meko (kao ch u Church). ć = ty gdje je y konsonant (kao na primjer u riječi «you»). Zvuk je na sredini između «t» u «righteous» i «tch» u «wretched». š = sch ili sh. Pušovec (vidi Dodatak C) se izgovara Pushovetz. ž = francuski j, kao u «jour». lj i nj su kao gli i gn u figlio, campagna. Ostala se slova, pojednostavljeno govoreći, izgovaraju kao u njemačkome, osim z koji je jednak «s» u «sehr» ; i s, koji je jednak «ss» u «Strasse». 60 m w o m o .c C k to DODATCI lic C c u -tr a c k w w .d o w w w w bu bu y N O W ! XC er O W F- w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k .c
  61. 61. h a n g e Vi e w N y to bu k .d o m w .c o m o lic k DODATAK B lic C c u -tr a c k w w .d o w w w C to bu y N O W ! XC er O W F- w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k Hrvatski glazbenici, 1848. – 1880. (1) Skladatelji: G. Eisenhuth Vilhar* A. Mihalović Fleišman* Kociančić* Köck Leban* Epstein Valenta* Zajc Slava Atanasijević Strmic Faller Just Kuhač Ilma Murska Grbić Matilda Marlov Kašman Matilda Mallinger Nolli Ema Vizjak Maria Kotas Irma Terputec Maria Prikril Mazoleni (2) Pjevači: Rihar* Maca Matačić Sofia Kramberger * Slovenci Virtuozi: Šteiner Petrić Hummel Ivan Mihalović Ludmilla Veizer F. Krežma Josif Eisenhut Anka Krežma Ciol (3) Kolander (4) Dirigenti, profesori i dr.: Kukuljević Antun Švarc* B. Ipavec Martin Jenko G. Ipavec Adolf Schwartz Ida Wimberger * Moguće Nijemac; vidi «Schwartz» niže. 61 .c
  62. 62. h a n g e Vi e N y to bu Germanizirani oblik: k Hrvatski oblik: Aegrathal Ograda Arvig (?) Oranik Berlogaz Brlog Bschwoitz Pušovec Dolnitz Dolina Frutscherthal Vručidol Garnitza Krnica Glanz Klanjec Glinz (Linz) Glinica Gollisel Goloselo Gruschgize Kruškica Kollnig Kolnik Kräll Kralj Libisel Ljubisel Lasser Lesar Lessing Lešnik Motschenboden Močva Pedoll Podolje Petsch Peč (Pešti) Plötsch Ploča Polliz Polica Pusterthal Pustodol Rudenek Rudnik Stoanitzbrunn Studenac Stollizen Stolica Tragen Draga Tristach Trstje .d o m o m o w .c Hrvatska imena u Pusterthalu i okolici 62 w lic k DODATAK C lic C c u -tr a c k w w .d o w w w C to bu y N O W ! XC er O W F- w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k .c
  63. 63. h a n g e Vi e w N y to bu Selca Suhopolje k Zavrhnik .d o m w o m o Zabemig lic k lic C Velegrad Zuchepoll .c Villgraten Zelzach c u -tr a c k w w .d o w w w C to bu y N O W ! XC er O W F- w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k BILJEŠKA: Glede sličnih primjera u drugim dijelovima Austrije vidi: Kämmel, «Die Anfänge deutschen Lebens in Oesterreich». DODATAK D Tragovi hrvatske populacije u kraju oko Bratislave Sljedeći gradovi i sela imali su hrvatsku populaciju, ili prevladavajuću ili barem znatnu: Maiersdorf Wildungsmauer Zverndorf Kaglor Pangort Pišelsdorf Marchegg Mannersdorf Bratisey Au (Cindrov) Senfeld Hof (Cimov) Hlohovac Landeck Siebenbrunn Kroatisch Wagram Horisey (Ogran hrvatski) Štrandorf Frama Poturno Fuchspichl (Fukšpil) Limisdorf Ort Andlersdorf (Razvitnjak) Bratštatin Guštatin Donji Siebenbrunn Petronel Kroatisch Haslern Rohrau (Trstnik) (Hazlor hrvatski) Osim ovih i čitav kraj oko Eisenstadta, Oedenburga i Neusiedlerskoga jezera. 63 .c
  64. 64. h a n g e Vi e N y k to bu .d o * Hans Neusiedler, lutnjist, rođen 1563. kraj Neusiedlerskoga jezera. * Veit Bach, djed J. S. Bacha, rođen oko 1580. u Bratislavi. * Andreas Rauch, orguljaš i skladatelj, rođen oko 1590. u Pottendorfu. * Samuel Bockshorn (Capricornus), dirigent, rođen 1629. u Bratislavi. * J. S. Kusser (Couser), skladatelj, rođen 1657. u Bratislavi. * Joseph Haydn, rođen 1732. u Rohrauu. * Michael Haydn, rođen 1737. u Rohrauu. * Johann Evangelist Haydn, rođen 1743. u Rohrauu. * Matthias Kamiensky (Kamenar), skladatelj, rođen 1734. u Oedenburgu. Theodor Lotz, graditelj glazbala, rođen oko 1740. u Bratislavi. * Anton Zimmermann, skladatelj, rođen 1741. u Bratislavi. * N. Hadrava, lutnjist, rođen 1750. kraj Bratislave. * Druschetzky (Družecki), skladatelj, rođen oko 1760. u Bratislavi. (?) Jacob Hyrtl, oboist u Esterházyjevu orkestru, rođen oko 1760. u Eisenstadtu. Joseph Weigel (Weigl), skladatelj, rođen 1766. u Eisenstadtu. * Ivan Bihari, violinist i skladatelj, rođen 1769. u Velikome Abonyju. * Stephan Koch, graditelj glazbala, rođen 1772. u Vesprimu. * Ivan Fuss, skladatelj, rođen 1777. u Tolnauu. * Johann Nepomuk Hummel, rođen 1778. u Bratislavi. * Joseph Blahak, skladatelj, rođen 1779. u Raggersdorfu. * Ivan Fuchs, kapelmajstor u kneza Esterházyja, rođen 1780. u Eisenstadtu. Peter Lichtenthal, skladatelj, rođen 1780. u Bratislavi. Grof Thadeus Amadé, pijanist, rođen 1783. u Bratislavi. * Adolf Müller, skladatelj, rođen 1802. u Tolnauu. * Joseph Wurda, pjevač, rođen 1807. u Gjuru (Raab). * Friedrich Fischer, pjevač, rođen 1809. u Bratislavi. m w o m o .c Glazbenici rođeni u Bratislavi i njezinoj okolici 64 w lic k DODATAK E lic C c u -tr a c k w w .d o w w w C to bu y N O W ! XC er O W F- w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k .c
  65. 65. h a n g e Vi e w N y Michael Hauser, violinist, rođen 1822. u Bratislavi. k lic .d o m w o .c to bu c u -tr a c k C m + Franz Liszt, rođen 1811. u Raidingu (Rudnik). o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! XC er O W F- w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k * Ferdinand Kletzer, violončelist, rođen 1830. u Oedenburgu. (?) Joseph Joachim, rođen 1831. u Kitseeu. Carl Goldmark, rođen 1832. Keszthelyju. Ludwig Strauss, rođen 1843. u Bratislavi. Leopold Auer, violinist, rođen 1845. u Vesprimu. Charlotte Debner, violinistica, rođena 1846. u Kitseeu. * Vjerojatno Hrvati + Slučaj Liszta donekle je izdvojen od ostalih. Najraniji oblik njegova prezimena pojavljuje se kao Listhius, kojega dr. Kuhač svojata s prihvatljivošću kao Slavena («naše gore list»). Ali već 1747. pojavljuje se mađarizirani oblik s osobom Canona Johanna Liszta; malo je dvojbeno da je u vrijeme rođenja velikoga pijanista obitelj postala posve mađarska. Naravno, ima mnogo mađarskih obitelji u kojima su mađarska i slavenska crta sjedinjene, a u Lisztovoj glazbi mađarski je element neupitno prevladavajući. DODATAK F (a) Prezimena hrvatskih glazbenika prevedena ili iskvarena Prevedena (ekvivalent značenja pretpostavljen) Tekuće prezime Hrvatsko prezime Neusiedler Novosel Bockshorn Rožić Bach Potočić ili Potočnjak Rauch Dimić ili Dimović Zimmermann Tesar ili Tesarević Koch Kuhač, Kuhačević ili Kuharević Fuss Nogić ili Nogavac Hummel Bumbarević ili Čmeljak* Fuchs Lisa, Lisica ili Lisinski Müller Mlinar ili Mlinarić Fischer Ribar ili Ribarić * Prema dvama značenjima riječi Hummel. (b) Iskvarena (prilagodba zvuka razmjerno sigurna) Bulgarelli Bugarin Bona Bunić Brusa Brusić 65 .c
  66. 66. h a n g e Vi e N y bu to k Dragi (Dragić?, p. p.) Draganić Ferić Grlo (Grlić?, prim. prev.) Jarnović Jelić Gresnik Kengelović Kalin Kanabić Kola (Kolić?, prim. prev.) Mužina Mazolić Mašuranić (Mažuranić?, p. p.) Nakić Polić Polinar Pisar Sapa Skalić Smetenić Tamparica Trn Trtić Tuskan (Tuškan?, p. p.) Visoki Ciganin Zaic Zuketić Župančić w DODATAK G Inačice prezimena «Haydn» unutar granica skladateljeve obitelji (a) Haiden: Upis vjenčanja Caspara Haidena u matičnoj knjizi, Hainburg, 1657. Upis smrti Josepha Haidena u matičnoj knjizi, Hainburg, 1715. Upis skladateljeva krštenja u matičnoj knjizi, Rohrau, 1. travnja 1732. (kao očevo ime upisano Mathias Haiden). Upis majčine smrti u matičnoj knjizi, Rohrau, 25. veljače 1754. .d o m Draghi Dragonetti Ferrich Gerlo Giornovich Jelich ili Jael Kresnik Henkel Calinde Kannabich Cola Muzin Mazoleni Mazzuranna o .c Nachich ili Nanchini Pollini Desplanes Pisaroni Zappa Scalichius Smetenich Tamparizza Thern Tartini Tuscan Visochi Zingarelli Zagitz Zuchetto Schuppanzigh 66 w lic c u -tr a c k C m o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! XC er O W F- w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k .c
  67. 67. XC h a n g e Vi e w N y bu to k lic c u -tr a c k (c) Haidin: (d) Heyden: (e) Heiden: (f) Hayd’n: (g) Haydtn: (h) Haydn: (i) Haidn: (k) Hayrn: m C w .c .d o Upis smrti Thomasa Haydena u matičnoj knjizi, c u -tr a c k Hainburg, 4. rujna 1701., i ponovne udaje njegove udovice, Hainburg, 8. siječnja 1702. Upis skladateljeva vjenčanja u matičnoj knjizi (Sv. Stjepan, Beč, 26. studenoga 1760.). Skladateljev potpis (na priznanici za plaću), Eisenstadt, siječanj 1762. Upis smrti Mathiasa Haydena u matičnoj knjizi, Rohrau, 14. rujna 1763., i sadašnji njegov spomenik u dvorištu crkve u Rohrauu. Česte koncertne zabilješke skladatelja i njegova brata Michaela, od potonjega u Salzburgu. Tijekom mnogo godina uobičajen potpis Michaela Haydena. Skladateljev spomenik u parku grofa Harracha u Rohrauu. Prezime skladateljeve majke tako napisano na spomeniku u dvorištu crkve u Rohrauu. Skladateljevo prezime tako pisano u dokumentu «Convention und Verhaltungs-Norma» na temelju kojega je obdržavao službu u Eisenstadtu. Upis krštenja Thomasa Heidena u matičnoj knjizi, Hainburg, 1655. Prigodice, premda rijetko, na koncertnim programima. o m .c (b) Hayden: o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- Upis krštenja Mathiasa Haydna u matičnoj knjizi, Hainburg, 31. siječnja 1699. Skladateljev uobičajeni potpis nakon veljače 1762. Upis smrti njegove supruge u matičnoj knjizi, Baden, 20. ožujka 1800. Bečka Povelja slobode, 1. travnja 1804. Mnoge zabilješke i koncertni programi. Spomenik skladatelju u eremitskoj crkvi u Eisenstadtu. Upis krštenja Barbare Haidn u matičnoj knjizi, Hainburg, 2. siječnja 1658. Česte zabilješke i koncertni programi. Beethovenovo pismo, 1822. Upis vjenčanja Thomasa Hayrna u matičnoj knjizi, Hainburg, 23. studenoga 1687. – ime i prezime njegova oca zapisano je također kao Caspar Hayrn; vidi pod slovom (a), (b) i (c). 67
  68. 68. h a n g e Vi e ! XC N to bu y N y bu to Prigodne inačice u matičnim knjigama i dokumentima u Hainburgu, Rohrauu i drugdje, zabilježio dr. Pohl. o m lic k Upis vjenčanja Mathiasa Heina u matičnoj knjizi, w .c .d o c u -tr a c k Rohrau, 24. studenoga 1728. C m o k lic C Hayn: Hain: Heim: . w w Haden: Hädn: c u -tr a c k w w 68 Hein: (o) (p) (q) .d o (l) c (m) (n) w w er O W F- O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F-
  69. 69. XC h a n g e Vi e w N y bu to c u -tr a c k k lic m o .c C m Napomena (str. 19) radi objašnjenja metafore “sijanje w .c .d o ck zmajevih zubi”:: “Kadmo” iz Opće enciklopedije JLZ. sv.3, Zagreb, c u -tr a 1967. ∗ o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- Kadmo, po grčkome mitu sin feničkoga kralja Agenora. Tražeći sestru Europu, koju je ugrabio Zeus, stigao je u Beotiju, gdje je po nalogu proročišta osnovao Tebu. Pošto je ovdje ubio zmaja, podigao je na tom mjestu tvrđavu Kadmeju. Zmajevi zubi bili su sjeme iz kojega su niknuli naoružani ljudi (grč. spartoí = posijani); petorica od njih legendarni su praoci tebanskih plemićkih rodova. Kadmo postaje kasnije vladar u Tebi; po tradiciji on je Grke naučio obrađivati metale i uveo kod njih pismo. (U starosti živio je sa svojom ženom Harmonijom kod ilirskih Enhelajaca. Među poznatije umjetničke realizacije na temu o Kadmu ide opera J. B. Lullyja (Cadmus et Hermione) i slika Cornelisza van Haarlem (Zmaj proždire Kadmovu pratnju). Bilješke: 1 Južnoslovjenske Narodne Popievke; Zagreb, 1878.-1881. 2 Josip Haydn i Hrvatske Narodne Popievke; pretiskano iz: Vienac, Zagreb, 1880. Već 1862. Lumir je postavio zahtjev za pripadnost Haydna Češkoj. To je bio korak u pravome smjeru ukoliko je predstavljao Haydna kao Slavena. Ali podatci pretežu u korist južnijega podrijetla. 3 Dr. Kuhač (Josip Haydn, str. 5) izjavljuje da jedan od troje u populaciji “ili pjeva, ili svira, ili sklada”. A postoji i znakovita hrvatska poslovica u smislu da se « vrijeme poznaje po svojoj glazbi ». 4 Poradi jasnoće bit će dobro kazati da Banska Hrvatska označuje područje duž Save kojemu je Zagreb glavni grad; i da ista rasa zauzima čitavo ozemlje od Drave do Skadarskoga jezera i od rumunjske granice do Jadrana. Ima nešto talijanske populacije na krajnjemu Zapadu, na primjer u Zadru; ali većina ove regije je isključivo slavenska, a srpsko-hrvatski jezik prevladava uz stanovite modifikacije na njezinoj cjelini. Ima također znatne hrvatske populacije u Istri, Kranjskoj, Donjoj Austriji i susjednim dijelovima Madžarske. 5 6 Josip Haydn, str. 3. 7 Vidi Dodatak A. 8 Vidi Dodatak B. Vidi Dodatak C i usporedi “Slavisches aus dem Östlichen Pusterthal in Tirol” dr. Mitterrutzera, navedeno od dr. Kuhača, Josip Haydn, str. 12. 9 69
  70. 70. F- ! y .d o On je sebe nazivao redom: Abel, Ebel, Ibel i Eibel. Ali njegovi pokrovitelji uvijek su pomicali stanicu naprijed i čak kompletirali krug izgovarajući diftong kako se on izgovara u riječi «eight». 12 13 Glede popisa takvih prilagodbi vidi Dodatak F. 14 Josip Haydn, str. 16. Vidi bilješku uz Dodatak E. Dr. Pohl daje četrnaest inačica, pa čak ni njegov popis nije iscrpan. Barem šest ih je u dokumentima koji se odnose na samoga skladatelja. Vidi Dodatak G. 15 Vidi najavu «Aleksandrove svečanosti» (Beč, Gesellschaftsbibliothek. Carpani to ime piše Hendl. 16 1812.), sačuvanu u Pošteno je navesti da neki etimolozi izvode ime Haiden iz okruga «Auf der Haid» pokraj Haidenburga. Ali to je vrlo nesigurno. Okrug je uzak prostor pun tresetišta i ne može pretendirati da mu ime prevlada po cijelome kraju, a da se i ne govori o čestoj zastupljenosti u užoj Hrvatskoj. 17 Njegov drugi naziv, «Trstnik», dosta je znakovit. I u današnje vrijeme ima prilično mnogo Hrvata, posebno među siromašnijim stanovnicima. 18 Na sličan način Pilar je germanizirano u Piller, Solar u Soller, Kresar u Kresser i tako dalje. Vidi popis takvih promjena u Kuhačevu Josipu Haydnu, str. 17 i 18. 19 20 «To je lovac i ribar kao Haydn.» 21 Vidi primjere koje navodi dr. Kuhač, Josip Haydn, str.27-29. Dr. Kuhač daje 1754. kao datum ovoga djela. Ako je tako, to je najraniji poznati primjer. Gornji datum, za koji je vjerojatnije da je ispravan, dao je dr. Pohl. 23 24 Vidi Kuhač, «Južnoslavenske pučke popijevke», sv. III., str. 98-100. 25 Vidi Kuhač, «Južnoslavenske pučke popijevke»,sv. III., str.92. 25 Vidi Kuhač, «Južnoslavenske pučke popijevke», vol. III., str.82. Dr. Kuhač ga zove Šesti kvartet ( «u Allegru Šestoga četverogudja»), ali on nije šesti u pariškome i londonskome izdanju, ili u dresdenskome, ili u onome Petersovu. 26 70 m w o o Vidi Dodatak E. c u -tr a c k w w Za druge primjere slavenskoga zaposjedanja i nazivlja vidi Dodatak D. C lic k to bu y bu to k lic C w .d o 10c . 11 w w N O W ! h a n g e Vi e N O W XC er PD w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k .c
  71. 71. h a n g e Vi e ! XC N to bu y N y bu k m C lic o o m to k lic C Ova zgoda pripovijeda se katkad o Mariazellskoj misi u C-duru (Novello, br. w .c .d 15). Ali, prvo, Mariazellska misa bila je napisana po naručbi za Antona Liebea von o c u - t r a c k . c Kreutzner; drugo, ona je složena na uobičajeni latinski tekst; i treće, ne sadrži ništa od popularnih melodija o kojima je bila riječ. 27 w w .d o w w w w er O W F- O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F- c u -tr a c k Trotaktna fraza je zajednička značajka ranih slavenskih melodija, posebno kad je spojena s drugom frazom od četiri takta u nepravilnu ravnovjesju. 28 29 Vidi napose popijevku «Na tratniku» (str. 46) i melodiju prvoga kola (str.50). 30 Glazbena strofa u ovoj popijevci ide na dvije polustrofe teksta. Prva je: - Stal se jesem rano jutro, malo pred zorjum. Nema potrebe ovdje raspravljati pitanje Telemannova ronda. Ako je njegova sličnost Haydnovoj melodiji išta više nego slučajna, vjerojatno upućuje na isti izvor. Vidi Josip Haydn, str. 81. 31 Sačuvana u Muzeju Gesellschaftsbibliothek u Beču. To je mali dugoljasti list, sličan onima na kojima je Haydn pisao svoje «Kanone», a sadrži, prvo, potpunu skicu melodije – (Notni primjer br. 61) a ispod nje treći popravljeni niz tonova – (Notni primjer br. 62) Poboljšane inačice četvrtoga niza tonova nema ovdje, ali, prilično zanimljivo, Pohl bilježi njegovu anticipaciju u Mariazellskoj misi. Vidi: Pohl, Haydn, sv. II., str.333. 32 Njegovo hrvatsko ime Šopron još je u tekućoj uporabi, a on ima još dovoljno slavenskih stanovnika da se služe svojim jezikom u mnogim svojim službenim dokumentima. 33 Odlomak je vrijedan da bude naveden čitav iz više nego jednoga razloga. «Ne možemo ni pomisliti da je umjetnost na zalasku kad živi tako velik genij kao Beethoven. Taj autor, iako manje savršen u drugim pogledima nego Haydn, premašuje ga snagom imaginacije; a prema novijim primjerima njegove neobuzdane mašte za očekivati je da će proširiti umjetnost u smjeru koji nisu imali pred očima čak ni Haydn ni Mozart. Ako smo skloni izvoditi dalje naše spekulacije na tome mjestu, možemo uputiti na više nego izvanredne izume koji se danas čine u Rusiji na području instrumentalne glazbe. Tijekom dvadeset godina vjerojatno će u toj zemlji biti proizvedeni takvi učinci koji će dovesti do vrlo važnih rezultata u znanosti o zvucima». – W. Gardiner, u prijevodu «Stendhalovih pisama Haydnu», drugo izdanje (London, 1818.), stranica 3. 34 71
  72. 72. h a n g e Vi e 72 w N y bu to k .c w .d o m C lic c u -tr a c k o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k .c
  73. 73. h a n g e Vi e w N y bu to k w .c .d o m C lic c u -tr a c k o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k A CROATIAN COMPOSER 73 .c
  74. 74. h a n g e Vi e 74 w N y bu to k .c w .d o m C lic c u -tr a c k o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k .c
  75. 75. h a n g e Vi e w N y bu to k w .c .d o m C lic c u -tr a c k o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k A CROATIAN COMPOSER NOTES TOWARD THE STUDY of JOSEPH HAYDN by WILLIAM H. HADOW First Published 1897 – Oxford Reprinted 1972 – New York The first bilingual edition 2005 in Zagreb The Croatia-Ireland Society The Publisher - E Čić 75 .c
  76. 76. h a n g e Vi e N y bu to k w .c W. R. MORFILL A small return for much assistance and encouragement .d o m C lic c u -tr a c k TO 76 w o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k .c
  77. 77. h a n g e Vi e w N y bu to k w .c .d o m C lic c u -tr a c k o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k PREFACE THE materials for this essay have been almost entirely gathered from two works by Dr. František S. Kuhač, the one his collection of South-Slavonic Folksongs, the other a pamphlet upon Joseph Haydn. Indeed, so greatly am I indebted to them that the essay would not have been written had it been possible to present them to the reader more directly. All that has been added is a certain re-arrangement of the data, a certain amount of commentary and exposition, and a few supplementary facts which happen to have come within my reach. I should state that during a recent visit to Croatia, I saw Dr. Kuhač, who most kindly gave me full permission to make use of his results, and augmented the gift with much valuable information. It is not for me to determine how far the subject will be of interest to English readers. We have somewhat forgotten Haydn : we do not always attach great importance to abstract problems. But I venture to think that the practical issue is not insignificant, and that in any case the question of historical truth is one, which demands some consideration and regard. There is little need to say that I am myself convinced of the point which I have endeavoured to make: if the facts have been misinterpreted, at least the endeavour may invite discussion. No doubt it will have to take its chance with those critics who would censure it at the outset for prying too curiously behind the veil. From such antagonists I beg, for two reasons, courteously to 77 .c
  78. 78. XC h a n g e Vi e w N y bu to c u -tr a c k under which all true “ creative “ art is produced. In the second place, if we accept the historical statement as true, we do something to rescue a musical nation from undeserved neglect. The race which has given to a master not only birth but inspiration may surely claim from us something better than the oblivion into which we have allowed its name to fall. I wish to offer all due acknowledgment to Mr. L. Finkenstein for his translation of Dr. Kuhač’s pamphlet. OXFORD, October 12. 1897. m o m C lic k differ. In the first place, this is not a question of irrelevant detail, but w .c .c .d o c u tr a c k an inquiry into the methods of a great artist, and into the character of his work. Grant that it deals with a single aspect alone, it does not therefore disregard or undervalue the others. And to suppose that Haydn is depreciated by the acknowledgment of his debt to his age and country is, I think, somewhat to misunderstand the conditions o .d o w w w w w C lic k to bu y N O W ! F- er O W w PD h a n g e Vi e ! XC er PD F-
  79. 79. h a n g e Vi e w N y bu to k w .c .d o A CROATIAN COMPOSER THE study of Human Nature contains few problems more difficult or more important than those, which deal with distinctions of national character. In most countries the original race, itself not always pure, has been affected and modified by a hundred causes; by conquest, by immigration, by intermarriage with neighbours, by all the circumstances and conditions of historical development; and the result is commonly a web of many diverse threads, in which we are fortunate if we can explain the prevailing colour and the prevailing pattern. Sometimes, as in our Indian Empire, the threads lie comparatively free, and puzzle us more by their number and variety than by actual closeness of texture. Sometimes, as in the Kingdom of Hungary, the interplay is so thorough and so complex as almost to baffle analysis at the outset. And when to this is added the influence of climate, of government, of religion, of all that is implied in past record and traditional usage, it will be seen that the question of causality is one which may well tax to their utmost limit the skill and patience of the ethnologist. But if the reasons are hard to trace, the fact is no longer open to intelligible doubt. Physiology tells us that it manifests itself at birth ; history, that it has formed a channel for the whole course and current of events. There is no crisis so great, there is no occurrence so trivial, as not to exhibit in some degree its presence and efficacy in the life of man. Nations at peace do not follow the same policy; nations in conflict do not fight with the same weapons; the contrast of laws and customs is so vivid that it has led some impatient philosophers to consider all morality relative. And what is true of m C lic c u -tr a c k o .d o w w w o w C lic k to bu y N O W ! PD ! XC er O W F- w m h a n g e Vi e w PD XC er F- c u -tr a c k .c

×