Jura Stublić i grupa Film su imali najbolje uvjete
za vježbanje, iza šanka, u prostoru Treće linije. I
Haustor je tu vježbao, dok se Johnny s Mišom
Hrnjakom i Borisom Leinerom gužvao u drvenoj
baraci, gdje je Kugla glumište držalo
scenografiju.

No, Johnny je odmah preuzeo inicijativu.
Jednostavno je zračio i njegovi koncerti su bili
puni naboja. Ta spona s publikom je bila
fantastična i ja sam vrlo brzo od četiri termina
mjesečno dva termina stavljao
Johnnya na pozornicu.

Jednom je došao k meni, kući, i rekao: „Čuj, Ivo,
idemo srušiti stup koji smeta ispred pozornice.“
Taj stup, koji je, na Johnnyevo inzistiranje zbog
boljeg kontakta s publikom, srušio naš tehnički
radnik Patak, prozvali smo
„Johnnyev stup“.

To je postao svojevrsni simbol njegovog
bunta. Johnny je uvijek imao stav, znao
je što želi i bio prvi kad je trebalo
djelovati.

Kod Johnnya me fascinirala snažno
naglašena pozicija čovjeka koji ne ulazi u
kompromise. Mnogi, tada popularni
bendovi, vidjelo se to i kasnije, ipak su bili
bendovi kompromisa.

A Johnny je bio i ostao svoj. Razvijao
se, ali tu svoju početnu poziciju nikad
nije napustio.

Ivo Marinović - voditelj koncertnih
aktivnosti u Studentskom centru 1978.,
priča o Johnnyu Štuliću.