Doktore, što se to događa sa mnom,
osjećam se čudno,
imam 37 godina i vrijednu diplomu,
uznemiruju me noćne polucije,
i boli me glava.

Profesor sam na srednjoj školi,
tamo predajem neka lijeva prava,
onanija mi je redovna,
mjesečna plaća mizer,
što da radim bez akcije čitavi dan?

Dok sam bio student,
ružio sam često,
čitao Praxis,
polemizirao vješto,
anarhizam mi je bio u krvi.

Svi na barikade!
Sanjao sam kako vodim proletere mlade,
a danas doktore, pomozi mi,
teško mi je, vjeruj,
što da radim bez akcije po čitavi dan?

Moje društvo ordinira za šankom od 19 - 22,
ono niti eksa niti galami.

Žuri u prazno i truli,
šljakeri spavaju po tramvajima,
a djeca se ljube na ulicama,
noći su frajerske i uvijek na smetnji,
noći su samo na smetnji.

Ja sada idem iz ovih stopa,
ja sada idem iz ovih stopa,
da se bacim ravno u Savu.

Šezdeset, osam šezdeset,
vratit će se opet,
osam šezdeset.

BRANIMIR JOHNNY ŠTULIĆ
68

BRANIMIR JOHNNY ŠTULIĆ
68