2. Žan Baptist Lamark
Francuski prirodnjak
Lamark dao je 1809. godine
prvu teoriju evolucije.
Došao je do zaključka da se
vrste menjaju i izumiru i
pokušao da objasni taj
proces.
Smatrao je da postoji
urođena težnja živog sveta
ka povećanju složenosti, a
3.
To se popularno
ilustruje na primeru
žirafa.
Zašto žirafe imaju
dugačke vratove?
Lamarksističko
objašnjenje bi bilo
sledeće: pošto su
žirafe brstile lišće sa
drveća, bilo ga je sve
manje na nižim
granama, pa su one
4.
Iako Lamark nije bio
u pravu u nekim
delovima svoje teorije
(urođena težnja ka sve
većoj složenosti,
nasleđivanje stečenih
osobina), ostaje
neosporan njegov
veliki značaj kao
autora prve celovite
teorije evolucije.
5. Čarls Darvin
Čarls Darvin je rođen
1809. godine
Enleskoj.
Kada je imao 16
godina započeo je
studije medicine, ali
je zatim prešao na
teologiju.
Međutim, najviše je
bio zainteresovan za
6. Darvinova ekspedicija
Na njega je izuzetno snažan utisak ostavilo
bogatstvo živog sveta u tropima, brojni foslili
krupnih životinja koje je pronašao u Južnoj
Americi i, više od svega , živi svet
Galapagoskih ostrva.
Sakupljajući uzorke živog sveta sa Galapagosa,
Darvin je zapazio njihovu sličnost sa
južnoameričkim vrstama, ali i razlike između
jedinki sa posebnih ostrva.
Zapažanja sa ovih ostrva bila su od velikog
7. Darvinov put na brodu “Beagle”,tokom kojeg
je prikupio važne dokaze za teoriju evolucije
8.
Po povratku sa putovanja Darvin se, podstaknut onim
što je uočio, posvetio upravo pitanju promenljivosti
vrsta.
Dugi niz godina je, strpljivo i savesno, sakupljao
podatke.
Njegovo kapitalno delo Postanak vrsta, u kome je
izložio svoju teoriju pojavilo se 1859. godine. Osnovne
teze u Postanku vrsta su sledeće:
1. da su svi organizmi nastali od zajedničkog pretka putem
porekla sa modifikacijama,
2. glavni mehanizam tih modifikacija je delovanje
prirodne selekcije na naslednu varijabilnost.
9. Prirodna selekcija
Prirodni odabir ili selekcija je prirodni izbor
između nosioca različito vrednih naslednih
faktora.
Kao otkriće, načelo selekcije (odabira) glavni je
Darvinov doprinos teoriji evolucije, koju on
objašnjava borbom za opstanak među pojedinim
organizmima, od kojih preživljavaju
najsposobniji.
Selekciju, dakle, Darvin primenjuje na jedinke
a ne na populacije, a životna sredina kao
11.
Prirodna selekcija je uticaj bilo kojeg faktora iz
okoline organizma.
Kao selekcioni faktori mogu delovati:
ekstremne temperature, padavinski odnosi
(sušna razdoblja, poplave), hemijske okolnosti,
prirodni neprijatelji različitih štetočina, zatim
paraziti i uzročnici bolesti koji tokom širenja i
delovanja zaraze selekcijom i umanjenjem
populacije snažno utiču na evoluciju
domaćinovog organizma, a kroz njegovu obranu
takođe i na svoju vlastitu.
Kompeticija, borba za hranu, životnog prostora
i ostalih važnih životnih uslova ubraja se u
12.
Delujući tokom milionna godina, selekcija
omogućuje razvoj novih adaptacija u
najrazličitijim sredinama na Zemlji.
13. Veštačka selekcija i reproduktivni
potencijal
Do zaključaka o prirodnoj selekciji, Darvin je
došao posmatrajući veštačku selekciju.
Zapažanje o reproduktivnom potencijalu: vrste
mogu da proizvedu mnogo više potomaka
nego što može da ih preživi i dostigne polnu
zrelost.
Ženke mnogih vrsta riba polože miliona jaja od
kojih 99% ubrzo ugine.