Odlike rezervata prirode "Uvac“
Pripada rezervatima prirode I kategorije. Nalazi se u
jugozapadnoj Srbiji u okviru Starovlaško – raške visije. Pod
zaštitom je države od 1971. godine kao prirodno dobro od
izuzetnog značaja.
Rezervat se prostire između dve planine - Zlatara na
jugozapadu i Javora na severoistoku.
U reljefu dominiraju kraški oblici koji su predstavljeni
brojnim vrtačama, uvalama, jamama i pećinama.
Prepoznatljiv je po prelepom kanjonu reke, jedinstvenim
biljnim i životinjskim vrstama, pećinskom sistmu itd.
Reka Uvac je poznata širom
sveta, a slavu je stekla po
svom karakterističnom
kanjonu.
Kanjon Uvca je prepoznatljiv
po meandrima koji nalikuju
lavirintu ,a na nekim
mestima prave skretanja pod
uglom i od 270 stepeni.
Nastali su potapanjem
kanjona 1979. godine
(procesom rečne erozije
vertikalnog tipa)
Uvac je najduža pritoka Lima i ima karakter planinske
reke, što omogućava izraziti hidroenergetski potencijal,
zahvaljujući čemu su na ovoj reci podignute tri brane,
koje su formirale tri veštačka jezera : Zlatarsko,
Sjeničko-Uvačko i Radoinjsko jezero.
Zahvaljujući merama zaštite u rezervatu imamo veliki broj
biljnih i životinjskih vrsta.
Ukupan broj registrovanih biljaka je 219, 3 vrste su od
međunarodnog značaja, 3 na Crvenoj listi flore,
25 taksona je pod kontrolom sakupljanja, korišćenja i
prometa, a preko 50 vrsta ima lekovita svojstva.
Ovaj rezervat je stanište 20 vrsta riba,takođe je značajno i
prisustvo retkih i ugroženih vrsta sisara kao što su: vuk,
medved, ris, vidra, srna, jazavac, kuna zlatica, kuna
belica, divlja svinja. Uvac izdvaja prisustvo preko 140 vrsta
ptica. U najznačajni vrste spadaju: beloglavi sup, suri
orao, orao zmijar, orao belorepan, orao ribar, sivi soko,
soko lastavičar, jasteb osičar, sova buljina, veliki ronac,
prdavac, leštarka...
UVAČKI LEŠINARI:
„Kraljevstvo beloglavog supa“
U najznačajnije ptice ovog rezervata spada beloglavi sup. Je
vrsta orla lešinara, pozamašne veličine, raspona krila i do 3
metra što ga čini moćnim letačem čiji let puno istraživan i
primenjivali su ga pri konstrukciji letelica. Njegova uloga u
lancu ishrane u ekosistemu je jedinstvena i nezamenljiva -
isključiva hrana su mu uginule životinje, čime sprečava
širenje zaraza i na taj način čini ''prirodnu reciklažu''.
Ova retka vrsta nakon Drugog svetskog rata je bila pred
izumiranjem. Zahvaljujući lokalnom stanovništvu i
ornitologa Biološkog instituta iz Beograda 1971. god.
beloglavi supovi su sačuvani od potpunog izumiranja. Ali
1990. godine na teritoriji Uvačkih jezera preživelo je samo
10-ak jedinki beloglavog supa. Doslednim sprovođenjem
programa ishrane i zalaganjem velikog broja ljudi 450-500
jedinki. Tako je kolonija ove jedinstvene vrste ptica postala
najveća na Balkanu i jedna od najvećih u Evropi.
Ovaj rezervat je takodje
poznat po kraškom terenu
i njegovim oblicima od
kojih su najupečatljivije
pećine.
Dužina ovog pećinskog
sistem do sada istraženih
kanala iznosi 6.185
m. Sastoji od dve veće
pećine Ušačke i Ledene,
kao i jame Bezdana koja ih
spaja, i više manjih: Tubića,
Durulja, Baždarska pećina.