• Share
  • Email
  • Embed
  • Like
  • Save
  • Private Content
Transfuzijska medicina - online tečaj
 

Transfuzijska medicina - online tečaj

on

  • 25,985 views

Online tečaj Transfuzijska medicina.

Online tečaj Transfuzijska medicina.

Statistics

Views

Total Views
25,985
Views on SlideShare
25,920
Embed Views
65

Actions

Likes
13
Downloads
1
Comments
0

3 Embeds 65

http://www.slideshare.net 60
http://www.edu.hdmsarist.hr 3
http://webcache.googleusercontent.com 2

Accessibility

Upload Details

Uploaded via as Microsoft PowerPoint

Usage Rights

© All Rights Reserved

Report content

Flagged as inappropriate Flag as inappropriate
Flag as inappropriate

Select your reason for flagging this presentation as inappropriate.

Cancel
  • Full Name Full Name Comment goes here.
    Are you sure you want to
    Your message goes here
    Processing…
Post Comment
Edit your comment

    Transfuzijska medicina - online tečaj Transfuzijska medicina - online tečaj Presentation Transcript

    • TRANSFUZIJSKA MEDICINA on-line tečaj Autor: Dalibor Ratić, bacc.med.techn. Recenzent: Doc.dr.sc. Marina Samardžija, dr. med
    • Sadržaj:
      • Sadržaj
      • Sastav i funkcije krvi
      • Povijest razvoja transfuzijske medicine
      • Osnove imunologije
      • Imunohematologija krvnih grupa s genetikom
      • Klinička transfuzijska medicina
      • Postransfuzijske reakcije
      • Dobrovoljni davatelji krvi
      • Proizvodnja krvnih pripravaka, konzerviranje krvi, karakteristike krvnih pripravaka
      • Krvlju prenosive bolesti
      • Pogrješke u transfuzijskoj medicini
      • Sustav kvalitete
      • Literatura
    • Čitaj ne da se suprotstaviš, ne da vjeruješ, već da ocijeniš i razmisliš. Francis Bacon
    • POVIJEST RAZVOJA TRANSFUZIJSKE MEDICINE William Harvey Otkriće krvotoka 1616.g James Blundell 1818 .g. - izvodi prvu uspješnu transfuziju ljudske krvi Izum instrumenata za transfuziju Karl Landsteiner 1900.-1901. Otkrio eritrocitni antigenski sustav Smatra se ocem transfuziologije, imunologije i humane genetike 1930.g. Nobelova nagrada 1940.g. Opisan Rh sustav
    • POVIJEST RAZVOJA TRANSFUZIJSKE MEDICINE
      • Albert Hustin otkriva da soli limunske kiseline sprečavaju zgrušavanje krvi
      • 27. ožujka 1914. godine - prva neizravna transfuzija
      • (korišten natrijev citrat)
      Reuben Ottenberg Pravilo “O” grupe kao univerzalnog davaoca
      • Do 1916. – direktna transfuzija,
      • Od 1916. – indirektna transfuzija,
      • Danas – usmjerena ili ciljana transfuzija,
      • U žarištu interesa transfuzijskih stručnjaka u 21. st. – etička, edukacijska i organizacijska pitanja.
      • HRVATSKA - ZAGREB
      • 1923. g. Ginekološka klinika Petrova prva izravna transfuzija
      • (bez određivanja ABO Rh)
      • Zavod za transfuziju krvi osnovan u svibnju 1945.g., a od
      • 27.03.1952. djeluje kao samostalna ustanova
      • HRVATSKA - OSIJEK
      • 1925. – prva transfuzija Dr. Vatroslav Florschütz
      • 1932. – 1937. – određivanje ABO i testa na sifilis
      • Svibanj 1950. osnovana Stanica za transfuziju krvi (zaslužan Dr. Josip Benčević)
      POVIJEST RAZVOJA TRANSFUZIJSKE MEDICINE
    • STANICA - osnovna biološka funkcionalna jedinica ljudski organizam -sastav veliki broj različitih organiziranih skupina stanica s različitom funkcijom – tkiva i organi Biti različit biološki submikroskopski = sastojati se od različitih molekula - fizički zaokružena cjelina -od okoline odvojena membranom -molekule na njezinoj površini izložene prepoznavanju od drugih stanica Stanica
    • SASTAV I FUNKCIJE KRVI
      • Krv je tekuće vezivno tkivo koje čini otprilike 7% ukupne težine organizma. Sa krvnim žilama uz živce čini najvažniju infrastrukturu organizma.
      • U njoj se nalaze krvne stanice, proteini, lipidi, razni elementi i drugi sastojci. Osim krvnih stanica i proteina u krvi se mogu nalaziti i tvari stranog podrijetla.
      Funkcije krvi respiratorna regulatorna transportna obrambena nutritivna ekskretorna
    •  
    • OSNOVE IMUNOLOGIJE
      • Temelj imunološke reakcije je prepoznavanje stranog agensa i njegovo
      • neutraliziranje/uklanjanje iz organizma.
      • To se zbiva nespecifičnim (prirođenim) i specifičnim (stečenim) mehanizmima.
      • Nespecifična ili prirođena imunost djeluje bez prethodnog susreta organizma sa
      • stranim agensom i usmjerena je protiv gotovo svih antigena što ulaze u organizam.
      • Ona razlikuje strano od vlastitog, no ne razlikuje vrstu stranog agensa i ne može se
      • pojačati izlaganjem takvom agensu.
      • S druge strane, specifična imunost (stečena, adaptivna) razvila se kasnije i djeluje
      • protiv točno određenog antigena, ali tek nakon prethodnog susreta s njim.
      Imunologija je znanost koja se bavi otpornošću organizma na štetne utjecaje okoline ( lat. immunitas = otpornost).
      • Fiziološku ulogu imunosti vidimo u
        • obrani od infekcije,
        • obrani od tumora i
        • održavanju antigenske i genske homeostaze organizma.
    • ORGANIZACIJA IMUNOLOŠKOG SUSTAVA LIMFNI ORGANI I TKIVA Primarni (središnji) - timus, fetalna jetra, koštana srž Sekundarni (periferni)-slezena, limfni čvorovi i limfna tkiva (probavnog sustava, dišnog sustava, mokraćno-spolnog sustava, koštane srži, seroznih šupljina i jetre. STANICE Limfatičke :limfociti T, limfociti B, Prirodnoubilačke stanice ( engl. natural killer - NK stanice) Mijeloičke : fagociti, granulociti (neutrofilni, eozinofilni), Monociti, stanice za predočavanje antigena, Posredničke stanice (bazofilni granulociti, mastociti,trombociti) TOPLJIVI POSREDNICI IMUNOSTI Antitijela Imunoglobulin G (IgG), IgA, IgM, IgD, IgE Citokini : interferoni, interleukini Čimbenici rasta Ostali : komplement Proteini akutne faze
    • Stanice imunološkog sustava
    •  
    • Nespecifična imunost je prva i glavna crta obrane od bakterija, gljivica, virusa, parazita i drugih štetnih ili nepoželjnih uzročnika. Obrana od štetnih tvari zbiva se na : lokalnoj i sustavnoj razini . Otpornost se temelji: na fizičkom kontinuitetu organa, na fizičkom uklanjanju tvari s površine – one otpadaju ljuštenjem sluzi i površinskih stanica, ispiru se, odnose strujom zraka itd, postojanju kemijskih protuinfekcijskih tvari - kiselosti izlučevina na površini kože, kiselosti želučanog soka itd. i normalnoj bakterijskoj flori koja sprječava razvoj drugih mikroba - lučenjem protubakterijskih tvari, masnih kiselina itd, npr. u crijevu. To su stanice koje djeluju nespecifično jer nemaju receptora za specifično prepoznavanje antigena. Glavni nositelji nespecifične stanične imunosti su profesionalni fagociti: granulociti i mononuklearni fagociti, koji djeluju nakon što bude probijena lokalna obrana. Prepoznaju, gutaju i razgrađuju strane tvari. Nespecifična imunost
    •  
      • U izvanstaničnoj tekućini, posebice u plazmi, postoje brojne tvari što sudjeluju u nespecifičnoj obrani.
      • Uglavnom opsonizacijom (oblaganjem) i kemotaksijom potiču funkcije fagocita, no neki mehanizmi djeluju samostalno.
      Sustav komplementa je skup proteina (komponente komplementa C1-C9) koji određenim slijedom aktiviraju jedan drugog proteolitičkom razgradnjom . Rezultat aktivacije komplementa može biti: opsonizacija - pri kojoj komponente komplementa oblažu ciljnu česticu i time je čine dostupnom djelovanju fagocita s receptorom za komponente komplementa aktivacija leukocita - koji imaju receptore za komponente komplementa liza ciljne stanice – koja se zbiva oštećenjem memebrane ciljne stanice HUMORALNA NESPECIFIČNA IMUNOST
    • Sustav aktivacije komplementa
      • Prepoznavanje antigena svojstvo je specifične, stečene imunosti i za taj su proces odgovorne dvije različite vrste molekula:
      • B limfociti i T limfociti.
      načini na koji limfociti B i limfociti T prepoznaju antigene B-limfocit može prepoznati i otopljeni antigen i onaj na površini stanice, no uvijek ga prepoznaje u njegovu nativnom obliku T- limfocit prepoznaje samo antigene vezane na stanicu i to u kompleksu s molekulama glavnog sustava tkivne podudarnosti ( engl. Major histocompatibility complex –MHC); ti su antigeni, najčešće, prerađeni, t.j. razgrađeni uvijek je vezan uz staničnu membranu i ne može se naći u topljvu obliku. po svojoj građi je imunoglobulin, proizvodi se i u obliku topljivih antitijela. STEČENA SPECIFIČNA IMUNOST
    •  
      • U većine sisavaca razlikuje se pet razreda imunoglobulina - IgG, IgM, IgA, IgD, IgE - međusobno različitih s obzirom na veličinu molekule, električni naboj, sastav aminokiselina i sastav ugljikohidrata.
      • Osnovno svojstvo imunoglobulina je njegova bifunkcionalnost.
      • Dio molekule namijenjen je vezanju s antigenom, a drugi dio obavljanju tzv. izvršnih funkcija, t.j. interakciji s drugim stanicama i imunocitima te topljivim komponentama, poput komplementa.
      • Pripadnost određenom razredu ovisi o građi, t.j. sastavnim dijelovima imunoglobulina.
      B-limfocit – imunoglobulin -antitijelo Imunoglobulini su skupina glikoproteina od kojih je dio prisutan na površini limfocita B gdje funkcioniraju kao receptori za određeni antigen (B -limfocit ), a dio je, u obliku antitijela, nazočan u tjelesnim tekućinama .
    • Građa imunoglobulina Molekula imunoglobulina sastoji se od dva teška lanaca i dva laka lanaca međusobno povezanih disulfidnim vezama.
    • Klase imunoglobulina
      • Teški lanci strogo su specifični za svaku klasu imunoglobulina, te je i podjela na klase izvršena na osnovi razlika u strukturi teških peptidnih lanaca.
      • Klase se označavaju slovima A, G, M, D i E, odnosno IgA, IgG itd. (vidi slijedeći slajd).
      • Svaki od njih ima posebnu ulogu u organizmu.
      IgE antitijelo odgovorno je za nastajanje alergijskih reakcija. Imunoglobulin G (IgG) Imunoglobulin A (IgA) Imunoglobulin M (IgM) Imunoglobulin D (IgD) Imunoglobulin E (IgE) IgG antitijelo zaštitnik krvi i tkivnih tekućina IgA antitijelo zaštitnik je površine sluznice IgM najveće je antitijelo i dolazi uvijek u obliku pentamera i zaštitnik je cirkulacije IgD antitijelo još uvijek nije dovoljno istraženo
    • Klase imunoglobulina
    • KONCENTRACIJA PRODUKCIJE ANTITIJELA
    • EPITOP (antigenska determinanta) - PARATOP
    • OSNOVE GENETIKE
      • GENETIKA je znanost o nasljeđivanju - prenošenju osobina s roditelja na potomstvo.
      • Svaka humana stanica sadrži jezgru u kojoj se nalaze kromosomi- 22 para autosomnih i jedan par spolnih kromosoma( XX ili XY).
      STANICA NUKLEUS KROMOSOM DNA ADENIN GUANIN TIMIN CITOZIN NUKLEOTIDI
      • FENOTIP- vanjska ekspresija detektabilnih nasljeđenih svojstava- antigena
      • GENOTIP- prisustvo nasljeđenih gena
      • Dominantni gen se obilježava velikim slovom, recesivni gen se obilježava malim slovom
      •  
      • Primjer (ABO sustav) :
      • - ako osoba naslijedi identične alele od oba roditelja - A od majke i A od oca, genotip je homozigotni status-AA, a fenotip je krvna grupa A
      • - ako osoba naslijedi različite alele od oba roditelja – A od majke, B od oca, genotip je heterozigotni status –AB, a fenotip je krvna grupa AB
      GENETIKA
    • RODITELJI RODITELJI DJECA DJECA FENOTIP FENOTIP GENOTIP GENOTIP
      • Drugi koncept nasljeđivanja je amorfni ili silentni gen (gen koji ne producira detektabilno nasljedno svojstvo tj . antigen)
      • Primjer (Rh sustav) :
      • - ako osoba naslijedi gen D, D antigen je uvijek prisutan na površini eritrocita- osoba je Rh pozitivna
      • - ako osoba naslijedi amorfni gen d od oba roditelja, nema detektabilnog antigena na površini eritrocita- osoba je Rh negativna
      GENETIKA Majka: Rh + Otac: Rh + DJECA Rh – DD = Rh + Rh – Dd = Rh + Rh – dd = Rh -
      • U nekim krvno grupnim sustavima, geni se nasljeđuju kao kodominantni - što znači da je svaki alel izražen
      • (i u heterozigotnoj formi) - odnosi se na većinu krvno - grupnih sustava.
      •  
      • Primjer (Rh sustav) :
        • ako osoba naslijedi gen C od majke i gen c od oca, genotip je Cc, a detektabilni antigeni na eritrocitu su: C i c antigen.
      GENETIKA
    • Eritrocitne krvne grupe
      • Na eritrocitima se nalazi više od 640 antigena.
      • Prema načinu nasljeđivanja, položaju na membrani, kemijskoj strukturi i reakcijama in vivo, in vitro, više od 300 antigena klasificirano je u 23 sustava krvnih grupa .
      • Biokemijska ispitivanja su pokazala da su važni
      • 1. E ritrocitni antigeni ugljikohidrati
      • (ABH, Lewis, P i I)
      • 2. P roteinski antigeni
      • (Rh, Kell, Duffy, Kidd, MNS, Lutheran, Diego,
      • Cartwright, Xg).
    • ABO sustav krvnih grupa
      • ABO fenotip određuje se:
      • -ispitivanjem prisutnosti A i/ili B antigena na eritrocitima,
      • -ispitivanjem prisutnosti anti A i/ili anti B antitijela u serumu.
      • ABO geni su kodominanti :
      • osoba krvne grupe A : genotip- AA ili AO
      • osoba krvne grupe B : genotip- BB ili BO
      • osoba krvne grupe AB : genotip AB
      • osoba krvne grupe 0 :
      • genotip 00
      MAJČIN GENOTIP
      • A alel kodira produkciju (alfa-3-N acetilgalaktozaminil) transferazu koja prenosi N acetil galaktozamin na prekursornu H supstancu,
      • B alel kodira produkciju alfa-3-D galaktozil tranferaze koja prenosi D-galaktozu na H supstancu,
      • AB alel kodira obje transferaze- osoba AB ima 600 000 A antigena i 720 000 B antigena,
      • O alel ne producira tranferazu- osoba O ima najveću koncentraciju H antigena.
    • KRVNA GRUPA O + poz. O – neg. A + poz. A – neg. B – neg. B + poz. AB + poz. AB – neg. AGLUTINACIJA – ABO, Rh NA PLOČICI LEGENDA AGLUTINACIJA ODSUSTVO AGLUTINACIJE
      • Samo u ABO sustavu krvnih grupa u serumu se uvijek nalaze prirodna protutijela (IgM klase) na antigen koji nedostaje na površini eritrocita. 
      • Produkcija ABO protutijela počinje po porodu, ali se mogu dokazati s 3-6 mjeseci života (najveća produkcija je s 5-10 godina života, a kasnije s životnom dobi opada titar protutijela) . Zbog toga se krvna grupa novorođenčeta određuje hemotestom (dokazuju se antigeni na eritrocitima) .
      • Protutijela su pretežito IgM klase (hladno reaktivna, vežu komplement, ne prelaze placentu), ali mogu biti IgG i IgA klase i mješavina sve tri imunoglobulinske klase.
      • Osoba koja je eksponirana stranom eritrocitnom antigenu transfuzijom ili trudnoćom stvara imunu formu anti A i/ili anti B koja su pretežito IgG klase.
    • Odnos veličine velikih kompletnih antitijela (pentamera) i nekompletnih antitijela (monomera). Temperaturni raspon na kojima antitijela reagiraju. Kompletno antitijelo IgM klase (pentamer) Nekompletno antitijelo IgG klase (monomer) Topli i hladni aglutinini Topla antitijela (pretežno IgG) Hladna antitijela (pretežno IgM)
    • Samo vezanje kompletnih, IgM antitijela uzrokuje aglutinaciju eritrocita. Nekompletna, IgG antitijela, iako se vežu na eritrocite ne mogu sama premostiti udaljenost između eritrocita, nego za to trebaju “pojačivače”. “ Pojačivači” su: antiglobulinski reagens, enzimi, otopina niske jonske jakosti (LISS), makromolekule (22 % goveđi albumin) i sl.
    • DODAVANJE LISS-a = = OTEŽANO VEZANJE ANTITIJELA ZETA POTENCIJAL LAKŠE VEZANJE ANTITIJELA
      • AHG
      • Antihumani serum sadrži antitijela na humani globulin i/ili komponente komplementa,
      • Koristi se za izvođenje antihumanog globulinskog testa,
      • Serum može biti polispecifičan (anti-IgG i antikomplement) ili
      • monospecifičan (anti-IgG ili antikomplement).
      • Protutijela ABO sustava krvnih grupa uzrokuju :
      • A kutnu hemolitičku transfuzijsku reakciju (odmah tijekom transfuzije ili unuta r 24h) mehanizmom pretežito intravaskularne hemolize (vezanje antigen-antitijelo na površini eritrocita, aktivacija sustava komplementa do MAC kompleksa, hemoliza, oslobađanje eritrocitne strome, hemoglobina i intracelularnih enzima u cirkulaciju).
      ODGOĐENA REAKCIJA TRENUTNA REAKCIJA Većinom ekstravaskularna Hemoliza (npr. Jk a /Jk b ) Intravaskularna / ekstravaskularna hemoliza (npr. Anti A, anti B) TRANSFUZIJSKE REAKCIJE
      • Klinički se prezentira:
        • Zatajenjem bubrežne funkcije (skleroza glomerula, tubularna nekroza),
        • Zatajenjem jetrene funkcije (nekroza hepatocita),
        • Diseminiranom intravaskularnom koagulacijom (DIK-om),
        • Za vrijeme aktivacije komplementa oslobađaju se anafilatoksini C3a i C5a s proinflamantormom djelatnošću- faza sis t emskog odgovora- odgovorna za sistemske učinke akutne hemolitičke transfuzijske reakcije (HTR).
      TRANSFUZIJSKA REAKCIJA
      • CIRKULATORNI KOLAPS
      • DIK
      • BUBREŽNA INSUFICIJENCIJA
      • ABO hemolitička bolest novorođenčeta:
      • P osljedica je i n kopatibilnosti u ABO sustavu krvnih grupa majke i fetusa,
      • M ajčina ABO protutijela koja su IgG klase prolaze placentu i vežu se na inkopatibilne antigene na fetalnim eritrocitima,
      • M ože nastati u svakoj (i prvoj) trudnoći,
      • N ajčešće je majka krvne grupe O s potentnim IgG anti A,B,
      • H emoliza je blaga (žutica, hiperbilirubinemija 12-48 h nakon poroda) - antigeni fetusa nisu razvijeni do 1. godine života,
      • Liječenje - najčešće fototerapija, rijetke eksangvinotransfuzije.
      IMUNI anti A / IMUNI anti B Pupčana vrpca Fetus krvne grupe A Majka krvne grupe O
      • ABO podgrupe
      • 80% osoba grupe A su A1 podgrupe, a 20% su A2 ili slabije podgrupe,
      • K vantitativne razlike : A1 potentni gen koji pretvara gotovo svu prekursornu supstancu u A antigena mjesta (osoba koja naslijedi A1 gen ima 810 000 do 1 170 000 A1 antigena, a A2 240 000 do 290 000 A2 antigena na eritrocitu),
      • K valitativne razlike : 1-8% osoba A2 producira anti A1, a 25% A2B producira anti A1 (imunodominantni šećer je isti ali postoje ipak razlike).
      Frekvencija antigena podgrupe A A 1 eritrociti 800 000 – 900 000 A 2 eritrociti 160 000 – 440 000 A 3 eritrociti 35 000 – 100 000 A x eritrociti 14 000 – 10 300 A m eritrociti 200 – 1 090
    • Rh sustav krvnih grupa
      • Najkompleksniji sustav koji sadrži oko 50 različitih antigenih specifičnosti,
      • Rh antigeni su transmembranski polipeptidi i dio su eritrocitne membrane,
      • Genetika : Ficher - Race terminologija - 3 seta alela - D gen, C/c gen, E/e gen produciraju antigene na membrani eritrocita,
      • Rh geni nasljeđuju se kao Rh kompleks , tj . kao 2 haplotipa
      • (jedan od oca, jedan od majke ) ,
      • Rh geni su kodominantni- svaki gen dovodi do ekspresije antigena na membrani eritrocita,
      • Kombinacija majčinog i očevog haplotipa određuje genotip (pr. DcE/dce),
      • Fenotip Rh - prisustvo D, C, c, E, e antigena na eritrocitu (određuju se serološkom reakcijom s protutijelima),
      • Važno je zapamtiti da d antigen predstavlja odsustvo D antigena.
      • Varijacije D antigena:
      • Slabi D:
      • - izraz za eritrocitni fenotip koji ima promijenjenu strukturu D antigena ili na membrani ima manji broj antigena,
      • - genetski slabi D- manji broj antigenih mjesta,
      • - mozaični ili parcijalni D- antigena ekspresija je slabija (1 ili više dijelova antigenih epitopa nedostaje),
      • Doza za transfuziju se smatra RhD pozitivnom: D ili slabi D test pozitivan,
      • Doza za transfuziju se smatra RhD negativnom: D ili slabi D test negativan.
      Normalni D antigen Slabi D antigen D varijanta Epitop: normalan normalan mutacija Frekvencija Antigena: normalna smanjena normalna ili smanjena Opis: EPITOP ANTIGEN
      • Osoba koja je Rh D mozaik može u slučaju primjene R h D pozitivne krvi razviti anti D koji može uzrokovati hemolitičku transfuzijsku reakciju. U tom slučaju za transfuziju treba dati Rh D negativni pripravak,
      • Zbog toga davatelji koji su slab i D pozitivni - proglašeni R h D pozitivni (kao primatelji su negativni),
      • Trudnice koje su Rh D negativne i slabi D negativne- kandidati za Rh imunoglobulin (Rhogam).
      • Rh antitijela :
      • IgG (IgG1, IgG2, IgG3, IgG4 subklase) klase, reaktivna na 37 o Cili u AHG testu,
      • N astaju nakon imunizacije tranfuzijom ili trudnoćom (120 dana od primarne imunizacije, 2-7 dana od sekundarne imunizacije),
      • N e aktiviraju komplement (Rh antigeni nisu smješteni blizu jedan drugoga),
      • P rolaze placentu - HBN (Rh antigeni dobro razvijeni po porodu),
      • Rh antigeni su jaki imunogeni, a D antigen je najpotentniji (1ml Rh D pozitivne krvi može stimulirati produkciju anti D protutijela u Rh negativne osobe),
      • 15-30% Rh D negativnih osoba koje prima Rh D pozitivnu krv razvije anti D - zato djevojčice i žene u reproduktivnoj dobi ne bi trebale dobiti Rh D pozitivnu dozu koncentrata eritrocita (KE),
      • Po imunogeničnosti slijede - c, E, C, e antigen.
    • Protutijela Rh sustava krvnih grupa uzrokuju: O dgođenu hemolitičk u transfuzijsk u reakcij u (najčešće 2-21 dan nakon transfuzije), uzrokovana bilo primarnom ili sekundarnom imunizacijom, uzrok je ekstravaskularne destrukcije obloženih eritrocita putem retikuloendotelnog sustava (RES) jetre i slezene (makrofagi slezene nose receptore za Fc fragment IgG , a makrofagi jetre i zaC3b komponentu komplementa). ERITROCITI ANTITIJELA Fc receptori (IgG3 >IgG1) Liza eritrocita u slezeni ERITROCITI ANTITIJELA Aktivacija komplementa (C3b i C3d receptora) s lizom eritrocita u jetri
      • Rh hemolitička bolest novorođenčeta i fetusa
      • U prvoj trudnoći (transplacentarna hemoragija, amniocenteza, kordocenteza, porod) , majka se imunizira na Rh antigen fetusa,
      • HBN nastaje u drugoj i svakoj idućoj trudnoći ako fetalne stanice nose Rh antigen naslijeđen od oca,
      • H emoliza je ovisna o titru i specifičnosti protutijela, i broju antigenih mjesta na fetalnim eritrocitima,
      • I zražena anemija po porodu, hiperbilirubinemija (koštana srž proizvodi nezrele eritroblaste u cirkulaciju), hepatosplenomegalija,
      • T eška anemija s hipoproteinemijom (radi nezrelosti jetre) uzrokuje zatajenje srčanog mišića s generaliziranim edemima, ascitesom- hydrops fetalis (može se razviti s 18-20 tj. gestacije),
      • E ritrocitna destrukcija se nastavlja nakon rođenja - do 25. dana od poroda,
      • R adi nezrelosti jetre, indirektni bilirubin je toksičan - oštećenje mozga,
      • Liječenje - fototerapija, eksangvinotransfuzija, intrauterine transfuzije.
      MAJKA: Rh D - FETUS: Rh D + Anti D antitijela
      • U pravilu bolesnika treba transfundirati krvnim pripravkom AB 0 i Rh D istovjetne krvne grupe ,
      • U nedostaku krvnog pripravka istovjetne grupe mo ž e se primjeniti pripravak podudarne krvne grupe prema Ottenbergovom pravilu koji ka ž e da mora postojati podudarnost izme đ u eritrocitnih protutijela u cirkulaciji primatelja i eritrocitnih antigena u davatelja .
      1 RhD negativna osoba mo ž e primiti pripravak eritrocita od RhD pozitivnog davatelja samo u slu č aju kada na raspolaganju nema pripravka bolesnikove grupe , a nedavanje transfuzije bi ž ivotno ugrozilo bolesnika ; 2 RhD negativna osoba može primiti pripravak plazme od RhD pozitivnog davatelja; RhD pozitivna osoba može primiti pripravak plazme od RhD negativnog davatelja. Isto se odnosi i za pripravak krioprecipitat; 3 Ako se RhD pozitivni trombociti transfundiraju RhD negativnoj ženi u dobi <50 godina i osobama mlađim od 16 godina treba za prevenciju RhD imunizacije dati RhD imunoglobulin . Krv na grupa bolesnika Eritrocitni pripravak 1 Plazma 2 Trombociti 3 Krioprecipitat 2 0 poz 0 poz, 0 neg Sve grupe Sve Grupe Kod djece u smanjenom volumenu Sve grupe 0 neg 0 neg A poz A poz, A neg, 0 poz, 0 neg A, AB A neg A neg, 0 neg B poz B poz, B neg, 0 poz, 0 neg B, AB B neg B neg, 0 neg AB poz Sve AB0 RhD grupe AB AB neg AB neg, A neg, B neg, 0 neg
    •  
    •  
      • Prijetransfuzijsko ispitivanje ne mo ž e:
      • sprije č iti imunizaciju bolesnika s ostalim eritrocitnim antigenima ,
      • predvidjeti skra ć eni ž ivot transfundiranih eritrocita zbog neimunolo š kih uzroka ,
      • sprije č iti prijenos krvlju prenosivih zaraznih bolesti i ostale reakcije uzrokovane
      • metabolitima krvnog pripravka ili administrativnom gre š kom .
      • Cilj prijetransfuzijskog ispitivanja :
      • sprije č iti hemoliti č nu transfuzijsku reakciju uzrokovanu antieritrocitnim protutijelima koji se naj č e šć e nalaze u krvi primatelja , a rje đ e u krvi davatelja .
      • Prijetransfuzijsko ispitivanje uklju č uje :
      • odre đ ivanje bolesnikove AB 0 i RhD krvne grupe ,
      • ispitivanje klini č ki zna č ajnih eritrocitnih protutijela
      • ( indirektni antiglobulinski test , IAT ),
      • kri ž nu probu .
      • P rijetransfuzijsko ispitivanje treba provesti za sve krvne pripravke koje sadr ž e vi š e od 5 mL eritrocita , odnosno koje sadr ž e okom vidljive koli č ine eritrocita .
    • Transfuzija - klinička primjena
      • Zbog jednostavnosti primjene transfuziju krvi smatra se jednostavnim postupkom, dok je u biološkom smislu to jedan od najsloženijih medicinskih zahvata.
      • Obzirom na funkciju i sastav krvi, transfuziju krvi ili krvnih pripravaka treba shvatiti kao transplantaciju tkiva (“transplantacija u malom”), a ne kao nadomjesnu terapiju.
      • Upravo zbog svojega sastava (sve su stanice pod genetskom kontrolom, te zbog mogućnosti prijenosa zaraznih bolesti) krv je zasigurno jedan od opasnijih lijekova u primjeni.
    • Zašto izbjegavati transfuziju krvi? Rizik infekcije Postransfuzijske komplikacije Administrativne greške Kasne i munološke reakcije Religijski razlozi Ostali razlozi…
    • Rizik infekcije Virusi (HBV, HBC, CMV, HIV, HTLV, i dr.) Bakterije ( Treponema pallidum , S. epidermidis, Salmonella spp, Yersinia enterocolica, i dr.) Paraziti (Plasmodium spp, Trypanosoma cruzi, i dr.) Prioni (uzročnik Creutzfeld-Jakobove bolesti) Postransfuzijske komplikacije RANE REAKCIJE ( imunološki učinak – hemoliza sa simptomima, febrilna nehemolitčka reakcija, anafilaksija, utrikarija, nekardiogeni plućni edem); neimunološki učinak – vrućica, kongestivno zatajenje srca, hemoliza Kasne i munološke reakcije KASNE REAKCIJE ( imunološki učinak – hemoliza, reakcija primatelja protiv davatelja ( engl. Graft versus host disease – GVHD), poslijetransfuzijska purpura, aloimunizacija) neimunološki učinak – preopterećenje željezom, infekcije Religijski razlozi Administrativne greške Ostali razlozi… Zajednica Jehovinih svjedoka – odbija primiti krv Npr. negativan uticaj medija (novinski članci, TV...) Najčešće su, a obično dovode do niza propusta, koji udruženi s ostalim čimbenicima mogu završiti kobno po bolesnika
        • Transfuzija krvi mo ž e uzrokovati akutnu ili odgo đ enu komplikaciju .
        • Transfuzijsko liječenje mora za bolesnika biti veća korist od
        • potencijalnog rizika.
    • ULOGA MEDICINSKE SESTRE U TRANSFUZIJSKOM LIJEČENJU Medicinska sestra LIJEČNIK POMOĆNO OSOBLJE HEMATOLOŠKI LABORATORIJ TRANSFUZIJSKA SLUŽBA BOLESNIK
    • 1 2 3 EDUKACIJA BOLESNIKA
      • Procijeniti moguće nuspojave i rizike transfuzijskog liječenja,
      • Razmisliti o alternativnom transfuzijskom liječenju,
      • Uključiti bolesnika u odluku o transfuzijskom liječenju,
      • Pisani pristanak bolesnika o transfuzijskom liječenju.
      • AKTIVNA identifikacija bolesnika,
      • Identifikacijska narukvica bolesnika.
      • OBILJEŽAVANJE UZORKA
      • Mjesto uz bolesnika,
      • Vrijeme neposredno prije vađenja,
      • (prezime i ime bolesnika, datum vađenja,
      • paraf osobe koja je vadila uzorak, upisna
      • Naljepnica bolesnika),
      • Prateća dokumentacija.
      IDENTIFIKACIJA BOLESNIKA UZORAK BOLESNIKA
    • 4 5
      • ABO i Rh,
      • IAT,
      • KRIŽNA PROBA,
      • Ostala imunohematološka
      • ispitivanja.
      • DVA DJELATNIKA
      • Identifikacija dokumentacije i doze,
      • Redoslijed transfundiranja,
      • Aktivna identifikacija bolesnika,
      • Eventualno premedikacija,
      • Sistem za davanje s filterom,
      • Vitalni znaci neposredno prije primjene,
      • Biološka proba,
      • Vitalni znaci nakon 15 min. primjene i tijekom transfundiranja.
      • NE DODAVATI LIJEKOVE ILI OTOPINE U PRIPRAVAK
      • (osim 0,9% NaCl).
      TESTIRANJE BOLESNIKA PRIMJENA PRIPRAVKA
    • 6
      • Brzina transfundiranja,
      • Svakih ½ sata mjeriti vitalne znake,
      • Transfundirati jednu dozu unutar 4 sata,
      • Kontinuirani nadzor bolesnika,
      • Vođenje sestrinske dokumentacije,
      • Zbrinjavanje opasnog otpada i primijenjene doze,
      • Kontrola vitalnih znakova 2 sata poslije transfundiranja.
      TABLICA BRZINE TRANFUNDIRANJA PREDVIĐENA KOLIČINA TRANSFUNDIRANOG PRIPRAVKA U ODREĐENOM VREMENU TRANSFUNDIRANJA SAMO PRVIH 15 MIN. 50kapi/min.=3,3ml/min POLAGANA TRANSFUZIJA 60kapi/min.=4ml/min 120ml 240ml 360ml 480ml UMJERENO BRZA TRANSFUZIJA 65kapi/min.=4,3ml/min 129ml 258ml 387ml 516ml 70kapi/min.=4,3ml/min 138ml 276ml 414ml 552ml BRZA TRANSFUZIJA 75kapi/min.=5ml/min 150ml 300ml 450ml 600ml 80kapi/min.=5,3ml/min 159ml 318ml 477ml 636ml KARDIOPATIJE – transfundirati vrlo sporo do 4 sata doza ~300ml. NADZOR BOLESNIKA
    • SESTRINSKA DOKUMENTACIJA
      • Objasniti bolesniku postupak (objašnjenje prilagoditi bolesniku) i
      • omogućiti da pita što želi,
      • Provjeriti identifikaciju krvnog pripravka i bolesnika, provjeriti izgled pripravka
      • (u pripravku ne smiju biti agregati) i datum valjanosti pripravka,
      • U pripravak se ne smiju dodavati otopine s kalcijem ili glukozom , niti drugi lijekovi ,
      • Primjeniti kroz transfuzijski set sa standardnim filterom koji ima mre ž icu s otvorima 170 -260  ,
      • Smjestiti bolesnika u udoban položaj,
      • Bolesnika s poremećajem funkcije srca i pluća postaviti u polusjedeći položaj,
      • Izmjeriti tlak, puls i temperaturu prije transfuzije, 15 minuta nakon, prema potrebi
      • tijekom i nakon transfuzije,
      • Izvesti venepunkciju prema svim načelima asepse,
      • Brzinu transfuzije treba prilagoditi bolesnikovom kliničkom stanju ,
      • T ransfuzija pripravka mora zapo č eti unutar 30 minuta nakon izdavanja iz
      • transfuzijske ustanove , a ako iz bilo kojeg razloga pripravak nije transfundiran
      • bolesniku u tom vremenu obvezatno ga je vratiti u Transfuziju ili pohraniti u
      • hladnjak koji je pod nadzorom transfuzijske slu ž be .
      Profilaktička primjena antipiretika, analgetika, antihistaminika i kortikosteroida neposredno prije transfuzije bolesniku koji u anamnezi nema podatak o transfuzijskoj reakciji nije opravdana. Primjena transfuzije i nadzor bolesnika
    • Neželjene transfuzijske reakcije
      • DEFINICIJA
      • Svaki nepovoljni, neželjeni odgovor organizma primatelja na primijenjenu transfuziju bilo kojeg krvnog pripravka.
      • Nuspojave na transfuziju krvi uključuju reakcije i odsutnost očekivanoga terapijskog odgovora na primjenu transfuzije. Neželjene transfuzijske reakcije mogu biti akutne i odgođene, manifestne i nemanifestne.
      • Akutna transfuzijska reakcija nepovoljan je odgovor organizma primatelja na transfuziju unutar 24h od njezine primjene.
      • Odgođena transfuzijska reakcija nepovoljan je odgovor organizma primatelja na transfuziju. Javlja se nekoliko dana, tjedana, pa i mjeseci nakon primljene transfuzije. Težina transfuzijske reakcije ovisit će o vrsti, količini i brzini primjenjivanoga pripravka, te o općem stanju organizma primatelja.
      • Uzrok transfuzijske reakcije može biti uvjetovan imunološkim mehanizmom i raznim drugim neimunološkim mehanizmima.
      • Preduvjet za hemolizu jaka je reakcija antitijela s odgovarajućim
      • eritrocitnim antigenom.
      • Kod akutne transfuzijske reakcije aloantitijela već su prisutna u krvi primatelja, a
      • njihova razina dovoljno je visoka da bi do reakcije došlo odmah.
      • Akutni hemolitički incident karakterizira cirkulatorni šok,
      • diseminirana intravaskularna koagulacija i/ili bubrežna insuficijencija
      TRANSFUZIJSKA REAKCIJA
      • CIRKULATORNI KOLAPS
      • DIK
      • BUBREŽNA INSUFICIJENCIJA
    • AKUTNE TRANSFUZIJSKE REAKCIJE unutar 24 sata od primjene transfuzije
    • Kada se javi transfuzijska reakcija:
      • ZATVORI SISTEM I PREKINI TRANSFUZIJU!
      • Održavaj sistem prohodnim fiziološkom otopinom NaCl.
      • Prijavi reakciju laboratoriju transfuzije i nadležnom kliničaru.
      • Usporedi podatke bolesnika s podacima na nalazu križne probe i podacima na vrećici pripravka.
      • Liječi simptome po naputku kliničara i prati vitalne znakove.
      • Pošalji pripravak sa sistemom i obavijest o transfuzijskoj reakciji u laboratorij transfuzije.
      • Uzmi uzorke krvi i urina, te ih pošalji u biokemijski laboratorij
      • (CKS, slobodni Hgb, haptoglobin, bilirubin nekonjugirani, LDH)
      • i uzorak krvi u transfuziju za imunohematološku obradu.
      • Dokumentiraj detaljno o reakciji na obrascu za prijavu transfuzijskih reakcija i u dokumentaciju bolesnika.
      1 2 3 4 5 6 7 8
      • Većina pogubnih imunoloških komplikacija poslije primjene eritrocitnog pripravka,
      • Obično uzrokuje : pogrješka u predtransfuzijskom ispitivanju, pogrješna primjena krvnog pripravka…,
      • Visok rizik mrtnosti,
      • Uzrok smrtnosti : bubrežni zastoj , DI K,
      • Mortalit et : 1 na 100,000 transfuzija na godišnje.
      KLINIČKE MANIFESTACIJE -Iznenadna zimica, -Povećanje temperature za 1 o C do 2 o C , -Glavobolja, -Uplašenost, -Bol u mišićima, - Hemoglobinuri j a , -Bol u slabinskim ložama, - Tah i p noj a , - Tah ik ardi j a , - H i poten zija, - Vas k ular ni kolaps, -krvarenje ( npr . na mjestu kirurškog reza ili u operativnom polju), -Akutni renalni zastoj, - Hemoglobinemi j a , - DI K, - DI K s krvarenjem, -Š ok , -Srčani zastoj, -SMRT.
      • UZROK
      • Transfuzija nepodudarnog eritrocitnog pripravka,
      • Obično ABO nepodudarnost,
      • Antitijela iz bolesnikove plazme reagiraju s eritrocitima
      • davatelja uzrokujući njihovu destrukciju i
      • intravaskularnu hemolizu,
      • Antitijela potiču aktivaciju komplementa koja
      • uzrokuje intravaskularnu lizu eritrocita .
      • POSTUPAK LIJEČENJA – PREMA NAPUTKU LIJEČNIKA
      • Liječi šok!
      • Uzmi uzorke krvi za testiranje (lab. i transf.),
      • Pošalji uzorak urina u laboratorij,
      • Održavaj krvni tlak intravenskim koloidnim otopinama,
      • Primjeni diuretik radi održavanja diureze,
      • Mjeri izlučene količine urina / sat,
      • (Dijaliza je potrebna ako dođe do zatajenja funkcije bubrega).
      PREVENCIJA Pažljivo uspoređivanje svih pisanih podataka počevši sa uzimanjem uzorka za križnu probu do trenutka uključivanja pripravka koji se transfundira. Strogo pridržavanje svih pravila i postupaka vezanih uz primjenu krvi – bez skraćivanja ili preskakanja postupaka !!! Akutna hemolitička reakcija
      • KLINIČKE MANIFESTACIJE
      • Iznenadna zimica,
      • Povećanje temperature za 1 o C do 2 o C ,
      • Glavobolja,
      • Uplašenost,
      • Bol u mišićima.
      UZROK Bolesnikov imunološki odgovor na davateljeve leukocite , trombocite ili proteine plazme.
      • POSTUPAK LIJEČENJA
      • Dati antipiretike,
      • Ne davati aspirin trombocitopeničnim bolesnicima,
      • NE NASTAVITI TRANSFUZIJU!!!
      PREVENCIJA Moguća primjena KE i koncentrata trombocita (KT) sa smanjenim brojem leukocita. Febrilna, nehemolitička reakcija (najčešća)
      • KLINIČKE MANIFESTACIJE
      • Strah,
      • Napetost,
      • Crvenilo lica,
      • Svrbež kože,
      • Urtikarija.
      UZROK Preosjetljivost na strane proteine plazme. POSTUPAK LIJEČENJA Antihistaminici Ako su simptomi blagi i prolazne naravi transfuzija se može polako nastaviti. Ne nastavljaj transfuziju ako se javi temperatura ili se razviju simptomi na plućima. P REVENCIJA Profilaktička primjena antihistaminika. Alergijska reakcija
      • KLINIČKE MANIFESTACIJE
      • Simptomi se vrlo naglo i brzo razvijaju!
      • Strah,
      • Napetost,
      • Urtikarija,
      • Zviždanje u prsima,
      • Dispnea,
      • Progresija ka cijanozi,
      • Edem pluća i laringsa,
      • Šok,
      • Moguće zatajenje rada srca.
      UZROK Infuzija IgA proteina IgA deficijentnim bolesnicima koji su razvili anti IgA antitijela. POSTUPAK LIJEČENJA oživljavanje (umjetno disanje i masaža srca) adrenalin (0,4 ml 1:1000 otopine S.C. ili 0,1 ml 1:1000 otopine razrijeđene do 10 ml sa fiziološkom otopinom I.V.) NE NASTAVITI TRANSFUZIJU!!! PREVENCIJA Moguća primjena KE i KT sa smanjenim brojem leukocita. Anafilaktička reakcija
    • eng. Transfusion Related Acute Lung Injury - transfuzijom izazvana akutna ozljeda pluća = nekardiološki plućni edem.
      • KLINIČKE MANIFESTACIJE
      • Teška dispneja,
      • Hipotenzija,
      • Temperatura,
      • Obostrani plućni edem.
      • UZROK
      • Imunološki,
      • Neimunološki,
      • Razvijanje upalnog procesa na plućima s povećanom vaskularnom permeabilnošću koja oštećuje pluća.
      • POSTUPAK LIJEČENJA
      • Primjena steroida,
      • Agresivna ventilacijska podrška,
      • Hemodinamska podrška.
      • PREVENCIJA
      • Transfuzija krvnih pripravaka u kojima je potpuno uklonjena plazma,
      • Primjena plazme od muških davatelja.
      TRALI
      • KLINIČKE MANIFESTACIJE
      • Kašalj,
      • Dispneja,
      • Kongestija pluća,
      • Glavobolja,
      • Hipertenzija,
      • Tahikardija,
      • Nabrekle vene vrata.
      UZROK Cirkulacija primatelja ne može se prilagoditi velikom volumenu transfundiranom u kratkom vremenskom periodu. Neki od rizika mogu biti : kongestivni srčani zastoj , bubrežno zatajenje , ciroza jetre , normovolemična anemija.
      • POSTUPAK LIJEČENJA
      • Uspravi bolesnika u sjedeći položaj, noge vise s kreveta,
      • Diuretici,
      • Kisik,
      • Morfij,
      • Može se javiti potreba za venepunkcijom.
      P REVENCIJA Podesi transfundirani volumen i brzinu transfundiranja prema kliničkom statusu i bolesnikovoj tjelesnoj težini. Opterećenje volumenom
      • KLINIČKE MANIFESTACIJE
      • Brza pojava tresavice,
      • Visoke temperature,
      • Povraćanja,
      • Proljev,
      • Znatan pad krvnog tlaka,
      • Šok.
      UZROK Transfuzija bakterijski kontaminiranih krvnih pripravaka. Najčešće se javlja kod primjene pripravaka koncentrata trombocita koji se čuvaju na sobnoj temperaturi. POSTUPAK LIJEČENJA Uzmi uzorak bolesnikove krvi i uzorak krvi doze za bakteriološko ispitivanje i pošalji ostatak krvi iz doze u dežurni laboratorij transfuzije, Liječenje septikemije kako je određeno – antibiotici, Liječenje šoka i.v. otopinama, održavanje tlaka. PREVENCIJA Sakupljanje krvi, proizvodnju pripravaka, njihovo skladištenje i transfundiranje treba provoditi po standardima transfuzijske djelatnosti. Pripravak transfundirati unutar 4 sata od uključivanja transfuzije. Sepsa
    • TRANSFUZIJSKE REAKCIJE – ZAPAMTI!
      • Klinička slika nije uvijek specifična,
      • Nije moguće izvesti sve pojedinačne testove da
      • bi se izbjegao sav mogući rizik,
      • Transfuzija je nepovratni proces – uvijek
      • procjena rizika i koristi,
      • Budi pripravan ! – transfuzijske reakcije mogu se
      • dogoditi bili kada i u bilo koje vrijeme !!
      • NE POSTOJI 100% SIGURNA TRANSFUZIJA!
    • Davatelji krvi plazme i stanica Transfuzijska medicina ovisi i počinje s dobrovoljnim davateljima krvi.
      • Krv i krvni pripravci predstavljaju strateško i nezamjenjivo
      • nacionalno bogatstvo svake zemlje,
      • Prodavanje krvi – moralno neprihvatljiv čin,
      • Plaćeni dobrovoljni davatelji krvi (DDK) 6 – 10 puta veći rizik prijenosa zaraznih bolesti.
      Davatelji krvi Humanost Plemenitost Dobrovoljnost Altruizam Anonimnost Solidarnost Besplatnost
    • Davatelji krvi homologne transfuzije autologne transfuzije (preoperativna, intraoperativna) davatelje komponenti krvi – aferezom (plazma, leukociti, trombociti) rodbinsko davateljstvo
    • ZDRAVE OSOBE Puls 50 do 110 otkucaja/min. RR/ sistolički 90 do 180 mm Hg, dijastolički 50 do 110 mm Hg Tjelesna temperatura do 37°C Tjelesna težina: iznad 55 kg, proporcionalna visini Dob: od 18 do 65 godina Hemoglobin muškarci 135 g/L, žene 125 g/L. Žene – 3 puta godišnje Muškarci – 4 puta godišnje
    • Krvni pripravci Krvni pripravak je lijek prire đ en iz ljudske krvi . Biolo š ko podrijetlo č ini krvne pripravke specifi č nim me đ u svi m lijeko vima.
        • Jednim davanjem krvi se od davatelja dobije jedna doza pune krvi iz koje se fizikalnim postupcima proizvode razli č iti krvni pripravci .
        • Stanični pripravci: eritrocitni , trombocitni , leukocitni i granulocitni
        • Pripravci plazme:
        • svježe smrznuta plazma , granulociti i krioprecipitat
        • Modifikacijom pripravaka dobivaju se : oprani , ozra č eni , sa smanjenim brojem leukocita ( filtrirani ) i pripravci u smanjenom volumenu .
        • K rv svakog davatelja se ispituje na biljege krvlju prenosive bolesti ( HBsAg, anti HIV 1/2 , anti HCV, HCV Ag i anti TP ), prisutnost iregularnih antieritrocitnih protutijela i odre đ uje se ABO i RhD krvna grupa .
        • Plazma je primarno ishodišni materijal za proizvodnju derivata plazme: koncentrati faktora zgru š avanja , imunoglobulini , albumin i
        • ostali proteini plazme .
        • Krvni se pripravak prire đ uje samo iz krvi dobrovoljnih davatelja !
        • Svaki davatelj iz krvi kojeg je prire đ en krvni pripravak pro š ao je lije č ni č ki pregled , uklju č uju ć i anamnezu i fizikalni pregled .
        • Tijekom uzimanja dav a teljeve krvi , priprave krvnog pripravka i njegovog č uvanja do klini č ke primjene nastaju odre đ ene morfolo š ke i biokemijske promjene koje mogu imati klini č ko zna č enje bitno za lije č enje bolesnika .
        • Krvni pripravci nisu registrirani. Njihova obilježja, pripravu i način primjene određuje Pravilnik o krvi i krvnim sastojcima koji propisuje Ministarstvo zdravstva.
    • KONZERVANSI ZA KRV
      • PUNA KRV
      • ACD - Acid Citrate Dextrose (rok trajanja 21 dan)
      • CPD - Citrate phosphate Dextrose solution (rok trajanja 28 dana)
      • CPD-A1 - Citrate phosphate dextrose adenine (rok trajanja 35 dana)
      • ERITROCITI
      • CPD - SAG (Saline, adenine, glucose)
      • CPD - SAGMAN (Saline, adenine, glucose, mannitol)
      • CPD - ADSOL (Adenine, saline, glucose, mannitol)
      • ULOGA KONZERVANSA
      • Očuvanje vijabilnosti funkcije eritrocita,
      • Sprečavanje zgrušavanja uzete krvi,
      • Smanjenje bakterijske proliferacije.
    • MEHANIZAM DJELOVANJA KONZERVANSA
      • Citrat (Calcium chelator)
      • Sprečavanje zgrušavanja krvi
      • Usporavanje glikolize
      • Dekstroza
      • Poboljšava vijabilnost eritrocita
      • Daje energiju za ATP sintezu
      • Usporava brzinu hidrolize fosfora
      • Citrična kiselina
      • Sprječava karamelizaciju glukoze tijekom autoklaviranja
      • Zajedno sa citratom omogućava optimalan pH za eritrocite
      1 molekula glukoze 4 mola ATP ANAEROBNA GLIKOLIZA 2 mola 1 mol ATP ADP = 8 – 9 cal. HIDROLIZA 2 mola energija dovoljna da stanica izbaci 3 Na + i da uvuče u sebe 2 K -
    • PROIZVODNJA KRVNIH PRIPRAVAKA TOP & BOTTOM vrećica za uzimanje krvi TOP BOTTOM
      • IZ 450 mL PUNE KRV
      • Proizvodnja eritrocita, trombocita i plazme,
      • Kvalitetno uzimanje krvi (ubod, duljina punkcije, mućkanje, količina),
      • Volumen 450 mL + 100 mL SAGM,
      • Najmanje 2 sata stajanja do početka centrifugiranja doze pune krvi zbog funkcija leukocita u dozi pune krvi – fagocitoza bakterija,
      • Rok razdvajanja na komponente,
      • Kvalitetno čuvanje prije proizvodnje (trombociti na sobnoj temperaturu i zamrzavanje SSP na -30 o C u roku 6 sati od vađenja).
      CENTRIFUGIRANJE
    • RAZDVAJANJE PRIPRAVAKA
      • Eritrociti,
      • Granični sloj između stanica i plazme (veliki postotak leukocita i trombocita, eng . Buffy Coat - BC),
      • Plazma.
      ERITROCITI Indikacije –ISKLJUČIVO povećanje kapaciteta prijenosa O 2. MODIFIKACIJE: Smanjivanje broja leukocita (SBL) - bolja funkcionalnost i vijabilnost eritrocita (ostatni leukociti troše kisik i hranjive tvari), te zbog preveniranja febrilnih reakcija. Ozračivanje – ozračivanje se vrši radioaktivnim izvorom ili rendgenskim zrakama, a koristi se u prevenciji GVHD i kod imunosuprimiranih bolesnika.
    • PROIZVODNJA POOL-a TROMBOCITA Četiri BC i jedna plazma serijski se spajaju na sterilnom zavarivaču. Plazmom se ispire sadržaj vrećica sa BC. Sterilno spajanje filtera za leukocite. Nakon centrifugiranja uređaj automatski istiskuje supernatantnu plazmu bogatu trombocitima kroz filter. Indikacije: nadoknada trombocita – ovisno o stupnju trombocitopenije i tjelesnoj težini. Prema potrebi doza se može dijeliti na manje doze (djeca) i/ili ako postoji indikacija ozračiti.
    • SVJEŽE SMRZNUTA PLAZMA
      • Volumen ≈ 250 mL,
      • Sadrži sve plazmatske čimbenike zgrušavanja.
      • Čuvanje
      • Smrznuta na T o nižoj od - 30 0 C (nadzirani uvjeti) do 6 mjeseci,
      • Nakon otapanja 12 sati na + 4 0 C.
      • Indikacije
      • Nadoknada svih čimbenika zgrušavanja,
      • Plazmafereza kod trombotične trombocitopenične purpure (TTP).
      • Plazma je primarno ishodišni materijal za proizvodnju derivata plazme:
      • koncentrati čimbenika zgru š avanja ,
      • imunoglobulini ,
      • albumin i
      • ostali proteini plazme .
      Prilikom proizvodnja ovih pripravaka može se provesti inaktivacija virusa što sprječava prijenos bolesti prenosivih krvlju. Rok čuvanja pripravaka je na 2 do 8 o C od 2 do 5 godina.
    • OZNAČAVANJE PRIPRAVAKA
      • Svaki pripravak mora na naljepnici sadržavati slijedeće podatke:
      • Naziv pripravka,
      • Broj pripravka,
      • Krvna grupa pripravka,
      • Približan volumen,
      • Datum prozvodnje,
      • Rok uporabe,
      • Porijeklo pripravka (dobrovoljni davatelj),
      • Bolesti prenosive krvlju na koje je pripravak testiran,
      • Upozorenje da je prijenos bolesti moguć unatoč zakonski obaveznom testiranju,
      • Temperaturu na kojoj se pripravak čuva,
      • Način primjene (kroz sitem za davanje transfuzije s filterom),
      • Naziv ustanove koja je pripravak proizvela.
    • PREDNOSTI PROIZVODNJE ODVAJANJEM BUFFY COAT-a
      • Unaprijeđen način proizvodnje!
      • Uklanjanje velikog broja leukocita
      • Uklanja se velik broj leukocita što smanjuje broj febrilnih transfuzijskih reakcija
      • i doprinosi kvaliteti u smislu vijabilnosti preostalih stanica koje čine aktivnu
      • tvar pripravka (eritrociti ili trombociti).
      • Automatizacija proizvodnje
      • Mogućnost korištenja uređaja za automatsko razdvajanje komponenti
      • (ujednačenost, brzina, čistoća pripravaka).
      • Standardizacija pripravaka
      • Smanjuje se neujednačenost proizvodnje uzrokovana ljudskim radom.
    • KONTROLA KVALITETE KRVNIH PRIPRAVAKA
      • ERITROCITI
      • Hgb, Htc, ostatni leukociti i trombociti, sterilnost, volumen.
      • TROMBOCIT I
      • Broj trombocita, ostatni leukociti i eritrociti, sterilnost, volumen.
      • PLAZMA
      • Sadržaj f VIII, ostatni leukociti i eritrociti, sterilnost, volumen.
    • Testiranje se provodi nakon svakog dobrovoljnog davanja krvi, svakoj dozi krvi i regulirana je zakonom. KRVLJU PRENOSIVE BOLESTI OBVEZNI TESTOVI anti-TP anti-HIV-1/2 HBsAg anti-HCV HCV Ag
    • Hepatitis B
      • Prijenos virusa je parenteralan i spolnim putem,
      • Prosječno vrijeme inkubacije je oko 90 dana,
      • 50 % zaraza su simptomatske,
      • 1/500 zaraza je smrtonosna,
      • 6 -10% zaraza prelazi u kronični oblik,
      • rizik od prijenosa virusa transfuzijom je 1/66,000 .
      Virus hepatitisa B spada u DNK viruse, porodicu hepadnaviride. Duga inkubacija (50-160 dana), parenteralni prijenos. Najčešći način prijenosa je inokulacija (injekcije, transfuzije), ali i kontakt s drugim zaraženim predmetima (tetoaža, ranjavanja, ozljede).
      • Zaraza virusom je čeća parenteralnim putem (transfuzija krvi), a rjeđa spolnim putem,
      • 75% zaraza prelazi u kronični oblik,
      • Latentni znakovi bolesti jetre mogu postojati desecima godina,
      • Antitijela u serumu pojavljuju se 54 – 192 dana poslije zaraze,
      • Rizik od zaraze transfuzijom zaražene krvi je 1/103,000 .
      Hepatitis C Hepatitis C virus (HCV) je blisko povezan s flavivirusima i pestivirusima.
      • Hepatitis C virus je RNA virus,
      • Ima visok stupanj mutacija
      • koje dovode do postojanja brojnih varijanti,
      • Postoji jedanaest genotipskih varijanti,
      • U Hrvatskoj prevladavaju genotipovi 1 i 3.
      Zbog ovakve različitosti među hepatitis C virusima, ne postoji cjepivo protiv ove bolesti.
      • Prvo izvješće o transfuzijom prenešenoj zarazi HIV-om zabilježena je 1982.,
      • Prva testiranja krvnih pripravaka započinju 1985.,
      • Put prijenosa je parenteralan i spolni,
      • Karakterizira ga varijabilan period latencije do završnog stadija bolesti,
      • Titar antitijela detektabilan je ~ 45 dana poslije infekcije
      • Glavni simptomi bolesti su nesanica, gubitak tjelesne težine, dijareja, mučnina ...,
      • Rizik za prijenos HIV-a transfuzijom je 1/563,000 .
      HIV HIV pripada porodici Retroviridae u koju spadaju virusi koji posjeduju enzim reverznu transkriptazu. Ovojnica HIV-a vrlo je krhka te se lako oštećuje ako se virus izlozi vanjskom okolišu (izvan stanice). HIV je vrlo osjetljiv na detergente (sapun) i lipidna otapala (alkohol, eter). Završni stadij HIV bolesti je AIDS ( eng . Acquired immune deficiency syndrome) - stanje kada imunološki sustav počinje slabjeti, dovodeći do po život opasnih oportunističkih infekcija).
    • S if ilis Uzročnik sifilisa je bakterija Treponema pallidum, iz porodice spiroheta. T. pallidum je patogena treponema . Treponeme su jako osjetljive na utjecaje vanjske okoline, tako da ih brzo ubija vrućina, hladnoća, dezinficijensi i promjena osmolarnosti u okolini.
      • Sifilis ili lues
      • Prvi obvezni test za DDK (VDRL), 1950g.,
      • Kroničnog je tijeka.
      • Prenosi se spolnim kontaktom, intrauterino i transfuzijama krvi. 
      • Window period ( baziran na serološkom testiranju ):
          • HCV ( 4 – 10 tjedana )
          • HBV (56 d ana )
          • HIV ( 22 d ana – 3 mjeseca )
      • Window period ( baziran NAT testiranjem )
          • HCV (10 d ana )
          • HBV (30 dana)
          • HIV (1 1 d ana )
      Serolo ško NAT testiranje
      • Testiranje virusnih genoma maksimalno smanjuje rizike za prijenos krvlju prenosivih zaraznih bolesti,
      • Triplex testovi (HBV, HCV, HIV).
      eng . nukl eic acid testi ng Za testiranje HBV postoje testovi koji otkrivaju antigen uzročnika, te nije potrebno čekati stvaranje antitijela.
    • ELISA ( engl . enzyme-linked immunosorbent assay ) kombinira specifičnost reakcije antigen-antitijelo i osjetljivost jednostavne enzimske reakcije.
      • temelje se na reakciji antigen-antitijelo, a količina analita određuje se na temelju promjene boje kromogena uz prisutnost enzima.
      • Tri su osnovna tipa:
        • direktni,
        • indirektni i
        • &quot;sendvič&quot; test.
      • Sva tri sustava mogu se temeljiti na kompeticijskoj ili inhibicijskoj tehnici.
      • Prosječno vrijeme serokonverzije za zarazu :
      • HIV- om je 22 dana
      • HBV – om je 46 dana
      • HCV – om je 76 dana
    •  
    • POGRJEŠKE
      • Pogrješka je neizvršenje zamišljene radnje na način:
        • Kako je radnja planirana (pogrješka u izvođenju),
        • Primjena pogrješnog postupka ili plana (pogrješka u planiranju).
      • Pogrješke mogu biti:
        • Manifestne (aktivna) kada nije provedena planirana aktivnost ili je provedena pogrješna aktivnost uslijed neznanja ili pogrješnog planiranja,
        • Latentne – postaju manifestne kada nastane još neki dodatni događaj,
        • Sistemske – latentne pogrješke koje nastaju zbog odstupanja od standarda ili specifikacija u radu ili metode.
      • Pogrješke mogu uzrokovati:
        • Nuspojavu,
        • Štetu,
        • Prolaze bez posljedica.
      • 2/3 POGRJEŠAKA – IZVAN TRANSFUZIJE
      • 1/3 POGRJEŠAKA – TRANSFUZIJA
      • SVAKI KORAK U TRANSFUZIJSKOM LIJEČENJU OMOGUĆAVA POGRJEŠKU KOJA MOŽE IMATI SMRTNI ISHOD ZA BOLESNIKA!
      • ZBOG LJUDSKIH POGRJEŠAKA DOGAĐAJU SE FATALNE POSLJEDICE U PRIMJENI KRVNIH PRIPRAVAKA.
      • GRIJEŠI SE NAJČEŠĆE U IDENTIFIKACIJI BOLESNIKA I OBILJEŽAVANJU UZORAKA, TE U PRIMJENI POGRJEŠNIH PRIPRAVAKA ZBOG NETOČNE IDENTIFIKACIJE BOLESNIKA PRILIKOM PRIMJENE PRIPRAVKA!
      • Preanalitička faza izvan
      • transfuzijske ustanove:
        • Pogrješna identifikacija bolesnika,
        • Netočni i/ili nedostatni podaci na uzorku i uputnici,
        • Pogrješno izvađen uzorak,
        • Nedostatno prikupljeni podaci o bolesniku (anamneza).
      • Preanalitička faza u
      • transfuzijskeoj ustanovi:
        • Pogrješna identifikacija dobrovoljnog davatelja,
        • Neadekvatan odabir dobrovoljnog davatelja,
        • Neadekvatno uzet uzorak za testiranje doze,
        • Neadekvatno izvađena doza krvi,
        • Neadekvatno izvedene ulazne kontrole,
        • Neadekvatno baždarena i testirana oprema.
      • Analitička faza:
        • Maualni rad – neadekvatno izvedeni testovi,
        • Loša kvaliteta testnih reagensa,
        • Neadekvatno izvedeni testovi,
        • Poluautomatski/automatski rad – kvaliteta instrumenta,
        • Loša kvaliteta uzorka za testiranje,
        • Prozor efekt,
        • Lažno negativni rezultati testa.
      • Proizvodna faza :
        • Neadekvatan transport doze krvi,
        • Neadekvatno pripremljen krvni pripravak,
        • Neadekvatno pohranjen krvni pripravak,
        • Neadekvatno označen krvni pripravak,
        • Pogrješka pri puštanju u promet krvnog pripravka.
    • ZAPAMTI!
        • Najčešće pogrješke i nesporazumi događaju se zbog nedostatnoga, lošega i jednosmjernoga
        • prijenosa informacija.
        • Komunikacija osigurava kvalitetan i siguran timski rad,
        • te je stoga neophodno stvoriti uvjete za horizontalnu i
        • vertikalnu komunikaciju.
      • Postanalitička faza:
        • Pogrješke u prepisivanju nalaza,
        • Odabir pogrješnog krvnog pripravka,
        • Izdavanje pogrješnog pripravka,
        • Propust u identifikaciji bolesnika i /ili krvnog pripravka,
        • Nedovoljna edukacija osoblja koja primjenjuje krvni
        • pripravak,
        • Neadekvatan transport krvnog pripravka,
        • Neadekvatno pohranjivanje krvnog pripravka.
      • PREVENCIJA POGRJEŠAKA
      • EDUKACIJA!
      • SUSTAV KVALITETE
      • UNUTRAŠNJA KONTROLA
      • VANJSKA KONTROLA
      • AKREDITACIJA LABORATORIJA
      • UPRAVLJANJE POGRJEŠKAMA
    • DOKUMENTACIJA SUSTAVA KVALITETE MJERLJIVE ODREDNICE KOJE ORGANIZACIJA ŽELI DOSEĆI U ODREĐENOM VREMENSKOM ROKU PISANI DOKUMENT KOJI OBJEDINJUJE SUSTAV KVALITETE PISANI DOKUMETI KOJI POJEDINAČNO OPISUJU PREPOZNATE PROCESE DOKUMENTI KOJI DETALJNO OBJAŠNJAVAJU DIJELOVE JEDNOG PROCESA IZJAVA ORGANIZACIJE VEZANA ZA KVALITETU U ORGANIZACIJI POLITIKA KVALITETE CILJEVI KVALITETE STRATEŠKI I OPERATIVNI PRIRUČNIK KVALITETE POSTUPAK (PROCEDURA) POSTUPAK (PROCEDURA) POSTUPAK (PROCEDURA) POSTUPAK (PROCEDURA) RADNE UPUTE RADNE UPUTE RADNE UPUTE RADNE UPUTE RADNE UPUTE RADNE UPUTE
    • Vrste dokumenata
      • Dokumenti unutarnjeg porijekla
        • Priručnik kvalitete, postupci osiguranja kvalitete, radne upute, specifikacije, planovi, obrasci-zapisi, izvještaji
      • Dokumenti vanjskog porijekla
        • zakoni, propisi, norme, katalozi, upute
    • Radne upute
      • Ključni su dio sustava kvalitete
      • Točno utvrđuju kako se izvodi određeni postupak ili proces
      • Dobro napisana radna uputa omogućuje osobi da standardizirano i kvalitetno izvede proces
      • Zašto dokumentirati?
      • Osiguranje sljedivosti
      • Povećanje sigurnosti
      • Procjena učinkovitosti
      • Medicinsko – pravni razlozi
      • SUSTAV KVALITETE
      • uključuje: organizacijsku strukturu, odgovornosti, procese, postupke i resurse za provođenje upravljanja kvalitetom
      • UPRAVLJANJE KVALITETOM označava koordinirane aktivnosti za upravljanje i kontrolu organizacije u svezi s kvalitetom na svim razinama ovlaštene zdravstvene ustanove
      • OSIGURANJE KVALITETE – odnosi se na sve aktivnosti, od prikupljanja krvi do raspodjele, koje se izvode s ciljem osiguranja kvalitete krvi i krvnih pripravaka koja se zahtijeva za njihovu namjeravanu uporabu
      • KONTROLA KVALITETE – jest dio sustava kvalitete usmjeren na ispunjavanje zahtjeva kvalitete
    • Sustav kvalitete krvi i krvnih pripravaka 1
      • Uključuje upravljanje kvalitetom, osiguranje kvalitete uz trajno poboljšanje
      • Uključuje:
      • Kadrove (brojnost, stručnost, početna i trajna edukacija, redovita procjena
      • Prostor (prilagodba, održavanje)
      • Opremu i materijale (kalibriranje, održavanje, validacija, skladištenje, upute za rad)
    • Sustav kvalitete krvi i krvnih pripravaka 2
      • Dokumentaciju (održavana, redovito pregledana, odobrena)
      • Prikupljanje krvi (identifikacija i procjena davatelja, način uzimanja donacije krvi, transport doze)
      • Laboratorijsko testiranje (validacija postupaka, kvaliteta reagensa, zapisi, vanjski sustav testiranja kvalitete)
      • Prerada (validacija opreme i postupaka, rizici kontaminacije)
    • Sustav kvalitete krvi i krvnih pripravaka 3
      • Označavanje (podaci o identifikaciji, kontrola statusa, sljedivost)
      • Izdavanje (provjera dokumentacije, karantena, ev. povlačenje)
      • Čuvanje i raspodjela (čuvanje, prijevoz, zalihe, raspodjela)
      • Ugovaranje (za poslove koji se obavljaju izvan ustanove)
    • Sustav kvalitete krvi i krvnih pripravaka 4
      • Upravljanje nesukladnostima (izdvajanje i označavanje pripravaka, istraživanje razloga štetnih događaja ili reakcija, povlačenje pripravaka)
      • Upravljanje reklamacijama (zaprimanje, obrada, rješavanje)
      • Upravljanje greškama (identifikacija problema nastanka grešaka – korektivna/preventivna mjera)
    • Sustav kvalitete krvi i krvnih pripravaka 5
      • Samonadzor, procjene i poboljšanja
      • - za sve dijelove rada
      • - potvrda podudarnosti s postavljenim zahtjevima
      • - prijedlozi za poboljšanja
      • = rezultat je pravovremena korektivna ili preventivna aktivnost
    • Literatura:
      • Mancini E.M., Performance Improvement in Transfusion Medicine , Pathology Lab. Med 1999;123:496-502
      • Ratić D., Sigurnost transfuzijskog liječenja , www.hdubl.hr/hr/kongres.htm
      • Ratić D., Edukacija osoblja – osnova sigurnog transfuzijskog liječenja , Liječnički vjesnik 125, Suplement 3, Zagreb 2003.
      • Grgičević D. i sur., Transfuzijska medicina u kliničkoj praksi, Medicinska naklada Zagreb, 2006.
      • Köchli A., Tschopp M . Immunobase teaching software for immunohematology – DiaMed AG 1785 – Cressier/Morat Switzerland
      • Medicinska enciklopedija svezak VI , Leksikografski zavod FNRJ, Zagreb MCMLXII; 221:229
      • Guyton C.A., Medicinska fiziologija , Medicinska knjiga Beograd-Zagreb 1985.
      • Vinay K., Abul K. Abbas, Nelson F. Robbins and Cotron Pathologic basis of disease 7 th edition – Elsavier Saunders inc. Philadelphia, 2005.
      • Roitt I., Brostoff J., Male D., Introduction to the immune system in Immunology 5 th edition, Mosby 1998.
      • Hamilton J., Evasion of Immunity I . , Iowa State University, http://209.85.135.104/search?q=cache:jS7DzHDjaPQJ:www.aber.ac.uk/~mpgwww/Edu/EvasImmu/1EvImm03.ppt+Jo+Hamilton+Vertebrate+and+invertebrate+immune+systems+ppt&hl=hr&gl=hr&ct=clnk&cd=1&client=firefox-a
      • Timms L., Immunology basics , Iowa State University, http://209.85.135.104/search?q=cache:CtNRimUabSQJ:www.anslab.iastate.edu/Class/AnS337/AS%2520337%2520basic%2520Immunology%25201.ppt+Timms+Immunology+basics+ppt&hl=hr&gl=hr&ct=clnk&cd=1&client=firefox-a
      • Janeway CA Jr., Travers P, Walport M, Shlomchik MJ (2001). Immunobiology. , 5th ed., Garland Publishing.
      • Vinay K., Ramzi S. Cotrain, Stanley L. Robbins Osnove patologije V izdanje – Školska knjiga Zagreb, 2000.
      • Balija M. i sur., Pojmovnik transfuzijske medicine , Medicinska naklada Zagreb i Hrvatski Zavod za transfuzijsku medicinu1995.
      • Grgičević D., Transfuzijska medicina , Medicinska naklada Zagreb 1995; 1-2:5-15:39-49:147-173
      • Jakšić B., Labar B., Grgičević D., Hematologija i transfuzijska medicina , Jugoslavenska medicinska naklada Zagreb 1989.
      • Hathaway G.R., Critically ill surgical patient , Aspen publications 1988; 105-127
      • Preporuke za pripravu, uporabu i osiguranje kvalitete krvnih pripravaka 8.izdanje, Council of Europe – Ministarstvo zdravstva 2005; 221-232
      • Ratić D., Terapija krvnim pripravcima - memento namijenjen medicinskim sestrama i tehničarima , Grafika, Osijek 2003.
      • Golubić B., Uloga medicinske sestre u transfuzijskom liječenju , Liječnički vjesnik 121, Suplement 3, 1999.
      • Roche C., Effect of education on Nurse's compliance with guidelines on transfusion , presentation from SHOT meating 2003.
      • Šimatović A., Izvori grešaka u transfuzijskom liječenju , Zbornik radova 1. edukacijskog tečaja transfuzije, HDMSARIST, Denona d.o.o., Zagreb 2005.
      • Murphy M., How to evaluate it systems for the clinical transfusion process? , presentation from SHOT meating 2003.
      • Balen S., Uloga sustavnog nadzora u unapređenju kliničke transfuzijske prakse , Medix suplement, Zagreb 2004;28-29
      • Debeir J., Noel L., Aullen JP., The French haemovigilance system . Vox sanguinis 1999, 77;77-81
      • Doughty H., Poboljšanje kliničke prakse u transfuzijskoj medicini , Medix suplement, Zagreb 2004; 21-23
      • Golubić Čepulić B., Nadzor rizika transfuzijskog liječenja , U: Vuk T. i sur. Upravljanje kvalitetom u transfuzijskoj djelatnosti, Zagreb 2003
      • Skodlar J., Transfuzijsko liječenje: kako poboljšati kvalitetu, kako mjeriti kvalitetu i promjene kliničke transfuzijske prakse? , Medix suplement, Zagreb 2004; 24-27
      • Mesarić J.i sur., Smjernice za transfuzijsko liječenje, Povjerenstva za transfuzijsko liječenje KB Merkur, Zagreb 2006.
      • Williamson LM., Systems contributing to the assurance of transfusion saffety in the United Kingdom , Vox sanguinis 1999, 77:82-87
      • Dizk W. i sur., Patient safety and blood transfusion: new solution , Transfusion Medicine Reviews 2003; 17: 169-170
      • Grupa autora, Transfusion safety in the hospital , Vox sanguinis 2004; 87: 62
      • Golubić-Čepulić B., Nadzor rizika transfuzijskog liječenja u upravljanju kvalitetom u transfuzijskoj djelatnosti , HZTM Zagreb 2002, 181-188
      • Hrvatska liječnička komora, Zakon o lječništvu , 01-081-03-2663/2 od 23. srp­nja 2003., NN 121 od 29.07.2003.
      • Hrvatska komora medicinskih sestara, Zakon o sestrinstvu , 01-081-03-2666/2 od 23. srp­nja 2003. , NN 121 od 29.07.2003.