Kvalitativno istraživanje o potrebama i interesima učenika I poslodavaca

Naziv Kvalitativno istraživanje o potrebama i interesima učenika I poslodavaca Datum Juli 2009 Status Finalna verzija Vremenski okvir April – Juli 2009 istraživanja Klijent GOPA YEP Kontakt osoba: Mike Chambers Izvršioci istraživanja po Voditelj istraživanja: proMENTE socijalna steve@proMENTE.org Ugovoru istraživanja: Steve Powell www.proMENTE.org Istraživač: alma@proMENTE.org Alma Kadić Istraživač: sidik@proMENTE.org Sidik Lepić

Sadržaj: 1 Izvršni sažetak ............................................................................................. 3 2 O projektu "Zapošljavanje mladih u BiH" ...................................................... 6 3 Metodologija kvalitativnog istraživanja ......................................................... 7 3.1 Identifikacija potreba učenika....................................................................... 7 3.2 Identifikacija potreba poslodavaca ............................................................... 8 3.3 Opis uzorka ................................................................................................. 8 4 Identifikacija potreba i interesa učenika ..................................................... 10 4.1 Nalazi ........................................................................................................ 10 Šta nakon srednje škole: nastavak školovanja ili zaposlenje? ............................. 10 Koncept tranzicije: iz-škole-na-posao ili iz-škole-na-fakultet ................................ 11 Glavni izvori informacija o svijetu rada ................................................................. 12 Strahovi učenika .................................................................................................. 13 Praktično iskustvo učenika .................................................................................. 14 Glavni uticaji na odluke učenika i očekivana pomoć ............................................ 14 Sugestije učenika za unapreĎenje tranzicije tj. prelaska iz-škole-na-posao ......... 15 Razlika u konceptu tranzicije iz-škole-na-posao ili iz-škole-na-fakultet izmeĎu gimnazijalaca i tehničara ..................................................................................... 16 Očekivanja učenika od budućih poslodavaca ...................................................... 16 4.2 Ključne informacije .................................................................................... 17 5 Identifikacija potreba i interesa poslodavaca .............................................. 19 5.1 Nalazi ........................................................................................................ 19 Zapošljavanje nove radne snage ......................................................................... 19 Način regrutovanja novih uposlenika ................................................................... 20 Preferencije poslodavca prilikom selekcije novih uposlenika ............................... 21 O čemu ovise kriteriji poslodavaca za selekciju kandidata? ................................. 22 Mišljenje poslodavaca o novoiškolovanom kadru odgovarajuće stručne škole .... 30 Mišljenje poslodavaca o poboljšanju novoiškolovanog kadra odgovarajuće stručne škole.................................................................................................................... 33 Saradnja izmeĎu preduzeća i srednje škole koja školuje odgovarajući kadar ...... 34 Mišljenje poslodavaca o tome da li novoiškolovani kadar odgovara stvarnim potrebama preduzeća u regiji .............................................................................. 40 5.2 Ključne informacije .................................................................................... 41 6 Preklapanje potreba učenika i poslodavaca ............................................... 43 7 Zaljučak ..................................................................................................... 44 2|strana

1 Izvršni sažetak Ovaj dokument je izvještaj rezultata kvalitativnog istraživanja koje je sprovedeno u toku implemantacije YEP projekta pod nazivom "Zapošljavanje mladih u BiH". Istraživanje daje uvid u poglede i stavove učenika koji su u procesu prelaska iz škole na posao, te poslodavaca koji imaju određenog iskustva u zapošljavanju onih koji su tek završili školu. U oba slučaja, istraživanje je usmjereno na ono što svaka od strana traži, te na to u kolikoj mjeri školski sistem podupire taj proces. Istraživanje je skoncentrirano na 5 pilot područja – Vlasenica, Gračanica, Rogatica, Tuzla, Brčko – u kojima YEP pomaže školama na razvoju Programa upravljanja karijerom usmjerenom na akciju (ACCMP) koji ima za cilj baviti se jednim brojem problema koji su istaknuti u ovom dokumentu. U toku istraživanja identifikovane su potrebe i interesi učenika i poslodavaca po pitanju trenutne situacije u školi i poduzetništvu i mogućnostima upravljanja vlastitom karijerom. Rezultati ovog istraživanja koje je provedeno od aprila do jula 2009. godine predstavljaju osnovu za izgradnju programa "iz-škole-na-posao" u pet pilot škola pomenutih gore. Prijelaz sa škole na posao može biti bolan. Učenici se moraju suočiti sa izglednim napuštanjem svijeta kojeg su dobro upoznali – svijeta u kome imaju reguliran raspored, u kojem ih vode i, u određenoj mjeri, štite nastavnici, te u kojem imaju priznatu ulogu prema svojim vršnjacima i nastavnicima – i ući u novi svijet u kojem se očekuje da budu “sami svoji”, da „stoje na vlastitim nogama”, i da budu odgovorni za svoje postupke. Uspješan prijelaz zavisi, u velikoj mjeri, od uspješne pripreme u okviru škola. Tokom programa istraživanja, 48 učenika iz pilot škola intervjuirano je u fokusnim grupama, a 30 poslodavaca iz istih lokacija intervjuirano je putem telefona. U dokumentu se nalaze mnogi navodi učesnika. Svaki navod, u širem smislu, predstavlja poglede svih učesnika, a uzeti u cjelini, ovi navodi daju dragocjen uvid iz prve ruke u način razmišljanja obje strane ovog procesa prelaska. GLAVNI NALAZI Jedan broj tema je iznikao iz procesa intervjuiranja i one su razrađene u ovom dokumentu, ali su radi lakše reference ovdje navedene u skraćenom izdanju. 3|strana

Učenici Učenici smatraju da ih škola slabo priprema za svijet rada, te da im nedostaju bilo kakvi koherentni planovi aktivnosti za nalaženje posla. Također vjeruju da je do posla moguće jedino doći putem kontakata ili veza, pa, čak i sa dobrim vještinama za nalaženje posla i dobrim srednjoškolskim kvalifikacijama, radna mjesta im jednostavno ne stoje na raspolaganju. Zbog toga, mnogi učenici se odlučuju za studiranje na fakultetu ako ništa, onda samo da „odgode najgore“. Još jednom, nemaju dosljednog kraja, niti misle da ih bilo ko može uputiti u školama, u to koji univerzitet/fakultet bi bio najbolji za njih u smislu eventualnih mogućnosti zaposlenja. Kako bi dobili informacije i savjete, većina učenika se obraća porodici i prijateljima, a rijetko svojim nastavnicima ili Zavodu za zapošljavanje. Oni vjeruju da bi se obje institucije trebale više potruditi na davanju naputaka i podrške, a da bi ta podrška trebala uključivati veću svijest o uslovima tržišta rada. Poslodavci Ekonomska kriza je smanjila nivo zapošljavanja u kompanijama koje su intervjuirane, mada ima nešto zapošljavanja. Većina se zapošljava putem ličnih kontakata ili prelaskom s drugom posla. Kompetencije (naročito interpersonalne vještine) i lična motivacija rangirane su veoma visoko na „listama želja“ poslodavaca prilikom zapošljavanja, zajedno sa sposobnostima i vještinama, obrazovanjem i radnim iskustvom. Dok jedan broj poslodavaca misli da su škole previše fokusirane na teoriju, a manje na praksu, obično su spremni da obuče nove uposlenike, pa je stoga radna etika najvažnija za njih – prema tome, kažu da bi bili spremni uposliti ravno iz srednje škole, ako bi na intervjuu imali nekoga sa ispravnim stavom. Dok neki poslodavci nisu uspostavili veze sa obrazovnim sektorom u svom području, mnogi imaju, a i aktivno daju obuku za radno iskustvo/praksu za lokalne učenike – jedan broj njih, međutim, kaže da ovi programi nisu uspješni, uglavnom, kako oni misle, zato što učenicima nedostaje bilo kakva motivacija da izvlače korist iz iskustva. 4|strana

Zaključak Ono što proističe iz ovog programa istraživanja je da većina učenika i poslodavaca kritiziraju način na koji škole pripremaju učenike za rad. Učenici se osjećaju nespremnima, a poslodavci vide da su nespremni. Ali postoje razlike, izgleda, između onoga što učenici žele u načinu pripremanja i onoga što je potrebno poslodavcima. Učenici kažu da im nedostaju savjeti u vezi sa mogućnostima na tržištu rada, te da im nedostaje dosljedan plan za njihovo korištenje: zbog toga mnogi kreću na studije, što je taktika odlaganja, ali ipak se pojavljuju bez plana akcije. Poslodavci su isto toliko zainteresirani za kompetencije i radnu etiku kao i za pojedinačne vještine, pa, zbog toga, misle da pred sobom vide učenike jednostavno nespremne za rad, pored učenika nespremnih za posao. Iz svega ovoga jasno i glasno pojavljuje se jedna stvar: iako škole daju učenicima neke informacije o traženju posla, one nemaju uticaja i nisu u skladu sa potrebama poslodavaca, što, dijelom, potiče iz osjećaja udaljenosti između škola i poslodavaca. One naglasak stavljaju na teoretske sposobnosti, a poslodavci žele praktične sposobnosti i kompetencije. YEP će uzeti sve ovo u obzir tokom rada sa pilot školama na izradi i provođenju Programa upravljanja karijerom usmjerenom na akciju, koji će i sam kao pilot projekt početi početkom akademske godine 2010-/2011. 5|strana

2 O projektu "Zapošljavanje mladih u BiH" YEP (Youth Employment Programme for Bosnia and Herzegovina) je novi poduhvat među međunarodno sponozorisanim projektima. S obzirom da je suočen sa masivnim problemom nezaposlenosti omladine i da se realizuje u zemlji koja funkcioniše u jako kompleksnom postkonfliktnom okruženju, ovaj projekat ima za cilj da objedini domaće stručnjake iz javnog i privatnog sektora i time razvije stvarne i održive strategije i rješenja. Komponenta 1 ima za cilj da provede aktivnosti koje treba da pripreme omladinu za poslovni svijet, da radi sa njima (sa adekvatno stručnim predavačima trenerima) u školama, da im pomogne u pravljenju ključnih odabira te bolje pripremi za posao u budućnosti. Ove aktivnosti će uključiti i informiranje o karijeri odnosno stvaranju osobnog portfolia na osnovi želja i mogućnosti polaznika radi kreiranja obrazovnog puta kao i upoznavanje sa tehnikama traženja posla i razvijanju vještina ličnog predstavljanja. Da bismo podržali ove aktivnosti namjeravamo osnovati centre za pomoć u profesionalnoj karijeri unutar odabranih škola. Dugoročni cilj je da se započnu aktivnosti fokusirane u školama kroz cjelokupni obrazovni sistem u BiH. Ovu komponentu će podržati veoma iskusna nevladina organizacija proMENTE sa sjedištem u Sarajevu. Kao sa svakim upravljanjem ljudskim resursima, važno je poznavati i okretati se ka potrebama i interesima obju strana, škola i poslodavaca, u što većoj mjeri. Ako svijet rada i obrazovanja što više približimo jedan drugom time ćemo uspostaviti komunikacijsku vezu povratne informacije i saradnje. Profesionalne obuke i druge mjere se moraju krojiti prema specifičnim potrebama, motivacijama i sposobnostima učesnika. Dakle, važno je uraditi kvalitativno istraživanje o tome koje su to potrebe, interesi i sposobnosti obje strane te uočiti i identifikovana preklapanja. 6|strana

3 Metodologija kvalitativnog istraživanja 3.1 Identifikacija potreba učenika "Kako izgleda tipični prelazak iz škole na posao?", "Kako učenici doživljavaju ovaj prelazak?", su samo neke od tema o kojima smo razgovarali sa srednjoškolcima, učenicima završnih razreda tehničko/stručnih škola u BiH. U fokus grupama se pokušalo saznati o stavovima i mišljenjima učenika sljedećeg strukovnog obrazovanja:  Medicinski tehničari i zubni tehničari u Gračanici,  Građevinski i arhitektonski tehničari u Tuzli,  Ekonomski tehničari i učenici koji pohađaju gimnaziju u Rogatici,  Šumarski tehničar, veterinarski tehničar i učenici koji pohađaju gimnaziju u Vlasenici,  Elektrotehničar i mašinski tehničar u Brčkom Učesnici fokus grupe su izabrani po osnovnom kriteriju: oni su akteri koji nakon završene srednje škole ulaze u svijet rada, postaju dio tržišta rada. U srednjoj školi u Rogatici i srednjoj školi u Vlasenici su uključeni i učenici iz gimnazije kako bi se mogli uporediti njihovi koncepti tranzicije. Svaku fokus grupu činilo je ukupno osam učenika. 7|strana

3.2 Identifikacija potreba poslodavaca Sa odabranim uzorkom poslodavaca obavljen je telefonski intervju. Kriteriji za odabir uzorka poslodavaca, odnosno, njihovih preduzeća su bili sljedeći: da se preduzeće nalazi u mjestu gdje je određena tehnička/stručna škola (tj. projektna pilot škola) ili u obližnjem mjestu, da se preduzeće bavi djelatnošću koje zahtjeva kadrove koje određena tehnička/stručna škola školuje (tj. projektna pilot škola), da je privatno preduzeće, izabrana su mikro, manja i srednja preduzeća. 3.3 Opis uzorka Tokom istraživanja kontaktirano je 87 preduzeća izabranih u skladu sa navedenim kriterijima, od toga je: 30 poslodavaca izabranih preduzeća pristalo na telefonski intervju, 31 poslodavac je bio na godišnjem odmoru, 26 poslodavca nije pristalo na telefonski intervju Od 30 preduzeća čiji su poslodavci pristali na razgovor, 4 su mikro preduzeća, 14 mala preduzeća i 12 srednjih preduzeća. U BiH ne postoje usaglašeni kriteriji po kojima se preduzeća mogu kategorisati u mikro, mala i srednja preduzeća. Za potrebe ovog istraživanja, preduzeća smo kategorisali prema Zakonu o poticaju razvoja malog gospodarstva Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH" br.19/06) po kojem se razlikuju mikro, mali i srednji subjekti malog gospodarstva pri čemu su: mikro subjekti malog gospodarstva fizičke i pravne osobe koje upošljavaju prosječno godišnje manje od 10 osoba i čiji godišnji promet i /ili godišnja bilanca stanja ne prelazi 400.000,00 KM, mali subjekti malog gospodarstva su fizičke i pravne osobe koje upošljavaju prosječno godišnje manje od 50 osoba i čiji godišnji promet i /ili godišnja bilanca stanja ne prelazi 4 miliona KM, srednji subjekti malog gospodarstva su fizičke i pravne osobe koje upošljavaju prosječno godišnje manje od 250 osoba, čiji godišnji 8|strana

promet ne prelazi 40 miliona KM i /ili godišnja bilanca stanja ne prelazi 30 miliona KM. Većina poslodavaca nije znala u koju kategoriju spada njihovo preduzeće pa su prema navedenim kriterijima, ponajviše po broju uposlenih radnika, odredili veličinu svog preduzeća. Sjedišta ispitanih preduzeća su sljedeća: Brčko – 7 preduzeća, Vlasenica – 4 preduzeća i Zvornik 1 preduzeće Rogatica – 4 preduzeća, Višegrad – 1 preduzeće Tuzla – 5 preduzeća, Lukavac – 1 preduzeće Gračanica – 7 preduzeća. Intervjuirani poslodavci u toku jedne godine zaposle u prosjeku do 5 osoba. 9|strana

4 Identifikacija potreba i interesa učenika 4.1 Nalazi Šta nakon srednje škole: nastavak školovanja ili zaposlenje? Srednjoškolci, maturanti navode da su mogućnosti koje im se nude nakon završene srednje škole sljedeće: nastavak školovanja, obavljanje staža predviđenog zakonom, zapošljavanje ili samozapošljavanje. Većina je donijela odluku o vlastitoj budućnosti, i to uglavnom planiraju nastavak svog školovanja. Veliki broj njih namjerava nastaviti svoje obrazovanje bilo u istoj ili drugoj struci. Motivi za nastavak školovanja su različiti: od istinske želje za kvalitetnim obrazovanjem, mogućnosti za odlazak u drugu sredinu ili do toga što je to samo alternativa za nezaposlenje. Da su posljednja dva navedena razloga učestala među učenicima, pokazuje i činjenica da se veliki broj njih nije ni odlučio koji će fakultet upisati. Učenici tvrde da nemaju dovoljno informacija o fakultetima, kao ni o zanimanjima koja se nude, a načini na koje dolaze do takvih informacija su putem interneta ili preko prijatelja/poznanika. Dakle, većina njih se odlučuje za nastavak školovanja prvenstveno zbog nemogućnosti zaposlenja sa srednjoškolskim strukovnim obrazovanjem. „Da ostanem na medicinskoj školi ne bih imala posla sigurno, sumnjam da bih igdje, jer stvarno ima dosta osoba koje su završile medicinsku u Gračanici i stažirale i nemaju posla i onda sam sigurna da ne bih ni ja našla posao.“ (učenica iz Gračanice) „Čovjek danas nema ništa ni sa fakultetom, a kamoli bez fakulteta; ja ga lično zbog toga što nema posla i upisujem.“ (učenik iz Vlasenice) Postoji i manji broj onih koji ne namjeravaju nastaviti školovanje. Takvi planiraju tražiti zaposlenje, što nije lako s obzirom na postojeće mogućnosti. Prema njihovim riječima, jako je teško naći posao u struci za koju su se školovali, jer takvih radnih mjesta gotovo da nema, a i ako ih ima, potrebna su “poznanstva” ili tzv. štele da bi se posao dobio. Za razliku od ostalih mjesta, samo u Tuzli su učenici izvjestili da postoji mogućnost da nađu zaposlenje u svojoj struci nakon završene srednje škole. Samozapošljavanje je za većinu nemoguće, prvenstveno zbog trenutačne ekonomske krize. Većina smatra da nisu u situaciji za pokretanje vlastitog biznisa jer nemaju dovoljno stručnog znanja i iskustva, niti pokrića za finansiranje od strane mikrokreditnih organizacija. 10 | s t r a n a

Postoji razlika u odlukama za vlastitu budućnost između učenika iz ruralne i učenika iz urbane sredine. Učenici iz ruralnih sredina koji planiraju nastaviti školovanje, na primjer, iz Rogatice, Gračanice, Vlasenice, učinit će to u drugom mjestu, obično najbližem većem gradu, dok će učenici iz urbanih sredina, na primjer, iz Tuzle, nastaviti sa školovanjem u svom gradu. Većini učenika mobilnost ne predstavlja problem ukoliko bi našli posao koji odgovara njihovoj struci. Mnogi učenici iz manjih mjesta gledaju na promjenu prebivališta radi posla kao neminovnost a ne mogućnost. Manji broj učenika namjerava nastaviti školovanje ili zaposliti se van državnih granica. U tim slučajevima, učenici imaju članove porodice u inostranstvu koji će im obezbijediti posao i pružiti egzistencijalnu pomoć. Pitanje mobilnosti nije problem za njih, samo zavisi od finansijskih mogućnosti njihovih roditelja čija pomoć je neophodna. Koncept tranzicije: iz-škole-na-posao ili iz-škole-na-fakultet Učenici nemaju ideju koji bi to bili koraci nakon školovanja ka adekvatnom zaposlenju. Većina onih koji namjeravaju upisati fakultet ne bave se pitanjem zaposlenja niti o tome razmišljaju. " I ne razmišljam toliko o tome da li ću naći posao nakon završenog fakulteta, nego mi je bitno da upišem, nakon toga ispite da položim i završim, i onda kad budem na kraju fakulteta onda ću razmišljati o poslu. A ako ne budem primljena na fakultet, nemam pojma šta ću, stažirat ću, šta ću." Manji broj njih koji će tražiti zaposlenje nemaju plan niti strategiju traženja posla. Oslanjaju se na informacije o otvorenim radnim pozicijama koje će dobiti od prijatelja ili saznati o njima putem konkursa. Većina smatra da postoji korumpiranost u društvu koja je čest uzrok nemogućnosti zapošljavanja. Učenici navode primjere svojih kolega u struci koji ne mogu pronaći zaposlenje uprkos školskoj spremi i stručnosti jer nemaju potrebna poznanstva ili tzv. štelu. Ovakva životna iskustva utiču na srednjoškolce kada se radi o njihovoj budućnosti, pa se često prepuštaju i nemaju nikakve planove. S druge strane, učenici nikada nisu bili u prilici ili se to nikada tokom školovanja nije tražilo od njih da unaprijed razmišljaju i planiraju šta i kako dalje nakon škole. Bilo je teško razgovarati s većinom učenika o tranziciji iz škole na posao, o ličnoj strategiji aktivnog traženja posla kada se učenici nikada nisu susreli sa ovim terminima niti shvataju njihovo značenje. Učenicima su se zbog toga postavljala tzv. situacijska pitanja gdje su oni na licu mjesta iznalazili moguća rješenja i tako stekli uvid u situaciju. Na ovaj 11 | s t r a n a

način, mnogi od njih su po prvi put razmišljali o konkretnim koracima u skorijoj budućnosti. "Većina učenika, evo ni ja do ovog trenutka nisam razmišljao puno o zapošljavanju. Nisam uopšte ovako razmišljao o tome. Trebali bi neko ili vi dolaziti još u prve razrede da ih motivišete da razmišljaju o tome šta će poslije." "Ovakvi seminari bi se trebali provoditi krajem osnovne škole u osmim razredima pa da oni znaju da li ići u gimnaziju, da li će studirati ili će se odmah orijentisati u struku i odmah razmišljati o tome šta sutra. Djeca u osmom razredu ne znaju puno i upisuju ono što im je prvo." "Trebalo bi ranije, već od prvog razreda srednje škole razgovarati sa učenicima o budućnosti. Ja nisam razmišljala uopšte o zapošljavanju do ovog momenta; uvijek sam mislila ima posla, ma biće kad završim." Glavni izvori informacija o svijetu rada Kao potencijalne izvore informacija za pronalazak posla većina učenika navodi konkurse u novinama, Službe za zapošljavanje, te prijatelje. Neki bi informacije tražili i na internetu, a nekolicina bi posao tražila preko poznanstava i ličnih kontakata sa poslodavcima. Učenici navode da nisu dovoljno informisani o tržištu rada niti mogućnostima zapošljavanja. Smatraju da bi službe za zapošljavanje ali i škola trebali da se više angažuju oko istog. “Službe za zapošljavanje više služe kao mjesto prikupljanja podataka o nezaposlenim nego kao institucija koja treba pomoći oko pronalaska posla. “ Općenito, učenici nemaju plana koji se odnosi na razvoj vlastite karijere. Nemaju ideju kako bi izgledali koraci koji bi ih vodili ka zapošljavanju tj. ne poznaju strategije aktivnog traženja posla. Nisu informisani bilo da se radi o radnim pozicijama u njihovoj struci, mogućim rješenjima za zapošljavanje ili o fakultetu i radnim mjestima određenih zvanja kako u njihovoj zajednici tako i šire. Većina učenika izvještava da nemaju vještine za aktivno traženje posla, dok ih većina u prvi mah nije ni bila sigurna šta se podrazumijeva pod tim terminom. Smatraju da bi to bilo jako korisno i da bi ih škola trebala podučiti i pomoći u razvijanju neophodnih vještina. Pored neophodnih vještina za aktivno traženje posla, potrebna im je i pomoć u pripremi za radnu ulogu. Neki učenici su u sklopu maternjeg jezika imali nastavne jedinice koje su ih podučavale određenim znanjima i vještinama koje mogu iskoristiti pri apliciranju za posao 12 | s t r a n a

(na primjer, kako napisati dopis, molbu, biografiju, popratno pismo). Ali, većina učenika se ne osjeća spremnim za buduću ulogu i nisu čak ni sigurni šta ona podrazumijeva. Za to drže odgovornim škole, koje bi trebale više da promovišu njihovu struku i radna mjesta, da ih više pripremaju za period tranzicije. Međutim, smatraju da se i oni sami trebaju više angažovati. „Smatram da bi škola trebala više se bazirati na zanimanja za koja postoji više posla, kao i za škole koje će nam nuditi više mogućnosti za upis na fakultet.“ Prema njihovim riječima, škola bi trebala pomoći i onim učenicima koji planiraju nastaviti svoje školovanje i to profesionalnom orijentacijom, jer većina njih iako se odlučuje za upis na fakultet ne znaju koji će zapravo upisati. „Mislim da je jako bitno da imamo što više testiranja za profesionalnu orijentaciju i za buduće zanimanje. Postoji veoma mnogo neodlučnih i zbunjenih učenika koji ne znaju ni šta bi upisali ni šta bi radili, a ima i onih koji zbog takve zbunjenosti upišu nešto za šta nisu stvoreni.“ Strahovi učenika Prema iskazima učenika, spremni su raditi bilo koji posao ukoliko ne nađu odgovarajući iz struke za koju se školuju. Iako većina nije sigurna šta to podrazumijeva, neki su spremni i na volontiranje dok ne bi našli posao u svojoj struci. Ali, volontirali bi na radnim mjestima od kojih bi imali barem nekog ličnog interesa ili koristi, u smislu znanja, razvoja radnih sposobnosti, finansija ili osiguranog radnog mjesta u budućnosti. „Rado bih volontirala ako bi mi volontiranje pomoglo u mojoj struci u smislu da steknem odreĎene radne sposobnosti, i ako bi mi to pomoglo da lakše naĎem posao za koji sam se školovala.“ 13 | s t r a n a

Praktično iskustvo učenika Učenici iz Tuzle sa kojima smo razgovarali navode da u toku svog školovanja moraju obaviti praksu. Do sada im je škola obezbjeđivala mjesto gdje će provoditi praksu, a od prošle školske godine trebaju sami naći poslodavca kod kojeg će obavljati praktični rad. Učenici iz Gračanice moraju obaviti praksu u sklopu srednjoškolskog obrazovanja. Kao poteškoću navode da za obavljanje prakse čekaju i do tri godine. U Vlasenici učenici III stepena imaju praksu van škole, a IV stepena imaju praksu u školi. Pri opisu aktivnosti prakse koju pohađaju, ističu da ne stiču dovoljno praktičnog znanja i da nemaju obezbjeđena sredstva za rad. Glavni uticaji na odluke učenika i očekivana pomoć Učenici o svojoj budućnosti najviše razgovaraju sa svojim roditeljima i prijateljima. Oni su ti čije savjete i mišljenje u donošenju odluka najčešće usvajaju. Neki ističu da se najviše oslanjaju sami na sebe u donošenju takvih odluka. U procesu zaposlenja od službe za zapošljavanje učenici ne očekuju mnogo. Smatraju da je i tu korupcija uzela maha. „Oglasi za radna mjesta koja izlaze preko službe su samo obične formalnosti. Obično je to mjesto nekome već unaprijed rezervisano. Lakše je naći posao preko nekih omladinskih organizacija nego preko službe za zapošljavanje.“ Što se tiče škole, nastava bi se trebala bazirati više na praktičnim nego na teorijskim znanjima. Također bi se trebalo raditi više na saradnji škole sa privrednim sektorom i sa službama za zapošljavanje. Trebalo bi izvršiti i redukciju nastavnog plana i programa. Više bi se trebalo raditi na angažiranju samih učenika da samostalno traže pomoć oko izbora zanimanja i zvanja. Kao postojeći nedostatak školskog sistema općenito u BiH učenici vide i neuvezanost podataka o fakultetima. Naglašavaju da postoji „entiteski zid“ koji im onemogućava uvid u stanje u drugom entitetu. Informacije o stanju u drugom entitetu dobivaju prvenstveno preko prijatelja. 14 | s t r a n a

Sugestije učenika za unapređenje tranzicije tj. prelaska iz-škole- na-posao Učenici ističu značaj škole i članova njihove porodice u tzv. tranzicijskom periodu. Najveća očekivana pomoć je svakako od članova porodice, roditelja, i ta je pomoć uglavnom finansijske prirode. Smatraju da bi se škola trebala još krajem osnovne škole ili početkom srednje, angažovati u informisanju učenika i pomoći u otkrivanju kompetencija za nastavak školovanja, u unapređenju praktičnih znanja i vještina neophodnih za rad nakon završene srednje škole. Učenici predlažu da bi bilo jako korisno ukoliko bi bivši učenici njihove škole podijelili sa njima svoja lična iskustva, informacije i primjere dobre prakse koji bi im pomogli u tranzicijskom periodu. „Bilo bi dobro kada bi nam škola omogućila neke aktivnosti, poput nekih seminara, sekcija ili posjeta firmama ili fakultetima pa da vidimo kako se radi na odreĎenom radnom mjestu ili da popričamo sa studentima o samome studiju, odnosno, fakultetu.“ (učenik iz Vlasenice) Učenici vide i načine na koje bi se škola mogla, a i trebala povezati sa lokalnim poslovnim sektorom. Učenici srednje škole u Gračanici smatraju da škola ne može puno toga učiniti kako bi oni pronašli posao. Ali ono što drže korisnim i smatraju da škola može i treba da im pruži jeste informisanje o potencijalnim radnim mjestima i preporuke za poslodavce. "Na primjer, da nam omoguće jedan razgovor kao probni, razgovor sa poslodavcem, da vidimo kako je to, da budemo spremni. Bilo bi dobro da imamo neki probni rad." Učenici srednje škole u Tuzli smatraju da bi škola trebala da se više angažuje u promovisanju škole i strukovnog kadra, a zatim i nastavku školovanja i radnim mjestima. Predlažu da bi za njih bilo korisno kada bi se škola više povezala sa građevinskim i arhitektonskim fakultetom, ali i firmama kojima je potreban njihov kadar. "Kroz nastavni plan i program, ostvariti saradnju sa graĎevinskim firmama u kojima će se raditi praksa, jer mi tu stičemo čak i vještine komunikacije u tom poslovnom smislu, pa da se u NPP ubaci odreĎeni broj časove takve prakse.” 15 | s t r a n a

Učenici srednje škole u Rogatici i Vlasenici navode da bi škola pored saradnje sa poslodavcima trebala da ostvari saradnju i sa biroom za zapošljavanje. Smatraju da bi učenicima od prvog razreda trebalo omogućiti da steknu uvid u zanimanje za koje se školuju, i to kroz direktnu saradnju sa poslodavcima. Učenici srednje škole u Brčkom predlažu da se škola poveže sa firmama u kojima bi oni mogli obavljati praksu koja bi im se priznala kao radno iskustvo koje se nužno traži na konkursima. Smatraju da bi bilo korisno da prolaze cjelokupnu proceduru za zapošljavanje kada idu na praksu u određenim firmama. Razlika u konceptu tranzicije iz-škole-na-posao ili iz-škole-na- fakultet između gimnazijalaca i tehničara Prema informacijama dobivenim u fokus grupama, može se reći da ne postoji velika razlika kada je u pitanju planiranje budućnosti maturanata gimnazijalaca i maturanata tehničara. Planiranje budućnosti se kod većine učenika obje grupe odnosi na nastavak školovanja. Jedina razlika jeste zapravo u motivaciji upisivanja fakulteta – maturanti gimnazijalci su prilikom odabira srednje škole znali da će nastaviti sa školovanjem s obzirom da sa gimnaziijom ne dobivaju stručno zvanje. Međutim, maturanti tehničari se i pored stečenog stručnog zvanja odlučuju za nastavak školovanja kao alternativu za nemogućnost zaposlenja (nepostojanje radnih mjesta, potrebna štela za upošljavanje). Očekivanja učenika od budućih poslodavaca Učenici smatraju da su očekivanja poslodavca od budućeg uposlenika sljedeća: stručnost i znanje, trud i rad, upornost, odgovornost, posvećenost poslu, snalažljivost. 16 | s t r a n a

Učenici imaju sljedeća očekivanja od budućih poslodavaca: da ima realne zahtjeve od njih s obzirom da nemaju radno iskustvo, da ima razumijevanja i strpljenja prema njima, da je korektan, da redovno isplaćuje platu. 4.2 Ključne informacije Većina učenika planira da nakon završene srednje škole upiše fakultet. Kao jedan od razloga za nastavak školovanja učenici navode nemogućnost zapošljavanja sa srednjoškolskim strukovnim obrazovanjem. Manji broj učenika će pokušati naći zaposlenje nakon završene srednje škole. Samo nekoliko njih zna kako. Gotovo je nemoguće naći zaposlenje u lokalnom mjestu sa srednjoškolskim strukovnim obrazovanjem jer radnih mjesta gotovo da nema. Većina učenika, naročito onih iz ruralnih sredina, planira napustiti rodno mjesto, neki i državu, u potrazi za boljim obrazovanjem ili zaposlenjem. Učenici koji su se odlučili za nastavak školovanja još uvijek ne razmišljaju o načinima i mogućnostima zapošljavanja. Učenici koji su se odlučili za zaposlenje nakon završene srednje škole nemaju plana niti strategije za traženje istog. Većina učenika smatra da postoji korumpiranost u društvu koja je i čest uzrok nemogućnosti zapošljavanja. Izvori informisanja o svijetu rada su pisani mediji sa konkursima za otvorene radne pozicije, internet, biroi za zapošljavanje ali i pomoć porodice, prijatelja, poznanika. Učenici smatraju da nisu dovoljno informisani o tržištu rada i načinima zaposlenja. Učenici smatraju da bi škola trebala da pomogne učenicima pri odabiru fakulteta tj. u profesionalnoj orijentaciji, kao i u informisanju o univerzitetima u državi. Većina učenika se ne osjeća pripremljenim za buduću radnu ulogu. Za to drže odgovornom školu, ali svjesni su da je odgovornost i na njima. 17 | s t r a n a

Učenici navode da bi škola trebala više da promoviše njihovu struku i potencijalna radna mjesta. Ukoliko ne nađu posao za koji su se školovali, većina učenika je spremna prihvatiti prekvalifikaciju za drugi posao, volontirati ili preseliti se u drugo mjesto radi zaposlenja. svojoj budućnosti učenici najčešće razgovaraju sa svojom porodicom i prijateljima, čije savjete i mišljenje pri donošenju odluka uvažavaju. Od njih očekuju najviše pomoći u tranzicijskom periodu, bilo da se radi o nastavku školovanja ili potrazi posla. Učenici smatraju da bi se trebala unaprijediti saradnja između službe za zapošljavanje i menadžmenta škole. Učenici predlažu da bi bilo korisno da se škola više poveže sa privrednim sektorom i da svojim učenicima obezbijedi preporuke za zaposlenje. Prema riječima učenika, škola bi trebala od prvog razreda srednje škole informisati i podučavati učenike o vještinama za razvoj karijere. Učenici navode da ne posjeduju vještine za aktivno traženje posla i da bi im škola trebala pomoći u razvijanju istog. Učenici smatraju da bi bilo korisno ukoliko bi bivši učenici srednje škole podijelili sa njima svoja iskustva o procesu zapošljavanja ali i o samom procesu rada. 18 | s t r a n a

5 Identifikacija potreba i interesa poslodavaca 5.1 Nalazi Zapošljavanje nove radne snage Zapošljavanje nove radne snage, u preduzećima koja su obuhvaćena ovim istraživanjem, tokom jedne godine zavisi od djelatnosti kojom se preduzeće bavi. Razlozi zbog kojih varira potreba zapošljavanja u preduzećima su slijedeći: sezonski (neka preduzeća zapošljavaju više radnika tokom ljetne sezone), trenutne potrebe na tržištu, situacija u državi, obim posla ili prirodne fluktuacije radnika (penzionisanje, bolovanje, trudničko-porodiljsko). Sezonsko zapošljavanje je karakteristično za preduzeća koja se bave građevinskom djelatnošću, pa tokom jedne sezone poslodavci zaposle u prosjeku od 10 do 15 radnika. Kod polovine poslodavaca primjetan je značajan pad upošljavanja u posljednje dvije do tri godine. Manji broj njih ne upošljava nove radnike, dok su neki morali i otpuštati. Prema riječima ispitanih poslodavaca, razlog tome jeste trenutna ekonomska kriza koja je uticala na potražnju njihovog rada i značajno smanjila obim posla. "Radi krize, nismo otpuštali radnike, izašli smo na tender, ako ne dobijemo, moraćemo početi otpuštati radnike." "Do ove godine smo i upošljavali, ali ove smo morali otpustiti, imali smo 25 radnika sada imamo 16." "Nismo upošljavali u posljednje dvije godine zbog ekonomske situacije i poslovanja." 19 | s t r a n a

Način regrutovanja novih uposlenika Metode upošljavanja novih uposlenika u ovom istraživanju se odnose na načine oglašavanja poslodavca o otvorenoj radnoj poziciji u preduzeću, kao i na kontakte koji se ostvaruju s ciljem identifikacije kvalitetnih radnika. Postoji nekoliko načina na koje poslodavci obavještavaju buduće uposlenike o otvorenoj radnoj poziciji u preduzeću. Najčešće korišteni načini obavještavanja su (navedeno prema učestalosti): putem oglasa u pisanim medijima, putem lokalnog radija, obavještenjem na web portalima, na sajmu zapošljavanja. Ostali korišteni načini informisanja javnosti i pronalaska novih radnika su (navedeno prema učestalosti): putem ličnih kontakata, po preporuci korištenje interne baze sa podacima i kontaktima radnika, preduzeće ima stalne sezonske radnike koje kontaktira kada ima potrebu. Trećina ispitanih poslodavaca ne koristi oglašavanje niti obavještava buduće uposlenike o otvorenoj radnoj poziciji. Razlog tome je što tokom radne godine dosta osoba dolazi u preduzeće tražeći posao. Ukoliko nema potrebe za novom radnom snagom u tom trenutku, radnici ostavljaju svoje podatke i bivaju kontaktirani kada se javi potreba. Prilikom traženja novih uposlenika, poslodavci kontaktiraju (navedeno prema učestalosti): kolege iz struke, službe za zapošljavanje, odgovarajuću tehničku/stručnu srednju školu. Većina poslodavaca koristi nekoliko načina obavještavanja o novoj radnoj poziciji (putem radija i oglasa u novinama) ili ostvaruju više kontakata (najčešće, služba za zapošljavanje i kolege iz struke). 20 | s t r a n a

"Mi upošljavamo nove radnike uglavnom prema preporuci ili imamo listu čekanja, tako da imamo veliku ponudu stalnih radnika pa ih zovemo kada imamo potrebu." "Malo radnika zapošljavam, kada sam ih tražio, tražio sam preko poznanstva.Jedna fabrika se zatvorila pa sam se raspitao za majstore koji su tu radili." "U zadnje vrijeme tražim radnike na sve moguće naćine - putem oglasa, službe za zapošljavanje, radio i internet oglašavanje. Prije 2 godine imali smo potrebu za upošljavanjem 5 radnika. Tada je u Gračanici na birou bilo 100 drvopreradjivača; na konkurs se javilo samo dvoje ljudi." Većina ispitanih poslodavaca upošljava radnike iz drugih mjesta ili regije. Prema njihovim riječima, nisu poslodavci njih tražili već su se sami radnici javljali sa željom da rade. Radnici su saznali za poslodavca i firmu preko poznanika. "Oni su se sami javili, saznali za nas, pa dodju traže posao, ostave biografiju pa kada ima potrebe mi ih pozovemo." Preferencije poslodavca prilikom selekcije novih uposlenika Prilikom odabira i selekcije kandidata, kriteriji kod većine poslodavaca su sljedeći (poredano po važnosti): stručna sprema (kvalifikacija), određene vještine, kompetencije i osobine, radno iskustvo. Većina poslodavaca uzima u obzir sva tri kriterija prilikom selekcije kandidata. Jedan broj njih cijeni samo prva dva kriterija dok pojedini cijene samo stručnu spremu ili samo određene vještine, kompetencije i osobine. Većina ispitanih poslodavaca cijeni znanje radnika. S obzirom da zahtjevi poslova podrazumijevaju posjedovanje određenih tehničkih vještina kod radnika, 21 | s t r a n a

većina poslodavaca ih ističe kao važne, ali ne i najvažnije. Razlog tome jeste što se radi o poslovima u kojima se radom mogu razviti tehničke vještine i sposobnosti (građevinska djelatnost, proizvodnja) i jer oni pružaju mogućnosti dodatnog obučavanja ili prekvalifikacije. Većini poslodavaca je najvažnije da je osoba motivisana za rad i učenje, ali i da posjeduje određene interpersonalne vještine i moralne vrijednosti. O čemu ovise kriteriji poslodavaca za selekciju kandidata? Odgovorom na ovo pitanje izdvojile su se dvije grupe poslodavaca, i to: oni koji imaju iste kriterije za svako radno mjesto (kod većine poslodavaca se odnosi na sva tri navedena kriterija koja su obavezna, dok se kod nekih zahtijeva stručnost ali i posjedovanje određenih sposobnosti i vještina, kao što je moralnost, zalaganje za rad, kolegijalnost, profesionalnost) "Prvi uslov je stručna sprema, drugi je radno iskustvo. Kriteriji su isti za sve pozicije jer je to najvažnije." "Za sve je isto, važna je kvalifikacija, a radno iskustvo više manje jer se može radom naučiti. Moralne osobine su najvažnije, od toga sve polazi." oni koji imaju različite kriterije za svako radno mjesto (potrebe radnog mjesta su različite, za jedno radno mjesto je važna kvalifikacija, a za drugo određena vještina; zavisi i od uslova koje preduzeće može ponuditi za odgovarajuću poziciju) "Kriteriji zavise od radnog mjesta. Na primjer, bitan je odnos prema kupcima - u komercijali, a u proizvodnji - odnos prema radu, odgovornost." "Različiti su po radnom mjestu jer, na primjer, ako radi na mašini mora znati da radi na računaru" Sposobnosti, vještine i osobine koje poslodavci traže kod budućeg radnika Većina poslodavaca ističe važnost stručnog obrazovanja radnika kao i njegovo prethodno radno iskustvo, znanje, stručnost ali i profesionalan pristup 22 | s t r a n a

radu. Međutim za većinu poslodavaca, posjedovanje navedenih kompetencija u mnogim slučajevima nije presudno za odabir budućeg radnika. Razlozi su sljedeći: posao podrazumijeva svakodnevan rad sa klijentima, postoji potreba da radnik odgovori na različite zahtjeve posla, rad podrazumijeva određene izazove, vrsta posla zahtjeva dodatno školovanje. Zbog navedenog, većina poslodavaca najviše cijeni određene osobine i karakteristike radnika, a to su: spremnost za rad i učenje, sposobnost samostalnog odlučivanja i djelovanja, profesionalan pristup klijentima, poštenje, kolegijalan odnos (timski interesovanje, igrač), volja i zalaganje za rad, poštenje, povjerenje, ljudskost, pozitivan odnos prema radu, odgovornost prema marljivost, obavezama, odanost preduzeću, tačnost, karakter, komunikativnost, radne navike. pouzdanost, 23 | s t r a n a

Najviše poslodavaca cijeni radnikovu spremnost za rad i učenje, kolegijalnost, ljudske i moralne kvalitete. "Posao montera je da radnik mora brzo da razmišlja, jer to nije šablonski posao, to je posao koji zahtjeva stalno učenje, nove stvari, promjene." "Znanje i poštenje je važno jer firma pruža specijalne gradjevinske usluge, što podrazumijeva ulazak u tudje stanove, i važno je kako se radnici ponašaju, važna je ljudskost." "Zalaganje je prva stvar i koliko hoće ljudi da nauče. Ja imam u firmi plate od 500 za istu stručnu spremu do 1500 KM, vrednuje se koliko se ko trudi, koliko ima u glavi, i to se i nagradi. Imam jednog momka, ima SSS i on zaradjuje 2000 KM, drvopreraĎivač-tehnička srednja škola. ono što cijenim kod njega je odgovornost i kako doživljava firmu, doživljava je kao svoju ili kao ono što mu treba da zaradi za hljeb i tako se i odnosi. S druge strane, imate one koji samim tim sšo su donijeli svoju glavu na posao ne moraju ništa više raditi; orilo gorilo oni isto." "Jako je važna komunikativnost i stručna sprema. Ali i onaj ko nema završeno obrazovanje, može kroz posao mnogo naučiti; kućni odgoj je važan; sve je ostalo nadogradnja." Pored navedenih osobina i sposobnosti radnika, pojedini poslodavci navode da cijene i sljedeće kompetencije prilikom upošljavanja: poznavanje stranog jezika, poznavanje rada na računaru, posjedovanje vozačke dozvole. Postoje i specifični zahtjevi koje diktira radna pozicija tj. izvršenje određenih poslova. Nekim poslodavcima je važno da je osoba mlađa, muškog spola , da se ne boji visine i da može izdržati promjenljive vremenske uslove ako se radi o težim fizičkim poslovima u proizvodnji ili građevini. 24 | s t r a n a

"Bitno da poznaje radove u graĎevinarstvu, da je vrijedan, da treba posao i da izvršava svoje zadatke, da je sposobna mlada osoba, da nema zdravstvenih problema jer oni rade na gradjevini pa da se ne boje visine ili da mogu izdržati promjenljive vremenske uslove." Radno iskustvo koje poslodavci cijene kod budećeg uposlenika Prilikom odabira kandidata, bez obzira na djelatnost ili veličinu preduzeća uobičajeno je da se uzima u obzir prethodno radno iskustvo kandidata. Od poslodavaca smo željeli saznati koliko je za njih značajno prethodno radno iskustvo budućeg radnika, u kojoj mjeri, da li je presudno za odabir, da li se više pridaje značaja iskustvu u istoj struci ili je pak važniji vremenski period rada. Po istim specifičnim potrebama, karakteristikama i preferencijama, izdvojile su se četiri grupe poslodavaca kojima je radno iskustvo kandidata: Značajno, ali nije primarno Značajno Značajno u ovisnosti od struke i radnog mjesta Nije značajno, poželjno, ali nije presudno Kod poslodavaca iz grupe (1) radno iskustvo budućeg radnika se cijeni, ali nije primarno u procesu selekcije. Izrazito se cijeni znanje i volja kandidata da nauči kroz rad. Jedan od razloga je svakako i nedostatak kvalificirane radne snage tako da poslodavci iz ove grupe (njihova radna djelatnost zahtjeva upošljavanje NKV radnika) upošljavaju i radnike druge struke koji se prekvalifikuju kod njih. 25 | s t r a n a

"Jeste značajno ali nije primarno, primarno je da neko želi da uči. Ako radnik nema radnog iskustva, ne možete tražiti nešto što nema, jer može da nauči ako je voljan, to je najvažnije." "Važno je radno iskustvo al se čovjek dosta puta prevari, ljudi imaju dugo radno iskustvo al nemaju znanja. Koliko se neko interesuje toliko zna." "Prethodno radno iskustvo puno znači, uglavnom s obzirom na specifičnu djelatnost teško je doći do kvalificirane radne snage jer škola nije pratila interesovanje djece, a kod starijih kadrova ljudi odlaze u penziju, tako da je onda daj šta daš." "Prije svega damo priliku da radnik pokaže znanje bez obzira. Ako nema kvalifikaciju i ako pokaže želju da radi mi nudimo prekvalifikaciju." Kod poslodavaca iz grupe (2) radno iskustvo kandidata je jako važno. Neki poslodavci daju prednost kandidatima sa radnim iskustvom u odnosu na ostale, dok ima i onih kojima je radno iskustvo presudno za zapošljavanje. Različita je važnost koja se pridaje radnom iskustvu. Većina poslodavaca ističe kako je važnija vrsta posla kojeg je kandidat obavljao nego dužina radnog iskustva. Neki poslodavci navode da su im važni i poslovi koje je osoba obavljala i dužina radnog iskustva, dok neki cijene bilo kakvo radno iskustvo, jer pretpostavljaju da kandidat samim tim ima razvijenu radnu naviku. "Bitno je radno iskustvo; važniji su poslovi na kojima je osoba radila nego dužina iskustva koje ima" "Važno je i gledamo da je u istoj struci imao radnog iskustva, al ako nema onda da je bilo koja, nema veze, važno je da ima radnu naviku." 26 | s t r a n a

Kod poslodavaca iz grupe (3) prethodno radno iskustvo kandidata značajno je u ovisnosti o radnom mjestu i struci. Ukoliko se radi o radnim mjestima koja zahtjevaju VSS ili VŠS onda je važno da je osoba prije radila. Također je potrebno prethodno radno iskustvo ukoliko su u pitanju složeniji poslovi ili oni koji nose veliku odgovornost. Za ostala radna mjesta nije nužno radno iskustvo, jer preduzeća obezbjeđuju dodatno obučavanje radnika. "Za poslove koji to zahtijevaju veoma je značajno prethodno radno iskustvo i ono je u velikoj mjeri presudno kod zapošljavanja. Ali ima poslova za koje ono nije potrebno odnosno ima poslova na kojima radnik ima vremena da se obučava." Kod poslodavaca iz grupe (4) radno iskustvo kandidata prilikom selekcije nije značajno, poželjno je ali ne i presudno. Specifičnost ove grupe poslodavaca se ogleda u tome što zahtjevi poslova su takvi da ili nisu komplikovani i radnik može tokom rada da nauči, ili škola ne školuje tu struku. Poslodavci iz ove grupe dodatno školuju radnike ili ih prekvalifikuju ili im pružaju mogućnost učenja uz rad uz mentorstvo starijeg kolege. "Većina onih koji rade pretežno su bez iskustva, idu na obučavanje interno pa na polaganje stručnog ispita." "Uz starijeg majstora koji je voljan da podučava, postavimo mladjeg radnika koji će učiti." "Nije toliko važno radno iskustvo, bilo bi dobro da ima. Miješana su radna zanimanja, III i IV stepen stručnosti, takve škole mi nemamo. Zato se i prekvalifikuju i obučavaju kod nas, osposobljavaju se." 27 | s t r a n a

Šta će presuditi da poslodavac izabere jednog kandidata? Prilikom odabira budućeg radnika, poslodavci ističu važnost znanja, radnog iskustva, određenih vještina ili pak osobina ličnosti radnika. Međutim, nas je zanimalo šta je to što je najvažnije, što će presuditi da jedan kandidat bude izabran od svih ostalih. Dobivene informacije grupirane su i poredane po učestalosti: Za poslodavca je najvažnija jedna ili više određenih osobina, kompetencija i/ili vještina radnika (motivacija za rad i učenje, odgovornost, komunikativnost, pouzdanost, timski rad, uljudnost, poštenje, inicijativnost u radu, stručnost i ponašanje, moralni kvaliteti, karakter osobe), Za poslodavca je najvažnije da kandidat zadovoljava sve kriterije za zapošljavanje koje je odredio (kriteriji mogu biti: stručna sprema, radno iskustvo, određene vještine, osobine i kompetencije), Za poslodavca je najvažnije da kandidat posjeduje određene karakteristike zbog specifičnosti radnog mjesta i zahtjeva posla (na primjer, da je osoba mlađa, da je muškarac, da živi u istom mjestu gdje je i preduzeće, da je dobrog zdravstvenog stanja), Poslodavci obezbjeđuju kandidatu da prođe kroz probni period rada nakon čega se vrši procjena njegovog zalaganja, rada i interesa. Očekivanja poslodavaca od budućeg uposlenika Većina ispitanih poslodavaca navodi da očekuju od budućeg uposlenika da prije svega izvršavaju svoje radne zadatke ili radnu normu i redovnost na poslu. Ostala očekivanja koja se manje-više ponavljaju kod većine poslodavaca su: da se trudi i zalaže jer ima priliku da na osnovu svoga truda i rada napreduje u preduzeću; da želi da napreduje, red, rad i disciplina, da je vrijedan, savjestan i pouzdan, da poštuje dogovor, da je samoinicijativan u radu, da se uklopi u kolektiv tj. da ima korektan odnos prema kolegama, lojalnost prema firmi, poštovanje prema firmi, 28 | s t r a n a

da želi da uči, savjestan, vrijedan, disciplinovan, da ima pozitivan odnos prema radu, da ima poštovanja prema starijim majstorima, da je ljubazan sa strankama, da pravovremeno obavještava o odvijanju poslova, da je odgovoran, da zna kodeks ponašanja, da je uredan. Jedan poslodavac je izrazio svoje nezadovoljstvo i nepovjerenje po pitanju nove radne snage i istakao kako od budućih radnika ne očekuje ništa. "Nemam više očekivanja, ranije sam planirao. Sada više ne znam kome se može povjeriti posao, poznajem novu generaciju; mislim da ne žele da rade; previše su nezainteresovani i čekaju da im posao sam doĎe." 29 | s t r a n a

Mišljenje poslodavaca o novoiškolovanom kadru odgovarajuće stručne škole Većina poslodavaca je upoznata s tim da u njihovom mjestu postoji tehnička/stručna škola koja školuje kadar koji oni zapošljavaju. To nije slučaj sa poslodavcem iz preduzeća u Gračanici, poslodavcem iz preduzeća u Brčkom i poslodavcem iz preduzeća u Vlasenici, te poslodavcem iz preduzeća u Zvorniku za školu u Vlasenici. Manji broj ispitanih poslodavaca nije izrazio stav po pitanju novoiškolovanog kadra. Općenito mišljenje ostalih poslodavaca je da to zavisi od osobe do osobe, ali je uopšteno gledajući njihovo obrazovanje i znanje nedovoljno za rad. Navode da su učenici nezainteresovani za rad, nedisciplinovani, nemaju volju da rade, želju da učestvuju, nemaju ambicije. Neki poslodavci navode da uzrok leži i u primarnoj motivaciji učenika za upisivanjem odogovarajuće škole. Nisu svi učenici upisali određenu školu iz želje da se bave tom strukom, već iz nekih drugih, njima poznatih razloga. "Mnogi upisuju onako tek toliko da završe, al ima ih koji namjenski idu da nauče za struku. Dosta ih je završilo, ali rade kao konobari, jer ne bi da rade u struci, nije mu bitno što bi bio obučen jer ne želi da se time bavi." "Nedovoljan kvalitet, posebno u pogledu obavljanja praktičnog rada, što se odnosi na zanimanja III i IV stepena." Što se tiče znanja, sposobnosti i vještina učenika koje stiču tokom školovanja većina poslodavaca smatra da je to nedovoljno za obavljanje poslova. Smatraju da je previše teorijskog školovanja, a nedovoljno prakse, pa opet je, prema njihovim riječima, njihovo teorijsko znanje slabo, a praktično gotovo nikako. Manji broj poslodavaca ipak smatra da je znanje učenika osrednje, da imaju osnovna znanja, samo da se trebaju dalje usavršavati. Jedan poslodavac navodi da u djelatnosti kojom se on bavi (proizvodnja) nije potrebno prethodno znanje, najvažnije je da je učenik zainteresovan jer će u radu imati priliku da nauči. "Kad je praksa u pitanju jako slabo, ne znaju, ne mogu prepoznati ni alat. Nove tehnologije se malo koriste, ne uče da rade na kompjuteru, nemaju 30 | s t r a n a

nikakvog dodira sa novom opremom i onda kada uposlite takvog radnika, izgubite 7 do 8 mjeseci, ma i do godinu dana dok ga naučite da radi na mašini. Nemaju učenici motiva da rade, svi bi oni da rade dva dana, a ostalih 28 nista da ne rade." "Loše i nesistematično znanje; posebno praktične vještine." "Što se tiče zanatskih struka ne steknu nikakvo znanje, samo neko teorijsko koje nije povezano sa praksom pa i ono što nauče brzo zaborave." "Iskreno misli mda mogu dosta naučiti ako hoće, koji hoće oni nauče. Škola daje mogućnosti za sve one koji žele da uče." "U školskom sistemu se ništa nije promijenilo u posljednjih 30 godina; malo se može naučiti u školi; potrebna je praksa." Da li i u kojoj mjeri škola razvija kompetencije učenika koje su poslodavcima važne kod uposlenika kojeg bi zaposlili? Većina ispitanih poslodavaca smatra da škola u slaboj mjeri razvija kompetencije koje oni cijene kod budućeg radnika. Kako bi se razvijale kompetentnosti kod učenika potrebno je više praktičnog rada, kojeg škola trenutno ne pruža u dovoljnoj mjeri. "Djecu treba malo stimulisati, dati im više prakse "diploma je diploma, okačiš je na zid", al šta je sa znanjem? Znanje se najbolje stiče na praksi, tako da više treba prakse." "Najmanje se radi na moralnim osobinama, uglavnom se radi na nekom znanju tehničkom al su moralne osobine najvažnija stvar, jer se sve dalje razvija od toga. Stručno se i može ponuditi, ali bez moralnih vrijednosti ne 31 | s t r a n a

vrijedi puno, to i to je tako kroz sve srednje škole, radi se sa skupim alatima, uredjajima treba raditi odgovorna osoba koja to neće uništiti i da je poslodavac siguran." Manji broj poslodavaca navodi da je pored škole značajna i uloga porodice koja bi trebala najviše razvijati određene osobine i sposobnosti učenika. Također i društvo u cjelini treba da preuzme odgovornost i podigne nivo stručnosti i znanja učenika na veći nivo. Jedan broj poslodavaca smatra da su i učenici odgovorni u velikoj mjeri za svoj lični razvoj i napredak jer većina nije motivisana niti je zainteresovana. "Malo škola razvija, mada ne može se škola mnogo kriviti za to, učenici idu u školu samo da bi išli, a ne da bi našli posao i radili." 32 | s t r a n a

Mišljenje poslodavaca o poboljšanju novoiškolovanog kadra odgovarajuće stručne škole Svi ispitani poslodavci smatraju da bi se kvalitet znanja i kompetentnosti učenika tokom školovanja mogao unaprijediti. Njihovi prijedlozi su sljedeći: Tokom školovanja učenici bi trebali da imaju više praktične nastave i prakse u preduzećima. Praksa se treba unaprijediti kvalitetom rada i povećanom radnom odgovornošću učenika. Poslodavci smatraju da bi praksa trebala biti obavezna posljednje dvije godine srednjoškolskog obrazovanja i to da učenici pola sedmičnih školskih časova provode u školi gdje će učiti teoriju, a pola na praksi (minimalno dva do četiri dana). Obavljanje prakse u preduzećima bi trebalo nagraditi novčanom naknadom kako bi se stimulisao rad učenika i poboljšala njihova motivacija za rad i učenje. Škola bi se trebala više angažovati u smislu povećanih posjeta, saradnje i povezivanja sa lokalnim firmama koje zapošljavaju kadar koji škola obrazuje. Školstvo bi se trebalo unaprijediti kroz modernizaciju i praćenje novih tehnologija, novih materijala. Promovisati putem medija važnost i značaj rada za svakog čovjeka. Krajem osnovnoškolskog obrazovanja omogučiti učenicima posjete fabrikama i preduzećima kako bi imali direktne kontakte sa radnom okolinom i određenom strukom. To može pomoći učenicima da imaju cjelovitu sliku o određenoj struci kada se odlučuju školovati za nju. Potrebno je promijeniti kompletan sistem školovanja i podići kriterije ocjenjivanja u školi. 33 | s t r a n a

Saradnja između preduzeća i srednje škole koja školuje odgovarajući kadar Zanimalo nas je da li poslodavci imaju kontakta sa lokalnom srednjom stručnom/tehničkom školom koja školuje kadar koji oni zapošljavaju. Ukoliko imaju ostvarenu saradnju, zanimalo nas je u čemu se ona ogleda i da li se može unaprijediti. Ukoliko poslodavci nemaju ostvarenu saradnju, zanimalo nas je da li uopšte žele da sarađuju sa školom i ako da, kako bi ta saradnja mogla izgledati. Polovina ispitanih poslodavaca izjavila je da ima ostvarenu saradnju sa lokalnom tehničko/stručnom srednjom školom koja školuje kadar koji oni zapošljavaju. Namjeravaju saradnju nastaviti i u budućnosti. Kod većine ovih poslodavaca saradnja se ogleda u pružanju mogućnosti učenicima da obavljaju praksu u njihovim preduzećima. Ostali vidovi saradnje koje ostvaruju neki poslodavci su: stipendiranje učenika tokom školovanja, obilazak preduzeća u sklopu obrazovnog programa, podrška i sponzorstvo škole. "Dolaze nam djeca na praksu, ima već druga godina, učenici koji uče za gradjevinskog tehničara, zidara." "Imamo kontakta sa srednjom školom Milorad Vlačić, pokušavamo da preko škole ojačamo neformalno obrazovanje koje bi osposobilo ne samo učenike već i ostale za rad na računaru, poznavanje nekog stranog jezika. Da škola dobije kompjuter i da može da prekvalifikuje radnike i da im da papir za to." 34 | s t r a n a

Manji broj poslodavaca nije zadovoljan trenutačnom saradnjom sa školom. Navode kako mogu ponuditi puno više kako školi tako i učenicima, ali da nailaze na određene poteškoće. Poteškoće se ogledaju u sljedećem:  U srednju školu se ne upisuje dovoljan broj kadrova koji su potrebni za rad u preduzećima i pored inicijative i materijalne podrške poslodavaca. Prema riječima poslodavaca, struke koje se školuju ne odgovaraju stvarnim potrebama tržista rada. Pored toga što bi se škola trebala više angažovati po pitanju promovisanja određenih struka, poslodavci smatraju da je to problem kojim bi se trebali pozabaviti i predstavnici odgovarajućih institucija. "Pokušavali smo putem Udruženja privrednika u Gračanici još 2007.god. promijeniti struke koje se školuju. Razgovarali smo sa predstavnicima Mješovite srednje škole i predstavnicima Ministarstva, medjutim ništa se nikad nije promijenilo. Oni su svi jako spori. U školi govore da nije do njih, da o promjenama odlučuje Ministarstvo. Mi smo održali nekoliko sastanaka da iskažemo potrebe Gračaničke privrede i pokažemo koji su to profili i zanimanja koja su potrebna na tržištu rada, medjutim, nikad se nije ništa promijenilo." "Imam ugovor gdje 4 do 5 djece dolazi na praksu. Kolege i ja smo nudili da se upiše odreĎen broj kadrova koje bismo stipendirali tokom školovanja. MeĎutim, društvena zajednica školuje administrativne kadrove. Dakle, ima 5-6 gradjevinskih firmi koje su spremne da prilikom upisa u stručnu školu daju djeci stipendije, ali oni se ne upisuju. Recimo, ekonomska škola upisuje trenutno 8 odjeljenja, danas su atraktivna bezperspektivna zanimanja." 35 | s t r a n a

"Općenito bi se trebali angažovati odgovorniji ljudi da se na gradjevinarstvo ne gleda kao zadnje mjesto. Treba se podići nivo struke i ustanove za školu su tu odgovorne i one trebaju da promovišu struke koje se školuju, da učeniku ne bude poniženje što želi da bude zidar ili keramičar."  Znanje učenika o određenim strukama je na nezadovoljavajućem nivou što ima za posljedicu izbjegavanje školovanja u toj struci. Iako poslodavci nude punu stipendiju, novčanu naknadu za rad tokom školovanja, novčanu naknadu za prevoz i mogućnost zapošljavanja nakon završene srednje škole, učenici biraju druge struke. Prema poslodavcima, riječ je o učenicima koji nisu motivirani uopšte da rade i biraju struke u kojima će imati minimum radnih zahtjeva. "Mi smo nudili školi da svoje učenike šalju na praksu kod nas. Mi bismo im platili prevoz, topli obrok i zavisno od broja časova koji su se radili u firmi, dali bi im i novčanu naknadu. To bi bila motivacija da bi oni uopšte htjeli upisati tu školu. MeĎutim, oni moraju raditi, to je problem, mi smo ih molili da dodju u preduzeće da vide da bravar metalostrugar nije obični radnik, da se sve radi na strojevima, nove su tehnologije razvijene i dostupne. Ali, roditelji ne žele da im dijete bude zavarivač, bravar, svi bi da budu tehničari i da imaju zanimanja gdje je lakše raditi. Otvore 4 razreda ekonomske škole a nemaju nikakve kriterije ili odabir prema znanju kod upisivanja."  Jedan poslodavac ističe ulogu određenih zakonskih propisa u ostvarivanju saradnje sa školom. On navodi kako je imao ostvarenu saradnju sa odgovarajućom stručnom školom. Saradnja je trajala jednu godinu dok je škola nije prekinula, jer je potpisala ugovor sa dva preduzeća. Prema potpisanom ugovoru, škola ne može uspostavljati saradnju sa drugim preduzećima. 36 | s t r a n a

"Imao sam učenike koji su kod nas radili praksu jednu godinu i kasnije zbog zakonskih smetnji zabranjeno im je da vrše praksu u više firmi jer je škola napravila ugovor sa dvije firme." Trećina ispitanih poslodavaca do sada nije ostvarila saradnju sa srednjom tehničkom/stručnom školom koja školuje kadar koji oni upošljavaju, ali bi je voljeli imati u budućnosti. Razlog tome za većinu je što nisu znali da u njihovom mjestu ili u obližnjem mjestu ima škola koja školuje odgovarajući kadar. Poslodavci bi voljeli ostvariti saradnju sa odgovarajućom školom. Za većinu njih saradnja bi se ogledala u obavljanju prakse u njihovom preduzeću. Ostali prijedlozi za saradnju su: 1. Nakon obavljene školske prakse u preduzeću, poslodavci bi zapošljavali učenike po završetku srednjoškolskog obrazovanja. "Gledao bi da mi pošalju par radnika na praksu koje bih ja plaćao, a ja bih izabrao kvalitetne za budućnost, da rade kod mene." 2. Da škola predloži preduzeću kvalitetne učenike koji su završili kako bi ih poslodavci uposlili. "Nisam znao da u Vlasenici ima srednja škola koja školuje poljoprivredne tehničare. Volio bi ostvariti saradnju sa njima, tako da škola može da preporuči učenika koji je završio a koji je kvalitetan. Saradnja bi se mogla ostvariti i kroz njihovu redovnu školsku praksu koju mogu obavljati kod nas." Jedan poslodavac ističe kako bi se trebali ispuniti određeni preduslovi kako bi se uopšte mogla uspostaviti saradnja sa školom. To se odnosi na unapređenje sistema obrazovanja i povećanje radne odgovornosti kako kod uposlenika škole tako i kod učenika. 37 | s t r a n a

"Volio bih ostvariti saradnju ali ne na naš tradicionalni način. Direktori škola treba malo da porade na sebi i urede školu i djeca da budu ozbiljna i onda bi se moglo nešto raditi. A sada mi kao poslodavci dobijamo učenike i trebamo ih učiti svemu šta treba da rade. Korisno bi bilo da se dobije mogućnost da učenici i studenti imaju praksu tokom škole, od koje bi svako imao koristi u smislu znanja, a sad ne znam koliko je škola zainteresovana, to je malo upitno, sumnjam." Manji broj poslodavaca nije imao ostvarenu saradnju sa lokalnom tehničkom/stručnom školom koja školuje kadar koji oni zapošljavaju, niti je žele imati u budućnosti. Razlozi su sljedeći: Zbog bezbjednosti učenika u radu, jer djelatnost preduzeća zahtijeva korištenje opasnih mašina. "Ne možemo ugostiti učenike za praksu, jer su opasne mašine. Ne želim da se povrijede." Jedan poslodavac smatra da škola ima svoju politiku koja nije usklađena sa politikom poslodavaca ili sa potrebama tržišta rada. Konkretno, to se odnosi na manjak znanja i vještina koje učenici imaju po završetku školovanja. "Tržište diktira, oni imaju svoju politiku, ja svoju. Škola proizvodi fabrikovane radnike, tj. samo da imaju diplomu a ne žele da rade." Jedan poslodavac navodi da je ostvario saradnju sa lokalnom odgovarajućom školom u vidu praktične nastave. Ali to iskustvo je za njega bilo negativno i zbog toga ne želi ostvarivati bilo kakvu vrstu saradnje sa školom u budućnosti. "Probali smo ugostiti učenike 2003. godine i to je trajalo 15 dana. Učenici su bili jako nezainteresovani. To je bilo veoma loše iskustvo." 38 | s t r a n a

Kako bi se povećalo zapošljavanje mladih osoba koje tek završavaju sa srednjoškolskim obrazovanjem, poslodavci imaju nekoliko prijedloga. Prije svega nude svoju pomoć u vidu pružanja mogućnosti učenicima srednjoškolcima da imaju praktičnu nastavu u njihovim preduzećima. Na taj način im omogućavaju da steknu znanje iz stručne oblasti ali i vještine neophodne za kvalitetno izvođenje rada. Dosta poslodavaca istim, nudi i zapošljavanje u preduzeću nakon završenog školovanja. Ono što očekuju od učenika jeste zainteresovanost za rad i učenje. Pored direktnog upošljavanja, poslodavci žele sarađivati sa školom i lokalnim institucijama kako bi se promovisale određene struke koje oni zapošljavaju. Neke od tih struka su već deficitarne, tako da je preporuka poslodavaca da bi se trebalo dosta raditi na podizanju svijesti mladih i njihovih roditelja o prednostima i značaju tih struka. Svjesni trenutne situacije na tržištu rada i kvalitete znanja i vještina novoiškolovanog kadra, većina poslodavaca nudi dodatno školovanje uz rad ili prekvalifikaciju. Zbog postojanja potrebe za radnom snagom, a svjesni trenutnog stanja po pitanju kvalitete radnika, poslodavci najčešće mijenjaju svoje kriterije pri upošljavanju i najvažniji, koji je najčešće i jedini, jeste motiviranost osobe da radi i uči. Poslodavac mu daje sve ostale mogućnosti. "Gdje god se može naći kvalitetan radnik ja kontaktiram, nije uvijek neophodno da je iz struke, važno je da hoće da radi, da uči i da može da doprinosi." "Nije problem u poslu već što ljudi neće da rade, svaka firma će uposliti radnika koji želi da radi." 39 | s t r a n a

Mišljenje poslodavaca o tome da li novoiškolovani kadar odgovara stvarnim potrebama preduzeća u regiji Većina ispitanih poslodavaca navodi da novoiškolovani kadar iz odgovarajuće struke ne odgovara potrebama preduzeća. To se odnosi na stručno znanje i tehničke vještine koje učenici stiču tokom školovanja, a koje prema riječima većine poslodavaca nije dovoljno za obavljanje svakodnevnih radnih zadataka. Pošto se radi o tehničkim/stručnim srednjim školama i njima pripadajućim strukama, kvalitetno usvajanje znanja i vještina podrazumijeva dosta praktičnog rada. Međutim, manjak školske prakse je osjetan u znanju učenika. Pored nedovoljno praktičnog rada, poslodavci ističu da su teorije i mašine koje se koriste u školi zastarjele tj. ne prate savremenu tehnologiju koja se razvija iz dana u dan. Tako da učenici na kraju školovanja imaju uvid u tehnologiju koja je prevaziđena. Pored navedenog značajne su i struke koje školuje određena tehnička/stručna škola. Kod nekih poslodavaca postoji potreba za određenim strukama koje škola ne školuje. Kod nekih poslodavaca postoji potreba za određenim strukama koje škola školuje, ali ne postoji dovoljan broj zainteresovanih učenika koji će da upišu datu struku. 40 | s t r a n a

5.2 Ključne informacije Trenutna ekonomska kriza dovela je do smanjenja upošljavanja novih radnika u toku jedne godine. Najčešći način obavještavanja ispitanih poslodavaca o novim radnim mjestima su putem oglasa u pisanim i elektronskim medijima. Ostali najčešće korišteni načini obavještavanja su putem ličnih kontakata ili po preporuci. Prilikom odabira kandidata za novootvoreno radno mjesto, najveći broj ispitanih poslodavaca uzima u obzir sva tri sljedeća kriterija koja slijede: stručna sprema, vještine, kompetencije i osobine, te radno iskustvo. Većina poslodavaca cijeni prethodno radno iskustvo kod budućih radnika, mada nije eliminatorno tokom selekcije, jer većina njih pruža mogućnost dodatnog školovanja. Za većinu poslodavaca, pored navedenih kriterija, ipak je presudna lična motivacija budućeg radnika za rad i učenje, u prilog čemu govori i činjenica da većina poslodavaca daje mogućnost prekvalifikacije i dodatnog školovanja. Ispitani poslodavci daju prednost osobama sa razvijenim interpersonalnim vještinama, jer većina njih cijeni timski rad. Većina poslodavaca iznosi da novoiškolovani kadar nema dovoljno razvijena znanja, vještine i kompetencije za obavljanje posla za koji su školovani. Veći broj ispitanih poslodavaca već ima ostvarenu saradnju sa odgovarajućom tehničkom/stručnom školom, i namjeravaju natstaviti sa istim. Većina poslodavaca očekuje od budućeg novoiškolovanog kadra da izvršavaju svoje radne zadatke, da redovno dolaze na posao i da su motivirani da rade. Većina ispitanih poslodavaca navodi da novoiškolovani kadar ne odgovara stvarnim potrebama na tržištu rada. Preporuke za unapređenje su: povećanje školske prakse učenika, povećan broj posjeta preduzećima, proširenje kadrova koje škola školuje a koja su potrebna tržištu rada, školski sistem treba uskladiti sa modernizacijom tehnologija i teorija. 41 | s t r a n a

Na osnovu dobijenih informacija, ustanovljeno je da nema značajne razlike između mikro, malih i srednjih preduzeća u pogledu potreba poslodavaca prilikom zapošljavanja budućih kadrova. Isto se može reći i u pogledu ruralnih i urbanih područja. 42 | s t r a n a

6 Preklapanje potreba učenika i poslodavaca Nalazi kvalitativnog istraživanja pokazuju da postoje određena preklapanja kada su u pitanju trenutačne potrebe i interesi učenika i poslodavaca. Značaj identifikacije ovih preklapanja ogleda se u tome da će projektne aktivnosti biti organizovane shodno otkrivenim preklapanjima koje slijede: Dok učenici smatraju da posla sa srednjoškolskim strukovnim obrazovanjem ne mogu naći, poslodavci navode suprotno, da vrlo teško nađu kvalitetan srednjoškolski strukovni kadar. I učenici i poslodavci smatraju da učenici nisu dovoljno informisani o tržištu rada i načinima zaposlenja. I učenici i poslodavci smatraju da škola ima najveću odgovornost u pripremanju učenika za buduću radnu ulogu (povećanje obavezne školske prakse). I učenici i poslodavci navode da bi škola trebala više promovisati kako određeno srednjoškolsko strukovno obrazovanje tako i potencijalna radna mjesta. I učenici i poslodavci su spremni prihvatiti/ponuditi prekvalifikaciju za drugi posao ili dodatno obučavanje. I učenici i poslodavci predlažu da škola preuzme na sebe povezivanje sa privrednim sektorom. I učenici i poslodavci navode potrebu uvođenja preporuka za učenike bilo od strane škole ili poslodavca kod kojeg je praksa obavljena, u svrhu zapošljavanja. 43 | s t r a n a

7 Zaljučak Slaba pripremljenost učenika na svijet rada po završetku škole otežava im prilagođavanje i snalaženje u za njih novim uslovima. To je jedan od razloga da većina učenika po završetku srednje škole upisuje fakultet kako bi i dalje bila zaštićena iza vrata obrazovne institucije. Kako osnažiti mlade ljude da se bez straha upuste u avanturu traženja posla? Kako im pružiti mogućnost da steknu znanja I razviju sposobnosti i vještine koje će im to olakšati? Iz ovog istraživanja mogli smo vidjeti da pri upošljavanju novog kadra veći broj poslodavaca navodi radno iskustvo kao jedan od bitnih kriterija kod odabira uposlenika te se postavlja pitanje kako novoiškolovani kadar da stekne radno iskustvo i gdje, ukoliko poslodavac odluči da je to eliminatorni kriterij. Učenici, prema njihovim izjavama, ne očekuju da će pronaći zaposlenje po završetku srednje škole, uslijed nedostatka radnih mjesta. Sa druge strane poslodavci smatraju da novoiškolovani kadar nema razvijene kompetencije za obavljanje posla za koji se školuju. Razvijanje kvalitetnijih odnosa između škole i poslodavaca otvorilo bi mogućnosti za obavljanje prakse i sticanje kompetencija te bi se puna pažnja trebala posvetiti segmentu saradnje koja bi rezultirala ranije spomenutim. S obzirom da se i učenici po završetku srednje škole ne osjećaju pripremljenim za buduću radnu ulogu, na ovaj način bi i oni bili osnaženi i motivirani da se zapošljavaju na ona radna mjesta za koja su se školovali. Ostvarivanjem radne prakse u firmama u svom mjestu ili svom okruženju u okviru redovnog školovanja mladi dobijaju mogućnosti dobijanja preporuka za buduće radno mjesto, što su u ovom istraživanju naveli kao važno pri traženju posla. Upoznavanjem sa poslom za koji su se školovali, učenici su u mogućnosti već u toku školovanja razgovarati sa svojim najbližim o tome da li su izabrali najbolju profesiju za sebe, te odlučiti se gdje da traže radno mjesto, razmišljati o susjednim gradovima u kojima to radno mjesto mogu naći, ali i za prekvalifikaciju ukoliko smatraju da će im donijeti veće mogućnosti za zaposlenje. Ukoliko se mladi ljudi koji završe srednju školu iz svoje želje za znanjem upisuju na slijedeću stepenicu obrazovanja, često se nalaze u nedoumici da li je fakultet koji biraju zaista pravi za njih. Razlog ovome leži u činjenici da u srednjim školama nema razvijene prakse kvalitetne profesionalne orijentacije 44 | s t r a n a

koja bi učenicima omogućila izbor fakulteta prema njihovim interesima i sklonostima. Iz istraživanja je uočeno da mladi ljudi ne posjeduju vještine aktivnog traženja posla što im dodatno otežava pronalazak istog. Kombinacija dvije gore navedene obuke bilo da je u formalnom ili neformalnom obliku pomogla bi u velikoj mjeri rješavanju gorućeg problema zapošljavanja mladih. Poseban problem kod zapošljavanja mladih je postojanje škola koje proizvode kadar neodgovarajući potrebama tržišta. Iako su davno ugašene fabrike i radna mjesta za određena zanimanja škole i dalje školuju učenike za ista zanimanja koja su bila aktuelna ranije. Ovakav način nesinhronizacije obrazovanja sa potrebama tržišta dovodi do postojanja velikog broja iškolovanog kadra sa nemogućnošću zaposlenja za zanimanja za koja su se školovali. Sve navedene činjenice govore u prilog neophodnosti usklađivanja školskog sistema sa tržištem rada. 45 | s t r a n a

http://www.promente.org	11
http://promente.org	7
http://promente.ba	1

Kvalitativno istraživanje o potrebama i interesima učenika I poslodavaca

by proMENTE social research on Feb 15, 2010

Accessibility

Categories

Tags

Upload Details

Usage Rights

3 Embeds 19

Statistics

Kvalitativno istraživanje o potrebama i interesima učenika I poslodavaca — Document Transcript