Sanja Belak Kovačević, prof. psiholog                                        Centar za psihosocijalnu podršku             ...
SADRŽAJ HIV bolest u kontekstu stresa, traume i krize Emocionalne reakcije na inicijalnu dijagnozu HIV bolesti i    kako...
HIV kao TRAUMA Def. Traumatskih događaja (DSM IV):1. neposredno doživljeni i koji uključuju …. dijagnosticiranu   po živo...
Uzroci nesigurnosti kod HIV-a   Progresija bolesti   Suočavanje sa smrću i umiranjem   Prognoza tijeka bolesti   Reakc...
HIV BOLEST se razlikuje od drugih kroničnih ipotencijalno životno ugrožavajućih bolesti po socijalnojstigmi osobe koje ži...
Obilježja inicijalnih emocionalnihreakcija na HIV dijagnozu: Intenzivne ali labilne Često variraju kod iste osobe od šok...
Emocionalne reakcije primjeriRezultat je:ŠOKIRAJUĆI„Osjećao sam se kao da me netko opalio čekićem po glavi“OČEKIVAN“Bio sa...
Emocionalne reakcije primjeriNačin reagiranja:- BEZ EMOCIJA“ Popušio sam cigaretu, popio kavu i vratio se nazad na   posao...
Emocionalne reakcije primjeriTUGA, BESPOMOĆNOST, STRAH, STRAH OD SMRTI, BIJESCijeli moj život je uništen.Život mi se pretv...
FAZE PRILAGODBE NA HIV bolest Faza šoka (zatečenost, automatsko ponašanje, osjećaj    odvojenosti od situacije) Faza sud...
Strategije izbjegavanja       Negiranje postojanja zdravstvenog problema ili        njegovog utjecaja na život       Ada...
Što sve utječe na suočavanje sazdravstvenom krizom Faktori povezani s bolešću (zaraznost, fizičke   promjene, nuspojave, ...
Zadaci prilagodbe    Moos i Schaefer (1984, prema Aldwin, 2001) identificirali su sedam glavnih     adaptivnih zadataka k...
STRATEGIJE SUOČAVANJA SA ZADACIMAPRILAGODBE NA HIV BOLEST(prema Moos, 1982):   1.Negiranje ili umanjivanje   2.Traženje ...
EMOCIONALNA I KOGNITIVNA PRORADADIJAGNOZE (anticipirano vođenje)PRVI INTERVJU: (olakšavanjem prilagodbe, smanjenje   štete...
Emocionalna i kognitivna prorada dijagnoze   (Kako ste se osjećali, koje misli su vam prolazile kroz glavu?)    - “poneka...
sanja belak kovacevic - emocionalne reakcije na inicijalnu dijagnozu
sanja belak kovacevic - emocionalne reakcije na inicijalnu dijagnozu
Upcoming SlideShare
Loading in...5
×

sanja belak kovacevic - emocionalne reakcije na inicijalnu dijagnozu

775

Published on

6th Regional Conference in Sarajevo, May 17-18 2012.

Published in: Health & Medicine
0 Comments
0 Likes
Statistics
Notes
  • Be the first to comment

  • Be the first to like this

No Downloads
Views
Total Views
775
On Slideshare
0
From Embeds
0
Number of Embeds
0
Actions
Shares
0
Downloads
6
Comments
0
Likes
0
Embeds 0
No embeds

No notes for slide
  • No ne reagiraju svi na isti način kada se suočavaju s krizom, većina odreagiraju šokom, neki su pak hladni i sabrani, drugi paralizirani od silne anksioznosti, ili čak histerični (Silver i Wortman, 1980). Isto tako se večina ljudi osjeća bespomoćnima i preplavljenima nakon šoka, dok neki, ne. Mnogi pacijenti također se ne oslanjaju previše na strategije izbjegavanja kako bi se suočili sa stresom koji je uzrokovan teškim zdravstvenim problemom u kojem su se našli. Nekada osobe nemaju nikakvih emocija. “ Popušio sam cigaretu, popio kavu i vratio se nazad na posao:” Emocije najčešće kod ljudi koji prvotno ne odreagiraju nastupe kasnije. De š ava se da osoba odreagira i emocionalnom otupljeno šć u , zbuneno šć u , osje ć ajem nestvarnosti : “ Vani je padala ki š a , a ja sam se osje ć ao potpuno uni š teno i izolirano ”, “Osjećao sam se potpuno sam , a tlo pod mojim nogama se treslo ”. Reakcije na HIV pozitivan nalaz nerjetko su tuga, bespomoćnost, strah, strah od smrti, bijes: „ Cijeli moj život je uništen. Život mi se pretvorio u mrak. Bio sam ljut i mislio sam si, neću se ubiti jer to su očekivanja drugih,a ja ih ne želim ispuniti- ja nisam smeće. I neću umrijeti od HIV-a! Osjećam se tako bespomoćno-moj posao, partner, sve će nestati. Gledao sam kroz prozor kako lišće pada sa stabala – u tom trenutku prošla mi je misao da se ubijem. Imao sam osjećaj da nisam dobar čovjek, ne dovoljno dobar za ljubavnu vezu. Ja sam roba s greškom. Bojao sam se da ću izgubit ljude koji su mi dragi. Biti će i teško da nađem partnera. Nanjeti ću bol svojoj obitelji, biti će im teško nositi se s mojom bolešću, upropastit ću im život. Još ću kratko živjeti. Za mene nema budućnosti. Moj život je gotov.“ Možda zaćuđujuće no ponekad osoba koja dolazi po HIV pozitivan nalaz je pripremljena na njega i dolazi samo po potvrdu svojih sumlji: “Bio sam prilično siguran da sam HIV pozitivan tako da mi je rezultat testa bio samo potvrda. Dok sam čekao rezultat testa u čekao shvatio sam da sam HIV pozitivan. Znam da se s HIV-om može živjeti, postoje lijekovi, to je danas svakodnevnica. I was quite sure I was HIV positive, so the result was just a confirmation”.
  • No ne reagiraju svi na isti način kada se suočavaju s krizom, većina odreagiraju šokom, neki su pak hladni i sabrani, drugi paralizirani od silne anksioznosti, ili čak histerični (Silver i Wortman, 1980). Isto tako se večina ljudi osjeća bespomoćnima i preplavljenima nakon šoka, dok neki, ne. Mnogi pacijenti također se ne oslanjaju previše na strategije izbjegavanja kako bi se suočili sa stresom koji je uzrokovan teškim zdravstvenim problemom u kojem su se našli. Nekada osobe nemaju nikakvih emocija. “ Popušio sam cigaretu, popio kavu i vratio se nazad na posao:” Emocije najčešće kod ljudi koji prvotno ne odreagiraju nastupe kasnije. De š ava se da osoba odreagira i emocionalnom otupljeno šć u , zbuneno šć u , osje ć ajem nestvarnosti : “ Vani je padala ki š a , a ja sam se osje ć ao potpuno uni š teno i izolirano ”, “Osjećao sam se potpuno sam , a tlo pod mojim nogama se treslo ”. Reakcije na HIV pozitivan nalaz nerjetko su tuga, bespomoćnost, strah, strah od smrti, bijes: „ Cijeli moj život je uništen. Život mi se pretvorio u mrak. Bio sam ljut i mislio sam si, neću se ubiti jer to su očekivanja drugih,a ja ih ne želim ispuniti- ja nisam smeće. I neću umrijeti od HIV-a! Osjećam se tako bespomoćno-moj posao, partner, sve će nestati. Gledao sam kroz prozor kako lišće pada sa stabala – u tom trenutku prošla mi je misao da se ubijem. Imao sam osjećaj da nisam dobar čovjek, ne dovoljno dobar za ljubavnu vezu. Ja sam roba s greškom. Bojao sam se da ću izgubit ljude koji su mi dragi. Biti će i teško da nađem partnera. Nanjeti ću bol svojoj obitelji, biti će im teško nositi se s mojom bolešću, upropastit ću im život. Još ću kratko živjeti. Za mene nema budućnosti. Moj život je gotov.“ Možda zaćuđujuće no ponekad osoba koja dolazi po HIV pozitivan nalaz je pripremljena na njega i dolazi samo po potvrdu svojih sumlji: “Bio sam prilično siguran da sam HIV pozitivan tako da mi je rezultat testa bio samo potvrda. Dok sam čekao rezultat testa u čekao shvatio sam da sam HIV pozitivan. Znam da se s HIV-om može živjeti, postoje lijekovi, to je danas svakodnevnica. I was quite sure I was HIV positive, so the result was just a confirmation”.
  • No ne reagiraju svi na isti način kada se suočavaju s krizom, većina odreagiraju šokom, neki su pak hladni i sabrani, drugi paralizirani od silne anksioznosti, ili čak histerični (Silver i Wortman, 1980). Isto tako se večina ljudi osjeća bespomoćnima i preplavljenima nakon šoka, dok neki, ne. Mnogi pacijenti također se ne oslanjaju previše na strategije izbjegavanja kako bi se suočili sa stresom koji je uzrokovan teškim zdravstvenim problemom u kojem su se našli. Nekada osobe nemaju nikakvih emocija. “ Popušio sam cigaretu, popio kavu i vratio se nazad na posao:” Emocije najčešće kod ljudi koji prvotno ne odreagiraju nastupe kasnije. De š ava se da osoba odreagira i emocionalnom otupljeno šć u , zbuneno šć u , osje ć ajem nestvarnosti : “ Vani je padala ki š a , a ja sam se osje ć ao potpuno uni š teno i izolirano ”, “Osjećao sam se potpuno sam , a tlo pod mojim nogama se treslo ”. Reakcije na HIV pozitivan nalaz nerjetko su tuga, bespomoćnost, strah, strah od smrti, bijes: „ Cijeli moj život je uništen. Život mi se pretvorio u mrak. Bio sam ljut i mislio sam si, neću se ubiti jer to su očekivanja drugih,a ja ih ne želim ispuniti- ja nisam smeće. I neću umrijeti od HIV-a! Osjećam se tako bespomoćno-moj posao, partner, sve će nestati. Gledao sam kroz prozor kako lišće pada sa stabala – u tom trenutku prošla mi je misao da se ubijem. Imao sam osjećaj da nisam dobar čovjek, ne dovoljno dobar za ljubavnu vezu. Ja sam roba s greškom. Bojao sam se da ću izgubit ljude koji su mi dragi. Biti će i teško da nađem partnera. Nanjeti ću bol svojoj obitelji, biti će im teško nositi se s mojom bolešću, upropastit ću im život. Još ću kratko živjeti. Za mene nema budućnosti. Moj život je gotov.“ Možda zaćuđujuće no ponekad osoba koja dolazi po HIV pozitivan nalaz je pripremljena na njega i dolazi samo po potvrdu svojih sumlji: “Bio sam prilično siguran da sam HIV pozitivan tako da mi je rezultat testa bio samo potvrda. Dok sam čekao rezultat testa u čekao shvatio sam da sam HIV pozitivan. Znam da se s HIV-om može živjeti, postoje lijekovi, to je danas svakodnevnica. I was quite sure I was HIV positive, so the result was just a confirmation”.
  • sanja belak kovacevic - emocionalne reakcije na inicijalnu dijagnozu

    1. 1. Sanja Belak Kovačević, prof. psiholog Centar za psihosocijalnu podršku osobama koje žive s HIV-om Klinika za infektivne bolesti “ Dr. Fran Mihaljević” Zagreb , Hrvatska
    2. 2. SADRŽAJ HIV bolest u kontekstu stresa, traume i krize Emocionalne reakcije na inicijalnu dijagnozu HIV bolesti i kako pomoći klijentima da ih prorade s ciljem olakšanja prilagodbe Faze prilagodbe na HIV bolest Faktori koji utječu na suočavanje sa zdravstvenom krizom Strategije suočavanja s HIV bolesti i zadacima prilagodbe na istu Emocionalna i kognitivna prorada HIV dijagnoze
    3. 3. HIV kao TRAUMA Def. Traumatskih događaja (DSM IV):1. neposredno doživljeni i koji uključuju …. dijagnosticiranu po život opasnu bolest, javljaju se neočekivano, iznenada i u ljudima izazivaju intenzivan strah, osjećaj bespomoćnosti i užasa HIV dijagnoza je traumatičan događaj za osobu koja je konfrontirana s prijetnjama u fizičkom, psihološkom i socijalnom aspektu života. preplavljenost dovodi do slabljenja ili čak nemogućnosti adekvatnog suočavanja te ostavlja osobu s osjećajem intenzivnog straha, bespomoćnosti i očaja što tada rezultira s konfuzijom i nesigurnošću
    4. 4. Uzroci nesigurnosti kod HIV-a Progresija bolesti Suočavanje sa smrću i umiranjem Prognoza tijeka bolesti Reakcije značajnih drugih Efekt antiretrovirusne terapije Dugotrajne posljedice terapije Posljedice razotkrivanja serostatusa i kako se nositi s time
    5. 5. HIV BOLEST se razlikuje od drugih kroničnih ipotencijalno životno ugrožavajućih bolesti po socijalnojstigmi osobe koje žive s HIV-om često taje svoju bolest kako bi zaštitili sebe od stigme i diskriminacije. No pokušaj da se osoba sama suoči sprečava je da dobije značajnu socijalnu podršku od značajnih drugih koja je jako važna kod oporavka i prilagodbe na bolest (Kulik i Mahler, 1989)
    6. 6. Obilježja inicijalnih emocionalnihreakcija na HIV dijagnozu: Intenzivne ali labilne Često variraju kod iste osobe od šoka do prihvaćanja unutar nekoliko minuta Neke osobe se paraliziraju od anksioznosti i potpuno blokiraju Najčešće reakcije su osjećaj gubitka, tuge, bespomoćnosti i očaja
    7. 7. Emocionalne reakcije primjeriRezultat je:ŠOKIRAJUĆI„Osjećao sam se kao da me netko opalio čekićem po glavi“OČEKIVAN“Bio sam prilično siguran da sam HIV pozitivan tako da mi je rezultat testa bio samo potvrda.Dok sam čekao rezultat testa u čekao shvatio sam da sam HIV pozitivan.Znam da se s HIV-om može živjeti, postoje lijekovi, to je danas svakodnevnica.”
    8. 8. Emocionalne reakcije primjeriNačin reagiranja:- BEZ EMOCIJA“ Popušio sam cigaretu, popio kavu i vratio se nazad na posao:”- OTUPLJENOST/KONFUZIJA MISLI“Vani je padala kiša, a ja sam se osjećao potpuno uništeno i izolirano”, “Osjećao sam se potpuno sam, a tlo pod mojim nogama se treslo”.
    9. 9. Emocionalne reakcije primjeriTUGA, BESPOMOĆNOST, STRAH, STRAH OD SMRTI, BIJESCijeli moj život je uništen.Život mi se pretvorio u mrak.Bio sam ljut i mislio sam si, neću se ubiti jer to su očekivanja drugih,a ja ih ne želim ispuniti- ja nisam smeće.I neću umrijeti od HIV-a!Osjećam se tako bespomoćno-moj posao, partner, sve će nestati.Gledao sam kroz prozor kako lišće pada sa stabala – u tom trenutku prošla mi je misao da se ubijem.Imao sam osjećaj da nisam dobar čovjek, ne dovoljno dobar za ljubavnu vezu.Ja sam roba s greškom.Bojao sam se da ću izgubit ljude koji su mi dragi.Biti će i teško da nađem partnera.Nanijeti ću bol svojoj obitelji, biti će im teško nositi se s mojom bolešću, upropastit ću im život.Još ću kratko živjeti.Za mene nema budućnosti.Moj život je gotov.“
    10. 10. FAZE PRILAGODBE NA HIV bolest Faza šoka (zatečenost, automatsko ponašanje, osjećaj odvojenosti od situacije) Faza sudara (misaona smušenost, dezorganizacija, osjećaj gubitka, tuge, bespomoćnosti, preplavljenost ) Faza povlačenja (negiranje postojanja zdravstvenog problema ili njegovo utjecaja na bolest) Faza prihvaćanja (prihvaćanja režima liječenja i ograničenja u životnom stilu)
    11. 11. Strategije izbjegavanja Negiranje postojanja zdravstvenog problema ili njegovog utjecaja na život Adaptivno  Kontroliranje emocionalne reakcije  Situacija koja nije izgledna da se promijeni  Rano u procesu suočavanja Maladaptivno  Ekstenzivno i dugotrajno  Usvaja se manje informacija o svom stanju  Nemogućnost donošenja odluka
    12. 12. Što sve utječe na suočavanje sazdravstvenom krizom Faktori povezani s bolešću (zaraznost, fizičke promjene, nuspojave, režim uzimanja lijekova) Osobni i demografski faktori (sposobnost vidjeti dobre strane, spol, dob, osobna vjerovanja) Fizički i socio-okolinski faktori (soc. podrška, fizički aspekt okoline-bolnica)
    13. 13. Zadaci prilagodbe Moos i Schaefer (1984, prema Aldwin, 2001) identificirali su sedam glavnih adaptivnih zadataka kod suočavanja s bolešću. Prva tri odnose se na samu bolest i to su4) nošenje s fiziološkim posljedicama bolesti, uključujući simptome, bol i invalidnošću (nemogućnošću);5) nošenje s terapijom (strogi režim uzimanja, nuspojave) kao i s bolničkim okruženjem;6) razvijanje (uspostavljanje) i održavanje dobrih odnosa sa zdravstvenim radnicima.Slijedeća četiri zadatka su više općenitija, a odnose se na9) održavanje neke vrste emocionalnog ekvilibrijuma (ravnoteže);10) održavanje svijesti o sebi, uključujući osjećaj kompetentnosti i stručnosti (znanja);11) održavanje dobrih odnosa sa članovima obitelji i prijateljima; te naposljetku12) pripremanje za buduća kritična stanja.
    14. 14. STRATEGIJE SUOČAVANJA SA ZADACIMAPRILAGODBE NA HIV BOLEST(prema Moos, 1982): 1.Negiranje ili umanjivanje 2.Traženje informacija 3.Učiti kako si pružiti medicinsku pomoć 4.Postavljanje konkretnim limitiranih ciljeva 5.Tražiti instrumentalnu i emocionalnu podršku u krugovima obitelji i prijatelja, te stručnjaka 6.Razmišljati o mogućim događajima u budućnosti 7.Nalaziti podnošljivu perspektivu u odnosu na zdravstveni problem ii tretman (svrha, religiozno vjerovanje, prepoznavanje pozitivne promjene)
    15. 15. EMOCIONALNA I KOGNITIVNA PRORADADIJAGNOZE (anticipirano vođenje)PRVI INTERVJU: (olakšavanjem prilagodbe, smanjenje štete, emocionalna podrška kod traume i krize- ventiliranje, normalizacija, informiranje o bolesti i mogućim resusima u zajednici)Informiranje i priprema na život s HIV-om služeći se tehnikom anticipiranog vođenja – predstavljamo, prvi iznosimo potencijalne dileme (Često/ ponekad/neke osobe + iskustvo drugih pacijenata) sa ciljem boljeg razumijevanja bolesti, izgradnje povjerenja, ublažavanja posljedica potencijanog stresa, bolja adherencija ….
    16. 16. Emocionalna i kognitivna prorada dijagnoze (Kako ste se osjećali, koje misli su vam prolazile kroz glavu?) - “ponekad ljudi dovode u pitanje ispravnost dijagnoze, brinu se hoće li biti vidljivo deformirani, hoće li ih boljeti, hoću li umrijeti, koliko vremena im preostaje, što će biti s njihovom obitelji” - osjećaj krivnje (HIV kao kazna, opterećenje obitelji) - smisao života - osjećaj manje vrijednosti („roba s greškom“)Značenje koje bolest ima za pacijenta (Što vam se promijenilo u životu? Što vam se čini da će biti najveći problem? Što vas najviše brine?)Procjena i priprema na život s HIV-om ( priprema na dileme s kojima bi se mogli susresti- kroz primjer drugih pacijenata) -osnovne činjenice vezane uz fizički aspekt bolesti (zaraznost za okolinu) -socijalna podrška okoline (da li reči i kome reči) -zaposlenje -planiranje obitelji -Upućivanje na resurse zajednice -Osnaživanje i osvještavanje vlastitih resursa (Što inače radite kada se osjećate loše?)
    1. A particular slide catching your eye?

      Clipping is a handy way to collect important slides you want to go back to later.

    ×