Your SlideShare is downloading. ×
Katicic 2010 zeleni lug
Upcoming SlideShare
Loading in...5
×

Thanks for flagging this SlideShare!

Oops! An error has occurred.

×
Saving this for later? Get the SlideShare app to save on your phone or tablet. Read anywhere, anytime – even offline.
Text the download link to your phone
Standard text messaging rates apply

Katicic 2010 zeleni lug

4,195
views

Published on


0 Comments
0 Likes
Statistics
Notes
  • Be the first to comment

  • Be the first to like this

No Downloads
Views
Total Views
4,195
On Slideshare
0
From Embeds
0
Number of Embeds
0
Actions
Shares
0
Downloads
42
Comments
0
Likes
0
Embeds 0
No embeds

Report content
Flagged as inappropriate Flag as inappropriate
Flag as inappropriate

Select your reason for flagging this presentation as inappropriate.

Cancel
No notes for slide

Transcript

  • 1. ,t RADOSLAV KATIČIĆ Zeleni lug Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Ibis grafika Matica hrvatskaKatedra Čakavskog sabora Općine Mošćenička Draga rtJo-<3> Zagreb l Mošćenička Draga 2010.
  • 2. SadržajPredgovor vUvod lTrudan hod 7 l. Hoditi - roditi 9 2. Pisan - zelen 4S 3. Dalek put Sl 4. Juraj glavu siječe ............ ........................ ..... . 7S S. Jarilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89 6. Nacrt rekonstrukata 104Zeleni lug 113 l. Mlada nevjesta po gradu se šeće ......................... 114 . 2. Lug - luka ................................... ............. lSS 3. Braća i djeveri ............................................ 169 . 4. Sveta svadba u lugu ........ ....... .............. ......... 190 . S. Susret na vodi 203 6. Pregled rekonstrukata 206Zlatna jabuka .. ... . . . . . . . . . . . . . . . . .. . . . . .. . . . . . . .. . . . . . . . . . . . . 209 l. Igrala je zlatna jabuka .................................... 209 2. Puno gospode 232 3. Otvarati gradu vrata 242 4. Devet braće sve zlatara 262 S. Nešto je u vrtu zazvonilo 271 6. Most okićen biserjem 28S
  • 3. Hrt i sokol · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · · . . . . . . · · · · · · · · · . . . . . . . . . . . . . . . 293 l. Vodi hrta i sokola 293 2. Kuna kapa 303 3. Jurjevi hrti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 322 4. Nacrt rekonstrukata ...................................... 328 S. Sutra ćete dalek put putovat ............................ 330 . 6. Tuđe i svoje .............................................. 355 .Jurjev konj 371 l. Konja za djevojku 371 2. Konj mladoženja 382 3. Ljubi! ju je i ostavil ju je kakonoti livadu zelenu 387Zaglavak 431Sažetci poglavlja 437Zusammenfassungen 442Literatura 449Sigle 462Kazalo imena i pojmova . ..................................... 469Bilješka o autoru 489
  • 4. Predgovor e bez ganuća stupam s ovim rukopisom pred čitatelje.N Bilo mi je, eto, dano da zaokružim i ovaj drugi dio sinte­ tičkoga prikaza rezultata svojih dugogodišnjih istraživač­kih radova. Ispunili su desetljeća. Kako sam najavio u predgovoru>>Božanskomu boju«, ovdje se, pošto je sustavno izloženo što je bilomoguće saznati o svetim slavenskim pjesmama koje pjevaju o veli­kim bogovima, sučeljenim Perunu i Velesu, sustavno izlaže ono štoje bilo moguće saznati o obrednom pjevu koji se kao u grozdovimanakupio oko Perunove djece, boga Jarila i božice Morane, mlado­ženje i nevjeste svete svadbe, koja svakoga proljeća nanovo pokrećerodnost godine. Još 1 984. počeo sam svoja istraživanja na tragu praslavenskihobrednih pjesama sačuvanih u usmenoj književnosti, takozvanojfolklornoj, upravo s knjigom Višnje Huzjak o Zelenome Jurju(1 9 57) u ruci jer su me na nju upozorili Ivanov i Toporov ( 1 974) ,kojih mi je sintetička knjiga tada otvorila vidik na mogućnosti štoih pruža rekonstrukcija praslavenskih svetih tekstova u indoeurop­skoj perspektivi, u persperktivi koju su upravo oni otvorili. »VedaSlavena«, kako je to 1 874. izrazio Stjepan Verković, odjednom mije prestala biti fantazmagorija i postala vrlo opipljiva realnost. Ondasam i sam počeo ustrajno istraživati jer su već prvi rezultati obećava­li uspjeh, a Ivanov i To po rov baš tomu području nisu obraćali punupozornost. Bilo je tu mnogo toga da se nađe i uradi. Rezultate toga istraživanja objavljivao sam u Bečkom slavistič­kom godišnjaku (Wiener Slavistisches Jahrbuch) od 1 987. pa do
  • 5. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine200 l. na njemačkom jeziku gotovo u svakom godištu i to onimredoslijedom kojim sam što otkrivao bez obzira na logiku samogapredmeta. Drukčije tada još nije bilo moguće. Druge sam rezultatekoji se tiču božice velike majke u hijeratskom pjesništvu pogan­skih Slavena i Balta već sintetizirao i objavio u knjizi »Gazdarica navratima« (Die Hauswirtin am Tor, 2003.), također na njemačkomjeziku. Bilo bi doista lijepo da uzmognem podastrijeti svojim čitate­ljima još i hrvatsku verziju te knjige, koja je u nas ostala vrlo slabopoznata i osim u najužem stručnom krugu potpuno neprimijećena.Tada bi prikaz rekonstrukcije pretkršćanskih obrednih pjesama sta­rih Slavena, a po tome i još nepokrštenih Hrvata, koliko je meniznan, bio doista zaokružen i pristupačan našoj kulturnoj javnosti.No hoće li se to moći ostvariti nije, dakako, samo u mojim rukama. Stvari su tekle tako da u sintetičkom prikazu što ga donosi ovaknjiga u većoj mjeri nego u »Božanskom boju« donosim rezultatevlastitih istraživanja, a nešto manje izvješćujem o rezultatima dokojih su došli drugi. Kako s tim stoji, razabrat će se iz bilježaka,u kojima se uvijek pozivam na svoje starije publikacije. Kao i u»Božanskome boju«, tako se i ovdje u bilješkama jasno razabire oda­kle mi što. Neka dakle ovom rukopisu bude sretan put u ruke čitatelja, aoni neka vide što im on može dati i neka sude o njem. Meni pakpreostaje da izreknem svoju zahvalnost svima kojima ju dugujemza ostvarenje svoje autorske zamisli. Tu je i opet gospodin VeseljkoVelčić i Katedra Čakavskog sabora Općine Mošćenička Draga, oda­kle je potekla prva inicijativa za ovaj nakladnički pothvat. Zatim iopet Tomo Vinšćak koji je i sada najpripravnije preuzeo dužnostda bude glavni urednik knjige i sa živim zanimanjem zauzeto pra­tio njezino nastajanje. Tu je Krešo Krnic, nakladnik, i njegova Ibisgrafika, koji su preuzeli sve tehničke i organizacijske poslove oko nje, suvereno ih obavili, a on je kao izvršni urednik oblikovao ovuknjigu kao predmet, i opet majstorski. Veliku zahvalnost dugujemMatici hrvatskoj koja je prihvatila da bude sunakladnik ove knjige,
  • 6. Predgovoršto mi je zbog svega što ta naša institucija znači i pridonosi osobitačast i radost. Neka ovom knjigom budem matičar. Njima dugujemnajveću zahvalnost, pa im ju ovdje od srca i izričem. No tu je i Vitomir Belaj, koji, kada se o mojem predmetu radi,zajedno s Tomom Vinšćakom predstavlja Odsjek za etnologiju ikulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,a s te mi je strane dolazilo veliko ohrabrenje i snažni prijateljski po­ticaj . Napokon bih htio izreći zahvalnost i mnogim drugima kojimaju također dugujem jer su na razne načine pomagali pri nastajanjuove knjige. Tu su i opet moji suradnici, kolege i prijatelji MislavJežić u Zagrebu i Georg Holzer u Beču, koji su pomno pratili mojrad na području kojim se bavi ova knjiga i u brojnim razgovori­ma bitno pomogli da raščišćujem pojmove oko toga. Posebno samzahvalan svojoj suradnici Milki Jauk Pinhak koja se također od sa­moga početka živo zanimala za moj rad na tom području i krozgodine uložila mnogo truda u organizaciju mojih predavanja o timtemama na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Ta su pakpredavanja mnogo pomogla da se polože temelji pisanju ovih knji­ga. Zahvaljujem napokon i opet svojim slušačima na sveučilištimau Beču i Zagrebu, koji su svojim zanimanjem, upitima i primjedba­ma snažno poduprli taj istraživački pothvat, zahvaljujem osobamakoje su prijateljski pratile moj rad, svojim me zauzetim zanimanjembodrile da ne posustanem i stalno podsjećale kako rezultate trebaučiniti pristupačnima i na hrvatskom jeziku, zahvaljujem, napokon,ništa manje nego svima spomenutim, i svojoj supruzi loanni koja jesvojom brigom, svojim razumijevanjem i svojom strpljivošću omo­gućivala da se autorski posao, zahtjevan i mukotrpan, ipak privodikraju. Svima njima izričem svoju iskrenu zahvalnost jer se bez njihova knjiga ne bi čitateljima našla u rukama. Početkom lipnja 2009. Radoslav Katičić
  • 7. UvodO vdje se iznose rezultati istraživanja i studija koji su bili potaknuti uočenim podudarnostima između turopolj­ skih jurjaških pjesama i tekstova usmene književnostidrugih naroda slavenskoga jezika. Pokazalo se, sasvim neočekivano,da se njihovom poredbom čvrsto stupa na praslavensko tlo. Polazećitako za tragom tekstova slavenskoga pretkršćanskog obreda godiš­nje rodnosti, treba opet reći sve ono što je već izneseno u uvoduknjige »Božanski boj«1 jer su metodske pretpostavke i tu posve iste.Bez toga ostaje ono što se ovdje izlaže nepotpuno. Nema, međutim,smisla tu ponavljati što je već objavljeno. Stoga će svatko tko sedoista ozbiljno zanima za predmet posegnuti za onim sveskom. UzUvod koji objašnjava metodu važno je tu i prvo poglavlje one knjigejer se u njem prikazuje i donekle ilustrira povijest takvih istraživa­nja. Ipak, valja i ovdje naglasiti da je predmet ovih istraživanja re­konstrukcija praslavenskoga sakralnog pjesništva, koliko je onamoguća, a ne rekonstrukcija slavenskih mitova, kako se to običnozamišlja. Istina, u obrednim se tekstovima kazuju mitska zbivanja iizražavaju mitski odnosi, pa je rekonstrukcija oko koje se ovdje na­stoji važna za poznavanje slavenske mitologije i vjerskih predočaba,uvodi nas neposredno u praslavensku vjersku doživljajnost, ali je totako upravo zato što se identificiraju ulomci autentičnih tekstova islažu u cjelinu, koliko nam oni to dopuštaju, pa nam tako slaven­sko poganstvo progovara svojim izvornim riječima i slušamo njegovl Katičić, 2008a, 1-10.
  • 8. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starineautentičan glas. Dobiva se tako da nam sami stari Slaveni tu govoreo svojoj mitskoj slici svijeta. Predmet ove knjige blisko je, dakako, povezan s narodnim godiš­njim običajima svih naroda slavenskoga jezika, pa tako i hrvatskoga,i od istraživanja tih običaja kako ga provode etnologija i kulturnaantropologija dobivaju se važni podatci, neophodni pri rasuđivanjuo rekonstrukciji tekstova i pri njezinu obrazlaganju. Za slabije upu­ćene ili površnije promatrače sve se to slijeva u jednu nerazmrsivucjelinu. To važnije je stoga ovdje istaknuti da temeljno gledište oveknjige nije niti etnološko niti antropološko, predmet joj nisu nitivjerovanja, niti običaji, nego tekstovi i njihova povijest. A upravo toje filologija u pravom i danas često zanemarenom smislu. Temeljno je metodska oruđe ovoga istraživanja etimologija,utvrđivanje srodnosti po postanju i prvotnoga značenja riječi. Niječak pretjerano reći da mu je rezultat u prvom redu prinos slavenskojetimologiji. Dakako, ne proučavanju nepovezanih slavenskih riječikakvo nam se obično predstavlja u etimološkim rječnicima, negoriječi spletenih u relevantne tekstove i kontekste, mitske i obred­ne, i stoga kulturno relevantnih i estetski izražajnih do mjere kakvase inače u kulturnoj svijesti ne povezuje s etimologijom. Te riječi,tumačene etimološki, tu nose i prenose vrijednosti. Otkrivaju namnepoznate slojeve kulturne baštine koja nam je pripala zajedno snašim slavenskim jezikom. Takvo istraživanje nije samo suho sta­rinoznanstvo i bavljenje onim što je bilo, pa prošlo, nego otkriva ipredstavlja žive vrijednosti koje su naše, a mi toga i nismo svjesni.Može se stoga reći i da je to nov i još neuobičajen pristup etimolo­giji koji u prvi plan postavlja njezinu relevantnost za kulturu, i tone samo jezičnu. Tu se onom koji ne žali truda da doista razumijeotvaraju neslućeni vidici. Koliko god se nastojalo da se predmet ove knjige iznese cjelovito,u njegovoj je naravi da je bitno fragmentaran. Sve Što se ovdje iznosizasnovano je na ulomcima pretkršćanskih obrednih tekstova kojisu pronađeni i prepoznati u usmenim književnostima slavenskih
  • 9. Uvodjezika, svakoj od njih u njezinoj tradiciji. Obradba tih ulomaka,njihovo slaganje i uvrštavanje u njima nadređene sadržajne cjelinenigdje ne može potpuno poništiti fragmentarnu narav toga materi­jala. Ona pruža otpor predmeta sintetičkomu razmišljanju i tako uovim razlaganjima ostaje prisutna trajna napetost između obojega.Tek kad se to ima na umu, može se ovo razlaganje i doista primjere­no razumjeti. Naravno, na takvoj podlozi ne dobiva se ona zaokru­žena cjelovitost na koju smo navikli od etnoloških i antropološkihtumačenja narodnih običaja i vjerovanja. Njihovim istraživačimamaterijal, naime, upravo zadaje cjelovitost, a ovima ga njihov uskra­ćuje. Gdjegod je u ovom razlaganju stavljena točka, doista pažljivičitatelj većinom bi htio dalje. No tu se prate tragovi, a oni se moguslijediti samo onoliko koliko se pokazuju. Pripovijest se u pravilu nemože ispripovijedati baš do kraja. Prekida se tamo gdje se dalje nebi kretalo po čvrstoj podlozi. Tragovi se mogu slijediti samo dotledokle doista vode. A oni ne će uvijek dovesti dotle dokle bi se zapra­vo htjelo. Uzevši pak sve u svemu, cjelovitost i dovršenost prikazakoja se postiže u ovoj knjizi veća je nego bi se očekivalo znajući odčega taj prikaz polazi. To već samo po sebi pokazuje da je trag kojise slijedi autentičan. Rekonstrukcija takve vrste zasnovana je na podudarnostima. Tesu podudarnosti takve i toliko tijesne da se ne može razumno pret­postavljati kako su nastale slučajno. Opravdano je stoga uzimati dasvjedoče o zajedničkom podrijetlu usmenih tekstovnih predaja kojese uspoređuju. Sve je tu tako na kraju krajeva pitanje vjerojatno­sti. To pak znači da konačne i nepobitne sigurnosti u tome nema.Kako god vjerojatni pojedini zaključci bili, svaki od njih može bitii pogrješan. Sve je to etimologija, a i najbolja etimologija može,kako pokazuje istraživačko iskustvo, biti pogrješna. S time daklevalja računati. Među zaključcima koji se iznose u ovoj knjizi, uzasve nastojanje da ih ne bude, ima sigurno i pogrješnih. No važno jeda ta vjerojatnost bude koliko je samo moguće manja. Kad konver­gira prema nuli, svrha je u potpunosti postignuta. Toga pak u ovoj
  • 10. Zeleni lug -.. Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starineknjizi, kako se s razlogom može ustvrditi, nema malo. Obrednepjesme poganskih Slavena ostavile su jasnije tragove u usmenojknjiževnosti današnjih slavenskih naroda nego bi to itko očekivao. Mitologija godišnje rodnosti, a ona, kakva je bila kod starihSlavena, predmet je ove knjige, ima mnogo paralela u najrazličiti­jih naroda svijeta. Počevši od egipatskih predaja o bogovima lzidii Ozirisu, pa do predaja zemljoradničkih naroda dalekoga Istokai srednje Amerike tu je sva sila toga što se upravo nudi za vrlozanimljive i poticajne tipološke poredbe. No u ovoj knjizi sve jeto ostavljeno po strani, onako kako je objašnjeno već u Uvodu u»Božanski boj«, ne zato što od toga ne bi bilo dobiti i poticaja spo­znaji za kojom teži ova knjiga, nego zato što će dobit biti još većaako se prvo raščiste odnosi među genetski srodnim predajama, ato su u našem slučaju slavenske, pa s njima osobito blisko srodnebaltičke i napokon one svih ostalih indoeuropskih jezika, koliko seovamo mogu uključiti svojim materijalom. Tek pošto se pozorno isabrano raščiste genetski odnosi, dat će istraživanje tipoloških srod­nosti doista ono što se od njihova uključivanja u razmatranje možeočekivati. Bez toga razlikovanja i postupnosti u postupku nastajezbrka, a ona nije korisna nikojoj spoznaji. Koliko god je širem kru­gu zainteresiranih čitatelja često teško prihvatljivo takvo ograničenjeistraživačkoga vidokruga, ono je, kako je jasno svakomu tko umijeznanstveno misliti, u najboljem interesu pouzdanoga snalaženju upredmetu ovoga istraživanja. To je istraživanje dosljedno usmjerenona tekstove i ostaje u okvirima njihove genetske srodnosti, srodnostipo podrijetlu, i upravo time što je tako ograničeno prinosi najvišešto se može postići cjelovitoj spoznaji predmeta, koja, dakako, obu­hvaća mnogo više od samo toga. No time što se nestrpljivo negodu­je nad ograničenjem i odbija ga ne zahvaća se predmet potpunije icjelovitije. Mit godišnje rodnosti prikazuje, preneseno na razinu vjerskihpredočaba, ciklički tijek zbivanja u svijetu, kakav se opet i opet po­navlja u godišnjim krugovima. To je izraz životnoga iskustva ljudi
  • 11. Uvod?Oliodjelaca kojima se žetve nižu jedna za drugom, mnoge su seYcĆ nanizale, a oni se nadaju i očekuju da će se i dalje nizati bezpredviđenog obvezatnoga kraja. Tako će sve novim naraštajima bitiosigurano preživljavanje i hrana. U takvu doživljavanju zbivanje uS>ijeru nije linearno, ne kreće se prema zacrtanom cilju, ne pred­stavlja napredak, nego se opet i opet vraća na početak i onda krećeonako kako se već i prije kretalo. U tome kretanju prijelomne sutočke već unaprijed određene. Uvijek su iste, a tijek vremena svodise na krug godine. Obredne pjesme prate to kretanje, a obred mupo shvaćanju ljudi pomaže da se ostvaruje kako je predviđeno. Zaljude je životno važno da se tu ništa ne poremeti jer uza svu usta­ljenost kruženja godine konačne sigurnosti nema, stalno je prisutnastrepnja ne će li šiktanje i bujanje zelenila, ne će li žetva možda ipakiznevjeriti. Moć obreda i njegovih svetih tekstova pokreće se i prizi­Yau pomoć da to spriječi. To je smisao tekstova kojima se bavi ovaknjiga i koji se u njoj rekonstruiraju, dakako samo onoliko koliko je�o moguće. S tim na pameti treba ju i čitati.
  • 12. Trudan hodK ao što je oluja s oblacima i grmljavinom, munjama i gro­ movima, ognjem i vodom, svojom tajnovitom strahotom i proizvoljnom nepredvidljivosti snažno zaokupila pozor­nost ljudi i dala motive mirotvornoj stvaralačkoj moći, te postalanosivom gredom mitske slike svijeta i jednom od bitnih sastavnica Olu a i godišn a j jnjegova skrovitog ustrojstva, isto ju je tako bujnom darežljivosti i rodnostpoželjnom omamom zaokupio i potaknuo godišnji ciklus svojimnaglim pokretanjem rodnosti, biljne i životinjske, i njezinim pot-punim zamiranjem kad se godina spusti sa svojega vrha i približidnu, ciklus dakle koji donosi urod i time čovjeku omogućuje život,a onda ga, suočenog sa sumrakom godine, prepušta tjeskobnomočekivanju svojega povratka i zebnji hoće li mu urod dotle doteći. Kada se ima pred očima koliko su dugo, pretvarajući se od lova­ca i skupljača u poljodjelce i pastire, ljudi svake godine tjeskobnočekali hoće li im polja i stoka opet roditi, od čega je zavisilo golopreživljavanje, lako je razumjeti da se oko toga zbivanja ovio mit i Godišnji obredda je na njem utemeljen obred. Vjerovalo se da takav obred podu- i njegov apreda a jpire to zbivanje, da pomaže rodnosti godine i time ljudima održavažiYot. Taj se obred, dakako, sastojao od čina i riječi. Imao je svojepropisane radnje i svoje propisane tekstove. Tragove pak toga kakavje taj obred bio u poganskih Slavena umjesno je tražiti u predajnimobičajima i usmenoj književnosti slavenskih naroda, koji su svi, ikraj neizbježnoga izmjenjivanja i nepovratnoga gubljenja, kakoelemenata tih čina s njihovim tekstovima, tako i samih njihovihstruktura, ipak skupa s jezikom čuvali i neprekinutu nit te predaje.
  • 13. Zeleni lug -- Tragovim a svetih pjes am a n aše pretkršćanske starine Ovdje će se poći tragom praslavenskih tekstova u kojima se obredno kazuju mitovi vezani za godišnji ciklus rodnosti. Ti nam se tekstovi, dakako, nigdje nisu očuvali, ali su njihovi ulomci koji Ulomci su se osobito snažno i dojmljivo usjekli u pamćenje, veći ili manji, obrednih a uvijek razdrobljeni i ponešto izmijenjeni, poslužili kao materijal tekstova pri gradnji tekstova usmene književnosti na slavenskim jezicima, u usmenoj poslužili su kao pjesnički ukras u tekstovima folklornih književnih književnosti rodova kakvi su došli do nas i ostali nam zapisani kad su se za njih u 1 9 . i 20. stoljeću stali zanimati ozbiljni i neumorni istraživači i skupljači. Da bi se otkrili i utvrdili takvi ulomci, valja tražiti tekstovne sklopove kojih je izričaj uočljivo arhaičan, rječnik praslavenski, i razaznaju se kao strano tijelo, koji se čak i sadržajno tek slabo suvislo uklapaju u kazivanje folklornoga teksta kakav je došao doPrepozn av anje nas. Tada se može pretpostaviti da su se takvi izražajni sklopoviulom ak a starih našli u tim tekstovima usmene književnosti samo zato jer se, kad obrednih su nastajali, još pamtilo da se tako pjeva ili kazuje, pa je ljudi- tekstova ma bilo drago opet to slušati i ponavljati, makar sada i u drugom kontekstu. Samo iznimno očuvali su se tekstovi koji nastavljaju staru obrednu predaju u njezinoj prvotnoj funkciji, koliko god iz­ mijenjeni i prilagođeni novim prilikama i potrebama. To je kao kad arheolozi nađu ostatke antičke arhitekture na mjestu gdje su bili postavljeni već u starini, pa kažu da su nađeni in situ »na - svojem (prvotnom) položaju«. U tim je slučajevima istraživački pristup bitno olakšan. Ali pretpostavka se o praslavenskom podri­ jedu takve tekstovne predaje doista potvrđuje tek ako se glasovno podudarni uzorci istoga izričajnog sklopa nađu u više slavenskih predaja usmene književnosti. T eško je tako iz čista mira zamisliti da su u usmenoj književno­ Doista se jesu sti slavenskih naroda, kako je došla do nas, očuvani ulomci pogan­očuv ali ulomci skih obredenih tekstova, sakralnoga pjesništva iz pradavnine, i to obrednoga toliko da se odade može steći bar nekakav uvid u njezine izražajne pjev a sklopove i u mitske sadržaje koji se kazuju u njoj. Ali iskustvo je
  • 14. Trudan hod?okazalo da je, protivno svakomu razboritom očekivanju, to ipakmoguće, pa da se tu i tamo doseže čak vremenska dubina indoeu­ropskoga sakralnog pjesništva, kojega je slavensko jedna predajnagrana.1 l. Hoditi - roditiDa bi se krenulo tragom tekstova praslavenskoga obreda rodnosti, ]urjevski ophodizanimljivo polazište nude upravo hrvatski godišnji običaji. Na sjeve-rozapadu Hrvatske i u neposredno susjednim krajevima Slovenije2ubilježen je običaj jurjevskih ophoda. Na dan svetoga Jurja (23.rraYnja) skupina mladeži, mladića i djevojaka, okićena svježim ze-lenilom i noseći barjak obilazi selom od doma do doma. Jedno odnjih osobito je opremljeno prolistalim granama. To je zeleni Juraj.Sudionici ophoda zovu se jurjaši i jurjašice.3 Uz jurjevski ophod?ienju se pjesme. One predstavljaju vrlo čvrsto integriran pramen:.rsmene predaje. Ako se dakle pokaže da ta tekstovna predaja potje-.:c još iz pretkršćanskih vremena, to je primjer očuvanja poganskihobrednih tekstova u funkciji. e jednoj takvoj ophodnoj pjesmi javlja se stih: jura hodi Kudjura hodi, tudpole rodi Miklaušić 105 -poije rodi Tu pada u oči unutrašnji srok. Isti se unutrašnji srok javlja u5tihu još jedne jurjaške pjesme:-�- Kud vam Đuro odi, tud vam poije rodi. H 17 Ti stihovi u pjesmama u kojima su došli do nas nemaju čvršćegakonteksta. U još jednoj pjesmi u kojoj se javlja varijanta toga istogstiha kontekst je obilan i vrlo kompaktan: Lp. Katičić 2005a; 2005b; 2006a; 2006b; 2008a, gdje se izdašno upućuje na te­ :ndjnu stariju literaturu. P�ofesor Vitomir Belaj upozorio me je na to da su to upravo oni dijelovi Slf,JHI�J�Sl .-oji ma se može utvrditi »hrvatski supstrat<<.- .."sp. Huzjak 1957.
  • 15. Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine [3] Pisan Vuzem prošao, zelenJuraj došao, iza one gore, u to ravno polje. Daru ga, daru jte jte,]uru zelenoga ! Kudajura odi, tuda polje rodi. Nijejura svaki dan, već u ljetujedan dan. H7 Isti taj kontekst, iako ni približno tako kompaktan i suvisao, ra­ zabire se i za stih od kojega je počelo ovo razmatranje [I] . U onoj se pjesmi naime pjeva: [4] ]apo, mamo, ho gledet jte zelenogaJurja! Nijejuro saki den, nek vu letujeden den. Pisan Vuzem prošel, zelen Juro došel. NijeJuro saki den, nek vu letujeden den.juraj hodi. Ze zelene goreIpak dolazi vu to ra (v }no pole. kao jahač Nijejuro saki den, nek vu letujeden den. Na zelenom kon jeku na pisanom voleku. Nijejuro saki den, nek vu letujeden den. Kudjura hodi, tudpole rodi. Kudjurajaše zelen kitum maše. Miklaušić 105 Kad se tu skupe svi elementi, vidi se da je to jako razveden i mnogo rahliji isti onaj kontekst koji je i u [3] , samo što je tamo znatno kompaktniji i tekstovno čvršće integriran. To pak da Juraj hodeći dolazi kao jahač, koliko god je u sebi protuslovno, u usme­ noj je predaji čvrsto integrirano: [4a] Prošelje, prošelpisani Vuzem, došelje, došel zelenijuraj, na zelenom konjiću, na pisanom voliću. Š br. 4987
  • 16. Trudan hod Sad se već razabire dosta toga. Onaj koji hodi tu je označen kao::eien juraj ili, opušteno, samo jura. On hoda i dolazi, a prije njegahoda, dolazi i prolazi Vuzem, Uskrs, i on opisan bojom, ali kaopisan, što će reći obojen, šaren, a pri toj predodžbi prevladava(:rYeno. Za Uskrs se oboje jaja, pisanice, i ona su obojena, šarena, aposebno se među njima ističu crvena. Glagol hoditi javlja se tu u trilika: hodi, prošelje i došelje. Nije to dakle samo hodanje, nego je idolažnje i prolaženje. To je očito hod na dugu stazu. Tu hode jedanza drugim Uskrs i Juraj. Dolaze i prolaze. Uskrs je svetak, pa je i Prolazi crveniJuraj, ili opuštenije Jura, Đuro, također svetak, dakle dan sv. Jurja, Uskrs, dolaziJurjevo. Jurjevo obično i dolazi poslije Uskrsa. Očito se dakle radi zeleni]urajo kalendaru. Dolaženje i prolaženje svetkovina izriče se tu kao daneke osobe hode, dohode i prohode. Uočiti valja da tekst ophodnepicsme ne govori o svetom Jurju, nego naprosto o Jurju, pa i Juri,Đuri. Tu kršćanska crkvenost nimalo nije istaknuta, pa se i Uskrs,�oii se iz nje baš nikako ne može izdvojiti, povezuje samo s pisa-.:;icama, a one su običaj koji po sebi nije niti crkven niti kršćanski,·.·.:rojatno kod Slavena stariji i od kršćanstva i od crkve. Ako se tu::..:dvojbeno i radi o kršćanskim crkvenim svetkovinama, osjeća secio je u tekstu ophodnih pjesama to prigušena. Nisu to crkvene?icsme, pa niti pučke. 5Yetkovine dakle hode jedna za drugom, dohode i prohode, ali Svetkovine0 .=em se tu zbilja radi, to kazuje posljednji stih navedenoga odlom- dohode"-l J:. On zaokružuje sadržajnu cjelinu: Nije jura svaki dan, već i prohode:. Jjeru jedan dan. U pjesmi u kojoj se to ponavlja kao pripjev [4]:c su riječi osobito istaknute. Pokazuju se kao dominantno važne.T u se razabire da je jura dan, i to jedan dan, upravo Jurjevdan, i� se njegovo hodanje odnosi upravo na taj dan. Tada jura hodi. Svake se godine: uYodi se i vremenski okvir. To je leto godina. Jurjev hod vraća vra ća odredenis.c S>·ake godine na određen dan. To je ono što se izriče grčkom dan�icći EllXVlO<; godina, u čem je stegnut izraz EVL aurr<fl na isti ..im iduće godine), upravo onda kad se navršila godina dana.4 U-" -__-s p. Katičić 1992, 67-69.
  • 17. Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine ophodničkoj pjesmi rečeno je dakle jasno, ako i samo implicitno, da se tu radi o onom što mi danas zovemo godišnjim ciklusom. Jurjeva zelen kita povezuje njega, kojega pjesma zove i zeleni juraj, još očitije sa svježim zelenilom što je o njegovu danu počelo Zaleni/o tjerati. A o tome Što on hodi može se, kako se ovdje vidi, govoriti i tako da se kaže kako jaše. To valja utvrditi i pamtiti, kako god se iz onoga što je do sada skupljeno nikako ne može razumjeti jer je hoditi jedno, a jahati nešto sasvim drugo. No kada Juraj jaše, onda mu je konj također zelen: na zelenom konjeku [4). Zelen konj, konj zelenko, to je konj bijelac s blijedim sivim pjegama. No jura jaši i na Pisan - zelen pisanom voleku [ 4], na šarenom volu, kakva zovu šaronja. I opet se u tekstu javlja pisan i zelen, tek sada u obrnutu slijedu. Jurjevo hodanje pokreće rodnost polja: Kud jura hodi, tud po­ ije rodi [1], [2] i [3]. Takav iskaz je u tim ophodnim pjesmama to Urod i žetva znatniji što rodnost polja, urod i žetva, ne prevladavaju u njima kao motiv. U njima se ističe bujanje zelenila, pupanje listova, tjeranje mladica, nicanje trave, dakle buđenje vegetacije kakvo je pod kraj mjeseca travnja živa prisutnost. Urod i žetva još su daleko. Važan je motiv u tim pjesmama, dakako, i Jurjevo hodanje, njegovHoditi - roditi dolazak. Dolazak koji pobuđuje nicanje, pupanje i listanje. Važna im je stoga bila i unutrašnja rima hoditi - roditi jer se, takva dojmljiva, odnosi na Jurjevo hodanje. Nju su stoga unijeli u neke malobrojne ophodničke pjesme jer su jurjaši svojim hodanjem obredno oponašali Jurjevo hodanje i time ga podupirali. S tom unutrašnjom rimom i s njezinim neposrednim kontekstom ušlo je ono: jura hodi, poije rodi, a time i polje i njegova rodnost u te ophodničke pjesme, pa je tako to došlo i do nas. Već time se unutrašnja rima i njezin kontekst pokazuju Nicanje kao ostatak starijega sakralnog pjesništva. U njem je mitsko kazivanje i p upanje obuhvaćalo i urod polja i žetvu, što je sve konačno proizlazila iz pro­ ljetnoga nicanja, tjeranja i pupanja kojim se svake godine pokretala vegetacija. To i jest pravi smisao onoga: neg u letu jedan dan. Mit i Vegetacijski na njem zasnovan obred nije se odnosio samo na buđenje vegetacije, ciklus nego na čitav njezin godišnji ciklus, životno presudan za čovjeka.
  • 18. Trudan hod Jurjevo hodanje u tim je ophodničkim pjesmama motiv i druk­čijih tekstovnih sklopova. Tako su zabilježene riječi kojima jurjaši,potpuno se identificirajući sa zelenim Jurjem, mole ukućane kojimasu došli na dvor da ih obdare:[5] T nadelajte zelena jurja - kirales! u Zelena ju rja, daleka puta - kirales! Dalek put I daleka puta, trudnoga hoda - kirales! H4 Kazuje se dakle da zeleni Juraj hodajući prevaljuje dalek put i daje to trudan hod. Tu je glagol hoditi tvorbenom preoblikom zastup- Trudan hodljen deverbativnom imenicom hodo. Gipkost tvorbenih preoblikaizrazit je rekvizit poetike praslavenskoga hijeratskog pjesništva. Da su ti izrazi čvrst sastojak obrednih formula u tekstovima pro­ljetnih ophoda pokazuje i druga potvrda iz jurjaške pjesme:[6] Pak nadelite nas devo jčice - kiroles! Nas devojčice i zelena ju rja - kiroles! Zelenajurja z daleka puta - kiroles! Z daleka puta, našega truda - kiroles! Trudnoga hoda - kiroles! Nodilo 688 Pripjev kirales l kiroles svjedoči o utjecaju kršćanske liturgije. Toje iskvaren zaziv kyrie eleison. A u pjesmi se kazuje da Juraj dolazećimora prevaliti dalek put, i da to za njega predstavlja trudan hod, što je jurjev hodpraslavenski tekstovni sklop (vidi dolje str. 60-61) . Ali, kako je već poklanja urodistaknuto: kuda jura hodi, tudapoije rodi [I], [2] i [3]. Trudan Jurjevhod na dalekom putu donosi polju rodnost, poklanja ljudima urod. Trag iste tekstovne predaje, iako u drukčijem kontekstu, prepo­znaje se i u istarskoj pjesmi iz Zarečja. Ona nije ophodna. Tamo udijalogu govori dragi dragoj:[7] Ah predraga ljuba mo ! ja Daleki su puti mo ji; ti hoditi ne biš mogla. Daleki puti - Letati ću s tičicami ak su puti po gorami, plavat i ću s ribicami ak po moru su tiputi. IK 2, 160, br. 161
  • 19. Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine O pripadnosti tih stihova istoj usmenoj tekstovnoj predaji svje­ doče riječi dalek put, ovdje u množini, u kontekstu s hoditi. A što je to razgovor drage i dragog ne udaljuje se previše od jurjaških pjesama, jer se iz njih razabire da Juraj kad hodi dolazi na svadbu.5 U praslavenskom izvorniku bilo je obredno kazivanje mita mnogo bogatije i razrađenije nego je u oskudnim ulomcima koji su se od toga očuvali i koje je do sada pošlo za rukom prepoznati. Sve preko unutrašnje rime hodi - rodi izdvojen je tako iz mase jurjaških ophodnih tekstova odlomak, cjelovit u sebi i izrazom i Skrovito sadržajem, koji kazuje jedno mitsko zbivanje i time otkriva, jednim ustrojstvo dijelom, skrovito ustrojstvo svijeta. Taj dio skrovitoga ustrojstva svijeta svijeta čovjeku je životno važan, a njegovo poznavanje omogućuje da se primjerenim obredom ljudima umnaža dobrobit. Već sama suvislost mitskoga sadržaja u tome tekstovnom sklopu upućuje na njegovu starinu i izvornost. K tomu dolazi i to da su riječi koje nose mitski sadržaj toga odlomka, a to su hoditi, roditi, polje, pisan, zelen, konj, vol, nije, svaki, dan, ljeto, jedan, dalek, put, trudan, hod - daPraslavenske su sve te riječi redom praslavenske, tek glasovnom mijenom pre­ riječi oblikovane u hrvatske. To dakako potvrđuje pretpostavku da bi se tu moglo raditi o praslavenskoj starini. Štoviše, te riječi pripadaju i indoeuropskom sloju praslavenskoga rječnika i time nas vode u još dublju davninu. J edino ime glavne osobe toga kazivanja, jura j, ili opuštenije jura, Đuro, nije ime praslavenskoga podrijetla. To je ime kršćansko svetačko, preuzeto iz grčkoga Georgios (frwQyLoc;), Georgios ­ koje su Slaveni rano, već u prvom dodiru s kršćanstvom, posvojili juraj u glasovnom likujurbjb. Odade hrvatski juraj. Ako je hrvatski tek­ stavni sklop što je ovdje izdvojen praslavenski, na što ima razloga pomišljati, onda je ime glavnoga junaka tu mlađa kršćanska zamje­ na za starije praslavensko ime, pogansko. To je pogansko ime u tekstovnom sklopu kakav je došao do nas dobilo svoju interpretatio christiana. Poganstvo toga pjevanja time je prikriveno. Ipak, već je uočeno da se Juraj u ulomcima pjesama što su ovdje navedeni 5 Usp. Katičić 1987b, 30-32; 2003b, 83. Vidi i dolje 1 19-208.
  • 20. Trudan hodnigdje ne naziva svetim. Čini se kao da je kršćanstvo toga pjevanekako suzdržano. No sve su to samo bolje ili slabije utemeljene, više ili manjevjerojatne pretpostavke. Kako god za njih ima dobrih razloga, štoje ovdje i pokazano, na doista se čvrsto tlo stupa tek onda kad se Drugiuzmogne pokazati da je ta tekstovna predaja glasovno podudarna u slavenski jezicipodudarnim tekstovnim sklopovima prisutna i u usmenoj književ-nosti drugih slavenskih jezika. Tada se sigurno staje na praslavenskotlo. Unutrašnja rima po kojoj je izdvojen taj tekstovni sklop susrećese ne samo u hrvatskim, nego i u bjeloruskim ophodnim pjesma­ma, i to uskršnjim, također proljetnim.6 Bjeloruski pak ophodnicipjevaju: Cs>IThi lO pali rro rroA.HM xaA3HY Bjeloruska:sJ Aa )!(HTO paA3H). BHAeHCKHH secTHIIK 18 91, 93 predaja ->>Sveti je Juraj po poljima hodio i žito je rodio.« Tu je unutrašnja rima ona ista hoditi - roditi (xaA3rry - paA3H)),a tu je i pole (no IIOiVIM) , tek je konstrukcija rečenice nešto druk- juraj hodi,čija. Osoba koja hodi i tu je Jurb tek se tu izričito kaže da je to jb, žito rodikršćanski svetac. On tu hodi po poljima i time čini da žito rodi.�erna dvojbe da je to isti obredni tekst kao u hrvatskim jurjaškimpjesmama, samo neznatno preoblikovan. On je, kako se time poka-zuje, doista praslavenski. Potvrđuje to i druga bjeloruska ophodnička pjesma. Tu taj tek­stavni sklop poprima dijaloški oblik: [Ae, CB.i!ThiH 10p3li, rrpbi3a6asHyc>I? juraj hodi, - Do M.il)l(aX xaAIIy, rraiiiHIO paAIIy, čini da njiva >IpaJO rriiiĆ>HKY CB>ITOMY B.HAIIqKy, rodi CB.HTĆ>MY B>IAHqKy Ha 6eAhi rriipa)I(Kll. p 8, 167 - >>Gdje si se, sveti Jurju, zadržao? - Po međama sam hodio, činio da njiva rodi jaru pšenicu svetomu Vazmu, svetomu Vazmu za bijele piroške.«6 To su takozvane voločobničke pjesme. Usp. o njima Katičić, 2008a, 85.
  • 21. Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine I tu je ista unutrašnja rima. Sveti Juraj hodi po međama, tj. po graničnim brazdama,? dakle po poljima, onako kako se po njima ide da ne bude štete, i čini da budu rodna pšenicom od koje se me­ lje bijelo brašno. Kazuje se isto mitsko zbivanje istom tekstovnom strukturom, ali je ona tu nešto razrađenija i obogaćena dojmljivim detaljima. Isto takve bjeloruske ophodničke pjesme zapisane su i latinicom, poljskom grafijom. Jezik im je ipak bjeloruski, kako god se na prvi pogled može učiniti da je poljski. Tu se javljaju već poznate tekstov­ ne strukture: juraj hodio, [lO] fjsiefviatjjepo1fbierdli sie, žito rodio adzinJurij nie ubirdlJ sie, japdpolu chadzilJ, ijta radzilJ F 5, 675, br. 158 9 - ))Svi su se sveti okupili, jedino Juraj nije bio na okupu, nego je po polju hodio, žito rodio.« Isti tekstovni sklop, samo s gramatičkim obilježjem sadašnjosti, a ne prošlosti kao u ostalim do sada navedenim bjeloruskim potvr­ dama, javlja se i u ovoj ophodničkoj pjesmi: [ll] SwiatjJurajpa mieidch chOdzić, Sveti Jura hodi, j Chrystos waskros, syn Boiy! žito rodi Pa mieidch chOdzić, da ijta rOdzić. F 5, 695, br. 1623 - )) Sveti Juraj po međama hodi, - Krist je uskrsnuo, sin Božji! - po međama hodi i žito rodi.« A u jednoj daljnjoj istoj takvoj uskršnjoj ophodničkoj pjesmi vraća se opet gramatičko obilježje prošlosti:Svetijuraj hodio, [ 12] SwiatjJurja, dzie tj bywdlf? Pa mieidm chadzilf, da ijta radzilJ. F S, 699, br. 1635 žito rodio - )) Sveti Jurju, gdje si ti bio? Po međama sam hodio i žito rodio.« 7 CPHf 6 (1957), 278 s,v, MelKa: HerrporraxaHHaR pKaR rroAoca MelKAY rroARMH - >>Nepreorana uska traka među poljima« i primjer: Tio H H Be rrpoxolKy R JJKOIO M elKon - >>Po njivi prolazim uskom međom«. I u nas se takva neuzorana traka zove međa.
  • 22. Trudan hod Navedene potvrde pokazuju da je u pjesmama hrvatskog jurjev-skog i bjeloruskog uskršnjeg ophoda dobro potvrđen praslavenski juraj hodi, poijetekstovni sklop jurb}b hoditb, (pole) (žito) roditb. žito rodi U bjeloruskim pjesmama, međutim, taj koji hoda po polju moženositi i druga imena. Tako se u njima susreće i ovo:[ 13] CB.HTa.H MnKOAa no Me)!(aX XOAHTb, Sveti Mikola IIO Me)!(aX XOAHTb, )!(HTO pOAHTb. E4,3 hodi, žito rodi - >>Sveti Mikola po međama hodi, po međama hodi, žito rodi.<< A Bjelorusi pjevaju i ovako: Gdje Ilija hodi,[1 4] fAe l1AhA.H XOA.H, TaM xAe6-)!(HTO poA.H. p l, 447, 5 kruh-žito rodi - »Gdje Ilija hodi, tamo kruh-žito rodi.<< Po poljima može dakle hoditi i sveti Ilija, pa ona od toga rodežitom. U konstrukciji obrednoga teksta što se prelama u varijanta­ma usmene predaje Mikula i Ilija javljaju se u potpuno istoj funk­ciji kao Juraj, koliko god se pokazuje da je njegova pojava na tommjestu temeljna: najčešća, a u hrvatskoj predaji, koliko je ta ovdjeobuhvaćena, jedina. Može se dakle reći da su u bjeloruskoj predaji Mikola i IlijaMikola i Ilija zamjenske osobe za Jurja.8 To su imena kršćanskih zamjenske osobesvetaca koji se u slavenskom narodnom vjerovanju pojavljuju kao za jurjakarakteristična zamjena za božanska bića stare pretkršćanske vjere.Tako su u ovom obrednom tekstovnom sklopu Juraj, Mikula i Ilijakršćanske zamjene za božanski lik slavenskoga poganstva, njegoveinterpretationes christianae. No prava i glavna kršćanska zamjena jetu sveti Juraj. Sve je to trag onoga stanja duhova u slavenskom pukukad je, pokršten, sudjelovao u životu crkve, a još uvijek čuvao pre­daju svoje stare vjere i njezinih obreda. Crkveni ljudi ruskoga sred­njovjekovlja nazvali su to stanje dvojevjerjem (ABOesepHe). Ono jeu slavenskih naroda trajalo stoljećima, a jasno prepoznatljivi tragoviočuvali su mu se sve do danas. Upravo zato se i mogu rekonstruirati8 Za takve zamjenske osobe uveli su Ivanov i Toporov prema alofon i alomorf naziv alopersonaž.
  • 23. Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine ulomci praslavenskih poganskih obrednih tekstova. Osim kršćan­ skih svetaca javljaju se i druge zamjenske osobe. Tako se u pjesmi poljskoga duhovskog ophoda, također proljetnoga, koji se kreće po međama, pjeva ovako:9 [ 15] Gdzie krolewna chodzi, tam pszeniczka rodzi.Gdje kraljevna Gdzie krolewna nie chodzi, hodi tam pszeniczka nie rodzi. Gloger 22 9 tamo pšenica - >>Gdje kraljevna hodi, tamo pšenica rodi. Gdje kraljevna ne rodi hodi, tamo pšenica ne rodi.« Tu je zamjenska osoba žensko i ne spominje se po imenu, nego po statusu. Među djevojkama koje sudjeluju u duhovskom ophodu jedna je glavna i zove se kraljevnom. Tu se razabire koliko je du­ boko usmena tekstovna predaja narodnih običaja prožeta izvornim obrednim tekstovnim sklopom, praslavenskim i poganskim, koje­ mu je nosiva greda karakteristična unutrašnja rima hoditb- roditb, ili, s gramatičkim obilježjem prošlosti, hodilo -rodilo. O tome pak kako je to sa ženskom zamjenskom osobom za svetoga Jurja, a za­ Ženska pravo za poganski božanski lik, očito muški, koji je tu prvobitno zamjenska stajao ne može se ništa reći bez obuhvatnijega pomnog istraživanja.osoba za jurja Osobito je tu važno odrediti vremensku razinu na kojoj se u tom sklopu pojavila ženska zamjenska osoba. Tek kad se to utvrdi, može se potražiti odgovor na pitanje kako je do toga došlo i što to znači. U poljskoj usmenoj književnosti ima vrlo zanimljiv, iako neizra­ van, trag toga tekstovnog sklopa slavenske poganske obredne pje­ sme. Tako se pri svadbenom ophodu pjeva:10 [ 16] jedzie z swo druiynq panicz urodziwy, jqjaše gospodičić panicz z dalekiej strony; pod nim kon chodziwy. Pruski 185 - >>Jaše sa svojom družinom naočit gospodičić, gospodičić iz daleke zemlje; pod njim konj koji dobro hoda.« 9 Usp. Krzysztoforska-Doschek, 1994, 147. 10 Usp. Krzysztoforska-Doschek, 1994, 14.
  • 24. Trudan hod U tom odlomku tekstovni sklop nosi rima urodziwy - chodziwy. TvorbenaOna nije nego lagana i sasvim prozirna rvorbena preoblika one te­ preo blikameljne hoditb - roditb, tek u obrnutom slijedu. S navedenim od­ temeljnoglomcima glasovno je podudarno još i to da je gospodičić iz daleke srokazemlje, prevalio je dakle dalek put (dalekb pr;tb), a hodi jašući na ko­nju. U poljskom se tako zrcali ono hrvatsko: . . zelen juro došel . .. na .zelenom konjeku. Kudjura hodi, tud pole rodi [ 4]. Kada se ti odnosirazmotre potanje, razabire se da poljski tekst ne podsjeća samo mut­no i neodređeno na hrvatske [1], [2], [3], [5], [6], [7], a osobito na Precizne[4], nego su podudarnosti tu precizne i duboke. Time se potpuno i dubokeisključuje svako tumačenje preuzimanjem motiva i posuđivanjem podudarnostitekstovnoga oblikovanja. Te podudarnosti nisu nastale međusob­nim utjecajem raznih predaja. Tu se sasvim očito isti praslavenskitekstovni predložak prelama u različitim pramenovima usmene pre­daje. A jasno se pokazuje i to da je taj predložak vrlo star. Od prvot­ Značenjskanog značenja kakvo se susreće u rimi hoditb - roditb morala je proći mijenasva značenjska mijena po kojoj je u poljskom uroda od urod dobilo sv jedočiznačenje ljepota, pravilne crte lica. Tek tada je taj dvostih poljske o starostisvadbene pjesme bez kidanja veze sa svojim predloškom mogao biti tekstovneoblikovan onako kako nam je zapisan. Da se to dogodi, trebalo je predajedugo vremena. Tako se tu stječe puna sigurnost da se doista stalo napraslavensko tlo. 11 Na temelju hrvatskog, bjeloruskog i poljskoga materijala, da­kle južnoslavenskoga, istočnoslavenskog i zapadnoslavenskoga, što Ulomakskupa lijepo predstavlja svu slavensku usmenu predaju, dao se tako praslavenskerekonstruirati ulomak praslavenske obredne pjesme, najvjerojatni­ ophodneje ophodne. U proljetnom ophodu o svetkovini boga koji svojim pjesmehodom donosi rodnost godine slavenski su pogani pjevali svetuobrednu pjesmu koje se nosiva tekstovna struktura prepoznaje kao:Kr;da ljurb hoditb, tr;da pole roditb [I], [2], [3], [4], [15] i [16]. jb}ll Usp. Katičić 198 7b, 23-24;1989, 57-58; Krzysztoforska-Doschek 1994, 147-148; Belaj 1998, 1 75-1 77.
  • 25. Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Potvrđena je i inačica [!urb J po polemo hoditb, žito roditb [8], [9], }b [10], [Il], [12], [13] i [14]. Na takav se stih obredne pjesme nadovezuju druga dva: Zeleno []urb b}jbz daleka p{Jti l}bz daleka p{Jti, trudnajego hoda [5], [6], [7] j Kršćansko i [16]. U tim skicama rekonstrukata stavljeno je]urb}b u uglate za­ svetačko mjesto grade jer to sigurno nije praslavenski, nego je to grčko svetačko ime praslavenskoga Georgios, glasovno prilagođeno slavenskomu tek poslije pokrštenja, božjeg imena ali se ono tu ipak navodi jer se što se tiče glasovnih podudarnosti ponaša kao da jest praslavensko. Toliko je praslavenski još bio živa jezična zbilja kad su se prvo preuzimala kršćanska svetačka imena. Drugo je pitanje, dakako, koje je autentično praslavensko ime pr­ votno stajalo na tom mjestu. Nikakav trag indoeuropskog obrednoga kazivanja o tome mit­ skom zbivanju nije do sada prepoznat. No važno je utvrditi da ri­ Praslavenske ječi koje se javljaju u tim rekonstruktima nisu samo praslavenske, riječi odlomka nego pripadaju indoeuropskom sloju praslavenskoga leksika. Takoobrednoga teksta uz hodo stoji grčki 6b6c; put, a ovamo idu i staroindijski d-sad­ sve su prići, ut-sad- otići. Odatle je izveden glagol hoditi s osnovom indoeuropske hodi- kao u grčkom ObLoc; putni, obh:llc; putnik. Uz praslavensko pofe stoji latinski palam na očigled, javno, izvorno na široku, na otvorenu. Uz praslavenski roditi stoji latvijski radit stvoriti, roditi. Taj je glagol izveden od rodo, a uz to stoji latvijski rads ro­ đak, litavski rasme urod, hetitski barduš praunuk, armenski ordi sin, njemački Art vrsta. Uz praslavenski žito stoji staropruski geits kruh i keltski: kimrički bwyd, starokornički buit i staroirski biad, sve hrana. Uz praslavenski zeleno stoji litavski žalias i latvijski zafš, oboje zelen, staroindijski harib žućkastosmeđ i hira7Jyam zlato. Uz praslavenski daleko stoji litavski tali daleko, talus dalek, grčki boALx6c; dug. Uz praslavensko p{Jtb stoje staropruski pintis put, staroindijski pdnthds put, grčki n6vroc; more (kao plovni put), latinski pons (genitiv pontis) most. Praslavensko trudbno pridjev je izveden od trudo, prema čemu stoji litavski triusas težak rad, latvij­ ski trauds krhak, staronordijski jraut teškoća, iskušenje, gotski
  • 26. Trudan hodus-jriutan otežavati, latinski trudere gurati, pritiskivati, irski trototeklina, kavga. Nosivo ustrojstvo tekstovnoga sklopa izdvojenog iz slavenskih Riječi umreženeophodnih pjesama izraženo je dakle riječima koje ne potječu samo u indoeuropskiod praslavenskih, nego su te praslavenske riječi bez ostatka umreže­ leksikne u indoeuropski leksik. Time, dakako, nije dokazano da taj tek­stavni sklop potječe iz indoeuropske sakralne poezije, kako se s višeili manje pouzdanja moglo ustvrditi za neke druge takve sklopove, 12ali se jest pokazalo da je to i u ovom slučaju lako moguće, ako nami nije ostavilo prepoznatljive tragove. Bolje bi tu možda bilo reći: dosada prepoznate tragove. Rodan hod po polju nije, međutim, samo hod jedne osobe. U Više osoba hodislavenskim proljetnim ophodnim pjesmama javlja se i više njih što po poljuhode jedna iza druge i tada su im uloge podijeljene. T ako bjeloruskiophodnici, voločobnici, o Uskrsu pjevaju gazdi do kojega su dvoradošli::rl Tla TBaeii HHBH caM Eor XOAH, caM Eor XOAH, IIHTh ac66 BOAH: TleprnaH ac66a - CBHThiH I0p3ii, ApyraH ac66a - CBHThiH MHKOAa, TpeThHH ac66a - TpoiiQa CBHTaH, qaTBepTaH aco6a - CBHTbiH flHTpo, Svetci hode po IIHTaH aco6a - CBHTbiH J1AhAH. njivi A CBHThiH I0p3:ii Chi pacHQaiO, Chi pacHQaiO )!(hiTa 3apa)l(aH. A CBHThiH MHKOAa e wayK6Baii TpaBoii, rnayKOBaH TpaBOIO CKOT HaiJacaH. TpoiiQa cBHTaH )!(hiTa BhichmaH. A CBHThiH TlHTp6 3 Ap66HbiM Aa)I(A)I(OM. A CBHThi l1AhAH 3 3aAaTbiM cHpiioM, 3 3aAaThiM CHpiiOM )!(biTa 3a)l(bJHaH. p 8 , 1 67L! Usp. l1saHoB- Torropos 1974, 98-103, osobito 1 0 1 ; Katičić 1987, 4 1 ; 1992, 67-73, osobito 70-7 1 ; 2005b, 80-82; 2008a, 8 1-84,141-142, 2 1 1 -214.
  • 27. Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine - >>Po tvojoj njivi sam Bog hodi, sam Bog hodi, pet osoba vodi: prva je osoba - sveti Juraj , druga je osoba - sveti Mikola, treća je osoba - Sveta Trojica, četvrta osoba - sveti Petar, peta je osoba - sveti Ilija . . . A sveti Juraj s rosicom, s rosicom žito zarada. A sveti Mikola sa svilenom travom, svilenom travom stoku napasa. Sveta Trojica žito isipa. A sveti Petar s drobnim daždom. A sveti Ilija sa zlatnim srpom, sa zlatnim srpom poči­ nje žeti žito.<< Sam Bog Po polju, po njivi tu hodi sam Bog. Oni koji tu pjesmu pjevaju ihodi po njivi oni koji ju slušaju razumiju to, dakako, kršćanski. Može dakle biti da se tu samo pribjegava najvišoj instanciji nadnaravnih sila. Ali može biti i to da je tu ostao trag toga da je onaj sveti Juraj koji hodi po polju bio bog poganskih Slavena. Dakako, bog koji je nosio drugo ime, a ne ]urb b (23. travnja) A taj dok hodi po polju vodi sa sobom j Svetci hode pet osoba. Svi oni nose imena kršćanskih svetaca. A spominju sekalendarskim redom kojim u kalendaru slijede jedan za drugim njihovi dani. Tako redom se taj hod pokazuje kao tijek vremena. I svaki od njih prinosi nešto tomu da žito rodi. Prvi je Juraj. On dolazi s rosom. jurjevska rosa ima u narodnom vjerovanju osobito značenje. Njome se stvara ona plo­ donosna vlaga u kojoj tjeraju mladice, lišće i trava, u kojoj se nakon zimskoga mrtvila pokreće vegetacija i koja je prva pretpostavka da žito zarodi, tj. da počinje roditi. To je početak ljetine. U prekodravskom Gotalovu vjeruju u natprirodnu moć ]urjevske rose. 13 Tako kazuju: Oj, lado do! Đurdevska rosa, trojačko vedro. Oj, lado do! Ako je dakle za Jurjevo obilna rosa, bit će za Trojake, za Duhove, vedro nebo. To je pučka meteorologija. No rosa na Jurjevo djeluje i na zdravlje ljudi i blaga. Tako u Gotalovu kazuju: Na Đurdevo rano deca bi bosa hodala po rosni travi kaj bi celo leto bila zdrava. A isto tako: Na Đurdevo rano blago bi pelali po durdevski rosi kaj ne bi krave bile betežne. Za Jurjem dolazi sveti Nikola, ljetni (20. lipnja), i donosi travu, meku i obilnu, kojom se krmi stoka. Za njim dolaze Sveta Trojica, 13 Kazivala mi je to u kolovozu 2009. Katica Š estak, starica iz Gotalova, po vlastitom poznavanju predaje u kojoj je odrasla. Od srca joj ovdje zahvaljujem.
  • 28. Trudan hod=uhovi. Taj svetak izbacuje žito, tj. čini da proklija. Za njim dolazi"· eti Petar (29. lipnja) i sitnom kišom čini da žito bujno poraste. A=:.J. njim sveti Ilija (20. srpnja) donese žitu punu zrelost i žetvu. Tek:ime je dospjela ljetina i polje rodilo. A na temeljni srok hoditb - Hoditi -,-oditb tu je nadograđen drugi: hoditb - voditb. voditi Idu tako svetci njivom, jedan za drugim, onim redom kojimdolaze njihovi dani u godini, od Jurjeva dana do Hinja, od prvogatjeranja i listanja do pune zrelosti žita. Tako polje rodi. To hodigodina hodom, nižu se njezini dani.14 Jedna za drugom dolaze svet-kovine koje obilježuju bitne postaje na tom putu. I tako opet i opet, Godina se vrtigodina se vrti za godinom uvijek u istom krugu. Ta mitska pre- za godinomdodžba pokazuje se i kao indoeuropska. To lijepo pokazuje vrlo ar-haičan izraz u Homerovoj Odiseji (1, 16) : a;; 6n: b� i:wc; T]A8 cI: EQLn;OflEVWV tv w:VrWV - »Ali kada je pak došla godina kakose okrenu ljeta od dana do istoga dana«. O tome što upravo značigrčko EVLetun)c; vidi dolje str. 191-192. Isto se u drugim varijantama te ophodničke pjesme kazuje s dru­gim potankostima, ali s posve istim ustrojstvom zbivanja, što takvojnrijanti daje isti smisao. Tako u ovoj ruskoj uskrsnoj ophodnojpiesmi, voločobničkoj, iz okolice Pskova: lS CTo>IAa pbiH>I TOHKa, BbJeoKa, XpnCToe BoeKpee Ha Beeb eBeT! ­ TOHKa, BhJCOKa, III npoM III npoKa. Svetci sjede Y TOH pbiHll ABa eTOAHKa, za stolom ABa eTOAHKa Ay6oBbJe, ispod drveta Ay6oBbJe, TeeOBbJe. Ha ThiX eTOAHKax Bee eKaTepTn, Bee eKaTepTH , Bee 6paHbie, Bee 6paHhie, HaiiibiBaHbie. Ha Thi X eToAax Bee eB>ITKH, Bee eB>ITKll, Bee rrpa3AHllqKH. nepBoe eB>ITO - BeAHK XpneTOB AeHh, BeAHK XpneToB AeHh e KpaeHbiM >IllqKoM;. . S roga je Viwmir Belaj vrlo točno nazvao svoju knjigu Hod kroz godinu. To je pun pogodak. Usp. Belaj 1998 i 2007.
  • 29. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Apyroe CBRTO - IOpHif-EropHif: B qHCTOM IIOAH CTaTOK CIIacaeT, eTa ToK crracaeT, AOMoif roHReT; TpeTbe CBRTO - CBRTbiH MHKOAa, CBRTbiH MHKOAa OKOAO ABopa, OKOAO A BOpa KarryHH BapHI..h, KarryHH BapHI..(b, KOHHKH fARA3HQh; qeTBepToe CBRTO - CBRTO Bo3HeceHbe, CBRTO Bo3HeceHHe e CHHHM QBeToM; IIRTOe CBRTO - CBRThiH flRQep, CBRTbiH flRQep C 6eAbiM CbipOM; IIIeCTOe CBRTO - J1AbR rrpopoK. J1AbR rrpopoK IlO Me)l(aM XOA3Hl.h, ITO Me)l(aM XOA3Hl.h, po)l(b 3a)I(HHaHQb, po)l(b 3a)I(HHaHQb, Rpb HaAHBaHQb. �ceH, KpaceH MaK B oropoAe, RCHeH, KpacHeH Ha IIOAe CHOIIbi - Bee ap)l(aHhre, Bee RpoBhre.Sv. Ilija lliHpOK, BhiCOK Ha He6e MeCRI., i žetva IIIHpe H Bbiiiie Ha IIOAe KOlibi - Bee ap)l(aHhre, Bee RpoBhre. tJaCTbi H rycTbi Ha He6e 3Be3Ahi, qaiiiqeif, ryiiiqeif Ha rroAe 6a6KH - Bee I1BaHhr, Bee MHxeHqH. 3a 3THM )!(e, X03RHHYIIIKa, )I(HBH 3AOpOBO, )I(JiBH 6oraTo! Aaif Te6e CKOAhKO B rroAe Ay6KoB - CTOAbKO Te6e CbiHKOB, CKOAbKO B IIOAe RAyiiieK - CTOAbKO Te6e AoqyiiieK. - XpHcToc BocKpec Ha Beeb cBeT! - lli 341, N9 l l92 = Tl 327-328, N9 472 - »Stajala je rinja15 tanka, visoka, - Krist je uskrsnuo svemu svijetu! - tanka, visoka, širom široka. Kod te su rinje dva sto­ la, dva stola dubova, dubova, tesana. Na tim stolovima sve su 15 To nije prijevod nego je ruska riječ naprosto preuzeta i glasovno prilagođena. Iz kon­ teksta je posve jasno da se tu radi o nekom drvetu, ali i priređivači rječnika ruskih narodnih govora ne znaju koje je. Sve što nam kažu jest: (3Haq. ?]. Usp. CHPf 35,
  • 30. Trudan hod stoljnjaci, sve stoljnjaci, sve sa šarama, sve sa šarama, izvezeni. Za tim su stolovima sve svetkovine, sve svetkovine, svi praznici. Prvi je svetak - Velik Kristov dan, Velik Kristov dan (Uskrs) s crvenim jajcem; drugi je svetak - Jurij-Jegorij: na ravnom polju spašava stoku, spašava stoku, goni ju doma; treći je svetak - sveti Mikola, sveti Mikola okolo dvora, okolo dvora vari odoj­ ke, vari odojke, gleda konjiće; četvrti je svetak - sveto Uzašašće, sveto Uzašašće sa sivom bojom; peti je svetak - sveti Petar, sveti Petar s bijelim sirom; šesti je svetak - prorok Ilija. Prorok Ilija hodi po međama, hodi po međama, žanje raž, nalijeva silu ra­ sta. Jasan je krasan mak u povrtnjaku, jasniji su krasniji na po­ lju snopovi - sve raženi, sve jari. Širok je visok na nebu mjesec, širi su viši na polju stogovi - sve raženi, sve jari. Česte su i guste na nebu zvijezde, češći su i gušći na polju svežnjevi - sve Ivani, sve Mihejiči. Za ovim pak, gazda, živi zdravo, živi bogato! Daj tebi Bog koliko je u polju dubića, toliko tebi sinaka, koliko je u polju jelica, toliko tebi kćerkica. - Krist je uskrsnuo svemu svijetu! -« Ovomu tekstu treba podroban i znalački komentar koji muobjašnjava sve pojedinosti iz bogatsrva ruskih poljodjelskih vjero­vanja i običaja. Ovaj pisac to u ovom okviru ne može dati. No ukontekstu koji je zacrtan pjesmom navedenom prije [ 1 7] posve jejasno što se ovdje kazuje. I tu su svetkovine osobe, tek što ne hode Svetci sjedepo njivi nego sjede za stolom, jedna do druge, onim redom kojimdolaze po kalendaru. I tu se one nižu od Uskrsa do žerve i njezinabogatsrva. No Juraj se tu pojavljuje kao zaštitnik stoke. On ju spa- jurajš.ava, brani ju od opasnosti koje joj prijete pri paši na polju, i goni ju zaštitnik stokedoma, u predvečerje, kad je najviše ugrožena od divljih zvijeri, vukai medvjeda.16 U tom nizanju javljaju se i boje: crvena (Uskrs), siva Bojer Czašašće), bijela (sveti Petar). To je kao crvena (pisana) i zelena uhrvatskim jurjaškim pjesmama. Jedino za Iliju se kaže da na svoj dan Bogatsvo žetvehodi, ali pri tome nema paralelizma članaka, nema drugog sintaktič-ki koordiniranog glagola. Raskošno se opisuje bogatsrvo žerve. U to 2001, 3 1 3 s.v. pbiH.ll . To doista oslobađa obveze da se prevede ta riječ. Usp. još Belaj 1998, 1 24.: o Lsp. Katičić, 2008, 143-146. Vidi još i dolje [25].
  • 31. Zeleni lug .- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Nebeska se uključuju i nebeska svjetlila: mjesec i zvijezde. To ne iznenađuje jetlila sv pretatio christiana Peruna, slavenskoga boga jer je prorok Ilija inter gromovnika, a taj je povezan s nebeskim svjetlilima, čak se on i nje­ Zlatni stol govi u svom dvoru na gori izjednačuju s njima. 17 pod zlatnim Stolovi pod drvetom za kojima se okupljaju svetci susreću se kao jabukovim motiv i u južnoslavenskoj usmenoj književnosti. Tako u slovenskoj: drvetom [ISa] V našem poiju zlatnajablan. Da Bog, daj Marija dobro leto. j Daj nam ga Bog Podjablankom zlata miza, okol mize zlati sto/i. Na n sedu Bog, Marija, jih Bog, Marija sveti Petar. š 5189 - >> U našem je polju zlatno jabukovo drvo. Daj Bog, daj Marija dobru godinu. Daj nam ju Bog! Pod jabukovim drvetom je zlatan stol, oko stola zlatne stolice. Na njima sjede Bog, Marija, - Bog, Marija, sveti Petar.<< U slovenskoj predaji takvo je pjevanje čvrsto potvrđeno. Tako imamo još: [lS bJ V našem poiji zlatajablan, podjablanko zlata miza, )okol mize zlati stoli, na n sedi Bog, Marija! jih š 5183 - >> U našem polju je zlatno jabukovo drvo, pod jabukovim dr­ vetom je zlatan stol, oko stola zlatne stolice, na njima sjedi Bog, Marija!« Hod svetaka po polju može biti iskazan i sasvim škrto, tek zacr­ tan bez ikakvih objašnjenja. Tako u jednoj drugoj ruskoj ophodnič­ koj pjesmi: Praznik [19] nepBblll npa3AHHK - XpHCTOB AeHb,za praznikom BTopo:ll npa3AHHK - EropoB AeHb, 17 Usp. Katičić, 2008a, 98-103. Vidi još i dolje [25].
  • 32. Trudan hod a Tpenil: rrpa3AHHK - l1AMI rrpopoK. OH Me)!(H e)!(HHaA, eTonf eTaBHA. f1 46S. - »Prvi je praznik - Kristov dan (Uskrs), drugi je praznik Jegorijev (Jurjev) dan, a treći je praznik prorok Ilija. On je žeo međe, sadjeo stogove.« Tu je sve svedeno samo na glavne crte. O čem je u toj obred­noj pjesmi zapravo riječ razumije se tek ako se poznaje kontekst teusmene predaje. Tek nešto izdašnije je kazivanje u varijanti iz još jedne ruske op­hodničke pjesme:)O] TiepBhiH rrpa3AHHK - eBJ!TOH BeAHK AeHh, Isto, tek nešto Apyroil: rrpa3AHHK - IOpHU:-Eropb.ii , izdašnije TpeTHH rrpa3AHHK - eBJ!Toil: HHKOAa: eBJ!TOH BeAHK AeHh e KpaeHhiM J!HQOM, IOpHil:-EropHU: e weAKOBOH TpaBoil:, eB.iiT OIi. HHKOAa e 3aeeBoqKoM. f1 469 - >>Prvi je svetak - sveti Velik dan (Uskrs), drugi je svetak -Jurij­ Jegorij, treći je svetak - sveti Nikola: sveti Velik dan s crvenim jajcem, Jurij-Jegorij sa svilenom travom, sveti Nikola sa sjetvom.« Tu nabrajanje ne ide sve do proroka Ilije, ali se po kontekstu.:: i jele usmene predaje zna da se niz svetaka proteže sve do njega, aza njim dolazi žetva. Ona je napokon jedina svrha usjeva. 18 Važnoie. međutim, uočiti da se ni u kojoj od tih varijanata ne ispušta5Yeti Juraj. A on je rosicom i svilenom travom koju donosi vezan Sveti jurajza Yegetaciju, a time što na ravnom polju spašava stoku vezan je i važanza animalnu rodnost. Važan je dakle i poljodjelcima i stočarima, poljodjelcimaJ.olazeći nosi dobrobit i jednima i drugima. A praslavenski su po­ i stočarima:ioprivrednici bili oboje. To je smisao njegova hoda, a time i smisao?roljemih ophoda, onih starih poganskih, kojih je trag u godišnjim.:-bičajima slavenskih naroda ostao razgovijetan do danas. �1otiv niza svetih osoba što jedna za drugom hode poljem, iFredstavljajući dolazak i prolazak svetaka predstavljaju time sam: l" sp. Katičić 1987b, 24; 2003b, 21-25.
  • 33. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine rodonosni hod godine, u hrvatskim se proljetnim ophodnim pjes­ mama, koliko je ovom autoru za sada poznato, ne susreće onako jasno i prepoznatljivo kao u istočnoslavenskim. Ne stoji u prvom planu. No ipak mu se razaznaju više ili manje izravni tragovi. Tako jurjaši u jednoj svojoj pjesmi pjevaju: [20a] Prošalje, prošalpisani Vazam, došalje, došal zeleni juraj. Sn jim radosti, radosti.Pisani Vazam Sveti Petar oružnik,- zeleni juraj usred leta zaštitnik. HS I tu, kao i u mnogim drugim jurjevskim ophodnim pjesmama, prvi dolazi Uskrs, pisan, sa šarenim pisanicama, dakle »S crvenim Uskrs jajcem«, kako pri uskršnjim ophodima pjevaju istočni Slaveni, a za s pisanicom - njim dolazi zeleni Juraj, »sa svilenom travom«, kako pjevaju takođerjuraj s travom istočni Slaveni (usp. [3] , [4] i [4a] ). A za njima, već usred leta, dolazi sveti Petar. Tu se razabire da uza svu vrlo uočljivu različitost istočni Petar usred i južni Slaveni pjevaju o istom. U predaji južnih taj je motiv tek leta manje izrazito prikazan. Da se tu doista radi o svetcima koji hode u nizu, jedan za dru­ gim, pokazuje jedna hrvatska jurjevska pjesma ipak vrlo izrazito: Svetci hode [20b] Svetijuro kolo vodi, u nizu za jnem sveti Marko hodi. Miklaušić 106 Dan svetoga Marka (25 . travnja) slijedi, naime, gotovo neposred­ no iza dana svetoga Jurja. 19 Tako oni hode jedan za drugim upravo onako kako se to opisuje u istočnoslavenskim ophodnim pjesmama. I u hrvatskim ophodnim pjesmama taj niz svetaka što hode po polju seže sve do žetve i skupljanja uroda. Tako pjevaju jurjaši: Od Vazma [21] Pisan Vazam prošalje,do Male maše zelenjuraj došalje 19 Dok se stoljećima u Zagrebačkoj biskupiji sv. Juraj slavio 24. travnja, slijedio je dan sv. Marka baš neposredno iza dana sv. Jurja. Usp. Belaj 1998, 172 i 2007, 217-2 1 8 .
  • 34. Trudan hod Velika maša, svakom grmu paša. Mala maša Mala maša, sve u kupe snaša. H 15 u kupe snaša Tako dolaze još Velika Gospa (15 . kolovoza) i Mala Gospa( 8. rujna), obje tu vezane s vegetacijom, a posljednja sasvim izri­čito sa skupljanjem uroda. Riječ kup dobro je potvrđena upravou poljoprivrednom kontekstu. Tako imamo: Ovi tri veli kupi žital Fran Mikuličić, Narodne pripovijetke i pjesme iz hrvatskoga pri­morja, Kraljevica 1 876, 77) i osobito: kup, hr žita na guvnu (M. paĐurović). 20 Tako hod svetaka jednoga za drugim po polju vodi odizbijanja prvog zelenila do vršidbe i spremanja uroda, do ploda i obi­lja. Tomu se pak nalazi podudarnost u bjeloruskoj ophodnoj pjesmiu kojoj se pri kazivanju o hodu svetaka po polju pjeva: 6oAhimiflpaIHCTa CHOllKH llOAaeiJ,b / MeHbiiia flpaIHCTa CHOllKH CKAaAaHIJ,b- »velika Prečista podaje snopiće, mala Prečista slaže snopiće« (IllEl , 154, N9 148) . Svetkovine što se tako nižu kršćanske su, osobe što hode po poljui donose mu rodnost nose imena kršćanskih svetaca. No pri tome serazabiru dvije različite kršćanske tradicije: ona istočne i ona zapadnecrkve. Prvoj niz svetkovina seže do Ilinja dana, a u drugoj do svetko- Tradicijavine Gospina rođenja. Pri tome se javljaju nazivi svetkovina Velike i istočne�1ale maše, sasvim karakteristični upravo za tradiciju zapadne crkve. i zapadneZanimljivo je da je zapadna tradicija doprla i do dijela Bjelorusa, crkvešto kraj poznatih povijesnih okolnosti, utjecaja katoličkog litavsko-poljskog kraljevstva, i ne iznenađuje. Po toj se dvojakoj kršćanskojinterpretaciji razabire da je taj motiv nadnaravnih osoba što hode popolju i time mu donose rodnost pretkršćanski, dakle poganski, jermu je inter pretatio christiana, koja je jedina došla do nas, dvojaka,istočna i zapadna kršćanska, pa se sam motiv pokazuje kao slaven-ski zajednički, stariji od pokrštenja. Svetkovine što dolaze i prolazejedna za drugom bile su tu izvorno druge, poganske, i osobe štohode poljem, pa ono od toga rodi, nosile su druga imena, bila su topoganska božanstva. U ophodnim pjesmama kazivalo se pogansko20 Usp. ARj 5, Zagreb 1898-1903, 789, s . v. kup.
  • 35. Zeleni lug ._ Trago vima svetih pjesama naše pretkršćanske starine mitsko zbivanje. A poslije pokrštenja, kad su se sveti ophodi zadr­ žali još samo ponegdje kao godišnji narodni običaji, preimenovane su poganske svetkovine i poganski bogovi u kršćanske svetkovine i kršćanske svetce, pa su se stare svete pjesme s takvim i još s drugim preoblikama i dalje pjevale, makar još i samo u ulomcima svojih pr­ votnih cjelina. Tako su ti ulomci, zakodirani u podudarnosti među tekstovima usmene književnosti svih naroda slavenskoga jezika, ostali očuvani, pa je danas još moguće otkriti im tragove, kako se i tu upravo pokazaloY Među bjeloruskim ophodnim pjesmama zapisano je i više takvih u kojima kazivanje o hodu svetaka po njivi obuhvaća cijelu godinu. Obično je to od Božića do Božića (P 8, 1 74) ili od dana Četrdeset mučenika u Sebastiji (9. ožujka) do dana Četrdeset mučenika idućeHod svetaka godine (lilE l , 1 40, N9 1 37) . U još jednoj bjeloruskoj ophodnoj obuhvaća pjesmi niz svetaka počinje od dana Č etrdeset mučenika i seže docijelu godinu iduće zime (ill E l, 1 59-1 60, N9 1 50) . Od Božića počinju i drugi nizovi svetaka o kojima se u bjeloruskim ophodnim pjesmama pje­ va kako hode po njivi, ali oni sežu samo do žetve i skupljanja uroda (lilE l , 1 38-1 39,N9 1 36; ill E l , 1 53-1 54,N9 1 48). Koliko se takvo kazivanje o hodu svetih osoba po njivi koje na- braja svetke cijeloga kruga godine ili njegova velikog dijela može smatrati usmenom tekstovnom predajom kojoj početci sežu do Početak praslavenske vremenske razine, to uvelike zavisi od toga kada je godine poganskim Slavenima počinjala godina. O tome nema izravnoga poganskih svjedočanstva, pa zato niti pouzdana znanja. No ima ozbiljnih ra­ Slavena zloga za pretpostavku da je to bilo početkom ožujka kada se priroda budi iz zimske obamrlosti. Poslije pokrštenja praslavenska se Nova godina poistovjetila s Uskrsom. Neki bi Slaveni po takvu mišljenju čak bili zadržali stari naziv za novogodišnju svetkovinu i po njoj kr­ šćanski blagdan Uskrs prozvali Velik dan ili upravo Velika noć, što bi bilo izvorno slavensko ime za novogodišnju svetkovinu i njezine 21 Usp. Katičić 1987b, 24-25; Belaj 1998, 1 22-128, 173-179 i 2007, 167-173, 2 1 8- 224.
  • 36. Trudan hodobrede. 22 Nizovi svetaka što počinju o Božiću ne bi po tome moglibiti izravan nastavak poganske tekstovne predaje svetoga kazivanja.Niz koji obuhvaća kružni hod godine od dana Četrdeset sebastij­skih mučenika do istoga toga dana iduće godine bolje je usklađens pretpostavljenim slavenskim poganskim novogodišnjim blagda­nom na početku ožujka. Ali je izbor svetaka u tim dugim nizovima uhodača tako raznolik i proizvoljan da se u njima ne može razložito c jelogodišnjimgledati stara i čvrsto integrirana tekstovna predaja niti se ti nizovi nizovimamogu smatrati očuvanim ulomcima poganskog obrednoga pjesniš­ izborje svetacarva. Mnogo je vjerojatnije da su to samo oni kraći i znatno jednolikiji proizvoijannizovi hodača po polju što sežu od prvoga proljetnog tjeranja zelenilado žetve i skupljanja uroda kakvi su se gore navodili od riječi doriječi. Baš u tome se podudaraju, kako se pokazalo, istočnoslavenska:bjeloruska i zapadnoruska, s južnoslavenskom: hrvatskom predajom. CjelogodišnjiU njima su poganske svetkovine zamijenjene kršćanskim svetcima. nizovi svetacaIzvorna poganska imena treba tek rekonstruirati. To je težak zadatak nastali supri kojem se ne može razumno očekivati pun uspjeh. Dugi i proiz­ u mlade doba,·oljno raznoliki nizovi kršćanskih svetaka prikazanih kao hodača ponjivi što obuhvaćaju cijeli krug godišta ili velik njegov dio kakvi sejavljaju u bjeloruskim ophodnim pjesmama bit će da su nastali unovije doba razradbom i dopunjanjem stare predaje pod utjecajemcrkvenog kalendara. Proizvoljna raznolikost ne pokazuje se samo u izboru manje važ­ Uz kijučne senih među mnogim svetcima u tim dugim nizovima, nego i u tome svetke čuvakako se opisuje djelatnost i važnost svakoga pojedinog od njih. Ali stara tekstovnauz one svetke koji su po prastaroj predaji bitni za godišnji ciklus predajarodnosti i u tim je mlađim tekstovnim varijantama do nas došlastara predaja svetih pjesama poganskoga obreda rodnosti. Tu jeobredno kazivanje mita prilično čvrsto integrirano. T ako se pjeva:>?.J CBHTOH 5IropbH - Eo3KliH KAJOI H liK, yJHY KAJO! li, aTaMKHYY 3HMAJO, juraj i kijuč U teška i zapletena pitanja slavenskoga pretkršćanskoga kalendara dobro promišlje­ no i vrlo dokumentirano uvodi Belaj 1998, 1 19-134 i 2007, 163-180.
  • 37. Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine aTaMKHYY 3HMAIO, rrycbQHY p acy. CsHT3H l1AhH, aTKYAh HAeiU?Ilija rosi travu O a Ay raM xaAHy, rpay pachcHy, rra rraAHM XaAHY - )!(biTa paAHy. p 8, 174 - >>Sveti Jegorije, Božji ključar, uzeo je ključe, otvorio je zemlju, otvorio je zemlju, pustio rosu. - Sveti Ilija, otkuda ideš? - Po li­ vadama sam hodio, travu rosio, po poljima hodio - žito rodio.« Tu se potvrđuje ono: a CBRThiH I0p3H: Chi pacm.�aro [ 1 7] kao čvrst sastojak te usmene tekstovne predaje. Javlja se i temeljni srok hodilbHoditi - rositi - rodih, a na nj je nadograđeno još i hodilb - rosilb. Otkriva se tako još nešto od bogatstva sakralnoga pjesničkog izraza nekrštenih Slavena. U drugoj se jednoj bjeloruskoj ophodnoj pjesmi pjeva: [23] CBHTOH BHAHqKo 3 KpacHhiM HeqKoM. CsHTOH IOpoH 3 QerrAoii pocoii, 3 QeiiAOH pocoi., 3 3HAeHOH TpaBOH, Uskrs -juraj 3 3HAeHOH TpaBOH, 3 30AOThiM KAJOqoM, 3 30AOThiM KAJOqOM 3HMAIO OAMhiKaHQh,- Nikola ijetni 3HMAIO OAMhrKaHQh, pocy rrycKaHQh. - Trojica - O, Aaii )!(a Eo)!(a pochr QeiiAhre, Petar - Ilija pochr QeiiAhre, rOAhi Ao6phre. CsHThi MHKOAa rro )!(HTY XOA3HQh, IlO )!(HTY XOA3HQh, eH )!(HTO rAHA3HQh, Apo6HhiM AO)!(A)!(HKOM rrpoMaqHBaHQh, QHXHM BeTpbiKOM rrpocyiUHBaHQh; CsHTaH TpoiiQa )!(HTO payHyHQh, CBHTOH 0HTpO Aa IIOCIIeBaHQh, CBHTaH J1AAH Aa 3a)!(HHaHQh. illE l, 153-154, N2 148 - >>Sveti Uskrs s crvenim jaj cem. Sveti Juraj s toplom rosom, s toplom rosom, sa zelenom travom, sa zelenom travom, sa zlat­ nim ključem, sa zlatnim ključem zemlju otvara, zemlju otvara, rosu pušta. O, daj Bože rosa toplih, rosa toplih, godina dobrih. Sveti Mikola po žitu hodi, po žitu hodi, on žito gleda, drobnim daždem ga namače, tihim vjetrom suši; Sveta Trojica žito rav­ na, ... sveti Petar čini da dozrijeva, sveti Ilija ga počinje žeti.«
  • 38. Trudan hod I tu Juraj ključem, i to zlatnim, otvara zemlju i pušta rosu, pa se jura otvara jod nje zeleni mlada trava. Tako je Juraj zelen kao i u hrvatskom pro­ zemijuljetnom običaju. Time se potvrđuje da bjeloruske ophodne pjesme Zeleni jurajpotječu od iste usmene tekstovne predaje, praslavenske. A u stihovi­ma o svetom Mikoli na temeljni se srok hoditb - roditb nadograđujejoš hoditb - gl{ditb. U još jednoj bjeloruskoj ophodnoj pjesmi s dugim nizom sve­taka što hode u cijelom krugu godišta pjeva se o Uskrsu i danusvetoga Jurja:[24] ... CBRTOR BRAllqKo 3 KpacHbiM JieqKOM. Oepum A3eHb liiiporii MaiOQb, a cepeAHII A3eHb lioryARIOQb, a liOCAeAHll A3eHb BbmpayAR10Qb.23 Uskrs -juraj CBRTbi IOpbR E mioKII liOcoA, - Nikola ijetni E miOKll liOCOA AO E ora liOIIIoy, - Ilija a )3RY eH KAIOqlf 30AOTbie, OAOMKHYY 3RMAIO CbipyceHbKyro, liYCLllY pocy QRliAIOCeHbKYIO Ha EeAyro Pycb ll Ha yBecb e BeT. Bijela Rusija CBR Tbi MIIKOAa liO Me)l(ax XOA3llQb, liO Me)l(aX XOA3llQb, )!(HTO poA3llQb, ypoCII)CR, yMoqbiYCR, liOA 30AOTbl liORC liOAOTKHyycR. CBJ!Tbl J1AAR - CAayHaR )!(HeR, ... IllE l, 1 40 , N9 1 37 Ilija žetelica!23 Tu se vidi da Bjelorusi slave Uskrs tri dana i u skladu s tim razlikuju prvi, srednji i posljednji dan Uskrsa. Odatle proizlazi da se stih ophodne pjesme Na Wielik dzihi, da na pierszy dzihi (F 5, 675, br. 1589) - >>Na Uskrs, baš na prvi dan<< odnosi na prvi dan Uskrsa, a ne izriče da je Uskrs prvi dan u godini, kako je to razumio Belaj 1998, 1 25 i 1 27 te 2007, 170 i 172: >>U netom navedenoj bjeloruskoj pjesmi još nešto pada u oči. Uskrs, Wielik dzihi, izrijekom je određen kao prvi dan, pierszy dzihi. Ako je V eliki dan doista prvi u nizu, ako njime započinje popis blagdana, onda on zapravo stoji na početku tijeka vremena kroz godinu: onda je to prvi dan u godini, novogo­ dišnji dan.<< Navedeni stih znači naprosto: >>Na Uskrs, baš na njegov prvi dan<< i ne pruža nikakav argument za to da su pokršteni Slaveni svoju pogansku Novu godinu izjednačili s kršćanskim Uskrsom. Za to se valja pozivati na druge argumente i in­ dicije. Primijetiti valja i to da u toj pjesmi (to je naša [10]) i nema >>popisa blagdana<<, nego se samo kaže da su se >>svi sveti okupili<<. ------- 33 �
  • 39. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine - >>Sveti Uskrs s crvenim jajcem. Prvoga dana imaju piroge, a srednjega dana pođu se šetati, a posljednjega dana ispravljaju. Sveti Juraj, Božji poslanik, Božji poslanik, pošao je do Boga, i uzeo je on ključe zlatne, orvorio zemlju vlažnu, pustio rosu toplu na Bijelu Rusiju i na sav svijet. ... sveti Mikola po međa­ ma hodi, po međama hodi, žito rodi, orosio se, smočio se, pod zlatan se pojas zadjenuo . ... sveti Ilija je slavna žetelica, ... << Tu se nižu već poznate svetkovine i svaka donosi ono što joj je, kako se i u drugim pjesmama pjeva, pripisano. Ključ kojim Juraj otvara zemlju da pusti rosu zlatan je. Opet je potvrđen temeljni srok koji nosi taj tekstovni sklop: hoditi - roditi. Folklorna je osobitost da se Ilija (I1AMI) opisuje kao žetelica (!), očito jer mu ime završava na -a. Nositelji te usmene tekstovne predaje malo su što znali o starozavjetnom proroku, a žetelica ()l(He.H) kao žensko standardna je predodžba vezana uz žetvu. To se ponavlja u još jednoj bjeloruskojIlija kao žensko op hodnoj pjesmi: cB.HThiJ1: I1AMI Ao6pa.H )KHH.H - »sveti Ilija je dobra žetelica« (Illo l, 1 59, N9 1 50). U dugom nizu svetaka što kalendarski obuhvaćaju svu godinu pjeva se u drugoj jednoj bjeloruskoj ophodnoj pjesmi o Uskrsu, Jurju, ljetnom Nikoli i Iliji ovo: [25] CB.HTO BRAHqKo 3 KpacHhiM .HeqKOM, CTapbiM If MaAbiM .HeqKif Kaqa-h, .HeqKif Kaqa-h, CB.HT-ay npoBo)l(a-h. A r3To CB.HT-0 OA3HH pa3oqhrK y rOAOqhrK.Sveti jura hodi j CB.HThi IOpnphr no Ayry XOA3lf-h, po livadi, no Ayry XOA3lf-h, KOHH nace-h. Ka6 6hrAH Ao6pbr Aa no6pbrKHBaAH. kon pase je CB.HThi MHKOAa no Me)l(ax XOA3lf-h, no Me)l(ax XOA3H-h, )!(HTO poA3H-h. a CB.HThi J1AA.H 3a)l(lfHae-h, Ilija i njegova 30AOThiM c.HpnoM, npaBOH pyqKOH, žena, a J1AAeBa )KOH Ka CAayHa.H )I(HeHKa: fA3e pa3 p33He-h, TaM CHOn KAaA3e-h, slavna žetelica fA3e ropyiiiaqKif, TaM KonyiiiaqKII, fA3e AO)I(OqaK, TaM CHOnoqaK.
  • 40. Trudan hod .facT bi rycThi Ha He6e 3Be3Ahi, qan�eil ryc�eil y cAayHoro My)J{a, Zv jezde y cAayHoro My)J{a Aa y IIOAYI cHOIIhi, i mjesec y cAayHoro My)J{a, IIaHa fleTpbiqKa. illupoK, Bb!COK Ha He6e MeC.H�, ump3il, Bbiiii3H y cAayHoro My)J{a c�eru. illE l, 1 39, N9 136 - >>Sveti Uskrs s crvenim jajcem, starim i mladim jajca kotrlja­ ti, jajca kotrljati, svetak provoditi. A taj je svetak jedan put u godini. Sveti Juraj po livadi hodi, konje pase. Da bi bili dobri i ritali se. Sveti Mikola po međama hodi, po međama, žito rodi . . . . a sveti Ilija počinje žeti, zlatnim srpom, desnom rukom, a Ilijina je ženica slavna žetelica: Gdje jednom rezne, tamo po­ loži snop, gdje su gorice, tamo su stožići, gdje je livadica, tamo je snopić. Česte su, guste na nebu zvijezde, češći su, gušći u slavnoga muža, u slavnoga muža u polju snopovi, u slavnoga muža, gospodina Petrička. Širok je, visok na nebu mjesec, širi su, viši u slavnoga muža stogovi.<< Tu je godišnji ciklus istaknut na isti način kao i u hrvatskimpjesmama jurjevskoga ophoda. Bjelorusko: a nTo CBRTIJ,O OA3IIHpa3oqhiK y rOAO%IK potpuno odgovara onomu hrvatskom: Nije jura jedan putsvaki dan, već u ijetu jedan dan [3] i [4] . Sveti se Juraj pak tu poka­ u godinizuje u drugom svjetlu. On i tu hodi, ali po livadi (istočnoslavenskiAyr) . Juraj se tako pokazuje kao promicatelj i zaštitnik konjogojstva.On donosi rodnost i konjima, ne samo poljima. To se vrlo jezgrovi­to izriče u dijalogu jedne bjeloruske voločobničke pjesme: KaHR HR juraj donosiMaiO, IOpnR HR 3HaiO! - 51 KaHR MaiO II IOpnR 3HaiO! - >>Konja nemam, rodnostJurja ne znam! - Ja konja imam i Jurja znam! (P 8, 1 67) Toliko je konjimaJuraj usko povezan s konjima. To se tiče najviše jesenskoga Jurjevadana (27. studenoga), koji ne slave svi, nego samo oni koji ima­ Kon imam, jaju konje. O tome govore Bjelorusi: a rroBoceHi IOpnR Ha3biBaiOIJ,h Jurja znamKYOHhCKiM i Rro He yee ChBRTKYIOIJ,h, a TYOAhKi ThiR , y Karo e KOHi (Cep215 N9 2126) - »a jesenjega Jurja nazivaju konjskim i njega ne svet­ Kon juraj jskikuju svi, nego samo oni u koga je konja<<. O dva pak Jurjeva dana ugodini kažu u zapadnoj Rusiji: IOpbii, IOpbii, o6a ABa AYPHII: OAHO Dva su Jurja,xoAOAHO, Apyroe roAOAHO (Eec 23, N9 36) - >>Jurji, Jurji, obadva ste obadva gadna
  • 41. Zeleni lug -... Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine gadni: jedno je hladno, drugo gladno«. Do kraja studenoga tamo gdje se to pjeva već čestito zahladi, a do kraja travnja rijetko doteknu zalihe hrane. I u ovoj se ophodničkoj pjesmi javlja temeljni srok hoditi - roditi, ali tu uz dolazak ljetnoga svetog Nikole, dok se Jurjev dolazak izriče Hoditi -pasti preinakom hoditi - pasti, koja i nije srok, nego samo paralelizam članaka. Bogato se opisuje nastup svetoga Ilije i blagoslov žetve koju donosi. Uvodi se tu i njegova žena, koja se opisuje kao osobito vrsna žetelica. Uključuju se i nebeska svjetlila: mjesec i zvijezde. Po tome je to varijanta ruske ophodničke pjesme što je navedena dolje [ 1 8] . Godišn se je U bjeloruskim pjesmama uskršnjega ophoda susreću se i vari­ svetkovine jante mitskog motiva u kojima se godišnje svetkovine okupljaju na okupijaju poziv višega autoriteta. Tako okupljene predstavljaju cijelu godinu. na poziv Tek one koje su za njezinu rodnost najvažnije ne odzivaju se tomuvišega autoriteta pozivu. Ispituje se stoga gdje su i čime su zabavljene. Odgovor na ta pitanja kazuje kako svaka od njih pripravlja urod i time ljudima sprema blagodat i bogatstvo. U jednoj se takvoj ophodničkoj pjesmi pjeva: [26] Xo3JHOIII Ka, Ham 6a�IOIII Ka, KOfAa AH CllHIII , TaK CllH 3AOpoB, KOfAa AH He CllHill, OTKpoii: BOKHO, OTKpoii: BOKHO, fA>IA3H B ryMHO. Svetci sjede B TBOeM ryMHe 3eAeHbiH caA, y TOM CaAy IepKBa CTOH�b, na prijestoiju y Toii: qepKse npecTOAhi cTo>I�h, Ha Tex npecTOAax CB>IThllf ceA3>I�h, CB>IThm ceA3>I�h, cyAhi cyA3>I�h, cyAhi cyA3>Ih �h, p>�Ah: p>�A3>I�h. juraj, Nikola 5J:ropHii: CB>IT y llOAe llOIIIoy -i Ilija odsutni su KOpHH ODKHBAJl.�b, )!(biBOT 3anaca�b. po poslu MHKOAa CB>IT y noAe noiiio}, y noAe nowoy - ropox ce>J.�h, J1AbA>I CBJl.T y llOAe llOIII OY - Hp)!(bi 3a)!(HHa�h, npasoii: pyKoii:, npasoii: pyKoii:, 30AOThiM cepnoM.
  • 42. Trudan hod Ha BCTpeQy l1AbAH caM l1cyc XpHcToc: l1AbMI CB>ITbiH, fA3e 6biY rro6blsay? Isus CaM l1cyc XpHcToc, >I pmKh 3a)I(HHaiO. ispituje Iliju l1AhMI CB>ITbiH, TH y)I(HHHCTa? CaM l1cyc XpHcToc, y)I(HHHCTa. [A3e II>ICbQb pe)l(y, TaM CHOil B>I)I(y, fA3e CHOII B>I)I(y, TaM 6a6Ky CTayAIO, fA3e 6a6Ky CTayAIO, TaM CTOfll KAaAy. -faCTbl 3Be3Abl Ha He6yrnKe, Zvijezde qacQeil eTorH Ha HHBYIDKe. IllE l, 147-148, N9 142 i stogovi - »Gazda, naš tatice, ako spavaš, spavaj zdrav, ako li ne spavaš, otvori okno, otvori okno, gledaj na gumno. Na tvojem gumnu je zelen vrt, u tom vrtu crkva stoji, u toj crkvi prijestoli stoje, na tim prijestolima svetci sjede, svetci sjede, sud sude, red rede. Juraj sveti u polje je pošao - korijene oživljavati, početi pasti stoku. Mikola sveti u polje je pošao, u polje je pošao - grašak sijati, Ilija sveti u polje je pošao - počinjati raž žeti, desnom rukom, desnom rukom, zlatnim srpom. Ususret Iliji sam Isus Krist: - Ilija sveti, gdje si bio, boravio? - Sam Isuse Kriste, počinjem raž žeti. - Ilija sveti, je li ti požnjeveno - Sam Isuse Kriste, požnjeveno je. Gdje rukovet režem, tamo snop vežem, gdje snop vežem, tamo svežanj stavljam, gdje svežanj stavljam, tamo sadijevam stogove. Česte su zvijezde na nebu, češći su stogovi na njivi.<<. Juraj dakle pokreće vegetaciju, ljetni Nikola sije sočivo, a Ilija Tri sveteažanje raž. Zato se nisu okupili s drugima na gumnu. Oni donose donose rodnostrodnost polja i blagodat žetve. I tu Ilija žanje desnom rukom i zlat- poijunim srpom (npaBoii pyKoii, 30AOThiM cepnoM) kao što žanje zlatnimsrpom (3 3aAaTbiM c.Hpn6M) u ophodnoj pjesmi [ 1 7] i zlatnim srpomi desnom rukom (3oAOThiM c.HpnoM, npaBoH pyqKoii) u ophodnojpjesmi [25]. T u se pokazuje dosta čvrst pramen bjeloruske usmenepredaje. Ilija se predstavlja kao vrstan žetelac. To se izriče sasvim Ilija je vrstanpodudarno s izričajem kojim se, također u opohodnoj pjesmi [25], žetelacopisuje vrsnoća njegove žene kao žetelice (rA3e pa3 p33He[(h, TaMCHOn KAaA3e[(b - »gdje jednom rezne, tamo položi snop«) . Nebeskasvjetlila, zvijezde, gusto razasute, izjednačuju se s obiljem žetve koje
  • 43. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starineGuste zvijezde će moć obreda pribaviti gazdi. Podudaran izraz već se sretao u dru­ i obilje žetve gim bjeloruskim ophodnim pjesmama: [ 1 8] i [25] . Te ophodne pje­ sme predstavljaju doista umreženu tekstovnu predaju. Njoj pripada još jedna varijanta u kojoj su izdvojena ista tri svet­ ea: Juraj, ljetni Nikola i Ilija: [27] Bee eBHTOqKll, Bee npa3AHllqKl1 eo6paAHeH,Ista tri svetea eaMH eo6oH: npHAllqllAlleH, AO Tp ex eBHTlOB He IIpl1Allql1AlleH. ITepBbiH eBHTlbi - eBHTbi IOpbH, ApyrbiH eBHTlbi - eBHTbi MllKOAa, TpellllH eBHTlbl - eBHTbiH l1AAH. I1pHql1CTa Malb AAH Eora eHA3lllb, eHA3lllb ll rn;aTbi A3ep)!(lllb, y I1eTpa ll ITaBAa yenpaiiiHBallQb:Prečista mati »CKa)!(H ITeTpe, eKa)!(H ITaBAe, pita o Jurju eKa)!(llQe IIbipy npaBAy: rA3e lOpbH npe6bJBal1Qb?« »f1aeeQb KOpOB y qlleTOM IIOAll.« I1pHql1CTa Malb AAH Eora eHA3lllb, eHA3lllb ll rn;aTbi A3ep)!(lllb, y ITeTpa ll ITaBAa AonpaiiiHBallQb: »CKa)!(ll ITeTpe, eKa)!(H ITaBAe,Prečista mati eKa)!(llQe IIbipy npaBAy:pita o Nikoli rA3e MH KOAa npe6bJBal1Qb?« »MllKOAa y QlleTOM IIOAll KOHll naeeQb.« ITpHqlleTa Malb AAH Eora eHA3lllb, eHA3lllb ll rn;aTbl A3ep)!(lllb, y ITeTpa ll ITaBAa AonpaiiiHBallQb: »CKa)!(ll ITeTpe, eKa)!(ll ITaBAe, eKa)!(llQe IIbipy npaBAy:Prečista mati rA3e l1AAH npe6bJBal1Qb?« pita o Iliji CBHTbiH l1AAH y qlleToM noAH Hpb AOeeBalllb, Hpb AOeeBaH, )!(liTO 3apo)!(al1Qb, Hpb 3apo)!(aH, )!(HTO 3a)!(l1Hal1Qb, MOAOAbiX )!(HeeK IIOfOHHlllb: fA3e pa3 pe3Helb, TaM )!(MeH lO KAaA3eQb, fA3e )!(MeHIO KAaA3elb, TaM eHOII BH)!(elb,
  • 44. Trudan hod fA3e CHOII BJDKel.(b, TaM Korry CTaBll[b. l.facThi, rycTbi 3Be3Abi Ha He6e, Guste zvijezde, qacu;eil:, rycu;eil: KOIIbi Ha rroAe; rrpnro)l(, BbiCOK Meoru; Ha He6e, visok mjesec i rrpnrO)I(aH, BbiCIIIaH CTOf Ha ryMHe. stogovi Y ARKCeR y ryMHe HaKAaA3HCTO, y ARKceR Ha oceu;u HacaA3llCTO, y Kpyry HaBeCHCTO, y A3R)I(ll IIOAXOA3IICTO. Ill E l, 156-157, N9 149 - »Svi su se svetci, svi praznici sabrali, sami sobom su se prebro­ j ali, do tri svetka nisu nabrojali. Prvi je svetak - sveti Juraj, dru­ gi je svetak - sveti Mikola, treći je svetak - sveti Ilija. Prečista mati do Boga sjedi, sjedi i račune vodi, u Petra i Pavla zapitku­ je: Kaži, Petre, kaži, Pavle, pravu istinu: Gdje Juraj prebiva? - Pase krave u otvorenom polju.. Prečista mati do Boga sjedi, sjedi i račune vodi, u Petra i Pavla propitkuje: Kaži, Petre, kaži, Pavle, pravu istinu: Gdje Mikola prebiva? - Mikola u otvo­ renom polju konje pase. Prečista mati do Boga sjedi, sjedi i račune vodi, u Petra i Pavla dopitkuje: Kaži, Petre, kaži, Pavle, pravu istinu: Gdje Ilija prebiva? Sveti Ilija u ravnom polju do­ sijava rastu snagu, rastu snagu dosijavajući rađa žito, jar rađaju­ ći, počinje žito žeti, mlade žetelice naganja: Gdje jednom rezne, tamo rukovet položi, gdje rukovet položi, tamo snop veže, gdje snop veže, tamo stog sadjene. Česte su, guste zvijezde na nebu, češće, gušće kope na polju; lijep je, visok mjesec na nebu, ljep­ ši, viši stog na gumnu. U Alekseja je na gumnu naslagano, u Alekseja je na osijeku nasađena, uokolo je navješano, u naćva­ ma je prikladno.« I opet se Juraj brine za stoku. To je preneseno i na ljetnoga�ikolu, pa tu upravo on pase konje. A Ilija predstavlja raskošnu Gumnoblagodat i obilje žetve. On je i tu vrstan žetelac. Brojne i gusto ras-poređene zvijezde poistovjećuju se sa stogovima na polju, ugledan;soki mjesec sa stogom na gumnu. U ovom je tekstu jako istaknutogumno, što mu je zajedničko s prethodnim [26]. Ulomci Razabiru se tu i neki elementi čvrsto integrirane istočnoslavenske praslavenskihusmene tekstovne predaje. Po svojem rječniku, sintaksi i frazeolo- obrednihgiji oni su potpuno praslavenski. Tako se javljaju: qacThi H rycThi Ha tekstova
  • 45. Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine He6e 3Be3Ahi, qarrP-Ieli:, rywqeli: Ha rroAe 6a6KM - »Česte i guste su na nebu zvijezde, češći i gušći na polju svežnjevi [ 1 8]. Isto tako: IaCThi, rycThi 3Be3Ahi Ha He6e, qac�ei1, ryc�eli: KOIIhi Ha rroAe - »Česte su, guste zvijezde na nebu, češći, gušći stogovi na polju« [27]. Pa onda: qacThi, rycThi Ha He6e 3Be3Ahi, qac�eli: ryc�eli: y noAM CHOIIhi - »Česte su, guste na nebu zvijezde, češći, gušći u polju snopovi« [25]. K tomu još: IaCThi 3Be3Ahi Ha He6ywKe, qac�eli: cTorM Ha HMBYWKe - » Česte su zvijezde na nebu, češći stogovi na njivi« [26]. Pođe li se tu do praslavenske glasovne razine, dobiva se: Zvijezde Črsty, gpsty sptb na nebese gvezd y, i snopovi čršti, gpšti sptb na poli snopi. ili: čršti, gpšti sptb na poli stozi. ili: čršti, gpšti sptb na poli kopy. Isto tako: illMpoK, BhiCOK Ha He6e MecR�, rnMpe M Bhirne Ha rroAe KOIIhi - Bee ap)l(aHhie, Bee RpoBhie - »Širok je, visok na nebu mjesec, širi i viši na polju stogovi - sve raženi, sve jari [18]. Pa onda: illMpoK BhiCOK Ha He6e MeCR�, lliMp3H Bhllli3H y CAayHoro My)l(a C�erM - »Ši­ rok je, visok na nebu mjesec, širi su, viši slavnoga muža stogovi« [26]. Ovamo ide još: rrpMrO)I(, BhiCOK MecR� Ha He6e, rrpMrO)I(aH, BhiCrnali: CTor Ha ryMHe - »lijep je, visok mjesec na nebu, ljepši, viši stog na gumnu« [27]. Pođe li se i tu do praslavenske glasovne razine, dobiva se: ŠirOJCb,VJSOICajestb na nebese mfsFb, Mjesec i stog širi, vyšijestb na poli stoga. ili: širi, vyšijestb na gumne stoga. ili: širi i vyši sptb na pol i kopy. Tu se zazivanjem nebeskih svjetlila obredno doziva rodnost ljeti­ ne. U tome dolazi do izražaja utjecaj što ga po vjerovanju nekrštenih Zazivanjem Slavena moć nebeskoga boga, gromovnika Peruna ima na ljetinu. nebeskih Njega predstavlja sveti Ilija, on i njegovi poistovjećuju se s nebeskim sv jetlila svjetlilima. Dakako, tu ne valja smetnuti s uma da su ti rekonstrukti doziva se zasnovani samo na istočnoslavenskom materijalu, pa nema praverodnost godine sigurnosti da se njima doista doseže praslavenska vremenska razina.
  • 46. Trudan hod Ipak je to s obzirom na čisto praslavenski leksik i sintaksu, na očito mitski sadržaj i poganski obredni karakter toga teksta vrlo vjerojat­ no. Mitska pak predodžba o protjecanju vremena kao hodu dana Zora na čelu jednoga za drugim, hodu u godišnjem krugu, predvođenih likom dand ide koji označuje njegov početak, vrlo je arhaična. Izričito se kazuje u p utem reda rgvedskim himnima. Tamo se pjeva, o novogodišnjoj zori: Ušd jyo­ tir yachaty agre ahndm . . . rtasya pan thdm an v eti sddhu (RV 5, 80, 2-4) - »Zora svjetlo diže na čelu dana ... putem reda ide pravo«. A o zorama pojedinih dana: rtasya budhna Ušasdm iša7Jyan l vrša mahi rodasi d vivefa (RV 3, 6 1 , 7) - »S dna reda pokrećući zore, bik je prožeo velika dva svijeta«. Bik je bog Savitar, »pokretaČ«, kojega se božanska sila osobito očituje u suncu. »Velika dva svijeta« nebo su i zemlja, dakle ono za što bismo mi rekli »cijeli svijet«. Bog pokretač Vedska na čelu svih zora tvori tijek godine, obilježuje njezin krug. Taj krug predaja je »cijeli svijet« jer se sav život odvija u krugu godine i u njegovu pokazuje daje ponavljanju. Bitnu tu ulogu igra »red« (rta), red koji je podjednako predodžba već istina i pravda jer im je objema bitan uvjet. Nizanje dana u godi­ indoeuropska šnjem krugu izraz je toga reda. A time što je potvrđena i u �gvedi, predodžba o godini kao o danima što hode jedan za drugim poka­ zuje se u slavenskoj mitskoj predaji kao indoeuropska baština. 24 Kako se dakle radi o indoeuropskoj mitskoj baštini, ne iznenađuje Baltička što se podudarni motiv može naći i u baltičkoj predaji, koja je osobito p redajablisko srodna slavenskoj . 25 Tu je taj motiv vezan za ivanjske običaje. Ito nije neobično jer su i u slavenskoj predaji ivanjski običaji motivskiusko povezani s jurjevskima. U dainama, kratkim latvijskim ženskimpjesmama, i to u onima što se pjevaju na ivanjsko navečerje, kazujese kako glavni j unak, tu se on zove Ivan, dolazi jašući cijelu godinu imie u predvečerje svojega dana. Tako Latvijke pjevaju:-�-a] Visugadujdnisjdja, Ivan je jašio at)d }d1Ja vakari1Ju, j svu godinu:: . l sp. Ježić 1987, 186-195, osobito 188-189. O tome i Belaj 1998, 1 27-128, 340- 3-tl i 2007, 171-172, 406-408. l"sp. Katičić 1994, 27-35.
  • 47. Zeleni lug .- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine atjd fd1Ja vakari1JU j appuškotu kumeli1JU. B 32968 var. - >>Svu je godinu Ivan jašio, sada je dojašio na ivanjsko navečer­ je, dojašio je na ivanjsko navečerje, na okićenu konjiću<<. Tu je izrečen isti mitski sadržaj kao u slavenskome: Nije jura svaki dan, već u ijetu jedan dan [3] i [4] . I Juraj dolazi jedan put na godinu, na svoj dan, pa se i za njega može reći da je svu godinu na putu. Taj Ivanov dolazak je svečan i zvučan:Zatutnjala je [27bJ Visu gadu jdnitsja ja, zemija nu atjdja šovakar. Ribe zeme atjd j jot, skane pieši nolecot. j B 32970 - >>Svu godinu je Ivo jašio, sada je dojašio večeras. Zatutnjila je zemlja kako je dojašio, zazvonile su ostruge kako je skočio s konja.<< Na svojem dalekom, cjelogodišnjem putu Ivan jaši, kao što Slaveni pjevaju da Juraj i jaši, a ne samo da hodi. No latvijski se Ivan na tom putu može i voziti:Ivan se i vozi [27c] Visu gadujdnis brauca, nu atbrauca šovakar, nu atbrauca šovakar škindedams, švdkstedams B 32970, 4 - >>Svu godinu se Ivan vozio, sada se je dovezao večeras, sada se je dovezao večeras odzvanjajući i odjekujući.<< A kada stigne sve odjekuje i od ivanjskih pjesama u kojima ga hvale i slave: Ivana hvale [27d] Visu gadujdnits ndca, u pjesmama nu atndca šovakar, nu atndca šovakar, kad]dniti daudsinaja B 32971 - >>Svu godinu je Ivo dolazio, sada je došao večeras, sada je do­ šao večeras, kad Ivu često spominju s pohvalom.<<
  • 48. Trudan hod A vrijeme u koje stiže na kraju svojega cjelogodišnjega puta vri­jeme je kad klijaju i rastu trave i svako zelenilo:[27e] Janitsjaja visu gadu, Klija i raste atjaj ]dr,zu vakard, sve zelenilo atjd ]dr,zu vakard, j pašd za/u laicir,za B 32932 - »Ivo je jašio svu godinu, dojašio je na ivanjsko navečerje, do­ jašio je na ivanjsko navečerje, u samo vrijeme kad tjeraju trave.« O Ivanovu dolasku pupa i tjera zelenilo. A i o Jurju se pjeva: PovršneDonesalje, donesal lakat dugu mladicu, donesalje donesalpedanj dugu razliketravicu [36] i još [37] . Tako nam se mit o latvijskom, baltičkomIvanu i njegovu dolasku pokazuje sasvim usporednim slavenskommitu o dolasku Jurjevu. Nameće se zaključak da je to baltoslavenskimit koji u svakoj od te dvije predaje pokazuje tek površne razlike irazlike koje su nastale sekundarno. Kad u ivanjsko navečerje dojaše Ivan s cjelogodišnjeg puta, trebamu otvoriti vrata i pustiti ga na dvor:�27f] Atja j]anis]ar,zu nakti appuškotu kumeli!{u. Ivanu se Tee, masilfa, arcel vartus, otvaraju vrata lai j aj ]anis seti!{a B 32912 - >>Dojašio je Ivan u ivanjsko navečerje na okićenu konjiću. Poteci, sestrice, otkračunaj vrata, neka Ivan ujaše u dvor.<< Odatle se razabire da on zapravo dolazi dvoru na vrata. I doista,pjeva se:[27g] Dievir,zš stav aiz vartiem Pred vratima apseglotu kumelir,zu. dvora božić Tee, mdsir,z, atver vdrtus, laid Dievir,zu setir,zd B 32912, l - >>Stoji božić za vratima s osedlanim konj ićem. Poteci, sestrice, otvori vrata, pusti božića u dvor.<<
  • 49. Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine U tom prijevodu ono božić treba shvatiti u temeljnom, etimo­ loškom značenju. Blagdan Kristova rođenja zove se u latvijskom drukčije (Ziemsvetki) . Zato se u prijevodu i piše malim slovom. Zapisivač te pjesme pošao je od kršćanskoga nazivlja pa je to napi­ sao velikim slovom. U latvijskome dievs znači bog, bez obzira na to je li to Bog Abrahamove objave ili nije, a dievir,zš je deminutiv od toga, dakle božić, mladi bog. Iz ove i prethodne daine, ako se uzmu skupa, saznaje se da je Ivan bog, upravo mladi bog. Slavenska predaja takva što ne odaje lako. U njoj su tragovi poganstva dublje skriveni nego u baltičkoj . Da je tu doista riječ o dolasku boga koji je dojahao navečer po­ kazuju i ove dvije daine:Dojašio je bog [27h] Atjd Dievis vakard. - j navečer Kur likš Dieva kumelil;zu? Liksim rožu darzi1Jd, Siesim kežu pavadd B 329 1 1 - >>Dojašio je Bog navečer. - Gdje ć u ostaviti Božjeg konjića? Ostavit ćemo ga u ružičnjaku, vezat ćemo ga o lančanu uzdu.<< i još [27i] Dievs atjd vakard. - ja Kur liks Dieva kumeli1Ju? Siesim vara vadeles, laizsim rožu ddrzi1Jd 32911, l - »Bog je dojašio navečer. - Gdje će ostaviti Božjega konjića? Vezat ćemo ga o bakrenu uzdu, ostavit ćemo ga u ružičnjaku.« Doista latvijski, baltički Ivan nije drugi nego hrvatski, slavenski Juraj, a on je - bog.
  • 50. Trudan hod 2. Pisan - zelenJurjevski ophodnici u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, kad rano ujutrodođu na dvor, bude ukućane pjesmom:[28] Ustaj, baka, ispod šarenjaka, Pokrivalo daru Đuru zelenjaka. j H 21 šareno, Zabilježena je i tek nešto malo drukčija varijanta istoga: juraj zelen[29] Dižite se, baka, ispod šarenjaka, pa udijeli Đuru zelen jaka. H 21 Pokrivalo je tu šareno, a to znači isto što i prastaro, još indoeu­ropsko pisano. To se etimološki veže uz litavsko paišas mrlja, grčkonmKlio<; šaren, staroindijsko pefab lik, boja, starovisokonje­mačko fth šaren. Tu je očito u usmenoj predaji obrednoga tekstamlađa riječ šaren zamijenila stariju i prvotniju pisan. Tako je i tu,iako neizravno, potvrđen slijed: pisan - zelen. A pisan kao oznaka Pisan - zelenboje od slavenske je starine vezan za uskršnje običaje. Za taj se blag-dan bojaju jaja. Pri tome prevladava crvena boja. Takvo obojenouskršnje jaje zove se hrvatski pisanica, a ukrajinski rmcaHKa. Ruski jeto KpaCHoe JIHIJ,O svečano ukrašeno jaje, što podrazumijeva crvenu Pisanicaboju. Š areno se suprotstavlja zelenomu u još jednoj jurjaškoj ophod­ničkoj pjesmi, i tu u paralelizmu članaka:[30] srede luga zelenoga, srede eveča šarenoga . . . Miklaušić 100tek im je redoslijed tu obrnut, zeleno dolazi prije šarenoga. Slijed: pisan - zelen u tijeku godine obilno je potvrđen u hrvat­skim jurjevskim ophodnim pjesmama. Vezan je za prolazak Uskrsa idolazak Jurjeva dana.26 A ruska je ophodna pjesma očuvala i u istoč-26 Vidi gore [3] , [4], [4a] i još: Prošelje, prošelpisani Vuzem, l došelje došeljuraj zeleni (H 4); Prošalje, prošalpisani V azam, l došalje došal zeleni juraj (H 5); Pisan V uzem prošao, zelen juraj došao, l iza one gore, u to ravno polje (H 7); Pisan V uzem prošao, l zelen juraj došao (H 15); Pisan V azam p roša!je, l zelen juraj došalje (H 15); Prošalje, prošalpisani V azam, l došalje došal sveti Juraj
  • 51. Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine noslavenskoj predaji trag tomu da se uz svetke kako se nižu u tijeku godine vežu boje (usp. [ 1 8]). Novo svjetlo baca na smjenu crvenoga i zelenoga slovenska pjesma iz Koruške. Tamo pjevaju na Jurjevo: [31] Sveti Šentjuri jeno hlačo poterka na duri; zeleno, majeno hlačo zeleno, jeno rudečo. Š br. 4997 jeno rudečo - »Sveti Šent-Jurij kuca na vrata; jednu hlačnicu ima zelenu, jednu crvenu.<< Tu se jasno pokazuje da smjena crvenoga i zelenoga ima veze s Jurjevim hodom, s njegovim nogama. Kad koraca u hlačama u kakve ga je odjenula tradicija koju nam čuvaju koruški Slovenci,Smjena bo je ja pri svakom se koračaju smjenjuju te dvije boje. Juraj hoda: zeleno, jurjev hod crveno, zeleno ... Ta smjena sam je njegov hod. Odatle je prenesena na svetke koji svojim prolaženjem i dolaženjem čine hod godine. U koruških Slovenaca taj je pramen usmene tekstovne preda­ je čvrsto ukorijenjen. To pokazuje varijanta te pjesme zapisana na istom zemljištu: [32] Svetijurijpotrka na duri. Eno hlačo Eno hlačo hlačnico ima zeleno, eno rumeno. Š br. 4998 zeleno, eno rumeno - >>Sveti Jurij kuca na vrata. Jednu hlaču, hlačnicu ima zelenu, jednu rumenu.<< Danas u slovenskom rumeni znači žut, ali tu je u koruškoj usmenoj poeziji očuvano staro značenje. I u tome tekstu Juraj hodi koracajući: zeleno - crveno. (H 1 6) ; Pisan Uzam prošal je, zelen Đuro došal je (H 16); Prešal je, prešal pisani V azam, l ovo je došel zeleni juraj (H 17 Š br. 4991); Prošalje, prošal = pisani V azem, l došalje, došal zeleni juri (Š br. 4993); Pisan Vazam prošalje, l zima mesta nima. l Zelen juraj došalje, l š njim je dosti radosti (H 33); Prošal je, prošal l pisani Vazam, l došalje, došal l zeleni juraj (H 33); Prešelje, prešel pisani V uzem, l došelje, došeljura zeleni (Miklaušić 99).
  • 52. Trudan hod Sve je to nedvojbeno tako, sasvim je j asno odredivo, ali ostajenerazumljivo. Baš svojom čvrstom određenosti zadaje zagonetku.A odgonetka se može naći u tekstu svadbenoga obreda kakav sekao narodni običaj očuvao na sjeveru Rusije. To je i inače zatočnopodručje koje u svojem folkloru čuva mnogo duboke starine. Tamonevjesta pjeva o tome kako ona vidi mladoženju što dolazi k njoj daju povede svojoj kući:[33] J1AeT-TO BeAh qy)K-qy)KeHIIH Pod desnom ITO MOCTOLbKY KaAIIHOBy. - nogom blato, KaAIIH MOCT Bhirii6aiiTLe, pod lijevom KaAIIHbi-Te AOMaiOT[e. oganj J13-IIOA rrpaBOH-OT HO)KeHbKii BOAa-rpe3b Bbi)KIIMaHTLe, II3-TIOA AeBOH-OT HO)KeHbKii OrOHh C IiCKpaM BhiAeThiBaeT PC 342b, N9 S - >>Ide pak to tuđi tuđinac po mostiću kalinovu. - Kalinov se most sagiba, kaline se lome . ... Ispod desne noge voda se i mulj ižima, ispod lijeve noge oganj s iskrama izlijeće.« Mladoženja, gledan kao mitsko biće, dolazi nevjesti preko mosta.Taj most se pod njim njiše i lomi. Ta predaja je dobro potvrđena uusmenoj književnosti slavenskih narodaY A Juraj dolazi i hodi kao Mladoženjamladoženja. Dolazi nevjesti.28 O tome da je na njegovu putu most dolazi nevjestiočuvao se u hrvatskim j urjaškim pjesmama tek izblijedjeli trag: preko lomnoga�34] Đuro ide ispod mosta da dobije svega dosta. H 21 mosta A to što se tu pjeva ne da prelazi preko mosta nego da ide pokoritu rijeke ispod njega kao da govori o tome da je most slomljeni urušen, da su »kaline slomljene«, pa je most stoga Jurju neupotre­bljiv. 29 Sjevernoruska svadbena pjesma vrlo jasno pokazuje da se ljudskasvadba shvaća kao izvedba božanskoga mitskog zbivanja. Od njegaP Usp. Katičić 1989, 73-77.28 Usp. Katičić 1987b, 30-32.29 Usp. Katičić 1987b, 38-39.
  • 53. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine dobiva svoju svetost. Svaki mladoženja dolazi nevjesti kao što bog koji polju donosi rodnost hodi dolazeći na svoju svadbu. A tu svaki koračaj donosi smjenu. Kad zakorači jednom nogom, zagazi njome u vodu i blato, u zemljište na kojem uspijeva vodeno bilje: mahovi-Ljudska svadba na, alge i trava. Sve je to zelenilo. A pod drugom izbija oganj i frcaju ponavija iskre. To je žar i crvenilo. Nastaje tako smjena: crveno - zeleno. Sada božansku one neobične Jurjeve hlače u slovenskoj predaji iz Koruške dobivaju konkretnije i ozbiljnije značenje. Mladoženja pak kako ga u sje­ vernoj Rusiji obredno vidi nevjesta dolazi kao što dolazeći na pro­ ljeće hodi bog koji poljima, životinjama i ljudima donosi rodnost. U ljudskoj svadbi ponavlja se božanska, kakva se i sama ponavlja jednom u svakom krugu godišta. Ljudska svadba tako dobiva udjela u božanskoj i od njezine joj je moći čvrstoća i blagoslov. Smjenjujući pri svakom koračaju zeleno i crveno, a sada znamo da se to smjenjuje voda i mulj s ognjem i iskrama, Juraj hodeći sje­ dinjuje suprotno: mokru vlagu i suhi žar. A to suprotno vrlo je znat­ no u skrovitom ustrojstvu svijeta. Voda i mulj, mokra zemlja, to je močvarno zemljište, blato (praslavenski bolto) kojim je obilježeno nisko zemljište kakvo se sa svojom karakterističnom vegetacijom praslavenski zove moho mah(ovina) . A oganj i iskre pri koračaju to je povišeno suho zemljište kakvo se sa svojom karakterističnom ve­ getacijom praslavenski zove boro. U južnoslavenskom je to posljed­ nje kao bor postalo naziv za drvo koje raste na takvu zemljištu. Na juraj hodom slavenskom sjeveru, istočnom i zapadnom, dobilo je značenja koja posreduje su ostala bliža izvornomu. Zemljište kakvo se praslavenski označu­izmedu Peruna je nazivom boro pripada bogu gromovniku Perunu. Zemljište pak i Velesa kakvo se praslavenski označuje nazivom moho pripada bogu blaga i bogatstva Velesu.3° Koracajući dakle, upravo hodeći, onaj kojega su pokršteni Slaveni nazvali Jurjem povezuje ta dva velika i suprot­ stavljena boga, svojom osobom povezuje zemljište njihovih suprot­ stavljenih sfera, i to tako što se svakim koračajem poistovjećuje naizmjence sad s jednim, pa s drugim od njih dvojice. U Jurjevu 30 Usp. I1saHoB - Torropos 1974, 1 3-14; Katičić, 2008a, 59-60, 151-153.
  • 54. Trudan hodhodu povezana su tako dvojica suprotstavljenih, a da se njihova su­protstavljenost time ne dokida. Pri svakom koraku se zna komuonaj koji hodi pripada i koga predstavlja. Osobit je taj slavenskibog pak po tome što svojim hodom polju donosi rodnost. On imaudjela u moći Velesovoj, donosi blagodat, a ima ga i u Perunovoj,razbija zaprjeke što priječe pristup Velesovu blagu.3 Taj mitski hodima udjela i u sferi Perun ove božanske moći i u sferi Velesove. Onpovezuje što je suprotstavljeno i po tome je posrednički. Tek po­sredstvom između te dvije božanske sfere nailazi ljudima u krugugodine prava blagodat. A i most koji se njiše i lomi pod mladoženjom na putu k nevjestiočito je motiv praslavenskoga mitskog kazivanja. Pokazuje se to uruskoj narodnoj pjesmi, koju je skupljač svrstao među ljubavne:[34a] 00AJ06HAa 5.! MOAOAqllKa Chi KYAP5.!BOH fOAOBOH. MuAai1 KYAP>.!B�hi pacqerna, no npoyAoqKaM Mh! npoi1AeM . Oo npoyAKaM, nupayAKaM Rijeka Dunaj AyHaH peqKa npoTeKAa. teče po uličici KaK no :noi1: AyHaH peqKe KaAllH MOCTllK 3aMOillilleH. KaAHH MOCTHK o6AOMHAC5.!, Most se slomio MOM Ml1Al1HbK5.!H cnOTOHYA P 192, N9 7377 - >>Zavoljela sam mladića s kudravom glavom. Mili je raščešljao kudrave uvojke, proći ćemo po poprečnim uličicama. Po po­ prečnim uličicama, po sporednim uličicama potekla je rječica Dunaj. A tamo na toj rječici Dunaj kalinov je mostić zamo­ šćen. Kalinov se mostić slomio, moj je mileni potonuo.« A i u ruskoj verziji bajke o Mačku u čizmama u koju su iz usme­ne književnosti preuzeti tekstovni elementi izvornoga mitskog kazi­vanja32 susreće se taj motiv. U toj verziji lisica igra ulogu mačka. Naputu k nevjesti, kćeri cara Ognja, Kuzma, kako se zove mladoženja,prelazi preko mosta koji se pod njim slama i on pada u vodu:31 Usp. Katičić, 2008a, 149-162, 182-183, 187-19 1 , 3 13-326.32 Usp. Katičić, 2008a, 224-232.
  • 55. Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Mostje [34b] floexaA Ky3eHhKa K QapiO, a AHcnqKa 3a6e)!(aAa snepeA If potpiljen, nOAPRAHAa pa6oTHlfKOB nOAlllfAlfTh MOCTHK. Ky3eHhKamladoženja se TOAbKO qro BbeXaA Ha MOCTlfK - MOCTlfK BMeCTe C HlfM If PYIII lfACR B BOAY· A 399, N9 164 ruši u vodu - >>Krenuo je Kuzma caru, a lisica je potrčala naprijed i unajmi­ la radnike da potpile most. Čim je Kuzma stigao na most - a most se skupa s njim srušio u vodu.« I te dvije potvrde jasno pokazuju da je most koji se lomi pod mladoženjom kad preko njega ide k nevjesti autentičan motiv sla­ venskoga mita. Postoji još jedna neizravna potvrda toga mitskog motiva, i to s hrvatskoga ozemlja. U Omišlju na Krku ima u starom dijelu grada poprečna ulica koja se po staroj predaji zove Dunaj. Kad padne jaka kiša, kroz nju otječe voda. Slavenski naseljenici očito su to interpre- Ulica Dunaj tirali kao mitsku situaciju koje nam se izvorni obredni opis očuvao u Omišlju u [34a] . A Omišalj na Krku time se pokazuje kao pravi castellum Sclavorum u smislu mletačkoga ljetopisca Ivana Đakona kakve on spominje da su pored castella Romanorum godine 997./998. posto­ jali na otoku Osoru (Cresu i Lošinju), razlikujući time jasno jedne od drugih.33 Slavenski su kašteli to bili ne samo po jeziku s kojim se živjelo u njima, nego i po temeljnim mitskim predodžbama stare slavenske vjere, predodžbama koje su ravnale životom u njima. 33 Iohannis Chronicon Venetum, ed, Pertz, Monumenta Germaniae historica 7, 32 piše o duždu Petru II. Orseolu: Deinde vastum velificando aequor Absarensem ad ur­ bern delati sunt. Ubi non modo cives, verum omnes definitimis tam Romanorum quam Sclavorum castellis convenientes, tanti ospitis adventum se praevenisse gaudebant- ,,za­ tim su se, jedreći po otvorenom moru, prevezli do grada Osora. Tamo su se ne samo građani, nego svi iz susjednih kaštela, kako romanskih, tako slavenskih, radovali što su dočekom pretekli dolazak takvoga gosta.<<
  • 56. Trudan hod 3. Dalek putO Jurj u pjevaju da svojim trudnim hodom prevaljuje dalek put: Tunadelajte zelenaJurja, l zelenaJurja, daleka puta, l i daleka puta, trud­noga hoda [5]. Izraz dalek put nije tek prigodan sklop riječi. Ruskapučka frazeologija pokazuje da je duboko ukorijenjen u slavenskojjezičnoj izražajnosti. Praslavensko daleko PfJtb čvrsto je uvriježeno uidiomatici ruskoga narodnog jezika. Tako su potvrđeni izrazi: AaAbHJIH rrpb (CPHf 33, 1 999, 1 57 s.v. rryTb) - »dalek put«. Bbi co AaAbHeli co rryn1 Aa co AOpo)J(eHbKH, ycTyAHAH Bb! Aoporoli Banm Daleki put HO)J(eHbKH (CPHf 33, 1 999, 1 57 s.v. rryTb) - »Vi s dalekoga puta, s ceste, ohladili ste putovanjem svoje noge<<. Bo AaAbHIO rrpbiO - AOpo)J(eHbKY (CPHf 33, 1 999, 1 57 s.v. rryTb) - >>Na dalek put - cestU<<. Praslavensko daleko i riječi izvedene od toga imaju u ruskompučkom govoru posebnu ekspresivnost. T o se razabire iz ovakvihzabilježenih potvrda: OH AiAeqe oTDe3)J(aeT Ha qy)J(y CTopoHKY (CP Hf 7, 1 972, 268, s.v. AiAeqe) - »On daleko odlazi u tuđu zemlju«. ExaTh MOAOA�y AaAeK l BO OrroqKy ropoAOK (CPHf 7, 1 972, 268, s.v. AaAeK) - »Putovati je junaku daleko, u gradić Opočkw<. 0TAaA MeHH 6aTIOIIIKa 3aMy)J( AiAeqe, l AUeqe, AiAeqe- 3a BoAry peKy (CPHf 7, 1 972, 268 s.v. AiAeqe) - »Udao me tatica daleko, daleko, Daleko daleko - za Volgu rijeku«. Uapb crrpaiiiHBaeT: AaAeqo AH rroiiiAH, AaAeqo rryTh Aep)J(HTe? (CP Hf 7, 1 972, 268 s.v. AaAeqe) - »Car pita: Jeste li daleko pošli, hodate li pu­ tem daleko?« EcTb rroBbiexaTb MHe-Ka AaAeKo, AiAeqe - AaAeqe BO qJicTo rroAe (CP Hf 7, 1 972, 268 s.v. AaAeqe)- » Jest meni otputovati daleko, daleko, daleko u ravno polje«. fNIAHT oHa BO AiAeqe, BO qJicTo rroAe (CPHf 7, 7, 1 972, 268, s. v. AiAeqe) - »Gleda ona u daljinu, u ravno polje«. KoAOAe3 CTOHT B CTemiX B AaAJIX (CPHf 7, 1 972, 270, s.v. AaAb) - Daijina »Kladenac stoji u stepama, u daljinama«. HayqH-Ka, KpecTHaJI MaTyiiiKa, l Aa e qy)J(HM qy)J(eHHHOM, e AaAbHllM AaAbHeHHHOM l KO Eo)J(beii �epKBll exam (CPHf 7, 1 972, 270 s.v.
  • 57. Zeleni lug ._ Tragovima svetihpjesama naše pretkršćanske starine AaAhHemm) - »Nauči me, krsna mamice, i s tuđim tuđinom, s dale­ kim daljincem Božjoj crkvi voziti se.<< T o pri svadbi pjeva nevjesta koja mladoženju mitski vidi kao tuđinca koji je došao iz daleka, upravo kao Juraj na polje kojemu donosi rodnost.34 Nameće se pretpostavka da ta posebna ekspresiv­ nost potječe od mitskoga sadržaja što su ga riječi dalb, daleko i druge izvedene od njih nosile u poganskoj sakralnoj poeziji. Hrvatski i slovenski Jurjaši kazuju u svojim pjesmama nešto i o tome kakav je taj put, odakle kreće, kuda prolazi i kamo vodi. Tako pjevaju: [35] Prošalje, prošalpisani V azam, Iza luga, došalje došal svetijuraj, iza mora, iza luga zelenoga iza mora crvenoga, po debelim po širokom putu, grudama po debelom grudju. H 16 Put je doista dalek. Vodi od predjela s druge strane mora, a to more je crveno, preko luga, a lug je zelen. I tu se dakle smjenjuju crveno i zeleno. Put je doduše širok, ali je hod po njem ipak trudan jer je zemlja na njem stvrdnuta u debele grude. A kamo taj put vodi, to se ovdje ne kaže, to se zna jer očito vodi onamo kamo je Juraj upravo došao, a to će reći onamo gdje se sada dok pjevaju nalaze Pred vratima jurjaši. Pred vratima dvora. Opis dalekoga puta u toj je pjesmi tek naznačen u glavnim crta­ ma. U drugima je razrađeniji. Tako u ovoj : [36] Prešalje, prešalpisani V azam, ovoje došel zeleniJuraj,Moreje krvavo izza loga zelenoga, izza morja krvavoga, donesalje, donesal lakat dugu mladicu, Po dalekom donesalje, donesalpedanj dugu travicu, p utu po dalekom putu, po debelom gruču: do kolena blatci, do ramena vodica, po ravnom poiju, na vranom kon ju. H 17 = Š br. 4991 34 Vidi gore str. 46 - 47.
  • 58. Trudan hod I tu Juraj dolazi od iza zelenog luga, od iza crvenog mora. No ovdje se kazuje i zašto je more crveno: ono je krvavo! Stablima je donio tjeranje mladica, a livadi rast trave. Njegov dolazak, dakle, pokreće vegetaciju. Za put kojim dolazi ovdje je izrijekom rečeno da je dalek. A po njem je hoditi teško jer se zemlja skrutnula u de­belo grumenje. I gaca se po blatu, kroz vodu. Kazuje se da je blato jura gacajdo koljena i voda do ramena. To dočarava lik čovjeka koji mučno po blatu,koraca na tom putu. Iznenadi stoga kad se na kraju sazna da Juraj a ipak je jahačdolazi jašeći po polju na konju vrancu. To je isto ono neusklađenoproturječje između Jurjeva hoda i jahanja o kojem je već bilo govo­ra uz [4] i [4a] . Juraj prema usmenoj tekstovnoj predaji dolazi i nakonju bijelcu: Đuro ti se šeće lpo zelenom dvoru l na bijelom konju. lĐuro ide s puta, gazdarica ijuta (H 2 1 ) . Konj zelenoga Jurja često se Bojaopisuje kao konj zelenko [38a] . Tako još: Došo vam je sveti Đurad na jurjeva konjazelenom konju (H 23); Zelen juraj došao l na zelenom konju (H 1 5);Evo Đurda na zelenom konju (H 23); Došelje, došel zeleni juraj l nazelenom konju ( Š br. 4996); Došelje, došel zeleni juraj l na zelenomkonjiću ( Š br. 4987) ; pa i [4] . Razrađen opis Jurjeva dugog puta sadržan je i u jednoj sloven­skoj varijanti te ophodničke pjesme:[37] Prošalje, prošalpisani Vazem, došalje, došal zeleni Juri. Donesalje, donesalpeden dolgo mladica, laket dolgo travica: iza loga zelenoga, iza mor krvavoga, ja Po grdom po grdemu putu, putu po debelom grud ju. Voda mi je do ramenca, blato mije do kolenca, opanci so vutli, Razdrti blato ide nutri. Š br. 4993 opanci I tu Juraj dolazeći donosi stablima mladicu, livadi travu. I tu do­lazi od iza zelenoga luga, od iza krvavoga mora. Put je ovdje opisan
  • 59. Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine kao ružan, loš, i opet zbog debelih gruda. Onomu koji hoda njime i opet je voda do ramena i blato do koljena. Sve je dakle gotovo isto Blato prodire kao u prethodno navedenom tekstu, tek je tu riječ i o prošupljenim u opanke opancima i o tome kako u njih prodire blato. Pokazuje se da je usmena predaja teksta koji opisuje dugi put vrlo čvrsto integrirana. To se razabire i na nešto manje potpunoj varijanti toga istog opisa: [38] Došelje, došeljura zeleni, tam z luga zelenoga, tam z morja črlenoga. Darujte ga, darujte, juru zelenoga. Na vranomu kojnu,Po suhom p utu po suvomu putu, po debelom grud ju. Miklaušić 99 Sve je tu već poznato. Iznenađuje tek što je put suh. Nema tu ni vode ni blata. Tako se u tekstovnoj predaji javlja izrazito proturječ­ je. Ali može se naći i potvrda za to da taj put nije samo suh nego je i prašan, pa je hod po njem sad od toga trudan: [38a] Dobrojutro ujna, vid zelenog Đurđa kako ti se šeće Po prašnom po bijelu dvoru. Po bijelu dvoru, p utu na zelenu kon ju, po prašini putu, po zelenom lugu. H 21 Tu su nesklapno izjednačeni hod po dvoru, hod po putu i hod po lugu. Put, kako se pjeva u podudarnim varijantama, doista vodi preko luga, ali Juraj hodi po putu od iza luga. Samo dio daleka puta vodi po zelenom lugu, kako se razabire iz [35 ] , [36] , [37] i [38] . Usmena predaja koja opisuje put usklađuje se, međutim, u potvrdi koja se navodi kao sljedeća [39] . Tu su očuvani prvotni jasni odnosi u tekstu.
  • 60. Trudan hod Ta daljnja varijanta ponešto odudara od onih što su se upravonavodile. U njoj je očito poremećen slijed sastavnica:[39] Prošalje, prošal pisani V azam, došalje, došal zelenijuraj, iz crne gore u ravno polje, Po prostom po zelenom lugu putu i po prostom putu. Donesalje, donesal pedan dugu travicu, j lakat dugu mladicu. Ni nam lazno stati pred vašimi poštenimi vrati. Poštena vrata Daleki su puti, cipeli su vutli. Šilo nam je u Metliki, Šilo u Metliki dreta namje u L jubljani. Blato namje do kolena, dreta voda nam je do ramena. u Ljubljani Da mu da jte jte, ne štenta jte! H 33 Kad se, međutim, sve prikupi i posloži, vidi se da je to sasvim istiput. No ovdje se kazuje još i to kamo taj put vodi. On vodi pred Dalek p utvrata (vorta) . Ne kaže se koja su to vrata, no jurjašima i svima koji vodiih slušaju to je jasno. To su vrata dvora pred koji su ophodnici došli. pred vrataNjihov se hod identificira s Jurjevim. Ali se kaže kakva su ta vrata:poštena. Time se, naravno, iskazuje poštovanje gospodaru, gospodi­nji, celoj hiži i družini (H 1 8) . I kao takva obična uljudnost to ipakizriče da su ta vrata osobita. Inače je put prost. To je jako blago reče­no jer je i tu pri hodanju blato do koljena i voda do ramena. Ističe sedaljina. Putovi se izričito opisuju kao daleki, a daljina se naznačujei time što se spominju Medika i Ljubljana kao mjesta kamo trebaići da bi se donio pribor potreban da se poprave prošupljene cipele:
  • 61. Zeleni lug . - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine šilo i dretva (obućarski konac) .35 A hod po putu i hod po lugu, kako god se spominju skupa, tu se ne poistovjećuju. Isti motivi: vrata pred koja je doveo dalek put i pred kojima je teško stajati, šupljikava obuća i daljina dočarana spomenom Medike i Ljubljane, susreću se i u drugim jurjaškim pjesmama, i to uz vrlo izrazite tekstovne podudarnosti. Takva je varijanta te tek­ stovne predaje i ova, koja se javlja u nastavku pjesme što je ovdje već navođena [36] : Daleki puti [40] Dalki su mi puti, opanci su utli. i prošupljeni Nimam drite ni smole ka bi krpa! opanke, j šilo mije v Metliki, dretaje v Ljubljani. opanci O ka stara ma j j, jko, bu li kaj? T eško mije statipred vašimi vrati. H 17 = Š 4991 Darivanje Ophodnici tu traže dar i požuruju darivanje. Pjevaju stoga kako im je teško stajati pred vratima poslije daleka puta u šupljikavim opancima. Podrazumijeva se da stoje u vodi i blatu kako se pjeva u [36] i [37] . Na još jednu varijantu toga obrednoga pjevanja nailazi se tako­ đer u pjesmi iz koje se ovdje već navodilo [20a] : [41] Da nam, da jte jte, ništa ne štenta jte. Poštena vrata Ni nam lazno stati pred vašimi poštenimi vrati. Daleki su puti, cipeli su vutli, šilo namje u Metliki, dreta namje u L jubljani.Rano ustajanje treba bi se rano stat zbog daljine ki bi tio se sabrat, puta zelenomuJurju čižme za flikat. HS 35 To je očito recentno zemljopisno konkretiziranje daljine. Takvo se javlja i u ruskoj svadbenoj pjesmi, u kontekstu iste praslavenske mitske predaje, gdje svatovi što idu po nevjestu, a oni idu kako je išao Juraj, pjevaju: (Mbi) roHHAH H3 Mo cKBbi AO CH611p11 - >>gonili smo (konje) iz Moskve do Sibira« I to je konkretno zemljopisno dočaravanje velike mitske daljine, ali su tu njezini stvarni razmjeri sasvim drukčiji. Usp. Katičić, 2006b, 270 i 2008a, 280-2 8 1 .
  • 62. Trudan hod Rano ustajanje potrebno da se skupi obućarski pribor tu dodat­ no ističe prostornu daljinu. Vrata su tu opet »poštena«, što će reći osobita, kako je već objašnjeno uz [39] . Od opanaka su u usmenoj predaji postale cipele, pa i čizme. Daljnja jedna varijanta te tekstovne predaje pojavljuje se također u ophodničkoj pjesmi iz koje se ovdje već navodilo [2 1 ] : [42] Da da ne štenta jte, jte, jte, Poštena vrata ni nam lazno stati pred vašimi poštenimi vrati. V pasi hudi. aši naši panci vutli. Šilo nam je u Metliki, a dreta u L jubljani. Rano Ko bi htio sve sabrati, ustajanje moro bi se rano stati i cipele potflikati. H 15 zbog daljine puta Nestrpljenje ophodnika pred vratima tu se objašnjava i time što su oko njih i ljuti gazdini psi. Opanci tu u istoj pjesmi postaju cipe­ le. Očito se radi naprosto o obući. Ponavlja se motiv ranoga ustaja­ nja kao dojmljiv izraz daljine u kojoj je smješteno zbivanje. Ovamo ide još jedna varijanta, također u pjesmi iz koje se je već navodilo (u bilješci 20) : :-±3] Haj, haj, stara majko, bu li skoro kaj? Laštenje T reba bi se rano stati čizama tko bi htio sve pobrati,i svetom Jurju čižme nabiksati. i Haj, ha stara ma j, jko, bu li skoro kaj? Šilo mije u Metliki, Dreta mije u L jubljani, dok to saberem, Razdrte cipele cipele saderem. H 15 Tu nam je sve već poznato, tek je u usmenoj predaji od krpanja opanaka postalo laštenje čizama, a od prošupljenih opanaka razdrte cipele.
  • 63. Zeleni lug ......, Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine U sklopu te usmene predaje navest će se tu i dječji stihovi koje su u obitelji pjevali piscu ovih redaka kao malom djetetu: [44] - T anca), tanca), crni kos! - Kak bum tancal kad sam bos? Nemam dretve ni smole da si krpam posto/e. I tu je riječ o krpanju poderane obuće, a kao pribor potreban za to spominju se dretva i smola kao gore u [40] . Baltička Ta pak dječja pjesmica, kako god nama danas djeluje neugled­ predaja no, nedvojbeno uspostavlja blisku vezu slavenskoga mitskog mo­ tiva o oštećenoj obući s baltičkom usmenom predajom. To nam jasno pokazuju latvijske ženske pjesme (daine) . Jedna takva daina glasi:Tanca bratac! j, [44a] Danco, brdlit, sper savas kdjas! V tev zdbaki ai dadžu lapu šuti? Zo/ddu zdbaki drdtdmi šuti. B 24045 Čizme šivene - »Pleši, bratac, nabijaj svojim nogama! Zar su tvoje čizme šive­ dretvom ne od stričkova lišća? Od kože za potplate šivene su dretvama.« A druga se daina pjeva ovako: Tanca Ivo! j, [44b] Danco,jdniti, netaupi zdbakus! Vai tavi zdbaki no pi�a šuti? B 24045,1 - >>Pleši, Ivo, ne štedi čizme! Zar su ti čizme sašivene od smole?<<Dretva i smola Imamo tu, kao i u hrvatskim dječjim stihovima, dretvu i smolu u vezi s oštećenom obućom. Očito nije baltičkoj i slavenskoj predaji zajednički samo taj motiv, nego i to kako se pri obrednom mit­ skom kazivanju pjevalo o njem. Zanimljivo je, iako nema veze s dubljom davninom, da se u hrvatskom i u latvijskom javljaju u tom
  • 64. Trudan hodkontekstu iste njemačke posuđenice za plesati i za žica odnosnoobućarski konac.36 Osobita pak vrata do kojih vodi dalek put ne opisuju se samo kaopoštena, što je zapravo samo uljudnost prema domaćinu, nego i kaonova, pa čak i svjetla. Tako se pjeva:[45] Ne da nam dugo stati jte pred svojimi novi vrati Nova vrata jerje blato do koijena, a vodica do ramena. H5 Tek malo izmijenjeno i nešto pokvareno pjeva se i ovako:[46] Ne da nam dugo stati jte pred vašimi novimi vrati, do kolena v vodi stati, do ramena vodu gaziti. H 15 Ne će biti presmiono ako se tu v vodi stati popravi u v blatu stati. Još jedna varijanta toga odlomka glasi::-±7] Ne da nam dugo stati jte pred svojimi svetli vrati. Svij"etla vrata Daleki su naši puti, opanci su naši vutli. H 15 Tu je osobitost tih vrata jako istaknuta. Isti taj tekstovni skloppotvrđen je s neznatnim varijacijama izraza i u drugim varijantamaY Sve se to doimlje zaigrano i sasvim neobvezatno, a zapravo je,iako jako preoblikovana, prastara tekstovna predaja obrednogapjevanja. U osobitim je vratima lako prepoznati raskošno izrađenaHata Perunova dvora na gori o kojima pjevaju u bjeloruskim i ru­skim uskršnjim ophodima, voločobničkim. I ti se ophodi upućujuTatima.38 Vrlo je izrazit primjer takva obrednoga kazivanja mitaovaj :36 Usp. Katičić 1993a, 49-50._=�- Tako je potvrđeno: Ni nam lazno stati lpred vašimi poštenimi vrati (H 5, 15); Ne dajte nam dugo stati lpred svojimi novi vrati (H 19); Nima kadi stati pred vašimi vrati (Š br. 4992).38 Usp. Katičić, 2008a, 85-94.
  • 65. Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine [48] A HIII A H-6peAH BOAoqo6HHqKH, a iIIII A H-6peAH Aa IIhiTaAHOI, K qifeMKY ABopy rrpurpe6aAHOI: »lfeif )!(e ABOp Ha rope CTOHT? l1BaHOB ABop Ha rope CTOHT, KpyroM ABOpa )l(eAe3HhiH TbiH, )l(eAe3HhiH ThiH, MeAHHhi BOpoTa,Bakrena vrata IIOABOPOTHHQhi - IIOA30AOTHHQhi, 3all.lerroqKif Bee cepe6p.s�Hhie.« IT 324, NQ 468 A išla su, vukla se, vucarala, a išla su, vukla se i trudila se - >> iznaći čijem su se dvoru mučno približili: Čiji pak dvor stoji na gori? Ivanov dvor stoji na gori, a oko dvora je željezni plot, željezni plot, bakrena vrata, podvratnice39 su pozlaćene, zapori srebrni.<< Time se doseže praslavenska vremenska dubina, a priprostomu pjevanju jurjaša nazire se sveti mitski sadržaj .40 Tekstovni sklop kojim ophodnici pred vratima dvora, očekujući darivanje, izriču svoju nestrpljivost, kako god se doimao banalno i improvizirano, praslavenska je predaja. To pokazuje tekst gornjolu­ žičke ophodne pjesme: [49] Anjedajće nam tu dolho stać,Gornjolužička waše warn b loto teptaći, pjesma naše nam črije torhaći. Utopis 178 A ne dajte nam tu dugo stati, vaše vam blato toptati, naše - >> nam crevlje trgati.<< To sasvim sigurno nije moglo proizaći iz posuđivanja niti iz utje­ caja međusobnih dodira, nego je tekstovna predaja koja potječe od istoga praslavenskog predloška.4 A motiv poderane obuće potvr­ đen je i u tekstovima ruskih ophodnih pjesama što se pjevaju na Jurjevdan: 39 Podvratnica, riječ napravljena za ovu priliku prema ruskom nOABoporHlll.la, znači dasku kojom se zatvara otvor što ostaje ispod vrata kada se zatvore. 40 O slavenskim i baltoslavenskim mitskim vratima usp. Katičić 2003b, 71-95. Usp. i Katičić 2008a, 85-96 41 Usp. Gavazzi 1978, 22; Katičić 1987, 29 i 1993, 50.
  • 66. Trudan hod[50] Xo3RJOIII Ka, A06piiCR! Aali HaM RHqKo EropHIO Ha cBeqKy, Aali HaM Apyroe ]urjevski trud 3a HaiiiH TPYAbi, 3a eropbeBCKHe. Mbi EropbR OKAHKaAH, Troje Mb! EropbR OKAHKaAH, TpoH AaiiTH H30ApaAH, raskidan ih IlO 6op03AKaM pacKHAaAH! I1 315,N2 456 opanaka - »Gazda, budi dobar! Daj nam jaje Jurju za svijeću, daj nam drugo za naš trud, za j urjevski. Mi smo Jurja dozivali, mi smo Jurja dozivali, troje smo opanke poderali, po brazdama raski­ dali!<< Ophodnici hodaju po polju, kao Juraj , po oranicama, po međa­ma. Njihov hod, kao i Jurjev, donosi polju rodnost. A da je to hod,da su XOAHAH, to izričito kazuje druga ruska jurjevska pjesma:[51] Mbi paHeiiieHbKO BCTaBaAH, 6eAbi AHLia YMbiBaAH, Rano Kpyr IIOAR XOAHAH, KpeCTbl CTaHOBllAH, ustajanje EropbR OKAHKaAH. I1 313, N2 454 Hod oko poija - »Rano smo ustajali, bijela lica umivali, okolo polja hodili, križeve postavljali, Jurja dozivali.<< Dozivanje Jurja To su dakle eropbeBcKHe TPYAhi - jurjevski trud. I to je trudbnbhodo. Trudan hod Ti ruski tekstovi sadrže istočnoslavensku potvrdu tekstovno­ga sklopa o Jurjevu trudnu hodu. Uzmemo li skupa Mhi Kpyr rroARXOAHAH [50] i 3a Harrm TPYAhi, 3a eropbeBCKHe [49], dobivamo prasla­venski tekstovni predložak jurbjevo trudbno hodo po polu (vidi do­lje str. 1 03-1 06) . Time je i opet dosegnuta praslavenska vremenskarazina. Gaženje po blatu pri trudnome hodu po daleku putu javlja sekao stalan motiv i u pjesmama zapadnoruskih uskršnjih ophoda,
  • 67. Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine voločobničkih.42 U njima o tome pjevaju ophodnici kad se obraćaju gazdi dvora kojemu su došli pred vrata i traže da budu obdareni: Blato tući [52] He xoiiih AapHTh - XOAH Thi e HaM, XOAH Th! C HaM, BOAOIe6HHIKaM, ITO TeMHOH HOIH rp.SI311 TOAOIH, co6aK Ape3HYTh, AIOAeif CMeiiiHTh! He XOIII h XOAHTh - AapH Thi Hac! lll 341-342, N9l l93 = Il 322, NQ 466 - >>Ako ne ćeš darovati - hodi ti s nama, hodi ti s nama, vucara­ lima, po tamnoj noći blato tući, pse dražiti, ljude nasmijavati! Ako ne ćeš hoditi - daruj nas ti.« Tu je vrlo dojmljivo rečeno kako ruski ophodnici vide svoj hod. Kao mučno gaženje po blatu u tamnoj noći, praćeno lavežom pasa i ismijavanjem ljudi. Tu su očito u pjesmu ušli realistični detalji s obilaska po selu: od dvora do dvora, od vrata do vrata. A i njihov hod, kako pokazuje tekst pjesama što ih pjevaju, donosi poljima rodnost i ljudima blagodat.43 Nema dvojbe da ruski ophodnici pje­ vaju o istom mitskom hodu po dalekom putu, hodu tako trudnom da će ih gazda radije obdariti nego da im se pridruži. Koliko je taj put dalek vidi se i po tome što njime hodaju i po noći. Ne mogu ga proći u jednom danu. Isti se tekstovni sklop, tek u nešto sažetijoj varijanti, susreće u drugoj takvoj ophodničkoj pjesmi:Blato toptati [53] He xoIeiiih AapHTh - rroilAeM e HaMH: HOIH KopoTaTh, rp.sr3H TOIITaTh. Il 324, N9 467 - >>Ako ne ćeš darivati - hajde s nama: noći kratiti, blata top­ tati.<< Tu se kao glagol javlja praslavensko toptati kao što se u [49] taj isti glagol, samo u drugom prijevojnom stupnju, javlja u gornja­ lužičkoj ophodnoj pjesmi u liku teptati. I tu se, dakle, nailazi na 42 O voločobnicima vidi gore bilješku 6. 43 Usp. Katičić 2003b, 2 1-30.
  • 68. Trudan hodrječnik praslavenskoga sakralnog pjesništva. I tu ophodnici hodajunoću jer je put tako dalek. U drugoj se jednoj ruskoj uskršnjoj pjesmi susreće isti tekstovnisklop u još jednoj varijanti:[S4] He XO!llh AapHTh - XOAH Thi e HaM Klin vući, KHH BOAOqHTh, rpJI3H TOAOqHTh, blato tući eo6aK Ape3HYTh, AIDAelf eMe!llHTh. n 326, NQ 470 - >>Ako ne ćeš darovati - hodi ti s nama, klin povlačiti, blato tueati, pse dražiti, ljude nasmijavati.<< Tu se opisuje poseban obred povlačenja željeznoga klina za so­bom kroz blato i prašinu. On nam nije poznat iz slavenske tradicij­ske kulture, nego od stepskih nomada. Ne može se ne pomisliti daje to posljedica njihova komaktnog utjecaja na istočne Slavene. Amožda već i na Praslavene, pa se je očuvala samo kod istočnih. I još jedna varijanta toga tekstovnog sklopa glasi ovako:[SS] A He xoqe!llh AapHTh - XOAH e HaM H XOAHTh, Blato mijesiti rpJI3l1 MeeHTh. - >>A ako ne ćeš darovati - hodi s nama hoditi, blato mijesiti.« Tu je osobito naglašeno hoditi, riječ temeljna za taj sveti pjev. Aono što se pri tom hodu radi s blatom izriče glagol mesiti, takođerpraslavenski. Ti su glagoli ovi: telti [52] , te/čiti [54] , toptati !teptati[53] , [49] , mesiti [55] . N erna razloga ne pretpostaviti da nije samoteptati l toptati iz pjesničkoga jezika praslavenske obredene poezije,nego da su odatle preuzeti i svi drugi, iako do nas, bar koliko se sadazna, nisu došli u pjesmama koje se u drugim slavenskim tradicijamaprepoznaju kao ulomci obrednoga kazivanja mita o trudnome hoduna daleku putu. Pada u oči da ruski ophodnici, kad pozivaju gazdu da im da Darivanjeono Što očekuju od njega, rabe glagol AapHTh, a hrvatski darovati.Hrvatski pjevaju: darujte ga, darujte, juru zelenoga [3] i [38] . Takoje i u drugim jurjaškim pjesmama. Oba su ta glagola praslavenske
  • 69. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine izvedenice od imenice daro, koja pripada arhajskom sloju indoeu­ ropskoga rječnika. Usp. grčki bWQOV i armenski tur, oboje dar, naprama starocrkvenoslavenskomu danb podavanje, litavskomu duonis, latinskomu donum i staroindijskomu ddnam, sve dar. Tu se razaznaje stara indoeuropska heterokliza, smjena osnova na -r i na -n: dor- l don-. U najstarijoj indoeuropskoj deklinaciji te su osnove bile raspoređene po raznim padežima iste paradigme. To se stanje prepoznaje još samo po tragovima koje je ostavilo, osobito u hetitskom, staroindijskom i grčkom. Denominalni glagol, izveden od takve heteroklitičke imenice, kojim ophodnici traže od doma­ ćina da ih obdari, svojom nas etimologijom tako vodi u najdublju indoeuropsku starinu. Odatle se, međutim, još ne zna ništa o tome koliko je ta riječ stara u obrednom tekstu kojega su nam se ulomci očuvali u op­ hodnim pjesmama južnih i istočnih slavenskih godišnjih običaja. Spomen darivanja u njem odnosi se na suvremen i vrlo aktualan sadržaj jer je neposredni i prizemni smisao ophoda za ophodnike, kako za hrvatske i slovenske, tako i za ruske i bjeloruske, upravo to da od domaćina dobiju neke skromne darove i među se ih podije­ le. Govor o darivanju stoga je na vremenskoj razini zapisivanja tih folklornih tekstova sasvim pragmatičan i mogao bi pripadati i samo njoj . To darivanje osim toga, bar koliko se do sada razabire, nije bitna sastavnica mitskoga zbivanja koje se u obredu kazuje i time aktualizira. Lako je dakle pomisliti da je spomen darivanja u toj usmenoj tekstovnoj predaji recentan. Može se stoga s dosta razloga pomišljati da je tu tek sama riječ dari(va)ti praslavenska i stara, a njezina pojava u toj tekstovnoj predaji da je više ili manje recentna. No tu valja imati na umu da ako darivanje i nije sastavnica mit­ skoga zbivanja koje obredu daje njegov vjerski smisao, ono ipak Starina može biti i vjerojatno jest arhaična sastavnica obredne radnje, pa iobrednoga one pretkršćanske na praslavenskoj vremenskoj razini. Pri hodu podarivanja polju onoga koga su tek pokršteni Slaveni nazvali Jurjem u prvobit­ noj mitskoj predodžbi vjerojatno doista nema nikakva darivanja, ali
  • 70. Trudan hodga je isto tako vjerojatno bilo već kod pretkršćanskih ophodnika kojisu obredno izvodili taj hod i time ga, kako su vjerovali, podupirali iosnaživali. Kao obredna radnja darivanje ophodnika može stoga bitivrlo staro, pripadati izvornom praslavenskom sloju te predaje, pa ipozivanje na nj praslavenskim glagolom dari(va)ti onda ne dolazisamo odatle Što je taj glagol u slavenskim jezicima živ sve do našihdana, nego lako može pripadati, pa vjerojatno i pripada njezinuizvornomu sloju. Dakako, to je pitanje na kakvo se može dati tekdobro utemeljen, ali ne i siguran odgovor. Ostaje neka neizvjesnost. Koliko god je hod po blatu i mokrini kao mitski motiv dobropotvrđen i u istočnoslavenskoj usmenoj tekstovnoj predaji ulomakapraslavenskog obrednog pjeva, o hodu po suhom i prašnom putudo sada u njoj nije pronađeno ništa. I u hrvatskoj je i slovenskojpredaji opis toga puta kao suhog potvrđen mnogo oskudnije negoje potvrđen njegov opis kao mokrog. Potvrđen je ipak nedvojbeno.Taj se put u jurjaškim pjesmama opet i opet opisuje kako vodi krozblato i vodu [36] , [39] , [40] , [4 1 ] , [47] , dakle kao mokar. Ali opisujese i kao suh [38] i kao prašan [38a] . Ta je proturječnost u opisu putakojim hodi onaj što donosi rodnost poljima vrlo znatna. Mokro i Mokro i suhosuho obilježuju sfere dvaju velikih i suprotstavljenih bogova: Velesa - Veles i Peruni Peruna. Ovako suprotstavljena jedno drugomu u varijantama isto­ga obrednog kazivanja o važnome mitskom događanju teško mogubiti tek slučajna i beznačajna. U toj predaji, koliko god se na prvipogled može učiniti poremećenom, prisutna su zapravo područjamoći obaju tih bogova. Time ona svjedoči o dubokoj starini i otemeljnim slavenskim pretkršćanskim vjerskim sadržajima. A odgovor na pitanje koji su to sadržaji ne treba dugo tražiti. Daje jednom nogomga gore već navedena pjesma sjevernoruskog narodnoga svadbenog koracaobreda u kojoj se sasvim izričito i potanko opisuje taj mitski hod [33] . po vodenom,Tamo se o onome koji hodi kazuje: 113-IIOA rrpaBo:H-oT HO)KeHhKH drugoml BOAa-rpe3h Bhl)KHMaHTI�e, l 113-IIOA AeBOH-OT HO)KeHhKH l OfOHh C po ognjenomncKpaM BhiAeThmaeT - »Ispod desne noge voda se i mulj ižima, l ispodlijeve noge l oganj s iskrama izlijeće.« Taj koji hodi jednom nogom
  • 71. Zeleni lug .._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine gazi po vodi i blatu, dakle po mokrom putu, a drugom po ognje­ nom putu, dakle po suhom.44 Hodajući tako, svojim hodom pripada i Perunu i Velesu. U okviru ustrojstva slavenske mitske slike svijeta to je posve jasno. Ali poslije, kad se pod premoćnim utjecajem kr­ šćanstva izgubila suvisla cjelovitost takve slike svijeta, ta predodžba o hodu po putu mokrom i vodenom za jednu i suhom i ognjenom za drugu nogu postala je tako čudovišna i besmislena da se u ulomcima starih obrednih pjesama što su se čuvali u usmenoj književnosti počela gubiti i samo se sasvim rijetko očuvala, kao ovo u svadbenoj pjesmi s ruskoga sjevera, kojega predaja i u drugome čuva mnogo starine. U jurjaškim pjesmama ostala je tu prvotna starina samo još prikrivena u razrokim varijantama o mokrom ili opet o suhom putu kojim Juraj dolazi do vrata.45 O širem pak kontekstu u kojem sve to postaje ra­ zumljivije nego što sada može biti još će se govoriti u nastavku ovih izlaganja. Obredno kazivanje o dalekom putu prepoznaje se i u istočnosla­ venskoj predaji. Tako se u sjevernoj Rusiji oko Vologde pjevalo na Jurjevo, kada se prvi put stoka gonila na pašu:Došla je vrba [56] flpHIII Aa Bep6a iza mora lf3-3a MOp.H, rrpHHecAa Bep6a 3AOpOBh.H. fl 317, N2 459 - >>Došla je vrba od iza mora, donijela je vrba zdravlja.<< Na Jurjevo se u Rusiji stoka prvi put u godini tjera na pašu pru­ tovima od mlado prolistala vrbova granja. Taj se vrbov prut u ovom tekstu obredno identificira s Jurjem i kaže da je i on, baš kao Juraj, došao od iza mora. A da Juraj po dalekom putu trudnim hodom do­ lazi od tamo, to vrlo razgovijetno kazuje južnoslavenska predaja jur­ jevskih pjesama, hrvatskih i slovenskih [35 ] , [36] , [37] i [38] . Nema dakle dvojbe da je taj mitski motiv već praslavenski i da se u hijerat­ skom pjesništvu to kazivalo riječima: prišbdlr, ijurbjb}}bz za mora. 44 Vidi gore str. 46-48. 45 Vidi gore str. 51-54.
  • 72. Trudan hod A u hrvatskoj pjesmi što se pjevala u ophodu na Jurjev dan su­sreće se kitica uvelike podudarna s ruskom što je upravo navedena:[57] Došo vamje sveti Đurad na zelenom konju, Zdravlje donio vam sreću, zdravlje i Božji blagoslov pri blagu i gospodarstvu. H 23 Tek se tu Juraj spominje po imenu, a ne svježe prolistala vrbovagrana što se s njim obredno poistovjećuje. Tu se i sodorvbje pokazujekao riječ praslavenskoga obrednog kazivanja o dolasku onoga kojipolju donosi rodnost. Ruske jurjevske ophodne pjesme bacaju na daleko p(Jtb sasvimneočekivano novo svjetlo iz suprotnoga kuta. Tako ruski ophodnicioko Kostrome, sjeveroistočno od Moskve, pjevaju na J urjevdan:[58] EaTJOIII K a Eropnil, jura spašava j MaKapnil rrperroA06Hhril! stoku Crracn Haiiiy CKOTHHKy, BCIO )l(llBOTHHKY - B IIOAe ll 3a IIOAeM, B Aecy 3a ropaMH, 3a III n poKHMH AOAaMn! BoAKy, MeABeAJO - rreHh Aa KOAOAa, Vuk i medvjed Aa 6eAa� 6epe3a, ApeBec�HHhiH KaMeiiieK! HaiiiHM-To TeAeHhKaM - TpaBKa MypaBKa, Teladi trava 3eAeHeHhKHH AY)I(OK! Il 314, N!! 455 - >>Tatice Jegorije, Makarije prečasni! Spasi našu stoku, svu ži­ votinju - u polju i za poljem, u šumi za gorama, za širokim do­ lovima! Vuku, medvjedu panj i klada, i bijela breza, šljunčasti kamičak! A našim telićima - sočna trava, zelena livada!<< Tu se osjeća utjecaj ruskih »duhovnih stihova«, osobite vrste puč- Duhovnikih pjesama pod jakim utjecajem crkvene književnosti. Odatle se tu stihoviuz svetoga Georgija zaziva i sveti Makarije i oslovljuje hijeratskimepitetom nptnoAo6bHhiH. No ako se sve to zanemari, ostaje zaziv
  • 73. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine svetom Georgiju, Jurju - koji je na taj dan došao - da zaštiti stoku na polju, u šumi i u prostranstvu dolova, kamo ju prvi put u godini tjeraju na pašu. Š tititi ju treba od zvijeri:: vuka i medvjeda. Njima se dodjeljuju panj i klada, bijela brezova kora, šljunak na obali vode. A zaziva se Juraj i da stoci donese sočnu travu na zelenoj livadi. Kad J uraj dohodi, poraste mlada i sočna trava. To pak da sveti J uraj na Predodžba svoj dan štiti stoku na paši i donosi joj sočnu travu dobro je potvr­ o mitskom đeno u pjesmama što su se u Bjelorusiji i zapadnoj Rusiji pjevale pri zbivanju uskršnjim ophodima (usp. gore [ 1 8] , [20] , [23] , [25] , [26] i [27]) . To u ruskojje je ono: donesal je, donesal lakat dugu mladicu, l donesal je, donesal i hrvatskoj pedanj dugu travicu [36] i k tomu [37] i [39] . Predodžba o mitskompredaji tu ista zbivanju u obje je predaje ista. Druga jedna varijanta te ruske pjesme jurjevskih ophodnika, ta­ kođer iz kostromskoga kraja, nešto je iscrpnija: [59] Eropllii 6aThKO xpa6pbiH, MaKapllii npenoAo6HbiH! Cnaell Hawy eKOTllHKy, BeJO )l(llBOTllHKy - B IIOAe ll 3a IIOAeM, B Aeee ll 3a AeeOM, 3a AeeOM - AeeaMll, 3a KPYThiMll ropaMll! BoAKY e MeABeAeM Vuku - IIeH h Aa KOAOAa, i medvjedu no-3a-Mope Aopora! put do 3aiily e Allell[eH - ropbKa.H OellHa iza mora no eaMOJO BeprnllHy! B6poHy e BopoHoii KaMeiiieK ApeeBRHbJH! MarywKe eKOTllHKe, Beeif )l(llBOTllHKe Stoci trava - rpaBKa-MypaBKa 3eAeHeHbKllH AY)I(OK! TI 315, N9 456 - »Jegorije, oče hrabri, Makarije prečasni! Spasi našu stoku, svu životinju - u polju i za poljem, u šumi i za šumom, za šumom
  • 74. Trudan hod - za šumama, za strmenitim gorama! Vuku s medvjedom ­ panj i klada, put do iza mora! Zecu s lisicom - gorka jasika po samome vrhu! Gavranu s vranom kamičak šljunčasti! Majčici stoci, svoj životinji, sočna trava, zelena livada.« Vuku i medvjedu i tu se dodjeljuju panj i klada, ali se šalju i na juraj protjerujeput do za more. To je, dakako, dalek put, onaj isti kojim je Juraj vuka i medvjedadošao od iza mora. Na taj isti put sada se upućuju zvijeri: vuk i onamomedvjed, ali u suprotnom smjeru. Juraj ih protjeruje onamo odakle odakle je došaoje došao. Neke stvari sad postaju jasnije. Kad bog gromovnik Perun bijeboj sa stočjim bogom Velesom, neumoljiv je i nepopustljiv. Kamogod njegov protivnik kaže da će se skloniti, on mu odgovara da ćega po što po to i tamo ubiti. Tek kad mu protivnik veli: Hy, AhlK .HcxyBaiOc.H y BOAY noT Kopq, noT KOAOAy! - »No, eto, ja ću se skloniti uvodu, pod panj , pod kladu!«, on mu odgovara: Hy, TaM TBoe MeCTo,TaM ca6e 6yA3b! - »No, tamo je tvoje mjesto, tamo sebi budi« (P4, 1 55- 1 56, AonoAHeHHe N9 3).46 Panj i klada jesu mjesto vuku imedvjedu. Juraj, kao i Perun, šalje protivnike na njihovo mjesto itime uspostavlja poremećeni red. A iza mora, odakle je Juraj došao ikamo šalje vuka i medvjeda, tamo je Veles. Izričitu predaju o tomeočuvali su nam Česi: Nekam k Velesu za more, nekam Velesu pryč na Velesu za moremore - »Nekamo Velesu za more, nekamo Velesu odavle na more.«Njima je doista tamo i mjesto jer dlakavi medvjed i jest sam Veles,ljuta zvijer, Perunov protivnikY Zecu i lisici namjenjuje se jasika. Ona je gorka. Smisao je togada se divljim životinjama zagorči meso domaće stoke. Zabilježen je Zecu i lisicii bjeloruski tekst oblikovan kao dijalog koji su na Jurjev dan govorili jasikapastiri pri večernjem obrednom obilasku stoke. U njem se javljaju replike: 3am�, 3am�, u;11 ropKa OCHHKa? - fopKa! - H11xa:H )Ka HalilaCKOIJ;hiHKa TaK 6yA3HIJ;h ropKa BOYKY (IllE 1 , 1 , 1 69). - »Zeče, zeče, jeli gorka jasika? - Gorka je! - Neka onda naša stoka tako bude gorkavuku«. Kako god nije razumljivo kakvu tu ulogu igra baš zec, toliko46 Usp. Katičić, 2008a, 191-194.47 Usp. Katičić, 2008a, 1 3 8-162.
  • 75. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine je dobro razumljivo da stoka treba biti gorka vuku. Odatle i spomen jasike u [59] . Tekst ophodne pjesme nedvojbeno je sadržajno podu­ daran s tekstom ophodnoga dijaloga. To pak da su vuk i medvjed upravo taj Perunov protivnik, kazu­ je jedna daljnja varijanta te ruske jurjevske pjesme, i ona zapisana u predjelu Kostrome: [60] EropHil Th! Ham xpa6phiH, MaKapHil rrperroA06HbiH! Th! crracH Harny CKOTHHY B IIOAe H 3a IIOAeM, B Aecy H 3a AeCOM, IIOA CBeTAhiM Meom;eM, IIOA KpaCHhiM COAHhiiiiKOM, OT BOAKa XHII.IHOfO, Ljuta zvijer OT MeABeAH AIOTOfO, OT 3BepH AyKaBOfO! n 3I6, N2 457 - >>]egorije, ti naš hrabri, Makarije prečasni! Ti spasi našu stoku u polju i za poljem, u šumi i za šumom, pod svjetlim mjese­ com, pod jarkim suncem, od vuka divljega, od medvjeda ljuto­ ga, od zvijeri zle!«Ljuti medvjed Vuk i medvjed su dakle 3Bepb zvijer, a uzme li se u obzir či­ tav kontekst: OT BOAKa XHIQHOfO, OT MeABeAJI /l10m020, OT 38ep.5t AyKaBoro, oni su upravo ijuto }b zverb. A to je Perunov protivnik.48 Juraj se tu ponaša kao Perun. Ako nije sam Perun, a ono je svakako perunovit. To se vrlo razgovijetno pokazuje i u drugoj jednoj varijanti te ruske jurjevske pjesme, kako je zapisana od ophodnika također u predjelu oko Kostrome: [61] EropHil Th! Ham xpa6phiH, MaKapHil rrperroAo6HhiH! CrracH Harny CKOTHHKy, BCIO )!(HBOTHHKY - B IIOAe H 3a IIOAeM, 48 Usp. Katičić, 2008, 138.
  • 76. Trudan hod B Aece H 3a AeCOM! BoAKy, MeABeAJO, CTapoMy 3sep10, Stara zvijer AHCH-e H 3aH-Y - rreHb Aa KOAOAa, Ha paMeHbe Aopora! TI 313, N9 454 - >>}egorije, ti naš hrabri, Makarije prečasni! Spasi našu stoku, svu životinju - u polju i za poljem, u šumi i za šumom! Vuku, medvjedu, staroj zvijeri, lisici i zecu - panj i klada, put po gu­ stoj šumi uz rub polja.<< I tu se spominje zvijer, protivnik Perunov, kojega Juraj, kako sezaziva, treba da potjera na dalek put, na onaj isti kojim je došao idonio zelenilo drveću, grmlju i livadama. To opisuju hrvatske jur­jaške pjesme: Sva se gora zeleni, l brdo i dolina (H 5 ) . Isto tako: Svese poije zeleni, l brdo i doline (H 1 5) i još: Sva se zemija zeleni, l brdai doline (H 1 6) , te isto tako: Sva se zemija zeleni, l brdo i ravnice (H33) . Obuhvaćeno je tu sve zemljište: gora, poije, brdo, doline, ravnice Sva se zemijaupravo sva zemija. To je okoliš u kojem se na Jurjev dan prvi put u zelenigodini stoka goni na pašu šibama od tek prolistalih vrbovih grana.Sve je zeleno. Juraj je obrana od nepoželjnih: vuka, medvjeda, dakle zvijeri, palisice, zeca, gavrana i vrane. U pjesmama ruskoga jurjevskog opho­da to je, kako se upravo pokazalo, izrečeno u vrlo suvislom tekstuobredne pjesme, koji je došao do nas u dosta čvrsto integriranompramenu usmene predaje. U hrvatskim i slovenskim jurjaškim pje­smama takve suvisle predaje nema. To veću pozornost pobuđuješto se u razmrvljenim ulomcima Juraj u osobi ophodnika nudi kao juraj zaštitnikzaštitnik od nekih među spomenutima. Tako se javlja: Dajte juri od vuka i zecaslanine l da vam tjera vuka s planine (H 7) ili u drugoj pjesmi: Da jte u hrvatskojnam kuk da nas ne bu vuk (H 1 7) . Potjerat će dakle vuka. Taj Jurjev i slovenskojprotivnik izvorno je praslavenski vhlh. Isto se tako, podudarno s predajipjesmama ruskoga j urjevskog ophoda, u hrvatskima i slovenskimapjeva: Dajte juri jajec da ga ne bu zajec (H 4) . Tu su i varijante:Dajte juri jaja da vas ne bu za (H 7) ili: Da mu jajec da ga ne ja jte
  • 77. Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine bo zajec ( Š br. 4992) . Taj je Jurjev protivnik izvorno praslavenski zaj{Cb. Takva je podudarnost u ruskoj i južnoslavenskoj predaji obrednoga teksta to znatnija što nije lako razumjeti za koga to zec može predstavljati ugrozu, pa se zec u tom tekstu mogao naći samo zato što se po predaji tako pjeva. Zanimljiva je u tom sklopu slovenska jurjevska pjesma u kojojjuraj zaštitnik se susreću stihovi: Da mu špeha da ga ne bo kreha, da mu jaje jte jte od vrane u da ga ne bo zajc ( Š br. 4994) . Tu se kao i u ruskoj ophodničkoj pje­ slovenskoj smi koja se pjeva o Jurjevu danu uz zeca spominje vrana [59] . Tek predaji riječ za nju ne nastavlja kao u ruskom Bop6Ha praslavensku. To je njemačka riječ Krahe vrana, jedna od brojnih takvih posuđenica u slovenskim narodnim govorima. U usmenoj predaji tog obrednoga teksta ona je u neko mlađe doba zamijenila slovensku riječ prasla­ vernskoga podrijetla vrdna, koja nastavlja praslavensko vorna jedna­ ko onako kako ju nastavlja rusko Bop6Ha. U navedenim slovenskim stihovima riječ kreha ne može se, dakako, smatrati potvrdom pra­ slavenske riječi vorna vrana, ali nedvojbeno jest potvrda njezine prvobitne prisutnosti pri nabrajanju protivnika koje Juraj došavši s daleka puta tjera do iza mora, dakle onamo odakle taj njegov put počinje. Potvrđeno je time, neizravno, ali pouzdano, njezino mjesto u praslavenskom obrednom tekstu, upravo obrednoj pjesmi, koja kazuje o dolasku onoga kojeg su pokršteni Slaveni nazvali Jurjem. Na kraju ovoga poglavlja valja se još pozabaviti pramenom juž­ noslavenske usmene tekstovne predaje koji možda kazuje zašto je more od iza kojega Juraj polazi na svoj dalek put crveno [35] i [38] ili Krvavo more čak krvavo [36] i [37] . U Slanom na Dubrovačkom primorju zapisa­ na je 1 963. od kazivačice rodom iz obližnje Trnove pjesma koja se doima vrlo arhaičnom: [62J Osu se nebo zvijezdama i ravno polje ovcama. Zvijezdama nema Danice, ovcama nema čobana dojedno dijete Vido je, i ono ludo zaspalo.
  • 78. Trudan hod Budi ga jela sestrica: » Ustani, braco Vidoje, ovce ti za lug zadoše, jednu ti zakla vučica, potekla krvca do mora.« Ćula se žalost do Boga. Ljl 70-71, br. 60 Ako se to poveže s tekstovnom predajom o Jurjevu daleku putu,objašnjava se zašto je more od iza kojega Juraj polazi krvavo, pa stogai crveno. Nejasno ostaje samo kako ta predaja, ako se doista odnosina isto na što i ona o daleku putu, ulazi u motivski sklop toga mit­skog kazivanja. Jedna varijanta te pjesme zapisana od crnogorskog kazivača, ta­kođer u novije doba i objavljena 1 964., odlikuje se upravo surovomarhaičnošću:[63] KHneHo He6o 3BHje3AaMa, III HpoKo rroA>e OB-aMa. OB-aMa HeMa qo6aHa AO jeAHO MoMqe PaAojqe, H OHO MAaAO 3aCIIaAO. EyAH ra ceCTpajeAeHa 6HjeAHM 3y6oM IIOA rpAO. floTe K Aa KPB-a AO Mopa, qyAa ce )l(aAocT AO He6a Sestra brata Aa ceja 6paTa 3aKAaAa zaklala 6HjeAHM 3y6oM IIOA rpAO. HQHfl 21 Tu se jasnije razabire koji je mitski sadržaj toga tekstovnog ulom­ka i bolje se razumije zašto se »Čula žalost do neba«. Osjeti se živokako je varijanta s dubrovačkoga primorja pitomo ublažena. Motivsestre koja kolje usnulog brata pripada motivu o najbližem ženskomrodu, majci i sestri koje režu i kidaju svojeg sina i brata dok spa­va.49 I dalje, međutim, ostaje nejasno kako se taj pramenčić usmenetekstovne predaje uklapa u motivsku cjelinu o krvavom moru naJurjevu daleku putu, ako je toj cjelini doista pripadao.49 Usp. Bošković-Stulli, 1971; Katičić 2003b, 60-69.
  • 79. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Obredno kazivanje mita kakvo se ovdje ocrtalo dobiva dodatnu Sventovit potvrdu sa sasvim neočekivane strane. Danski ljetopisac s početka 1 3 . stoljeća Sas Gramatik opisao je svetište Sventovita, boga bal­ tičkih Slavena na Arkoni, sjevernom rtu otoka Rujane, kakvo je Sventovitov bilo u njegovo vrijeme. O Sventovitovu konju, kojega su držali u konj hramu, zapisao je ovo: Preterea peculiarem albi coloris equum titulo possidebat, cuius iube aut caude pilos convellere neforium ducebatur. Hune soli sacerdoti pascendi insedendique ius erat, ne divini animalis usus, quofrequentior, hoc vilior haberetur. In hoc equo opinione Rugie Svantovitus (id simulacro vocabulum erat) adversum sacrorum suo­ rum hostes bella gerere credebatur. Cuius rei precipuum argumentum exstabat, quod is, nocturno tempore stabulo insistens, adeo plerunque mane sudore ac luto respersus videbatur, tamquam ab exercitatione veniendo magnorum itinerum spacia percurrisset (Saxo Grammaticus 1 4, p. 567, ed. Holder) - »Osim toga posjedovao je u znak počasti osobitoga konja bijele boje, kojemu se istrgati dlake iz grive ili repa smatralo zlodjelom. Jedino je svećenik imao pravo pasti ga i zajašiti kako se ophođenje s božanskom životinjom, što je češće, ne bi činilo da je to manje vrijedno. Na tom je konju po mišljenju Rujane, kako se vjerovalo, Sventovit (to je bilo ime kumiru) vodio ratove protiv neprijatelja svojih svetinja. Kao obrazloženje za to navodilo se prije svega to što je on, ostajući preko noći u štali, ujutro se ve­ ćinom činio toliko uprskan znojem i blatom kao da je vrativši se s napornih pothvata pretrčao udaljenost dalekih putova.« Tu je konj, blato i dalek put, sve dakako prevedeno na latinski. Očito je SasLatinski zapis Gramatik uspio saznati nešto o onome što su poganski Slaveni na slavenskoga Rujani pjevali pri obredima u svetištu i oko njega. To su i stoljećima svetogpjeva kasnije neki od njih, ako i samo u ulomcima, zadržali u ophodnim pjesmama svojih godišnjih običaja.
  • 80. Trudan hod 4. Juraj glavu siječeKad Juraj dođe, na svoj dan u godini, dočeka ga potišten muk.Tek kada svlada protivnika, zmiju kojoj ljudi plaćaju strašan i kr- jurjavav danak, dobiva njegov dolazak svoje pravo značenje. O tome u na dolaskuDaljnjoj Lomnici u Turopolju jurjaši pjevaju ovako: dočeka žalost�64] Crna gora zeleni se, svaka majka žalosti se zajedinu čerku svo ju ko mora dat pozo ju ju. Kad sepozo van pokaže, j svetiJuraj k njemujaše, Mačem siječe iz korica mač izvleče, pa pozo glavu seče. ju H 18 Riječ pozoj susreće se u slovenskim govorima u značenju ne- Pozojman, a u hrvatskim kajkavskima, u Ž umberku, pa u tragovima isve do u Slavoniju, u značenju zmaj. U svojim ju rječnicima imajuHabdelić ( 1 670) : Pozoy. draco, nis, m. , pa Belostenec ( 1 740) : Draco,onis. Pozoy. (Dalmatice) drokun, zmay. i Pozoy. (Dalmatice) drakun.Draco, onis. , a i Jambrešić ( 1 742) : Draco, i5nis, m. Pozoj, zmaj. Taje riječ izvedenica prefiksom: po-zoj, a drugi joj je dio imenica uprijevojnom o-stupnju izvedena od glagola zinuti, zijati, zijevatikao što je od liti, lijati, lijevati izvedena imenica loj. Praslavenske Zijevriječi zo (ruski 3o:H) krika (iz razvaljenih usta) i pozo od indoeu­ jb jbropskog su korijena. Pokazuje to njihova glasovna podudarnost sgrčkim xa(vw, latinskim hiare, starogornjonjemačkim geinon i no­vogornjonjemačkim gahnen, sve zijevati ,50 a pokazuje to i starinskitvorbeni obrazac kojim su posve integrirane u izvorni indoeuropskirječnik. Nema stoga razložite sumnje u to da je pozojb praslavenskariječ, ako se je i očuvala samo u nekim zapadnim južnoslavenskim Razvaijenogovorima. Ona znači zijev i odnosi se na razvaljeno ždrijelo zmaja, ždrijelo zmajanemani koja proždire djevojke Što mu se moraju davati.50 Usp. Skok 1973, 19, s.v. pozoj.
  • 81. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine O istome pjevaju jurjaši u Svetoj Nedelji kod Samobora ovako: [65] Srede morajepečina, Ljuta zmija u pečini ljuta zmija. Kada zmija glavu kaže, svetijuraj sablum maše, a kad zmija zaplivaše,Sabljom siječe onjojglavu odsekaše. Crna gora zeleni se, svaka ma žalosti se jka zajedinu kćerku svo ju jedno janje ko mora datpozo ju ju. i djevo jka Svaki dan mu mora biti jednojan i djevo je jka. H 18-19 Kazivanje u ovom odlomku obredne pjesme nije baš suvislo. Lako može biti da je slijed dviju kitica izvrnut, da je druga izvornoPozo je zmija j stajala prije prve. Tu se jasno kaže što je zapravo pozo To je zmija, jb. praslavenski zmb velika zmija razjapljena ždrijela. Jurjevo oružje ja, tu nije mač, praslavenski mbČb, nego sablja, što nije riječ naslijeđena Sablja iz praslavenskoga. Ona je ušla u sve slavenske jezike tek za mongol­ skih provala u 13. stoljeću, a po podrijetlu je najvjerojatnije uraloal­ tajskaY U neko je mlađe doba u toj tekstovnoj predaji posuđenica Mač sablja zamijenila prvobitno praslavensko mbČb. No Jurjeva borba sa zmajem pripovijeda se u hrvatskoj usmenoj predaji i nešto malo drukčijim riječima. Tako u jednoj turopoljskoj jurjaškoj pjesmi: [66] Crna gora zeleni se, saka ma žalosti se jka zajedinu čerku svoju teru mora datpozo ju. Svetijurajake krvi, svetijuro ko jaše, jna onakol sebe sablum maše. Da sepozo van pokaže, j 51 Usp. Skok 1973, 1 8 1-182, s.v. sablja.
  • 82. Trudan hod svetijura k nemu jaše, jura pozoja jura pred se kople meče strašno siječe i pozo strašno seče. ja Miklaušić 100 Druga jedna turopoljska varijanta zapisana u Daljnjoj Lomnicigotovo je ista, tek su stihovi u njoj nešto premetnuti:[67] Crna gora zeleni se, saka ma žalosti se jka zajedinu čerku svoju teru mora datpozoju. OdličenjeJuro krvi, medjunaki bilje prvi. Da se pozoj van pokaže, svetijura ko najaše, j okol sebe sablum maše! Jura pred se kople meče i pozo strašno seče. ja Miklaušić 101 U te dvije varijante, sasvim bliske jedna drugoj, ono jura predse kople meče i pozoja strašno seče ne može se prihvatiti kao čista inepomućena tekstovna predaja. Prvo zato jer se kopljem ne možesjeći, barem ne u pravom i prvotnom značenju, nego samo u vrloproširenom i razlabavljenom ranj avati, kako se ta riječ u toj pjesmii razumijeva. Osim toga se prije toga u istoj pjesmi pjeva da Jurajo(na)kol sebe sablum maše. Dakle mu je oružje sablja kojom se može Sabijasjeći kao i mačem. Koplje se pak doista meće, što će reći baca . ne kopijeMože se stoga pretpostaviti da se u neko doba u usmenoj preda-ji nametnula rima meče - seče, pa je tu onda i sablja zamijenjenakopljem. Značenje onoga seče tada je od izvornoga i konkretnogasječe razlabavljeno u mnogo općenitije ranjava. Koplje je mogloući u tekstovnu predaju i pod utjecajem kršćanske svetačke legende,i osobito ikonografije, gdje se sv. Juraj opisuje odnosno prikazujekako kopljem ubija zmaja.5252 Usp. Leksikon 1979, 309, s.v. juraj.
  • 83. Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Tek kad je Juraj ubio zmaja, prekida se potišten muk. Jurja doče­ kuje svirka i pjesma, zapleše se, počinje slavlje koje je ostalo obilježje Jurjeva dana. O tome se u ophodničkoj pjesmi koja se ovdje navo­ dila prva [64] dalje kaže ovo:Sve djevojke [68] Kadpozoja umorio, sve djevo otkupio, jke otkupio sve muzike zasvira/e, Sve muzike sve djevo zaplesale. jke H 18 zasvira/e Tek sada je Juraj svojim dolaskom ljudima donio dobrobit. Već samo razmatranje hrvatske usmene predaje o tome kako Juraj zmaju siječe glavu omogućuje zaključak da mu je oružje pri tome prvotno bio mač. To potvrđuju bjeloruski zagovori protiv zmijina ujeda. U jednom takvom zagovoru vrač se prijeti zmijama: Mač [69] ... 6yA3.H exa-h CB.l!ThiH IOphiH II MIIKOAa, 6yA3.ll Bac co6IIpa-h II Meqqy fOAOBbl OTCeKa-b. P S, 1 1 2, N9 297 - >> jašit će sveti Juraj i M ikola, skupljat će vas i mačem glave ••• odsijecati.« U drugom takvom zagovoru vrač govori zmijama: [70] ... 6yA3.ll exa-h CB.l!ThiH lOphiH - 51rophiH Ha CIIB.l!HhKIIM KOHIIKy, e qapBoHoif rrporaoeil:, 6yA3.H Bac co6IIpa-h, yciiM Meqqy fOAOBbl ChiMa-b. P S, 1 12, Nl! 296 - >> jašit će sveti Juraj - Jegorije na sivom konju, s crvenim ••• pokrovom, skupljat će vas, svima mačem glave skidati.<< Tu je glagol ce% ili ceKaQh, kojega je značenje sasvim konkretnojuraj mačem sjeći, zamijenjen drugim općenitijega i manje određenog značenja siječe skidati. No glave se ne mogu skidati, osobito ne mačem, drukčije nego da se sijeku. Stoga je taj zagovor nedvojbeno potvrda iste tek­ stovne predaje. Kad se te bjeloruske usporede s hrvatskim potvrdama, pokazuje se bjelodano da obredni tekst o borbi Jurja sa zmajem kao tekstovna
  • 84. Trudan hodpredaja potječe iz praslavenskoga hijeratskog pjesništva. T o potvr­đuje i bugarska pjesma koja se pjeva o Đurđevdanu:[71] ToprHaA MH e cBeTH feopm - CBeTH feoprH, 6mKHe Ae, C aA5!Ha KOH5!! - Aa o6H)I(Aa 3eAeH nm op. Ha IT bT cpella cypa AaM5!, Troglava TpOOfAaBa, meCTOKpHAa, lamja ITbT MY ITpeqlf, XOA He AaBa, 3aTBOpHAa meeT ITAaHHHH, 3aKAIOqifAa meeT H3BOpH, Ta He AaBa KaiTKa BOA a. l13BaAH ce LBeTeH feoprH, H3BaAH ce ocTpa ca6A5!, Ta 3aMaxHa H oTceqe, Ta oTceqe AO TPH rAaBH, juraj siječe Ta 6AHKHaAH, Ta ITOTeKAH, tri glave TO ITOTeKAH AO TPH peKH: ITbpBa peKa )!(bATO )!(HTO, Apyra peKa poimo BHHO, TpeTa peKa MeA H MaCAO. fhpBa peKa ITO opaqH, Apyra peKa ITO KOITaqH, Tri rijeke TpeTa peKa ITO ITqeAapH, ITO ITqeAapH, ITO oBqapH. l1BaHOB - ToiTopoB 1974, 201-202 - »Krenuo je sveti Georgije - sveti Georgije, Bože moj, s gri­ miznim konjem! - da obiđe zelenu granicu. ... Na putu sreće suru lamju, troglavu, šestokrilu, put mu priječi, ne da mu ho­ diti, zatvorila je šest planina, zaključala je šest izvora, te ne daje ni kapljicu vode. Izvadi sveti Georgije, izvadi oštru sablju, te zamahne i odsiječe, te odsiječe do tri glave, te su šiknule, te su potekle, to su potekle do tri rijeke: prva rijeka žutog žita, dru­ ga rijeka rujnog vina, treća rijeka meda i masla. Prva rijeka za orače, druga rijeka za kopače, treća rijeka za pčelare, za pčelare, za ovčare. « Jurjev protivnik tu nije ni zmija, ni zmaj, ni pozoj, nego je la­mja. To je naziv za opasnu i grdnu neman, upravo za ono što nama
  • 85. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine obično znači zmaj, a riječ je posuđena od novogrčkoga Actf.Ha, što znači upravo to.53 I tu Juraj zmaju siječe glavu, tek ne jednu, nego tri, koliko ih on u toj verziji ima. Uz to se u tom tekstu javljaju i praslavensko pptb i praslavensko hodo (rThT MY npeqH, xoA He AaBa) , pa se dobro uklapa u sklop koji se raspoznaje u naprijed navede-Umreženost nim hrvatskim potvrdama, premda im na prvi pogled nije nimalo tekstovne sličan. To pak što je Jurjev konj opisan kao grimizan podudara se s predaje bjeloruskim zagovorom gdje mu je konj zelenko sa crvenim pokro­ vom [69]. A 3eAeH CHHop zelena međa koju junak obilazi stvara na početku pjesme ozračje zelenila i pokazuje da je bugarski Georgije također zeleni juraj, pa i hoditb po medamo . Očituje se u tome kako su među sobom čvrsto umreženi svi pramenovi predaje toga prasla­ venskog sakralnog teksta. To je dobra podloga za rekonstrukciju. U toj bugarskoj jurjevskoj pjesmi zmaj kojemu Juraj siječe glavu pojavljuje se kao zla sila koja priječi svaki dotok vode i tako izaziva potpunu sušu. Kad mu Juraj odsiječe glave, šikne voda, poteknuZakijučana rijeke i prokulja dobrobit za sve ljude: one koji oru polja, one koji vrela kopaju vinograde, one koji uzgajaju pčele i one koji pasu ovce. To je motiv o zaključanim vrelima, do sada najbolje potvrđen iz ma­ kedonske usmene predaje. Biće koje zaključava vrela tamo je BeAa caMOBHAa, dakle žensko, onako kako je i zmbja, pa i AaMR, a ime ju povezuje s bogom Velesom, upravo kao njegov ženski par, baš kao što su par zmb i zmb a .54 Po svojoj mitskoj ulozi taj lik je potpuno jb j Zaprjek analogan vedskomu vrtrab zaprjek,55 što je kao ime nadnaravnoga bića opis mitske funkcije lika koji je sam po sebi ahib zmija, što je riječ indoeuropskoga podrijetla, glasovno potpuno podudarna s praslavenskim t;Žb zmija. U staro iranskom jeziku avestičke predaje Aždaja ta se mitska zmija naziva ažiš. U avestičkoj se obrednoj poeziji javlja i zloduh po imenu Ažiš Dahdko,56 koji se zamišljao kao troglava 53 Usp. Katičić, 2008a, 233-234. 54 Usp. Katičić 2003b, 97-109. 55 Usp. Ježić 1987, 69-77; Katičić, 2008, 3 1 3 -326. 56 Od toga (novo)perzijski eždehd zmaj, u nas preko turskoga posuđena kao aždaha, aždaja.
  • 86. Trudan hodzmija. Tu se u bugarskoj jurjevskoj pjesmi razaznaje, slab doduše,ali ipak pouzdan trag indoeuropske obredne pjesme u kojoj se ka­zuje mit o oslobađanju voda. Juraj se i tu pokazuje kao perunovit. Na temelju južnoslavenske: hrvatske i bugarske, te istočnosla­venske: bjeloruske, usmene predaje razabire se nosiva greda kojapredstavlja praslavensko ishodište te tekstovne predaje. Prema: [ 65] ... sveti juraj sablum maše, a kad zmija zaplivaše, on joj glavu odsekaše, [69] CBRTbiH IOpbiH . . . 6yA3R Bac (tj. 3Meli) co611pau;h 11 Meqqy roAOBhi OTCeKaLb, [70] CBRThiH IOpbiH . . . 6yA3R Bac (tj. 3Men) co611pau;h, yceM Meqqy roAOBbi Cb!Malb, [71 ] .. . reop rH, 113BaAH ce OCTpa ca6AR, ... Ta OTCeqe AO TPH rAaBH (tj. Ha AaMR) [ 64] . . . sveti Juraj k njemu jaše, iz korica mač izvleče, pa pozoju glavu seče, [66] ... juraj pred se kople meče i pozoja strašno seče i [67]razabire se jezgreni praslavenski obredni iskaz o borbi Jurja sa zmij­skim protivnikom, i to u dvije varijante: juraj a. ljubrb J zmh mbČemb golvp sičetb. jb ji glavu siječe b. ljubrb J pozo mbčemb golvr slčetb. jb ju Ostaje pitanje kakav je u tom obrednom pjevanju bio prvobitniodnos između pozo i zmbja. Potvrde nam o tome ne kažu ništa. jbOboje su pjesnički zazivi nadnaravnoga bića opisom nekoga njego­va svojstva, čime se, pokazujući da mu se pozna prava narav, obred­nim tekstom stječe vlast nad njim. Tako se protivnik kojega pobje­đuju i Perun i Juraj zaziva kao zmb}b i zmbja zemljani/zemljana, Pozoj, zmija,onaj/ona koji/koja puže po zemlji, zatim kao Čbrtb onaj koji vuče črt, užbrazdu, onaj koji ruje,57 dakle i opet vezan za zemlju, te pozo jbzijev, razjapljena ždrijelo, koje guta »janje i djevojku«. Oboje suopisi bića kojemu je temeljni naziv, kako se može s dobrim razlo­gom zaključiti, bio praslavenski pŽb zmija, riječ koja potječe još iz57 Usp. Katičić 2006b, 260-263 i 2008a, 265-269.
  • 87. Zeleni lug ......, Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine indoeuropskoga hijeratskog pjesništva.58 Kazati mjesto nje zmb jb, zmbja, ili Čbrtb, ili pozo prvotno je bilo isto kao kad se u kršćan­ jb skom govoru mjesto davol kaže nečastivi ili zli. Jurjaško pripovijedanje o tome kako je sveti vojnik ubio zmaja i Svetačka oslobodio djevojke jako se doima kao da je srednjovjekovna bajka legenda nastala u ozračju viteške kulture pod utjecajem svetačke legende.59 i praslavenski Nije sasvim lako prepoznati u njoj preoblikovano obredno kaziva­ obredni tekst nje praslavenskoga mita. Tek spomen zmije na kamenu kod mora [64] i [65 ] , a i sama riječ zmija kao oznaka protivnika koji se pobje­ đuje i značenje što ga ona ima u praslavenskom nazivlju za skrovito i sveto ustrojstvo svijeta, pa i starinska riječ pozoj, upućuju na to da se tu radi upravo o tome. Takav zaključak snažno podupiru glasovno podudarni tekstovni sklopovi potvrđeni u bugarskoj i bjeloruskoj usmenoj predaji. No svaka sjena dvojbe raspršuje se kad se uzme u obzir i ruska predaja. Kada naime, ophodnici na ruskom sjeveru dođu do dvora i objavljuju Jegorijev dolazak, zazivaju ga da potjera divlje životinjeZvijer medvjed do iza mora, odakle je sam došao. I to je protivnik, ali se on tu ne zove ni zmbja kao u [65], [69] i [70] , ni pozo kao u [64] , [65], [66] jb i [67] , nego zverb [60] , [6 1 ] i medvidb [58] , [59] , [60] , [61 ] . A to da se protivnik, upravo protivnik gromovnika Peruna, pojavljuje i kao zmaj ili zmija i kao zvijer, upravo kao dlakavi medvjed, to je čvrsto dokazano i dobro poznato. Objašnjava se time što je taj protivnik zmaj, a zmaj se, kako se saznalo od bjeloruskog kazivača, zamišljao kao zmija s medvjedom glavom.60 Kada se uoči kako je rusko zazivanje Jegorija da potjera divlje životinje i Jurjevo ubijanje zmaja, odnosno zmije ili zmija, zapravo 58 Usp. Katičić, 2008a, 75. 59 Sasvim u tom smislu piscu su ovih redaka kao djetetu pjevali: Sveti juraj vitez bil, l on je kaću drgeznil. l Da ju nije drgeznil, l bila bi ga vpičila. Tu je J uraj zmiju probu­ razio, dakle kopljem, kao vitez u goričkoj ikonografiji zapadne crkve. Nije mačem sjekao i odsijecao glavu. U tim dječjim stihovima nema traga obredne pjesme iz vremena slavenskoga poganstva. Prepričavaju vrlo jezgrovito kršćansku svetačku le­ gendu u atmosferi viteške književnosti. 60 Usp. YcrreHCKHli, 1982, 88-89; Katičić, 2008a, 141-142.
  • 88. Trudan hodpredaja o istom mitskom zbivanju i da je protivnik tu jednom zmija,a jednom zvijer, onda je posve jasno da to može potjecati samo izkonteksta najstarijega praslavenskog mitskog kazivanja, iz praslaven­ske obredne poezije, jer ni u koje mlađe doba ta zamjenjivost zmijei zvijeri nije mogla ući u tu tekstovnu predaju. Borba s protivnikomi pobjeda nad njim već je od početka bitna epizoda mita o dolaskuonoga koji poljima donosi rodnost. On je u tome sasvim kao Perun. Ako je Jurjev protivnik jednako kao i Perunov i zmija i zvi­jer, nije li onda Juraj jedna od interpretationes christianae samogaPeruna? Mnogi su bili skloni takvu mišljenju, a neki i danas jesu,to više što je kult svetoga Jurja ponegdje doista zamijenio pretkr­ je li jurajšćanski Perunov, tako na primjer na Perunskom ponad Žminjače Perunovana lijevoj obali rijeke Ž rnovnice.61 No junak mita što se kazuje u interpretatioobrednim tekstovima kojima smo ovdje ušli u trag jasno se razlikuje christiana?od Peruna. I on se bori s protivnikom, i to s istim kao i Perun, i onga pobjeđuje, on je nedvojbeno perunovit, ali on protivniku mačemsiječe glavu, a Perun ga ubija trijeskom: kamenim vrškom strijele,koplja ili, još jednostavnije, kamenim topuzom. Perun bije, a on Perun bijesiječe. Perun, kojega u pokrštenih Slavena najčešće predstavlja sveti trijeskom,Ilija ili sveti Mihovil, nije dakle isti kao onaj kojega u njih najčešće juraj siječepredstavlja sveti Juraj . A razlika je i u vremenu u kojem se slave. mačemSveti Juraj na početku razlistanoga proljeća, a Ilija na tjemenu ljeta,kad je na poljima dozrjela žetva. Sveti Mihovil čak znatno kasnije,kad su jesenske plodine već pohrane ili čekaju na berbu. Ne će bitida kalendarski raspored tih svetaka nema nikakve veze s time kakosu svetkovine pretkršćanskih bogova koje su ti svetci zamijenilibile smještene u krugu godine. Onaj kojega pokršteni Slaveni zovuJurjem i oko njega i dalje pletu, pritajene, svoje stare predaje nije istikao Perun. Potrebno je stoga uznastojati, ako je to moguće, saznati juraj nijekako se taj lik zvao u nepokrštenih Slavena. On je, nema dvojbe, i Perunsam perunovit: pobjeđuje i zmiju i zvijer. Bit će stoga važno utvrditi alijekako se ta dva nadnaravna lika odnose jedan prema drugom. perunovit61 Usp. Katičić, 2008a, 288-289.
  • 89. Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Ovamo, međutim, ide još jedan pramen usmene predaje kojim se valja pobliže pozabaviti. U bjeloruskoj uskršnjoj ophodnoj pjesmi, zapisanoj latinicom i poljskom grafij om, dolaze i ovi stihovi: Zelena zob [72] Szurym, burym a�sj siijuć, da winoi, win o zielanO! Czym raniijszy, tym bu jniijszy, czym painiijszy, zieleniijszy, Zmija Sierad a�sa kamien leijć, na kamenu na kamieni imieja siedzić, imieja siedzić, dzieci kormić.Bijel mladac T udiju iszo� biel-malojczyk, mačem chacie� imiiju mieczam ciać, skida glavu mieczam ciać i hOla� zniać. F S, 68 5 , br. 1599 - >>Šurim-burim zob siju, a vino, vino zeleno! Što je ranija, to je bujnija, što je kasnija, to je zelenija. Usred zobi kamen leži, na kamenu zmija sjedi, zmija sjedi, djecu hrani. Tuda je išao bijel mladac, htio je zmiju mačem rezati, mačem rezati i glave skidati.« Dalje se pripovijeda kako zmija moli bijela mladca da poštedi nju i njezinu djecu i obećaje da će mu oni biti na pomoć pri nje­ govoj svadbi. Ne kaže se je li ju poštedio. On je, kako se razabire, Svadba neoženjen, ali mu svadba predstoji. Tu je najprvo riječ o zelenilu, o »zelenom vinu« koje se često spominje u istočnoslavenskoj fol­ klornoj poeziji i govori nam o zelenilu, kako god taj izraz u ruskom narodnom govoru znači naprosto rakija. A zob što je proklijala i porasla posijana na polju doista je i doslovno zelena. Tu se javljaZeleni juraj praslavensko zeleno i time smo već u ozračju zelenoga jurja. U zele­ noj zobi leži kamen, a na kamenu je zmija. To je ono: Srede mora je pečina, u pečini ljuta zmija [65] .Tek mora nema, nego se na njegovu mjestu našlo polje zasijano zobi. A to da zmija, Perunov protivnik, leži na kamenu poznato je već iz drugoga sakralnog konteksta.62Bijeli mladi Ovdje se, međutim, ne spominje Juraj . Junak je tu bijel mladac, praslavenski bi to bilo belo moldbcb ili belo moldo}b bijel mladi. Tu 62 Usp. Katičić, 2005b, 73-75; 2008a, 73-74.
  • 90. Trudan hodse pokazuje još jedna razlika između junaka toga mitskog kaziva­nja i Peruna. Perun je bradat muškarčina u naponu zrele muževnedobi,63 a ovo bijel mladac, zelen kako je zelena i zob kroz koju jaše.I tu se jasno razabire da to nije isti mitski lik. Bijel bi mladac mačem zmiji i njezinoj djeci rezao glave. To jeono kad sveti Juraj sabranim zmijama mačem odsijeca glave (MeIIYroAoBhr oTceKa�h) [68] . No ovdje se pjeva: imie mieczam ciać i juhotal} zniać. U istom je dakle tekstovnom sklopu mjesto glagolaseti upotrijebljen glagol tfti rezati, kidati . Glagol tfti, tbn[J rabise u svim sjevernim slavenskim jezicima, istočnim i zapadnim, ali Bijeli mladacod južnih samo u slovenskom: titi, tnem sjeći, gristi . On pripada režeindoeuropskom sloju slavenskoga rječnika. To je ista baltoslavenskariječ kao litavski tinti, tinu klepati (kosu) , a etimološki je srodans grčkim rEflVW rezati i irskim tamnaim unakazivati. Ta je sla-venska riječ po prijevoju u svojoj fleksiji k tomu tako arhaična da ses velikom vjerojatnosti može uključiti u prvotni praslavenski kon-tekst toga mitskog kazivanja. U drugoj bjeloruskoj ophodničkoj pjesmi potvrđena je varijantaistoga toga obrednoga mitskog kazivanja:[73] Rlmni awios -pozny awios, he IMam! j Zelena zob Najpazniijszy zeleniijszy, A 1f tom alfsil: kamini leijć, Zmija na kamieni imieja siedzić. na kamenu Titd ijl:chalf biel malojczyk ym na koniku waranihikom, Bijel mladac na siedl:lku zalacil:rikom, chacil:1f ciaci, hOlalf zniaci. F 5, 682, br. 1593 - >>Rana zob, kasna zob, hej lolam! Najkasnija je najzelenija. A u toj zobi kamen leži, na kamenu zmija sjedi. Tuda je jašio bijel mladac na konju vranom, na sedlu zlatnom, htio je rezati, glave skinuti.<<63 Usp. EorAaHOBHI, 1895, 76; I1BaHOB - TonopoB 1974, 86-87; Katičić, 1998, 289- 290.
  • 91. Zeleni lug -..- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine Bijel mladac I tu se najprije stvara ozračje zelenila. A onda se kazuje samo zbi­ jaši vanje. I opet je tu zmija na kamenu usred zelene zobi. Junak je i tu bijel mladac, samo sada ne hoda nego jaši. Tu se vidi kako je ta dvo­ strukost, koja se uočava i u hrvatskoj predaji (vidi gore str. 1 0), čvrst Mladac sastojak tekstovne predaje Što joj je ishodište praslavensko. Mladac na vranom jaši na vranom konju, kako se u nekim primjerima pjeva i u hrvat­ konju skim jurjaškim pjesmama; Ovo je došel zeleni juraj / . . po ravnom . poiju na vranom konju (H 1 7) . Usp. još [36] i [3 8] . Tu se ne kaže da Sa zmijom su sa zmijom i njezina djeca, ali po množini holalj zniaci - »glave su djeca skinuti« razabire se da se u toj usmenoj predaji i ona podrazumijeva­ ju. I tu dalje zmija moli za poštedu i nudi bijelu mladcu veliku uslu­ Svadba gu. Pri tome se ne spominje svadba, ali po ulogama koje namjenjuje sebi i svojima razabire se da se radi upravo o tome. Ni mač se tu ne Mač spominje, ali ga poraba glagola t�ti rezati podrazumijeva. U još jednoj bjeloruskoj pjesmi susreće se varijanta dvaju upravo navedenih odlomaka: [74] Y qlfCTOM IIOAH Aa BJIAHK OBeC, Zelena zob a 3JIAeHbiH caA BHIII H esbJ! Aa BJIAHK o sec Hapoe, Zmija a y TOM oyce 6eAbi KaMeHb, na kamenu Ha Tb!M KaMHH 3MHJI AJI)I(lfTb, 3MHJI AJI)I(lfTb CHrryqaJI. A TY )i(b 6hi HIIIoy CAlfqHbi rraHifq,Lijep gospodičić CAifqHbi rraHifq Ky3eMoqKa. XoTey TYIO 3MJIIO 3a6HTb. E 72, N2 1 1 3 - >>U ravnom polju velik j e usjev zobi, a zeleni višnjik! I velik je usjev zobi izrastao, a u toj je zobi bijel kamen, na tom kamenu zmija leži, zmija leži siktava. A tuda je išao lijep gospodičić, lijep gospodičić Kuzma. Htio je tu zmiju ubiti.« I tu se stvara ozračje zelenila, i to polje zobi. Usred te zobi je i opet kamen. Tek tu je taj kamen bijel, a bijel mladac se pretvorio u lijepa gospodičića. On tu hoće zmiju biti, ne t�ti. U ovom pramen u bjeloruske predaje poraba toga glagola nije prvotna. Kako je do te zamjene došlo pokazuje pjesma koja se tu navodila kao prva [7 1 ] .
  • 92. Trudan hodU nastavku, moleći bijela mladca da ju poštedi, zmija tamo govori:nie bij minie, nie tni minie (F 5, 685, br. 1 599) - »ne bij me, ne reži Biti i rezatime«. Takav paralelizam različitih glagola radi obuhvatnosti zakli-njanja: »nemoj me niti biti, niti rezati«, lako se mogao shvatiti kaokontaktna sinonimija radi pojačanja izraza, pa onda shvatiti i kaozamjenjivost. Tako je u tom pramenu usmene predaje glagol bitiudarati mogao zamijeniti glagol t{ti rezati, koji je prema svjedo-čanstvu drugih varijanata ([72] i [73]) jedini na mjestu. To pak da se protivnik kao zmija reže na kamenu čvrst je sastoj ak teusmene tekstovne predaje. U sasvim drugom folklornom kontekstu Zmiju sijekupotvrđuju to bjeloruski zagovori protiv zmijina ujeda. U jednom od na kamenunjih govori vrač: A IVI6e, 3M.lUO, noAO)I(YQh Ha AaTpn-KaMHH, 6yAyQhceIb 3.liAe3HhiM KHJTOM (P 5, 1 84, N9 1 0 1 ) » A tebe će, zmiju, -položiti na latir-kamen, sjeći će te željeznim knutom«. U drugomevrač prijeti zmiji, upravo užu (By)I(-By)l(aBHQa): Coli.IAeQb focrrOA3hEor CB.liTOro MnxaHAa apxaHAa, AhiK eH B03MeQh BOHCTPYIO Meq, BaMroAOBhi rroTceKaeQh H noTpy6aeQb, .liPhl.li )I(HtaAbi rroBbiMaeQh. HeHaHA3eQ.li Bbl MeCTa Hil y IIOAH, Hil y AOMH, Hil Ha CHH.liM MOpH, HilnoA 6eAhiM KaMHeM ( P S, 1 1 8, N9 33 1 ) - »Poslat će Gospodin Bog sneba svetoga arhanđela Mihaila, eto on će uzeti oštri mač, vama će Bijeli kamenglave poodsijecati i poodrubljivati, jarosne žalce povaditi. Ne ćetenaći mjesta ni u polju, ni u kući, ni na sinjem moru, ni pod bijelimkamenom«. Bijeli kamen ne može zaštiti zmiju i njezino leglo odbožanskoga mača. Tu kršćanska zamjena za bijelog mladca nije svetiJuraj, nego je arkanđeo Mihovil, vojskovođa vojske nebeske. On jenajčešće kršćanska zamjena za gromovnika Peruna, ali tu stoji zabijeloga mladca. O tome kako onaj koji svojim hodom polju donosi rodnost ubi­ja zmiju time što joj odsijeca glavu ocrtalo se tako još jedno prasla­vensko obredno kazivanje: belo moldo}b serde ovbsa na kamene mbčemb zmbji golvp Bijel mladac tbnetb. 64 glavu reže64 O tom ogranku usmene predaje obrednoga pjeva usp. Katičić 1990, 61-67.
  • 93. Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine A odnosi se to na isto mitsko zbivanje koje se u svetom pjevu kazivalo i riječima: {jubrb mbčemb zmb golvr; sečetb. j} ji Samo još treba saznati koje je ime taj božanski lik izvorno nosio. Baltička U baltičkoj predaji javlja se isti mitski motiv u raznim varijanta­ predaja ma. U svima je uočljiva bliska podudarnost sa slavenskima.65 Ovdje će se ilustracije radi navesti primjer iz jedne daine: [74a] Es stdveju mali1Jd, es stdveju malil,ld ar aso zobentil,lu ]odu mdtes gaididams.Mati bijesova Es sacirtu ]odu mati devil,liemi gabaliem. B 34043,19 - >>Stajao sam na obali, stajao sam na obali s oštrim mačem čekajući mater Bijesova. Sasjekao sam mater Bijesova na devet komada.« I u tom pramenu baltičke usmene predaje protivnik je žensko, i tu ima djecu koja su i sama zlodusi. I tu ga junak siječe mačem. A u drugoj varijanti junak protivniku mačem siječe glavu: [74b] Man iedeva Dieva delsTrobridi mač trim kantem zobenilJu. Es paciršu V elnam galvu devil,liem gabaliem. B 34043,4 - >>Meni je Božji sin dao trobridi mač. Posjeći ću Đavolu glavu na devet komada.<< Ključna je riječ tu potpuno podudarna sa slavenskom. Ona je baltoslavenska i dade se svesti na zajednički glasovni pralik galvd. Od toga praslavenski go/va, a to je južnoslavenski glava, istočnosla­ Glava venski roAoBa. Đavol se latvijski zove Velns, što je etimološki srodno s imenom boga Velesa, zmaja. Tu se jasno razabire da je upravo on taj protivnik. 65 Usp. Katičić 1998.
  • 94. Trudan hod S. JariloOcrtali su se obrisi mitskoga zbivanja kazivanog izvornim riječimai njihovim izvornim sklopovima kako su u usmenoj književnosti jura hoda jdoprle do nas iz svetoga pjesništva poganskih Slavena. Pjevalo se po pututako o trudnom hodu po dalekom putu, za jednu nogu vodenom imokrom, za drugu ognjenom i suhom. Taj put vodi od tamo negdjeiza mora preko brda i dolina po šumi i šumama kroz lug i polje dopred vrata gazdina dvora. Taj hod donosi polju godišnju rodnost.Onaj koji hoda tim dalekim putem, poganski bog rodnosti, u sla-venskoj se usmenoj predaji zove]urb To je ime kršćanskog svetea, )b.rimskoga vojnika mučenika, a izvorni mu je grčki oblik Georgios Kršćanski(fEWQYLoc;). Glasovna je prilagodba praslavenska, a iz nje su postali mučenikglasovni likovi u pojedinim slavenskim jezicima. Očito je to svetač-ko ime ubrzo poslije pokrštenja zamijenilo pogansko koje je izvornonosila glavna osoba toga mita o trudnome hodu po daleku putu,po lugu i polju. Poganski se bog izjednačio s kršćanskim svetcem, a Poganski bogsvetkovina božjega dolaska s daleka puta izjednačila se s danom togasvetea u crkvenom kalendaru. Očito je oboje padalo u isto dobagodine, pa je i to pomoglo izjednačavanju boga sa svetcem. Trebadakle, ako je to moguće, utvrditi koje je to slavensko pogansko imeupravo bilo. Zanimljiv je tu jedan bjeloruski proljetni običaj , opisan još uprvoj polovici 1 9 . stoljeća. 66 Mlađi istraživači nisu više nailazili nanj . Prema opisu koji je došao do nas to je ovako: Na dan 27. trav-nja slavio se u Bjelorusa ]arilo. On se zamišlja kao sjajan mladić ]arilokoji zrači svježinom i snagom. Dolazi na bijelom konju. Odjevenje u bijelu haljinu, na glavi mu je vijenac od poljskoga cvijeća. Udesnoj ruci drži ljudsku glavu, a u lijevoj raženo klasje. Obred seizvodio tako što bi djevojku obukli i opremili kao Jarila, posjeli juna bijeloga konja i privezali ga za stožer zaboden u polje. Oko njegasu djevojke, također okićene vijencima od poljskog cvijeća, vodile66 Usp. ApeBMIHCKliH 1846, 20-2 1 .
  • 95. Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine kolo, ponekad i po zasijanoj njivi, pjevajući pri tome pjesme koje su započinjale ovim riječima: [75] BaAalbiBOI 5IphiAO na yceMy cBeTy,Roditi - p/oditi IIOAIO )!(hiTO paA3lfB, AIOA3RM A3eiJ;lf IIAaA3lfB. A rAJe )J( OH HaroiO, TaM )J(lfTO KaiiOIO, a rAJe joH Hil 3bipHe, TaM KOAac 3aiJ;bBlfiJ;e. I1BaHOB - TorropoB 1974, 181 - >>Potucao se J arilo po svem svijetu, polju je žito rodio, ljudi­ ma djecu plodio. A gdje pak on nogom, tamo žito stogom, a kamo on tek gurne, tamo se klas rascvate.<< Na taj dojmljiv opis proljetnoga bjeloruskog običaja, očito veza­ na za rodnost polja, ruska je etnologija gledala s velikim oprezom, pa čak i nepovjerenjem. Potjecao je iz vremena i sredine u kojima se Sumnja narodoznanstvo još nije bilo čvrsto konstituiralo kao kritička zna­ u autentičnost nost, a proučavatelji bjeloruskoga folklora na terenu nisu nalazili vijesti potvrde toj vijesti. Bilo je dakle doista razloga da se sumnja u nju. Mogla je to biti romantična mistifikacija. No kako je napredovalo istraživanje, nalazilo se sve više elemenata koji usprkos svemu go­ vore za njezinu autentičnost.67 Ovdje će se navesti samo najbitnije. Jarila se >>potuca« kao i >>potucala« voločobnici. On, dakle, kao i oni hodi, onako kako se pjeva o Jurju. A da je to doista tako, Obilježja vidi se po riječima rroAIO ){(hiTO paA3HB. Zakodirano je tu ono: kpda autentičnosti jurb hoditb tpda pole žito roditb. Odade se razabire da ta pjesma jb o Jarilu pripada istoj usmenoj predaji kao svi tekstovi o Jurjevu trudnu hodu koji su se ovdje navodili. Osobito pak mnogo kazuje nastavak: AIOA3.HM A3e�H IIAaA3HB. O tome u tim tekstovima još nije ]arilo plodi bilo govora. U njima nije bilo govora o ljudskoj rodnosti, koja se djecu u cjelini te pretkršćanske slavenske vjerske predodžbe neizostavlji­ vo podrazumijeva. Po tome je ta sveta pjesma arhaičnija od svih 67 To su vrlo podrobno prikazali l1saHoB - Tonopos 1974, 180-187.
  • 96. Trudan hodpodudarnih ulomaka koji su se do sada ovdje razmatrali. A u njoj seuz temeljni srok hoditi - roditi javlja i njegova varijacija hoditi -pio ­diti, Što nedvojbeno također potječe iz pjesničkoga jezika praslaven­skih obrednih tekstova. O tome jasno svjedoči pjesma zabilježena unovije doba u koprivničkoj Podravini:[76] Potoči nam, gazda, jabuku vu to naše polje široko Polje rodi, da bi nam polje rodilo, pšenicom plodi zlatom pšenicom plodilo. Ž 44, br. 63 Tu su, jednako kao i u stihovima o Jarilu, prisutni i pofe, i rodi­ti, i p/oditi. Scena koja se opisuje u podravskoj pjesmi nedvojbenoje mitska. To pokazuju jurjaški ophodni stihovi koji pripovijedajuscenu svete svadbe:[77] Mara imala zlatujabuku - kirales! Puno gospode zajabuku drže - kirales! Komujabuka, temu d jevojka - kirales! Zlatna se jurijabuka, Juri d jka - kirales! jevo jabuka tače juraju tače u ra(v)no polje - kirales! u polje U ra(v)no polje, u crne gore - kirales! H 14 Tako je božanska nevjesta odabrala mladoženju. Jabuka koja setače u polje zlatna je, a gazda iz podravske pjesme obredni je zastup­nik toga božanskog mladoženje. 68 A što se postiže kad se zlatna ja­buka tače u polje, o tome se nešto saznaje upravo iz podravske pje­sme jer ophodna o tome šuti. To pak što J arilo nastupa s ljudskom glavom u desnoj ruci,potpuno je u skladu s tekstovnom predajom kako on protivniku Glavamačem siječe glavu (vidi gore str. 74-88). Raž u lijevoj ruci i vije- u ]arilovojnac poljskog cvijeća na glavi simbolički ga povezuju s vegetacijom ruczkoju donosi. A posebno značenje ima bijela boja njegove haljine injegova konja. I to ga iskazuje kao onoga kojeg su pokršteni Slaveniposlije počeli zvati i onda potpuno preimenovali u]urb b j .68 Takvih potvrda ima još: N 688; Š Nr. 5042. O svem tome usp. Katičić 1987b, 30-32, 35-36; 1989, 58-70, 77-82.
  • 97. Zeleni lug ._, Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starineBijela odjeća Pri izvođenju bjeloruskog običaja djevojka koja nastupa kao Jarila obvezatno je obučena u bijelo. To osobito značenje bijele boje pokazuje tekst bjeloruskoga propisa za obred kojim se u sklopu jurjevskih običaja stoka štiti od vukova: (78] Ha 51ropMr, 23. anpeA>r, 6Rpern xAe6a-coAII y 6eAyroZaštita stoke TpRnoqKy II HRcern Ha KypraHoqeK, no TPII pa3hi y TPII 6oKII od vukova TIOKAOHIICbCR He niipaJOqiiCb pyKaMII 3aKAaBlllii IIX Ha3aA II TIOMOAIIChCR: »A3eMeHhQeBIIq-KAeMeHbl(eBIIq, Hal(R BaM XAe6-COAII, TiaCII MOIIX KOHIII1 « . P S, 153, 53 - >>Na Jegorijevo, 23. travnja, uzmeš kruha i soli u bijelu krpicu i nosiš na humak, po tri puta na tri strane pokloni se i opiru­ ći se rukama zabacivši ih nazad pomoli se: - Demenceviču - Klemenceviču, eto vam kruha i soli, pasi moje konje.« A dolazak Jarilov na bijelom konju i u bijeloj haljini potpuno je u skladu s tekstom bjeloruskoga zagovora kojim se štiti stoka od vuka: BbHI)I{)KaA K HaM fOCllOAh Dor Ha 6eAOM KOH e H y 6eAOM nAaTbTIO (P Bijel konj 5 , 47, N9 1 6 1 ) - »izjahao je k nama Gospod Bog na bijelom konju i u bijeloj haljini«. To je naprosto inter pretatio christiana poganske mitske predodž­ be o Jarilu. A možda je tu čak očuvan i trag pretkršćanskoga sakral­ nog govora u kojem je J arilo bio bog. A i onaj koji na zobenom po­ lju zmijama siječe glave kao sveti Juraj zmaju, također u bjeloruskoj predaji, naziva se biel malojczyk - >>bijel mladac« [72] i [73 ] . Bijel konj i bijela haljina jak su indicij da u Jarilu valja gledati izvorni pretkršćanski nadnaravni lik izjednačen poslije pokrštenja sa svetim Jurjem. To da J arilo dolazi na bijelom konju zajedničko mu je s folklor­ nom predodžbom o svetom Jurju. O tome svjedoče bjeloruski za­ govori: npHeA3e�b CB51ThLH IOpHtI H 51ropatI Ha 6eAOM KOHH (P 5 , 1 8 1 , NQ 92) - >>dojašit će sveti Juraj i Jegorije na bijelom konju«; BOT Bhie3)KaA CB51T3H 51ropH:H Ha cBaeM 6eAhiM KOHHKH (Ao6p. C6op. l , 1 8 1 , N9 29 1 ) - >>eto, izjašio je sveti Jegorije na svojem bijelom ko­ njiću«; CB51ThiH IOpH:H - 51ropH:H xpa6phiH Ha 6eAoM KOHH (P 5 , 1 4 1 ,
  • 98. Trudan hodN9 1 5) - »sveti Juraj - Jegorije hrabri na bijelom konju«. Hrvatskajurjaška ophodnička pjesma tekstovno je potpuno podudarna s time:Đuro ti se šeće lpo zelenom dvoru l na bijelom konju (H 2 1 ). Konj na kojem jaše sveti Juraj u bjeloruskim se zagovorimaopisuje i kao siv: CB51ThiH EropwH: e3A3HB Ha csoeM cwseHbKOM H Siv konj6eAeHbKOM KOHH (P 5, 47, N9 1 74) »sveti Jegorije jezdio je na svo- -jem sivkastom i bjelkastom konju«; 6yA351 exaQb IOpbiH - 5IropbiHHa CHB51HhKHM KOHHKY (P 5 , 1 1 2, N9 296) »jahat će Juraj - Jegorije -na sivkastom konjiću«; IOpwH: caM ie3bA3iQh Ha cisyoM KOHi ( Cep1 00, N9 1 06 1 ) - »Juraj sam jezdi na sivom konju«. Siv konj je bijelac sa svijetlim sivim pjegama. Takav se konj uHrvata, a i drugih južnih Slavena, opisuje kao zelen, pa se za nj kažeda je konj zelenko. U jurjaškim ophodnim pjesmama to se kazuje i Zelen konjo sivkastom Jurjevu konju: Zelen juraj došao l na zelenom konju (H1 5) ; došao Vam zelen Đurad na zelenom konju (H 23) ; Evo Đurda nazelenom konju (H 23) ; Došelje, došel zeleni juraj l na zelenom konju( Š br. 4996) ; Došel je, došel zeleni juraj l na zelenom konjiću ( Š br.4987) . Ovamo ide i [4] . Zelen konj potpuno pristaje zelenomu jurju.Tako je i tu podudarnost između istočne i južne slavenske predaječvrsta. Uz Jurja se veže i zlatna boja. Karakterističan je i tu jedan bjelo- Zlatna bojaruski zagovor: 5IropwH:, 6epw esmo 30AOTYIO Tpy6y, 6pbiTail csaH:roceparo KOH51, KAaAlf CBOe 30AOTOa c51AAO (P 5 , 46, N9 1 69) - »Jegorije,uzmi svoju zlatnu trublju, zauzdavaj svojega sivog konja, stavi svojezlatno sedlo«. Ovamo ide i [73] . No zlatna boja toliko je vezana zaJurja da mu i konj može biti zlatan : EA351 CB51Thi IOpbi - 5Iropbi HaHe65lcH, Ha 30AOTOM KOHH (Ill E 2, 542 , N9 50) - »Jaše sveti Juraj- Jegorije na nebesima, na zlatnom konju.« U sustavu boja slaven- Zlatan konjske mitske slike svijeta zlatno stoji u opreci prema crnom jednakokao i bijelo. Može se reći da je zlatno osobito obilježena varijantabijeloga.6969 Usp. I1BaHOB - TonopoB 1965, 1 38-140.
  • 99. Zeleni lug .- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Slika se zaokružuje kad se u razmatranje uključi i bjeloruska Dozivanje pjesma iz običaja dozivanja i dočekivanja proljeća (secmmKa) . proljeća To je istočnoslavenski godišnji običaj koji prethodi Jurjevu danu. Održavao se u ožujku, a o klimatskim je prilikama zavisilo na koji datum. Pjesma o kojoj je riječ glasi ovako: [79] A3RKyil: Ta6e, EmKe, WTO 3HMY CKOHqaAH, WTO BeCHbl AO)!(AaAH! IloMa)!(lf HaM Eo)!(e, y Ao6pbiH qac HaqaQH BRCHY BbiKAHKaQH! flpHA3lf, npHA3lf, BeCHa, npHA3lf, npHA3lf, BeCHa, K HaM Y TaHOqlfK, npHHeCH HaM 360)!()!(a, npHHeClf HaM KpaCOK Proljeće Ka6 HaM 3BlfQb BRHOqlfK! na zlatnom EA3HQb BecHa, eA3HQb Ha 3aAaTOM KOHH, konju B 3RAeHOM CaRHlf,u zeleno halji j Ha coce ceAaiOqlf npaBoil: pyKoil: ceroqlf, Cbipy 3RMAIO apyqlf, CMb!KOM CKapOAaiOqlf. BR3eQb, BR3eQb BecHa, BR3eQb, BR3eQb KpacHa Proljeće vozi RCHb!e A3RHOqKlf, na rafu qacTbie AO)!(A)!(oqKH, jasne dane 3HAeHb!e TpaBbl, KpaCHbie QBRTOqKlf HaM Ha BRHOqKlf. IlfB N!! 26; EorAaHOBHq 1895,102-103 - »Hvala tebi, Bože, Što smo sa zimom svršili, što smo pro­ ljeće dočekali! Pomozi nam, Bože, da u dobar čas počnemo dozivati proljeće! Dođi, dođi, proljeće, dođi, dođi, proljeće, k nama u kolo, donesi nam zrnate pšenice, donesi nam boja da bi nam splelo vjenčac! Vozi se proljeće, vozi na zlatnom konju, u zelenoj halji, na ralu sjedeći, desnom rukom sijući, vlažnu
  • 100. Trudan hod zemlju orući, granatim balvanom drljajući. Vozi, vozi proljeće, vozi, vozi prekrasno, jasne dane, zelene trave, prekrasne cvjetiće nama za vjenčiće.« Proljeće (seCHa) pojavljuje se tu kao ženska osoba. To je zadanosamom praslavenskom riječi vesna, koja je ženskoga roda. U južno- Vesna ­slavenskim se jezicima ta riječ izgubila.7° Osim što je žensko, ona proijeće dolazidolazi jednako kao i J arilo, a to će reći jednako kao Juraj . Dolazi kao ]arilona zlatnom konju i odjevena je u zelenu halju, donosi bogato ša-renilo poljskoga cvijeća i rodnost poljima. To je jasan dokaz da jepredodžba o Jarilu, kako je zabilježena u prvoj polovici 1 9. stoljeća,autentična slavenska pretkršćanska vjerska predodžba. Nema stogaopravdanoga razloga sumnjati u autentičnost običaja kakav je tadaopisan/1 kako god se i danas neki ruski etnolozi ne mogu primiritikod toga.72 Jarilo se kao nadnaravna osoba, tek s nešto drukčijim glasovnim ]arilo u Rusalikom imena (5lpHAa) , javlja i u ruskim godišnjim običajima. Tekto nije vezano uz dolazak proljeća, nego uz njegov ispraćaj na pra-gu ljeta. Tu se vidi kako se Jarilu u »hodu godine« s protjecanjemvegetacijskog ciklusa mijenja pojava i uloga. I ta povezanost s njimupućuje na to da je Jarilo bio bog upravo toga ciklusa. Blijedi tragtoga običaja razaznaje se i u južnih Slavena. U Rusa su se očuvali tragovi velike svetkovine kojoj je primjeren ]arilov dannaziv J arilov dan. Kad su istraživači pod kraj 1 9. i u prvoj polovici20. stoljeća zapisivali što su mogli saznati o tome, taj običaj se jeveć gubio. Podataka je malo i skupljeni su po sjećanju starijih ljudi.O samom izvođenju i smislu običaja jedva da su išta znali reći. Natragove se nailazilo uglavnom u srednjoj i istočnoj Rusiji. Očuvao senaziv toga običaja 5lpHAHH AeHh - »Jarilov dan« i 5lpHAHHa nAeiiih -»Jarilova plješina«. Sadržaj običaja bila je obredna šetnja (ryA>IHHe) ]arilovauz pjesmu i ples. Izvođenje toga zvalo se 5lpHAHHY nAeiiih norpe6aTh piješina- »pokapati Jarilovu plješinu«. Ponegdje se Jarilo doista i pokapao,70 Usp. Skok 1973, 579, s.v. vesna.71 Usp. l1saHOB - Tonopos 1974, 186.72 Usp. npr. CoKOAOBa 1979, 1 80-182.
  • 101. Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine Pokapati u liku lutke od krpa, od slame ili od keramike. Glavno mu je obi­ ]arilo vu lježje vrlo izražen falus. Negdje ga je do groba nosio starac obučen p lješinu u dronjke u malom lijesu, a pratile su ga pijane babe s opscenim tužaljkama. O tome tko je Jarilo i što predstavlja malo je tko znao što reći. Tek na rijeci Oki, gdje se obredna Jarilova šetnja održavala na humku uz obalu koji se zvao 5lpHAHHa nAelllh, mladi, koji su na­]arilo odobrava stavljali slavlje pošto su im roditelji s mrakom otišli kući, odgovorili ljubav su na pitanje tko je bio J arilo: OH AI060Bh oqeHh OAo6pRA - »On je ljubav jako odobravao«. Jarilov se dan slavio pod kraj lipnja pred petrovski post. U folkloru ga je teško razlikovati od Ivana Kupala i od ivanjskoga svetkovanja. Tu se jasno razabiru tragovi orgijastič­ noga kulta. Običaji vezani uz Jarila podudarni su s običajima u vezi ]arilo i Ivan s likom koji se zove Ivan Kupalo i održavaju se o Ivanju. Jedni se Kupalo teško mogu čisto razlučiti od drugih, to teže što im je arealni raspo­ red komplementaran.73 O Jarilovu kultu ima i vijesti iz starijega vremena. Tako se čuvala predaja da je u davnini kod Haliča u Ukrajini na poklonstvenoj gori stajao Jarilov kumir kojemu je jednom u godini dolazilo mnoš­ tvo svijeta na trodnevno slavlje. A pisac Života Tihana Zadonskoga]arilovi kumiri ( 1 763.) zaključuje na temelju starijih vijesti koje je skupio da je postojao Jarilov kumir i da su se oko njega održavale svetkovine s razuzdanim pjesmama i plesom u vrijeme kada u zemlji još nije bilo kršćanske pobožnostU4 U Suzdaljskom pak ljetopisu spominje se kumir koji se zvao 5lpyH. A kao opća imenica RPYH u ruskom na­ rodnom jeziku znači uspaljena životinja u doba parenja, uspaljen tetrijeb, uspaljen čovjek .75 Ocrtava se tako istočnoslavenski kult boga J arila, koji mlad do­ ]arilo mlad lazi na bijelom konju u bijeloj haljini, oko njega plešu djevojke, a i star pokapaju ga stara i plješiva, do groba ga prate ucviljene pijane babe. 73 Usp. HBaHOB - TonopoB 1965, 1 22-124; CoKoAoBa 1979, 250-252. Vrlo je zani­ mljiv opis takva običaja kod grada Š uje u Vladimirskoj Guberniji (III str. 367). 74 Usp. HBaHOB - TonopoB 1965, 1 2 1 . 7 5 Usp. HBaHOB - TonopoB 1974, 1 8 1 . O tome kako Rusi u jurjevskom ophodu nose i postavljaju križ na polju usp. gore str. 6 1 .
  • 102. Trudan hodRadi se pri tome o dvije svetkovine, jednoj u travnju i drugoj ulipnju, koje su onda, kako se čini, poslije pokrštenja, izjednačene sJurjevom i s Ivanjem. Isti Jarilov kult ostavio je traga i u narodnim običajima južnihSlavena. Banatski Srbi u selu Zagajica južno od Vršca i sjeveroza- ]arilopadno od Bele Crkve slave na dan 25. svibnja po julijanskom ka- u banatskojlendaru (7. lipnja po gregorijanskom) seoski praznik, kakav se u ZagajiciSrbiji i Banatu zove 3aBeTHHa. Temeljno značenje riječi zav jetinaopćenito je zavjetna gozba . Ali ima i posebno značenje. Š to je uSrbiji zavjetina, zabilježio je Vuk Karadžić: »Y Cp6HjH csaKo ceAo ZavjetinaHMa ITO jeAaH AaH KOjH CAaBH H CBeTKyje (H TO o6HqHo 6I1Ba A>eTH :OA sacKpCeHHja AO fleTposa ITOCTa) : CKyiTe ce CBH CeA>aiW ()!{eHCKO HMYlllKO) Ha KaKBO 6pAo, HAH Ha Apyro AHjeiTo MjeCTo y ceAy: Ty H3BeAycsoje ITpHjaTeA>e KojH HM Aol)y H3 Apymjex ceAa, H A03osy ITOITOBeH KaAyl)epe Te qaTe MOAHTBy, CBjelllTajy MaCAa H CBeTe BOAHIW, ITa CeOHAa AHrHy CBH C KpCTOBHMa H C HKOHaMa ITO ITOA>Y (ITo )!{HTHMa HITo AHBaAaMa) a rAjelllTO H OA Kyne AO Kyne; ITO TOM AODY oiTeT HaOHO MjeCTO, ITa OHAje pyqajy H qHTaB ce AaH qaCTe, Hrpajy H ITjesajy.TaKoso ce seceA>e ITO EpaHHqesy 30Be JaBemw-ta.«76 U banatskoj Zagajici seoska se svetkovina odvijala u tim istimokvirima. U crkvi se služila liturgija i uz nju se vršili posebni obredi Zavjetinapredviđeni za taj dan: procesija, posvećivanje vode i blagoslov sto­ u Zagajicike. U procesiji su stijegovi crkvenih zastava i motke koje su nosile»nebo« bile okićene vijencima od zelenoga žitnog klasja. Žene su sobiju strana na ophod bacale žito i molile: »Da Bog da da rodi žito!«.Već za liturgije i procesije u cijelom se selu počelo slaviti. Skupljalisu se gosti. Prvo se slavilo uz cigansku svirku po dvorištima, a onda,poslije objeda, na trgu pred crkvom i u zatvorenim prostorijama.Selom su kružili fijakeri i vozili raspjevana društvo. Slavlje je predvečer dosezalo svoj vrhunac, nastavljalo se cijele noći. Nije prestajalani sutradan, kad su fijakeri imali najviše posla. Tek je oko podnevajenjavala slavlje i gosti su se počeli polako razilaziti. Ni po čem se76 Kapai,Illh 1818, s.v. 3aBjenma.
  • 103. ta svetkovina ne razlikuje od 3aBeTHHa u drugim srpskim selima po Banatu i Bačkoj, nego samo po tome kako se zove. Ne, doduše, u samoj Zagajici, nego u susjednim selima, ta se zagajička svetkovina Zavjetina zove ]apu.!lo. Sami Zagajičani ne rabe i ne vole to ime. Jednako se ]arilo tako odvija i jednako zove 3aBeTHHa u obližnjem selu Dupljaja po­ kraj Bele Crkve. Nekada su se, međutim, i godišnje svetkovine u drugim srpskim selima u Banatu zvale ]apu.!lo .77 Osim istoga imena i sam sadržaj svetkovine raspoznatljiva pokazuje da je to ista kultna baština koja nam je poznata od ruskoga svetkovanja Jarilova dana. Južnoslavenska srpska predaja sasvim je tu podudarna s istočnosla­ venskom ruskom. Nema dvojbe da je u narodnim običajima vezanim uz ime]arylo očuvana praslavenska poganska obredna predaja. No u vijestima o ruskim poganskim bogovima nema ni jednoga u kojem bi se mogao prepoznati ]arilo istočnoslavenskog folklora. Ima, međutim, jedan takav među bogovima baltičkih Slavena koje u 1 2 . stoljeću spomi­ nju njemački pisci. Oni, dakako, pišu latinski. Kod njih se tako čita faro vit o bogu ]arovitu: . . . clipeus aureus parieti affixus Gerovito, qui deus militiae eorum fuit, consecratus, quem contingere apud eos illicitum erat (Ebbo 3, 8) » ... zlatan štit pričvršćen o zid (hrama) posvećen - Jarovitu, koji je bio njihov bog rata, a kod njih nije bilo dopušteno Zlatni štit da se taj štit dodirne«. I još o tom Jarovitovu zlatnom štitu: . . . clipeus pendens in pariete, mire magnitudinis, operoso artificio, auri lammis obtectus quem contingere nulli mortalium liceret, nescio quid in hoc sacrosanctum ac paganae religionis auspicium, in tantum ut nunquam nisi belli solummodo tempore a loco suo moveri deberet. Nam, ut po­]arovitje Mars stea comperimus, deo suo Gerovito, qui lingua latina Mars dicitur, erat consecratus, et in omni proelio victores sese hoc praevio conjidebant (Herbord 3, 6) » ... štit koji je visio na zidu (hrama) , začudne - veličine, izrađen majstorski s mnogo truda, pokriven zlatnim plo­ čama, koji nitko od smrtnika nije smio dotaknuti, i ne znam što je to u njem bilo tako posvećeno i obilježje poganske vjere, tako da se 77 Usp. <1>HAHrrOBHn 1954c, 42-47.
  • 104. Trudan hodnikada nego samo u vrijeme rata nije smio pomicati sa svojega mje­sta. Naime, kako smo poslije saznali, bio je posvećen njihovu boguJarovitu, koji se na latinskom jeziku zove Mars, i uzdali su se da ćeu svakoj bitci biti pobjednici ako se on nosi pred njima«. Taj štit se dakle u mirno doba nije smio pomaknuti s posveće­nog mjesta, a bio je simbol Jarovitove ratničke funkcije isto kao istijegovi sa zastavama koji su se za njegove svetkovine zabadali okogradova Wolgast i Havelberg, u kojima su mu bila svetišta (Ebbo3, 8 i Herbord 3, 6). Jarovit se slavio sredinom travnja o proljetnoj ]arovitsvetkovini rodnosti polja (Ebbo 3,8). Vjerovalo se da su u njegovoj i radost poljavlasti zelen i plodovi zemlje. On ih daruje ljudima ili im ih uskra­ćuje (Herbord 3,6) .78 I italski Mars bio je ne samo bog rata, negoi proljetne, oživjele vegetacije.l9 Po tome je ta učena identifikacijaslavenskog J arovita s rimskim Marsom vrlo dobro utemeljena. Njemački pisci toga slavenskog boga zovu latinski Gerovitus iliHerovith. To ime očito pripada istom tvorbenom sustavu kao i imenajznatnijega boga baltičkih Slavena: Zwantewit(h) ili Svantavit ili faro vitSvantovitus ili Szuentevit. On je po svojim obilježjima blizak Perunu i Sventoviti može se smatrati hipostazom njegova božanstva, upravo hiposta­ziranom epiklezom, osamostaljenim zazivom, njegovom zamjenommeđu bogovima baltičkih Slavena. 80 Oba ta imena završavaju jed­nako. Nameće se vrlo razgovijetna praslavenska interpretacija tihlatinskih zapisa u njemačkih crkvenih pisaca: Svftovitb i ]arovitll.Bile to složenice ili pridjevske izvedenice,81 ako se odbaci završetakkoji je u oba imena jednak, ostaju dvije osnove, jedna u oprjeci pre­ma drugoj : svfto- ijaro-. To nije slučajno niti je bez značenja. Iste seosnove, naime, nalaze u oprjeci kao prvi dio složenih muških imenau najboljoj tradiciji indoeuropskog junačkog epa. Tako Svftoslavll Svet i jarstoji naprama ]aroslavll, Svftoplllh naprama ]aroplllh, Svftomirll78 O Jarovitu, bogu baltičkih Slavena, usp. Niederle 1924, 149-150; l1saHOB - Tonopos 1965, 38-39.79 Usp. Zogović - Bogeski 1990.80 Usp. l1saHOB - Tonopos 1974, 184.8 1 Za prvo usp. Skok 1973, 599 s.v. -vit 2 prema Rozwadowskom, a za drugo Trubačov 3CC5I 8 (1981) 177 s.v. jarovito.
  • 105. Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine naprama ]aromirz,. Takva su još imena ]arobo i ]arognevz,.82 Ima jb dakle dobra razloga da se latinsko Gerovitus i Herovith interpretira upravo kao]arovitz,, praslavensko ime boga ratne pobjede i proljetne zeleni te rodnosti polja. Te osnove: sv�to- i jaro- označuju različite božanske sile i njihovo usporedno djelovanje. Tu smo čvrsto usi­ dreni u praslavenskom sakralnom leksiku. A ime ]arylo predstavlja oblik od mila svečanoga]arovito. Praslavenski pridjev svrtb prvotno izriče numinoznost, obdarenost Svetje božanskom silom. Riječ je indoeuropska, i to baltoslavenska, kako po­ baltoslavenski kazuje litavski švefltas i pruski swenta- svet, a izvan toga kruga javlja i indoeuropski se još u iranskom sakralnom rječniku, kako se razabire iz avestičkoga sp:mti5 prožet dobrom božanskom silom, svet. To je sakralni rječnik jednoga sasvim određenog indoeuropskog areala: baltičko-slavensko­ iranskoga. O izvornom značenju praslavenskoga svrtb teško je išta pobliže znati jer je taj pridjev odmah s pokrštavanjem Slavena pre­ uzet u kršćansko vjersko nazivlje i dobio značenje svet, tj . potpuno se semantički priljubio grčkomu &yLoc;, LC:Q 6c; i latinskomu sanctus, sacer. Dokle god se dobro ne istraže blijedi tragovi izvorne porabe te praslavenske riječi, ona nam je potpuno i isključivo kršćanska.83 Praslavenskim pridjevomjaro izriče se da je što obilježeno mladom životnom silom, žestokom silom rasta. Ona pri tome nije shvaćena jar otvara apstraktno, kako je ovdje zacrtana, nego arhajski konkretno. Ta se silaijeto, obiiježuje očituje u određeno godišnje doba, u proljeće. Ona je proljetna sila.početak godine Njome se otvara ljeto, obilježuje godina kao svojim početkom. I tako se to odvija oduvijek i zauvijek u beskonačnom kružnom ponavlja­ nju. Poimeničen, taj pridjev u sva tri svoja roda: jaro, jara i jaro znači proljeće, toplina, žestina, mlada godina, ljeto, godina. Tako je ]ar, jara, u hrvatskom i srpskom potvrđena imenicajar (m.) i u poljskom jar, jaro označuje te ukrajinski dijalektalno nap, sve proljeće . No hrvatski i srpski jar proijeće (m.) znači i gnjev, žestina. Isto to znači i staroruski >Ipn. Ruski pak dijalektalno >Ip znači oganj, žar, pepeo. Tu se razgovijetno ocrtava 82 Usp. I1saHoB - Torropos 1974, 185. 83 Usp. o tome vrlo opširno i temeljito Torropos 1988.
  • 106. Trudan hodprvotno značenje poimeničenog praslavenskogajaro. Isto je značenjepoimeni čenoga ženskog roda toga pridjevajara. Tako je ruski crkve­noslavenski Rpa proljeće, hrvatski i srpski jara velika žega, suma­glica, zadah, bugarski Rpa sjaj, sumaglica. Poimeničen srednji rodjaro potvrđen je u češkom, slovačkom i starijem poljskom u značenjuproljeće. Isto je značenje praslavenske imenice koja je izvedena odat­le kao i-osnovajarb. Tako je poljski jarz i ukrajinski Rpb proljeće, ali jarjei žito zasijano toga proljeća, ruski Rpb i slovenskijar (f.) znače samo obilježen žito zasijano toga proljeća, a hrvatski i srpski jar (f.) znači upravo mladom ječam zasijan toga proljeća. Temeljno značenje praslavenskoga jaro i žestokompokazuju i njegove izvedenice. Tako jarica. Bugarski je RPHI."a mlada silom rastakokoš koja još nije nesla jaja, a hrvatski i srpski je jarica mlada kozakoja još nije bila skozna, ali znači i kokoš koja se izlegla te godine, ahrvatski jd1ica i slovenski jdrica znači pšenica zasijana toga proljeća.Slovenska riječ znači još i mlada ovca i mlada kokoš. Praslavensko jaro može se dakle odnositi podjednako i na živo­ tinjsku i na biljnu mladu snagu rasta. Muško te iste tvorenicejarbcbizvorno znači isto što i jarica. Tek je hrvatsko i srpsko jarac promi­ jar se odnosijenilo svoje prvobitno značenje i postalo naprosto muško od koza. na životinjsku Prvotno značenje očuvala se u bugarskom Rpeu: jarić, kozlić koji i na biljnuse izlegao te godine. Slovensko pakjarec znači j anj ac koj i se izlegao mladu snagutoga proljeća, neuškopljeni ovan, ali i ječam zasijan toga proljeća, rastalan zasijan toga proljeća, a slovački jarec i staro i rijetko hrvatskojarac znače ječam zasijan toga proljeća . I poljsko dijalektalno jar­zec, jarec znači ječam zasijan toga proljeća, rusko dijalektalno Rpeu: mladi dabar od jedne godine, a ukrajinski je dijalektalno Rpeu;hopćenito ječam. Sasvim isto o temeljnom značenju te praslavenskeosnove kazuje izvedenicajar� koja se odnosi na mladunče. BugarskiRpe, makedonski jape, hrvatski i srpski jare sve znači kozle, ali slovenski jare znači janjac, isto to znači i rusko crkvenoslavenskoRp//, a češko jefdtko znači ovca od godine i pol. Temeljno je dakleznačenje prasalavenske osnove jar- upravo mlada životna sila, biljna Mlada ili životinjska, od toga proljeća. Životinjske i biljne vrste pokazuju životna sila
  • 107. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine se kao za to temeljno značenje sporedne. No praslavenski pridjevŽestina, pohota jarb može se rabiti i tako da se proljeće i godina obilježena njime potisnu u stranu. On tada znači naprosto žestok, čio, pohotan, razbuktao, uspaljen, vruć, gorak. I u takvoj je porabi taj pridjev sveslavenski. Raširena je i p ridj evska izvedenicajarbkb}b jarki. Uz osnovu jar- stoji i praslavenska osnova jur-. Ona je glasov­ no i značenjski u uskoj vezi s njom. Osobito je tu karakteristično bjelorusko IOp požuda, pohota, žudnja. Za to ima vrlo ilustra- juriti tivna potvrda iz govornoga jezika: Y I.VI6e aA3iH IOp Ha yMe, yce 3 A3ijqaTHMH 6 3airphmay (I-1BaHoB - Torropos, 1 974, 1 83) - »Tebi je jedino pohota na pameti, sve bi se s djevojkama poigravao«. Ruski IOp znači bijes, pohota, žudnja, u arhangelskim govorima IOp6 znači vrijeme kad tuljani dobivaju mlade, a u razgovornom je jezi­ ku IOpHAa nemiran čovjek. U poljskom su potvrde jurzyć sif ljutiti se, jurny pohotan, jurnofć bijes, pohota, a u južnoslavenskom juriti hitro goniti na istoku, žurno se kretati na zapadu. Praslavenska osnova jar- pripada indoeuropskom leksičkom slo­ ju. To je indoeuropska osnova bez tematskog vokala yor-, od čega jarje avestički ydrđ (n.) godina, i s tematskim vokalom, muška i ženska, indoeuropski yoro- l yora-, od čega grčki WQOc; godina i WQCX godišnje doba, povoljno godišnje doba, proljeće, ljeto. Naprama toj osnovi u prijevojnoj duljini o-stupnja stoji osnova yero- l yerd- u duljini temeljnoga prijevojnog e-stupnja, od čega pragermanski jera go­ dina: gotski jer, staronordijski dr, staro engleski gear, engleski year, starofrizijski ger, starosaski jar, ger, starogornjonjemački jar, novo­ gornjonjemački jahr. Staroenglesko gear ne znači samo godina, nego i proljeće. Tu se čuva trag istoga semantičkog razvoja kao u slavenskom i u grčkom. Ovamo se stavlja i litavski jeras, latvijskijfrs janjac, tj . životinja toga proljeća, životinja ove godine. Imamo tako prij evoj duljina yer- lyor-. Ta se pak osnova izvodi od indoeu­ ropskoga korijena H1ei- s proširkom -r i prazninom u prvom, a duljinom u drugom slogu: HJ!er- l HJ6r-. Korijen H1ei- (slavenski i-ti, latinski i-re) znači ići. Temeljno je značenje indoeuropskoga / --- l 02 .�·�
  • 108. Trudan hodHyer- l Hyor- dakle najvjerojatnije hod. Mitska predodžba o Hod godinetrudnome hodu slavenskoga boga Jarovita, ili opuštenije Jarila, bilabi, dakle baština najdublje indoeuropske davnine. I po svojem glasovnom liku i po značenju ne daju se praslaven­ske osnove jar- i jur- doista uvjerljivo etimološki odvojiti jedna oddruge. No nije lako za cijelu tu tvorbena vrlo razgranatu leksičku Etimološkiporodicu točno i uvjerljivo odrediti indoeuropsko ishodište. To, odnos osnovauostalom, kada se radi o razgranatom sakralnom rječniku, nije jar- i jur­niti neobično niti neočekivano. U kontekstu sakralnoga pjesništvarano je došlo do interferencije riječi poteklih od indoeuropskogayeur- l your- (od yeu- miješati, mućkati s proširkom -r), upravood njihove prijevojne duljine ye(u)r- l yo(u)r- s riječima poteklimod indoeuropskoga Hyer- l Hyor- hod. To onda znači da bi vrlorano bilo došlo do značenjske interferencije između temeljnoga ićis jedne i temeljnoga poticati na gibanje s druge strane. Jedinstvenoindoeuropsko ishodište dobiva se samo ako se pođe od H1ei- ići sdva determinativa -w i -r, praznine u prvom i trećem slogu i dulji-ne o-stupnja u drugom: Hyo(u)r- ići, pokretati, što je očito vrlonategnuto zbog dva uzastopna proširka jednoga korijena. Pitanjeindoeuropske etimologije imena praslavenskih bogova ]arovitb i]arylo l jarila ostaje stoga još otvoreno. 84 No kakav god konačan odgovor dobilo to pitanje, kada ga jed­nom dobije, već je i sada pouzdano utvrđeno što osnova jar- utim božanskim imenima znači. To je mlada životna sila, sila rastai rasploda, kako poslije zimskog mrtvila nailazi u proljeće i time Sila uzrujanaobilježuje novi krug godišta - sila uzrujana i žudna, sjajna i vruća, i žudnaupravo »jarka«, sila borbena i pobjednički nadmoćna. Ta osnovaznači proljetno bujanje, godišnje. Od toga je neodvojiva osnova84 O potvrdama osnove jar- u slavenskim jezicima usp. I1saHOB - Tonopos 1974, 181-183. Za pokušaje razdvajanja tih potvrda na razne etimologije usp. Skok 1971 , 755-756, s.v. jiir, 756-757, s.v jara 2 i 787, s.v. juriti i Trubačov 3CC5l 8 (1981) 171-181, osobito ss.vv. jaro ljara ljara, jarb, jarr, jarica, jarbcb, jara (jb), jariti (sr) i 198-199, s.v. juriti (sr). To etimološko razdvajanje slabo je uvjerljivo zbog nerazmr­ sive glasovne povezanosti cijele te leksičke skupine. S vrlo ranim interferencijama računa Gluhak 1993, 288-289, ss.vv. jar, jar ž, jarac i 304-307, ss.vv. juraj, juriti.
  • 109. Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine jur- koja izražava pohotu, bijes i nemirnu žurbu te iste mlade pro­ ljetne sile. Lako je dakle razumjeti da su tek pokršteni Slaveni, ko­ jima se njihov bog nije dao iščupati iz duše, a njegovi im obredi postajali narodni običaji, prilagođujući se novoj vjeri i zahtjevima njezine crkve, toga boga nazvali ]urb i poistovjetili ga sa svetim }b vojnikom mučenikom toga imena. Nije ono bilo daleko od imena njihova Jarila. 6. Nacrt rekonstrukata U odlomcima slavenske usmene književnosti što su ovdje izabrani, skupljeni i razmotreni razabire se dosta oštra slika svetoga obrednog pjeva slavenskih pogana o nadnaravnoj osobi koja dolazeći jednom u godini, na proljeće, svojim hodom donosi poljima, stoci i ljudima rodnost. Pokazalo se ne samo koji su bili mitski sadržaji tih svetih pjesama, nego u dobroj mjeri i to kojim su se riječima, pa i kojim njihovim sklopovima ti sadržaji obredno kazivali. Mogle su se osje­ titi i šire implikacije toga kazivanja, a i to što ono znači za ljudski život i za skupnu doživljaj nost nepokrštenih Slavena. Radi se, napo­ kon, o kruhu, mlijeku i mesu kojim će preživjeti godinu i o medu kojim će, kad provre u medovinu, razveseljavati srce. Radi se o po­ tomstvu koje znači potporu u životnoj borbi i oslonac u starosti. A to će reći da se radi o najtemeljnijem doživljaju sigurnosti i zbrinu-Zebnja hoće li tosti, o čežnji za pouzdanjem u tjeskobnom strahu od oskudice. Tu njiva roditi se u najdubljim slojevima osjeća još i zebnja s kojom su se najdavniji zemljoradnici pitali hoće li i do godine njiva roditi. Nema dvojbe da je to bitan slavenski pretkršćanski vjerski sadržaj . Vrijedno je stoga potruditi se i pokušati, koliko je to moguće, rekonstruirati po koji ulomak izvornoga teksta te svete pjesme poganskih Slavena, kako god se potpuna oštrina i pouzdanost slike pri tome ne može postići. Tu će se sada sva pozornost usredotočiti upravo na to.Rekonstrukcija U pjesmama što se pjevaju pri proljetnim ophodima Hrvata, Slovenaca, Bjelorusa i zapadnih Rusa te Poljaka, j užnoslavenskim
  • 110. Trudan hoddakle, istočnoslavenskim i zapadnoslavenskim, susreću se iskazi ko­jima se jasno nazire praslavensko ishodište. Na temelju ulomaka: a. Kudjura hodi, tudpole rodi [ l ] ; b. Kud vam Đuro odi, tud vam polje rodi [2] ; e. Kuda jura odi, tuda polje rodi [3] ; d. Kudjura hodi, tudpole rodi [4] ; e. Gdzie krolewna chodzi, l tam pszeniczka rodzi. l Dzie krolewna nie chod­ zi, l tam pszeniczka nie rodzi - >>Gdje kraljevna hodi, l tamo pšenica rodi. l Gdje kraljevna ne hodi, l tamo pšenica ne rodi« [ 1 5] : f. panicz urodziwy . . . pod nim kori chodziwy- >>naočit gospodičić . . . pod njim konj koji dobro hoda. « [ 1 6] može se rekonstruirati temeljni mitski iskaz u praslavenskim ob-rednim pjesmama: l a. Krda]arylo hoditb, trda pole roditb. Kud]arilo Vidi o tome pobliže gore, poglavlje l. hodi, tuda Na temelju ulomaka: polje rodi a. CB.HThr IOpa:H ITO ITOMIM xaA3IIY Aa )!(!ITO paA3IIY - >>Sveti je Juraj po poljima hodio i žito je rodio<< [8] ; b. fAe, CB.HThrif 10p3:il:, ITphr3a6aBII)c.H?- ITo M.H)Kax xaAIIy, ITaumro paAIIy, .Hparo ITIII OHKY - >>Gdje si se, sveti Jurju, zadržao? - Po međama sam hodio, činio da njiva rodi jaru pšenicu« [9] ; e. ljsie fviatj potfbierdli sie, adzin ]ur)i nie ubirdtj sie, jdpa polu chadzi1f, je :iyta radzilj - >>Svi su se sveti okupili, jedino Juraj nije bio na okupu, nego je po polju hodio, žito rodio« [ l O] ; d . Swiatj juraj pa mie:iach chodzić, da :ijta r6dzić- >>Sveti Juraj po međa­ ma hodi i žito rodi« [ l l ] ; e . Swiatj Jurja, dzie tj bywdtj? l Pa mie:idm chadzitj, da :ijta radzilj - >>Sveti Jurju, gdje si ti bio? l Po međama sam hodio i žito rodio« [ 12] ; f. CB.HTa.H MIIKOAa ITO Me)Kax XOAIITh, ITO Me)Kax XOAIITh, )!(!ITO poAIITh - >>Sveti Mikola po međama hodi, po međama hodi, žito rodi« [ 1 3 ] ; g . fAe l1AhMI XOA.H, TaM xAe6-)KIITO poA.H - >>Gdje Ilija hodi, kruh-žito rodi« [ 1 4]potvrđena je i inačica toga obrednog kazivanja o mitskom zbivanjukoja se dade rekonstruirati ovako nekako:
  • 111. Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine ]arilo l b.]arylo po polemo l medamo hoditb, žito roditb. po poijima Vidi o tome pobliže gore, poglavlje l. hodi, Na temelju ulomaka: žito rodi a. Zelena Jurja, daleka puta, trudnoga hoda [5]; b. zelena jurja z daleka puta, našega truda, trudnoga hoda [6] ; e. Daleki su puti moji; ti hoditi ne biš mogla [7] ; d. ]edzie z swojq druiynq panicz urodziwy, panicz z dalekiej strony; pod nim kon chodziwy - »Jaše sa svojom družinom naočit gospodičić, gos­ podičić iz daleke zemlje; pod njim konj koji dobro hoda« [ 1 6] ; e . Daleki su puti [39] i [4 1 ] ; f. Dafki su mi puti [40] ; g. Aaif HaM Apyroe 3a Hanm rpyAhi, 3a eropbeBCKHe - >>daj nam drugo za naš trud, za jurjevski<< [50] ; h. Mb! Kpyr IlON! XOAHAH - »Mi smo oko polja hodili« [50] Zelen ]arilo može se rekonstruirati praslavensko mitsko kazivanje:s daleka puta, 2. Zeleno}arylojbz daleka pPti, trudbnajego hoda po polu.trudnoga hoda Vidi o tome pobliže gore, poglavlje l. po poiju Na temelju ulomaka: a. l1AeT-TO BeAb qy)!(-qy)!(eHHH TIO MOCTOQbKY KaAHHOBy. - KaAHH MOCT BhirH6aHTQe, KaAHHbi-Te AOMaiOTQe. ... J13-IIOA rrpaBOH-OT HO)!(eHbKH BOAa-rpe3b Bbl)!(HMaHTQe, H3-IIOA AeBOH-OT HO)!(eHhKH OfOHb C HCKpaM BhrAeThiBaer - >>Ide pak to tuđ tuđinac po mostiću kalinovu. - Kalinov se most sagiba, kaline se lome . ... Ispod desne noge voda se i mulj ižima, ispod lijeve noge oganj s iskrama izlijeće« [33]; b. Sveti Šent-}uripoterka na duri; majeno hlačo zeleno, jeno rudečo - >>Sveti Šent-Jurij kuca na vrata; jednu hlačnicu ima zelenu, jednu crvenU<< [ l ] ; e. Sveti jurij potrka na duri. Eno hlačo hlačnico ima zeleno, eno rumeno. - >>Sveti Jurij kuca na vrata. Jednu hlaču, hlačnicu ima zelenu, jednu rumenU<< [32] ; d. Đuro ide ispod mosta da dobije svega dosta [34] ; e. do kolena blatci, do ramena vodica [36] ; f. Voda mi je do ramenca, blato mi je do kolenca, opanci so vutli, blato ide nutri [37] ; g. došalje, došal zeleni juraj ... po prostom putu ... blato nam je do kolena, voda nam je do ramena [39] ; h. jerje blato do koijena, a vodica do ramena [45] ;
  • 112. Trudan hod 1. do kolena v vodi (corr. blatu) stati, do ramena vodu gaziti [46] ; j . Došelje, došeljura zeleni p o suvomu putu [38] ; k. vid zelenog Đurda kako ti se šeće . . . po prašini putu [38a] na temelju već uspostavljenog konteksta može se rekonstruiratipraslavensko mitsko kazivanje: 3. Hoditb }ary/o, tudb tudino, po mostu, mostb gybajetb Sf, loma jetb Sf . . . Hodi }arilo. )bz podo desnyj{!je nogy voda, gr{Zb Žbmetb Sf, do kolena bolto, do orme­ Pod desnom ne voda, )bz podo levy ){/je nogy ognb so jbskrami letitb, pr;tb jestb suho, nogom voda, porŠbnb. pod lijevom oganj Vidi o tome pobliže gore poglavlje 2. Na temelju ulomaka: a. Došalje došal sveti jura iza luga zelenoga, iza mora crvenoga [35]; ;� b. Ovo je došel zeleni juraj . . . izza loga zelenoga, izza morja krvavoga, po ravnom poiju, na vranom konju [36] ; e. Došalje, došal zeleni juri . . . iza loga zelenoga, iza morja krvavoga [37] ; d. Došel je, došel jura zeleni, tam z luga zelenoga, tam z morja čr/enoga [38]; e. DpmnAa sep6a H3-3a Mop>�, rrpnHecAa sep6a 3Aoposh>I - >>Došla je vrba od iza mora, donijela je vrba zdravlja<< [56]; f. Došo vam je sveti Đurad na zelenom konju, donio vam sreću, zdravije i Božji blagoslov pri blagu i gospodarstvu [57] ; h. Eropnif 6aTbKO xpa6phiH, ... BoAKY e MeABeAeM ... rro-3d-Mope Aopora! - >>Jegorije, oče hrabri, ... Vuku s medvjedom ... put do iza mora!<< [59]i na temelju uspostavljenoga konteksta može se ovako nekako re­ Došao je ]arilokonstruirati praslavensko obredno kazivanje mita: od iza luga zelenoga, 4. Došbdlo lprišbdlojestb}arylo)bz za lpga zelenajego,jbz za mora Čbrvena jego l krova vajego, doneslo lprineslojestb sodorvbja. od iza mora Vidi o tome pobliže gore, poglavlje 3 . crvenoga i donio je N a temelju ulomaka: zdravije a. A njedajće nam tu dolho stać, waše wam b/oto teptaći, naše nam črije torhaći >>A ne dajte nam tu dugo stati, vaše vam blato toptati, naše - nam crevlje trgati<< [49] ; b. He xoqernh AapHTh - rroifAeM e HaMn: Hoqn Kop oTaTh, rp>�3ll TorrTaTh - >>Ako ne ćeš darivati - hajde s nama: noći kratiti blata toptati<< [53] ;
  • 113. Zeleni lug -.. Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine e. Mhi Eroph.H OKAI1KaAI1, Tpo11 AanTI1 1130ApaAI1, no 6opo3AKaM pacK11AaAI1! - >>mi smo Jurja dozivali, troje smo opanke poderali, po brazdama ra­ skidali!« [50]; d. Ne da nam dugo stati pred vašimi novimi vrati [45] ; jte e. Ne dajte nam dugo stati pred svojimi novi vrati [46] ; f. Ne dajte nam dugo stati pred svojimi svetli vrati . . . opanci su naši vutli [47]; g. opanci so vutli, blato ide nutri [37] ; h. Treba bi se rano stati tko bi htio sve pobrati, svetom Jurju čižme nabiksa­ ti. . . . dok to saberem, cipele saderem [43] i na temelju već uspostavljenog konteksta može se ovako nekako rekonstruirati praslavensko obredno mitsko kazivanje: 5. Ne da ]arylu dol statiperdo svo jte go jimi svetly vorty, bolto teptati l toptati, červb)f tz,rgati.]arylojestb červb po borzdamz,)bZdbralz,,jemu červb sptb )f ji ptli. Vidi o tome pobliže gore, poglavlje 3. Na temelju ulomaka:Ne da jarilu jte a. np11eA3eQh CB.l!ThiH IOp11if 11 51rop11if Ha 6eAoM KOHI1 - >>dojašit će svetidugo stati pred Juraj i Jegorije na bijelom konju« (vidi gore str. 92) ; vratima b. Bhie3)!(aA CB.HT3H 51rop11if Ha cBaeM 6eAhiM KOHI1KI1 - >>izjašio je sveti Jegorije na svojem bijelom konjiću« (vidi gore str. 92); e. IOp11if - 51rop11if xpa6phiH Ha 6eAoM KOHI1 - >>sveti Juraj - J ego rije hra­ bri na bijelom konjU<< (vidi gore str. 92); d. Đuro ti se šeće po zelenom dvoru na bijelom konju (vidi gore str. 93) na temelju već uspostavljenog konteksta može se rekonstruirati praslavensko mitsko kazivanje: 6a.]arylojadetb na belejemb koni. Vidi o tome pobliže gore, poglavlje 5 . Na temelju ulomaka: a. CB.l!ThiH Erop11if e3A311B Ha CBOeM CI1BeHhKOM 11 6eAeHhKOM KOHI1- >>sveti Jegorije jezdio je na svojem sivkastom i bjelkastom konju« (vidi gore ]arilo jaše str. 93); na bijelom b. 6yA3.ll exaQh IOphiH - 51rophiH Ha CI1B.l!HhKI1M KOH11KY - >>jahat će Juraj konju - Jegorije na sivkastom konjićU<< (vidi gore str. 93);
  • 114. Trudan hod e. IOpiili caM ie3hA3iQh Ha ciByoM KOHi - >>Juraj sam jaše na sivom konjw< (vidi gore str. 93); d. 51ropiill, 6epii CBOIO 30AOTYIO Tpy6y, 6pb!Tall CBallfO ceparo KOH>!, KAaAII cBoe 30AoToa C>IAAO - >>Jegorije, uzmi svoju zlatnu trublju, zauzdavaj svojega sivog konja, stavi svoje zlatno sedlo« (vidi gore str. 93); e. Zelen juraj došao na zelenom konju (vidi gore str. 93); f. došao V zelen Đurad na zelenom konju (vidi gore str. 93); am g. Evo Đurda na zelenom konju (vidi gore str. 93); h. Došelje, došel zeleni juraj na zelenom konju (vidi gore str. 93); i. Došelje, došel zeleni juraj na zelenom konjiću (vidi gore str. 93)i na temelju uspostavljenog konteksta može se rekonstruirati prasla­vensko mitsko kazivanje: 6b.jarylojadetb na sivejemb l zelenejemb koni. Vidi o tome pobliže gore, poglavlje 5. Na temelju ulomaka: a. EA3>I CB>IThi IOpbi - 51ropbi Ha He6>Icii, Ha 30AOTOM KOHII (vidi gore str. 93) - >>Jaše sveti Juraj - Jegorije na nebesima, na zlatnom konjw< (vidi gore str. 93); ]arilo jaše b. BeCHa eA3llQh Ha 3aAaTOM KOHII, B 3>IAeHOM Ca>IHll - >>Jaše proljeće na na sivom zlatnom konju, u zelenoj halji« [79] konjui na temelju uspostavljenog konteksta može se rekonstruirati prasla­vensko mitsko kazivanje: 6c. ]arylo jadetb na zoltejemb koni. Vidi o tome pobliže gore, poglavlje 5 . Na temelju ulomaka: a. Kad se pozoj van pokaže, sveti juraj k njemu jaše, iz korica mač izvleče, pa pozoju glavu seče [64] ; ]arilo jaše b. Kada zmija glavu kaže, sveti Juraj sablum maše, a kad zmija zaplivaše, on joj glavu odsekaše [ 65] ; na zlatnom e. sveti juro kojna jaše, onako! sebe sablum maše. Da se pozoj van pokaže, konju sveti jura k nemu jaše, jura pred se kop le meče i pozoja strašno seče [66]; d. Da sepozoj van pokaže, sveti jura kojnajaše, okol sebe sablum maše!jura pred se kople meče i pozoja strašno seče [ 67] ; .� � 1 09 .� �
  • 115. Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine e. 6yA3.H exa-lh CB.HThiH IOpbiH II MIIKOAa, 6yA3.H Bac co6IIpa-lh II Meqqy roAOBhi oTceKa-lh - >>jašit će sveti Juraj i Mikola, skupljat će vas i ma­ čem glave odsijecati<< [69] ; f. 6yA3.H exa-lh CB.HThiH IOpbiH - .5IrophiH Ha CIIB.HHhKIIM KOHIIKy, e qapBOHOH rrpoTaoeii, 6yA3.H BaC co6IIpa-h, yciiM Meqqy fOAOBhi ChiMa-lh - >> ... jašit će sveti Juraj - Jegorije na sivom konju, s crvenim pokro­ vom, skupljat će vas, svima mačem glave skidati<< [70] ; g. TnpmaA MII e cBeTII feoprii ... Ha rrnT cpel-la cypa AaM.H, TpoorAaBa, rnecToKpiiAa, IInT MY rrpeqii, XOA He AaBa ... l13BaAII ce -IBeTeH feoprii, II3BaAII ce ocTpa ca6A.H, Ta 3aMaxHa II OTceqe, Ta oTceqe AO TPII rAaBII - >>Krenuo je sveti Georgije ... Na putu sreće suru lamju, troglavu, šestokrilu, put mu priječi, ne da mu hodati ... Izvadi sveti Georgije, izvadi oštru sablju, te zamahne i odsiječe, te odsiječe do tri glave<< [71 ] i n a temelju već uspostavljenoga konteksta može se ovako nekako rekonstruirati praslavensko obredno mitsko kazivanje: 7a.jarylo pozo l zmb mbČemb golvp slčetb. ju ji Vidi o tome podrobnije gore, poglavlje 4. Na temelju ulomaka: a. Sierad a1fSd kamidt leijG na kamieni zmieja siedzić. Tudiju iszo1;.1 biel­ malo jczyk, chacie1f zmiiju mieczam ciać i hola1f zniać - >>Usred zobi]arilo zmiji kamen leži, na kamenu zmija sjedi. Tuda je išao bijel mladac, htio jemačem glavu zmiju mačem rezati, mačem rezati i glave skidati<< [72] ; siječe b. A 1f tom a1;.1sie kamieft leijć, na kamieni imie siedzić. Titd ijecha1;.1 ja ym biel malo jczyk na koniku waranienkom, na siedelku zalacienkom, chacie1f ciaci, hola1f zniaci - >> A u toj zobi kamen leži, na kamenu zmija sjedi. Tuda je jašio bijel mladac na konju vranom, na sedlu zlatnom, htio je rezati, glave skinuti<< [73] ; C. Y TOM oyce 6eAbl KaMeHh, Ha ThiM KaMHII 3MII.H A.H)I(IITh, 3MII.H A.H)I(IITh ciirryqa.H. A TY )!(h 6bi IIrnoy cAIIqHhi naHIIq, cAIIqHhi rraHIIq Ky3eMoqKa. XOTey TYIO 3M.HIO 3a6IITh - >>U toj je zobi bijel kamen, na tom kamenu zmija leži, zmija leži siktava. A tuda bi išao lijep gospodičić, lijep gos­ podičić Kuzma. Htio je tu zmiju ubiti<< [74] Bijel mladi i na temelju već uspostavljenoga konteksta može se ovako nekako zmiji glavu rekonstruirati praslavensko obredno mitsko kazivanje: reže 7b. bifr, moldz,}b serde ovbsa na kamene zmb golvp tbnetb. 85 ji 85 O tom ogranku usmene predaje obrednoga pijeva usp. Katičić 1990, 61-67.
  • 116. Trudan hod Vidi o tome podrobnije gore, poglavlje 4. Na temelju ulomaka: a. qacTbi, rycTbi Ha He6e 3Be3Abi, qac[eit rycLeH y liOAli eHO libi - »Česte su, guste na nebu zvijezde, češći, gušći u polju snopovi<< [25] ; Zvijezde i b. qacTbi, rycTbi 3Be3Abi Ha He6e, qac[eil, rycLeH KOlibi Ha IIOAe - >>Česte su, snopovi guste zvijezde IIa nebu, češći, gušći stogovi na polju« [27] ; e. qacTbi 3Be3Abi Ha He6yiiiKe, qac[eH CTOfli Ha HHBYIIIKe - >>Česte su zvijez­ de na nebu, češći stogovi na njivi« [26] ; d. qacTbi ll rycTbr Ha He6e 3Be3Abi, qalllqeif, rylllqeif Ha IIOAe 6a6Kll - >>Česte i guste su na nebu zvijezde, češći i gušći na polju svežnjevi [ 1 8]mogu se rekonstruirati ulomci praslavenskog obreda godišnjerodnosti: 8. Čfsty, gpsty sptb na nebese gvezd ČfŠti, gpšti sptb na poli snopi l stozi l y, kopy. Vidi o tome podrobnije gore, poglavlje l, str. 40. Na temelju ulomaka: a. illi1pOK Bb!COK Ha He6e MeO![, IIII1p3if Bbllll3H y CAa)HOfO My)l(a C[efli - >>Širok je, visok na nebu mjesec, širi su, viši u slavnoga muža stogovi« Mjesec i stog [26] ; b. Dpi1rO)I(, BbiCOK MeCRL Ha He6e, 1Ipi1ro)l(aH, BbiCIIIaif CTor Ha ryMHe - >>lijep je, visok mjesec na nebu, ljepši, viši stog na gumnu« [27] ; C. illi1pOK, Bb!COK Ha He6e MeCRL, IIII1pe ll Bblllle Ha IIOAe KOlibi - BCe ap)l(aHbre, Bee RpOBbre - >>Širok je, visok na IIebu mjesec, širi i viši na polju stogovi - sve raženi, sve jari [ 1 8]mogu se rekonstruirati ulomci praslavenskog obreda godišnje rodnosti: 8a. ŠirOico,VJOKojestb na nebese mlsfCb, širi, vyši sptb u mpža stezi. 8b ŠiroKo,vysoKojestb na nebese mČSfCb, širi, vyšijestb na na gumne stogo. 8c. ŠiroKo,vysoKojestb na nebese mlsfCb, širi i vyši sptb na poli kopy. Vidi o tome podrobnije gore, poglavlje l , str. 40. Boljeg pregleda radi poredat će se ovdje rekonstrukti kako sedolazilo do njih: Kpda ]arylo hoditb, tpda pole roditb. l a. Pregled l b .jarylo po polemo l medamo hoditb, žito roditb. 2. Zeleno ]arylojbz daleka pPti, trudbnajego hoda po polu.
  • 117. Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Pregled 3. Hoditb ]arylo, tudb tudino, po mostu, mosto gyba jetb Sf, lomajetb Sf ... )bz podo desny}fi nogy voda, grfZb Žbmetb Sf, do kolena bolto, do orme­ Jl ne voda, )bz podo levy }fi nogy ognb so jbskrami letitb, pPtb jestb suho, Jl poršbno. 4. Došbdlo lprišbdlojestb]arylo)bz za lpga zelenajego,jbz za mora Čbrvena jego l krovavajego, doneslo lprineslojestb sodorvb ja. 5 . Ne da ]arylu dol stati perdo svo jte go jimi svetly vorty, bolto teptati l toptati, červb torgati. ]arylo jestb červb po borzdamo )bzo dbralo, jemu červbji }f }f S(Jtb ptfi. 6a.]arylojadetb na belejemb koni. 6b.jarylojadetb na sivejem b l zelenejemb koni. 6c.]arylojadetb na zoltejemb koni. 7a. ]arylo pozo l zmb mbčemb golvp sččetb. ju ji 7b. belo moldo}b serde ovbsa zelenajego na kamene zmbji golvp tbnetb. Sa. Čfsty, gpsty sptb na nebese gvezd Čfšti, gpšti sptb na poli snopi l stozi l y, kopy. 9a. ŠiroKo, vysoKojestb na nebese mČSfCb, širi, vyši sptb u mpža stezi. 9b ŠiroKo, vysoKojestb na nebese mesfCb, širi, vyšijestb na na gumne stogo. 9c. ŠiroKo, vysoKojestb na nebese meSfCb, širi i vyši sptb na poli kopy. * * * Sveti pjev Ocrtao se tako u autentičnim, ako i ne u sasvim oštrim i do u po­proijetnoga jedinosti razvedenim obrisima sveti pjev kojim su poganski Slaveni obreda u proljetnom obredu plodnosti dočekivali i dozivali mladoga boga plodnosti i tako mu pomagali da pokrene novi ciklus vegetacije i priploda, da podari žetvu. Mladi bog dolazi iz daleka, a da bi se znalo odakle mu njegova plodotvorna sila, potrebno je razmotriti mit o svetoj svadbi. No to je drugi predmet kojemu, da bi se saznalo što se u slavenskim tek­ stovima koji kazuju nešto o tome može saznati, valja posvetiti punu pozornost. To je stoga predmet posebnoga poglavlja.
  • 118. Zeleni lugK ada je zima već nedvojbeno prošla i proljeće se učvrstilo tako da ga više nikako ne treba dozivati, 1 tada ono samo počinje bujati. Š ikne zelenilo, potjeraju mladice, prolistašuma, nikne i poraste trava. U mitskoj predodžbi pretkršćanske sla-venske vjere to se prikazuje kao dolazak Jarila, mladog boga, koji }arilm· dowz.1ktrudnim hodom po dalekom putu dolazi od iza mora, preko brdai dolina do sjajnih vrata gospodskoga dvora na gori. To je dvorPerunov, velikoga boga gromovnika. Svojim dolaskom J arilo do-nosi rodnost poljima i stoci. Š iktanjem zelenila započinje godišnjarodnost, ono je preduvjet i žetvi i paši. 2 No ulomci poganske slavenske sakralne poezije koji su došli donas u usmenom pjesništvu slavenskih naroda kazuju nešto i o tomekako to Jarilo svojim hodom donosi rodnost. Jarila su pokršteni Obredi o slavljuSlaveni zamijenili svetim Jurjem. Ime mu je slično, a i njegov dan, }arilova dolaska2 3. travnja, poklapao se, Što se godišnjega doba tiče, bar u grubos danom na koji su kao pogani slavili Jarilov dolazak. Uz Jurjevsu dan onda kao narodne običaje obdržavali, barem djelomično,stare obrede i u njihovu okviru pjevali i izvorne obredne tekstove.Od svega se toga nešto održalo i do novoga doba, kad su marljivii oduševljeni istraživači stali opisivati tradicijske radnje i zapisivatitekstove. Tako su ulomci slavenskih poganskih rituala i tekstova sa-kralne poezije koja ih je pratila došli do nas. U tim se tekstovima ka-zivao mit na kojem je obred zasnovan. Njihovom rekonstrukcijom Vidi gore, str. 93-94.2 Vidi gore, str. 32-35.
  • 119. Zeleni lug-- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine saznaje se nešto o tom mitu koji nam se tako javlja kao glas iz dubi­ ne potonula vremena. l. Mlada nevjesta po gradu se šeće Takvi ostatci poganske obrednosti jesu ophodi o Jujrjevu danu ka­ ]urjevski kvi se na slavenskom jugu održavaju u sjeverozapadnih Hrvata i ophodi njima neposredno susjednih Slovenaca, te na slavenskom istoku u sjevernih Rusa. Tim su Jurjevskima srodni i drugi proljetni ophodi kao što su uskršnji u Bjelorusa i zapadnih Rusa, a i duhovski ophodi u Poljaka na slavenskom zapadu. U hrvatskim jurjevskim ophod­ nim pjesmama jako se ističe zelenilo u koje se odjenuo sav okoliš. Zelenilo Tako ophodnici pjevaju: Sva se gora zeleni, l brdo i dolina (H 5) ili Sve se polje zeleni, l brdo i doline (H 15) ili Sva se zemlja zeleni, l brda i doline (H 1 6) ili Sva se zemlja zeleni, l brdo i ravnice (H 33). Motiv svijeta što se na Jarilov dan zazelenio čvrsto je ugrađen u tu obrednu poeziju. U tom kontekstu mladoga zelenila pjevaju hrvatski jurjaši, sudio­ nici u j urjevskom ophodu, o Jurjevu dolasku i ovo: [l] Dobrojutro u jna, vid zelenog Đurdajuraj hodi kako ti se šećepo zelenom po bijelu dvoru. lugu Po bijelu dvoru, na zelenu kon ju po prašini putu, po zelenom lugu. H 21 Tu je mitsko kazivanje o Jurjevu dolasku očito u usmenoj predaji malo poremećeno. Ako se Đurađ šeće, a to je očito ovdje varijacija za hodi, ako se dakle šeće po bijelu dvoru, ne šeće se niti po prašini putu, - nitipo zelenom lugu. Ono Što se tu prvotno kazivalo mora biti da Đurađ hodi po prašnome putu, pa onda po zelenom lugu, te je tako došao do
  • 120. Zeleni lugbijeloga dvora, upravo do njegovih sjajnih vrata. 3 Identificirajući se snjim, ophodnici zovu domaćicu tražeći da ih daruje. To pak da Jarilo zvan Juraj dolazeći hodi po zelenom lugu dobroje potvrđeno u usmenoj predaji hrvatskih jurjevskih ophodničkih jarila je putpjesama. Tako se pjeva: došalje došal sveti juraj, l iza luga zelenoga vodio i po(H 16) ; ovo je došel zeleni juraj, l izza loga zelenoga (H 17 Š br. = zelenom lugu4991); došal je, došal zeleni juri l . . . iza loga zelenoga ( Š br. 4993);Došelje, došeljura zeleni l tam z luga zelenoga (Miklaušić 99) ; došalje, došal l zeleni juraj lpo zelenom lugu (H 33).4 Malo je dakle razlo-ga sumnjati da je u prvotnom obrednom kazivanju mita Jurja putvodio i po zelenom lugu. To više što je taj izričaj potpuno praslaven-ski: po zelenu jemu lpgu. Isti se taj praslavenski izričaj prepoznaje i u jednoj ruskoj pjesmi,koja nas se inače doima kao obična ljubavna:[2] MoAOAOH-oH xoAocToil B 3eAeHbJX Ayrax ryARA, Mlad MHOfO TpaBOqKH npHMRA, neoženjen šeće IIpHM.HA, IIpHMRA, IIpHTOIITaA, po zelenom nyTh AOP O)!(eHhKY HCKaA. lugu l1cKaA, llCKaA, He HaweA, CaM 3aiiAaKaA Aa IlOIlleA KO AJ06e3HOH BO rOCTll. Ill 1 151 - >>On, mlad neoženjen, šetao s e p o zelenim livadama, mnogo je trave prignječio, prignječio, prignječio, pritoptao, tražio je put, cestu. Tražio je, tražio, nije našao, sam je zaplakao i pošao svojoj dragoj u goste.« U riječima B 3eAeHhiX qrax, što ruski znači u zelenim livadama Luglako se prepoznaje praslavenski izraz zelenb lpg71. U riječima rryThAOpo)l(eHhKY HCKaA isto se tako prepoznaje praslavensko pptb, riječ Putkoja kao jedna od ključnih pripada praslavenskom obrednom tek-stu u kojem se kazuje mit o Jarilovu dolasku.5 A u riječima MHoro3 Vidi gore, str. 54-56.4 Vidi gore, str. 51-55.5 Vidi gore, str. 50-56.
  • 121. Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Topr.zri rpaBOIKH ... npHTOIITaA prepoznaje se toptati l teptati što je također rijeć kojom se u praslavenskoj predaji obrednoga kazivanja toga mita opisuje Jarilov mukotrpan, trudan hod.6 Rusko ryMITh šetati se, što nije praslavenski, tu je očito zamjenski glagol za praslaven­ sko Šftati (sf) gibati se , od kojega je hrvatsko šetati (se) , a ruski je to rnaTaThOI ljuljati se, klimati se, lunjati, besposličariti. Tu je te­ žište značenja pomaknuta od lunjati, prvotno bez deprecijativnog prizvuka, prema ljuljati se, pa je time taj glagol ispao iz konteksta Šetati se ove tekstovne predaje i na njegovo je mjesto došlo ryMITh. Dobro je dakle utemeljena pretpostavka da je u toj ruskoj pjesmi došla do nas ista ona usmena predaja slavenskoga poganskog svetoga pjesništva u kojem se obredno kazuje mit o godišnjem dolasku boga Jarila, Zelenilo dolasku od kojega poslije zimske pustoši posvuda šikne mlada zelen kako je naprijed utvrđeno u ulomcima pjesama hrvatskoga jurjev­ skog ophoda? Tek što je tu, u ruskoj usmenoj predaji, to obredno kazivanje preoblikovano u dražesnu ljubavnu pjesmu. Takva pretpostavka dobiva snažnu potporu odatle što se pripo­ vijest koja se u toj ruskoj pjesmi pripovijeda, pa naglo prekida, ipak nastavlja, ali u hrvatskoj jurjevskoj ophodničkoj pjesmi iz Stupnika na samome zapadnom rubu Turopolja: [3] Kukuvačica zakukuvala - kirales! Zelenom lugu na suhom drugu - kirales! A to ni bila kukuvačica - kirales! j, T je bila mlada nevestica - kirales! o Nastavak Nevestica po gradu se šeće - kirales! Po gradu šeće, deverke budi - kirales!u jurjaškoj Devet deverkov ko bra enkov - kirales! je j pjesmi »Stante se gore, devet deverkov - kirales! Devet deverkov ko bra je jenkov- kirales! Jura je došel, zelen našjuraj - kirales! j Eto vam mene zelenom lugu - kirales! Zelenom lugu na suhom drugu - kirales!« H 20 = Š br. 4987 6 Vidi gore, str. 60 63. - 7 Usp. gore str. 70-7 1 .
  • 122. Zeleni lug Tu je mnogo toga rečeno. Treba stoga prvo usredotočiti pozor­nost na ono što pokazuje da je to nastavak istoga kazivanja kojegaje početak došao do nas u ruskoj ljubavnoj pjesmi. Mlad neoženjenšetao je B 3eAeHbiX Ayrax i onda pošao svojoj dragoj u goste. A u Dragoj u gostehrvatskoj ophodničkoj pjesmi mlada nevestica kliče: juraj je došel,zelen naš]uraj!Taj koji je došao »U goste«, dakle taj mladi neoženje-ni, upravo je Juraj, a to će reći J arilo. A mlada nam nevjesta doistapokazuje da je došao AI06e3HOH, svojoj dragoj , jer nastavlja u ushitu:Eto vam mene zelenom lugu. Tekstovna poveznica dragoga i drage, ali i dviju pjesama, ruske Zeleni lugi hrvatske, tu je praslavenski izričaj zeleno }b lr;g7>. Mlada nevesti-ca, kako kazuje hrvatska ophodnička pjesma, nije u zelenom lugu.Ona je u gradu. I tamo se šeće, isto onako kako je mlad neženjen Grad(MOAOAOH xoAocToi1) šetao (ryMIA) po zelenom lugu. Ona je tek,razabravši da je on došao, pripravna sići u zeleni lug. Pripjev kira/espokazuje utjecaj crkvene liturgije. To je iskvaren zaziv Kyrie eleison, Kiralesliturgijsko grčko »Gospodine, smiluj se«. U hrvatskoj ophodničkoj pjesmi ponavlja se: zelenom lugu na su-hom drugu. U zelenilu dakle stoji suha motka. Zelenomu i svježem Suhi drugsuprotstavlja se tako suho. To su iste one dvije suprotnosti koje suspojene u Jarilovu hodu.8 Time se uvode sfere dvaju velikih suče-ljenih bogova: Peruna i Velesa. Riječ drug motka praslavenska jei sveslavenska. Prvotni joj je glasovni lik drr;g7>. Tako je unutrašnjarima lug - drug već praslavesnka: lr;g7> - drr;g7>. A potvrđena formulaglasila bi svedena na svoj ishodišni praslavenski glasovni lik: zelenejemb lr;ze na susejemb drr;zi. Naznačena je tu slika svjetskoga drvetapod kojim je voda i zelena trava. Grane su tomu drvetu zelene, avrh mu je suh.9 Praslavensko drr;g7> motka ima potpunu glasovnu podudarnost Drugjeu staronordijskom drangr kamen koji strši iz zemlje i u drugom indoeuropsk,zprijevojnom stupnju drengr deblo, štap, u kojem je prijevojnom rijeć8 Vidi gore, str. 45-48 i 65.9 Usp. Katičić, 2005b, 48 -73 i 2008a, 62-65, 70-7 1 .
  • 123. Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine stupnju i praslavensko drfgati udarati. Tu je i litavska imenica ženskoga roda drdnga motka, kolac, dug štap i uz nju u istom takvom prijevojnom odnosu glagol drengti gurati . 1 0 Riječ je dakle nedvojbeno indoeuropska. Sve to vodi u vrlo duboku starinu. Ali za praslavenski izričaj suho drpgo nije još pošlo za rukom naći potvrdu i u kojoj drugoj slavenskoj usmenoj predaji osim u hrvatskoj . Ipak nema mjesta sumnji da to nije baština praslavenskoga sakralnogSuhi drugje pjesništva. Toliko je arhaičan kontekst u kojem se sklop na suhompraslavenska drugu javlja u ophodničkoj pjesmi hrvatskih jurjaša, tolika je i sta­ baština rina samih tih riječi. Mitsko kazivanje počinje time da je zakukala kukavica: Kukuvačica zakukuvala. Oko Jurjeva dana prvi se put u godini iz šume čuje kako kukavica kuka. I to je znak da se pokreće ciklus rod­ nosti. A u folkloru slavenskih naroda kukanje kukavice povezano je Kukavica sa svadbom. To se lijepo razabire iz jedne sjevernoruske svadbene pjesme. Tamo nevjesta na dan kad će j u odvesti iz očeva doma pjeva ovako: [4] Bbi 3AOpOBTe, cyAapb-KOpMuAeQ-6aTIOIII KO u poAHMaJ! MaTyiiiKa: YcAbiiiiaAH KYKYIII KY liO KyKoBaHHIO, 6eAyiO Ae6eAyiiiKY liO KAHKaHbiO, a MeHJ!-TO MOAOAeiiieHbKY liO 3bJqHy fOAocy. KyKoBaAa-ropeBaAa ropbKa cupoTa oT BeqepHeil 30piOIII K H AO ppeHHeil- l1226 - >>Budite zdravi, gospodaru, hranitelju, tatice i rođena mami­ ce: začuli ste kukavicu po kukanju, bijelu labudicu po klikta­ nju, a mene mladicu po zvučnom glasu. Kukala je, tugovala gorka sirotica od večernje zore do jutarnje - jer je žalila sebe mladu.<< Tužbalica Na ruskom sjeveru u svadbenim običajima tužbalica mlade za­ mladenke uzima važno mjesto. Čast obitelji nalaže da kći kad je odvode svatovi pokazuje neutješnu tugu zbog toga što napušta roditeljski dom. U 10 Usp. 3CC51 5 (1976), 1 1 2 s.v. drrgati, 1 29-130, s.v. drrgo.
  • 124. Zeleni lugtoj se pjesmi istančano izriče da je kukavica koju na dan svadbe ro­ditelji čuju kako kuka, labudica koju čuju kako klikće, zapravo samamlada koja tuži jer ih ostavlja. A u hrvatskoj j urjaškoj pjesmi to se Kukavicaizrijekom kaže: Aj, to ni bila kukuvačica, l to je bila mlada nevestica. je nevjestaKukavica se identificira s nevjestom, s mladom, koja svojim kuka­njem najavljuje svadbu. Jurjevdan se tako pokazuje kao dan svadbe. Jurjevo je Mitsko kazivanje počinje zagonetkom kakva se u vedskoj predaji svadbentliznnaziva brahmod yam. Iskazuje se sasvim jednostavno: Kukuvačica za­kukuvala. I doista, o Jurjevu glasa se kukavica iz šume. Po tome jeto konstatacija obične predmetne zbilje. Tek opis mjesta gdje je ku­ Obredn,zkavica zakukala: zelenom lugu na suhom drugu, kazuje nešto osobito, zagonetk.zpočinje otkrivati skrovitu mitsku zbilju. To da kukavica kuka nasuhoj motki u zelenilu, to nije očita predmetna zbilja nego skrovitamitska. Tko nju obredno izriče pjesničkim riječima oblikovanimna pravi način, taj stječe vlast nad zbivanjem u svijetu. 1 1 U ovomslučaju pomaže pokretati rodnost godine. No ono o kukavici bila je tek obredna zagonetka. Odmah za Slijedinjom slijedi i odgonetka: A to ni bila kukuvačica, to je bila mlada j, odgonetkanevestica. O tome se dakle radi, o svadbi! Iz teksta obredne pjesmeslijedi da je nevjesta na suhoj motki u zelenilu: zelenom lugu na su­hom drugu. Pjesma raskriva mitsku zbilju i dalje kazuje što nevjesta Nevjestaradi: nevestica po gradu se šeće. To nam zvuči vrlo razumljivo, ali i se šeće nije tako jednostavno kako se u prvi mah čini. Iz prethodnih riječi po graduslijedi da je taj grad po kojem se nevjesta šeće na suhoj motki uzelenilu. Odatle se naime glasa kao kukavica. A i ne radi se o šetnjikako mi to od prve razumijemo jer nevjesta obilazi po poslu: po gra­ Nevjestadu šeće, deverke budi, devet deverkov koje brajenkov. Ona budi svoje budi djeveredjevere, a njih je devet. U kojem su pak odnosu djeveri s braćomšto se spominju na kraju, to se iz ovih riječi ne razabire. Rečeno je Djevera jesasvim neodređeno. Pjevani tekst tu ostaje nerazumljiv. devet Mitsko zbivanje što se opisuje u toj ophodničkoj pjesmi odišedubokom starinom. To što ostaje u ponečem nerazumljivo, svjedočill Usp. o rome podrobno Katičić, 2008a, 8-9 i 3 19-321 .
  • 125. Zeleni lug -.. Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine o č..-rstini te usmene predaje. To se pjeva j er se tako pjevalo, pjeva se postojano, ako se i ne razumije. Da se tu doista radi o praslavenskoj predaji čvrsto oblikovana teksta pokazuje ova ukrajinska pjesma: [5] IlaH KoKoAeHCKHH Ta tekstovna no ropoAy XOAHT, predaja qeAJIAOHbKY 6yAHT: doista je »BCTaBaH, I eA.HAOHbKO, praslavenska ropOA ropOAHTH, TepH.HHKOM TepHHTH. r 2, 180-181,2 4 - >>Gospodin Kokolenski hodi po ograđenom povrtnjaku, hodi po ograđenom povrtnjaku, budi čeljad: Ustaj , čeljadi, povrt­ njak ograđivati, trnovom granom platiti.« Osoba o kojoj se pjeva tu je muško, neki nama potpuno ne­ poznati gosopodin. To je kao kad se nama kao djeci pjevalo kad smo odraslomu zajašili koljeno, a on ga ritmički dizao i spuštao: Gospodin Čikulin vranca konja jaši. Gled ga gled, ter pogled, kak ga lepo jaši. Ali kazivanje o tom gospodinu Kokolenskom u ukrajin­ skoj je pjesmi oblikovano sasvim j ednako kao ono o mladoj nevjesti u hrvatskoj ophodničkoj . Tek glagol tu nije praslavensko Šftati Sf, nego je hoditi, temeljni glagol svetoga obrednoga teksta kojega smo Mlada ulomcima ušli u trag. Kao što moldo ]arylo po pofu hoditb tako u nevjesta prvotnom liku obrednoga teksta i molda nevesta po gordu hoditb. Tupo gradu hodi je vrlo uočljiv paralelizam njegove kompozicije. Opet smo čvrsto stali na do praslavenskoga svetog pjeva. Kao prvo, tu se postavlja pitanje što upravo znači praslavensko po gordu. Očito ne znači ono što razumijemo kad jurjaši pjevaju: Nevestica po gradu se šeće i što oni sami razumiju dok to pjevaju. Praslavensko gordo i od njega izveden glagol gorditi nedvojbeno su Gradje indoeuropskoga podrijetla, iako njihovo izvođenje zadaje zapletene ograda glasovne probleme u koje ovdje nema smisla ulaziti. Njihovo te­ meljno značenje razaznaje se kao plot, ograda (drvena) i platiti, ograđivati. Tako i starocrkvenoslavensko grado ne prevodi samo grčko n6;L<; grad, kako i očekujemo, nego i n:i:xo.; zid, što nas u
  • 126. Zeleni lugprvi mah iznenađuje. Praslavensko gordo dobilo je onda i značenjeograđeno mjesto, zabran, npr. u štali ili na gumnu, pa odatle Obradenaobrađena čestica, vrt, pri čemu se podrazumijeva da je ograđen. i ogradenaStarocrkvenoslavensko grado prevodi tako i grčko Kf]noc; vrt, da­ zemija, vrtkako ograđen. Ograđeno mjesto, međutim, može biti i tvrđava.Tako je praslavensko gordo dobilo i to značenje. U mlađe doba taje riječ, sada ne više u svojem praslavenskom glasovnom liku, po­čela značiti znatnije naselje opasano zidom, grad. Poslije je zid, Gradograda, prestalo biti semantičkim obilježjem toga značenja. Uzapadnoslavenskim jezicima, pa u ukrajinskom i u slovenskom utom su se značenju uobičajile riječi što potječu od praslavenskogamesto. u istočnoslavenskom ta dva semantički jasno razdvojena zna­čenja dobila su sekundarno i naglasnu razlikovnost. Tako r6poA uruskim govorima i u starom ukrajinskom, danas još samo rijetko,znači grad, rop6A u ruskom i u ukrajinskom znači čestica zemljeobrađena kao povrtnjak . 12 Zato je ono no ropoAy XOAIIT u [5] takoi prevedeno. Tu valja uzeti u obzir i to da gradina u starijim hrvat­ Gradinaskim rječnicima dobiva značenje ograda, plot, a rpaAIIHa u bu­garskom, makedonskom i u istočnim srpskim govorima osim togaznači i vrt, pa upravo povrtnjak na seoskom dvoru . 13 U svjetlu svega ovdje navedenoga već se nazire koje je izvornoznačenje onoga nevestica po gradu se šeće. Potpunu sigurnost tuomogućuje hrvatska ljubavna pjesma zapisana u selu Plešivica krajSeverina na Kupi:[ 6] Mal mije vertec ograjen, Nevjesta šeće pun mije rožic nasajen. po vrtu Po njem se šeće Marica, n so se rože klan ju jale.1 2 Usp. CYM 2 (1971), ss.vv. ropoA i rop6A. Tu se donosi i vrlo ilustrativna potvrda: 3a caAOM pa3Airoi H ropoA: KapTOITA!I, Karrycn, rroMiAopn, MopKsa, liH6yA!I Ta HHllle - >>Iza vrta protegao se i povrtnjak: krumpir, kupus, rajčice, mrkva, luk i drugo.<<13 Značenje <ograda navodi u Karadžićevu Srpskom rječniku kao prvo, zatim vrt i augmentativ od grad: rpaAHHa f. l) der Zaun, sepes. [vide orpaM], - 2) der Garten, hortus. cf. [vide] spT. - 3) augm. v. [l] rpaA.
  • 127. Zeleni lug....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine - »Ka mi se, rože, klan j jate? Xim,Im V komu tergati; as otdf i mati prestari, Dragi je b1:1t,lf i sestra premladi, daleko moj mije dragi daleko, preko dve gore visoke, preko dva polja široka, preko dve vode dumboke.« HNP 7, 18, br. 37 Malen je vrtac, vrtić, ograden. Po tome je grad, ropoA ( < gordb). Njime se šeće Marica. To nam ime ne pobuđuje osobitu pozornost j er je vrlo uobičajeno za seosku djevojku, u tom smislu stoga i oče­ kivano u ovakvoj pjesmi. Još će se pokazati da ni to nije tako jedno­ stavno kakvim se na prvi pogled pokazuje. Sada je, međutim, posve jasno što izvorno znači ono po gradu se šeće. Š eće se po vrtu. Tek što taj vrt u ljubavnoj pjesmi [6] nije povrtnjak, kako je obično u istoč­ noslavenskoj jezičnoj izražajnosti, nego je ružičnjak. Tako je jurjaš- Gradje ko po gradu se šeće ujedno potvrda, koliko ovaj pisac zna j edina, da jeograden vrt i u hrvatskom jeziku grad nekada značilo i (ograđen) vrt. 1 4 Mari čin dragi je daleko. Da dođe k njoj mora prijeći dalek put. Čini se kao da j e ta ljubavna pjesma dalek, razvodnjen i potpuno preosmišljen odvjetak usmene predaje onoga svetog obrednoga pjeva kojega se mnogo izravniji trag nalazi u j urjaškim pjesmama. Iz predaje j urjevskih ophodnih pjesama vrlo se jasno razabire da Juraj s daleka puta trudnim hodom stiže dvoru na vrata. A ropoA j e u istočnoslavenskoj tradicijskoj kulturi povrtnjak, ograđen malen vrt unutar dvora. O tome svjedoči i ruska izreka: 3axOAHAH Ha ABop B HOBhiH ropoA (CPHf 7, 1 972, 5 5) - »Zalazili su na dvor u novu ogradu«. To kao da je ono: mal mi je vertec ogra jen. Druge Ono izvorno: molda nevesta po gordu hoditb, mitsko i obredno, slavenske susreće se uz znatne preoblike i sa zamjenskim riječima u usmenoj predaje lirici drugih slavenskih naroda. Tako u ruskoj : 14 Zanimljiva je pojedinost, iako bez značenja za ovaj predmet, da je vrt rana južno­ slavenska posuđenica iz latinskoga. To je hortus vrt, a ta se latinska riječ izvodi od indoeuropskoga ghordhos, od kojega je i praslavenska gordo. Tako su vrt i grad ista indoeuropska riječ, tek u prvom primjeru posredovana latinskim jezikom.
  • 128. Zeleni lug[7] flo CaAHKy, CaAnKy, TIO 3eAeHOMY BllHOrpaAHKy, TaM XOAHAa, noryAnBaAa, Gospoda se MOAOAa )!(eHa, 6oJ!pbiHJI šetala po vrtu AKcHHbJI AHApeeBHa. Knp l, 64, N9 82 - »Po vrtu, po vrtu, po zelenom vinogradu, tamo je hodila, šetkala se, mlada žena, boljarka Aksinja Andrej evna.<< Mjesto riječi potekle od praslavenskoga gordb javlja se tu za­mjenska riječ potekla od praslavenskoga sadb nasad,vrt . Očuvanje izvorni glagol potekao od praslavenskoga hoditi, a uza nj se kaokontaktni sinonim j avlja zamjenska riječ potekla od praslavenskogagulati, koja je tek u istočnoslavenskom dobila značenje šetati se . 1 5 Isti se motiv javlja i u poljskoj pjesmi:[8] A w niedziela rano, gdy sldneczko wschodzi, a to mo kochaneczka ja po sadeczku chodzi. Przybos 275 Draga hodi po vrtu - >>A u nedjelju rano, kad sunce ishodi, a to moja voljena po vrtiću hodi«. Takav hod djevojke po vrtu javlja se i u drugoj poljskoj pjesmi:[9] Po sadenku chodzila Po vrtu hodila do topoli mdwila. Kolberg 28, 5: 278.301 topoli govorila - »Po vrtu je hodila, topoli govorila.<< Razrađeno do razigranosti javlja se to u još jednoj poljskoj pjesmi:[10] W naszym siole dworeczek, w tym dworeczku sadeczek, tam chodzila sliczna Krakowianka. Kolberg 28, 5: 278.336 Po vrtu je hodila lijepa - »U našem je selu dvorić, u tom dvoriću vrtić, tamo je hodila Krakoz•ljanka lijepa Krakovljanka.<< O hodu djevojke po vrtu pjeva još jedna poljska pjesma:15 Usp. 3CCJI7 (1980), 17 1-173, s.v. gulati . .�·� 1 23 .�·�
  • 129. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine ll Po s,1denku chodzila, b:.de no:::ki rosila. Kolberg 26, 3: 268.374 Polrtu - ··Po vrtiću je hodila, bijele noške rosila.« noge rosi!d T u se javlja srok hoditi - rositi. A bijele noge u rosi, bose, uvode nov mitski motiv vezan uz božansku svadbu o kojem će ovdje tek poslije biti govora.16Hoditi - rositi A o djevojci koja hodi po vrtu pjeva i jedna ukrajinska pjesma zapisana poljskom grafijom: [12] Moloda Hanula ja po sadonku chodyla, Hanulaje kalynu lamala Kolberg 33 , l: 203.64hodila po vrtu - »Mlada Hanula po vrtiću je hodila, kalinu lomila.« Sve su to preoblikovane i raznim situacijskim kontekstima pri­ lagođene varijante onoga izvornoga i obrednog: mo/da nevesta po Nevjesta gordu hoditb, kojim se kazivalo zbivanje doista mitsko. 17po gradu hodi U tekstovnom sklopu kakav je ovdje potvrđen iz hrvatske i ukra­ jinske usmene predaje [3 i 5] javlja se paralelizam članaka koji tvori slijed usporedno konstruiranih glagolsklih predikata hoditi - buditi.Hoditi buditi Već samo to je dosta da se pomišlja na praslavensko ishodište te tek­ stovne predaje. To se čvrsto potvrđuje time što je taj slijed prisutan i u nizu tekstovnih sklopova ruskoga usmenog pjesništva. Tek tu se ne hodi po vrtu, nego po kući. Tako se u Tulskoj guberniji pjeva: [13] PoAHMhiH MOH 6aTIOIII K a rro ceH.siM XOAHTh, Tatica hodi Aa HeBeCTyiiieK-AacTyiiieK rro6y)lmBaHTh: po sobama, - BcTaHhT.si, HeBeCTYIIIK H, 6eAhm AacTyiiiKH! lll8 50 nevjeste budi - »Moj rođeni tatica po predsobljima hodi, i nevjestice-lastavi­ ce budi: - Ustanite, nevjestice, bijele lastavice!« Osoba koja hodi i budi nije u tim pjesmama samo roditelj, nego može biti i roditeljka. Tako, također u Tulskoj guberniji: 16 Usp. Katičić, 1990, 77-79; 1992, 7 1-73; 1993, 52-56. Vidi dolje str. 193-202. 17 Za [8] - [12] usp. Krzysztoforska - Doschek, 1994, 148.
  • 130. Zeleni lug[14] MaTyiiiKa no ceHJOIII KaM noxa)!(HBaeTh, Mamica hodi HeBecTyiiieK-AacyiiieK npo6y)!(HBaeTh: po sobama, HeBeCTYIII K H-AacTyiiiKH, BCTaBail:Te cKopeli! lll 8 51 nevjeste budi - >>Mamica po predsobljima hodi, nevjestice-lastavice budi: Nevjestice-lastavice, ustajte brže!<< Gotovo je sasvim istovjetna još jedna varijanta, i ona iz Tulskegubernije:[15] A MaTyiiiKa XOAHTh no HOBhiM ceH>IM, HeBecTyiiieK-AacTyiiieK no6y)!(HBaeTh: - HeBeCTYIII K H AacTyiiiKH, B3CTaHhTe cKopeli! lll8 52 - >>A mamica hodi po novim predsobljima, nevjestice-lastavice budi: - Nevjestice-lastavice, ustajte brže!« Uz to stoji i varijanta iz Nižegorodske gubernije s gramatičkimobilježjem prošlosti:[16] Oo ropHH�aM MaTyiii Ka noxa)!(HBaAa, Mamica je CBOHB AH HeBeCTyiiieK no6y)!(HBaAa: po sobama BcTaHhTe Bh! HeBeCTYIII K H, roAy6yiiiKH Mon! lll 8 49 hodila, svoje - >>Po sobama je mamica hodila, svoje je nevjestice budila: - nevjeste budila Ustanite, vi nevjestice, golubice moje!« Tu je još jedna varijanta iz Vologdske gubernije s neznatnommotivskom preoblikom:[17] Ha TY nopy MaTyiiiKa ceHeqKH MeAa, HeBecTyiiieK-AacTyiiieK no6y)!(HBaAa: Mamica je - BcTaBail:Te-Ka HeBeCTYIII K H, predsobije AanyiiiKH MOH! Ill 847 mela, nev jeste budila - »U to je vrijeme mamica predsoblja mela, nevjestice-lastavice budila: - Ustajte nevjeste, drage moje!« Sve je to ugrađeno u obiteljske pjesme, kako ih svrstavaju sku­pljači i istraživači ruske usmene književnosti, u kojima se opisujekako je kći koja je udata u daljinu nakon više godina prvi put došlau posjet očinskoj kući, doletjela u liku neke ptice. Nevjeste se bude itrebaju ustati kako bi sa svojim muževima vidjele kakva je to upravo
  • 131. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine K/i do!y<ce prica. koja je zapravo kći te kuće udata u daljinu. I tu se dakle radi ku6 o sndbi, tek o bivšoj. U pjesme o kćerinu posjetu rodnoj kući ugra­ đen je izražajni sklop koji se susreće u tradicionalnom obrednom kazivanju o mitskom ljubavnom susretu i svadbi. T u valja uočiti da je u tim potvrdama promijenjen naraštaj . Ne hodi po vrtu mlada nevjesta, nego roditelj ili roditeljka. I ne samo da i oni hode kao što hodi mlada nevjesta, nego i oni nekoga bude Mijena i pozivaju da ustane. U sasvim su dakle istoj ulozi u kojoj i mlada naraštaja nevesta u [3]. Tu se razabire kako se istovrsno mitsko zbivanje odvija na razini dviju generacija. Sa znanjem kojim raspolažemo ne može se to protumačiti niti razumjeti. Ali tekstovne podudarnosti nedvoj­ beno svjedoče da je tako. Hodu po vrtu i izražajnom sklopu po gordu hoditi vraća nas druga jedna ruska pjesma, obredna, koja se pjevala pri »pogrebu Maslenice«, godišnjem običaju, pretproljetnom i pokladnom, gdje se Maslenica kao lutka zakapala u snijeg ili u njivu i time ureme­ ljivala rodnost još sasvim obamrle godine.18 U tom obredu koji tek navješćuje novi vegetacijski ciklus pjevalo se u Smolenskoj guberniji: [18] He Moil-To cBeKopSvekar po vrtu liO rop6Ay XOAU:Tb.hodi, konoplju Po3aH, po3aH! sije flo rop6Ay XOAU:Tb. KOHOIIeAbKY Cell Th. lllll77 - ,,yo, eto, moj svekar po vrtu hodi. Rozan, rozan! Po vrtu hodi, konopljicu sije.« Nema dakle nikakve dvojbe da se tu radi o vegetaciji, a ne o fortifikaciji ili čak o urbanizmu. Nije to nikako ono što razumijemo kada se pjeva po gradu se šeće. A konoplja koju svekar sije nije tek ka­ kva god stabljika. Ona može biti i drvo svijeta sa zlatom na suhom vrhu. Tako se pjeva u Lukovdolu. 1 9 18 CoKoAosa, 1979, 1 1-93. 19 Usp. Katičić, 2005b, 47-62 i 2008a, 38-58.
  • 132. Zeleni lug[19] Izraslaje tanka mala, Konoplja kao tanka mala konopljica. - Kade si mi otančala? drvo svijeta -T amo dolepod oso om j kade raste zlatna resa. Resu ćemo potrgati, dat ćemo ju kovačiću, iz nje ćemo grad ot irat. p č 53 I u tom se tekstu susreću konoplja i grad. To je činjenica zajam- K01zop(;.zčena tekstom bez obzira na to što se pri današnjem stanju našegaznanja ne može reći kako se ta veza između konoplje i grada u [ 1 9]odnosi prema onoj u [1 8]. To više što ono iz nje ćemo grad otpiratpokazuje da se tu ne radi o ograđenom vrtu, nego o utvrđenom gra- Graddu s teškim zaključanim vratima koja se otvaraju zlatnim ključem.Tu se u tekstovnoj predaji očituje promjena značenja do koje se ibez toga zna da je došlo. A i ograda može imati čvrsta vrata koja sezatvaraju na ključ. U još jednoj ruskoj pjesmi, božićnoj iz Vjatske gubernije, javljase motiv šetnje po vrtu s izrazima izvedenim od praslavenskoga gla­gola gorditi.[20] �aph, -aph, -lapeB ChiH Zagrad no 3aropoAy ryA.HeT. OH -lapeBHY TO Hill,eT. l...JTO He Ta-AH 1.. apeBHa, ITO He Ta-AH MOAOAa.H, Novigrad B HoBOM ropoAe ryA.HeT. - 0TBOp.i!HTeCh Bopon! Thi Bhe3)!(all, Ayllla, B ropoA, KO -apeBHe TO B fOCTH, IIOKAOHHCh Th! 6o.HpaM, a -apeBHe IIOHIDKe! llll062 - »Car, car, carev sin šeće se po ograđenom vrtu. On to tra­ ži carevnu. Eto, upravo ta carevna, eto, upravo ta mlada, u N ovgorodu se šeće. . .. - Otvarajte se vrata! Ti ulazi, dušo, u .�·� 1 27 .�·�
  • 133. Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine ogradu, carevni u goste, pokloni se ti boljarima, a carevni du­ blje.« T u se šeće par. On, mlad, traži nju, mladu. Priprema se susret. On se šeće po ograđenom vrtu, a ona po Novgorodu, koji se u sta­ rim ruskim tekstovima zove HoBbiH ropoA. A jedno i drugo, i ono ITO 3aropoAy XOAHT, i ono ITO HoBy ropoAy ryMieT, nastavlja izvorno i obredno po gordu hoditb. Ono je doista čvrsto ugrađeno u usmenu predaju. U tu je pjesmu mogao ući Novgorod tek kada se zabora­ Značenje vilo pravo značenje kazivanja što je u njoj predano, a Novgorod se mijenja je ljudima u Vjatskoj guberniji očito bio grad u osobitom smislu, u usmenoj najugledniji u njihovu obzorju. Značenje se zaboravilo, ali je sklop predaji riječi ostao i ustrajno se predavao od naraštaja naraštaju i pri tome se preosmislio. To baca zanimljivo svjedo na narav usmene preda­ je, na njezinu čvrstinu u promjenjljivosti. Na tom njezinu svojstvu zasnovano je i ovo istraživanje. Bez njega ono ne bi bilo moguće. Obredno kazivanje o tome kako je molda nevesta dočekala do­Bogat pramen lazak mladoga neoženjenog, kakvo se susreće u [3] , došlo je do nas usmene u više ophodnih pjesama hrvatskih j urjaša. Tek sve te očuvane va­ predaje rijante, ako se obuhvate kao cjelina, daju punu sliku toga pramena usmene predaje. No da bi se to postiglo valja im pristupati jednoj po jednoj . Takvo obredno kazivanje mitskoga zbivanja osobito je cjelovito u jednoj drugoj jurjaškoj pjesmi iz Daljnje Lomnice u Turopolju: [21] I ovo se klanja zelenijuraj - kirales! Zeleni juraj, zeleno drevce - kirales! Kuna kapa Zeleno drevce, zelene halje - kirales!Britka sablja Zelene halje ijukune kape - kirales! jukune kape ijubričke sablje - kirales! Tu nadelajte zelena jur - kirales! ja ZelenaJurja, daleka puta - kirales! I daleka puta, trudnoga hoda - kirales! I kukuvačica zakukuvala - kirales! Ujutro rano zelenom lugu - kirales! Zelenom lugu na suvom drugu - kirales! ,--..._ . 1 28 _.-,
  • 134. Zeleni lug I stavite se vi mlade snašice - kirales! Sve su djevojke zamuž otišle - kirales! Samo ostala Mara djevo - kirales! jka Mara djevojka Mara d jka po gradu šeće- kirales! jevo Po gradu šeće, deverke budi - kirales! Devet deverka, kaki bra enek - kirales! j Mara ima zlatnujabuku - kirales! Zlatna jabuk,z Komujabuka, komu d jka - kirales! jevo jurijabuka, juri d jevojka - kirales! Hajd zbogom, zbogom, vi dobri ijudi - kirales! Mi vam falimo, Bog vam naplati - kirales! H4 I tu se ophodnici pjevajući sasvim identificiraju sa zelenim Ophodnici -<Jurjem. Kad oni dođu dvoru na vrata, došao je on. Predstavljaju ga identijicir,�iuprolistale, zelene vrbove grane koje nosi jedna djevojka u ophodu, s jurjema opisuju ga kao zeleno drvce. Ophod se tom pjesmom sasvim izri­čito predstavlja kao prošnja darova: Tu nade/ajte zelena Jurja i Hajdzbogom, zbogom, vi dobri ijudi, mi vam falimo, Bog vam naplati. ProšnjaU pjesmi se opisuje kako je Juraj obučen i opremljen. Time će se darovatrebati poslije posebno pozabaviti.20 Nerazumljive riječi jukune kapei jubričke sabije očito su u usmenoj predaji iskvarene od i u kunekape odnosno i u britke sabije. Takvi iskvareni dijelovi znak su da je Jurjevata usmena predaja doista stara i vrlo čvrsta. O Jurjevu daleku putu opremai trudnome hodu rečeno je već i objavljeno sve što se pri sadašnjemstanju našega znanja o tome može reći. 21 Juraj je, dakle, došao do vratiju dvora. I tada je, u rano jutro,zakukala kukavica u zelenom lugu na suhoj motki. Sve kako jeveć poznato iz [3]. Sad treba da ustanu snahe: I stavite se vi mladesnašice. To tu stoji nekako nesklapno, ne pripada cjelovitu kazi­ Ustaju snahevanju. Kao da je tu usmena predaja poremećena. Ali postoji zani­mljiva podudarnost s ruskim pozivom nevjestama da se probudei ustanu kako se susreće u [ 1 3- 1 7]. To dakle, kako god tu biloslabo uklopljeno u zapisani tekst ophodničke pjesme, nedvojbeno20 Vidi dolje str. 151-152.2 1 Usp. gore, str. 9-74.
  • 135. Zeleni lug -.- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine potječe iz najstarijega, praslavenskog sloja toga pramena usmene predaje. Drugo je pitanje kako su u toj predaji stare riječi kojima počinje dalje, vrlo suvislo, kazivanje: Sve su djevo zamuž otišle, samo ostala jke Mara djevo jka. Za to do sada nije nađena potvrda u kojoj drugoj grani slavenske predaje. Tek izraz zamuž otiti nedvojbeno je vrlo Zamuž atiti arhaičan i praslavenski, kako svjedoči podudarno rusko i istočno­ slavensko 3aMy)l( BbiHTH, također udati se. To nedvojbeno prasla­ vensko za m{JŽb iti olakšava da se i te riječi pribroje najstarijem, praslavenskom sloju toga obrednoga pjeva kojim se kazivao mit go- Nev jesta dišnje rodnosti. Od svih je samo Mara djevojka ostala neudata i ona Mara je mlada nevestica koju zatječe Jurjev dolazak kako po gradu šeće. Po vrtu dakako, po ograđenom, upravo onako kako po njem u [6] šeće Marica. To ime i tu u prvi mah ne pobuđuje nikakvu pozornost, tako je obično. No ipak, par koji se susreće, a prema [20] i tražijura i Mara j po ograđenom vrtu, ima sada imena: Juraj i Mara. U poganskom obrednom tekstu stajala su druga. Tamo je on, kako se pokazalo da se s velikim pouzdanjem može tvrditi, bio Jarovit ili, opušteni­ je, Jarilo. 22 A kako se ona izvorno zvala, to treba tek utvrditi. Ime pod kojim se tu pojavljuje, Mara, ne pobuđuje nikakvu osobitu pozornost. Vrlo je uobičajeno kao ime djevojke sa sela i sasvim se nenapadno uklapa u folklorna ozračje turopoljske ophodne pjesme. Djevojka Mara po gradu šeće i deverke budi. Ono bitno je dakle posve isto kao i u [3] . A o djeverima se i opet kaže da ih je devet i da su kao braća; devet deverka, kaki bra jenek. To je jasnije i razumljivije nego ono: Devet deverkov koje bra jenkov u [3] . Ali ni tako nije doista jasno Što to ima značiti. Sasvim je tu novo to što Mara šećući se i budeći djevere ima zlatnu jabuku. Kako se tu nalazimo na prasla­ venskoj razini usmene predaje obrednog teksta, može se odmah rećiKomu jabuka, zolto je jabloko. A i funkcija te zlatne jabuke jasno je opisana: jemutomu djevojka že jabloko, tomu devojbka. Nije dakle onako kako se pokazivalo u [3] . Nije Juraj jedini snu bok Marin. Ali se ona odlučuje za njega, 22 Usp. gore, str. 97-99.
  • 136. Zeleni lugon je njezin izabranik, i ona to pokazuje tako što mu daje zlatnujabuku koju drži u ruci. Time se kazuje bitno mitsko zbivanje, pase i to s velikim pouzdanjem može pribrojiti praslavenskomu slojuusmene predaje obrednoga teksta jer je sav jezični izraz tu izvadiviz prasalavenskoga pouzdano utvrđenim glasovnim i gramatičkimpromjenama. Tekst mitskoga kazivanja ovim je svime bitno nado­punjen prema onom što se bilo pokazalo u [3] . 23 Još potpunije kazivanje mitskoga zbivanja dobiva se kad se uklju­či u razmatranje i jedna daljnja turopoljska varijanta te ophodnepjesme. Zapisana je u Velikoj Gorici, a glasi ovako:[22] Ovo se klanja zelenijuraj - kira/es! Zelenijuraj, zeleno drevce - kirales! Zeleno drevce (v) zeleno hali - kira/es! j Zelenoj hali, jukuni kapi - kira/es! jukuni kapi, u bačkom pasu - kira/es! junački pas U bačkom pasu, u plavi hlači - kirales! Uplavi hlači, u žutih čizmah -kira/es! Žute čizme Kukuvačica zakukuvala - kira/es! Ujutro rano v zelenom lugu - kira/es! V zelenom lugu, na suhom drugu - kirales! Na suhom drugu, na rakitovom - kira/es! Na rakitovom i na borovom - kira/es! T mi ni bila kukuvačica - kira/es! o Već mije bila mlada nev jesta - kira/es! Mlada nev jesta po gradu šeće - kirales! Po gradu šeće, deverke budi - kirales! Dever ne verek kako bra jenek - kira/es! Stante se gore mlade snašice - kira/es! Pak nad jelite nas djevo jčice - kira/es! Nas djevo jčice, zelena jurja - kira/es! Sve su d jke zamuž otišle - kira/es! jevo Samo ostala Mara djevo - kirales! jka Mara imala zlatujabuku - kirales! Puno gospode zajabuku drže - kira/es! Puno gospode Komujabuka, temu djevo - kirales! jka23 O zlatnoj jabuci usp. podrobnije dolje str. 209-231 .
  • 137. Zeleni lug ._, Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine }m·ijabuka, juri djevo - kirales! jka jura r,Jte }rmz tače u ra(v}no polje - kirales! jujabuku u polje e r,z(v)no polje, u crne gore - kirales! D,zjte nam da ka ste kanili - kirales! jte j Ji zbogom, zbogom, vi dobri ljudi - kirales! j lvfi vam hvalimo, a Bog vam plati - kirales! j H 14 Kazivanje kreće jednako kao u prethodno navedenoj varijanti [2 1 ] . Tek je opis Jurjeve opreme potpuniji: zelena halja, kuna kapa, britka sablja, j unački pas (od toga će biti ono pokvareno: u bačkom pasu) , u plavim hlačama, u žutim čizmama. Etnolozi su prepoznali juraj kao da je Juraj tu odjeven i opremljen kao turopoljski plemić. To je turopoljski očito tako i vrlo se sigurno može reći da taj opis takav kakav je tu plemić došao do nas nije praslavenski,24 I tu kukavica kuka u rano jutro v zelenom lugu, na suhom drugu. Ali se kazuje i to od kakva je drva ta suha motka: na rakitovom i na borovom. Suha motka je dakle od rakitova i od borova drva. To dvoje, rakita i bor, vrlo je različito. Rakita raste na vodi, na zemljištu niskom i vlažnom. Njezin naziv je praslavenski: orkyta i ne označuje samo vrstu vrbe nego i zemljište na kojem dobro uspijeva. Po tome Mokro i suho je praslavensko orkyta svojim značenjem vrlo blisko praslavensko­ mu moho, što također nije samo mahovina, nego i zemljište na kojem je sve njome obraslo. 25 I jedno i drugo je nisko i mokro. A praslavensko boro ne znači drvo, nego suhu uzvisinu i vegetaciju kakva na njoj raste.2 6 A orkyta ili moho s jedne i boro s druge strane obilježuju, upravo jesu, sfere moći dvaju velikih bogova, Vdesa i Peruna, trajno sučeljenih jednoga drugomuY Kao što zeleno }b l{Jgo i suho }b dr{Jgo već sami po sebi predstavljaju te dvije sfere jednu uz drugu, tako ih predstavljaju orkyta i boro od kojih je suha motka na kojoj je zakukala kukavica. Suprotnosti su tu spojene kao u Jurjevu 24 Dakako, s takvim zaključkom čak ni tu ne valja nagliti. Ako konkretan opis odijela i sigurno nije praslavenski, njegovo mjesto i značenje u obrednom tekstu to ipak jest. Usp. o tome dolje str. 1 51-152. 25 Usp. Katičić, 2008a, str. 149-155 i osobito 153. 26 Usp. Katičić, 2005b, 64 i 2008a, str. 59-60. 27 Usp. Katičić, 2008a, str. 59-60.
  • 138. Zeleni lughodu pri kojem mu se ispod jedne noge ižima voda i blato, a ispoddruge vrcaju oganj i iskre. 28 Te dvije božanske sfere ostaju i tu ra- Dvijezličite, pa i suprotne jedna drugoj , ali u ovome mitskom zbivanju božanske sferenisu sukobljene, nego sudjeluju u njem spojene. Tu dvije suprotnebožanske moći djeluju usporedno, različite, ali j edna uz drugu. Tobaca posebno svjetlo na božansku narav Jarila, mladog i neoženje-nog, koji hodi trudnim hodom dolazeći iz daleka. Ona koja po gradu šeće tu je kao i u [3] mlada nev jesta, tek miznamo da j oj je ime Mara. I tu ona budi djevere: deverke budi. Njihje i opet devet. To se u pjesmi izriče dosta nerazumljivo: dever ne Det•et dyler.;verek kako brajenek. Tu je očito usmena predaja jako pokvarena, ali kao bra/ese prema drugim varijantama može s velikim pouzdanjem ispraviti.Izvorno je to glasilo: devet deverek kako bra jenek. I opet su dakledjeveri »kao braća«. Ali da ustanu, na to se tu pozivaju snahe, nedjeveri. I tu se onda pokazuje da ophodnice, koje se poistovjećujusa zelenim Jurj em, zapravo prose darove: Stante se gore mlade snašice,pak nadjelite nas djevojčice, nas djevo jčice, zelena Jurja! Tek poslije toga pragmatičnog intermezza vraća se pjesma ka­zivanju mitskoga zbivanja i mladoj nevjesti koja se šeće po ograđe­nom vrtu. Tu se onda saznaje da su se djevojke poudavale, a ostalasamo Mara: Sve su djevojke zamuž otišle, samo ostala Mara djevojka.Tako je sada izričito rečeno da se ona mlada nev jesta koja po gradu Mnogošeće zove Mara. Kako već znamo iz [2 1 ] Mara imala zlatu jabuku. gospode zaNo tu se sad izričito kazuje ono što je u [2 1] ostalo da se samo jabuku držepodrazumijeva: Mnogo gospode za jabuku drže. Mnogo je Marinihsnuboka, ali je i tu: Komu jabuka, temu djevojka. juri jabuka, juridjevojka. Juraj je odabranik, on je mladoženja. Taj obredni tekst mitskog kazivanja primjenjuje se i na odno­se među smrtnim ljudima. U tom se smislu duboko ukorijenio unarodnom govoru. U Bosni, u selu Kuprešani kod Jajca, govore imuslimani Bošnjaci i katolici Hrvati kad mladi ašikuju i djevojkakakvim znakom pokaže koji joj je odabranik: Komu jabuka, tomu28 Usp. gore, str. 46-47.
  • 139. Zeleni lug ._, Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starineMirsk,l n ero_cr diz·ojka. ::.9 I tu se mitska svetost ostvaruje u potpuno običnoj ljudskoj u ijudskoj svakodnevici. To je kao poseban odnos boga gromovnika Peruna i svakodnevici mlina10 ili boga darovatelja blaga Velesa i gumnaY A onda se dodaje što Juraj radi sa zlatnom jabukom koju je do­ bio od Mare: jura ju tače u ra(v)no polje, u ra(v)no polje, u crne gore. A što upravo znači kada se zlatna jabuka tače u polje, to se jasno razabire iz hrvatske pjesme zapisane u koprivničkoj Podravini: [2 3] Potoči nam, gazda, jabuku vu to naše poije široko da bi nam poije rodilo, zlatom pšenicom plodilo Ž44, br. 63jabuka se tače Pšenica je zlatna, zlatna je i jabuka, tek je to tu ostavljeno da se podrazumijeva. Gazda, kojega u toj pjesmi treba shvatiti doslov­ no, identificiran je obredno s J arilom koji tače zlatu jabuku u ravno polje. Taj čin podupire rodnost. Ona se izražava s rokom roditi - plo­ diti. Veza među tim riječima u izražaju sakralnoga teksta prasta­ ra j e.32 Uz rod7J stoji plod7J. Iz drugoga prijevojnog stupnja istogaRoditi ploditi indoeuropskog korijena: pled- izvedena je sufiksom -men imenica srednjega roda pledmen, što u praslavenskom daje plem�. U slaven­ skim jezicima teško je razmrsiti značenjski odnos između roda i plemena. Ali u ruskom narodnom jeziku kada se pita za podrije­ tlo vežu se te riječi na način karakterističan za pjesnički izraz ruske usmene književnosti jedna uz drugu kao stajaći kontaktni sinonimi: poA-nAeMJI. A ti se korijeni javljaju kao frazeološki povezane riječi u emfatičkim ruskim izrazima: HM poAy HM nAeMeHM i 6e3 poAy 6e3 nAeMeHM ili pak HM poAy HM nAOAY o čovjeku koji nema nikakve 29 Za taj podatak zahvaljujem svojim studenticama Dragici Saraf iz Kuprešana, koja je to čula od svoje bake, i Mirjani Saraf iz Podmilačja nadomak Jajcu, koja je obiteljski vezana s Kuprešanima i to čula o govoru tamošnjih muslimana. I tu se pokazuje koliko nam je jezična izražajnost prožeta obrednim mitskim kazivanjem naših još nepokrštenih i neislamiziranih pradjedova. 30 Usp. Katičić, 2008a, 289-290. 31 Usp. Holzer, 2007. 32 Usp. gore, 89-90.
  • 140. Zeleni lugrodbine. 33 Obje riječi pripadaju svojim korijenima indoeuropskomsloju praslavenskoga rječnika. 34 Zlatna se jabuka toči ili tače u polje. Time se potiče njegova rod­nost. Ti su glagoli izvedeni od teći, što je praslavenski teti < tekti,glagol koji znači žustro gibanje: trčati, bježati kad se govori oživim bićima, a protjecati, istjecati kad se govori o tekućini. Odtoga j e pravilno izveden kauzativ (prijevojnim o-stupnjem i sufik­som -i-) točiti činiti da teče, dakle tjerati, goniti kada se govorio živom biću, lijevati kada se govori o tekućini, a kada se govorio okruglim predmetima kotrljati. Posve je odatle jasno da potočiti Teći - tohri­jabuku u polje znači zakotrljati jabuku po polj u, odnosno, točnije, takatibaciti jabuku u polje tako da se zakotrlja po njem. Od toga jekauzativa također pravilno izveden durativ (prijevojnom duljinomo-stupnja: indoeuropski tok-> praslavesnki tak-, i sufiksom -d> -a)takati (usp. hrvatski točiti, natočiti, natakati) . Taj glagol (čakavskii kajkavski tdkliti, tdčem) znači isto što i kauzativ točiti, tek je toznačenje njime izrečeno durativno. Takav je tomu glagolu načinradnje. Temeljni glagol te kauzativ i durativ od njega pripadajuindoeuropskom sloju praslavenskoga rječnika i njegovoj morfolo-giji. 35 Po tome su to svjedoci duboke starine. Jarilo dakle, pošto muje Mara dala zlatnu jabuku i time ga kao mlada nevjesta izabrala zasebe te joj je postao mladoženja, baca tu jabuku u polje tako da sezakotrlja preko svega polja sve do tamnih šuma iza njegova ruba.U hrvatskom, naime, gora znači gorska šuma, pa onda i naprosto šuma . To kotrljanje zlatne jabuke potiče rodnost koju je Jarilo do-nio svojim hodom po polj u. 36 Stoga se ono može smatrati i obred-nom radnjom, a u podravskoj se pjesmi poziva gazda da ju izvrši.Na kraju se opet jasno izriče da ophodnice svime time zapravo samoprose darove pozivajući se na drevan običaj : Dajte nam dajte kaj ste kanili! Aj zbogom, zbogom, vi dobri ljudi, mi vam hvalimo, a Bog j33 Usp. Katičić, 1989, 65-66.34 Usp. Vasmer 2, 1995, 368-369, 373, ss.vv. nAeMJI, nAOA.35 Usp. Vasmer 3, 1958, 70, 82, 1 29-130, ss.vv. TaKaTb, teky, Toql!Tb,36 Usp. gore, 9-19.
  • 141. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Dm·izm�je uam plati. To je nedvojbeno najaktualniji pragmatički smisao toga običaja. No pitanje je nije li darivanje ophodnika bilo dijelom već i prvobitnog poganskog obreda o svetkovini kad se dočekivao J arilo, kad je trudnim hodom dolazio s daleka puta. Varijanti ophodničke pjesme što je tu upravo razmotrena vrlo je bliska druga, zabilježena također u Turopolju. Ona ne upotpunjuje sliku o tom pramenu usmene tekstovne predaje jer ne sadrži ništa novo, ali ipak potvrđuje čvrstu ustaljenost onoga što je već poznato. Glasi ovako: [24] Ovo se klanja zeleniJuro, zeleno drevce - kiroles! I u žute čižme, i u kune kape, u plave hale- kiroles! I u bričke sable, pisanom pasu - kiroles! Kukovačica zakukovala u ranojutro - kiroles! Vzelenom lugu, na suhom drugu - kiro/es! Na rakitovom i na borovom - kiroles! jura tače Jura mi ima zlatnujabuku - kiro/es! jabuku u On miju tače u ra(v)no polje - kiroles! djevojaštvo Ura(v)no polje i crnegore - kiroles! Ucrnegore, u divo jaštvo - kiroles! Komujabuka, tomu divo - kiro/es! jka Jurejabuku, jure divo jku - kiroles! Dever deverek snašice budi - kiroles! Stante segore, mlade snašice - kiroles! Pak nadelite nas devo jčice - kiroles! Nas devo jčice i zelenaJurja - kiroles! ZelenaJurja z daleka puta - kiroles! Z daleka puta, našega truda - kiro/es! Trudnoga hoda - kiroles! Nodilo 688 Početak je sasvim sukladan dvjema prethodnim varijantama [2 1 ] [22] . O ph odnici se i tu došavši do dvora identificiraju s Jurj em kojega predstavlja prolistala vrbova grana u ruci j edne djevojke. IHalja plava, njegova oprema jednaka je kao ona opisana u [22] . Tu su i žute pas pisan čižme, i kuna kapa, i brička sabla, tek hal(j)a je tu plava i pas j e tu pisan. Tamo su hlače bile plave, a halja zelena. U usmenoj se predaji to ovdje, čini se, slilo u jedno. I tu se kazuje kako je rano ujutro
  • 142. Zeleni lugzakukala kukavica, baš jednako onako kao u prethodnoj varijan­ti: Kukovačica zakukovala u rano jutro, v zelenom lugu, na suhomdrugu, na rakitovom i na borovom. Tu Juraj sada već ima zlatnujabuku. Dobio ju je, a da se to izričito ne kazuje, to se u usmenojpredaji izgubilo, i opet ju baca da se kotrlja kroz polje sve do tamnešume iza njegova ruba, sve kao i u prethodnoj varijanti: jura mi ima Tajanstvenozlatnu jabuku. On mi ju tače u rano poije, u rano poije i crne gore, u djevojaštz·ocrne gore, u divojaštvo. Tek to djevojaštvo ostaje tajanstveno. Ono,nema dvojbe, ima neke veze sa svadbom za koju je Mara zlatnomjabukom odabrala Jurja. Da djevojaštvo, upravo njegov gubitak, tujoš od praslavenske vremenske razine igra neku ulogu u obrednimtekstovima, to pokazuje ova ruska svadbena pjesma:[25] TloiiiAa AHBhR KpacoTa BO 3eAeHbre Ayra, BO ApeMyqHe Aeca. TlpH6HAaCh AHBhR KpacoTa KO cyxoMy AepeBy ­ Djevojačka He 6biBaTh eMy 3eAeHy, krasota a Te6e, AHHa l1BaHOBHa - B KpaCHhiX AeByiiiKaX He 6biBaTh. 3APA 269 - >>Pošla je djevojačka krasota u zelene livade, u usnule šume. Pribila se suhomu drvetu - nije njemu više biti zelenu, a tebi, Ana Ivanovna, nije više biti među krasnim djevojkama.<< Kad se uzmu skupa [24] i [25], nije tu baš sve razumljivo, ali seipak nedvojbeno radi o dva izdanka iste usmene tekstovne predaje.Povezuje ih divojaštvo i AHBh51 KpacoTa, povezuje ih zeleno l{Jgc>, a tuje uz suhi drug i cyxo Aepeso. Kako god je u svakoj od te dvije po­tvrde kazivanje sadržajno drugo, praslavenska matica je ipak ista. Utom smislu oboje je isti tekst različito oblikovan u usmenoj predaji. Tek iza toga se u [24] pjeva: Komu jabuka, tomu divojka. jure ja- juri jabuka,buku, jure divojku. To kazuje otkuda jura ima zlatnu jabuku, pa bi juri djevojkau pjesmi imalo stajati prije tih riječi. Jamačno je prvotno i stajalo, aslijed kazivanja je u usmenoj predaji u potonje doba ispremetan. Uovoj je varijanti posve izostalo ono po gordu hoditi. Tu se pokazuje
  • 143. Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine kako je usmena predaja nepredvidiva i kako se cijela može predočiti samo ako se obuhvati čitav njezin pramen uzimajući u obzir sve dostupne varijante. No ako i nema hoditi, tu je buditi, pa se vidi da je tekst naprosto okrnjen i da je u njem izvorno ipak bilo hoditi Djever - buditi. No tu ne budi nevjesta djevere, nego djever snahe: Deverbudi snahe deverek snašice budi: Stante se gore, mlade snašice! U svjetlu teksta kakav je u drugim varijantama ovo treba popraviti u devet deverek. Devet je djevera, dakle, kao i u drugim varijantama, ali ne budi ne­ vjesta njih nego oni bude snahe i pozivaju ih da ustanu. Da ustanu i da daruju ophodnice: Stante se gore, mlade snašice, pak nadelite nas devojčice, nas devojčice i zelena Jurja. Tu ophodna pjesma postaje sasvim izričito prošnja darova. Poziv snahama da ustanu, koji se susreće i u [2 1 ] i [22], jedino tu je nekako uklopljen u kontekst pje­ sme, iako je taj krnj jer nema izrečenoga hoditi - buditi. A na kraju se onda govori o dalekom putu i trudnome hodu, o jurjevskome trudu.37 I na kraju valja razmotriti još jednu turopoljsku varijantu te op­ hodničke pjesme, najdulju od svih: [26] I ovo se k/a zelenijura - tira les! jna I zelenijura, zeleno drevce - tira les! I zeleno drevce v zelene hale - tira les! I v zelene hale i v kune kape - tira les! I v kune kape i v bričke sable - tira les! I v bričke sable i vjunačkom pasu - tira les! I v plave lača i v žute čižma - tira les! I kukuvača zakukuvala - tira les! I v ranojutro ipred zorju - tira les! I v zelenom lugu na suvom drugu - tira les! I v suvom drugu i na rakite - tira les! I na rakite i na orovom strugu - tira les! I zakukuvala vu ranojutro - tira les! T nam ni bila kukuvačica - tira les! o Nek to nam bila mlada nevesta - tira les! Mlada nevesta po gradu šeče - tira les! 37 Usp. gore, 60-6 1 .
  • 144. Zeleni lug Po gradu šeče govorit neče - tira les! Govorit neče, deverke budi - tira les! Devet deverkov kakti bra jenkov - tira les! Stante se gore devet deverkov - tira les! juraje došel, zeleniJura - tira les! Eto vam mene v zelenom lugu - tira les! I se su divo zamuž otišle - tira les! jke I sama ostala Mara divo - tira les! jka I Mara ima zlatnujabuku - tira les! I za nju sejagmi čuda gospode - tira les! ) I devet banička i deset kralička - tira les! Dez·et b.moz .< I komujabuka, tomu divo - tira les! jka I Mara potoči, ]ura poskoči - tira les! I on miju tače vu ra (v)no pole - tira les! I v ra(v)no pole i v črne gore - tira les! I]urijabuka, juri divo - tira les! jka Devet deverek snešice budi - tira les! I stante se gore mlade snešice - tira les! I mlade snešice i divo jčice - tira les! I ta nadelite zelena jurja - tira les! I zelena jurja z daleka puta - tira les! I z daleka puta trudnoga oda - tira les! I trudnoga oda, našega truda - tira les! I dajte nam, de jte38 ka ste kanili - tira les! j I ka ste kanili i nakanili - tira les! j A z Bogom, z Bogom, vi dobri ljudi - tira les! Mi vamfolemu, Bog vam naplati - tira les! Miklaušić 103 Ova je varijanta ne samo opsežna, nego je i obuhvatna. Posebnupozornost pobuđuje pripjev. On tu glasi tira les, što će reći »pupaljeska« ili još starije »pupa šuma«. O tome je skupljač zapisao dase tira les pjeva u »najstarijoj verziji«, poslije se pjevalo kirjele a js, Tijera lijesonda, pa još i sada, kira/es. 39 Pripjev tira les čini se da je doista star iprvotan. Intenzivno dočarava ozračje vegetacije koja se nezaustavlji-vo pokrenula. Taj pripjev je poslije, da se ublaži dojam poganstva,zamijenjen crkvenim liturgijskin zazivom Kyrie eleison. U pripjevu38 Tako je zapisano!39 Usp. Miklaušić, 1994, 103, bilj. pod zvjezdicom (*).
  • 145. Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine kirjele to je jako prepoznatljivo. Na kraju je prevladao kompromi­ js sni lik kira/es. Svećana Pjesma počinje uobičajeno. Jurjeva oprema ista je kao i u pret­ odjeća hodnoj [24] : Tu je kuna kapa, britka sablja, žute čizme. No plave su turopoljskog tu opet hlače, a halja zelena, pas nije junački nego je pisan. Sve se plemića to prepoznaje kao svečana odjeća turopoljskog plemića. To je doista samo varijanta one iste pjesme. A nastavak je onda isti kao u [3] . U rano jutro zakukala je kuka­ vica u zelenom lugu na suhoj motki, na rakite, kako se tu pjeva, i na orovom strugu. U svjetlu usporednih varijanata to valja popraviti u i Borov strug na borovom strugu. Tu su dakle i opet pri opisu suhe motke i rakita i bor, ali su u toj varijanti vrlo razgovijetno razdvojeni. Kukavica je tu zakukala na rakiti, što će reći na rakitovu grmu, i na borovom stru­ gu, a to je, kako god se razmatralo značenje, oruđe od borova drva, ili stolarsko, za fino struganje drvene građe (blanja), ili ratarska, za ravnanje polja (vlača) . Zapravo se tu pjeva da je kukavica zakukala u zelenom lugu na suhoj motki i na rakiti i na borovom strugu. To tro­ je se spominje jedno pored drugoga. Teško je to spojiti u cjelinu koja se može predočiti tako da tvori cjelovitu sliku. I teško j e pretpostaviti Borov da bi to bilo u toj usmenoj predaji prvotno i starije od kompaktnogai rakitov drug i razumljivoga na suhom drugu, na rakitovom i na borovom, kako god i tu ostaje nejasno kako je to suha motka od dva vrlo različita drva. I opet se izričito kazuje da to zapravo nije zakukala kukavica, nego je zakukala mlada nevjesta. Najavljuje svadbu. Ta mlada ne­ vjesta šeće se po vrtu i budi djevere. O njima se pjeva, i opet nera­Devet djevera zumljivo, devet deverkov kakti bra jenkov. Objavljuje im da j e Juraj kao braće došao i da ona ide k njemu u zeleni lug. Odatle slijedi da upravo s one suhe motke ide u zeleni lug, sa suhog na vlažno. To pak, koliko god je neobično, znači da je na suhoj motki i vrt po kojem se mlada nevjesta šeće i dvor u kojem su komore gdje spavaju devet djevera - da je sve to na toj suhoj motki, na suhom vrhu drveta. Nastavlja se onda kao u [22] : sve su se djevojke poudavale (za­ muž otišle) , samo je ostala Mara. Ona ima zlatnu jabuku. I tu se za
  • 146. Zeleni lugtu jabuku drži puno gospode. No to je ovdje rečeno malo drukčijei nešto bogatije razrađeno: I Mara ima zlatnu jabuku, i za nju sejagmi čuda gospode, i devet ban ička i deset kralička. Ta gospoda su j Čudaj gospodedakle i banovi i kraljevi. S tim dodatkom, dakako, ne stojimo napraslavenskom tlu, tu progovara povijesno sjećanje na srednjovje-kovnu državnost i želja da se koliko je samo moguće podigne razinagospodstva. Uz te potvrde iz ophodničkih pjesama ide još jedna, zabilježenatakođer u Turopolj u i neodvojiva od njih, premda se ne uklapasasvim u njihov tekstovni uzorak. U njoj se spominje obredno pa­ ljenj e jurjevskoga krijesa, a ništa se ne kazuje o mladoj nevjesti kojase šeće po vrtu:[27] Kukuvačica zakukuvala - kiroles! Uzelenom lugu, na suhom drugu - kiroles! Juraj na!die Zelen jur kres nalaže - kiro les! ja krijes Njegva e lepa kuna kapa - kiroles! Zelen njegovje kepenek - kiroles! H 31 Tu je također kukavica u zelenom lugu na suhom drugu, a odJurjeve opreme tu je kapa od kunovine i zelena kabanica. Sam Juraj Zelenaslaže i pali krijes koji će slavno osvijetliti njegov dolazak. kabanica Iz sve tekstovne predaje kako se ovdje pokazala proizlazi da jekukavica što je u rano jutro zakukala, zapravo mlada nevjesta. Onakuka na vrhu suhe motke i šeće se po vrtu, budi djevere koji sespominju u istom dahu kao braća. Ona ima zlatnu jabuku i za njuse jagme gospoda prosci jer tko dobije jabuku dobiva i djevojku. Suha motkaOdatle pak slijedi da su i nevjesta, i vrt, i djeveri, i prosci - da j e sveto na suhoj motki. To je suprotno svakomu razumnom očekivanju.Ali se pjeva tako! A jedna ophodnička pjesma, zapisana još 1 878.potvrđuje to sasvim nedvojbeno:[28] Stara majko, hvaljen budi Bog! Nastaloje novo leto pomozi nam Bog! Sve su kite oklenile, samojedna ne. Grana koj,l Ona ni e oklenila kaj zelena ni. j ni e ze/enti j Na to kiti sva gospoda i gospon Bog. j H 17
  • 147. Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine �a početku ljeta, onoga Jurjeva ljeta obilježenog vegetacijom i rodnosti, dakle u vrijeme kada on dolazi iz daleka, sve su grane pro­ pupale, samo jedna nije, sve su se zazelenile, ali ta jedna nije, to je Suha grana suha grana, suha motka. Na njoj su gospoda prosci, na njoj je dakle i vrt po kojem se šeće nevjesta što budi djevere i ima zlatnu jabuku, na njoj je napokon bog, koji ne može biti nego domaćin, nevjestin otac. Bog koji se zaziva u prvom i u drugom stihu nedvojbeno je kršćanski Bog, kako su to razumjeli i ophodnici koji su tu pjesmu Bog pjevali i svi koji su ih slušali. Ali onaj na suhoj grani, onaj s gospo­ s gospodom na dom, taj to sigurno nije, taj ne može biti kršćanski Bog. O njem se grani ne može tako pjevati. To je neki drugi. Sve je to na suhoj grani, na suhom vrhu, a zna se kojemu je Suhi vrh bogu sjedište na suhom vrhu svjetskoga stabla. Tamo je gromovnik Perun, sjedi u liku ptice grabilice, orla ili sokola.40 Tamo na vrhu, što je isto kao i na gori, njegov je dvor sa svijetlim vratima.4 1 Pred njih dolazi mladi J arilo svojoj nevjesti. Ime joj je Mara, kako pjevaju Podravska ophodnici. A mitski motiv o suhoj grani u krošnji drveta pod kojim svadba se slavi svadba posvjedočen je i u hrvatskim svadbenim običajima. Tako je u podravskim selima u okolici Ludbrega sve do pred Drugi svjetski rat obdržavan običaj po kojem se, kad svatovi s mladože­ njom dođu do mladina dvora i odviju se predviđena obredna pita­ nja i odgovori, djever popne na drvo, gdje u krošnji na suhoj grani Suhorek (suhorek) visi zelen vijenac s bijelom krpom. Djever krpu i vijenac donese mladoj, ali mora biti vrlo gibak i vješt jer se suha grana pri tome nikako ne smije odlomiti. Ako se to dogodi, vjeruje se, nastu­ pit će velika nesreća. S vijencem onda djever dovodi mladu do vrata dvora i tamo ju predaje mladoženjinim svatovima.42Ljudska svadba Taj običaj jasno pokazuje da se ljudska svadba odvija kao obred­ obnavlja no obnavljanje one božanske o kojoj pjevaju turopoljske ophod­ božansku ničke pjesme. Događa se pod suhom granom, a vijenac koji dolazi s 40 Usp. Katičić, 2005b, i 2008a, 39-84. 41 Usp. Katičić, 2008a, 85-105. 42 Usp. Galenić, 1 993.
  • 148. Zeleni lugnje, zelen u zbilji, obredno se može shvatiti kao zlatan.43 Ako j e onzlatan onda mu je značenje u mitskom kontekstu isto kao i zlatnojjabuci. Dobiva ga mladoženja skupa s nevjestom: Komu (zlatna)jabuka, tomu djevojka [2 1 , 22, 24, 26] . Prije nego se popne na drvo i skine bijelu krpu sa zelenim vijen­cem, djever ispija tri čaše vina. Pri tome govori propisane obredneriječi u stihu. Uz prvu čašu kazuje: Najprije se setimo svevišnjegaBoga l koji visoko sedi i vse nas doli gledi. Treću čašu djever ne ispija Bog z·i,·okocijelu, nego ono što je ostavio u njoj izlijeva pod korijenje drva ili �Jedipod noge svircima. On se tada penje na drvo da skine bijelu krpu do{;e gledisa zelenim vijencem, a oni sviraju neprekidno sve dok se opet nespusti.44 Kako god pri napitnici uz prvu čašu svi već stoljećima mi­sle na kršćanskoga Boga, prvotno je to bio onaj o kojem se pjevalovysoko seditb, daleko gl�ditb. A to je, kako se već moglo pokazati,bog gromovnik Perun.45 A žrtva ljevanica koja se lijeva na zemlju iu korijenje drvu prinosi se drugomu bogu, priljubljenomu zemlji i Perunpodzemlju, vrelu, vodi i vlažnoj travi, kakva se u Podravini podra­zumijeva da raste ispod drveta, bogu kojemu je stan u duplji kodkorijenja stabla. To je, naravno, bog Veles - zmaj i zvijer.46 Oba su Velesvelika slavenska boga prisutna u tom obrednom činu, isto onakokao što su sfere njihove moći prisutne kad se suhi drug na kojemje rano ujutro zakukala kukavica u ophodničkoj pjesmi opisuje ikao rakitov i kao borov (vidi gore str. 1 3 1 - 1 39). Nema dakle nitinajmanje dvojbe da se u tom svadbenom običaju čuva trag svetogaobreda u kojem se izvodi isti onaj mit koji kazuje tekstovna predajakoje je ulomak došao do nas u turopoljskoj jurjevskoj ophodničkojpjesmi [28] .47 Trag se iste tekstovne predaje, koja kazuje isti taj mitski mo­tiv, susreće i u slovačkoj usmenoj lirici, također u ophodničkim43 O mitskoj istovjetnosti bijele boje sa zelenom i zlatnom kao svojim obilježenim ina- čicama usp. gore, str. 93.44 Usp. Galenić 1993.45 Usp. Katičić 2005b, 67-68 i 2008a, 64.46 Usp. Katičić 2005b, 70-72 i 2008a, 67-70, 140-141 , 225-230.47 Usp. Belaj 1993; isti 1995.
  • 149. Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine pjesmama. Dva ulomka mogu se složiti kao duet Jurja i Mare, iako im se imena pri tome uopće ne spominju. Tako ona pjeva: [2 9] - Z1 horami, za lesamiZelena luka lučka zelena, po nej chodi moj najmilši, ćierne oći md. Me br. 43 - >>Za gorama, za šumama zelena je livadica, po njoj hodi moj najmiliji, crne oči ima.<< A on kao da odgovara: [30] - Hora, hora, biely les, nevidel som mo ej mile) j ešte dnes. Ktoju videl, povedzte, mo srdce zamutene je potešte. Grad - Videl somju v zahrade, trhala tam bielu ružu na hrade. Me br. 49 - >>Gora, gora, bijela šuma, nisam vidio svoju milu još danas. Tko ju je vidio, kažite, moje ražalošćeno srce potješite. - Vidio sam ju u vrtu, trgala je tamo bijelu ružu na gradu.<< Ta dva ulomka što se sadržajno sklapaju u cjelinu nastavljaju istu usmenu tekstovnu predaj u kao i turopoljske jurjevske ophodničke pjesme. I tu mladić hodi po zelenom, tek ne po lugu nego po luci. Luka i lug Praslavensko ipka i lpgo u pjesničkom jeziku mitskoga kazivanja usko su povezane. 48 Imamo dakle neizravnu potvrdu praslavensko­ ga obrednog pjeva: Moldo ]arylo po zelenejeji lpce hoditb. A mlada u ograđenom vrtu bere bijelu ružu. To je pak »na gradu«. Slovaci to pjevajući, dakako, razumiju kao tvrđava i gospodski stan na njoj . Neizravno je tu potvrđeno praslavensko: Molda nevesta gorde, ili, zapravo, potpunije: Molda nevesta po gordu hoditb. Ta tekstovna 48 Pobliže o tome vidi dolje str. 155-169.
  • 150. Zeleni lugpredaja usmenoga mitskoga kazivanja nije dakle samo južnosla­venska, kako nam se isprva pokazivala, nego je i zapadnoslavenska. Isti mit i na njem zasnovan obred ostavio je traga i u ruskim Ruske dječjedječjim igrama. U dječjim igrama znaju živjeti stari obredi i kada su igreih odrasli već davno napustili i zaboravili, čak i kao narodne običaje.Tako je u Tverskoj guberniji zabilježena dječja igra koja se odvijaovako (Ill 1 056) : Djeca vode kolo. Jedan dječak hodi (xoAIIT) izvan kola. Pjevaju:[31] Tlo 3a ropoAy QapeB ChiH. Carez· sin l_,oa: T..J:TO Hil QapCKlll1 eCTb CbiH BOHTeAb? - >>Iza grada je carev sin. Je li to carski sin vojnik?« Dječak tada izabire sebi iz kola djevojčicu. A u kolu pjevaju dalje: Bhr6rrpaA ce6e HeBeCTy, pacrrpeKpacHyro KopoAeBy. l.fTO He Ta-AH MOJI HeBeCTa Nevjesta usred cpeArr ropoAa CTOJIAa, grada 30AOTbiM BeHQOM 6AI1CTaAa, 6prrArraHTaMrr ocBeiLaAa? Bbr ceKrrTecJI BopoTa, IIOKAOHJIHTeCJI HI13eHbKO, Bb! IlO)I(aAyliTe, KHJI)I(Ha, rrpaByro pyqKy. - »Izabirao je sebi nevjestu, nadasve prekrasnu kraljevnu. Nije li ta moja nevjesta sred grada stajala, zlatnim vijencem blistala, briljantima rasvjetljavala? Vi se lomite, vrata, klanjajte se dubo­ ko, vi izvolite, kneginjice, desnu ručicu.« Dvoje od onih što vode kolo rastavljaju ruke. Svi se klanjaju. Kolo predstavlja »grad«, ogradu, ograđen vrt. To je taj ropoA okojem pjevaju. Djeca se igraju svadbe. Mladoženja, carev sin, prilazi Vrata»gradu«. On mu otvara vrata, upravo ih razvaljuje. Odande sebi uzi-ma nevjestu. Ona pak ima zlatni vijenac. U tom predajnom tekstu Z&tni z·Uow[stoje riječi koje potječu od praslavenskih gordb, nevesta, zolto, vorta.Po tome se jasno razabire da je to ista ona usmena predaja koja ka-zuje isto mitsko zbivanje kao i turopoljske jurjaške pjesme o kojima
  • 151. Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine se pjeva o svadbi Jurja i Mare [3, 2 1 , 22, 24, 26] . Ta usmena tekstov­ na predaja nije dakle samo južnoslavenska i zapadnoslavenska, nego je i istočnoslavenska. To se, uostalom, razabiralo već iz [5] . Druga jedna igra sasvim istoga tipa zabilježena je u Pskovskoj guberniji (ill 1 057) : Djevojčica je, kneginja, u kolu, a dječak, kneževski sin, izvan kola. Pjevaju: [32] XoAHA, ryMIA KH>DKoil ChiH, KH>DKoil ChiH.Kneževski sin OH HcKaA cBoeil KH>UHHH, KH>IrHHH, hodi qTO KOTopa>! rrocpeAH ropOAa CTO>IAa, CTO>IAa, 30AOTbiM BeHI�� OM rrpoCH>IAa, rrpoCH>IAa, II030AoqeHhiM rrpocBelllaAa, rrpocBelllaAa. Kneginja Bb! ceKHTe, 6o>Ipa, BopoTa, BopoTa!posred grada Bb! KAaH>IHTech, 6o>Ipa, 6o>Ipa, qTO IIOHH)I(e TOfO KH>IfHHe, KH>IfHHe! Tbi 6epH ee 3a rrpaBpo 3a pyqKy! - >>Hodio je, šetao se kneževski sin, kneževski sin. Tražio je svoju kneginju, kneginju, koja je posred grada stajala, stajala, zlatnim vijencem svijetlila, svijetlila, pozlaćenim osvjetljivala, osvjetljivala. Vi sijecite, boljari, vrata, vrata! Vi se klanjajte, boljari, boljari, što je samo moguće od toga dublje kneginji, kneginji! Ti ju hvataj za desnu za ručicu!« Rastavljaju ruke i izvode kneginju, zatim zbor pjeva opet iz po­ četka, u kolo ulazi druga djevojčica i s njom se ponavlja isto što i s prvom. Ta se igra tako nastavlja sve dok ne dosadi. I tu se djeca igraju svadbe. Nevjesta je u »gradu«, a mladoženja mu prilazi. I tu se vrata gradu otvaraju nasilno. Otvaraju ih bo­ Gospoda ljari, gospoda, dakle prosci. U tekstu se javljaju riječi potekle od prosci praslavenskih hoditi, gordo, vorta i gospoda, koja j e tu zamijenjena mlađom ruskom istoznačnicom 6oRpe. Nema dakle dvojbe. I to j e ista ona usmena predaja koja kazuje isti mit o svadbi božanskog para kao i turopoljske j urjaške pjesme. Još jedna takva igra zabilježena je također u Pskovskoj guberniji (ill 1 060) . Ona se odvija ovako:
  • 152. Zeleni lug Carevna je u kolu, a carević hodi (xoAHT) izvan kola. Pjevaju:[33] Kpyr ropoM XOAIIT -apeB CbiH, KopoAeK. Carev sin, HeBecr Bbi6IIpaer, kraljević, hodi -apeB CbiH, KopoAeK. -Iro 3a ropoAOM -apeBIIq, qro BO ropoAe -lapeBHa? U gradu 3oAOTbiM BeHI_OM 6AIICTaAa, carn•om Bee -apeBIIqa rrpeAbl-aAa, 30AOTbiM KAJOqeM 6pR-aAa. Pa3py6ai1, -apeBIIq, Boporhi, qro BoporiiqKH rrollliipe, qro el-e roro rroHII)I(e: BoliAH, -apeBIIq, B ropoA, IIOAOHAH, -apeBIIq, rro6AH)I(e, qro el-e Toro rro6AH)I(e! flo-eAyli ee rrocAal-e, qro el-e Toro rrocAal-e! Tbi B03MII ee 3a pyqKy, rroBeAH ee 3a ropoA! Bbi6IIpai1 ce6e ApyryiO, qro 113 TbJCJiqii AI06yiO. - » Oko grada hodi carev sin, kraljić. Nevjeste izabire, carev sin, kraljić. Je li izvan grada carević, je li u gradu carevna? Zlatnim je vijencem blistala, sve carevića mamila, zlatnim ključem zvec­ kala. Rasijeci, careviću, vrata, vratnice što šire, još i od toga što niže: Uđi, careviću, u grad, priđi careviću bliže, pa i od toga još bliže! Poljubi ju slađe, pa i od toga još slađe! Ti ju uzmi za ručicu, povedi ju izvan grada! Izaberi sebi drugu, koja ti je od tisuće njih draga.<< I opet se djeca igraju svadbe, i opet kolo predstavlja grad. I opetmladoženja prilazi gradu, upravo hodi k njemu. Mlada blista zlatom,vrata se gradu razvaljuju. U tom je pramenu usmene predaje čvrsto Nasilnoukorijenjen motiv nasilnoga otvaranja vrata, kojemu se u drugim otuar,v�jenjezinim pramenovima do sada nije našlo traga. Pri tom kazivanju, vratakoje je po svojem podrijetlu pretkršćansko i mitsko, susreću se riječi
  • 153. Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine potekle od praslavenskih gordo, hoditi, nevesta, zolto, vorta. N erna dakle ni tu dvojbe da je to ona ista usmena predaja koja kazuje isti mit kao i turopoljske jurjaške pjesme o svadbi Jurja i Mare. Ista ta igra, tek nešto razrađenija zapisana je u Permskoj guberni­ ji (Ill 1 059), Tamo se to igra uz ovakvu pjesmu: Hodi car oko [34] XoAHT u;apb, XOAHT u;apb Nova grada BKpyr HoBa ropoAa, BKpyr HoBa umpoKa. l1IleT u;apb, mu;eT u;apb, - OH u;apeBHY CBOIO, KopoAeBHY CBOIO: - fAe Bb! BHAaAH, fAe Bb! BHAaAH u;apeBHY MOlO, Nevjesta KOpOAeBH Y MOlO?u Novu gradu - BoT rAe OHa, BOT rAe oHa! B HoBe ropoAe, B HoBe umpoKOM. 3oAOTbiM BeHJJ;OM rrpocaHAa o Ha, 3AaTb!Ml1 KAJOqaMHZlatni vijenac rro6p.HKHBaAa: i zlatni - 0TBOp.l!HTeC.ll ključevi umpoKH Bopon! f1porrycKai1Te u;apeBHqa KopoAeBHqa. Bo3bMH, u;apeBHq, u;apeBHY CBOIO, KOpOAeBHY CBOIO. f1oBeAH ee, IIOBeAH ee BKpyr HoBa ropoAa, BKpyr HoBa um poKa. TiocTaBb ee, rrocTaBb ee cepeAH ropoAa, cepeAH umpoKa. 3acTaBb ee, 3acTaBb ee li CKaKaTb, H IIA.l!CaTb,
  • 154. Zeleni lug 11 CKaKaTb, 11 IIAJ!CaTb: - CKoKHH LlapeBHa, CKOKHH I:�apeBHa! lJ,apeBHq BeAeA, MOAOAOH rrpHKa3aA. IloJ.:�eAyii, I:�apeBHa! Poljubi lJ,apeBHq BeAeA, carevna. MOAOAOH rrp11Ka3aA. - >>Hodi car, hodi car okolo Nova grada, okolo Nova široka. Traži car, traži car, - on traži carevnu svoju, kraljevnu svoju: - Gdje ste vidjeli, gdje ste vidjeli, carevnu moju, kraljevnu moju? - Eto gdje je ona, eto gdje je ona! U Novu gradu, u Novu ši­ rokom, zlatnim je vijencem ona zasjala, zlatnim ključevima za­ zveckala: - Otvarajte se široka vrata! Propuštajte carevića, kra­ ljevića. Uzmi careviću carevnu svoju, kraljevnu svoju. Povedi ju, povedi ju uokolo Nova grada, uokolo Nova široka. Postavi ju, postavi ju sred grada, sred široka. Nagnaj ju, nagnaj ju i skakati i plesati: - Skokni, carevna, skokni, carevna! Carević je zapovijedio, mladi je naredio. Poljubi, carevna! Carević je zapovijedio, mladi je naredio.<< Po riječima pjesme jasno se razabire kako se igra odvijala. Djecase i opet igraju svadbe. I tu je grad, no to je tu shvaćeno vrlo doslov-no, pa je od toga postao Nov grad kao vlastito ime, dakle upravo NovgorodNovgorod. To j e »Širok grad«, pa je tako dobio i drugo, usporednoime: Nov širok. U to se pretvorio ograđen vrt s ishodišta te usmenetekstovne predaje. I tu mlad muškarac izvana pristupa gradu, hodioko njega, u njem mu je pak mlada, sjajna sa svojim zlatnim vijen-cem. I tu uz zlatni vijenac ona ima i zlatne ključeve i zvecka njima.Otvaraju se gradu vrata. On ulazi i vodi ju sa sobom. Pri tom kazi-vanju javljaju se praslavenske riječi hoditi, gordb, zolto, vorta, moldh. Isto mitskoI opet dakle nema dvojbe da je to ista usmena predaja koja kazuje zbivanje kaoisto mitsko zbivanje kao i pjesme turopoljskih j urjevskih ophodnika u turopo�iskimu kojima se pjeva o svadbi božanskoga para. Ta predaja je, kako se pjemwnwpokazalo, potvrđena i u južnoslavenskoj, i u zapadnoslavenskoj , i uistočnoslavenskoj tradiciji. Njezino nas ishodište već samim timeupućuje na praslavensku vremensku razinu.
  • 155. Zeleni lug -.- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine Zanimljiva je dalekosežna preoblika u kojoj se ta usmena predajaMare Petroz·,z javlja u jednoj hrvatskoj pjesmi. To je romanca o vjernoj ženi, zapi­ sana na otocima Hvaru i Š olti. Junakinja joj je Mare Petrova, nazva­ na tako po svojem suprugu. Kao pjesma nema nikakve sličnosti ni srodnosti s ruskim dječjima koje su se ovdje upravo razmatrale. No kad joj se promotri sam tekst i pazi na riječi koje se u njem javljaju, slika se bitno mijenja. Romanca pripovijeda o tome kako je mlad kralj ponudio Mari da j u posjećuje i obećao j oj veliko bogatstvo. Ona je njegovu ponudu odbila rekavši da ima svojega Petra, a taj joj vrijedi više nego sva bogatstva koja j oj može dati kralj . Taj joj se osvetio tako što je napisao Petru pismo kako ga Mare za njegova izbivanja vara s drugima, pa i s njim samim, kraljem. Petar se snuž­ den i ogorčen smjesta vratio kući, ali se odmah uvjerio da su op­ tužbe lažne. Prevladalo je poštenje i u kući zavladalo veselje. Takva pripovijedanje doista nema nikakve veze, pa ni daleke, s obrednom pjesmom i mitskim kazivanjem. Sav su joj sadržaj samo ljudski od­ nosi. No treba tu zapaziti kako to pripovijedanje glasi: [35] Sino ka More Petrova j Grad zatvora vrata odgrada, Kraljić mlad tuda prolazi kraljić m/od, naziva Mori dobar dan: »Dobar dan, More Petrova, hoćešda tebi dolazin, Zlato srebra i zlata donosin i krunu svoga krajevstva?« Kada su stigli na dvore, lipo i More dočeka, Vrata dvoja in vrota otvora: sluge najedna pušta/a. na druga Peru čekala . ... Ljl 175, br. 187 Tu su riječi potekle od praslavenskih vorta, gordz,, moldz,, zolto. Pokazuje se da je pri oblikovanju te romance kao predložak poslužila i obredna pjesma one praslavenske tekstovne predaje kojoj se ovdje
  • 156. Zeleni lugupravo ušlo u trag. Pri tome je ona potpuno izmijenila svoju pjesnič- Predložak jeku narav, ali je u jezičnom izrazu ostao prepoznatljiv trag tekstovnoga praslavenskakontinuiteta. Zanimljivo je što se tu pred gradom i njegovim vratima obrednanalazi kraijić jednako onako kao u ruskoj igri KopoAeK [33] . To nije pjesmapraslavenska riječ, ali kako se podudarno javlja u ruskoj i u hrvatskojpredaji, moglo bi biti da je zamijenila neku praslavensku i da takonaznačuje motiv praslavenskoga mita koji je nama još nepoznat. Dodatno svjetlo na tu obrednu tekstovnu predaju i kazivanje mitašto je u njoj sadržano baca ruska igra znatno različita od onih koje su sedo sada razmatrale. Ta je igra u Pskovskoj guberniji zabilježena ovako:[36] J1rpa!Olllfe pa3AeMIIOTOI Ha ABa pa3pRAa, lf3 KOTOpb!X OAHH lf306pa)J(aeT co6010 rrpeACTaBHTeAeif AepeBHlf, T. e. AepeBeHCKHX )J(HTeAeli - 3eMAeAeAleB, a Apyroli - Seljani rrpeACTaBHTeAeif 6oJipCKOfO COCAOBlfJI If CTaHOBJITCJI Apyr , i boljari rrpoTHB Apyra H IIOJOT. Bo BpeMJI rreHHJI rrepBoro CTHxa BbiCTyrraeT, ABHfaJICb IIOA MeAAeHHblll TaKT, BrrepeA rrapeHb (6oJipHH), BO rAaBe 6oRpcKoro pRAa. OpH rreHHH BToporo CTHxa BhiCTyrraeT TaKHM-)J(e rropRAKOM AepeBeHCKHH pRA, IIOTOM ITO oqepeAH OIIJITb 6oJipCKHll If OIIJITb AepeBeHCKHll If T. A· If 3TO qepeAOBaHHe rrpOAOA)J(aeTCJI AO KOHbla rreCHlf, T. e. AO TeX rrop, IIOKa 6oRpHH He Bbi6epeT ce6e o6AJ06oBaHHOll lfM HeBeCTbl. - Aa rrycTH B KaporoA! Ali AH roAa! - Aa 3aqeM B KaporoA? - AeBHTh, AJ06oBaTb. - OoKa)J(H )J(eHHlllKa. - BoT MRe )J(eHHlllOK! - OoKa)J(H lllarrKy. Kapa - BoT MRe lllaiiKH! - OoKa)J(H Ka«!>TaH. Ha[jina - BoT M He Ka«!>TaH! - OoKa)J(H MRe KylllaqeK. - BoT M He KylllaqeK! Pas - KaJI Te6e HeBeCTa AJ06a? - BoT MH e 3Ta AJ06a! Ill l063
  • 157. Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine - »Djeca koja se igraju dijele se u dvije skupine, od kojih jedna igra predstavnike sela, tj . seoskih žitelja, zemljoradnika, a druga predstavnike boljarskoga sloja, i postavljaju se jedna naprama drugoj i pjevaju. Dok se pjeva prvi stih istupa naprijed, krećući se u sporome taktu, dječak (boljarin) , koji je na čelu boljarskoga reda. Dok se pjeva drugi stih istupa jednako tako seoski red, za­ tim naizmjence opet boljarski i opet seoski itd. i to se smjenjiva­ nje nastavlja sve do kraja pjesme tj . dotle dok boljarin ne izabere sebi dragu mu nevjestu: - Pusti me u kolo! Tako nam godine! - A zašto u kolo? - Da nađem djevojku, ljubujem. - Pokaži mi mladoženju. - Evo mi mladoženje! - Pokaži kapu. - Evo mi kape! - Pokaži mi ogrtač. - Evo mi ogrtač! - Pokaži mi pojas. - Evo mi pojas! - Koja ti je nevjesta draga? - Evo mi je draga!<< I tu se djeca igraju svadbe. Zanimljiva j e podjela na seljake i boljare. Ona s praslavenskim obrednim pjevom ne može imati ni­ kakve veze, nego predstavlja mlađu naslojinu. Mi, međutim, već znamo da kolo kad se djeca igraju svadbe predstavlja grad (gordo) . Mladoženja mora ući u nj jer j e tamo njegova nevjesta. I u ovom se tekstu javlja riječ potekla od praslavenske nevesta. Ali iz ove se igreMladoženja saznaje da se mladoženja kako bi ga pustili u grad mora iskazati. se iskazuje Njegova oprema igra pri tome bitnu ulogu. Mora osim sebe samoga opremom posebno još pokazati svoju kapu, ogrtač i pojas. Odatle se razabire da opis Jurjeve opreme u turopoljskim ophodnim pjesmama: zelena halja, kapa od kunovine, plave hlače, britka sablja, j unački pas i žute čizme [2 1 , 22, 24, 26, 27] nisu tek pjesnička mašta i ukras nego bitni Jurjeva rekviziti mitskoga kazivanja. Njima se on iskazuje da bi ga mladaoprema bitni pustili u grad po kojem se šeće mlada nev jesta. I to od najdublje su rekviziti starine. Tek mnogo poslije uobličili su to Turopoljci tako da se u mitskog tome prepoznaje svečana nošnja njihovih plemića. Slika o mitskom kazivanja kazivanju koje se ovdje rekonstruira time j e znatno obogaćena i po­ stala suvislija. Ne može biti nikakve sumnje da je suhi drug na kojem je grad po kojem šeće mlada nev jesta, Mara djevojka da je to Perunova gora, - Suhi vrh suhi vrh svjetskoga drveta. Po svemu što se o tome zna očekuje se da dolje pod njim bude voda i u duplji kod korijenja, u špilji uz vodu,
  • 158. Zeleni lugVelesov log.49 Međutim, u usmenoj predaji koja se ovdje do sadarazmatrala o vodi nema ni riječi. To može čak i zbuniti. Tim zanim­ljivija je varijanta istoga pjeva koja i po drugome nešto odudara odjurjaških pjesama što su se do sada razmatrale:[37] Kukavica, Lado, zakukuvala - Lado, o Lado! j Zakukuvala, Lado, vu černo gore - Lado, o Lado! j j Vu černo gore, Lado, na suhom drevcu -Lado, o Lado! j j HUulna z·od.J Na suhom drevcu, Lado, pri ladno vode - Lado, o Lado! } j H 31 Š 4989 = Tu se napokon ipak spominje voda na kojoj stoji suho drvo. Nanjem je zakukala kukavica. To suho drvo stoji » U crnoj gori«, što Suho dnose ovdje, dakako, odnosi na gorsku šumu, ali je time u kontekstute usmene predaje ipak prisutna gora, a prvotno j e to bila gromov­nikova gora na kojoj stoji njegov dvor.50 Ostaje samo pitanje zaštose voda od svih varijanata skupljenih ovdje javlja samo u jednoj,premda joj je mjesto u tom kontekstu i nedvojbeno i neosporno.Na to pitanje za sada nema odgovora. Počela se razaznavati suvislost mitskog kazivanja izrečena izvor­nim riječima. Kako god je ta suvislost u ovom slučaju daleko najizra­ Suvislostženija u južnoslavenskoj predaji, u ophodničkim pjesmama hrvatskih mitskogjurjaša, obrednim pjesmama koje su ostale u funkciji, potvrđena j e kazivanjai u slovačkoj ljubavnoj pjesmi i u ruskim dječjim igrama, dakle i u izvornimzapadnoslavenskoj i u istočnoslavenskoj predaji. Hrvatska j e predaja riječimatu izrazito arhaična, riječi su joj praslavenske, a više se ključnih međunjima susreće i u podudarnim potvrdama iz drugih slavenskih j ezika.Može se stoga zacrtati rekonstrukcija svetoga praslavenskoga pjeva,kako god se ona u svojoj impozantnoj cjelini zasniva jedino na hrvat­skim pjesmama. Uza svu nužnu opreznost i neizbježivu nesigurnostu nekim pojedinostima ona se može zamisliti ovako: Mo!do ]arylo po zelenu jemu lrgu hoditb monogo travy toptajetb po prti. Rekmumda49 Usp. Katičić 2005 i 2008a, 85-106 .50 Usp. Katičić, 2008a, 85-1 15.
  • 159. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine To je prema [2] . Dalje se opisuje njegova odjeća i oprema: zelena halja, kapa od kunovine (kuna), pojas, mač i obuća. To je prema [2 1 , 22, 24, 26] . Takav, pošto je zmaju odsjekao glavu, stiže na vrata Perunova dvora na gori, na suhoj grani pri vrhu krošnje, na suhom vrhu. Tom se opremom iskazuje [36] . A dalje je onda moglo ići ovako:Rekonstrukcija Kukavica zakukovala jutre rano zelenejemb lpze, zelenejemb lpze na susejemb drpzi, na susejemb drpzi, na orkytovejemb, na orkytovejemb i na borovejemb, na holdbnejejb vode. T nestb byla kukavica, o tojestb byla molda nevesta. Vbs� sptb devojbky za mpŽb oto šbdly, samojestb ostala [Mara} devojbka. [Mara} devo )bka po gordu hoditb, po gordu hoditb, deveri buditb, dev�tb deverb jako brata: )b » Vostanite s�, dev�tb deverb )b, dev�tb deverb)bjako brata. ]arylojestb do/ Šbdlo pri zelenejemb lpze na susejemb drpze.« [Mara})bmatb51 zoltojabloko. Monogo gospod zajabloko dbržitb. y jemu žejablako, tomu devo jbka! ]arylujabloko,]arylu devo jbka. ]arylo)bmatb zoltojabloko. Ono taka )ego von orvbno pol e, jetb von orvbno pole, vo Čbrny gory, vo Čbrny gory, vo devo jbčbtvo. Samo to mitsko zbivanje dobro j e potvrđeno kao praslavenska vjerska predodžba. Mnoge riječi također. A što se hrvatska usmena predaja tu tako lako dala prebaciti u sasvim uvjerljiv praslavenski tekst pokazuje koliko je arhaična i kako dobro služi kao podloga 5 1 Praslavenski to znači uhvatila je, drži.
  • 160. Zeleni lugza rekonstrukciju prvobitnoga obrednog pjevanja. To je, uostalom,posve u skladu s činjenicom da su ophodničke pjesme hrvatskih Obredni tekstovijurjaša, uza sve duboke promjene kojima su u tijeku stoljeća izmije- očuvani unjene, ipak ostatci poganskih obrednih pjesama očuvani u izvornoj fonkcijifunkciji, preoblikovanoj tek u godišnji narodni običaj . Tako rekonstruiran tekst postavlja mnoga pitanja. Oko nekihod njih ima se što i reći. No bit će bolje ako se to učini u posebnimpoglavljima jer je ovo i bez toga već pretrpana. 2. Lug - lukaKao poprište susreta mladoga neoženjenog, koji trudnim hodomdolazi po dalekom putu, i mlade nevjeste u tekstovima koji su se Lug i lukanavodili jer su se u njima mogli prepoznati više ili manje preobli­ u istom kontekstukovani ulomci pretkršćanskih slavenskih obrednih pjesama često sespominje l{Jgz> [ 1 , 2, 3, 2 1 , 22, 24, 25, 26, 27] . U sasvim istom kon­tekstu i smislu javlja se i lrka [29] . Obje su riječi praslavenske, paje potrebno pozabaviti se i njihovim prvotnim značenjem. Bez togarekonstrukcija teksta ne može biti valjana. Praslavensko l{Jgz> jako je promijenilo svoje značenje u razvoju dopojedinih slavenskih jezika kako su nama poznati. To se razabire iz Raznolikostvelike raznolikosti u značenju riječi što su potekle iz te praslavenske. značenja riječiCrkvenoslavensko muo prevodi grčko bQVfl6c; hrastik, šuma, lug u slavenskimdrvlje, grmlje, gustiš i iiAooc; (sveti) gaj, šumarak52• Time je jezicimato postala važna civilizacijska riječ koja pripada sloju antičke ba­štine. U hrvatskoj i srpskoj leksikografiji prevodi se lug kao gaj, južnoslavenskišuma.53 Za Crnu Goru potvrđeno je i značenje trstika uz baru .54Ali je lug hrvatski i nizinska šuma na poplavljenom zemljištu.55O tome uvjerljivo svjedoče toponimi Motovunski lug i Turopoijski52 Usp. Miklošič i Slovnik s,v, JJJKfb.53 Usp. ARj s.v. lug.54 Usp. Kapai,mn s.v. Ayr.55 Usp. Pe!HHK s.v. Ayr.
  • 161. Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine lug. U slovenskom log znači i opet šuma, ali i (močvarna) livada na vodi, obično dijelom obrasla drvećem, pa kraj doline i otvore­ na ravan među snježnim planinama .56 Bugarski Ahr također znači šumarak, gaj , ali se u narodnim govorima javljaj u i posebni zna­ čenjski preljevi. Tako šumica na niskom udubljenom položaju i u tom je to značenju suprotnost od ropa gorska šuma . Tu se poka­ zuje da je, kako se razabire iz hrvatskih jurjaških pjesama, lug dolje ispod gromovnikove gore, suhoga druga, one suhe grane u krošnji svjetskoga drveta. U bugarskom Anr može značiti i šumica usred livade na vlažnom mjestu, a može značiti i naprosto livada 57 U . j užnoslavenskom dakle kod riječi poteklih od praslavenskoga lpf!:b prevladava značenje šuma, šumarak, ali dodatni značenjski pre­ ljevi, osobito u narodnim govorima, upućuju i na nizak položaj i močvarno zemljište uz vodu.Zapadnoslavenski U zapadnoslavenskom prevladava upravo to značenje. Tako poljski lqg ili lrg znači močvarno tlo, nizina na rijeci obrasla vr­ bama i u proljeće poplavljena, goveđa ispaša na rijeci.58 Češki !uh znači livada na vlažnom tlu pokrivena svj ežom travom ili obrasla b jelo goricom odnosno grmljem, pa onda livada i vrlo vlažna bje­ logorična šuma (joha, jasen, jablan) izrasla na humusu i kad narastu vode poplavljena .59 U slovačkom !uh znači vlažna šuma od drveća visokih stabala, drveće uz vodu .60 U gornjem lužičkom srpskom !uh znači močvara, šumovita močvara boje hrđe, a u daljnjem lužičkom srpskom lug znači livada, močvarna livada.6 1 I tu je u značenju riječi poteklih od praslavenskoga lpf!:b prisutna šuma i dr­ veće, ali prevladava nizak položaj, vlaga i poplavljenost zemljišta. lstočnoslavenski U istočnoslavenskom: ruskom, ukrajinskom i bjeloruskom, Ayr znači livada, sjenokoša, pašnjak . To se saznaje iz svakog rječ­ nika. U narodnim govorima karakterističan je izraz 3aAHBHOH Ayr, 56 Usp. Slovar s.v. log; ToAcToli 1969, 113. 57 Usp.. fepoBb, A10sepya, PCEE. sve s.v. Ahr. 58 Usp. ToAcToli 1969, 1 1 1 . 59 Usp. ToAcToli 1969, I l l . 60 Usp. SS] s.v. luh. 61 Usp. ToAcToli 1969, 112.
  • 162. Zeleni lugšto će reći poplavljena livada, udubina [noH:Ma] .62 U ukrajinskimgovorima zna Ayr imati značenja niski položaj (na vodi) gdje obilnoraste trava i nizak položaj uz rijeku obrastao šumom.63 Tu na j u­gozapadu dakle ipak uz livadu i šuma kako je u južnoslavenskom. Ustaroruskom pak se Ayro redovito spominje u vezi s vodom, makari samo neizravno .64 Koje je dakle prvotno praslavensko značenje riječi koje nam j eglasovni lik lako uspostaviti sasvim pouzdano kao lr;f:b? Kao i koddrugih takvih nedoumica treba pitati one koji znaju. A to su ljudi uPoljesju, močvarnim šumama uz rijeku Pripjat na pograničju bjelo- Po(jeski se/i.;.-:ruskoga i ukrajinskog jezika, koji su sve do našega vremena očuvali znaju pn on;,;netaknutima mnoge značajke praslavenskoga življenja, mišljenja i znacn�jedoživljavanja, snalaženja u svijetu, pa stoga i govora. 65 Na pitanješto je to Ayr poljeski seljak odgovara bez krzmanja: Ayr rrpH BaAe,rrpH paKe, TpaBa TaM paCTe66 - »Lug je kod vode, kod rijeke, tamo Lugje pri vodiraste trava«. Najbitnija je dakle voda, a trava što u lugu obilno rastesamo je proizvod takva položaja. Ili, odgovarajući na to isto pitanje,poljeski seljak pokazuje po zemljištu: TyT rroAe, H TYT rroAe, a TYT- Ayr, BoAa Bee TaM67 - »Tu je polje, i tu je polje, a tu j e - lug, vodaje sve tamo«. Opet se potvrđuje: voda je glavno obilježje luga. Nijedakle bilo razloga čuditi se što se u jurjaškim pjesmama pod suhim62 Usp. CPHf 17 (1981), 17-177, s.v. Ayr i od toga izvedene riječi.63 Usp. ToAcroi1 1969, 1 1 2- 1 1 3.64 Tako u lpatijevskom ljetopisu uz godinu 6698.: 3aJIIIIa CTaAa MHOra TioAOBeuKaJI B Ay3e B AHerrpoBcKOMn - >>uzeli su mnoga stada po lovačka u lugu, u Dnjeprovskom<<, pa u Slovu o polku lgoreve: H noreqe K qry AoHua - >>i potrči prema donječkomu lugw<, i u Lavrentijevskom ljetopisu uz godinu 6659.: npHAOIIIa r KHeBy H craiiia IIIaTpbi npoTHBY KbieBy no qroBH - >>dođoše ka Kijevu i postaviše šatore nasuprot Kijevu po lugw<. A starorusko Ayrn prevodi i grčko tAoc; močvara.65 Nažalost, njih se više ništa ne može pitati. Černobiljska katastrofa potpuno ih je uništila. To mi je osobno priopćila Svjetlana Tolstaja, udovica neprežaljenog Nikite Iljiča Tolstoja, koji je s njom vodio u Poljesje mnoge etnološke ekspedicije Ruske aka­ demije istražujući tamošnju tradicijsku kulturu. Skupili su mnogo nadasve dragocje­ noga materijala. Iz toga bogata poklada uzeto je ono Što se ovdje iznosi o izvornom poljeskom topografskom nazivlju. A Što je tamo izgubljeno, to se u javnosti i ne zna. Tu samo potresen muk može biti dovoljno rječit.66 Usp. ToAcroi1 1969, 1 10.67 Usp. ToAcroil 1969, 1 10.
  • 163. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine drugom, pod drvetom sa suhom granom u krošnji, ne spominje voda, premda se po svetom ustrojstvu svijeta upravo tamo očekuje. Č im je rečeno da suhi drug stoji u zelenom lugu, rečeno j e impli­ citno i to da stoji na vodi jer je voda bitno obilježje luga. Dakako, ta implikacija vrijedi samo za praslavensko značenje te riječi. Kraj svakog mlađega, pa tako i hrvatskoga, to nije izrečeno, nego se samo neizravno podrazumijeva. Odnos vode i luga objašnjava drugo j edno tumačenje, zapisano također od poljeskoga seljaka: TIIM AyroM Teqe peqKa, cepeAKOM nrmeT peKa, KpyroM 6eperaMII - Aeci, A03II noHapacTaiOT; 3 peKli Na lugu po3AIIBaeQa BOAi Ha Ayr, a nOToM cniAa y peqKl8 - »Tim lugomtrava, drveće teče rječica, sredinom se proteže rijeka, uokolo po obalama - šume, i grmlje grmlje je poizraslo; iz rijeke se razlijeva voda na lug, a zatim otječe u rječicu«. Na lugu osim trave raste dakle i drveće i grmlje. O tome kaže poljeski seljak kad ga pitaju za Ayr i ovo: Ha Ayry A03a, 6epeAo3 II oAhxa69 - »Na lugu je grmlje, rakita (salix .fragilis) i joha«. Drugi pak odgovara na isto pitanje: Ae OAhXOBIIH Aec y)Ke TaKIIH - Ayr Ha3hiBaiOT70 - »Gdje je već johova šuma, to nazivaju - lug«. Sada je potpuno jasno da praslavensko lr;gT> znači nisko, povremeno po­Rakita i joha plavljeno mjesto na vodi na kojem raste gusta trava, neko grmlje i poneko karakteristično stablo: rakita (salix.fragilis) i joha. Od toga bude i šumarak. J asno je i to kako su se odade razvila značenja kakva su u pojedinim slavenskim jezicima i u njihovim porodicama. U svojem pak prvobitnom značenju praslavensko lr;gT> ne odnosi seGospodarska niti samo na topografiju, niti samo na vegetaciju, nego joj j e sadržaj danost i gospodarska danost.7 1 Riječi lr;gT> u praslavenskom je obrednom mitskom kazivanju bila posve jednakovrijedna riječ lr;ka. Hrvatski je to luka i dobro nam je poznato, upravo prisna kao naziv ključno važan za pomorstvo. To je značenje poteklo od praslavenskoga, ali je od njega uvelike 68 Usp. ToAcroif 1969, 1 10. 69 Usp. ToAcroif 1969, 1 10. 70 Usp. ToAcroif 1969, 1 10. 71 Usp. o tome Katičić 1992, 58-59.
  • 164. Zeleni lugrazličito. U govorima hrvatskim, srpskim, bošnjačkim i crnogor­skim javlja se, međutim, za tu riječ i značenje podvodna livada uzrijeku. O tome živo svjedoči toponim Banja Luka, koji znači ba- Lukanova livada, a mjesto leži na rijeci Vrbasu. U hrvatskome potvrđenasu i značenja dolina, pošumljena dolina, šuma.72 U slovenskom južnos!.wewkiloka znači močvarna livada u dolini, močvarna livada na vodi .73 Ubugarskom pak AbKa znači niski položaj uz rijeku s livadama ili nji-vama, ravnica, dolina, mjesto oko kojega se svila rijeka, niskomjesto na rijeci koja ga preplavljuje, šumica u nizini, šumica uudolini te napokon mjesto na kojem raste trava dobra za ispašu .-�U j užnoslavenskome su dakle bitna značenjska obilježja udolina,vlaga i voda, te livada što niče na takvu mjestu. Uz livadu tu je idrveće, pa i šumica. U zapadnoslavenskom značenje riječi poteklih Zap,ldno,·Ln m_, i::od te praslavenske uglavnom je isto, ali jako preteže upravo livada,sjenokoša. To znače i poljski lqka i češki lo u ka i slovački luka idaljnje lužičko srpski luka.l5 Istočnoslavenski jezici: ruski ukrajinskii bjeloruski imaju Ayd livada. To kazuje svaki rječnik. U narod- Istočnoslavenskinim govorima potvrđeno je razvedenije značenje, sličnije južnosla-venskomu. Tako je u okolini Smolenska potvrđeno Ayd livadicaoblivena zavojem rijeke . Bjeloruski je pak AfqKII livada na zavojurijeke, a AyKa močvarna livada, oštar zavoj rijeke koji tvori uzakizbojak zemlje ili opet livada između dvije rječice. Kao i u južno-slavenskom bitna su tu semantička obilježja nizak položaj i vodaili barem vlaga. Tako je onda u istočnoslavenskim govorima Aydpodvodna livada, poplavljena livada uz rijeku, nisko položenaravna površina obrasla livadom na potoku ili kraj rijeke, uočljivaskupina drveća ili grmlja okružena s dvije ili čak s tri strane vodom,poplavljene livade uz rijeku ili jezero, nizina obrasla travom .76 Uruskim narodnim govorima AyKa ima još značenja mjesto obraslo72 Usp. ARj s.v. luka; ToAcToif 1969, 1 15-1 16.73 Usp. Pleteršnik i Slovar, oboje s.v. !oka; ToAcToif 1969, 1 16.74 Usp. fepoBh, AI<)BepHoa, PCEE, sve s.v. AbKa; ToAcToif 1969, 1 15.75 Usp. ToACToli 1969, 1 15.76 Usp. ToAcToif 1969, 1 14-1 16.
  • 165. Zeleni lug -.. Tragovima svetihpjesama naše pretkršćanske starine travom obrubljeno zavojem rijeke i šuma ili odsječak šume okru­ žen vodom s dvije ili tri strane. Tu dakle i nije tako teško odrediti prvobitno značenje. No njega i opet najbolje određuje ruski seljak Luka je odgovarajući na izravan upit: A AyKa 3TO HH3HOe MeCTo KYAh peKH, kod rijeke TpaBhi TaM paCTyT xoponme. Ha Ayxax y Hac KOOIT, HAH nawHH TaM (CPHf s.v. AyKa) - »A luka, to je nisko mjesto kod rijeke, tamo rastu dobre trave. Na lukama u nas kose, ili su oranice tamo«. I opet je to ne samo topografska i ne samo vegetacijska, nego i ekonomska danost. A o vezi luke i konja, od kojega j e Jarila neodvojiv, kazuje Luka i konj nešto ruska narodna pjesma: AyKa MOJI, Thi 3eAeHaJI, TpaBa MOJI, weAKOBaJI! BhiBeAy KOHJI 3a 3eAeHyiO AYKY (CPHf s. v. AyKi) - »Luko moja, ti zelena, travo moja, svilena! Izvest ću konja na zelenu luku«. U tom prijevodu treba, dakako, luka shvatiti kao u Banja Luka, što je postalo poznat toponim (v. gore str. 1 59). Praslavenske riječi lpgo i lpka nisu samo slične svojim glasov­ Lug i luka nim likom, nego su i svojim prvobitnim značenjem sasvim bliske nisu etimološki jedna drugoj. A ipak među njima nema podudarnosti zasnovanih srodne riječi na glasovnim zakonima koje bi dopuštale da se tim riječima utvrdi etimološka srodnost. No razumljivo je da im je poraba u svetom U obrednom obrednom pjevu nepokrštenih Slavena bila posve sukladna, upravo pjesništvu su jednakovrijedna. To pokazuju dvije varijante rekonstruiranoga mit­jednakovrijedne skog kazivanja: Moldz, ]arylo hoditb po zelenu jemu lpgu i naporedo s time: Moldz, ]arylo hoditb po zelenejejb lpce, kako se ovdje razabire iz slovačkoga lučka zelend, po nej chodi mo najmilši čierne oči md - j »zelena livadica, po njoj hodi moj najmiliji, crne oči ima« [29] . A Lugovata luka blisku vezu tih dviju praslavenskih riječi osobito posvjedočuje ka­ šupski izraz luguovata loka močvarna livada. Obje te riječi nisu, međutim, samo praslavenske. One pripadaju Baltoslavenski i baltoslavenskom rječničkom sloju. A riječ potpuno podudarna s sloj praslavenskim lpka javlja se i u ostatcima baltičkog obrednoga mit­ skog kazivanja u posve istom kontekstu. Pokazuje to litavska na- rodna pjesma, takva kakva nam je zapisana upravo svadbena. U toj pjesmi prvo pjeva on:
  • 166. Zeleni lug[38] O, aš išejau, aš išvandravau, nuo tevelio nuo motyneles. O, ašprijeau, ašprivandravau, Na zelenu žaliq lankq, luku, raz·ne lygias pievas. livade Tje lankele, o to e žalioje, j te mergyte šienelj grebe. Ne taipji grebe kaip graudžei verke Djevojka je ant greblelio plakala pasiremdama. - Ei, ko tu stovi, ko tu negrebi, ko, mergyte, taip graudžei verki?A ona odgovara: - Kq aš neverksiu, kq neraudosiu? Ašneturiu senos močiutes. - Eik še, mergyte, Bez tatice, stok prie šaleles, bez majčice, busiv mudu bit ćemo dva draugaleliu. druga Aš be tevelio, tu be močiutes, abu mudu sirateliu. J br. 33 Dvoje siročića - >>Oj! Ja sam izašao, ja sam izvandrao, od tatice, od majči­ ce. Oj! Ja sam došao, ja sam dovandrao na zelenu luku, ravne livade. Na toj luci, na toj zelenoj, tamo je djevojčica grablja­ la sijeno. Nije ona toliko grabljala koliko je gorko plakala, na
  • 167. Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine grabljice naslonjena. - Ej! Što ti stojiš, što ti ne grabljaš, što, djevojčice, tako gorko plačeš? - Kako ja ne ću plakati, kako ne ću tužiti? Ja nemam stare majčice. Dođi ovamo, djevojčice, stani mi uz bok, bit ćemo nas dvoje drugovi. Ja bez tatice, ti bez majčice, oboje nas dvoje siročići. << U toj je pjesmi, i kraj sve njezine gotovo dječinske dražesti, lako prepoznati pradavno pretkršćansko mitsko kazivanje, iako jako preoblikovano , kazivanje o neoženjenu mladiću koji u trudnome hodu dolazi po daleku putu, i o ljubavnome susretu na zelenoj luci. Hod mladoga što dolazi iz daljine ovdje je iskazan glagolom od indoeuropskog korijena ei- kao i praslavensko iti. S gledišta in­ Susret doeuropske starine to je još temeljnije nego praslavensko hoditi. na zelenoj Litavsko pak žalia lanka potpuno je podudarno s praslavenskim livadi zelena l{Jka, a akuzativ žaliq lankq posve je podudaran s praslaven­ skim akuzativom zelen{J l{Jk{J, što je ovdje starinski baltoslavenskiBaltoslavenska akuzativ smjera bez prijedloga. Nema dvojbe da je usmena predaja usmena toga ulomka hijeratskoga pjesništva došla do nas još iz baltoslaven­ razina skoga vremena. Praslavensko zel-eno i prabaltičko žal-jas izvode se iz istog in­ doeuropskoga korijena u dva različita prijevojna stupnja: ghel- l ghol-. Od toga drugoga je grčki x6Aoc; žuč, gnjev, pa staronordij­ ski gall i njemački Galle, oboje žuč. Odatle je i staroindijsko harib plavokos, žućkast, samo se zbog tijeka glasovnih mijena koje su u inda-iranskome dokinule oprjeku između prvobitnoga indoeurop­ skog e i o ne može reći od kojega je to prijevojnoga stupnja. Vjersko značenje te riječi kao pridjevka boga Kršne na široko je poznata po zazivu udvojenim vokativom: hare, hare! Praslavenski bi to bilo: Zeleni juraj *zeli, *zeli! u vokativu od pridjeva *zelb zelen, od kojega je izvede­ i Kršna na praslavenska zbirna imenica zelbje zeleno raslinje, zeleno po­ vrće, a od nje naše zeije. Otkriva se tako davna indoeuropska veza između zelenoga Jurja i indijskoga Kršne, između našega domaćega godišnjeg običaja i egzotične zanosne pobožnosti. / --.._. _ 1 62 . .---
  • 168. Zeleni lug Potpuna slika konteksta te sakralne jezične izražajnosti, baltičkei slavenske, pokazuje se tek kad se razmotre čitave leksičke porodicekojima pripadaju lpka s jedne strane i lpgo s druge. Izvedenice u Leksičkerazličitim prijevojnim stupnjevima omogućuju još točnije odrediti porodicenjihovo najprvotnije značenje. Tako u slavenskom uz lpka stoje l�kbi l�ka. Tu se pokazuje prijevoj link- (reducirani stupanj) ili lenk­(e-stgupanj) l lonk- (o-stupanj). To pokazuje rusko iVIK močvara MoćmrtZs osobito mnogo vode, kratak i širok komad oranice, ali i strah, i strahpa iVIKOTIIHa nisko i vlažno mjesto i uz to iVIKa strašilo za ptice,neman, iUIKaTb strašiti i iVIKaThC51 prestrašiti se nečega. K tomudolazi j oš češki i slovački lek, poljski l�k, sve strah .77 Tu se otvarajunove semantičke dimenzije. Sve su te riječi izvedene iz l�ti < l�k-ti, glagola kojemu je osnovajednaka korijenu u temeljnom prijevojnom stupnju (e) . Potvrđenje u starocrkvenoslavenskom l�šti svijati, u češkom dijalektalnom Svijatilict postavljati pticama zamke, pri čemu se svija žica, u gornjem lu-žičkom srpskom lac razapinjati mreže i tjerati klasje , te doljnjemlužičkom srpskom lee postavljati klopke .78 Sve nešto zavojito i za-sjedno. Tu se j asno pokazuje značenjsko obilježje svijati. Odatleonda trećom palatalizacijom hrvatski i srpski lecati se < !�kati s� od Lecnuti sestraha se trznuti, što će reći izviti se, ali, dakako, i prestrašiti se.Odatle se jasno razabire veza sa značenjskim obilježjem strah . Jošjasnije se ta veza pokazuje na izvedenici l�knpti, odakle hrvatski isrpski leknuti uzbuditi se, slovenski lekniti svinuti, od straha po-skočiti (o zecu), češki leknouti prestrašiti koga itd. K tomu ondavalja postaviti hrvatski i srpski uleknuti se.l9 Ovamo ide još ruski Uleknuti seiVIKa pas uleknute hrptenice i iVIKm1 svinut, iskrivlj en.80 Odatleonda u prijevojnom o-stupnju lpkl> luk i lpka uvala, luka, palpčiti razdvajati, zapravo svijati na razne strane. S iskrivljiva- Podmuklanjem ima veze i starocrkvenoslavensko lpka podmukla lukavost, lukaz·ost77 Usp. 3CC>l s.v. lfko l lfka; CPHf ss.vv. ARK, 4 i 6, ARKOTHHa.78 Usp. 3CC>l s.v. lfkti.79 Usp. 3CC>l ss.sv. !(kati i lfknrti; Skok 1971-1974, s.v. Jecati se.80 Usp. Vasmer 1953-1958, sv.vv. ARKa i ARKHil.
  • 169. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine zloća.8 1 Temeljno je značenje svih tih izvedenica pokret, pokret Zavoj svijanja. Preko trzaja i ustuknuća pridružuje se tomu i strah. Kreće vodenoga se i voda. Zavoj njezina tijeka, konfiguracija zemljišta koja ga prati tijeka i vegetacija koja ga pokriva daj u napokon ono što se u pretkršćan­ skoj slavenskoj obrednoj poeziji pri kazivanju mitskoga zbivanja zove lpka. I u baltičkom se razaznaju isti prijevojni odnosi. Glagol koje­ mu je osnova jednaka korijenu u temeljnom prijevojnom stupnju Baltički u litavskom je lenkti naginjati, po tuliti, svijati, iskrivljivati i latvijski liekt svijati, iskrivljivati. Odatle litavski lenke niže polo­ ženo zemljište, mala livada u udubini, malo udubljena polje. U Livada o-stupnju imamo lanka livada uz rijeku itd., riječ koja nas ovdje uz rijeku osobito zaokuplja. K tomu dolaze j oš jlanka zaljev i lankas luk, latvijski luoks zavoj, krivina, p ruski lancktis vile s kukom na šilj­ ku. Reduciran je prijevojni stupanj u litavskom lifzkti sagibati se i linkis zavoj rijeke, te u latvijskom licis zavoj rijeke s obilnom ,, Zavoj pašom, pa u latvijskom lunks savitljiv i lunka morski zaljev, nisko položena livada, u proljeće poplavljena te u pruskom lunkis kut.82 I izrazom i sadržajem slavenska su i baltička leksička porodica posve l l podudarne. Leksička porodica praslavenskoga lpgb izvedena je sasvim sime­ Leksička trično onoj praslavenskoga lpka. I tu se sve temelji na glagolu koje­porodica riječi mu je osnova jednaka korijenu u temeljnom prijevojnom stupnju l�ti < l�g-ti. Taj glagol doduše nije potvrđen, ali ga pretpostavlja l lug sasvim simetrična izvedenica l�gati, koja je potpuno usporedna s l�kati. Ta nam je pak � izvedenica potvrđena slovačkim lengat (sa) njihati (se) , pomicati (se) ovamo i onamo i ruskim MiraTb ritati se, udarati stražnjim nogama, pomicati se ovamo i onamo, glavinjati.83 Od temelj­ noga glagola izvedena je imenica l�ga potveđena u pomorjanskom slovinačkom lega udolina, udubina, uleknuće i u ruskom Mira nisko i vlažno mjesto, močvarno mjesto, močvara, trstika, 8 1 Usp. 3CC5l. ss.sv. lrčiti i lrka. 82 Usp. Franke! 1955-1965, s.v. lenkti. 83 Usp. 3CC5l. s.v. lrgati.
  • 170. Zeleni lugosobito duboko mjesto na rijeci, mlaka, rupa na cesti i čitav nizmjesnih specifikacija tih značenja. 84 Daljnje su izvedenice !�gota l Uleknučel{gotb: slovački lahota udolina, udubina, uleknuće i ruski MirOThnisko močvarno mjesto, !�gova: ruski Mirosa mlaka i !�govina: ru-ski Miromma nisko vlažno mjesto, s niženo tlo, udubina.85 U glasovnom liku praslavenskoga korijena l�g- stopili su se te-meljni prijevojni stupanj feng- i reducirani lbng-. Nasuprot tomustoji još uvijek jasno raspoznatljivi o-stupanj long-. To je praslaven­ Lug i lugasko l{Jf:b, koje nas je ovdje zaokupilo, i pored njega l{Jga: hrvatskiluga šuma, gustiš, češki dijalektalno !uha livada, pomorjanskislovinački lqga otpiljeno mlado i savitljivo drvo, osobito hrast.86Uz l{Jf:b stoji i praslavenski pridjev l{Jf:b}b: pomorjanski slovinačkilqgi savitljiv. Brojne druge izvedenice od praslavenskoga l{Jf:b ne Savit/jiz ·daju nikakvih dodatnih obavijesti o njegovu prvotnom značenjuY Kako se pokazalo, prvotno je značenje praslavenskoga l{Jf:b uve­like usporedno prvotnomu značenju praslavenskoga l{Jka. Do toga je vjerojatno došlo tako što su se obje riječi u sakralnom pjesništvurabile jednakovrijedna ulazeći u iste kontekste. No značenje vlažna Lug nijeudolina tako je dobro potvrđeno za l�g-, a značenje svijanje za l{Jg-, ekspresivnada se ne čini primjerenim izdvajati l{Jf:b iz toga očitoga prijevojnog dub letaodnosa i gledati u toj imenici tek ekspresivnu dubletu od l{Jka, kako od lukaro čini Trubačov. 88 Sve pretpostavke za njihovu jednakovrijednostveć su postojale, a takva njihova poraba u sakralnom je pjesništvuonda bila nešto kao dobrodošla figura paretymologica. Isti se prijevojni odnosi raspoznaju i u podudarnim baltičkimizvedenicama. Naprama litavskom lenge niže položen komad ze­ Isti prijevojnimlje, mala livada u udolini, livadica među dvama obroncima odnosisroje litavski langas prozor, latvijski luogs prozor, rupa, otvor u baltičkomi pruski lanxto prozorski kapak. Prije svega latvijsko značenje84 Usp. CPHf s.v. ARra.85 Usp. 3CC5I ss.vv. trga, trgota l trgoth, trgovina;86 Csp. 3CC5I s.v. trga.s- Usp. 3CC5I ss.vv. trganz,, trgovatojb, trgovica, trgovikz, , trgovina, trgovišče, trgovitojb, lrgovo trgovz,ka. jh,88 Usp. 3CC5I s.v. trgo.
  • 171. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine omogućuje da se održi pretpostavka o prijevojnom odnosu i tvorbe­ noj vezi, kako god su se u baltičkom izvedenice iz e-stupnja značenj­ ski jako odvojile od izvedenica iz o-stupnja. Potvrđuje to latvijsko ime potoka Langa i imena naselja kao pruski Langene, Langodis, litavski Palanga, latvijski Landze, jer će u svima njima biti temelj­ no značenje vlažna nizina. Toponimi tako bolje od općih imenica čuvaju značenje prabaltičkoga lang-. Od osnove izvedene u prijevoj­ Toponimi nom o-stupnju tvori se i litavski glagol langoti njihati se, pomicati bolje čuvaju se ovamo i onamo, pomicati se gore dolje i latvijski fuogdt, fuodzit značenje pokolebati. I tu prosijeva pokret i svijanje kao temeljno značenje. Iz redukcijskoga prijevojnog stupnja izvedeni su glagoli litavski linguoti, lunguoti njihati, zibati i latvijski ligot kolebati se, nji­ Njihati se u hati se, ali i klicati od radosti, pjevati ivanjske pjesme. Isto tako zanosu litavski povratni glagol lingautis njihati se pomičući pri tome glavu gore dolje i imenice !inge i lingstis savidjiva motka na koju se vješa zipka ili viseća mreža za ležanje. Taj je tvorbena razgranati baltosla­ venski korijen, kako se čini, nazalnim infiksom izveden od korijena kakav je u litavskom glagolu laigyti obijesno, divlje, neobuzdano Ludovati trčati uokolo, ludovati, objesno se vladati.89 Slavenski je s time podudarno ligati: staropoljski ligać udarati stražnjim nogama, ri­ tati se, staročeški lihati udarati, gurati, pokretati . Praslavensko trgati bilo bi odade izvedeno nazalnim infiksom. Takva je tvorba posve indoeuropska. A i korijen se može staviti u indoeuropskiIndoeuropska okvir: staroindijski rejate poskakuje, trese se, gotski laiks ples i razina laikan poskakivati, skakati, staronordijski leikr igra i leika igrati se, staroengleski ldc igra i !dean igrati se .90 I tvorbom i poviješću značenja doseže se tu indoeuropska vre­ menska razina. Time se, nedvojbeno, zahvaća u jezičnu izražajnost u okviru su koje praslavenske riječi lpgr> i lpka ušle u pjesnički obliko­ vane formule obrednoga kazivanja o mitskom zbivanju. Temeljno značenje tih indoeuropskih leksičkih porodica čini se da se odnosi 89 Usp. Franke! 1955-1965, ss.vv. laigyti i !ingoti, linguoti. 90 Usp. Franke! 1955-1965, s.v. laigyti.
  • 172. Zeleni lugna pokret: skakutati, trzati se, plesati, igrati (se) . U baltosla­ Skakutativenskom te su porodice jako izgrađene i u njima se dobro moguraspoznavati prijevojni odnosi. Značenje je dobilo preljev svijati(se) , kriviti (se), a odatle onda krenulo na jednu stranu prema tr­zati se, strašiti se i prema njihati se, kolebati se, ritati se na Ritati sedrugu. Pri tome se značenje svijanje, zavoj , što je u tome sadrža­no, odnosilo i na konfiguraciju zemljišta i na tok vode u njem koji,zavojit, stvara uvjete za osebujnu vegetaciju: gusto obrasle travnatepovršine te karakteristično grmlje i drveće. U tom se značenju lpf:brabio u istim frazeološkim sklopovima kao lpka i gotovo potpuno Luka jejoj se semantički priljubio. Ipak se, reklo bi se, lpka odnosi prvo na km�figurtZ<�;.;.konfiguraciju zemljišta, a lpf:b na vodu i raslinje, kako god je oboje lug, t·od,zprisutno u značenju jednog i drugoga. i raslinje Vremenska dubina prvotnoga značenja praslavenskoga lpf:b po­kazuje se, sasvim neočekivano, u jednom posebnom značenju što gau narodnim ruskim govorima ima Ayr. Njime se označuje mjestoiza sela gdje se skuplja seoska mladež na slavlje, igru, pjesmu i ples.Može značiti i svetkovinu sa slavljem koje se odvija na takvu mjestu. Lug iza selaU vezi s time je i naziv AyroBcK:Ui necm1, kako se zove pjesma kojase pjeva na takvim slavljima. Tako ruski seljaci objašnjavaju: 3TonecH.H AyroBcKa - Ha Ayry noiOT, a vrlo je karakteristično AyroBOH(pe6eHoK) izvanbračno dijete, što jasno upućuje na orgijastičnunarav slavlja u lugu.9 1 Time se preko prijevojnog odnosa long- l leng- uspostavlja pot­puna podudarnost u izrazu i sadržaju s latvijskim sakralnim ligotklicati od radosti, pjevati ivanjske pjesme, njihati se (u zanosu),plesati. Očito je da se i tu radi o orgijastičnom obredu. Litavska Orgijastičkifrazeologija baca osobito zanimljivo svjetlo na to. Već spomenuti obredlitavski glagol laigyti obijesno, divlje, neobuzdano ludovati na svestrane, od kojega je u redukcijskom prijevojnom stupnju nazalniminfiksom izveden glagol linguoti njihati (se), a to je isti baltički91 Usp. CPHf ss.vv. qr 5, Ayrosćni 4, AyroscKoif i k tomu još 2. Ap<aHKa, AY)I(aJ.IKHH, AY)I(OK 3 i 4.
  • 173. Zeleni lug -.- Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine glagol kao upravo razmotreni latvijski ligot i rabi se pri opisu div­ ljanja i obijesne igre ždrebadi i mladih konja. Tako u dijalektalnom zapisu jedne litavske svadbene pjesme: lajgu ( laigo) žirguželis po = Konj u lugu ialq lankq (J 1 72,8) - »ludovao je konjić po zelenoj luci (livadi)« . Taj konjić što luduje i riće s e p o zelenoj luci kao da je Jurjev konj, koji zadaje glavobolje svojom promjenljivom bojom i ostaje zagone­ tan jer Juraj jaše na njem, a ipak gazi po blatnom putu.92 Svakako žal(i)a lanka u upravo zabilježenom litavskom izrazu tu zatvara krug. Taj litavski tekst uspostavlja doista znakovitu vezu između praslavenskoga lggo i lgka s konjem. Mjesta su to gdje se Na lugu konji obijesno riću. Mlad Jarila, neodvojiv od konja, dolazi tamoi luci konji se i tamo susreće Maru djevojku, mladu nevjestu: juraj je došel, zelenobijesno riću našjura - kirales! l Eto vam mene zelenom lugu - kirales! [3] . Konj, j pak, došavši u lug luduje obijesno. Mogu se lako zamisliti figurae etymologicae s korijenom u prijevojnim likovima loig-, fing-, feng- i long-, kojima se to opisivalo u slavenskoj i baltičkoj hijeratskoj poe­ ziji. Do nas su od toga došli samo neznatni ostatci. Konfiguracija zemljišta uz zavojit tok vode sa svojom karakteri­ stičnom vegetacijom uvrštava se u sakralni ustroj zemljišta kako ga je zacrtala slavensko, baltoslavensko, a može se reći i indoeuropsko Luka i bor poganstvo. Ruski seljak opisao je terenskom istraživaču neposredni okoliš ovako: BoT AyKa, a BOT 6op, Ha 6opy rpH6hl 6opoBhie, no AyKe rpH6bi MOXOBbie (CPHf s.v. AyKa 5) - »Eto, to je luka, a eto, to suha uzvisina, na suhoj su uzvisini suhe gljive, a po luci one iz vlažnoga raslinja«. Seljak je tu primijenio temeljnu praslavensku suprotnost borob naprama mbhb, kojima se praslavenski označivalo visoko položeno i suho zemljište naprama niskom i vlažnom. PrvoPerun i Veles je sfera boga gromovnika Peruna, a drugo Velesa boga svega blaga i vladara nad boravištem pokojnika.93 Veles se pojavljuje kao zmija, a zmija se svija i iskrivljuje. Niski položaj na zavoju vodenoga toka, 92 Usp. gore, str. 10, 52-54, 83-85. 93 Usp. Katičić 1987, 36-37 i 2008a, 59-60, 153.
  • 174. Zeleni luglqgo i lqka, pripada stoga Velesovoj sferi, u njegovoj je vlasti. 94 Kojojbožanskoj sferi pripada lr;go u ruskom se narodnom govoru kazu­ je i sasvim izričito. Tako deminutiv AY)l(OK može značiti gumno,a ono je Velesovo kad se tamo dobiva blago stečeno žetvom,95 aposebno se tako zove ono mjesto na gumnu na kojem se slaže sno-plje, bogat dar Velesov.96 A točku na i stavlja tu terenski zapis: Ha Lugje Velesoz·Bo.re, ropa, BbiCOKHH HAH ropHbiH, T. e. npaBbiH 6eper, a AeBbiH.�TOBoM: (C P Hf s.v. ropa l ) - »Na Volgi gora, visoka ili brdovita,to j est desna obala, na lijevoj su lugovi«. Nasuprot Perunovoj goriru j e postavljen Velesov lr;go, baš kao što u j urjaškoj pjesmi napramaelesovu zeleno lr;go stoji suho drr;go. Č ovjekov svijet jednako je tumitski ustrojen. Sam u sebi sadržava svoju skrovitu svetost. 3. Braća i djeveriKad hrvatski i slovenski jurjaši pjevaju o tome kako je kukavica za­kukala u zelenom lugu na suhom drugu i kako to nije bila kukavica,nego je bila mlada nevjesta koja po gradu se šeće, onda pjevaju i otome da ona budi ukućane (qeMIAOHbKY [5]), a to su devet djevera. Devet djeverae istom dahu oni se uspoređuju s braćom i kao da se izjednačuju snjima. Ono što ophodnici pjevaju o tome nekako je zamućeno i ne­jasno. Tako se pjeva: Nevestica po gradu se šeće, po gradu šeće, deverkebudi, devet deverkov koje brajenkov [3] . Tu nije do kraja razumljivošto to upravo znači. Nešto je malo jasnije kad se pjeva: Mara dje­z·o_jka po gradu šeće, po gradu šeće, deverke budi, devet deverka, kaki Djeveribra jenek [2 1 ] . Tu kao da se djeveri uspoređuju s braćom i kaže da su kao braćakao braća. Takva usporedba kao da se iz očito poremećene usmenepredaje razabire i tu: Mlada nev jesta po gradu šeće, po gradu šeće,,,_, eles je kao zmb}b svinut, dakle krivb. Ukrajinsko kolo KpHBHH TaHeu obredni je prikaz zmaja koji se krivudavo svija. Pri svetkovini u lugu na vodi možda se obredno prikazivala kako mlad Jarilo mačem zmaju glavu siječe. Usp. l1saHOB - Tonopos, 1974, 195 i 198; Katičić 1987b, 33-34.<1 5 Csp. Holzer 2006b.06 Lsp. CPHr s.v. Ay:>I<OK 2 i 3.
  • 175. Zeleni lug ._, Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine daerke budi, dever ne verek kako brajenek [22] . Slično tomu će se razumjeti i ovo: Mlada nevesta po gradu šeče, po gradu šeče, govorit ne će, deverke budi, devet deverkov kakti brajenkov [26] . Zašto se djeveri tu izjednačuju s braćom ? To je vrlo čvrsto integrirana te p o tome i vrlo stara tekstovna predaja pretkršćanskoga obrednog pjesništva. Š to se djeveri i braća tu spominju u jednom dahu, teško da će biti slučajno. A ne će bitiDjeveri braća slučajno ni to što pravi smisao toga ostaje nejasan. Kad se istražuje usmena predaja koja potječe od obrednoga kazivanja mita, treba sve što ta predaja izriče u tekstovima koji su došli do nas uzimati vrlo ozbiljno, pa i doslovno. Tek onda se otkriva izvorno značenje. Tako se ovdje, kad se djeveri nedvojbeno izjednačuju s braćom, valja na­ prosto upitati: kada su nevjesti vlastita braća djeveri? Praslavenska riječ devero znači muževa brata nevj esti. To je čvrsta indoeuropska baština u praslavenskom rječniku.97 Vlastita su pak braća nevjestini Juraj i Mara djeveri ako joj je mladoženja brat. O tome dakle pjevaju jurjaši isu brat i sestra nije čudno što to čine tako da ostaje nejasno. Obredna predaja neka se čuva, ali neka i ne bude sablazni. Ljubavni susret u zelenom lugu otkriva se tako kao rodoskvrnuće! Juraj i Mara su božanstva i to je njihova sveta incestuozna svadba. Bogovima može biti dopušteno što je ljudima strogo zabranjeno.Rodoskvrnuće U hrvatskoj predaji jurjevskih ophodnih pjesama to da je lju- zakodirano bavni susret dvoje mladih rodoskvrnuće izrečeno j e čak izvornim obrednim riječima, ali je zakodirano do neprepoznatljivosti. U usmenom pak pjesništvu na slavenskim j ezicima pripovijeda se o tome i izričito. Tek tada incest, koji j e izgubio svoje prvobitno sa­ kralno značenje, predstavlja u pjesmi ozbiljnu nevolju. Osobito je tu važna jedna ruska narodna balada:Pošla djevojka [3 9] OornAa Harna AeByrnKa B Aor rro KaAimy, po kalinu B AOf IlO KaAI:IHy, Ha lliHpoKy Ha AOAHHy. Ha eil qe6aTyrnKH KypcKoil pa6oTyrnKH, Lug Aa AOAhHee rrAaTbe Beeb Ayr ycTHAaeTb. 97 Usp. 3CC5I s.v. deverb; Skok, 1971, s.v. djever.
  • 176. Zeleni lugAa HaexaA Ha Hee MOAOAeL Ha sopoHOM Ko He, MladjunakHa BOpOHOM KOHe, Ha KOBaHHOM CeAAe. na vranom- »BhiAa3h Ka, Th!, AeByrnKa, J:l3 IIOA TOHKOfO AepeBLa, konjuH3 IIOA KaAHHYIIIKJ:I, J:l3 IIOA MaAHHYIIIKH!CaAHCh Ka, Thi, AesyrnKa, KOHHKY Ha 6eAphl,KOHHKY Ha 6eApb1, MHe MOAOALY 3a IIAeqJ:I!«0HH rroAe exaAH, Apyroe exaAH, -Ha TpeTheM IIOAe J:IX HOqh o6hJMaAa,TeMHaJI oceHHJIJI 30piOIIIKa seqepHJIJI.- »CAa3h Ka, Th!, AesyrnKa, KOHHKY e 3a6eAep,KOHHKY e 3a6eAep, M He MOAOALY e 3arrAeqh!PsH Ka, Th!, AesyrnKa, Tpasy KOBhiAYIIIKy, Lei<�i od rr.; : eCTeAJ:I Ka, Th!, AeByrnKa, MJifKYIO IIOCTeAIOIIIKy, AO)J(J:!Ch Ka, Th!, AeByrnKa, OT CHHJifO MOpJI!A JI, 3ayAaAhiH MOAOAeL, OT qJ:IcToro rrOAJI. KonjaKoHHKa rrocTaBHM OT TeMHoro Aeca, prema zvijeriOT TeMHOfO Aeca, OT AIOTOfO 3BepJI.«- »CKa3hiBaii, AesyrnKa, KaKoro Thi poAa.« Kakvoga si- »7I poAa He6oAhrnoro, poAa HeMeHhrnaro, rodapoAa cepeAHJifO, CaMOfO IIOCAeAHJifO.EhiAO y MeH JI, AesyrnKH, AeBJITh 6paToB cp oAy, Devet braćeAeCJ�TaJI JI cecTpHLa , rophKaJI ropeTHHLa.Asa y MeHJI 6paTLa e 6aTIOIIIKOi1 rraiiiHIO rrawyl.h,A Ba y MeH JI 6paTLa y 6apHHa B XOAOIIaX,ABa y MeHJI 6paTLa rroexaAH B oxoTyrnKy,ABa y MeHJI 6paTLa B cAy)J(6y OTAaAJ:I.OAHH y MeHJI 6eaTeLh 6e3 BeCTYIIIKJ:I rrporraA.« Ti si moja- »AeBHLa, AeBHLa, Th! MOJI cecTpHLa, sestricaTh! MOJI cecTpHLa, rophKaJI ropeTHHLa!« III 1247- >>Otišla je naša djevojčica u jarugu po kalinu, u jarugu pokalinu, u široku u dolinu. Na njoj su čizmice kurske izradbe, aduga haljina pokriva svu livadu (Ayr) . Dojašio je do nje junakna vrancu konju, na vrancu konju, na kovanom sedlu. - Izlazi,ti, djevojčice, ispod tankog drvceta, ispod kaline, ispod maline!Sjedni, ti, djevojčice, konjicu na bedra, konjicu na bedra, menijunaku za pleća! Jašili su preko polja, j ašili su preko drugoga,na trećem polju ih je noć uhvatila, tamni jesenski večernji su­ton. - Silazi, ti, djevojčice, konjicu s bedara, konjicu s bedara,
  • 177. Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine meni junaku od iza pleća! Trgaj, ti, djevojčice, kovilj-travu, prostiri, ti, djevojčice, meku postelju, lezi, ti, djevojčice, od strane sinjega mora, a ja ću, srčan junak, od strane ravnoga polja. Konjica ćemo postaviti od strane tamne šume, od strane tamne šume, od strane ljute zvijeri. - Kazuj, djevojčice, ka­ kvoga si ti roda? - Ja sam roda nevelikoga, roda ne maloga, roda srednjega, najposljednjega. Bilo je u mene, djevojčice, de­ vet braće od rođenja, a deseta sam ja, sestrica, gorka nesretnica. Dva u mene bratca s ocem oru oranicu, dva su u mene bratca u vlastelina među kmetskim slugama, dva su u mene bratca pošla u lov, dva su u mene bratca dali u službu, jedan se u mene bratac izgubio bez vijesti. - Djevojko, djevojko, ti si moja se­ strica, ti si moja sestrica, gorka nesretnice!<< I tu j unak dolazi iz daljine, sasvim nepoznat. Susret se odvija na livadi (Ayr) , dakle u zelenom lugu. A postelja je od trave. Djevojka ima devet braće, a kako je na postelju legla s jednim od njih, ostali su joj postali djeveri. To je ono što kazuje hrvatska predaja. Tek štoBraća postala je onaj koji je došao mlad neoženjen na svadbu tu ubrojen u devet djeveri njih, a u hrvatskoj predaji nije, nego j e deseti. To j e u svoj hrvatskoj usmenoj predaji tako.98 Nije baš jasno zašto djevojka svoj srednji, niti veliki niti mali, rod naziva posljednjim. Taj mitski motiv vrlo je izričito ispripovijedan u dražesnoj lju­ bavnoj pjesmi s otoka Š ipana: [40] Ide Mara na vodicu, Ivo za njom na konjicu, lijepo Mari govorio: j - »Dočekaj me, dušo Mare! Imam s tobom govoriti.« Govori mu lijepa Mare: - »Ne mogu te dočekati. Deseti brat U dvoru mi devet braće, u djevojke a deseti u djevo jke. HNP 6, 2 1 1 , Nr. 98 Tu je to i izričito rečeno. Deseti brat je, dakako, sam Ivo, koji se neprepoznat približuje djevojci Mari, iako zapisana pjesma to 98 Usp. Katičić, 1987 i 1993, 39-45. / ---...__. 1 72 .�,
  • 178. Zeleni lugopisuje drukčije, u njoj je motiv rodoskvrnuća posve zatrt, pa takonema nikakve sablazni.99 Ta je pjesma vedra i stoga se može uvrstitimeđu romance. Ruska balada [39] , naprotiv, također kao epsko­lirska pjesma pripovijeda o tragediji, kako se i očekuje od balade. Unjoj je motiv upravo rodoskvrnuće. No u mladom junaku na konju ]arilovrancu lako je prepoznati Jarila, koji na konju nepoznat iz dalekadolazi na svadbu. 1 00 Osim nevjeste s devet braće, konja i sedla, livade i trave kao mje­sta ljubavnoga susreta, u ruskoj je pjesmi važna i prostorna orijen­tacija ljubavnoga ležaja. Na jednoj mu je strani more, na drugoj Or�;mr.;.-�.i.zpolje, na trećoj tamna šuma i u njoj ljuta zvijer. Četvrta se strana tu ijubm·11ogane spominje. To je sasvim očita usmena predaja prastaroga mitskog lewjakazivanja, ugrađena u baladu da se time dojmljivo iskiti pripovije­ u prostontdanje tragične zgode. Do sada, međutim, nije pošlo za rukom naćipodudarne tekstove koji bi omogućili da se potanje shvate i protu­mače ti temeljni mitski odnosi. U šumi je pak ijuta zvijer. Razabire se iz cjeline tekstovne predajekakva je došla do nas, premda je to ovdje jedva tek natuknuta, da Ljuta zvijerje junak, mlad i neoženjen, i tu prije svadbe ubio boga protivnika.Tek je taj protivnik tu zvijer, a ne zmija. I to što se u usmenoj pre­daji o svadbi u lugu o protivniku govori i kao o zvijeri, a ne samokao o zmiji ili pozoju udara toj predaji pečat duboke praslavenske Konj se izlažestarine. 1 0 1 Junak liježući izlaže mu konja. Tu se prepoznaje motiv zvijerida konjem otkupljuje djevojku. 1 02 O tome pripovijeda legenda za­bilježena od kazivača u selu Joševica na Banovini, odmah j užno doGline:[41] Udavna vremena živioje bog-zma Njemuje svaka žena morala j. Bog zmaj žrtvovati svo prvo dijete. Đuro je čuo da posto taj bog-zma je ji j,99 Taj nam je fragment očuvan u još jednoj varijanti, također s otoka Šipana: Ide Mare na Vodicu l za njom Ive na kon jiću. l Ivo Maru doziva o: l - >>Dočekaj me dušo Mare." j l Mare Ivu govorila: l - >>Ne mogu te čeka, Ivo, l u dvoru mi devet braće .. (NL 1 8 8 , . « Nr. 21 1).100 Usp. gore, 93.101 Usp. Katičić, 2008a, 140-142. Vidi i dolje str. 273-2741 02 Usp. Katičić, 1987b, 39.
  • 179. Zeleni lug -.. Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine Djelo_jk,z pa je pošao do njega. Na putuje sreo čobanicu ko je plakala jer ja i janje je morala otići zma ko ju je kao žrtvu trebao po ju, ji jesti. Nosila je sa sobom janje. Đuro ju je poveo sa sobom i rekao da će mjesto n dati svog konja. Kadje došao tamo, rekao je popovima ko su je ji bili kod zma da želi vidjeti zma i da mu je doveo čobanicu, ja ja Đuro je janje i konja. Kad su ga oni pustili k zma on gaje sasjekao i tako ju,sas jekao zmaja oslobodio čobanicu. Očito je da nam je tu u drugoj vrsti usmene književnosti očuva­ na ista obredna tekstovna predaja kojom se kazuje praslavenski mit, a do nas je došla u jurjaškim pjesmama. Tamo ophodnici pjevaju:Isto kazivanje Crna gora zeleni se, l svaka ma jka žalosti se l za jedinu kćerku svoju lmita u drugoj koju mora datpozoju. l Svaki dan mu mora biti ljedno janje i djevoj­ vrsti usmene ka (H 1 8- 1 9) . 103 A o tome kako je »Sasjekao zmaja«, pjeva se ovako: književnosti Kad pozoja umorio, sve djevojke otkupio (H 1 8) . I tu se dakle radi o otkupu. Kako god je podudarnost između hrvatske i ruske predaje tu tek vrlo neizravno utvrdiva, nema razložite dvojbe o njezinoj sta­ rosti i čvrstoći. Rodoskvrnuće se kao središnji motiv javlja u još jednoj ruskoj narodnoj pjesmi, koja se također može uvrstiti među balade: 1 04 [42] JloiiiAH AeBKH, IIOIII A H KpacHble B AeC ITO RfOAbl ryARTb. 3a6AyAHAaCb KpacHaR AeBKa, Djevo jka 3a6AyAHAaCh BO Aecy. u šumi CTaHOBHAacb KpacHaR AeBKa AAH Ay6oBOH BepeH. MHMO AeBKH, MHMO KpacHoil, 6eAhiH 3aRLI rrpo6e)J(aA. Mladjunak KaK 3a 3THM, KaK 3a 3aHl.leM, A06pb!H MOAOAeLI 6e)J(aA. HHqero rrapeHh He roBapHBaA, HaqaA IIIy ToqKH IIIY THTh. IloiiiyqoBIII H rrapeHh IIIYTKy, HaqaA crrpaiiiHBaTh B (y) Hee: - »Tbl CKa)J(H, CKa)J(lf, AeBHl.la, 103 O riječi pozo gore, str. 74-75. j 104 Usp. Katičić, 1990b, 187-188.
  • 180. Zeleni lug !hero poAa, IIIR AOlh.« Čijeg si roda? »51. He �apcKaR, He 6apcKaR, He KyrreleCKaR AOlh, a HaC BOCeMb-TO cecTpH�, a AeBRThiil poAHOil 6paT. A AeBRThiH - poAHOH 6paTe�, OH 3a OXOTOIO ITOIlleA. deveti br,u HHlero rrapeHh He roBopeBrnH, BblHHMaeT BOCTpblll HO)!(, HaCTaBAReT OCTpblll 6yAaTHblll B peTHBO cepA�e CBOe. KH l, 49, NQ 36 - >>Pošle su djevojke, pošle su krasne na šetnju u šumu da beru bobice. Zabludila je krasna djevojka, zabludila u šumi. Zaustavila se krasna djevojka kod dubova dovratnika (?). Mimo djevojke, mimo krasne, protrčao je bijeli zec. A za njim, za zecom, trčao je dobri j unak. Ništa momak nije govorio, stao se šalama šaliti. A kad se momak pošalio šalom, počeo ju je ispitivati: - >>Ti kaži, kaži, djevojko, čijega si roda, čija kći.« - Nisam carska, nisam vlasteoska, nisam trgovačka kći. Nas je osam sestrica, a deveti je rođeni brat. Taj deveti - rođeni bratac, on je otišao u lov. Ništa ne progovorivši, momak vadi oštri nož, zabada ga, oštar, čeličan, u ustreptalo srce svoje.« Rodoskvrnuće se tu samo podrazumijeva. Ipak se iz prepoznat­ljivo usporednoga, a izričitijeg, pripovijedanja u [39] jasno vidi dase radi upravo o tome. Na mjestu događanja prisutna je, i tu, šuma, Šumagusta i tamna, u kojoj nije teško zabludjeti. I tu je devetero braće,al je ono osam što je ostalo kod kuće žensko, to je osam sestrica.Tu se valja sjetiti da su i u hrvatskim varijantama čeljad koja sebudi žene, snašice [2 1 , 22 i 24] . Pri susretu dvoje mladih posreduje Zecbijeli zec, životinja s vrijednim krznom. Takve se životinje spominjupri tom susretu i u hrvatskoj usmenoj predaji. U pjesmi zapisanojna otoku Š ipanu kod Dubrovnika pjeva se: O javore, zelen bore, llijepo ti tje ukraj vode! l Iz stabra ti voda teče, l iz grana ti čele lete, la vrhom ti biser rada. l Lopće vodu kuničica l čele kupi lisičica, l biserbere djevo jčica. l U to doba Kraijeviću l vodi hrta i sokola; lpušti hrta
  • 181. Zeleni lug ....., Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine z.,zkunicom, l a sokola za lisicom, a on Marko za djevojkom (HNP 5, 1 8 , br. l 4) . U jednoj varijanti, također sa Š ipana, kazuje se to ovako: Neg iz stabra voda teče, l na vrhu mi biser rada. l Kunica mi vodu pije, l djevojčica biser bere. l Tudarprode mlad delija, l vodi hrta i sokola; l hrta pusti za kunicom, l junak trči za djevo jkom (HNP Životinje 6, 206-207) . 105 Ž ivotinje s dragocjenim krznom u slavenskoj sus dragocjenim mitskoj slici svijeta simbol svadbe. To je sjećanje na davno doba krznom kad se krznom takvih životinja kupovala nevjesta. 106 U hrvatskom kazivanju sa Š ipana incest nije ničim čak niti naznačen. A ipak je to pramen iste praslavenske tekstovne predaje, pa incest i tu valja pod­ razumijevati. Iz pjesama je, međutim, potpuno uklonjen i s njim svaka sablazan. U drugoj ruskoj varijanti [42] , iz tragične se krivnje izvlači skraj­ nja konzekvencija: samoubojstvo. To je, naravno, posve strano pr­ votnomu mitskom kontekstu. Tek kad se susret božanskoga brata Tragične sa svojom božanskom sestrom prestao smatrati svetim i počela se nakonzekvencije njega primjenjivati mjerila koja su vrijedila za obične ljude, trebalo je pripovijedanje o incestu ili ukloniti iz teksta, ili ga u njem prikri­ ti, ili ga spriječiti, ili priznati tragičnu krivnju i prihvatiti tragične konzekvencije. U usmenom pjesništvu mogu se naći primjeri za svaki od tih postupaka. Pripovijedanje o spriječenom incestu je potvrđeno u hrvatskim pjesmama. Osobito je tu znatna jedna zapisana u Vrbniku na Krku: [43] Škender se pohvali Škender svomu gospodinu da će ispejati iz Brin divo ja jku, Djevojka iz Brinja divo jku, od grada najlipču odgrada. Kada Škenderpride na tu hladnu vodu, Voda on na vodi na jde 105 Usp. Katičić, 2005b, 50-51 i 2008a, 43-44. 106 Usp. I1saHoB l Tonopos, 1970, 385; Katičić, 1994, 25-27 i 2006b, 271-272.
  • 182. Zeleni lugmla jehnu divo jku.- »Dobro budi prišla,mla jehna divojko.«- »Dobro budi prišal,neznanijunače!«On miju uhitiza desnu ručicu,tereju on metnezad sebe na konja. Zad sebeKada oni pridu na ko,�iuposred černe gore,počelaje mladaprigorko plakati.- » Ostani mi s Bogom,malo Brin gradu, jemalo Brinje gradu, Gradstari običaju! V tebi ostav a jammo staru majku ju i dva brata mlada, Dva brata a tretoga su mi T urci zarobili. Moja mati gaje lvanušom zvala, a T ga zovu urci Škendere vo jvodo.« - »Zaš mi toga nisiprije povidala dokle smo mi bili bliže Brinju gradu?« Kada Škenderpride svomu gospodinu, Škender mu se čini vele kruto tužen. - » Če tije Škendere da si tako tužan? Ča tije sestrica al vernajubčica?«
  • 183. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine »Xi m ovojubčica, neg draga sestrica!« Gospodin mu reče: - » Obuciju što na lipše moreš j i dajjo pinez j što najviše moreš i peja ju milo j j ma svo j!« jki jo Kada oni pridu preko Brin grada, ja n j mi se klan ju jo jaGospoda sve brinjske gospode, »Ne klan jte mi se, ja se brinjske gospode, zač sem vamja mlada uboga sirota, od uboge ma jke, od uboga oca.« IK 2, 1 10-112, Nr. 1 12 Pripovijest koja se pripovijeda u toj romanci smještena je u posvePovijesni realan povijesni okvir. Događa se u Lici u doba kad je osmanlijska okvir najezda dosezala svoj vrhunac. Na skrajnjem joj je zapadu tvrdo Brinje teško odolijevale, ali je na kraju ipak odoljelo. To da mladić, zarobljen kao dijete i prevjeren, robeći sad kao Turčin kršćansku zemlju i svoj zavičaj zarobi nepoznatu djevojku neznajući da mu j e to rođena sestra, koliko god je neobično i uzbudljivo, u tadašnjimSpriječen je prilikama potpuno moguće. Pjesma kakva nam j e zapisana po incest svojoj je tematici aktualna, ako i samo u novijoj povijesti koja j e u doba njezina nastanka bila još u živu sjećanju. Motiv incesta u njoj je potpuno izričit, ali je rodoskvrnuće spriječeno. Djevojka je na vrijeme progovorila. No pri bližem poredbenom razmatranju pokazuje se da je usme­ na predaja koja je došla do nas oblikovana kao romanca konkretno­ ga povijesnog sadržaja, zemljopisno jasno smještenoga, zapravo ista kao ona što se javlja i u ruskim baladama s motivom rodoskvrnuća
  • 184. Zeleni lug[39] i [42] . Pripovijedanje u njima teče podudarno. Vrlo je, među­ Neizbrisivitim, različita atmosfera u koju nas uvodi. Svijet je tih ruskih balada tragovibajkovit i bremenit nesrećom, a svijet hrvatske romance prizemlje­ podrijetlano stvaran i neslomiva životan usprkos teškoj ugroženosti svakoja­ od istogakim nevoljama. No usprkos toj, književno vrlo relevantnoj razlici, mitskogneizbrisivi su u njima tragovi zajedničkoga podrijetla od istoga ka­ kazim1�;.zzivanja o mitskom susretu božanskih brata i sestre. Pripovijedanje u ruskoj baladi [39] i hrvatskoj romanci [43] tečeusporedno, ali samo na visokoj razini apstrakcije. I tu kao i tamo JfLzdjrm.; ;:nepoznat mlad junak dojaši iz daleka. Naiđe na nepoznatu djevojku iz d.z/ek,zna niskom i vlažnom mjestu samu, daleko od dvora i čeljadi. Onamu se dopadne, pa ju posjedne na svojega konja i odjaši s njom, alionda saznaje da mu je ta nepoznata djevojka rođena sestra. Ako sepotraže specifične pojedinosti koje bi se u tom pripovijedanju po­dudarale, nudi se u prvi mah samo to da u obje pjesme junak stavlja Iza sebedjevojku iza sebe na konja, tako da sjedi na konjskim bedrima. To na konjaje pak premalo da podupre pretpostavku bliže veze između te dvijeusmene predaje. U jezičnom izrazu tih dviju pjesama glasovne podudarnosti nisubrojne. Tu je na prvom mjestu praslavensko deva u izvedenicamaAeByiiiKa, AeBHQa i divojka, zatim konb, i u izvedenici KOHHK, pasestrica. Sve su to u ovom mitskom kazivanju ključne riječi, ali sui u govoru obične, a zbivanje o kojem se tu pripovijeda ih traži,pa ni one, same za se, ne svjedoče o zajedničkom podrijetlu tihdvaju tekstova. Nešto je drukčije s tekstovnom podudarnošću koja Dva bratase svodi na praslavensko dbva brata odnosno bratbca. Predmetompripovijedanja nije, naime, zadano da su u očinskoj kući upravo dvabrata. To bi dakle mogao biti trag zajedničkog podrijetla tih dvijuusmenih tekstovnih predaja. Istina, braća, kojima je poznato bora­vište u ruskoj baladi nisu dvojica, nego ih je osam. Ali se spominjupo dva i samo prva dvojica su ostala kod oca da s njim obrađuju Du.z br.ztapolje. Uz djevojku se prema tome u obim pjesmama nalaze samo ubijajupo dva brata. A dva su brata i ti koji u drugim ruskim pjesmama neujenzik,z
  • 185. Zeleni lug ...... Tragovima svetih pjesama našepretkršćanske starine ubijaju nevjernog ljubavnika i tako osvećuju svoju sestru (III N9 -so, 7 5 1 ) . 1 0� Tu se dakle doista utvrđuje specifična podudarnost u jezičnom izrazu i u sadržaju mitskoga kazivanja. U istom nas smjeru upućuje jedna druga još manje lako uočljiva podudarnost. Prepoznavanje nepoznate djevojke kao rođene sestre povezano je u obje pjesme s tamnom šumom. U ruskoj se pjesmi Tamna šuma kaže oT TeMHoro Aeca, u hrvatskoj posred černe gore. Na prvi se po­ gled čini kao da tu nema nikakve podudarnosti. No tu treba znati da je praslavernsko leso u većini središnjih južnoslavenskih dijaleka­ ta, pa tako i u čakavskome hrvatskom, izgubilo značenje šuma, pa je u hrvatskoj pjesmi zamijenjeno riječju gora, što j e dobilo značenje gorska šuma. Izvorni izraz toga mitskog sadržaja bio bi dakle Čbrno Grad }b leso ili tbmno }b leso. Vidjelo se (gore uz [39]) da j e »tamna šuma« vrlo bitna u mitskom članjenj u prostora. U romanci iz Vrbnika jav­ ljaju se i praslavenske riječi gordo (Brinje grad) i gospoda (sve brinjske Gospoda gospode) što su karakteristično obilježje one ophodničke tekstovne predaje (mlada nev jesta po gradu šeće i mnogo gospode zajabuku drži) . N erna dvojbe da se tu nailazi na trag vrlo starog zajedničkog po­ Za jedničko drijetla te usmene tekstovne predaje. A to znači da je praslavenska, podrijetlo da joj je u ishodištu ona tekstovna predaja iz hrvatskih j urjevskih te usmene ophoda o kukavici koja je u zelenom lugu zakukala na suhom dru­ preda je gu. U jednom hrvatskom pramenu poteklom od nje pretvorila se u lrlo je staro romancu s aktualno-povijesnim sadržajem. Mitski motiv rodoskvrnuća susreće se i u drugoj j ednoj pjesmiIvan Karlović s Krka, iz Dobrinja. Tu je junak Ivan Karlović, povijesna osoba iz turskih ratova, odlučio oženiti mladu robinjicu. O tome se pjeva ovako: Zlokobna [44] Kadaju prosaše, kruto zamign jaše, znamenja kadju rukovaše, strašno zagrmn jaše, kadaju ljubljaše, krvav daž padaše. Čijeg si roda Pričnelju on pitat: - » Čigova si roda?« - »Ne znam koga roda, ni koga plemena nego ča sam čula T urkin govoreć je 107 Usp. Katičić, 1987b, 39-40 i dolje str. 387-390.
  • 186. Zeleni lug da sam ukradena v leti na mekoti Sestra Iva v srebrno zipčici, zlatnom povo j jčicu, Karlovića da samja sestrica Iva Karlovića.« - »Drago bi mi, dušo, da si mi ijupčica, Draže mije ajoš mije draže da si mi sestrica. « I K 2, 24, br. 1 9 da si mi sestric z , Tu strašni znaci upozoravaju da će se dogoditi nešto nedopusti­vo. Zbog toga knez Ivan pita, a djevojka govori o svojem rodu i ple­menu. To sprječava sklapanje rodoskvrnoga braka i sve se završavau skladnoj vedrini. I ta se pjesma može svrstati među romance. Odključnih praslavenskih riječi tu je sestrica i zlatan, a grad je prisutanu početnom stihu: Pojdoh ja u Riku voziti čenicu, što pretpostavljaneizrečeno Rika grad. Vremenska odredba v leti na mekoti vrlo pre­ Rika gr,zdpoznatljivo upućuje na vegetacijski ciklus. Praslavenski leto kad zna­či godišnje doba odnosi se samo na jedno od četiriju, ali kad značigodina odnosi se na čitav njihov krug. Nije tu manje izražajna riječmekota, koja se pored temeljnoga značenja mekoća, rahlost rabi Mekotai da se izrazi oranica, polje na ugaru. Na otoku Krku je mekoticamali povrtnjak, dakle upravo ono što se u istočnoslavenskom zove PovrtnjakropoA. 108 TaKo je praslavensko gordo još jednom neizravno prisut­no u tekstu te hrvatske pjesme. Po svem se tome razabire da se tupodudarnost ne ograničuje na sam motiv incesta, koji je vjerojatno Praslavenskogotovo univerzalan, nego pjesma o knezu Ivanu i robinjici potječe ishodišteod svetoga teksta pretkršćanskoga obreda plodnosti i po tom je u tekstovne predajeishodištu svoje tekstovne predaje praslavenska. To se osobito jasno pokazuje kada knez Ivan pita robinjicu:» Čigova si roda?« To je potpuno podudarno s Thi cKa)l(H, AeBHu;a,%ero poAa [42] - »ti kaži, djevojko, čijega si roda«, a blisko je podu­ Čijega si roda?darno još i također rusko: cKa3biBaii, AeByiiiKa, KaKoro Thi poAa [39]- »Kazuj , djevojčice, kakvoga si ti roda?«. Tu su u usmenoj predajiočuvane praslavenske riječi koje već u izvornom obrednom tekstudaju povod prepoznavanju rođene sestre. Robinjica odgovara knezuIvanu: ne znam koga roda ni koga plemena. To je prastara slavenska108 Vidi ARj s.v. mekota, mekotica. · ---- � 181 ·--- �
  • 187. Zeleni lug -.. Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine sinonimija koja je od starine dobila čvrsto, upravo kanonsko mjesto u formulaici ruske usmene književnosti: poA-nAeMJI.109 Rod Da je praslavensko rodz, u toj usmenoj predaji doista ključna ri- ječ pokazuje još jedna hrvatska pjesma zapisana u Dragovici kod Oriovca blizu Slavonskoga Broda. Počinje ovako: [45] Ovce pasla jagodica; jagodica za goromje plandovala, na kamenu užinala, iz kamena vodu pila. Malo legla, pa zaspala. Kraj n pala tanka staza; je stazom ide devet braće, Devet braće devet braće sve rođene i deseti nerođeni. Na jstarijem Marko ime, Radojica a na jmlađem Rado jica. Algovore devet braće: - »Ha jdmo ženit Rado jicu; prosit ćemoJagodicu!« Što rekoše devet braće, što rekoše učiniše;Oženiše Radojicu isprosišejagodicu, jagodicom oženiše Radojicu. I tu je svadba, i tu je devet braće kao u jurjaškim pjesmama i kao u ruskim baladama kojima je motiv incest. Nema dakle dvojbe o tome da je i ta tekstovna predaja svojim postanjem vezana s onom. Čudovišni Kada onda dolazi do vjenčanja javljaju se čudovišni znakovi: kiša, znakovi gromovi, ruše se oltari, svećeniku pada knjiga iz ruku, dvije se svije­ će gase, dva se mača sijeku i poteknu dvije čaše krvi, a sve to: ne bi li se dosjetili da su roda rođenoga, da su bratac i sestrica. Ali zaludu: Ne mogu se dosjetiti 109 Usp. gore str. 1 34-135. O tome već Katičić, 1989, 65-66.
  • 188. Zeleni lug da su roda rodenoga, Bratac da su bratac i sestrica. i sestrica Kada ih na krevetu zalije krv, postavlja Radojka konačno odlu-čujuće pitanje: Algovori Rado jica: - »Bora tebi, jagodice! ) Rod Imaš koga roda svoga?« Odgovara jagodica: - »Imala sam devet braće, devet braće sve rodene, i desetog nerodenog.« jošgovoriJagodica: - »Bora) tebi, Rado jice! Imaš koga roda svoga?« Odgovara Rado jica: - »Imao sam devet braće, devet braće nerodene, jednu seku jagodicu.« Onda su se dosjetili Onda su se da su roda rodenoga, dosjetili da su da su bratac i sestrica. T su se poljubili ada bratac i ovako govorili: i sestrica - »Ako smo se poljubi/i, bratac seku poljubio, Bratac sestru bratac seku od milosti. poljubio Ako sam tiprsten dao, bratac seku darivao, bratac seku od milosti. Prosti, Bože i Marijo!« HNP 6, 45-47, br. 20 U toj simetričnoj igri pitanjima odgovorima ostaje nejasnokako su to Radojka i Jagodica rod rođeni kada ona sama kaže da jojje deseti brat nerođeni. Tu su, čini se, zakodirani rodoslovni odno­si koji bi se tek dubljim i upornijim istraživanjem mogli razjasni-ti. Svakako je motiv desetoga brata, najbolje poznat iz slovenskih Deseti br,n
  • 189. Zeleni lug -.. Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine bajka, 1 1 0 prisutan i u ovom pramenu usmene predaje potekle od obrednoga mitskog kazivanja. Svakako se i u ruskoj predaji spomi­ nju devet braće cpoAy [39], što je kao rođena braća, isto tako poAHOH Rodena 6par [42] . A u drugoj pjesmi, koja kazuje kako se ]arilo iznevjerioi nerodena svojoj nevjesti, prijeti mu se ona osvetom svoje braće govoreći: Ecrh braća y MeHJI ABa 6para poAHhiX, l ABa 6para poAHhiX ABa Ha3BaHbiH (Ill N9 750) - »U mene su dva brata rođena, dva brata rođena, dva pobra­ tima.« Tu se također uz rodenu spominju i nerodena braća. Nerodeni brat, naime, jest pobratim. 1 1 1 Ovamo ide i pjesma iz Popova u istočnoj Hercegovini: [46] Zateče se tursko monče (!) mlado, porobit će Srijem do sabaha, da će izves tries djevo jaka Smail i pred njima kitnu Andeliju.i Andelija Štoje Ture p jano besjedila, ono T trijezno učinilo, ure porobilo Srijem do sabaha, te izvelo tries djevojaka i pred njima kitnu Ande/iju. Kad su sjeli roblje dijeliti, svakom drugu lijepa djevo jka, a Smailu kitna Andelija. Rod Andušije Smailgovorio: - »Imadeš li ikoga od roda?« Odgovara kitna Andelija: - »Imala sam brata i materu; obo mi odvodili Turci.« je Pitaloje tursko monče (!) mlado: - »Bi li po čem brata poznavala?« Odgovara kitna Andelija: - »]a bi moga brata poznavala. Kada sam ga luda dadijala, omako se kuli niz skaline; na ramenu ranu načinio, 1 10 Usp. Ludvik, 1960. I l l Usp. ARj s.v. neroden.
  • 190. Zeleni lug znat će mi se bratu do vijeka.« Progovara tursko monče (!) mlado: - »Zavrati mi kevčeta-dolame, a zagrni rukav od košulje!« Kad mu nade ranu na ramenu, ob se bratu o ramenu. jesi Smailje brat Bratje dade Đerzelez Aliji. HNP 6, 70-71, br. 30 To je nedvojbeno isti motiv jednako zasnovano kazivanje.Ali podudarnih ključnih riječi tu nema. Jako je vjerojatno da je ukontekstu usmenoga pjesništva kako se ovdje razmatra nastala i tapjesma i da je oblikovana pod bitnim utjecajem usmene predaje štopotječe od praslavenskoga obrednog kazivanja o svetoj rodoskvrnoj podud.zmii•svadbi, pa joj u najširem smislu i ona pripada. No treba istaknuti ključnih ri;e<:da su tragovi same te tekstovne predaje, njezinoga izvornog jezičnogizraza, u njoj sasvim izblijedjeli i postali neprepoznatljivi. Kraj svih preoblika kojima su podvrgnute pjesme što su namočuvane razaznaje se u njima jasno važnost ključne riječi rodb. Snjom je roditi u istom tvorbenom odnosu kao hoditi s hodb, štodovodi do sricanja koje je, kako se čini, bitno pri pjesničkom obli­ Ključna riječkovanju obrednih tekstova kakav je i ovaj što se ovdje uspostavlja. rodPremda je rodb kao naziv gentilnoga uređenja, kako se po svemupokazuje, slavenska inovacija, ipak pripada staroj indoeuropskojleksičkoj porodici (usp. hetitski bardu- potomak, hijeroglifski he­titski (zapravo luvijski) bartu- praunuk, potomak, armenski ordisin, srednjovisokonjemački art urođeno svojstvo, podrijetlo,svojstven način. 1 1 2 U starinskim istočnoslavenskim izrazima rodb Rod -plemese dopunjuje dodanim plem� i time se označuje sva bliža i dalja rod­bina. Pored stajaćeg izraza poA-nAeMJI u narodnom pjesništvu stojefraze HH poAy HH nAeMeHH bez rodbine, sam na svijetu, 6e3 poAy6e3 nAeMeHH isto, ali i nepoznata podrijetla, niskog podrijetla.Pored plem� javlja se u takvim sklopovima u istom značenju i plodb. Rod - plodTako: HH po Ay HH nAoAy bez ikakve rodbine. Moguće je čak dasu plem� ( < pled-m1J) i plodb riječi od istoga korijena u dva razna1 12 Usp. Tpy6aIeB, 1959, 151-152.
  • 191. Zeleni lug - Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine prijevojna stupnja: pled- l plod-. 1 13 Uz plodo stoji ploditi u istom tvorbenom odnosu kao što uz rodo stoji roditi, i tako se opet dobiva srok. Hrvatsko usmeno pjesništvo pokazuje kako se taj primjenjujeRoditi -ploditi u prastarom obredu plodnosti. Tako pjevaju u Podravini: . . . da bi nam polje rodilo, l zlatom pšenicom plodilo [23] . Izraz rodo i plem� susreće se i u predaji scene prepoznavanja mla­ doženje i nevjeste kao brata i sestre. Tako: ne znam koga roda ni koga plemena [44] . Tako se o rodu pita i u istočnoslavenskom narodnom j eziku, npr. ruski: II He cnpociiAa 6bi 6aTIOIIIKa HII MaTyiiiKII, HII TBoero poAy HH nAeMeHII (Ao6p. CMOA.) - »i ne bi pitala za oca i majku, za tvoj rod i pleme« ili qbero Thi, TaTapiiH, poAy, qhero nAeMeHII (OHe)I(CKIIe 6hiAIIHH 2, MocKBa-AeHHHrpaA, 4 -II3A. 1 950, 1 88) - »Čijega si ti, Tatarine, roda, čijega plemena«, a tako­ đer: Hy, HY)I(HO no3BaTb era, cnpociiTh qhHX poAOB, qhiiX nAOAOB (CAoBapb coB. pycc. AIIT. R3hiKa, kartoteka, iz zapisa j edne bajke) - »no, nužno ga je pozvati, upitati čijih je rodova, čijih plodova (tj . kojega je roda)« . 1 14 Scena prepoznavanja pjesnički je dakle oblikovana u čvrstoj vezi s praslavenskom frazeologijom i rječnikom mita o rodnosti. U ka- Dijalog zivanju te scene ocrtava se dijalog. Počinje time Što mlad j unak pita o djevojčinu rodu i plemenu. U ruskim baladama o rodoskvrnuću to pitanje glasi: cKa3biBaii, AeByiiiKa, KaKoro Thi paAa [39] »kazuj, - devojka, kakvoga si roda« i Thi cKa)I(II, AeBm�a, qhero paAa, qHR AOqh [42] »kaži, djevojko, čijega si roda, čija kći«, a u hrvatskim pje- - Pitanje o rodu srnama: čigova si roda? [44] i imaš koga roda svoga? [45a] te napokon imadeš li ikoga od roda? [46] . Ako se k tomu uzme još i odgovor: ne znam koga roda ni koga plemena [44] , može se s priličnom sigurnosti rekonstruirati praslavensko obredno pitanje: device, kaka )ego jesi roda (i plemene)? Potvrđena je i varijanta s Čbjego jesi roda? Ipak onu s kaka )ego valja uzeti kao temeljnu j er se pita i za opis roda, a ne samo za njegovu identifikaciju. 1 1 3 Usp. Eckert, 1979 i 1987. Tpy6aqes, 1959, 163-164 odbija etimološko povezivanje plemr s plodo. 1 14 Usp. Eckert 1987, 805-806.
  • 192. Zeleni lug Djevojka odgovara da ima devet braće: y MeH5I, AeByiiiKH, AeB5ITb6paTOB [39] , Imala sam devet braće [45a] . Time je dobro utemeljena Odgovor:rekonstrukcija obrednoga odgovora: u mene jestb dev�tb brato. Nudi devet braćese dakako i varijanta dev�tb bratbcb. Najmlađi od njih, u ruskoj pre-daj i deveti, a u hrvatskoj dodatni deseti: des�tojb brato, otišao jes očeva dvora i već se dugo ništa o njem ne zna. A taj je upravoonaj mladi junak koji je došao s daleka puta i spojio se u ljubavi sa Brat sa sestromsvojom rođenom sestrom. Taj njezin odgovor dovodi do toga da juon prepoznaje i to po [39] iskazuje obrednim riječima: device, ty jesimoja sestrica! Uspostavljene su tako tri replike obrednoga dijaloga.On govori, a ona odgovara: - device, kakajegojesi roda (i plemene)? Rekommtkc�j,; - u menejestb devftb brato. - device, tyjesi mo sestrica! ja Doista se čini kao da je obred godišnje rodnosti tu poprimaooblik svete drame u kojoj se izvodi bitan mitski sadržaj i tako spo-minje i potvrđuje u svojem vječnom vraćanju kako kruže godine, Sveta dramaupravo ljeta. Vjerojatno je to u ritualu bio jedan od vrhunaca obre-da i pripada starom tekstovnom sloju. To se pokazuje i u tome štose ključna riječ rodo na karakterističan način javlja u govoru dje-vojke koji uvodi u kazivanje o konjskoj žrtvi. 1 1 5 Tamo ona govori:He cepAH MeH5I, Ao6phrii MOAOAeu;! l BeAb 5I AeByiiiKa He 6e3poAHa5I(Ill 1 96, N9 750) - »ne srdi me, dobri junače! Ta nisam ja djevojkabez roda.« Tu je u pridjevu 6e3pOAHa5I sadržano ono 6e3 poAy, 6e3rrAeMeHH i slično. U drugoj jednoj ruskoj pjesmi što sadrži varijantu pripovijeda­nja iste scene govori djevojka: ecTb y MeH5I ABa 6paTa poAHhiX, ABa6paTa poAHhiX, ABa Ha3BaHHbiii. l Oii, 6paTu;H MOli, Bbi poAHMhiii! Rodena(Ill 1 96, N9 750) - »U mene su dva brata rođena, dva brata rođena, i nerodenadva pobratima. Oj, bratci moji, vi rođeni!« I tu se razlikuju rođena braćabraća od nerođene kao u pjesmi o Radojici i Jagodici [45a] . To, činise, pripada temeljnom sastavu te mitološke predaje.1 15 Usp. Katičić 1987b, 39-41 . Vidi dolje str. 385-409.
  • 193. Zeleni lug -.. Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine U još jednoj ruskoj pjesmi, koja se također odnosi na konjsku ŽrtVU, djevojka se u svojem govoru poziva na rodo, ali samo im­Nisam sirotica plicitno. Tamo ona govori: He JI AeBKa cupoToiO (III 1 97, N9 752) - »]a djevojka nisam sirotica.« Tu cupoTa izražava ono 6e3 poAy 6e3 rrAeMeHH. A razabiru se i tragovi obrednoga dijaloga. U drugoj jednoj ruskoj pjesmi, j urj evskoj ophodnoj, zapisanoj u predjelu Brjanska, razabire se kako j e obredno pjevanje ustrojeno: [46a] TlorOHJiM IOpMI, rroroHJiM IOpMI B IMCTO IIOAe, oH, paH o, OH, Ha MOe IMCTO IIOAe! B IMCTOM rroAe, B IMCTOM rroAe Ha KypraHe, oH, paHo, oH, Ha MO eM Ha KypraHe! 3aceiO H, JaceiO H BaCHAbKaMM, OH, paHo, oH, Ha MOeM BaCMAhKaMM! XAOIIIllKll HAyT, XAOIIIllKll HAYT, Momčići idu BaCHAhKM pByT, OH, paHo, OH, Ha MOeM BaCHAhKH!D jčice idu jevo AeBOIKM MAYT, AeBOIKH HAYT, rreCHll iiOIOT,P ju pjesme jeva OH, paHo, oH, Ha MO eM ITeCHM IIOIOT! Tl 317-318, N2 460 »Gonimo Jurja, gonimo Jurja na ravno polje, oj, rano, oj, na moje ravno polje! U ravnom polju, u ravnom polju na hum­ ku, oj, rano, oj, na mojem na humku! Zasijat ću ga, zasijat ću ga bosiljkom, oj, rano, oj, na mojem bosiljkom! Momčići idu, momčići idu, trgaju bosiljke, oj, rano, oj, na mojem bosiljke! Djevojčice idu, djevojčice idu, pjevaju pjesme, oj, rano, oj, po mojem pjevaju pjesme.<< Polukorovi Ophodnici tu nastupaj u u polukorovima koji se sastoje jedan od mladića, a drugi od djevojaka. Lako je zamisliti da su pri proljetnoj ,--.__ 1 8 8 ----
  • 194. Zeleni lugsvetkovini u polju takvi poluzborovi naizmjenično pjevajući izvodili Pjevali susveti dijalog božanskoga brata i sestre. U takvom zbornom pjevu naizmjeničnobilo je kao u rano helenska doba zametaka dramskih izvedaba. 1 16 Već se dugo zna da je u nazivlju slavenskoga poganstva riječ rodbjedna od najvažnijih. Ali tek odnosi što su ovdje raskriveni dopušta-ju da se uvide razmjeri te važnosti. Sadržaj riječi rodb prožimlje svemitske predodžbe povezane s plodnosti polja i prisutan je pri obred-nom izvođenju ključnih scena kao što je sveta svadba ili konjskažrtva. 1 17 Preko sraka hoditi - roditi povezano je značenje riječi rodb s Rodhodom godine, s hodom božanskoga junaka koji dolazi s daleka putai s hodom, obuzetim svetošću, ophodnika po polju, čak se s njimei identificira. Upravo rodb, njihova najbliža krvna povezanost, dajesvadbi sina i kćeri boga gromovnika njezinu jedinstvenu svetu silukojom opet i opet iznova u biljaka, životinja i ljudi potiče plodnost.Stoga rodb nije samo važan naziv slavenskoga gentilnog poretka,nego je i temeljna pokretačka snaga u mitski obuhvaćenom ustroju1 16 Usp. Katičić 1989, 67-68.117 Za utvrđivanje prvobitnoga značenja praslavenskoga rodo znatno je da kao zbirna imenica može značiti skupinu ljudi povezanih krvnim srodstvom. Pojedini je pripadnik takve skupine onda rodim, s karakterističnim pra­ slavenskim individuativnim sufiksom. Tako u starom ruskom ljetopisu: l1 peqe 5!Hh IIOB03hHHKOMb: -IH KOMY BaCb KbTO poAHHb y6HeHb OTb CelO? 0HH )l(e perna: MhHe MaTH, ApyroMy ceCTpa, HHOMY po)l(eHHe (Dos. speM. AeT., AeTO 6579, H3A. lllaxMaToB 226) - >>l reče Janj kirijašima: je li komu od vas tko od roda ubijen od te dvojice? A oni rekoše: meni mati, drugo­ mu sestra, i još drugomu porod.<< Isto tako u poučnom spisu o Duhovima Kirila Turovskoga: All.le cyctAa HMaTe, HAH poAHHa, HAH )l(eHy, HAH AilTH (KaAaHAOBHq, naMj!THHKH pycc. CAOBeCHOCTH, MocKBa 1821 , 55) - >>Ako imate susjeda, ili koga od roda, ili ženu, ili djecu.<< U jednom hrvatskom gla­ goljaškom traktatu o moralnoj teologiji stoji: Žena ako bi sagrešila s rodinomb muža svoga (Starine JAZU 23, 72). U srpskom srednjovjekovnom pravnom nazivlju rabi se u tom značenju poimeničen pasivni particip poAHMh. Tako u ispravi Stefana Nemanje od godine 1 1 98/9. : HH MoeMy AilTeTeBH HH MOeMy YHYqeTeBH HH MOeMy poAHMY HH HHOMY HHKoMype (Mon. Serb. 6, Nr. 9), pa u ispravi cara Stefana Dušana (1 345-1 355): HH eroBh poAHMh (fAacHHK APYWTBa cprrcKe CAosecHOCTH 25, 270), te u Zakoniku istoga cara: 6paTh 3a 6paTa, HAH OTh-h 3a chma, poAHMh 3a poAHMa ( 1 , 176, 14-15) i 6paTh HAH poAHMh (1, 104, l; 180, 1).
  • 195. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starineRodje Zelik svijeta. Nije stoga čudno što se u ruskoj književnoj predaji PoAb nebeski bog susreće kao velik nebeski bog, davatelj životaY8 U anonimnom ruskom spisu o udisanju životnoga daha u čovjeka, očuvanom u prijepisu 1 5/ 1 6. stoljeća, iznosi se uvjerenje da je dah života čo­ vjeku udahnut samo i jedino od Boga kao jedinoga vrela. Tamo se čita (Mansikka, 1 922, 306) : ... AYHY 6o eMy Ha AIUJ;e AYXb )l(H3HH Rod sjedi H 6biCTh leAOBtKb B Ayrmo )l(HBy, TO TH He PoAb, etAli Ha B03Ayct, U zraku MeleTb Ha 3eMAIO rpyAhi, H B TOM pa)l(aiOTC.li AtTH . . . - »jer dahnui baca grude mu u lice dah života i bude čovjek duša živa, a ne sjedi ti to Rod u zraku i baca na zemlju grude i u tome se rađaju djeca.« Tu se sasvim nenadano odškrinuo pogled na mitsku predodžbu o ustroju svijeta i vrelu života kakva je bila u ruskih pogana, a po svemu što se ovdje iz razmotrenih tekstova saznalo o Rodu j oš je vjerojatnije da su te predodžbe bile već i praslavenske. Rod je bio velik bog i vjerovanja vezana s njim bila su vrlo arhaična. 4. Sveta svadba u lugu Mnogo je toga trebalo prepoznati, upoznati, srediti i složiti da bi se doista razumjelo što znače riječi koje su nam jurjaši očuvali svojom pjesmom: Kukuvačica zakukuvala - kira/es! l Zelenom lugu na suhom drugu - kira/es! [3] . Čovjek se doista naježi kad shvati koja starina Potonuli govori iz tih riječi i kako je sadržajno ono što su prvobitno, na isho­svijetjezične dištu te usmene predaje, govorile. No za to je trebalo učiniti da barizražajnosti na čas oživi cijeli jedan potonuli svijet jezične izražajnosti. Do nas su od svega toga došli samo ulomci ulomaka, preoblikovani gotovo do neprepoznatljivosti. No litavska svadbena pjesma o dvoje siročića na zelenoj livadi, Litavska o njihovu svadbenom susretu, omogućuje prodor u još dublju sta­ svadbena rinu. U stihovima o zelenoj livadi javlja se kontaktna sinonimika: pjesma O, aš prijeau; aš privandravau, žaliq lankq, lygias pievas - »Oj! Ja 1 1 8 O Rodu i Rođenicama u poganskih Rusa usp. Mansikka 1922, 142-144, 1 5 1 , 162- 164, 246-247, 250, 305-306; Pb16aKOB 198 1 , 438-470. Usp. i Katičić 1989, 68.
  • 196. Zeleni lugsam došao, ja sam dovandrao, na zelenu luku, ravne livade« [38] . Na zelenuU litavskom pjesničkom jeziku, naslijeđenom, kako se pokazalo, luku, ravneod pretkršćanske obredne poezije, javljaju se kao kontaktni sino­ livadenimi lanka i pieva, oboje livada. Litavsko lanka uz slavensko lr;kapokazuje nam se kao baltoslavenska riječ, kako god nedvojbenopripada indoeuropskoj leksičkoj porodici. Nasuprot tomu litavskoi latvijsko pieva nedvojbeno je prava indoeuropska riječ, očuvanau baltičkom. S njom je potpuno podudarna, i u izrazu i u sadrža­ju, starinska i epska grčka riječ noa ili jo nski no (ll trava, paša,travnjak, pašnjak. I baltička i grčka riječ nastavljaju u potpunosti Indoeuropskaindoeuropsko poiwd trava, livada . Slavenski bi to bila *peva, ali riječ za trava:takva riječ ne postoji, nije se očuvala. No litavska riječ pieva, ne­ livadadvojbeno indoeuropska, u kontekstu svadbene pjesme koja sadržimitski motiv navodi na pretpostavku da pripada pjesničkom jezikuindoeuropske hijeratske poezije. A kontaktna sinonimika lanka -pieva upućuje na to da se tu kao u ruskom npasAa - Hcnma mlađariječ u sakralnom kontekstu tumači i potkrjepljuje starijom koju Mlada seupravo zamjenjuje. Tako se u baltičkom sakralnom jeziku, kad se riječ tumačipjeva o božanskoj svadbi, lanka odnosi prema pieva isto onako kao starijomu slavenskom biti prema ž�ti ili zmb}b odnosno Čbrtb prema fJŽb, kadse pjeva o boj u gromovnika i zmaja. 1 1 9 Vrijedi dakle pozabaviti se porabom podudarne grčke riječi.Ona se susreće rijetko i obilježena je kao starinska osobitim stil­skim nabojem. Stoga se njome bavila već antička grčka gramatika.Ostavilo je to traga u velikom leksikografskom djelu poznatom kaoEtymologicum magnum. Ta je riječ u njem obrađena kao samostal­na natuknica. Tamo stoji: Tj no u:X E:onv 6 E:vtam:6c; (Etym. magn. Trava jes.v. n6a) »trava je godina«. 120 To se tamo i obrazlaže: Tiout b[ - godinaELQflWL 6 E:vtauIoc; . . . but TO &nat, Kat f16vov tv LcfJ E:vtam:4JLllV (3mav11v cj:n)eo8m »A travom je nazvana godina zato što ta -biljka raste samo jednom u godini«. Kao potvrda za to navodi se stih1 19 Usp. Katičić 2005b, 75-76, 2006b, 260-263 i 2008a, 75-76.1 20 Za tumačenje riječi ivw:un)c; godina usp. gore, str. 1 1-12.
  • 197. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine helenističkoga pjesnika Kalimaha: Atyvnwc; ITQOITiXQOL8Ev En E.Ea KaQcpEW no(ac; »Egipat je prije toga trpio od suše kroz - devet trava«. Suša je dakle trajala devet godina. Kako se razabire iz litavske i iz grčke porabe, ta indoeuropska riječ nedvojbeno pripada Vegetacijski kontekstu mitskih predočaba o vegetacijskom ciklusu, pa time i o ciklus pokretanju rodnosti godine. Pri tome se kod grčkog l:vtamoc; naj­ vjerojatnije radi o poimeničenju prijedložnoga izraza EVL autcfJ na istome, što se razumije kao na istome mjestu u godišnjem krugu. Radi se o vremenu kad se čemu napunja godina. Kraj takve predodžbe grčko EVLam6c; posebno je prikladan na­ Prije nego se ziv za godinu. Osobito se to jasno pokazuje u zakonskom tekstu zaokruži uklesanom u kamenu ploču kod Gortine na Kreti. T amo stoji na starom kretskom dijalektu (Leg. Gort. 9, 29) : ITQO tW EVLamw (ge­ nitiv jednine) prije nego prođe godina, zapravo prije nego kružni hod godine stigne na isto mjesto. Takvo mitsko zbivanje odvija se u krugu, uvijek se vraća na isto. Tom u pjesničkomu jeziku nedvojbeno pripada i riječ WQa prolje­ će, vrijeme cvata, godišnje doba, odsječak vremena. Ona je in­ doeuropska kako pokazuju podudarnosti s avestičkim ydrJ, gotskim Godina ide jer i njemačkim jahr, sve godina, i praslavenskim jaro proljeće, žega, žestina. Sve se to izvodi iz indoeuropske r-osnove srednjega roda s prijevojnom oprjekom: yer- lyor-. Ta je osnova najvjerojatni­ je izvedena od glagolskoga korijena H1ei- ići u prijevojnoj praznini s determinativom -er u prijevojnoj duljini i u duljini u o-stupnju: H1y-er l H1y-or. 1 2 1 Istomu tomu pjesničkom jeziku pripada, dakle, i riječ EVLaDt6c; godina, o kojoj je malo prije bila riječ. Iz njega potj eče i grčki Obrću se pjesnički izraz za protjecanje godina, dobro poznata epska formu­ godine la: ITEQLnAOflEVWV EVLaVtWV kako se obrću godine, a potvrđe­ no je uz to u korskoj pjesmi Sofoklove tragedije (Edip kralj 1 56)Kruže proljeća nEQltEMOflEVmc; WQaLc; kako kruže proljeća. Taj kontekstu­ alni paralelizam između EVLaDt6c; i WQa mnogo nam kazuje o 1 2 1 Usp. 3CC>I s.v. jaro ljara ljarh.
  • 198. Zeleni lugznačenjskoj sukladnosti tih riječi, a glagoli nDof.HXL okretati se,obrtati se, vrtjeti se i rEMOf-lal kružiti, obilaziti samo su dvijeglasovne varijante indoeuropskoga korijena kwel- okretati se i sku- Cikluspa s imenicom KVKios kolo, kotač, izvedenom također iz njega,bit će da pripadaju istom hijeratskom kontekstu. A za nO LT] trava,livada to je preko podudarnosti s baltičkim i slavenskim mitskimkontekstom, a i porabom u značenju godina sasvim nedvojbenodokazano. S time je u vezi osobito znatno to što se i u ophodničkimpjesmama hrvatskih jurjaša razabiru tragovi arhaičnoga hijeratskog Opet i opetpjesništva kojemu je središnji motiv kruženje godine sa svojim vege- isti dantacij skim ciklusom i vraćanje, opet i opet, na isti dan: Nijejuro svakidan, već u ljetu jedan dan (H 3 i 4) . 122 Tu se očito radi o tragovimaindoeuropske sakralne poezije. Takav je trag i grčki pjesnički izraz VE08Y]Ai]s ITOLY] novoizni­kla trava, koji izriče motiv što se također vrlo markantno javlja uhrvatskim jurjaškim pjesmama. Tako pjevaju o Jurju koji je došaona svoj dan, jedan u godini: Donesalje donesal lpedal dugu travicu, Travical lakat dugu mladicu (H 1 6) . 123 Nicanje i rast trave i u tom tekstu i mladicaobilježuje početak novoga godišnjega kruga. Tu pedanj duga tra-vica i lakat duga mladica izražavaju baš onu predodžbu, pjesničkui mitsku, koju i homersko vE08Y]Ai]s nOLY]. Tako se u obojemupreko litavskoga pieva prepoznaju preoblikovani fragmenti istogaindoeuropskoga obrednog teksta. 124 To što se tako razabire po raštrkanim krhotinama potvrđuje seznatno očitije cjelovitijim ulomkom iz Homerova epa (Ilijada 1 4,346-3 5 1 ) u kojem se javlja ključni izraz VE08Y]Ai]s ITOLY]: Sveta svadba[46 b] TH QIX KIXL ayKixc; Ef-llXQmE KQOVOV nal.c; f]v 7liXQcXKOLUV" rOL<JL b vno x8wv bl.a cpvEV vm811Ma 710lllV,1 22 Usp. gore, str. 10-1 1 .1 2 3 Isto tako: Donesalje sve što nam treba: ! lakat dugu mladicu, /pedalj dugu travicu (H 15); Doneseljepuno vam, uprav tak kak i nam lpedanj dugu travicu, laket dugu mla­ dicu (Š 4987); Donesal je, donesal, lakat dugu mladicu, l donesal je, donesal, pedanj dugu travicu (H 17); Donesalje, donesal, p eden dol travica, I laket dol mladica (Š go go 4993). Usp. gore, 70-7 1 .1 2 4 Usp. Katičić, 1992, 67-69.
  • 199. Zeleni lug -- Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine ,uJTĆ>V 8 EQCJrlEvnx tbe KQĆ>Kov r]b uaKLv8ov �LKVOV KGtl f-lGtAaKOV ac; ana xSovoc; v1V6a EEQYEV. TC�1 AE.;aa8T)V, eni. be vupEATJV [aaavro KGtA�v XQVCJELT)V anAnval. antmm:ov EEQCJlXl. - >>Reče to dakle Kronov sin i uhvati svoju suprugu; a pod nji­ ma je božanska zemlja dala rasti novoizniklu travu, rosnu dje­ telinu i šafran i peruniku, gustu i mekanu koja je od tla izbijala u visinu. Na nju je njih dvoje leglo, a na se su navukli maglu, lijepu zlatnu; s nje je padala svjetlucava rosa.<< Tu se svježe izniknuta trava uvodi kao ležaj na kojem se sjedinju­ je božanski par, brat i sestra, što su po helenskom mitu, rodoslovno ustrojenom, Zeus i Hera kao djeca Krona i Reje bili. Upravo takav qelovito mitski sadržaj pošlo je za rukom rekonstruirati na temelju ulomaka is pričan praslavenskoga sakralnog pjesništva. 125 Mit o »svetoj svadbi« (lc:Qoc;indoeuropski ylif-loc;) koji se u slavenskoj predaji na temelju raštrkanih ulomaka mit mora uspostavljati neizravnim zaključivanjem tu se kazuje izravno i cjelovito i očito potječe iz indoeuropske predaje.1 26 Uz svježe izniklu travu spominje se na mjestu navedenom iz Ilijade još i drugo raslinje. Na prvom je tu mjerstu Au.n:oc; djete­ lina, zapravo jedna njezina vrsta kakva raste u vlažnim nizinama grčkim i trojanskim, a bila je osobito pogodna za hranu konjima. I doista se Aunoc; u Ilijadi spominje kao konjska paša (2, 775-777) : Trava [46c] innm be naQ CXQf.lamv i:Kamoc;, djetelina Aunov EQEnTĆ>f-lEVOl i:AE68QmTĆ>V TE aEALvov, ECJTGtCJGtV - >>a konji su stali svaki kod svojih kola čupkajući djetelinu i peršin nikao u močvari<<. To je u polju pod Trojom. A u Spartu nas prebacuje Odiseja, kada Telemah, koji je onamo došao Menelaju, kaže o konjima koje mu je taj poklonio (4, 60 1 -695) : 1 25 Usp. Katičić, 1987b, 35-37 i 1989, 58-73 i gore u ovom dijelu knjige. 126 Usp. Katičić, 1992 , 70.
  • 200. Zeleni lug[46d] "Irrrrovc; b dc; I8cXKY]V OVK a/;Oflal. aAAa OUL iXDl:cfJ Konji neka tv8abc: Ac:l1.jxv ayaAfla· av yixQ mblmo avaaanc; ostanu gdje je c:vQtoc;, 0 i:vt flev Awn)c; rroAuc;, tv be xumtQOV, mnogo djeteline TCVQOL 1:c: i:;na( 1: i]b c:vQvcpvec; KQL Awx6v. tv b I8itK1J oi)[ cXQ bQOflOL EUQEEc; o(nc: u AELflWV. A konje ne ću voditi na I taku, nego ću ih ovdje ostaviti tebi - >> samomu na diku: ti naime vladaš nad širokim poljem u kojem je mnogo djeteline, u kojem raste kipir, pšenica i pir i jačmen Što raste široka lišća. A na Itaki niti ima širokih trkališta niti ikakva livada.« Tu je bjelodano potvrđena osobita veza djeteline zvane Aw1:6c; Osobita vezas konjima, a razabire se i njezina važnost za konjsku pašu. Po svo- djetelinejem značenju ta je grčka riječ funkcionalno posve jednakovrijedna s konjimaizrazima TpaBa KOBhiAYIII Ka u ruskim i trava ditelina u hrvatskimpjesmama što čuvaju trag svetoga pjeva o božanskoj svadbi. Kad se u Ilijadi opisuje boj na rijeci Skamandru i poboj Trojanacaod Ahilejevih ruku, pošto se razgnjevljen zbog smrti svojega prija­telja Patrokla vratio u borbu, spominje se pri opisu požara koji sepri tome razgorio i Aw1:6c; među raslinjem niklim sasvim blizu vode(2 1 , 349-350):[46e] 6 b tc; 7101:1Xf10V 1:QEj.Jc: cpA6ya naflcpav6waav. Djetelina uz Ka(ovl:o 711:c:Mcu 1:c: KaL htcu i]be flDQLKCU, rijeku xa(c:l:o be Aw1:6c; 1: i]be 8Quov i]be xumtQov, 1:a mQi. xaAix QEE8Qa &Ate; rrmaflcio rrc:cpuxn. - >> A on (tj . Hefest) je prema rijeci okrenuo blještavi plamen. Gorjeli su brijestovi i vrbe i tamariske, gorjela je djetelina i sita i kipir, Što je sve gusto izraslo oko lijepoga korita rijeke.« To nabrajanje drveća i drugoga raslinja, što raste na obali rijekej ako podsjeća na slavensku odredbu onoga što se zove lrgz>, a goresu dane osobito arhaične istočnoslavenske potvrde za to (str. 1 57- Karakteristično 1 58). Kao livada obrasla karakterističnim biljkama i grčko rro(ll drveće i grmijeraspoznaje se dakle, i bez etimološke veze s baltičkim, već iz same u lugugrčke tradicije kao jednakovrijedna sa slavenskim lrgz> i lrka. Vezurro(ll s koritom rijeke potvrđuje ukrasni epitet kojega je korito
  • 201. Zeleni lug ._ Tragovima svetih pjesama naše pretkršćanske starine obraslo travom. Homer ga u Ilijadi (4, 383) daje rijeci Azopu u Beotiji: Aawnov b lKovw (3a8uaxoLvov Ac:xc:noLflV - »a stigli su do Azopa obrasla gustim rogozom i s koritom obraslim travom« . To je upravo onakvo zemljište kakvo se praslavenski zove Ipka i lpgo. 1 27 • O ljubavnom susretu Zeusa i Here pjeva se u Ilijadi na navede- Magla i rosa nom mjestu ovako ( 1 4, 350-35 1 ) : r4J Ac:�aCY8f1V, t nl. b[ vc:<f>EAflV ECYCYUVW l KCXA�v XQVCYc lflV anAnval. an[mnwv EEQCYCXL - »Njih je dvoje leglo, a na se su navukli maglu, lijepu zlatnu; s nje je padala svjetlucava rosa.« Magla i rosa javljaju se u jednoj pjesmi zapisanoj u Crnoj Gori u kontekstu opisa svete svadbe: [46f] IlaAe MarAa rro EojaHu, cHTHa poea rro AlfBaAH. HuTKO pocy rrpoh He MO)!(e, Bosa Mare Hero j eA Ha 6oca Mape. Hu oHa je rrpoh He MO)!(e: Hora joj ce rrorriby)!(HyAa. Izgubila je IlpeTeH joj ce ocKoquo. prsten Mape MapKa rroTsopuAa: »Tu MH, MapKo, rrpcTeH Hal)e.«Marko ga nije MapKo joj ce KyHujaiiie: našao »HujecaM TH rrpcTeH Haiii a . Ho caM cuHon e sojcKe AOIII a ; IlyiiiTax xpTe u arape, rryiiiTaX xpTe Hlf3 AlfBaAe, a arape y3 Ay6pase; AO AyHaBa AOXOAmne, Ha AyHaB ce HaA3Hpaxy, Devet braće aA cy y rpaA AeBeT 6paTax. AeseTHHa cecTpy Majy, HO ux cecTpy cyHJ:.(e rrpocu; HujeAaH je 6paT He Aaje, HajMAal)u je 6paT AaBaiiie , oH a 6paha rosopaxy:Ne daju suncu »A He, 6paTe, jeAaH 6paTe, 1 27 Usp. Katičić, 1992, 70-7 1 .
  • 202. Zeleni lug j ep je cyH�e orlbeBHTO, cecTpy he Hll ll3ropeTH!« C Apyre CTpaHe Mjece� rrpocll; Da mjesecu ju HHjeAaH je 6paT He Aaje, HajcpeAlbH je 6paT AaBaiiie, cBa ra 6paha rrocAyiii aiiie ;