Monty Python i filozofija

Svojim logičkim paradoksima, brit- kim igrama riječi i bavljenjem apsur- i George A. Reisch Gary L. Hardcastle dima života, Monty Python se obra- ća svakome naklonjenom filozofiji ∑ uredili: što dublje to bolje. U dvadeset i jednom poglavlju profesionalni filozofi i amaterski pajtonovci veličaju taj spoj produhovljene TV-komedije i šašave metafizike. Najveća vrlina ove knjige je što će vas neprestano čuditi: MONTY PYTHON čuđenje, provokacije i fanatična po- i svećenost prosvjetljivanju narodnih masa... @ „Monty Python“ je zabavni traktat o tome kako humor može rasvije- tliti najdublja pitanja etike, morala, osobne odgovornosti i drugih tako- Ne halucinirate. Zaista čitate ovitak zvanih ozbiljnih stvari (npr: „Je li knjige pod naslovom Monty Python i papiga mrtva ili samo spava?“ filozofija. Iako statistički gotovo nevje- —David Morgan, rojatno, ova knjiga uistinu postoji, što autor knjige Monty Python Speaks! je dovoljan dokaz teze da čovjek nije na Zemlji slučajno. „Na Zemlji“ u vašem „Obožavatelji Monty Pythona često slučaju znači da gledate naslovnicu misle da su pametniji od ostatka svije- i filozofija ove knjige, što nedvojbeno pokazuje ta. Ova knjiga to i dokazuje!“ da ste je kupili (čitavu knjigu, ne samo omot). Ako vas pak boli glava, slobod- —Kim “Howard” Johnson, autor knjige The First 280 Years of uredili: no se obratite dostavljaču pizze koji se pravi da je psihijatar. Monty Python Gary L. Hardcastle i George A. Reisch

MONTY PYTHON i filozofija

izdavač: Naklada Jesenski i Turk za izdavača: Mišo Nejašmić urednik izdanja: Ognjen Strpić prevela: Una Bauer grafički urednik: Boris Kuk tisak: Zrinski d.d., Čakovec listopad 2008. www.jesenski-turk.hr Monty Python and Philosophy: Nudge nudge, think think; edited by Gary L. Hardcastle and George A. Reisch was originally published in the English language by Open Court Publishing Company, a division of Carus Publishing, copyright © 2006 by Carus Pub- lishing Company Monty Python i filozofija; Uredili Gary L. Hardcastle i George A. Reisch © Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2008.

MONTY PYTHON i filozofija Uredili Gary L. Hardcastle i George A. Reisch Naklada Jesenski i Turk Zagreb, listopad 2008.

Sveučilište Bloomsburg Odsjek za filozofiju 6. svibanj 2004. Kraljica Buckinghamska palača London SW1A 1AA Vaše Visočanstvo, s velikim zadovoljstvom Vas pozivam da priložite esej knjizi pod naslovom Monty Python i filozofija. Uredit ću knjigu zajedno s Georgeom A. Reischom, a objavit će je izdavačka kuća Open Court. Kao što ste neminovno svjesni, humor Montyja Pythona dotiče se mnogih fascinantnih i važnih filozofskih tema. Naša će se knjiga sastojati od eseja koji se bave odnosom Montyja Pythona i filozofije. Ugledni filozofi i intelektu- alci već su pristali objaviti svoje eseje te Vas uvjeravam da će se Vaš esej naći u dobrom intelektualnom okružju. Možda Vam nedostaje ideja. Prisjetite se da su pajtonske šale često bile na račun članova Vaše vlastite kraljevske obitelji i institucija dragih Engle- skoj. Ovo bi mogla biti Vaša prilika da poravnate račune ili, ako Vam to nije po volji (ja, naprimjer, obično izbjegavam kritiku, možda je to način na koji se i Vi s njome nosite), možda bi sad bio pravi trenutak da se osvrnete na mjesto koje Pajtonovci zauzimaju u srcima kraljevske obitelji. Odluka je u potpunosti Vaša. Sigurno ste, dakako, vrlo zaposleni. Nadam se da ćete ipak naći vremena da priložite svoj esej – možda barem nekoliko riječi – našoj knjizi. Prostor je ograničen, pa Vas molim da ne oklijevate s odgovorom. S druge strane, mogli bismo izgurati kakvog docenta iz knjige da napravimo mjesta Vašem eseju, ukoliko dođe do toga. Molim vas ipak da tu činjenicu držite pod krunom. Željno iščekujući odgovor, Zauvijek Vaš, Gary L. Hardcastle docent na Odsjeku za filozofiju Sveučilište Bloomsburg

Buckinghamska palača 26. svibanj 2004. Poštovani g. Hardcastle, Kraljica me zamolila da vam zahvalim na pismu od 6. svibnja kojim je po- zivate da priloži esej knjizi pod naslovom Monty Python i filozofija koju ćete urediti zajedno s gospodinom Reischom. Iako je lijepo je od vas što ste pozvali kraljicu da sudjeluje u vašem projektu, bojim se da vaša ponuda mora biti odbijena. Srdačno gđa Gill Middleburgh glavna službenica g. Gary Hardcastle

Kiahu, Cheshireu i Quinnu kojima nitko nije trebao reći da misle svojom glavom —G. L. H. i Bruceovima posvuda —G. A. R.

Sadržaj 1“Što je, dakle, ovo?” Uvod .............................................. 13 Filozofski aspekti Montyja Pythona ”Dobro došli na prepuni olimpijski stadion!” .................. 23 2 ”Život je sranje”: hereza, humanizam i junaštvo u Brianovu životu .......................................................... 25 3 Što g. Creosote zna o smijehu ...................................... 37 4 Ograničenja Horacijeve filozofije ................................ 49 5 Zašto je klinika za raspravu manje blesava od klinike za verbalno zlostavljanje ili klinike za kontradikciju? ................................................................. 65 6 Jako zločest dečko: dobro razumjeti Briana .............. 77 7 Monty Python i Sveti gral: filozofija, rod i društvo .. 97 8 Protiv transcendentalizma: Smisao života Montyja Pythona i budizam ............. 109 9 Postoji li život nakon Smisla života Montyja Pythona? ........................................................ 129 Aspekti pajtonovske filozofije ........................................... 143 10 Bože oprosti nam ......................................................... 145 11 Monty Python i David Hume o religiji .................... 163 12 Ludilo u Letećem cirkusu Montyja Pythona ........... 177 11

Monty Python i filozofija 13 Monty Python i potraga za smislom života ............ 187 14 Egzistencijalizam u Montyju Pythonu: Kafka, Camus, Nietzsche i Sartre .............................. 199 15 ”Boli me mozak!” ......................................................... 213 16 Zašto je filozof kao Python? Kako funkcioniraju filozofski primjeri? ....................................................... 227 Pajtonski aspekti filozofije ”Evo Arhimeda, mislim da ima ideju!” ............................ 241 17 Tractatus Comedo-Philosophicus .............................. 243 18 Potpuno razarajuća kritika filozofije običnog jezika Montyja Pythona ......................................................... 257 19 Riječ i prigovor: kako je Monty Python uništio modernu filozofiju ....................................................... 269 20 Moje godine s Montyjem Pythonom, ili, što je tako smiješno u jeziku, istini i analitici? .................. 279 21 Teme suvremene analitičke filozofiji u radovima Montyja Pythona ......................................................... 293 Svi se sjećaju kako im je bilo prvi put: o autorima, od kojih gotovo svi imaju ”S” u svom imenu ......... 305 Indeks ............................................................................. 311 12

1. “Što je, dakle, ovo?” Uvod Gary L. Hardcastle i George A. Reisch pajtonist: osoba koja navodno poznaje proročanstvo zahva- ljujući božanskoj ili ezoteričnoj inspiraciji — Webster’s Third New International Dictionary E ngleska. Nedjelja navečer, 5. listopada 1969. Veliko iznena- đenje čeka one koji pale televizore i pripremaju se za večer zabave. Igra u kojem natjecatelji ocjenjuju smrt Džingis Kana. Oglas za maslac pun hvale njegovom izvrsnom okusu koji je nemo- guće razlikovati od okusa mrtvog raka. Uzbuđeni sportski komen- tatori koji uživo prenose kako Pablo Picasso slika vozeći se po En- gleskoj (‘Bit će zaista zanimljivo vidjeti kako će se nositi s gužvom u prometu oko Wisborough Greena!‘) Radi se o… Letećem cirkusu Mon- tyja Pythona! Krajem šezdesetih – desetljeća rasnih nemira, studentskih pro- testa, neobjavljenih ratova, političkih ubojstava, Woodstocka, prvog slijetanja na Mjesec, i proboja osjećajnih kantautora – vjerojatno ništa nije moglo biti potpuno novo i neočekivano. Ipak Grahamu Chapmanu, Johnu Cleeseu, Terryju Gilliamu, Ericu Idleu, Terryju Jonesu i Michaelu Palinu – zajedno, Montyju Pythonu – to je uspijevalo iz tjedna u tjedan. Kad bi John Cleese u smokingu izgovorio “A sada, nešto sasvim drugačije…” (ismijavajući, dakako, BBC), bio je posve u pravu. Likovi su iznenada izricali svoju želju ne samo da budu drvosječe, već da budu drvosječe koji se preoblače u 13

Gary L. Hardcastle i George A. Reisch žene. Skečeve su prekidali likovi iz drugih skečeva. Gledatelje se po- dučavalo tehnikama samoobrane od svježeg voća. Pajtonovci su nekako redovito nalazili načine da pokrenu publiku – nekad je bilo pitanje minuta, čak i sekundi – od potpunog nerazumijevanja (Ples uda- ranja s ribama) prema napadaju srčanog smijeha koji se dugo pamti. Ljubitelji Pajtonovaca živo se sjećaju njihovog prvog pojavljivanja. Za mnoge od nas takva je vrsta humora bila upravo ono što nam je bilo potrebno da bismo preživjeli sedamdesete, da ne spominjemo osamdesete. Do tad je Monty Python pronašao svoju publiku, uvukao se u kolektivnu svijest i postao jedna od najuspješnijih i najutjecaj- nijih institucija komedije u dvadesetom stoljeću. Nakon četiri sezone i 45 epizoda Letećeg cirkusa Montyja Pythona, Pajtonovci su, tipično britanski, izgradili carstvo knjiga, zvučnih zapisa i dugometražnih fil- mova kao što su Monty Python i Sveti gral (1975), Brianov život (1979) i Smisao života Montyja Pythona (1983). Dok ovo pišemo, carstvo je osvojilo Broadway, gdje se Spamalot Montyja Pythona, adaptacija Mon- tyja Pythona i Svetog grala u formu mjuzikla, izvodi pred prepunim gledalištem (kako god, mi ne uspijevamo doći do karte) dok njegovi tvorci, ponajviše Eric Idle, isprobavaju razna mjesta na polici iznad kamina za nagradu Tony koju je predstava osvojila. Uistinu, mnogo je popularne kulture pajtonizirano. Gledajte samo Georgea Carlina, Richarda Pryora, Stevea Martina, Andyja Kaufmanna, Mikea Myersa i njihovo komičarsko potomstvo, ili Saturday Night Live, Simpsonove, In Living Color, Kids in the Hall, Arrested Development i njihovo komi- čarsko potomstvo i vidjet ćete na desetke različitih odjeka Pythona. Čitajte suvremenu kritiku zabave i kulture, ili gotovo bilo što ”pos- tmoderno” i naći ćete pridjev ”pajtonovski” ili poznatu referencu na ”spam” (šunku u konzervi) ili ”nudge, nudge, wink, wink” (gurk, gurk, žmirk, žmirk) koji označavaju zajedničku vezu između autora i čitatelja – o da, ljubitelj je Pythona. Ne pripadaju svi, naravno, tom klubu. Svi znamo ponekog tko bulji u Pythonov skeč onako kako pas gleda u trik s kartama. Jedno- 14

1. “Što je, dakle, ovo?” Uvod stavno im nije jasno. To je, dakako, u redu – nemojte im samo ponu- diti Whizzo čokoladu ili reći im da niste očekivali španjolsku inkvi- ziciju, jer će vas blijedo pogledati. Ova je knjiga, s druge strane, pre- puna ljudi kojima je jasno. Zapravo, to je knjiga za ljude koji ne samo da razumiju, već su se povremeno pitali što to točno razumiju. Vje- rojatno ste primijetili koji je naslov knjige, tako da nećete biti iznena- đeni kad vam kažemo da mislimo da apsurdi Montyja Pythona imaju duboke i zanimljive veze s filozofijom. Uistinu? Kakvu vrstu ”duboke i zanimljive” veze? Dobro je bilo što nismo morali odgovoriti na to pitanje prije nego što smo pronašli su- radnike i uredili knjigu, jer tada nismo imali odgovor. Na sreću, naši su se kolege i poznanici filozofi (koje smo, naravno, udavili da pri- lože poglavlja ovoj knjizi) bili su jednako tako zainteresirani za to pitanje kao što smo i mi. Sad kad smo sakupili tekstove i uredili knjigu, ipak nećemo objaviti bilo kakvu jednostavnu, konačnu teoriju o toj vezi. Ona ostaje nekako misteriozna. Ali zahvaljujući uvelike našim suradnicima, sada razumijemo puno bolje zašto Monty Python i filozofija idu zajedno. Sve počinje s… Važno je biti Britanac Britanija je bila filozofska meka velikim dijelom dvadesetog stoljeća, osobito kad je riječ o Cambridgeu i Oxfordu, gdje su britanski Pajtonovci studirali šezdesetih. Ovdje su također filozofske super zvijezde kao što su Bertrand Russell, Ludwig Wittgenstein, A. J. Ayer, G. E. Moore, i Gil- bert Ryle proveli prvu polovicu 20. stoljeća živeći, radeći, zabavljajući se i, kako se čini, prijeteći jedni drugima žaračem.1 (Gilliam je, tek toliko da se zna, proveo šezdesete na koledžu Occidental u južnoj Kaliforniji, što, kako kažu, objašnjava mnogo.) U svakom slučaju, ono što se podu- čava na satovima filozofije diljem svijeta do današnjeg dana proizlazi iz onog što su ti filozofi postigli na Oxfordu i Cambridgeu. Tako barem tvrde David Edmonds i John Edinow u knjizi Wittgensteinov žarač: priča o desetominutnoj svađi dvojice filozofa (Zagreb: Algoritam, 2004). 15

Gary L. Hardcastle i George A. Reisch Istina, nitko od Pajtonovaca nije studirao filozofiju. Chapman je učio za liječnika, Cleese za odvjetnika, Jones za povjesničara, i tako dalje.2 Ipak, nije da su morali biti filozofi da bi dobili dobru dozu Russella, Wittgensteina i ostalih. Način na koji su ti filozofi pristupali filozofskim temama, oslanjajući se uvelike na analizu jezika u kojem su se filozofski problemi formirali, bio je u zraku te je utjecao na gotovo svako područje intelektualnog krajolika. Procurio je, kao reklame, muzak3 ili Tate & Lyleov zlatni sirup, u toliko toga što su Pajtonovci radili. To jer razlog zbog kojeg smo prvi dio ove knjige nazvali Filozofski aspekti Pythona. Ta poglavlja bave se načinima na koji određeni ske- čevi ili filmovi ilustriraju neku filozofsku temu ili ideju. Razlikuju se na brojne načine, ali svi uzimaju pojedini dio Pythona i istiskuju iz njega filozofski sadržaj za kojeg sumnjamo da je vjerojatno rudiment oksbriškog4 obrazovanja oko 1965. Ta poglavlja pokazuju što se do- gađa kad se filozofija dvadesetog stoljeća provuče kroz filter koji se sastoji od podjednakih dijelova britanske tradicije muzičke dvorana5, antiautoritarizma 60-ih i čiste inteligencije. Kevinu Schilbracku Brianov život služi kao pšenica za filozofski mlin. Njegov članak ”ʹŽivot je govnoʹ: hereza, humanizam i junaštvo 2 Iako se stiče dojam da bi Cleese, kad bi ponovo morao birati ovaj puta upisao filozofiju, s obzirom na to da je filozofija postala jedna od njegovih glavnih postpajto- novskih zanimacija. Zabrinut zbog slabe pažnje posvećene filozofskim pitanjima u suvremenom životu, 2002. je, na primjer, snimio dobro prihvaćenu seriju radij- skih ”spotova” o različitim filozofskim temama za Američko filozofsko društvo (vidi: www.udel.apa.edu). Također je nekoliko puta sudjelovao u javnim diskusijama o smislu života (kao temi, ne kao filmu) s profesorom Stephenom Ericksonom s katedre E. Wilsona Lyona sveučilišta Pomona te je od 999. do 2005. predavao, iz- među ostalog, filozofiju i religiju na sveučilištu Cornell. Neutralna i umirujuća muzika koju slušamo u liftu šoping-centra, zubarskoj ordi- naciji, javnom zahodu ili dok čekamo, primjerice, službenika T-coma da nas pres- poji sa službom zaduženom upravo za naš problem. Muzak je izvorno bilo ime korporacije koja je proizvodila takvu, neutralnu muziku, da bi se kasnije počeo ko- ristiti kao opći pojam (op. prev.). 4 Oxbridge – zajednički naziv za Oxford i Cambridge. (op. prev.). 5 Britanske muzičke dvorane bila su mjesta za razne oblike javne zabave kao što su popularna muzika, komični skečevi, mađioničarski trikovi, trbuhozboračke točke i slično, popularna u Velikoj Britaniji od, približno, 850. do 960. (op. prev.) 16

1. “Što je, dakle, ovo?” Uvod u Brianovu životu” (pobjednik, usput budi rečeno, nagrade za najbolji naslov u ovoj knjizi, isključivo na osnovu bogohuljenja i upotrebe slova H) tvrdi da Brianu, junaku filma, egzistencijalizam piše na čelu (to jest, forma egzistencijalizma čiji je pobornik bio Albert Camus (1913-1960)). Desetogodišnjaci, i ostali jednako fascinirani ograniče- njima ljudskog probavnog sustava, mogli bi odmah poželjeti okre- nuti se Noëlu Carrollu i njegovoj osjetljivoj i delikatnoj obradi prekrasno bezosjećajnog i nedelikatnog gospodina Creosotea. U skeču ”Što gospodin Creosote zna o smijehu”, Carroll nalazi objašnjenje za to što smatramo (dobro, neki od nas smatraju) gospodina Creosotea iz Smisla života Montyja Pythona odvratno smiješnim prije nego jednostavno odvratnim. Uživajte u poglavlju uz tanki listić čokolade s mentolom kao desert. U ”Granicama Horacijeve filozofije”, Kurt Smith uzima predivno apsurdni skeč ”Klip motora (bagatela)” iz 43. epizode Letećeg cirkusa Montyja Pythona (”Hamlet”) i postavlja jednostavno ali iritantno pitanje: Što ove žene, ove paprenke6 zapravo govore? Smithov nas odgovor vodi kroz filozofsku evoluciju Ludwiga Wittgensteina (1889- 1951), austrijskog filozofskog genijalca presađenog u Cambridge u 1930-ima. Članak Harryja Brighousea ”Zašto je Klinika za raspravu manje blesava od Klinike za zlostavljanje ili Klinike za kontradikciju?” koristi poznati skeč ”Klinika za raspravu” (izvorno iz 29. epizode Le- tećeg cirkusa Montyja Pythona ”Novčani program”) da bi pojasnio kako je politički filozof John Rawls (1926-2002) analizirao naša vjerovanja o ispravnosti ili neispravnosti socijalnih običaja i institucija. Brighton sugerira da bi prava klinika za raspravu mogla biti više od smiješnog skeča te imati izvornu i vrlo korisnu socijalnu funkciju. Vratimo se Brianu (Cohenu, to jest). Randall Auxier ima ponudu koju ne susrećete svaki dan, barem ne u relativno ozbiljnoj filozofskoj knjizi. Auxier je spreman spasiti vašu dušu, kako smrtnu tako i be- 6 Termin koji je skovao Graham Chapman za sredovječne, uglavnom britanske žene koje glume muški članovi Pajtonovaca. (op. prev.) 17

Gary L. Hardcastle i George A. Reisch smrtnu, uz pomoć junačkog anti-junaka Brianovog života. Zvuči dobro? Smatrajte se upozorenima: spas uključuje dozu Nietzschea, mrvicu Pascala i direktan sukob s dokazima koje imamo ili nemamo da je Bog Britanac. ”Monty Python i Sveti gral: filozofija, rod i društvo” Rebecce Housel, s druge strane, poziva nas da pogledamo Monty Python i Sveti gral iz dvojne perspektive legende o kralju Arthuru i feminističke etike. Humor je, tvrdi Housel, prožet ozbiljnim i intrigantnim filozofskim i etičkim primjesama. Poglavlje Stephena Asme ”Protiv transcendentalizma: smisao života i budizam”, istražuje teme dehumanizacije koje se opetovano pojavljuju u Smislu života Montyja Pythona i povezuje ih s dubokim dualističkim okvirom utemeljenom u brojnim religijama. Na kraju, Asma tvrdi, film nas vodi (naravno) prema nečemu sasvim drugačijem: budističkoj vrijednosti obazrivosti. ”Postoji li život poslije Smisla života Montyja Pythona?” Stephena Ericksona nudi kritiku ideje da je život putovanje, te da je njegov smisao nekako povezan sa smjerom tog putovanja. Erickson smatra da Pajtonovci nehotice redu- ciraju taj pojam do apsurda jer nude izazovniju alternativu, stav koji Erickson zove ”komedijskim eliminativizmom”. Šta, ovo vam nije dosta? Dobro. Idemo onda na sljedeći dio, Aspekti pajtonovske filozofije. Ovdje se poglavlja ne bave skečevima ili filmovima nego filozofskim temama ili idejama – povezanim sa skečevima ili scenama iz Montyja Pythona. Ako vas u ovoj knjizi zanimaju prvenstveno filozofske teme (a ne dijelovi Pythona), ovo je dio za vas. Prvo je poglavlje Stephena Faisona ”Bože oprosti nam” Zapravo, zadovoljstvo nam je objaviti da je Fa- isonovo poglavlje konačno razriješilo, jednom zauvijek, ta trnovita i nerazriješena pitanja Božjeg postojanja, prirode Boga i Božjeg odnosa prema čovječanstvu. Dobro, ne baš. Ali Faison tvrdi da su nam Paj- tonovci, konzistentno spektakularno parodirajući odnos Boga i nas, napravili dvije usluge od neprocjenjivog značaja. Postavili su pitanje 18

1. “Što je, dakle, ovo?” Uvod Božjeg odnosa prema nama i učinili posao dobronamjernog vjerou- čitelja neizmjerno težim. ”Monty Python i David Hume o religiji” za- država fokus na Bogu povlačeći paralele između tretmana teoloških pitanja Pajtonovaca i Davidea Humea (1711-1776), skeptičnog filozofa koji je uvelike doprinio filozofiji iako je bio Škot. Huss nas je barem uvjerio da bi Hume, da kojim slučajem nije umro u 18. stoljeću, bio sedmi Pajtonovac. Vodeći nas od Boga prema ludilu, Michelle Spinelli koristi skeč ”Idiot u društvu” (dvadeseta epizoda Letećeg cirkusa Montyja Pyt- hona, ”Atila Hun”), između ostalih klasičnih pajtonovskih skečeva, da bi objasnila tvrdnju, koju je formulirao socijalni povjesničar i filozof Michel Foucault (1926-1984) da je ono što se računa kao ludilo stvo- rilo – konstruiralo je prava riječ – samo društvo. Nemojte se iznena- diti ako se, nakon čitanja eseja Michelle Spinelli ”Ludilo u Letećem cirkusu Montyja Pythona”, nađete kako gledate Leteći cirkus Montyja Pyt- hona s Foucaultom u ruci. Mijenjajući fokus s teologije na moral, Patrick Croskeryjev ”Monty Python i potraga za smislom života” izvodi pravi majstorluk ilustrira- jući nekoliko pojmova, kao i stranputica etičkog života, isključivo uz pomoć Montyja Pythona. Kao i drugi autori, Croskery se bavi pajto- novskim flertom s nihilizmom, negacijom vrijednosti bilo koje vrste, i nudi razumnu presudu: Pajtonovci dobro poznaju nihilizam, ali nisu nihilisti. Nihilizam je također početna točka za esej Edwarda Slowika ”Egzistencijalizam kod Monty Pythona: Kafka, Camus, Nietzsche i Sartre” (dobitnik Nagrade za najviše imena u jednom naslovu u ovoj knjizi. Čestitke, Ed). Za Slowika, ipak, poruka Pajtonovaca je više eg- zistencijalistička a manje nihilistička. On primjećuje posebno poduda- ranje između nestrpljivosti Montyja Pythona prema pretencioznosti i filozofske poruke o smislu života koju je ponudio njemački filozof i moćan gospodar smijeha Friedrich Nietzsche (1844-1900). Wittgensteinov duh nadvija se nad Montyjem Pythonom i Rosa- lind Carey u njenom prekrasno gumbijevskom ”Boli me mozak!”. 19

Gary L. Hardcastle i George A. Reisch Rosalind Carey se pozabavila teškim pitanjem što je točno filozofija, pitanjem na koje je Wittgenstein sam dao raznolike odgovore u ra- zličitim fazama svoga života. Ludwig se, nažalost, nije mogao okori- stiti Pajtonovcima da bi ilustrirao svoje ideje. Ali Carey je lijepo po- punila prazninu, podudarajući dijelove Pythona s dijelovima Witt- gensteina na način koji možda ne bi usrećio Wittgensteina (iskreno, malo toga je njega moglo usrećiti) ali, koji nas, smatramo, prosvjećuje i zabavlja. Konačno, svatko tko je ugazio u filozofske vode primijetit će nategnute, zbunjujuće a ponekad i jednostavno blesave ”misaone eksperimente” od kojih se filozofima cakle oči. U ”Zašto je filozof kao Pajtonovac? Kako funkcioniraju filozofski primjeri?” James Taylor se hvata ukoštac s misaonim eksperimentom i objašnjava nam tu speci- fično filozofsku stvar koja se zove misaoni eksperiment. Uspoređu- jući takve eksperimente sa skečevima koji su jednako nevjerojatni a ponekad i potpuno apsurdni (ali, dopuštamo, puno zabavniji), on pokazuje da filozofski misaoni eksperimenti nisu baš toliko ludi kao što se na prvi pogled čini. Kvragu, toga ima još!?! Ovisi kako na to gledate. Wittgenstein je napisao da se isti lik može vidjeti kao patka ili kao zec. Dakle, možete promatrati preostala poglavlja kao hrpu ostataka koja ne pripada nigdje ili, puno drugačije, kao prirodnu klasu definiranu sličnostima forme i sadržaja. Mi ih vidimo kao školu patki, od kojih svaka promatra filozofiju (ili neki njen aspekt) u svjetlu fenomena ”Monty Python”. Neobično je, naposljetku, ne samo da je potpuno bizaran Leteći cirkus Montyja Pyt- hona sponzorirao BBC, već da je sam Monty Python izrastao u insti- tuciju ogromnog kulturnog utjecaja. U svjetlu tog uspjeha i mnogih veza između filozofije i Montyja Pythona istražene u prethodnim po- glavljima, ovo poglavlje pita: Što bi moglo biti zaključeno o sretnoj budućnosti ili neprilikama inače nesvjetovnog pothvata zvanog filo- 20

1. “Što je, dakle, ovo?” Uvod zofija? Ti autori (dvojica vaših urednika su među njima) misle da se ovdje ima puno za istražiti. Zato naša završna grupa tekstova: Pajto- novski aspekti filozofije. ”Tractatus Comedo-Philosophicus” Alana Richardsona želi da znamo da je jedina razlika između Monty Pythona i akademske filozofija u tome da potonja nije smiješna. Osjećajući imanentnu katastrofu filozofije, Richardson provodi intervenciju (određene vrste) na koju je pozvao Wittgensteina i Nietzschea, ako to možete zamisliti. ”Potpuno razorna kritika filozofije običnog jezika u Montyja Pythona” tvrdi da su Pajtonovci usvojili, i pronašli nezadovoljavajućom, puno više ana- litičke filozofije u Cambridgeu i Oxfordu nego što bi se inače moglo pomisliti. Reisch zatim poziva na pajtonovski inspiriranu rehabilita- ciju filozofije, ali potpuno drugačiju od Richardsonove. Treći stil rehabilitacije je preporučio – to jest, zatražio – Bruce Bal- dwin u svom ”Svijet i prigovor: kako je Monty Python uništio modernu filozofiju”. Iako pokazuje manje razumijevanja za križanje filozofije i popularne kulture od drugih poglavlja, odabrali smo uključiti Baldwinovo poglavlje (u obliku vjerno transkribiranog predavanja) kako bi promovirali raspravu o filozofiji u popularnoj kulturi te zato što se Baldwinov osoban ulog u pajtonovske stvari pokazao previše ironičnim da bi mu mogli odoljeti. Naposljetku, tekst ”Moje godine s Montyjem Pytonom” Garyja Hardcastlea prepričava njegovu desetogodišnju avanturu predavanja o Montyju Pythonu i filozofiji neakademskoj publici. Hardcastle poku- šava dokučiti zašto bi itko smatrao tu kombinaciju zadovoljavajućom, kamoli zabavnom. Baveći se sličnim pitanjem koje je Hume, taj skoro- pa-sedmi Pajtonovac, postavio prije nekoliko stoljeća, Hardcastle pro- nalazi zadovoljavajući odgovor (uzmimo u obzir, ipak, da je njega lako zadovoljiti). Hardcastleovo poglavlje često se poziva na njegov raniji esej ”Teme suvremene analitičke filozofije u radovima Montyja Pyt- hona”, pa smo uključili i taj esej. Možemo ga nazvati dodatkom. 21

Gary L. Hardcastle i George A. Reisch Dobro, dosta za sada Ovako to ide. Ispada da ne postoji jedna ”duboka i zanimljiva” veza između Montyja Pythona i filozofije, jer ih je previše. Postoje dijelovi Pythona koji se bolje razumiju i cijene uz pomoć filozofske analize; postoje dijelovi filozofije koje pajtonski skečevi i teme dobro opslužuju; i cijelo izdržljivo carstvo Montyja Pythona ima ponešto za reći o sta- tusu filozofije i njenoj ulozi u svijetu. Ako ste se nadali nečemu sup- stancijalnijem, manje očitom, ili pajtonesknom (vidite?) žao nam je. Znamo, puno toga je, također, izostavljeno iz ove knjige. Kao što Heather Douglas svakodnevno podsjeća jednog od urednika ove knjige, nema ni približno dovoljno govora o svetoj ručnoj granati (čak i kad ubrojimo ovu). Drugi će se kolege, uvjereni smo, žaliti da su njihovi osobni filozofski heroji bili izostavljeni (Šta, nema Bosanqueta? Nema Nicole Kuzanca?!?!?!). Tko zna – možda ima još mjesta na polici za nastavak Monty Pythona i filozofije u kojem će sveta ručna granata i druge teme biti filozofski analizirane. Ako želite vidjeti nastavak, ku- pite barem dva primjerka knjige. Još bolje, možda bismo mogli raz- motriti osnivanje nove akademske organizacije, nečeg poput društva posvećenog filozofskoj analizi Montyja Pythona. Ti će planovi ostati u potpunosti u planiranju dok se god ne nađe odgovarajuće komer- cijalan i zarazan akronim. A gdje je @£$%&£ kraljica? Od samog početka željeli smo uključiti kraljicu. Zaista jesmo. Pokušali smo. I naša prepiska s njenom Visosti (smjestili smo je na sami početak knjige, jer nemamo ništa za sakriti) pokazuje da smo joj dali uistinu primamljivu ponudu: neograničenu duljinu, slobodnu temu, čak i bez pravog roka za predaju. Ali, nažalost, nije nam bilo suđeno, barem ako je vjerovati ovoj ”gospođi Gill Middleburgh”. Gdje smo pogriješili, ne znamo, ali nećemo se dati smesti. Za nastavak ove knjige (jeste li već kupili drugi primjerak?) obećavamo vam… princa Charlesa. 22

Filozofski aspekti Montyja Pythona ”Dobro došli na prepuni olimpijski stadion!” Scene iz ”Internacionalne filozofije” producirane za njemačku televiziju i kasnije uključene u Monty Python uživo u Hollywood Bowlu.

2. ”Život je sranje”: hereza, humanizam i junaštvo u Brianovu životu Kevin Schilbrack B rian cmizdri. Njegova ga majka navlači naokolo i zapovi- jeda mu. Kao revolucionar, nekompetentan je i ne može slo- žiti gramatički pravilnu rečenicu na latinskom, čak ni onu sastavljenu od samo tri riječi. Ipak, okolnosti su se tako urotile da je proglašen prorokom ili mesijom, obožavanim od mnoštva. Gotovo da osniva novu religiju. Što je zapravo Brian? I što to Pajtonovci pokušavaju postići priča- jući priču o njegovu životu? Mnogi su ovaj film doživjeli kao vrije- đanje Boga; kao bogohuljenje. Ali Pajtonovci su, kao što je poznato, bili zainteresirani za filozofska pitanja, osobito o smislu života. Ako se film gleda s time na umu, dobiva se drugačija poruka. ”Blaženi sirotvorci”: pitanje hereze Je li Brianov život bogohulan? Nakon uspjeha Montyja Pythona i Svetog grala, banda Montyja Pyt- hona nije bila sigurna čime da se bavi u svom idućem projektu. Kao foru, jedan od njih predložio je naziv: Isus Krist: žeđ za slavom. Čini se da je ideja o biblijskoj komediji jednostavno došla spontano. Jednom kad se ideja primila, grupa je ozbiljno pristupila poslu: čitali su Bibliju i svitke s Mrtvog mora, na primjer, pokušavajući pronaći smiješan ma- terijal. Nakon što su pročitali o Isusu, došli su ipak do zaključka da poštuju ono što je rekao i da ga ne žele ismijavati. Zatim su napravili pomak prema ideji trinaestog apostola, onog koji bi možda uvijek 25

Kevin Schilbrack kasnio i propustio čudo. Ta se ideja nastavila preobražavati dok nisu došli do ideje o nekom tko se rodio u isto vrijeme kad i Isus te je bio zamijenjen za mesiju, i to je postao Brian. I prije nego što se pojavila, ideja o parodiji Biblije bila je kontro- verzna. Projekt je inicijalno financirao EMI, ali oni su se povukli, bo- jeći se da je scenarij bogohulan. (Film je na kraju financirao George Harrison, iz Beatlesa.) Kad je film završen, protiv njega su demon- strirale kršćanske skupine i zabranjen je u Irskoj, Norveškoj i u dijelovima Sjedinjenih Američkih Država i Velike Britanije. Film ipak ne govori o tome da Bog ne postoji. Ni u jednom trenutku ne sugerira da je Bog manje od onog što vjernici misle da Bog jest, čak ni da Isus nije sin Božji. Isus se pojavljuje dva puta u filmu – jednom kad se rodio i jednom dok propovijeda na Gori – i njegova su čuda izliječila gubavce. Isus je u filmu prikazan uz puno pošto- vanje, čak i ortodoksno. Film nije satira onog u što kršćani vjeruju, već načina na koji neki od njih vjeruju. Prvo, izruguje se određenoj religioznoj gorljivosti. Neki su filozofi religije također to kritizirali. David Hume (1711-1776) jedan je od najpronicljivijih. Hume se žali na ”snažnu sklonost ljudske vrste da vjeruje u neobično i čudesno”, i primjećuje da bi samo to ”trebalo u skladu s razumom začeti sumnju prema svim odnosima takve vrste”.1 Vjerovati da netko ima tajnu, da netko zna nešto izuzetno što drugi ne znaju, može stvoriti opipljiv osjećaj nečije posebnosti koja je tako ugodna da joj je teško odoljeti. Prema Humeu, želja da se to osjeti primarna je motivacija za trač – također je i motivacija da se stvore i prošire priče o čudima. Brianov život savršeno ilustrira taj proces, kad se rulja uvjerava da je Brianova nesposobnost da ostalima kaže tajnu života znak da je skriva; kad odluče da Mandy, njegova majka, mora biti djevica; i kad gubljenje sandale rezultira malom olujom rasprave oko toga trebaju li pravi sljedbenici skupljati sandale ili ih odbaciti. David Hume, ”Of Miracles”, u: Writings on Religion, ur. Antony Flew (Chicago: Open Court, 992), str. 7. 26

2. ”Život je sranje”: hereza, humanizam i junaštvo u Brianovu životu Na taj način Brianov život podučava vrstu zdravog skepticizma prema popovanju religioznih. Još oštrije, film se izruguje određenom religioznom filistarstvu. Religioznost može hraniti osjećaj zadovoljstva samim sobom koji može voditi neopreznosti, licemjerju, čak i nasilju. Sjetite se onih u filmu koji su išli na propovijed na Goru sa suncobranima, čestitajući sami sebi što su prisustvovali religijskom događaju, iako ih značenje poruke nije pretjerano okupiralo. Dok su se rječkali oko velikih no- seva, umjesto ”Blagoslovljeni bili mirotvorci” čuli su ”Blagoslovljeni bili sirotvorci”, pa su se na kraju i potukli. Razumjeli su da je Isus rekao, ”Skromni će naslijediti zemlju” (ne, kao što su prvo pomislili, ”ogromni”), ali to ih nije ganulo: ”To je fino, drago mi je da će dobiti nešto jer im je zasad kao u paklu.” Meta Montyja Pythona nije vjerovanje u savršeno biće, biće koje je sveljubeće, sveznajuće i svemoćno, koje se ponekad naziva ”Bogom filozofa”. Film ismijava popularno vjerovanje u Boga koji je više nalik čovjeku. David Hume je također tukao po toj ideji; on ju je zvao ”antropomorfizam”. U tom je smislu antropomorfizam vjerovanje koje se ne odnosi na savršeno biće ili do- brodušna stvoritelja već na izuzetno moćno biće, za koje se nadaš da je na tvojoj strani. Vidimo to antropomorfno vjerovanje u molitvi koju nudi Smisao života Montyja Pythona: ”O Bože, oooh, Ti si tako velik, tako si apsolutno ogroman, zaboga, mi smo svi jednostavno apsolutno impresionirani ovdje dolje, kažem Ti. Oprosti nam Bože zbog našeg odvratnog ulizivanja. I otvorenog laskanja. Ali Ti si tako snažan i, pa, jednostavno tako super. Amen.” A vjerovanje u moćno stvorenje koje zauzima strane može lako biti upotrijebljeno da se opravda na- silje. Postoje, napokon, molitve poput ove iz Montyja Pythona i Svetog grala: ”O Bože, blagoslovi ovu ručnu granatu kako bi Tvojom milošću razvalila Tvoje neprijatelje na sitne komadiće.” Brianov život ne huli Boga, već ismijava vjersko licemjerje. Terry Jones to naziva ”herezom”. Kaže, ”Brianov život nije bogohulan, već heretičan. Nije bogohulan jer uzima biblijsku priču kao evanđelje; mo- 27

Kevin Schilbrack rate vjerovati u Bibliju, morate je poznavati da biste mogli shvatiti o čemu je zapravo film. Film je heretičan jer ismijava način na koji je Crkva predstavlja. Hereza je govor protiv crkvene interpretacije, ne protiv vjerovanja.”2 Istina je da je kritika Montyja Pythona usmjerena prema religi- oznim vjernicima, ali ona nije nužno antireligiozna: zapravo, netko može biti vjernik, a da se s njom slaže u potpunosti. ”Novi svijet, bolja budućnost”: pitanje humanizma U svojoj vrućoj želji da budu sljedbenici, skupina ljudi uzima Briana za proroka. Ali poučava li Brian išta? Ima li poruku ili filozofiju bilo kakve vrste? Zapravo, Brian ”propovijeda” dva puta u filmu: jednom na trž- nici kad se maskirao u proroka da se skrije od centuriona, i jednom mnoštvu s prozora stana svoje majke. Na tržnici, Brianova je poruka mišmaš različitih fraza i parabola vjerojatno preuzetih od ostalih apo- kaliptičnih učitelja – neke su očito maznute od Isusa. Na primjer, Brian kaže: ”Ne sudite i neće vam biti suđeno”, što zvuči kao da Brian po- navlja ono što Isus kaže u Evanđelju po Mateju 7:1. A kako ga hvata panika, počinje blebetati: ”Blaženi su oni… koji preobrate susjedova vola… jer oni će naslijediti njegov kolan…”. U tom trenutku Brianove propovijedi nemaju nikakvu poruku – ili je on, u najmanju ruku, pre- više preplašen da bi je izrekao. U stanu svoje majke, ipak, Brian se služi vlastitim riječima, i ako se išta može nazvati Brianovim religijskim učenjem, to bi bilo to. Masi okupljenoj ispred prozora svoje majke govori s pravom strašću: ”Sve ste krivo shvatili. Ne morate me slijediti. Ne morate slijediti ni- koga. Morate misliti svojom glavom. Svi ste vi sebi svojstveni.” ”Mo- rate sami shvatiti u čemu je stvar,” dodaje. ”Nemojte da vam itko govori što da radite.” 2 Graham Chapman, John Cleese, Terry Gilliam, Eric Idle, Terry Jones, Michael Palin, Bob McCabe, Monty Python: Autobiografija (Zagreb: Naklada Ljevak, 2007). 28

2. ”Život je sranje”: hereza, humanizam i junaštvo u Brianovu životu Iz ovoga se može zaključiti da Brian ima barem jedno načelo, jer njegova je filozofija u tome da svatko treba biti sebi autentičan. Mi- sliti svojom glavom. Ne slijediti. Možda je ta propovijed zamišljena samo zato da bi pripremila teren za šalu kad Brian kaže, ”Svi ste vi različiti!”, a iz mase muškarac imenom Dennis proturječi: ”Ja nisam!” Dennis time proizvodi simpa- tičan mali paradoks, jer u isto vrijeme prihvaća Brianovo učenje i od- bija ga, dok svi drugi koji slijede masu u prihvaćanju Brianova učenja zapravo promašuju. Ali strast u Brianovu glasu kad izgovara te reče- nice, njegovo povrijeđeno držanje, navode na pomisao da to nije samo šala; da je iskren, da je ono što govori odraz njegovih pravih misli. Taj je citat zapravo poruka koju su Pajtonovci željeli poslati, a to je jasno iz ovog komentara Michaela Palina koji kaže da Brianov život odražava ”temelj onoga čime se bavi pajtonska komedija, da se valja oduprijeti ljudima koji vam govore kako se treba ili ne treba ponašati. Radilo se o slobodi pojedinca, stvari ‘60-ih, nezavisnosti koja je imala udio u tome kako je Python bio formiran” (Monty Python: Autobiografija). Ipak, Brianova ”propovijed” nije samo odraz ‘60-ih, već i načelo te- meljno za većinu moderne filozofije, pogotovo za osamnaestostoljetni pokret koji se naziva prosvjetiteljstvom, naime, načelo da pojedinci trebaju misliti svojom glavom. Immanuela Kanta (1724-1804) često se uzima kao onog koji je identificirao moto prosvjetiteljstva svojim slo- ganom: ”Sapere aude! Imati hrabrosti služiti se vlastitim razumom!”3 Ali Brianovo središnje načelo može također uvjerljivo biti shvaćeno kao da predstavlja vrstu egzistencijalizma. Egzistencijalisti tvrde da ljudska bića nemaju nikakvu intrinzičnu svrhu ili bit; da ne postoji nešto kao ”ljudska priroda”. Zato je stvar svakog pojedinca da odredi značenje vlastita života i da preuzme odgovornost za svoje postupke. Zapravo, svaki pojedinac je ”osuđen” da to i učini. Egzistencijalistički filozofi kao što su Søren Kierkegaard (1813-1855), Friedrich Nietzsche Immanuel Kant, Odgovor na pitanje: Što je prosvjetiteljstvo, u: Pravno politički spisi, (Zagreb: Politička kultura, 2000). 29

Kevin Schilbrack (1844-1900) i Jean-Paul Sartre (1905-1980), svaki na svoj način, istra- žuju kako živjeti autentično, kako ostati vjeran sebi. Brianova se ”propovijed” sigurno uklapa u tu tradiciju. Možemo ići i dalje od toga i vidjeti Brianovo učenje, kao i ono mnogih egzistencijalista, kao oblik humanizma. To je shvaćanje da su ljudska bića temeljni izvor vrijednosti, i da bi poboljšanje ovog svijeta trebalo biti glavno žarište ljudskih aktivnosti. Bez obzira na to je li to Brian namjeravao ili ne, to je ono što Judith vidi u njemu kad kaže Mandy da će ih Brian ”odvesti s nadom u novi svijet, bolju budućnost”. Brian ne govori mnogo o prirodi Boga, ali on ne poučava nužno sekularni humanizam. Njegova bi poruka mogla biti religiozni ili teistički humanizam. Teistički humanizam kombinira vjerovanje u Boga s hu- manističkim vrijednostima.4 Riječ je o stavu da je ispunjavanje ljudskih potreba ”s ovoga svijeta” primarna stvar koju Bog želi od svojih sljedbenika. Po tom shvaćanju, primarni je interes Boga hranjenje gladnih, liječenje bolesnih, briga za udovice i siročad i tako dalje. Ako Brian razmišlja na taj način, onda bi poučavao humanizam ne zbog nedostatka vjere u Boga, nego upravo zato što ima tu vjeru. Možda je svoj humanizam, kao i to da će ti biti suđeno ako sudiš, preuzeo od Isusa. Na primjer, u onom što se naziva ”Propovijed na gori” (Evanđelje po Luki 6: 17-49), Isus je prikazan kao netko tko ima duboko humanistički pogled na siromašne, gladne i marginalizirane. Moguće je, dakle, da Brian ne pokušava biti protiv religije, već da pokušava poboljšati religiju svojih sljedbenika. Ideja da bi se Brianova učenja trebala složiti sa specifično kršćanskim humanizmom naslućuje se iz komentara Gra- hama Chapmana (koji je glumio Briana): ”Iskreno, željeli smo iznervi- rati [mnogo crkvi] jer smo osjetili da su sve krivo skužile. Izgleda da su zaboravile na ideje kao što su ʹljubi bližnjega svogaʹ te da su više zainteresirane za upis u vlastite male klubove i razmišljanje o drugim 4 Jednako tako, ako je Brian egzistencijalist, mogao bi biti ili religiozni ili teistički egzistencijalist (kao Kierkegaard, Martin Buber (878-965), ili Gabriel Marcel (889- 97)) ili ateistički egzistencijalist (kao Friedrich Nietzsche, Jean-Paul Sartre, ili Al- bert Camus (9-960)). 30

2. ”Život je sranje”: hereza, humanizam i junaštvo u Brianovu životu ljudima po logici ʹova ekipa neće u raj, samo ćemo mi u rajʹ, što je zaista glupo i prilično nekršćanski…. Taj film, ako je išta rekao, rekao je, mislite za sebe, ne slijedite naslijepo, što smatram da nije loša poruka i siguran sam da bi se g. Krist složio” (Pajtonovci: Autobiogra- fija, str. 286-87). Brianov život, dakle, kritizira religozna vjerovanja, ne kada ona uključuju vjerovanje u Boga, već kad su naivna i nepažljiva s porukom koju nude.5 Ako se možemo složiti da Brian nudi neku filozofiju, onda se čini da je riječ o egzistencijalističkom humanizmu, ne nužno odijeljenom od vjere u Boga. ”Život je sranje”: pitanje junaštva Mnogi su kršćani bili humanisti; nekolicina njih bili su egzistencijalisti. Ali, čak i ako Brianova ”učenja” nisu nespojiva s autentičnom religijskom vjerom, mogli bismo potajno posumnjati da film kao cjelina ima protureligijski ili antiteistički ili čak nihilistički stav. Čini se da film kao cjelina predstavlja život kao besmislen ili apsurdan. Postoji, slučajno, filozof, Albert Camus (1913-1960), koji je poznat po tome što je prigrlio i egzistencijalistički humanizam i stav da je život apsurdan. Sada možemo jasno postaviti pitanje o filozofiji ovog filma: uči li nas Brianov život Camusovoj filozofiji? U Camusovim novelama i esejima termin ”apsurdan” ne znači glupav, kao prefekt pod imenom Velikus Qurac ili prodavač gricka- lica koji prodaje uške tigrastog leoparda. Reći da je život apsurdan znači da nema unaprijed zadano značenje – događaju se stvari koje 5 Teistički humanizam prije nego sekularni humanizam česta je tema u Montyju Pyt- honu i Svetom gralu. Ovdje je Bog prikazan kako kritizira vjernike koji omalovaža- vaju svoju ljudskost, kao u ovom razgovoru: Bog: Što sada radite? Kralj Arthur: Odvraćamo pogled, o, Bože. Bog: E, pa nemojte. To je kao u onim kukavnim psalmima, uvijek su tako de- presivni… Svaki put kad pokušavam govoriti s nekim, obavezno bude ”žao mi je ovo” i ”oprosti mi ono” i ”nisam vrijedan”…. 31

Kevin Schilbrack mogu uništiti pojedinca, stvari koje nisu dio velikog plana, koje ta- kvima nisu trebale biti. Camus ne vjeruje da je naš univerzum onaj u kojem ljudska bića imaju veliku važnost; to nije dobrodušan i racio- nalan univerzum. Kao što je Bob Lane elokventno sročio, Camus vidi ljudska bića kao male i smrtne mrlje na malenom pla- netu, u običnom Sunčevu sustavu, smještenom nigdje posebno, u beskonačnom prostoru, i podvrgnutom svakakvim mračnim iracionalnim silama, nad kojima ima malo kon- trole. Ljudska bića moraju, dakle, živjeti i umirati uz strah i tjeskobu, frustaciju i osjećaj uzaludnosti. Potrebno je ži- vjeti u sadašnjosti i pokušati pronaći stvarne, gole, zadane činjenice ljudske egzistencije; pronaći ih, suočiti se s njima i živjeti s njima.6 Ljudi čeznu za tim da život ima smisla i čeznu za srećom, ali svemir im ne uzvraća. Kao odgovor na ljudsku čežnju, svemir šuti. Mislim da se može reći da je to ideja Brianova života. Brian živi i kreće se u svijetu u kojem je, kao što kaže Camus, život apsurdan. Ca- musov utjecaj vidi se u filmu kad god se događaji čine besmislenima ili patnja traži lijeka, ali najočitiji je na kraju filma. Brian i ostali ra- zapeti su, ali oni nisu pravi kriminalci, njihove su smrti besmislene. Nema nikakvog znaka da njihova smrt igra ulogu u većoj borbi ili da idu na bolje mjesto. Riječi njihove pjesme eksplicitno izražavaju Ca- musovo stajalište: Jer život je prilično apsurdan. I smrt je posljednja riječ. Uvijek se treba pokloniti poslije zavjese. Zaboravi na svoje grijehe – nek’ se publika veseli. Uživaj – ionako ti je sad posljednja prilika. Brian živi – i potom umire – u apsurdnom svijetu. Što bismo trebali učiniti u vezi s apsurdnošću života? Što možemo 6 Bob Lane, ”The Absurd Hero” (Apsurdni junak), Humanist in Canada 7:4 (Winter, 984-85) 32

2. ”Život je sranje”: hereza, humanizam i junaštvo u Brianovu životu učiniti? To je ključno pitanje. Camus tvrdi da je najbolje što čovjek može učiniti kad se suoči s apsurdom pobuniti se protiv apsurdnosti života. To je uzvišen život. Da bi to mogao učiniti, čovjek mora biti sposoban djelovati bez nade ili nagrade, svjestan da, u konačnici, nema nikakve razlike u tome kako se netko ponaša. Trebalo bi odbiti vjerovati ili nadati se svrsi danoj od Boga i umjesto toga boriti se za vlastite ciljeve, stvarajući život pun značenja samim izborima koje činimo. Nekoliko Camusovih tekstova pokazuje što bi značilo živjeti život na takav način, biti ”apsurdni junak”. Tri primjera apsurdnog junaka likovi su Meursaulta u Camusovu romanu Stranac, dr. Rieuxa u Kugi i Sizifa u Mitu o Sizifu. Meursault živi ne promišljajući. Zato što tako živi, živi spontano, dok ne ubije nekog koga ne poznaje, dok mu ne bude suđeno i dok ne bude pogubljen za to ubojstvo. Nije lako vidjeti Meursaulta kao junaka, ali Camus inzistira na tome. Vratit ću se tome poslije. Lik dr. Rieuxa lakše je voljeti: brine se za zaražene kugom iako ne mogu biti izliječeni, unatoč tome što i on može oboljeti liječeći ih. A Sizifa, lika iz grčke mitologije, kažnjavaju Bogovi tako što ga pri- siljavaju da besmisleno i vječno gura stijenu na vrh brijega samo da bi gledao kako se ona kotrlja natrag. Prema Camusu, Sizif ipak neće odustati od svoje sreće zbog činjenice da njegova postignuća ne traju, i zato je sposoban naći sumorno zadovoljstvo u svom zadatku. S koz- mičkog stajališta, djela tih troje likova su beznačajna, ali oni su junaci jer žive pošteno i autentično. Postavlja se pitanje: je li i Brian apsurdni junak? Čini se jasnim da bi sam Camus rekao: ”Ne”. Govoreći o besmi- slenom radu Sizifa, na primjer, Camus kaže: ”Nema sudbine koju ne može nadvladati prezir.”7 Camus očito misli da bez obzira na to ko- liko težak nečiji život postao, čovjek je slobodno biće i uvijek se može izdići iznad okolnosti. Ali Brian nije dovoljno bahat da prezire. On ne gleda s visoka na svoju sudbinu. Upravo suprotno, on je konstantno iritiran i frustriran. Mit o Sizifu također kaže da je ”sama borba za 7 Albert Camus, Mit o Sizifu (Zagreb: Matica hrvatska, 998). 33

Kevin Schilbrack visine dovoljna da ispuni ljudsko srce” (p. 91). Istina je da je Brian uključen u borbu za oslobođenje od Rimljana. Ali film jasno pokazuje, prvo, da je ta borba farsa i, drugo, da je Brian više zainteresiran za tople Judithine blagodati. Brian može biti postavljen u apsurdne situacije, ali nitko ne bi pomislio da on trijumfira nad njima koncentrira- jući se na svoju slobodu, odbijajući nadati se ili shvaćajući apsurdnost svoje situacije. Baš naprotiv, Brian cvili zbog nedostatka slobode, neprestano se nada da će se stvari riješiti same od sebe i nikad ne po- stane svjestan apsurdnosti situacije. Brianu nedostaje buntovničko ili prkosno priznanje besmislenosti ljudskog života. On nije junak u Ca- musovu smislu. Da je Camusova posljednja kad je riječ o junacima, mogli bismo zaključiti da je Brianov život prilično ciničan. Predstavlja apsurdan univerzum koji nema čak ni junaka. Ali mogao bi postojati i druga- čiji način shvaćanja smisla života te toga kako bi se trebalo živjeti u svijetu u kojem je smrt posljednja riječ. Na tako postavljenoj ljestvici vrijednosti, Brian stoji bolje. Jedna stvar koju valja primijetiti jest da laganje kod Camusa (i kod svih francuskih egzistencijalista) ima središnju ulogu. Najveći je ne- uspjeh osobe, kažu, kad živi u laži, kad se obmanjuje i živi u ”lošoj vjeri”. Camus je rekao da je Meursault apsurdan junak jer ne laže te da je Stranac ”priča o čovjeku koji, bez ikakva junačenja, prihvaća smrt radi istine.” To je, Camus dodaje, prikaz ”jedinog Krista kojeg zavre- đujemo.”8 Ali usprkos tome što Camus kaže, nije jasno da je Meursault zaista idealna osoba. Robert C. Solomon uvjerljivo tvrdi kako, daleko od toga da utjelovljuje potpuno iskrenog junaka, Meursault nikada ne dosiže razinu svijesti na kojoj se može odlučiti želi li govoriti istinu ili lagati. Nema ničeg u Meursaultu čemu on može biti vjeran.9 Jedna stvar koju možemo reći u Brianovu korist jest da on ne živi 8 Albert Camus, Stranac (Zagreb: Globus, 2004). 9 Robert C. Solomon, ”Camus’ L’Étranger, and the Truth,” (Camusov Stranac i istina) u svojoj knjizi From Hegel To Existentialism (Od Hegela do egzistencijalizma) (Oxford: Oxford University Press, 987), str. 246-260). 34

2. ”Život je sranje”: hereza, humanizam i junaštvo u Brianovu životu u laži. Brian je potpuno, gotovo djetinje iskren. Na početku filma on popušta pritiscima svoje majke oštra jezika, ali kako dolazi na svoje, s vremenom ih se uspijeva riješiti. Brianov život je djelomično priča o odrastanju i postajanju – ne postajanju junakom, već postajanju odra- slim. Možda to objašnjava zašto pjesma na početku filma kaže da je postojala beba imenom Brian koja je odrasla u…. tinejdžera imenom Brian, koji je rastao i rastao dok nije izrastao u…. muškarca imenom Brian. On nije apsurdan junak, ali nije ni lažac. S tog stajališta, Bri- anov život odbacuje Camusovu strogu ideju o tome čemu bi ljudska bića trebala težiti i umjesto toga odražava uvažavanje u većoj mjeri svjetovnih zadovoljstava. Brian uistinu živi u Camusovu apsurdnom svemiru. Ipak, on se u njemu nalazi ne kao buntovni junak, već kao odrasla osoba: ne čeka čudo. Umjesto toga, mrzi rimsku okupaciju, voli Judith i, općenito, daje sve od sebe. Briana obaraju sile koje ne može pobijediti, ali on se ipak upire da čini dobro, iskren je i stvara si život koji dobiva značenje kroz njegove vlastite odluke. Možda bismo mi koji cijenimo Briana trebali izmisliti termin: ”apsurdan ispravan momak”. Ako je to uvjerljivo, onda je Brianov život primjer drugog oblika – novog oblika egzistencijalističkog humanizma. U skladu s tom perspektivom, ono što Brianov život nudi kao protutežu nihilizmu je humor. Ne možemo se boriti protiv apsurda, ali možemo mu se smijati. Ovdje Brian predstavlja drugačije razumijevanje toga što junak zaista jest. To je razumijevanje koje se natječe s Camusovim. Ako je to uvjerljivo, mogli bismo odbaciti ideju da je gotovo potpuno nere- fleksivan ubojica Meursault junak. Iz te perspektive, junaci se mogu pronaći bliže kući. 35

INDEKS Abraham (biblijski) 160 u komediji 244–245 Adam (biblijski) 160 Bhagavad Gita 114–115, 116, 117 Adams, John 53 Bog Agana sutra 116 i filozofija 81 Agnew, Spiro 275 i pohvala 158–159 analitička filozofija 293, 295, 299 i pravda 158 pobune u 293–294 i razmnožavanje 148–149 anatta 121 ismijavanje 80–82 Anselmo, sveti 164–166 kršćanska teorija 146, 147, 155, antropomorfizam 27 160–161 apsurd, život kao 31–32 nacionalnost 94–96 apsurdni junak, primjeri 33 smrt 79, 84 Arhimed 296 bogohuljenje 150–151 Aristotel 91, 97, 303 naspram hereze 27–28 Nikomahova etika 191–192 Bosch, Hieronymus 37 Arjuna 114–115 brahman 112, 116, 117 Arrested Development (TV emisija) 14 Brian (Cohen Maximus) (u Brianovu Arthur, kralj 98 životu) u Montyju Pythonu i Svetom gralu čuda 172, 173 100–102, 145–146, 192–193 kao egzistencijalistički human- arturovske legende i patrijarhat 99 ist 31 atomizam, filozofski 99 lik 25, 33–34 Augustin, sveti 111 o individualcima 204 Austin, J. L. 261 propovjedi 28, 30 Ayer, A. J. 294 prorokovanje 82, 194 Jezik, istina i logika 261 razvoj 34–35 sljedbenici 196, 208 Baden-Powell, sir Robert Brianov život (film) 14, 18, 72, 82, 91, Kod viteza 99 92, 98, 157 Bečki krug 55, 249 apsurdizam u 32, 34 Beethoven, Ludwig van 245 Brian u 25, 26, 28, 30, 31, 33–35, Bentham, Jeremy 188 82, 83, 172, 194, 195, 204 Bergman, Ingmar cinizam 34 Sedmi pečat 101 Dennis 29 Bergson, Henri 81, 85 egzistencijalistički humanizam u besmislica 30–31 filozofija 243–245 humanizam 30–31 311

Monty Python i filozofija i egzistencijalizam 17, 29, 204, 205 Kuga 33 i individualizam 29, 205 Mit o Sizifu 33 i religiozna pravila 193–194, 195 o apsurdu 202 i religiozno filistarstvo 27 o laganju 34 istraživanje 25 o Sizifu 202–203 Isus 25, 26, 27 Stranac 33, 34, 202 Judith 30, 35 Carlin, George 14 kao biblijska komedija 25–26 Carnap, Rudolf 247, 248, 294 kao hereza 27, 28 o besmislu 245 Mandy 26 o Heideggeru 251 o bogohuljenju 149–150, 151, 195 Carter, Jimmy 275 o Crkvi 206 Castro, Fidel 189 o licemjerju religije 27 Chapman, Graham 13, 16, 50, 247, o slijepom pokoravanju 196 293 odmak od patosa 84 kao ispravan čovjek 85 Reg, kritizirajući Rimljane 239, u Brianovu životu 30, 31 240 u Montyju Pythonu i Svetom gralu Simon Pustinjak 172 100, 145 britanski humor 86 u Smislu života Montyja Pythona 116, kao samoizrugivanje 89 122, 123, 126, 148, 152, 153 britansko samopouzdanje 87 Cleese, John 13, 16, 89, 115, 129, 205, Broad, C. D. 266 249, 252, 262, 293 Bronowski, Jacob 81 kao Bruce pročelnik odsjeka 264, Brown, James 154 265 “Bruceova pjesma filozofa“ 65, 281, kao Crni Vitez 100 303–304 kao ispravan čovjek 85 Bruceovi, u Montyju Pythonu kao sir Lancelot 103–104 264–267 u Brianovu životu 88, 150, 239 i Wittgenstein 266–267 u Letećem cirkusu Montyja Pythona Buddha 116–117, 118, 121, 123–124, 221, 228, 267 128 u Monthyju Pythonu i Svetom gralu o atmanu 118–119 100–102, 145 o patnji 124–125 u Smislu života Montyja Pythona o sreći 117, 118 109–110, 111, 116, 122, 123, Buddhaghosa 120 126, 131, 153, 158 budizam 118–119 Concorde (u Monthyju Pythonu i Svetom gralu) 105 Calvin, John 91 Creosote, g. (u Smislu životu Montyja Cameron, A. David 54 Pythona) 17, 121, 122 Campbell, Joseph 98, 99, 104 izgled 37 Transformations of Myth Through kao čudovište 41–42 Time 104, 105 kao klaun 43 Camus, Albert 17, 31–32, 33, 200, osvetoljubiv smijeh 45–46 204, 302 ponašanje 37–38 312

Indeks crna komedija 47 filozofija 69, 70, 81, 135, 160, 287 Crni Vitez 100–101 analitička 293–295, 299 i Bog 81 četiri plemenite istine 124–125 i političke okolnosti 265–266, 267 čuda, u kršćanstvu 172 i popularna kultura 271, 282–286 čudovište, u horor fikciji 40, 41–42 i socijalne snage 265–266, 268 kao loša komedija 246, 247, 248, Dante Alighieri 251, 254 Pakao 46, 47 kontinentalna 302 Darwin, Charles 168 o besmislici 243–245 Dennis (u Brianovu životu) 29 povijest 302 deontologija 193 religije 163 Derrida, Jacques 138, 139 u Britaniji 20. st. 15 Descartes, René 141, 304 analize jezika 16 Dječja igra (film) 41 filozofija svakodnevnog jezika 259, dokaz iz čuda 172 260, 261, 262 dokaz iz nauma 167–169 nedostaci 262, 263, 264 Duns Škot 271 filozofski argument, metoda 70–71 filozofski primjeri, vrijednost Eco, Umberto 230–234, 237–238 Ime ruže 90–91 Foucault, Michel 177 Edward, kralj 99 Ludilo i civilizacija 178 egzistencijalistička literatura 201 o ludilu 178–180, 182 egzistencijalistički humanizam 31 o psihijatriji 180 egzistencijalizam 133, 200, 203, 207 Frank, Philipp 294 i smisao života 204 Frankensteinovo čudovište 40, 41 kao individualno fokusiran 204 Franklin, Aretha 154 o laganju 34 Einstein, Albert Galahad Kreposni, sir (u Montyju The World as I See It (Svijet kako ga Pythonu i Svetom gralu) ja vidim) 169 103–104, 191–192 eliminativni komedizam 140–141 Genoveva 104 eliminativni materijalizam 141 Gilliam, Terry 13, 15, 293 Ensor, James 38 u Smislu života Montyja Pythona Eschenbach, Wolfram von 98 153, 171 etika Goodman, Nelson 298 brige 100 Gautama, Siddarttha 116 tradicionalna maskulina 100–101 Grgur Veliki, papa 38 Eutifron 157–158 Guevara, Ernesto 189 Eva (biblijska) 103, 160 Hahn, Hans 294 Fielding, Henry 53 Hamlet 64 Figgis, Arthur (lik iz Montyja Py- Hanson, Norwood Russell 298 thona) 177–178, 181–183 hedonizam 121, 122, 123 313

Monty Python i filozofija Hegel 249–250, 281 In Living Color (TV emisija) 14 Heidegger, Martin 133, 134, 244, iskustveni podaci 269 245, 248, 265, 303 Isus 28, 146, 206 i besmislica 246, 251 čuda 172 Hempel, Carl 298 humanizam 30 Herbert, princ (u Montyju Pythonu i u Montyju Pythonu 25, 26, 27 Svetom gralu) 104–106 izražavanje, kao ljudski koncept hereza 27–28 224–225 naspram blasfemije 27–28 hinduska filozofija 112–113 Jako velika američka korporacija (u Hobbes, Thomas 275, 303 skeču Montyja Pythona) 126 holizam 99 James, William 249 Holmes, Sherlock 91–92 Jaspers, Karl 130 Homer 151 Jefferson, Thomas 53 Horacije 50, 64 Jenkins, G. (lik u Montyju Pythonu) humanizam 182, 183 egzistencijalistički 31 jezik, i svijet 299 teistički 30 Job (biblijski) 160 Hume, David 19, 27, 61, 288, 290, Jones, Terry 13, 16, 27, 89, 206, 248, 303 293 An Enquiry Concerning Human Un- kao g. Creosote 121 derstanding 279, 282–283 kao novi Bruce 265 Dialogues Concerning Natural Reli- u Letećem cirkusu Montyja Pythona gion 166, 171 49, 223, 229 “o čudima” 173 u Montyju Pythonu i Svetom gralu o filozofiji 283, 285, 287 104, 155–156 o religioznom vjerovanju 174 u Smislu života Montyja Pythona o teleološkom dokazu 169, 122, 147, 153, 199 171–172 Judith (u Brianovu životu) 30, 35 o traču 26 Prirodna povijest religije 163–164, 174 Kafka, Franz 46, 200, 201 humor ”Preobražaj” 202 i apsurd 61 Kant, Immanuel 29, 138–139, 303 istina 97 Kass, Leon 228, 233 naspram horora 40–41 Kaufman, Andy 14 Kids in the Hall (TV emisija) 14 Idle, Eric 13, 14, 98, 293 Kierkegaard, Søren 29 u Letećem cirkusu Montyja Pythona King, Stephen 80 49, 181, 213, 263–264 klaun 43–44 u Montyju Pythonu i Svetom gralu komedija 105, 150, 155–156 gađenje 42 u Smislu života Montyja Pythona kao prijetnja 92 122, 126–127, 148–149, 153, naspram horora 42, 44–45 167, 199 nerazumijevanje 254–255 314

Indeks ”komično” (Bergson) 85 ”Lovac na posao”, skeč 188 konceptualne sheme 288–289, ”Mrtva papiga”, skeč 76, 202, 290–291 274–277, 298 Krišna 114–115 napredak 211 kriterij verifikacije 294–295, 296 na tržištu, ograničenja 188 Kuhn, Thomas 298 ”Nema vremena za gubljenje”, skeč 263–264 Lancelot, sir (u Montyju Pythonu o birokratskoj ludosti 201–202 i Svetom gralu) 103–104, o filozofiji 268 105–106, 191–192 ”Policijska stanica”, skeč 233–234 Lane, Bob 32 ”Posjetitelji”, skeč 236–237 Lazar (biblijski) 172 ”Pritužbe”, skeč 228–230 Leteći cirkus Montyja Pythona 13–14, ”Prodavaonica sira”, skeč 202, 302 20, 65, 165, 166–167, 174–175 pukovnik 238 autoreferencijalnost 259 ”Pustinjaci”, skeč 181 ”Bakice iz pakla”, skeč 238 ”Riblja dozvola”, skeč 209 ”Bankar trgovac”, skeč 188 Sartre 67, 210 ”Brijač sa sklonošću prema ubo- skeč s otmicom 251–252 jstvu”, skeč 190 smijati se smrti 221–222 ”Dosadan život burzovnog ”Spectrum: razgovor o stvarima”, mešetara”, skeč 203 skeč 213–214, 216 ”Epilog: pitanje vjere”, skeč 267 urbani idioti 184 ”Geste kojima se ukazuje na uvod 215 pauzu u govoru prenošenom verifikacionizam 297–298 na televiziji” skeč 257–259 logički pozitivizam 294, 295, 299 Gumby, lik 47 pobuna 298–299 i egzistencijalizam 209 loša vjera 34, 207–208 i izbor, ograničenja 209 luda, kao književni trik 179 i pregovaračka dvosmislenost 276 ludilo, povijest 178–180 ”Idiot u društvu”, skeč 19, Luther, Martin 148 177–178, 181–183 ”Ima li života poslije smrti?”, skeč Magritte, René 63 221 Malory, sir Thomas 98 ”Internacionalni nogomet”, skeč Mandy (u Brianovu životu) 26, 30 237–238, 281 Mao Zedong 189 ”Klinika za raspravu”, skeč 65–67, marksizam 189, 265 76 Martin, Steve 14 ”Klip motora (bagatela)” 17, Marx, Karl 189, 244 49–51, 63–64 metafizika, pobuna protiv 294, 295 i princip verifikacije 55–58 Meursault (Camusov lik) 33, 35 i značenje rečenice 55–60 Mill, John Stuart 303 logička kontradikcija 50–51, 55 misaoni eksperimenti 72–73, 75–76, ”Komunistički kviz”, skeč 189 234–235 ludilo 177 ograničenja 74 315

Monty Python i filozofija Mišosavijač, g. (lik u Montyju Py- Bog 31, 80, 145, 156–157, 159, 174 thonu) 302 Concorde 105–106 Monty Python Crni Vitez 100–101, 298 akademska pozadina 15 dvorac Antraks 102–104, 191 album Ugovorna obaveza 169 holizam 298 apsurd u 197, 199, 200, 247 homoerotizam 102 autorefleksivnost 238, 239 i analitička filozofija 99 britanska klasna svijest 89 i junačke vrline 190 Bruceovi 264–265 kralj Arthur 100–102, 145–146, crni humor 39–40 192–193 članovi 13, 293 kulturni kontekst 98–99 i analitička filozofija 247, 252, 254, maskulina etika 100–101 279, 280–282 mitološki izvori 98 i besmislica 222 o patrijarhatu 99–100 i Bog 80, 146, 147 Patsy 100 i egzistencijalizam 19, 200, princeza Sretna 105–106 204–205 princ Herbert 104–106 i filozofija 15, 22, 247, 252–253, religiozno praznovjerje 156 254–255, 272–273, 275–276, scena s vješticom 101–102, 279, 280–282, 288–289, 155–156, 192 302–303 sir Bedevere 101–102, 192 i filozofija jezika 21 sir Galahad 102–104, 191–192 i groteskno 119 sir Lancelot 105–106, 191 i konceptualne sheme 288–289, 290 sir Robin 191 i marksizam 189 sveta ručna granata 27, 157 i nihilizam 19, 197 zec ubojica 156–157 ludilo 177 Zoot 191 Ministarstvo glupog hoda 249, Monty Python skečevi, kao misaoni 260 eksperimenti 75–76. Vidi o filozofiji svakodnevnog jezika skečeve pod natuknicom Leteći 264 cirkus Montyja Pythona o idiotizmu 184–185 Monty Python uživo u Hollywood o otuđenju 189 Bowlu o stereotipima 207–208 ”Internacionalni nogomet” skeč ”O svim dosadnim i ružnim 23, 237–238, 295–296 stvarima”, himna 169–171 Moore, George Edward 15, 63, 253 Sartre 67, 210 moralna filozofija 70 utjecaj, u popularnoj kulturi 14, 21 mormoni 82 utjecaji 15–16 Morris, Corbyn 51–52, 53–54 Wittgenstein 260 Mozart, Amadeus Wolfgang 245 životinje 223–224 Myers, Mike 14 Monty Python: Autobiografija 31 nauk o zlatnoj sredini 191 Monty Python i Sveti gral (film) 14, Neurath, Otto 294 18, 97 Newton, sir Isaac 169 316

Indeks Nichols, Mike 98 Država 147, 151 Nietzsche, Friedrich 18, 19, 29, Eutifron 157–158, 159 79–80, 127, 138, 139, 200, 204, Fedon 222 250, 302, 303 Popper, Karl Raimund 262, 270–271 luđak 79, 80, 94 Porter, Roy 179, 182 o Bogu 79, 84, 197, 204 postmodernistički generator 54 o Isusu 206 postpozitivisti 298–299 o kršćanstvu 206 Pothapa sutra 117 o moralnosti 205–206 princip 61 o smislenom životu 210 princip verifikacije 55–58 Volja za moć 197 princip značenja kao upotrebe 58, 61 nihilizam 19, 123, 197 Propovijed na gori 30 novi Bruce (lik u Montyju Pythonu) prosvjetiteljstvo 29 265, 267 proždrljivost 38 Pryor, Richard 14 O’Nassis, Kevin (lik u Monthyju Putnam, Hilary 298 Pythonu) 183 obazrivost 128 Quine, W. V. 290, 297, 298 ontološki dokaz 164 From a Logical Point of View (S Orford, Robert grof 52 52 logičke točke gledišta) 297 osmerostruk put 125 Ralje (film) 37 pakao u kršćanskoj tradiciji 155 Rambo (film) 72 Palin, Michael 13, 29, 38, 76, 115, rasprava 205, 252, 293 filozofska 69–70 i filozofija svakodnevnog jezika vrijednost 69, 75 260, 263 Rawls, John 17, 69, 70 kao Bruce 264 rečenice, značenje u upotrebi 219, 220 u Brianovu životu 87 refleksivna ravnoteža 69, 70, 75 u Letećem cirkusu Montyja Pythona reformacija, i kontracepcija 148 49, 181, 203, 215, 229, 257 religija, i pravila 193 u Montyju Pythonu i Svetom gralu religijsko vjerovanje i predrasude 102, 103, 104, 105, 157 160, 206 u Smislu života Montyja Pythona ressentiment 84 109–113, 116, 124, 126, 127, Rhees, Rush 57 147, 148 Rieux, dr. (Camusov lik) 33 Parmenid 99–100, 271 Rimbaud, Arthur 72 Pascal, Blaise 18, 93 Robin, sir (u Montyju Pythonu i Sve- Pascalova oklada 93 tom gralu) 191 paticca samuppada 121 Russell, Bertrand 15, 296 Pavao (biblijski) 206 Our Knowledge of the External Percival 104 World (Naše znanje vanjskog Platon 111, 281, 303 svijeta) 249 Apologija 154 Ryle, Gilbert 15, 261 317

Monty Python i filozofija Samsa, Gregor 202 o smislu života 124, 126–127, 198 Sartre, Jean-Paul 30, 200, 204, o trivijalnim diverzijama 126 208–209, 273, 302 o znanosti i vrijednostima 197 Bez izlaza 208 pakao 152–154 o prošlim izborima 208 ”Pjesma galaksije” 122–123, u Montyju Pythonu 67, 210, 273 167–168, 197 Saturday Night Live (TV emisija) 14 pjesma o spermićima 147–148 Schlegel, Friedrich von 303 propust 129 Schlick, Moritz 55, 294 raj 115–116, 151–153 Schopenhauer, Arthur 127 reductio ad absurdum argumenti Sedition Act, The 53 110 semantički holizam 297, 299–300, religija, bezosjećajnost 110 301 ribe 37, 133, 135 semantički redukcionizam 296 ”Rođenje” 110 ”seoska luda”, kao etiketiranje 178 skeč s jelovnikom filozofije Shakespeare, William 135–136 Hamlet 51 ”Smrt” 115 Kralj Lear 179 ”Srednji vijek” 126 Simpson, Homer 295 ”Transplantacija organa na živo” Simpsoni (TV emisija) 14 199 Singer, Peter 227 Smith, Adam Sizif 33, 202–203, 302 Bogatstvo naroda 187 smijeh smrt, i smisao života 133–135 i inteligencija 290 Sokrat 134, 147, 157–158, 303, 304 oslobađajući 138 o blasfemiji 151 osvetnički 45 o Bogu 159–160 smisao života 135 o smrti 154 osovinski pristup 130, 131–132 Solomon, Robert C. 34 Smisao života Montyja Pythona (film) Spamalot Montyja Pythona (mjuzikl) 14, 17, 109–110, 113, 163, 168 14, 98 Bog 148–149, 153–154, 171, 174 srednji put 123–124 g. Creosote 17, 37–38 Sretna, princeza (u Montyju Pythonu groteska 119, 120 i Svetom gralu) 105 ”Jesenje godine” 37 Stallone, Sylvester 72 katolicizam 148–149 Stand By Me (film) 39 kritika transcendentalizma 111, Strawson, sir Peter F. 262 113, 115–116, 120–121, Sveti gral, mitologija 98, 100 123–124 molitva 158–159, 164 Tales 302 nihilizam 123, 197, 198 teologija 81 o crkvenoj molitvi 158–159 teorija vrline 190 o dehumanizaciji 110–111 theravada budizam 119 ”Odrastanje i učenje” 111, 158 Thomson, Judith Jarvis 73–74, 227, o kršćanstvu 130 235–236 318

Indeks Tip, gđa (u Smislu života Montyja kult 266 Pythona) 199 Logičko-filozofski traktat 56, 215, 218 Tipitika spisi 116 o besmislici 62, 217, 220 transcendent 120 o filozofiji 214, 220–221 transcendentalizam 111–113, 115, o filozofskim izrekama 215–216 116, 124 O izvjesnosti 61–62, 63, 253 Troyes, Chretien de 98 o jezičnim igrama 62–63, 276 tržište o jeziku 261 ograničenja 188–189, 198 o rečenicama 215, 216 uloga 187–188 o šalama 250, 251 o značenju rečenice 55, 57, 58, Upanišadi 112, 116 59–60, 61, 63 utilitarizam 187 o životinjama i jeziku 225 utilitarizam pravila 232 Primjedbe o boji (Remarks on Col- our) 60–61 verifikacionizam 296 vitezovi Okruglog stola 98 rani 215, 218, 220 Vizija zlatne trtice 52–53 Wood, S. H. 52 Walpole, sir Robert 52, 53, 54 Young, Jimmy 72 Washington, George 52 Whitehead, Alfred North 270 zakon isključenja trećeg 94 William Baskervilski 90–91 zamislivo naspram mogućeg Wittgenstein, Ludwig 15, 17, 19–20, 166–167 55, 58, 117, 140, 213, 214, 254, Zen i umjetnost održavanja motocikla 265, 268, 270, 273, 303 (knjiga) 275 Filozofska istraživanja 59, 62–63, znanost, i nihilizam 196–197 225, 250, 259, 296 kasniji 218, 220 život, kao putovanje 130, 132 319

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu pod brojem xxxxxx.

Monty Python i filozofija

0 comments

Notes on slide 1

Favorites, Groups & Events