Tadijanović, srebrne svirale
Upcoming SlideShare
Loading in...5
×
 

Tadijanović, srebrne svirale

on

  • 14,017 views

 

Statistics

Views

Total Views
14,017
Views on SlideShare
13,825
Embed Views
192

Actions

Likes
1
Downloads
22
Comments
0

1 Embed 192

http://www.dragutin-tadijanovic.com 192

Accessibility

Categories

Upload Details

Uploaded via as Microsoft PowerPoint

Usage Rights

© All Rights Reserved

Report content

Flagged as inappropriate Flag as inappropriate
Flag as inappropriate

Select your reason for flagging this presentation as inappropriate.

Cancel
  • Full Name Full Name Comment goes here.
    Are you sure you want to
    Your message goes here
    Processing…
Post Comment
Edit your comment

Tadijanović, srebrne svirale Tadijanović, srebrne svirale Presentation Transcript

  • Dragutin Tadijanović Srebrne svirale
  • Prijateljstvo riječiOtkako znam za sebeS riječima prijateljujemRiječi su moja mukaRiječi su moja radostRiječi su moje prokletstvoRiječi su moja utjehaRiječi su život mojOtkako za sebe znamS njima prijateljujem
  • Pjesme o djetinjstvu
  • Da sam ja učiteljicaIzmeĎ dasaka dvorišne školske ogradeGledam vojsku kako ide ukorak:Puceta sjajna, žuta, u suncu blistaju;Sviraju trublje, žute, sjajne, svinute;Udara bubanj i žuti poklopci. Rano doĎe da nama ne da vojskuProlazi banda…Na bijelcu oficir. gledati. A ja da sam učiteljica… pustio bih djecu pred školu:Ej, da se smijem popet na ogradu! Gledajte, djeco! A poslije ćete sjestiLako ti je gospodični učiteljici: uokrugOna doĎe ranije nego obično, I svaki će pričati šta je vidio.Visoko stane na školske stube…i vidi sve. A naša učiteljica, da! samo rekne odozgo: U razred! Koji prvi čuje, glasno zavikne: U razred! U razred!… I svi odmah trčimo Kao da nas čeka med, a ne računica. Svima bi nam bolje bilo… Da sam ja učiteljica!
  • Hoću li ući u sobu gdje je sagKad ispišemo punu pločicu računa,Onda čitamo iz čitanke. ZatimGospodična pita. Tko ne zna ponoviti,Ona ga uzme za kosu iznad uha i vučeJer tamo najviše boli…Nakon toga opere ruke Kradomice, kroz prozor vidjeh:I izmolimo naglas Očenaš. Na zidu slike, puno slika… A sat u staklu ne tuče neg pjeva…U redovima idemo za njom, A pod šaren, pod zelenkast.Kraj općine, u dvorište njeno: To je valjda na podu sag.Kog više voli, taj se popinjeNa orah i trese, i poslije kupi, Izuo bih opanke, brzo, I oprao noge, brzo,A drugi čupaju travu izmeĎu cigle, Samo da sag ne uprljam.Pred kućom, ili koprive kraj zida, Ali znam ja: GospodičnaU dvorištu…Oh, što bih ja Nikad neće mene uvestiVolio da me gospodična uvede U lijepu sobu gdje je sag.Samo jedanput u svoje sobe.
  • Nosim sve torbe a nisam magaracJa se ne volim ni s kim tućiI nikad neću da dotaknemKad me nagovaraju i kažu:Ne smiješ dodirnuti njegovo uho.Kad nas učitelj pusti iz školeNajprije idemo svi u redu,A poslije, čim nas ne vide više,Tuku se s onima iz drugog sela. I svi na moja ramena povješaju. A meni nije teško, jer znam da nosimJa ne volim o tome ni govoriti. I Jelinu torbu. Mogao bih za njuMeni je najdraže kad idemo kući Da nosim, sigurno, trideset i tri torbe.A netko vikne: Tko će bit magarac?Ja onda kažem: metnite na me torbe! Al nikom ne bih priznao da sve nosim Zbog Jele!... Koji možda o meni misli da sam Magarac pravi, znam, : vara se, i ne zna… Magarac, to svi već znaju, imade dugačke
  • Moje igračkeOca nema kod kuće, to znam. A djedNakon ručka spava. Moja baka sad peresuĎe,I mene jako voli. Ona mi neće ništaAko otiĎem pod kolnicu i skinem lanacS ornica. I lagano ih izvučem na dvorište.Najprije ću se malo u dvorištu igrati;I ako se djed ne bi probudio, a ja ćuOtići onda pred kuću, na put. Kreni koru, pušći vodu -Kad budu i druga djeca htjela Tele sisa mliko -Malo da se vozaju, odmah ću im dati, Po dolini, po gorini -Ali ne za dugo. Kad ornice stanu, kazat ću im: Po sljepačkoj torbetini!"Bolje bi bilo da idemo svirale pravit.Kraj našega potoka ima puno vrba, Vikat ćemo, kažem, kao da će svaki, uskoro,A baka će nam dati novu crvenu škljocu." Oguliti koru sa šibe vrbove. Probudimo li djeda,Ostavit ćemo ornice... Idući On će se protegnutiK potoku, ispod prozora, vikat ćemo u glas: I sigurno nam opsovati sveca.
  • Gdje su mladi daniSinoć sam prolazio gradskim ulicama.Svjetiljke su žuto gorjele,I nigdje nije bilo nikoga.Padale su sitne zvjezdice:Bijeli snjegovi.Gdje su dani moga djetinjstva,Koji se više nikad neće vratiti?Gdje su noći zvijezda, Gdje su zimnje večeri,Duboke, tajanstvene, Kraj ognjišta kad bi mi bakaKad sam ručice pružao Pripovjedila o dragom BoguDa s neba uberem krupnu, žutu zvijezdu? U bijeloj bradi dugačkoj? Gdje su tajni, slatki časovi, Kad mi je srce dječačko Zakucalo živo, plašljivo, Čim bi mi se ukazala - ti?
  • Pejzažne pjesme
  • Dugo u noć, u zimsku bijelu noćDugo u noć, u zimsku gluhu noćmoja mati bijelo platno tka.Njen pognut lik i prosijede njene koseOdavna je već zališe suzama.Trak lampe s prozora pružen je čitavim dvorištemPo snijegu što vani padaU tišini bez kraja, u tišini bez kraja:AnĎeli s neba, nježnim rukama,Spuštaju smrzle zvjezdice na zemljuPazeć da ne bi zlato moje probudili.Dugo u noć, u zimsku pustu noćMoja mati bijelo platno tka.O, majko žalosna! kaži, što to sjaU tvojim očimaDugo u noć, u zimsku bijelu noć?
  • Dječak u sjeni vrbeNad livadama šume ljetni vjetroviI pokošenog sijena nose miris, topao.Potok teče bistar; lagano,U žuborenju.Vrba spušta mekane graneNa ledinu.U sjenci vrbe stoji dječak.I pjeva.
  • Jutarnja zvijezda pozlaćen orahJutarnja zvijezda o nebo pribodena:Pozlaćen orah viseć na božićnom drvcu.Rasklopila je snene oči zora:Djevojčica razmažena, ljutitaŠto su je tako rano bukom izbudiliJoš neispavanu.Uzduž potoka jabuke u cvjetanju mirišu;Na govedima klepke sve su glasnije. Otac moj oruć viče na konje za plugomIz bliske niske šikare Pa nije ni primijetioDopire pjesma ptičja Kako se sjena konja prostrla do nakrajDo uha mome ocu… oranice ,Al on je ne sluša. I kako se k nebu iz brazda para uzdiže Kao tamjan iz dragocjenih kadionica.
  • Pjesma o dunji i pticiZrela, žuta, mirisava dunjaNa stablu visokuNeotrgnuta ostalaJesenas.I uvenula.Sa stabla mirisne dunjePticaOdletjela.Odletjela preko voćnjakaU šumu duboku; u šumu gustu, pustu.Ni dunje ni pticeNema.NemaNi ptice ni dunje.
  • Pozdrav šumiPozdravljam te, zelena šumo, velika.Pozdravljam te u ovo jutro mirisnoKad se granje pod teškom rosom savijaBlistajući na sunčanoj svjetlosti.Korijenje tvoje crnu zemlju sapinje,A stabla stoje čvrsto kao divovi.O, šumo, zelena šumo!Ja volim miris tvojih cvjetovaI šuštanje lišća na granama.O, kako volim tvoje hladne izvore,I mahovinu, i bilje, i košute.Volim te kao majku, šumo.Tebe i tvoje ptice.
  • Rano sunce u šumiU zelene krošnje uletiProljetni vjetar,Mlad.Sunčeve tanke streliceProbodoše lišćeI grančiceI stabla:Čitava se šuma zanjiha, A sjenke granatih stabalaZasja. Narisaše, Kao prsti,Rosnati cvjetovi, RaznolikeBijeli, LikoveI listovi, Po traviI male ptice,Pozdraviše sunce Na kojoj se blista rosa kao suze.Veliko.
  • Visoka žuta žitaKada u rumene zoreIli u jasna jutraProlazimPoljima rosnimGdje mlad vjetar njiše teške klasoveVisokog žutog žita,Iznenada stanem;I gle!Moje srce, od radosti, glasno kucaKao zlatan sat.
  • Stope u snijeguProlazio sam, sinoć, gradskim ulicama.Snjegovi su stope moje posipali,Zasipali.Tiho.Ja volim ići snježnim ulicamaKad gore plinske svjetiljkeI hladna svjetlost pada na snijeg suh.Jutros je bio trag mojih stopa okrenut:Kako se kući vraća.I nezasut.
  • Balade
  • Balada o zaklanim ovcamaPastirica blijedog lika, niz obronak, u svitanje,Goni dvanaest ovaca, mekih runa,U grad sneni na prodaju sitom mesaru.Na čelu im ovan vitorog.Eno ih, gle! Bez bojazni uĎoše,Bezazleno, u povorci, jedna za drugom, Okrutne ruke snažno svaku obore:U dvorište gradske klaonice: Bez opiranja, pritisnuta koljenom,Tu stadoše u ugao, u hrpi, stisnute. Dočeka ona smrt od noža, u krvi. Dvanaest ovaca visi o stupu gvozdenom.Mesarski ih pomoćnici, šutljivo,Odvukoše kao kurjaci: Ugasle oči; runo krvlju polito; nogeNi jedna se nikad nazad ne vrati. slomljene.Danas je svetkovina: stoka se kolje za gozbu. Javlja se sunce za obronkom… Na povratku, Pastirici se čini da čuje, u daljini, muklo blejanje. Pašnjak blista rosnatom travom, u suncu.
  • ŠkoljkaOprostite mi, ako možete, Kroz smijeh i žamor,Što i ja pišem baladu o školjki. Ona je lagano Hodala i tiho govorila,Po kamenoj ulici primorskoj, Kao da je slušajuU metežu djevojaka, mladića, Svi: - Kupite školjke. Sirota sam.Hodala je mala starica u crnom Nikoga nemam. Kupite školjke.Noseći preko ruke Jedinac sin moj u ratu jeKošaricu punu Poginuo. Ja sam sama, sa školjkama.Blistavih školjki. Kupite ih. Kupite školjke. Vrativši se sa školjkom kupljenom U svoj grad, na uho je stavljam I njen šum prisluškujem:... Jedinac sin moj... u ratu je Poginuo... Ja sam sama... sa školjkama. Kupite ih... Kupite školjke. Oprostite mi, ako možete, Što i ja napisah baladu o školjki.
  • Ljubavne pjesme
  • LutanjeSamotan lutam večernjim ulicama.Na svakom uglu, visoko, svjetiljka sja:Stotinu uglova, stotinu svjetiljaka.Al nigdje nema tebe... Tebe nema.
  • Sanjam kako idem pored tebe... ali kad te u daljini ugledam,prelazim na drugu stranu, protivnu,gdje me nećeš opazitiizmeĎ prolaznika mnogih.Pred tobom se skrivamZa uglove uličneIli za široka stabla.U noći, sanjam kako idem pored tebe.
  • Kada prolaziš iznenadaKad prolaziš iznenada kraj mene,Htio bih te uhvatiti za ruke.Ali se brzo želje moje stišaju:Ja ugledam ispred sebe anĎela,Te me gleda nestašno, i veselo,I smiješi se, i sitno, sitno korača.O, oči moga anĎela, ogledala sreće!U vama se nigda, nigda, lik moj smirit neće.
  • Nikad višeUvenuše rujni cvjetoviTvoje i moje ljubavi.Nikad višeNeću gledatiTvoja dva okaDuboka.
  • VečerSunce porubi oblak svileni bakrenom crtom.Sjene stabala na brdimaSiĎoše u doline:Sunce pade za rub hrastika.Zatim se, nenadano, iza oblaka,Pomoli mjesec pun:Nemirne sjene zatitrašeNa cesti, i u mračnim šumama.Ja stojim na mjesečini, pod jablanom,I mislim na te.
  • Misaone pjesme
  • Zlatnim pticamaUmornih nogu hodim prašnim cestamaI pjevam turobnu pjesmu zlatnim pticama:Ptice nemaju polja, ni vinograda rodnog, ni kuće;Ne žanju njive svoje, ne gaze u kacama grožĎe,Ali ih zora budne nalazi, s pjesmom u žutnome kljunu.Okisle od pljuska u gori, one se kriju meĎ lisce.I ti si, dušo moja, ptica pokisla; crnaPtica u mraku. Da.Preda te nije, na vidiku, postavljena trpeza teškaS bogatim jelom I vinom. Ti nemaš ni prazne čaše.Tebe su gazili gazili, kao po ulicama blato,Dušo, ptico zlatna!
  • PustošNigdje nikog nema:Ni čovjeka, ni ptice.Prolazim kroz tišinu.Pusto mi je srce.I žalosno lice.
  • Mjesečina O, dugo, dugo, još dugo poslije nas TuĎe će oči gledati kao što gledasmo iGle, iza hrastove šume, u tamnom sjaju i tišini, mi:Mjesec se pomalja. Rumen. Okrugao. Naže se sunčani dan,Lanjskog ljeta, s klupe ispod kestena, Večernje sjenke oduljaše;Gledao sam s tobom, u zanosu, Mjesec se pomaljaIzlazak punog mjeseca iza šume hrastove, Iza hrastove šume, u tamnom sjaju iU rasvjeti mliječnoj i smijehu. tišini.Oh, kakve li smo krhke igračkeU krvničkima jakim rukama!Tuga me je, i ja sam posve sam:Mjesečina večeras grob tvoj poliva.Mjesečina večeras meni šapućeDa tebe nema, i nema, zauvijek.