Your SlideShare is downloading. ×
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Bog je-jedan,bog-je-u-nama
Upcoming SlideShare
Loading in...5
×

Thanks for flagging this SlideShare!

Oops! An error has occurred.

×
Saving this for later? Get the SlideShare app to save on your phone or tablet. Read anywhere, anytime – even offline.
Text the download link to your phone
Standard text messaging rates apply

Bog je-jedan,bog-je-u-nama

1,027

Published on

Published in: Education
0 Comments
0 Likes
Statistics
Notes
  • Be the first to comment

  • Be the first to like this

No Downloads
Views
Total Views
1,027
On Slideshare
0
From Embeds
0
Number of Embeds
4
Actions
Shares
0
Downloads
0
Comments
0
Likes
0
Embeds 0
No embeds

Report content
Flagged as inappropriate Flag as inappropriate
Flag as inappropriate

Select your reason for flagging this presentation as inappropriate.

Cancel
No notes for slide

Transcript

  • 1. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Nenad Suzić BOG JE JEDAN, BOG JE U NAMA Banja Luka, 2009. godine 1
  • 2. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Nenad Suzić Bog je jedan, bog je u nama Izdavač: XBS Banja Luka Urednik: Prof. dr Svetozar Milijević Recenzenti:Prof. dr Petar Stojaković, Filozofski fakultet Banja LukaProf. dr Miodrag Živanović, Filozofski fakultet Banja Luka Lektor: Mr Dragomir Kozomara Korektor: Ranka Suzić Dizajn korica: Vesna Grujić Štampa: GrafoMark, Laktaši 2
  • 3. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. O NASTANKU OVE KNJIGE Ideja o pisanju knjige pod naslovom "Bog je jedan" imakorijen još u mome mladalačkom interesovanju za moral, zaodnos dobra i zla, za etiku kao nauku o moralu. Kako su serazvijale moje spoznaje o ljudskom moralu, tako je sazrije-vala misao da knjiga treba imati naslov "Bog je u nama". Nakraju mi je bilo potpuno jasno da se ova dva naslova nemogu odvojiti, a da njihovo značenje ne mogu efikasnospojiti u izrazu koji bi jasnije izražavao njihovo značenje odonoga što oni zajedno implicitno i eksplicitno govore – da jebog jedan, da prožima sve ali da je svoj odraz, čovjekunajdostupniji, ostavio baš u nama, u čovjeku. Prolazeći kroz spoznaje o moralu, došao sam do zaključ-ka da čovjek na ovoj planeti Zemlji živi onoliko koliko jemoralno zreo da živi. Ova teza će biti posebno elaborisana uknjizi jer na prvi pogled djeluje apsurdno i pomalo mistično.Konkretnije, procjena je da se u doba starog Egiptaprosječno živjelo 27 godina, a da je dvadeseti vijek završiosa prosječnim životnim vijekom od 72 godine. Na prosječniživotni vijek utiču ratovi, uslovi u kojima ljudi žive, uspos-tavljeni odnosi među ljudima, kultura ishrane, nivo medicin-ske zaštite te drugi objektivni i subjektivni činioci. Većinatih činilaca u svojoj podlozi ima čovjekovu moralnost. Teže je objasniti kako ljudi ne vjeruju u boga nego kakovjeruju. Odrastajući u doba komunizma, koji je imao speci-fičnu samoupravnu formu, zaključio sam da ljudi "službeno"ne vjeruju u boga te da većina njih ne želi razmišljati nitirazgovarati o tome u šta ne vjeruju, odnosno kako ne vjeru-ju. Zaključio sam da oni dogmatski ne vjeruju, da vjeruju udogmu nevjerovanja. S druge strane, veliki broj onih kojivjeruju, najčešće se ponaša na isti način – dogmatski vjeru- 3
  • 4. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.ju. Kao i onim prvima, i njima je bog bio daleka nepoznani-ca, prije dogma vjerovanja nego ono u šta stvarno vjeruju, ušta su ubijeđeni. Ovdje ponovo dolazimo na tlo morala –pitanje je da li je važnije da ljudi stvarno vjeruju u boga ilida ga se plaše. Radi se o dva morala koje susrećemo uBibliji, budističkim učenjima i Kuranu, u svim objavljenimreligijama: 1) o moralu prinude ili obaveze i 2) o moralurazloga. U ovoj knjizi ću se posebno posvetiti ovim forma-ma ljudske moralnosti uz citiranje Biblije i drugih knjigaobjavljenih religija. Posebno pitanje je uslovljenost vjerovanja mjestom ro-đenja. Ako se dijete rodi u ateističkoj porodici, velika je vje-rovatnost da će odrasti kao ateista, a isto vrijedi za bilo kojuvjeroispovijest. Dijete koje se rodi u katoličkoj, islamskoj ilipravoslavnoj porodici u pravilu će odrastati kao katolik,islamista ili pravoslavac. Dakle, na ovaj svijet ne dolazimooslobođeni predodređenosti ili determinanti načina na kojićemo vjerovati ili shvatati boga. Ova predodređenost uistoriji ljudskog društva dovodila je do vjerskih ratova, doofanzivnih religijskih filozofija, do isključivosti i religijskenetolerancije. Kada se pozabavimo idejom da je bog jedan ida je u svakom čovjeku, u ateisti i vjerniku, doći ćemo dospoznaje o moralnim i filozofskih ograničenostima pojedi-nih vjerskih i crkvenih učenja kao i marksističkog ateizma tereafirmisati ona shvatanja koja ljude osnažuju u toleranciji,međusobnom razumijevanju i uvažavanju. To je jedan odmojih motiva za pisanje ove knjige koji se javio u ranimrazmišljanjima o bogu a posebno osnažio u doba tranzicijekod nas. Suština ove knjige je u razmatranju makrokosmičke imikrokosmičke pameti, o psi-energiji koja prožima makro imikrokosmos, o duhu koji je bog darovao čovjeku kao diosvoga bića. Anđeo je u potpunosti rob gospodara boga jer ne 4
  • 5. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.može da griješi, može da uradi samo ono šta mu bogzapovijedi, a čovjek je od boga dobio, preko sina božijeg,slobodu da griješi. Mogućnost čovjeka da se sam u sebi boriprotiv zla i za dobro, da to čini u svojoj okolini, dala jesvakom čovjeku bogočovječansku dimenziju, moć da u sebirealizuje boga. I zaista, kada bi se kojim slučajem iz grobadigli naši čukundjedovi, vidjeli bi da njihovi potomci imajuniz moći i svojstava koje su oni bili jednom i zauvijekpripisali bogu. Zamislimo naše potomke za hiljadu godina.Dogmatski vjernici će nam reći da bogohulimo a ateisti da ioni tako vjeruju. Eto još jedne tačke približavanja, jošjednog uporišta za vjersku toleranciju. Ateista može reći dane vjeruje, ali ne može pobiti činjenice koje idu u prilog tezida svojstva koja je čovjek ranije pripisivao bugu danas i samsve više posjeduje. Rođen i odrastao u komunističkoj poro-dici u kojoj je obilježavan svaki Božić, svaki Jovanjdan kaokrsna slava, kao kršteno čeljade, imao sam želju da pomirimateističke postavke sa slobodom čovjeka da se radujeokupljanju u crkvi ili džamiji, da obilježava svoj Božić iliBajram. Ova knjiga ima i tu namjeru – da pomiri nepomir-ljivo, da približi suprotnosti, da ponudi argumente o kojimavalja razmišljati. Ako ti argumenti dobiju snagu teorije zaponekog, to će biti iznad neskromnih ambicija koje samprethodno naveo. Jedan od snažnih pokretača i dobri duh koji mi je pose-bno pomogao svojim recenzentskim sugestijama jeste kole-ga profesor Petar Stojaković, koji predaje na katedri zapsihologiju Filozofskog fakulteta u Banjoj Luci. Isto tako,profesor Milorad Živanović je pomogao nastanku ove knjigesvojim duhovitim ali i inspirativnim opaskama o pedago-zima i filozofima nadahnjujući osnovnu ideju ove knjigeviše neformalno nego formalno. 5
  • 6. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Još jedan personalni motiv predstavlja značajan izvornastanka ove knjige. Radi se o mladom studentskom zaljub-ljenom paru. Jednom se na mom seminaru iz sociologijeobrazovanja povela rasprava o vjerovanju i nevjerovanju.Studenti su bili vrlo oštri prema jednoj djevojci koja je imalahrabrosti reći da je ateista. Kad sam vidio da je očajna,priskočio sam joj u pomoć apelujući na toleranciju premadrugim vjerama kao i prema ateizmu. Pri tome sam objasniokoju knjigu ću o bogu napisati. Nakon seminara, prišli su midvoje mladih, momak i djevojka, i rekli da će oni tu knjiguprodavati okolo jer su iz miješanih brakova i nailaze na nizgluposti u okolini u kojoj se kreću. Shvatili su šta im donosijedno ovakvo sagledavanje. Prve primjerke odštampaneknjige pokloniću njima dvoma. Poseban motiv za pisanje ove knjige je ideja komuniz-ma. Mnogi dobri ljudi koje poznajem bili su komunisti aujedno su željeli da poštuju svoju naciju i vjeru. Pošto samsvojevremeno studirajući sociologiju i pročitao sve što jebilo prevedeno u kompletima Marksa i Engelsa, dobro samrazbistrio da marksizam nema ništa protiv crkve i protivprava čovjeka da vjeruje, ali ima protiv dogmatskih zabranarazmišljanja i čovjekovog suđenja, protiv razložnog prosuđi-vanja. Uostalom, zar to nije razlog što je spaljen ĐordanoBruno? Kao član opštinskog komiteta SK jednom prilikomsam predložio da lokalni komunisti pokrenu i sproveduinicijativu da se renovira crkva u mome rodnom selu. Pred-rag Šarac, danas poznati novinar, moj drug i prijatelj, tadami je došapnuo da je to previše radikalno. Moja ideja, na-ravno, nije prošla, a glavni efekat ostvarila je u začuđenimpogledima većine članova komiteta i zagonetnim osmijesi-ma manjine, u kojoj je bio moj prijatelj Predrag. Nisamimao sankcija jer su svi članovi tog opštinskog komiteta 6
  • 7. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.dobro znali da ja svoju ideju mogu debelo marksističkipotkrijepiti. Za ideju komunizma vezan je i jedan zanimljiv događaju mojoj porodici. Slaviša, moj brat od ujaka, majstor nadmajstorima, mašinski inženjer i inovator, prekrivao je prijenekoliko godina kuću moje sestre. Nakon što smo uvečesjeli zadovoljni urađenim, sestra je rekla da bi sutra moglosve biti gotovo, ako bog da lijepo vrijeme. Slaviša joj jerekao da ne vjeruje u boga i neka ona radije gleda u njegakao glavnog majstora. Sada sam se uključio da ga pitamkako on to ne vjeruje. Lakonski mi je odgovorio da je lakšeobjasniti kako ljudi vjeruju nego kako ne vjeruju. Opkladiosam se sa njim da će i on vjerovati kada mu objasnim kakoja vjerujem. Rekao je da gubim vrijeme, ali pošto smozavršili poslove, da nema ništa protiv zanimljivog sofisti-ciranja. Konstatovao sam da on poznaje savremenuinformatiku i da zna kako se skladišti informacija u čipu.Pitao sam ga da li tamo gdje postoji ustaljena putanja Zem-lje oko Sunca postoji i informacija. Zatim, da li to možemonazvati makrokosmičkom inteligencijom. Onda sam tražioda poveže ono što se dešava u jezgru silicijuma kada magne-tisanjem i strujom unosimo informacije u putanju elektrona iono što se dešava na nivou galaksija i da to imenuje. Brzosmo došli na to da se radi o pameti, o inteligenciji, o duhukoji prožima sve. Ako kažemo da je to bog, da li će sadavjerovati, pitao sam ga. Konstatovao je da tako vjerujesvako. Registrovao sam da se to svako odnosi na njega kao ina mene te da sam dobio opkladu. Galantno je pristao daplati pivo pri idućem susretu. Pitanje kako ljudi vjeruju ili ne vjeruju elementarno jepitanje slobode i demokratije. Da li će se neko krstiti ili kla-njati, stvar je njegove slobode, koju treba uvažavati i pošto-vati. Vjerska netolerancija nanijela je ljudima kroz istoriju 7
  • 8. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.mnogo zla, pa je jedna od namjera ove knjige da doprinesevjerskoj toleranciji, međusobnom uvažavanju ljudi različitihvjera kao i onih koji ne vjeruju. Posebnu napomenu cijenjenom čitaocu dugujem na po-četku ove knjige a daću je u trećem licu. "Ako dođete usukob sa nekim drugim ljudskim bićem, ostavite ga u živo-tu. U stotinu milijardi galaksija nećete naći nijedno drugo"(Segan, 2006, str. 319). To ne vrijedi u slučaju da sretneteautora ove knjige. Ne zato što on ima dvojnika, nego zatošto ćete olakšati posao neoinkviziciji. Zašto? Zamislite, onhoće da pomiri marksizam i religiju, hrišćanstvo i islam,crkvu sa darvinizmom! Ipak, postoji racionalnije rješenje.Nemojte ga likvidirati nego bacite ovu knjigu, ili, još bolje,spalite je, za svaki slučaj – naravno, prije čitanja. 8
  • 9. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. MAKRO I MIKROKOSMOS Kada se u mislima otis- nem u svemir, postajem beskonačno mali, ali kada se otisnem u svoj um, po- stajem beskonačno veliki. Kada svoje misli uputimo u beskraj svemira, spontanonam se nameće ideja neuređenosti tih beskonačnih prostran-stava jer, zaboga, ko bi sve to uredio kad mi ljudi, ovakopametni, ne možemo da sredimo ovo zrnce prašine po komehodamo a koje se zove planeta Zemlja. Međutim, riječ"Kosmos je grčka riječ koja označava red u Vaseljeni" (Se-gan, 2006, str. 23). Riječ kosmos suprotna je od riječi haos.Zašto nam se u mislima prvo nameće ideja haosa u beskrajusvemira a ne ideja uređenosti? Vjerovatno zato što kaohomo sapiensi nismo ovladali svojom sviješću i podsviješću,zato šta smo ovladali samo malim dijelom mikrokosmosakoji imamo u sebi. Prva proučavanja Eratostena ukazuju na tananu uređe-nost svemira. Hiparh je napravio kartografiju zvijezda i kla-sifikaciju po intenzitetu njihovog sjaja. Ti mislioci u starojGrčkoj uputili su čovječanstvo na to da je svemir sazdan poneobično preciznim parametrima. Aleksandrijska bibliotekačuvala je mnoge tajne svemira, koje su, nažalost, uništenekada je ovaj hram znanja i nauke spaljen. "Znamo, na pri-mjer, da je na nekoj polici Biblioteke stajala jedna knjigaastronoma Aristarha Samosaćanina u kojoj se tvrdilo da jeZemlja samo jedna od planeta, da sa ostalima kruži okoSunca, kao i da su zvijezde veoma daleke" (ibidem, str. 25). Kako se produbljuje naša spoznaja o vlastitom mikro-kosmosu, tako raste i saznanje o uređenosti makrokosmosa. 9
  • 10. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.Vodonik, natrijum, magnezijum, ugljik i gvožđe najraspros-tranjeniji su elementi u kosmosu a ujedno i najzastupljeniji ugrađi ljudskog organizma. Isaku Njutnu možemo zahvalitispoznaju da svemirom i cjelokupnom prirodom upravljajuisti jednostavni matematički zakoni, da ista pravila važe naZemlji i na nebu te ljudski um misli na sličan način na kojidejstvuju zakoni prirode. Njutnova saznanja su otkrila novevizije i vidike čovjekovog pronicanja u tajne svemira. "Njutn je ljubomorno čuvao svoja otkrića i žestoko se pre- pirao sa svojim kolegama naučnicima. Ništa mu nije predsta- vljalo da sačeka da prođu decenija ili dvije po otkriću zakona o odnosu gravitacije i udaljenosti, pa da ga tek onda objavi. Ali pred veličanstvenošću prirode on je, poput Ptolomeja i Ke- plera, postajao ushićen i smjerno skroman. Neposredno pred smrt napisao je sljedeće: Ne znam kakav izgledam svijetu; ali sebi se činim samo kao dečkić koji se igra na obali mora, za- bavljajući se povremenim pronalaženjem kakvog glatkog ob- lutka ili neke neuobičajeno lijepe školjke, dok se preda mnom, još uopšte neotkriven, pruža ogroman okean istine" (Segan, 2006, str. 73). Ushićen pred okeanom saznanje, pred tajnama prirode,čovjek se stalno pita šta mu je svrha života, dokle seže moćnjegove spoznaje. Kada je Ajnštajn došao do svoje čuveneformule o odnosu energije i mase (E=mc2 ), značenje ovogobrasca razumjeli su njegova supruga, on i još jedan Fran-cuz. Danas ovaj odnos uspješno tumači svaki student fizikeili svaki uspješniji srednjoškolac koji se interesuje za ovuoblast. Kada posmatramo prosječnu obrazovanost ili infor-misanost svih ljudi na planeti Zemlji danas u odnosu na isto-riju čovječanstva, možemo konstatovati da smo tek počeliučiti, da su naša saznanja o mikro i makrokosmosu tek napočetku. "Ako nam pođe za rukom da otkrijemo cjelovitu teoriju (misli se na kvantnu teoriju gravitacije, op. cit.), ona bi, bar u najširim crtama, vremenom trebalo da postane razumljiva sva- 10
  • 11. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. kom, a ne samo nekolicini naučnika. Tada ćemo svi, filozofi, naučnici i obični ljudi, biti kadri da učestvujemo u rasprava- ma, pitajući se šta je razlog postojanja vaseljene i nas samih. Ako za to pronađemo odgovor, to će biti konačni trijumf ljud- skog razuma – spoznaja Božjeg uma" (Hoking, i Mlodinov, 2006, str. 166). Čovjekovo razmišljanje o prostoru i vremenu vodi ga kaobjedinjavanju ovih spoznaja u formu četvrte dimenzije ko-ju naučnici nazivaju prostor-vrijeme. Ukoliko uspije ovlada-ti ovom dimenzijom, čovjek bi pred sobom imao drugačijipogled na svijet, na svoj mikro i makrokosmos. Generacija-ma je čovjek vjerovao da se Sunce okreće oko Zemlje, adanas je takav stav smiješan. Ovdje vidimo da se radi o sta-vu ili shvatanju, a ne o fenomenu opaženom čulima. U do-glednoj budućnosti čovjek će stvarnost oko sebe posmatratiu četvorodimenzionalnom prostoru. Singularnost i graniceneće imati takvu moć u odnosu na ljudski um kao što danasimaju, tako da će vasiona na mikro i makro nivou biti ne-srazmjerno dostupnija čovjeku nego što to sada jeste. Sav tajposao za čovjeka obaviće njegov duh, njegov um. 11
  • 12. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. DUH PROŽIMA SVE Samo pitajte svoj um, i ne brinite za odgovor, ako mu dopustite da bude iskren. Zemlja se okreće oko Sunca po određenoj ekliptici. Totraje hiljadama i milionima godina. Tamo gdje postoji usta-ljena putanja koja se toliko dugo ponavlja, postoji i infor-macija, a tamo gdje postoji informacija, postoji i inteligen-cija. To znači da postoji kosmička inteligencija. S drugestrane, istu stvar susrećemo na mikrokosmičkom nivou. Ka-ko se skladište informacije u silicijevoj jezgri? Shema 1: Ekliptika Zemlje oko Sunca (Милићевић, 1997, стр. 41) Zemlja se ne okreće oko Sunca po geometrijski pravilnoj elipsi (prvaslika), nego se kreće po zatalasanoj putanji (druga slika) zbog promjena koje nastaju pod dejstvom privlačnih sila Sunca i Mjeseca. 12
  • 13. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Čestica za koju neki teoretičari koriste naziv infon isija-va energiju u trenutku kada se u svojoj ustaljenoj putanji"provuče" ili "projuri" između dvije putanje čestica elektro-na. Ovo isijavanje energije služi kao informacija da "imastruje". Magnetnim silama se stabilizuju ove putanje, a kom-binacija ovih isijavanja služi kao hardverska osnova za skla-dištenje informacija. "Atomi su načinjeni od manjih čestica: elektrona, protona i neutrona. Protoni i neutroni su načinjeni od još manjih čestica zvanih kvarkovi. Pored toga, za svaku subatomsku česticu postoji odgovarajuća antičestica. Antičestice imaju is- tu masu kao i njihova sabraća, ali su im suprotne po naponu i drugim osobinama. Na primjer, antičestica elektrona, pozit- ron, ima pozitivan napon, suprotan naponu elektrona" (Ho- king, 2006, str. 83). Informacije koje uskladištimo u silicijevoj jezgri atomaomogućuju nam da ih ponovo koristimo kada aktiviramonapon električne energije koji služi za dalje aktiviranje mag-netnog polja. Ovo nam omogućuje da uz odgovarajući soft-ver komuniciramo sa vještačkom inteligencijom smještenomu našem računaru. Poznato nam je da silicijum nalazimo ukamenu, staklu i raznim jedinjenjima neživog svijeta. Toznači da je danas čovjek postigao to da razgovara sa kame-nom. Svojom pameću čovjek je uspio da zapovijeda neživojmateriji da ona radi za njega, da pamti, računa, piše, crta.Ako naš um već danas može privoljeti kamen da progovori,šta će moći za hiljadu godina!? Moći će dobrim dijelom onošto mi danas pripisujemo bogovima. Informaciju po kojoj se Zemlja kreće oko Sunca, na ni-vou makrokosmosa, i informaciju po kojoj infon kruži okoatomske jezgre, na nivou mikrokosmosa, prožima jednaenergija. Radi se o psihičkoj energiji, ili popularno psi-ener-giji, koju nauka naslućuje a koja čeka svoga Faradeja, Edi-sona ili Teslu da je otkrije i pokaže ljudima. Mnogi teoreti- 13
  • 14. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.čari i istraživači naslućuju njeno postojanje i to iskazuju narazličite načine. "Ali, da bismo počeli proučavanje mentalne energije, moramo početi od nečega, a evo od čega. Ostavljajući za tre- nutak po strani sve teorije koje se tiču unutrašnje prirode uma, ne mogu da odolim a da ne zaključim isto što su zaključili Spenser i drugi veliki naučni mislioci, naime da postoji bes- krajna i vječna energija od koje potiču sve stvari. A ja vjeru- jem da je sve što postoji u pojavnom svijetu ispoljavanje univerzalne energije. I još, prisiljen sam da vjerujem da, pošto lična ispoljavanja uma emaniraju iz te univerzalne energije, mora biti da ta univerzalna energija sadrži um. Jer, postoji nepobitni logički zakon, da sve što je razvijeno kao posljedi- ca, mora da joj je prethodilo – to jest, da od neke stvari ne možete dobiti nešto ukoliko to nešto već nije u njoj" (Etkin- son, 2004, str. 37). Frojd je naslutio postojanje ove energije, ali se nije punotrudio da je izdvoji iz kotla id-a u kome su i ostale energije.Nije se mnogo bavio ni njenom kolektivnom formom, što jekasnije znatno nadoknadio Jung u svome kolektivno-nes-vjesnom. Ideja o objedinjenosti naših ličnih psi-energijapoznata je kod Hegela kao duh koji se kreće kroz vrijeme iljudima donosi slobodu. Konkretno, prosječni IQ svih ljudina planeti Zemlji prije dvije hiljade godina bio je, recimo80, a danas je preko 100. Postajući pametniji, ljudi postajuslobodniji. Ideja da se sva ta enegija prožima sa drugimplanetama i galaksijama, s atomima i česticama, zapravo jeideja opšteg duha koji prožima sve, neživu materiju i živisvijet. "Štaviše, prisiljen sam da mislim da se prisustvo uma može opaziti u svemu u prirodi. Smatram da postoji um u biljci, jer inače ne bi mogla da raste i uobliči sebe. I dalje, ja rado prihvatam učenja uznapredovale fizike, koja smatra kako se mogu naći dokazi o atomima i česticama od kojih se atomi sastoje, da djeluju kao život i um. I još više, pozdravljam onu braću i sestre koji tvrde, kao što se vidi da se svi oblici mate- 14
  • 15. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. rijalnog života razlažu u etar, iz koga su i nastali, da shodno tome mora postojati um i u samom etru, jer inače ne bi bilo uma ni u jednom fizičkom obliku" (ibidem, str. 38). Mi još ne znamo ključne karakteristike psi-energije. Na-uka nema odgovore na niz pitanja o sastavu, brzini i ras-prostiranju te energije. Promišljanja filozofa i drugih nauč-nika nesporno ukazuju na njenu električnu komponentu. "Šta god da um jeste, u svojoj krajnjoj prirodi, vodeći mislioci u tom pogledu smatraju da u svojoj radnoj prirodi ili aspektima djelovanja on djeluje slično elektricitetu. Poput elektriciteta, um nesumnjivo ima dva pola, ili faze. Kao i elektricitet, i on putuje u strujama. Kao i elektricitet, i on djeluje indukcijom. Kao elektricitet, i on je talasne prirode. A poput viših oblika energije – nadelektričnih po prirodi – on ima svoju radioaktivnost ili energiju zračenja – koja, kao i mnogi drugi oblici talasne energije, neprekidno emituje stru- janja aktivne energije u obliku vazduha, vibracija ili talasa. Skorašnja naučna otkrića su to dokazala, a u narednih nekoliko godina svijet će biti zaprepašćen novim otkrićima u tom pogledu" (ibidem, str. 38). Ma kako funkcionisao kosmički um koji svojom psi-energijom prožima sve, ideja da se njegova moć prelamakroz pojedinca na društvo, kroz mikrokosmos na makro-kosmos, poznata je još u starom Egiptu kao kosmički zakonma-at. "Po ubjeđenju Starih Egipćana, postoji harmonija između socijalnog i kosmičkog poretka, tako da organizacija ljudskog života odgovara kretanju zvijezda. Ovo shvatanje nazivamo socio-kosmičkom slikom svijeta" (Milinković, 2004, str. 151). Planeta Zemlja u svojim stijenama i mineralima čuvainformacije, pamti. "Napuštamo živi svijet da bismo govorili o svijetu stijena i minerala. I oni poznaju magnetno polje, i što je još intere- santnije, pamte ga i ne zaboravljaju. Sjećanja skladište kao što mi to danas činimo na audio i video kasetama, disketama i sl. 15
  • 16. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Priroda je zapravo problem čuvanja magnetnih zapisa riješila znatno prije čovjeka, koji se pojavljuje kao uporni plagijator ili uobraženi stvaralac" (Милићевић, 1997). Stari Egipćani su vjerovali da kosmičke sile bitno deter-minišu odnose među ljudima na planeti Zemlji, da su ratovii drugi problemi bitno determinisani rasporedom zvijezda ada je harmonija u društvu vezana za harmoniju u kosmosu."Ma-at je jedna od osnovnih kategorija koje nam omogu-ćavaju razumijevanje staroegipatske slike svijeta" (ibidem,str. 151). U toj slici svijeta razvila se predstava o jedin-stvenom poretku društva i prirode, o jedinstvenosti živog ineživog. Čovjek je danas postigao da piše u srcu silicijeve jezgre,a doskora je pisao po površini kamena i papira. Duh koji jebog podario čovjeku svakim danom mu donosi neslućenemoći kojima se i sam čovjek divi, kojih se ponekad i plaši.Šta je to bog? 16
  • 17. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. BOGA I ČOVJEKA PROŽIMA ISTI DUH Ići u crkvu nije isto što i vjerovati. Ako kažemo da je bog kosmički duh, kosmički um, pri-dobićemo ateiste, ali ostaje pitanje ko je stvorio taj um.Prapočetak je ostao vječiti circulus vitiosus (začarani krug)za čovjekovo shvatanje svemoći koju pripisuje bogu. "Drugo, postoji pitanje prvobitnog stanja vaseljene. Neki ljudi smatraju da nauka treba da se bavi samo prvim dijelom; pitanje prvobitne situacije smatraju metafizičkim i religioz- nim. Govore da je bog, budući da je svemoguć, mogao začeti vaseljenu na bilo koji način. To je moguće, ali je u tom slu- čaju bog mogao odlučiti da se ona dalje razvija na potpuno proizvoljan način. Ipak, čini se da je bog odlučio da je razvije na veoma pravilan način, sljedstveno izvjesnim zakonima. Zbog toga je podjednako razumno pretpostaviti da postoje i zakoni koji su upravljali prvobitnim stanjem" (Hoking, 2004, str. 25). Nesporno je da misterija prapočetka ostaje za čovjekanedokučiva kao i misterija beskonačnosti svemira. Nespornoje i to da čovjekov duh s vremenom sve više ovladava, mrvi-cu po mrvicu, ovim dvjema misterijama. To najbolje prika-zuje Shema 2. Zahvaljujući Hablu i njegovom teleskopu, adanas elektronici, mi vidimo u makrokosmosu do nivoa ga-laksija (1020 cm). Ostala sagledavanja izmiču svim tehnič-kim i naučnim sredstvima čovjeka te se orijentišemo nateorije o svemiru. Slično je sa spoznajama u svijetu mikro-kosmosa, s tim što tu nemamo sigurne spoznaje o antičesti-cama (10-20 cm), pa čak ni dovoljno saznanja o svojstvimatalasnog prostiranja materije i energije (10-15 cm). Prije dvijehiljade godina čovjek je imao saznanja do 1010 makrokos-mosa, vidio je brda i planine, mjesec i zvijezde. Na nivou 17
  • 18. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.teorije prvu tezu o heliocentričkom sistemu, o tome da jeSunce u središtu sistema, nalazimo kod grčkog filozofaAristarha 250 godina prije nove ere. U srednjem vijeku noveere ljudi će zbog ove ideje biti mučeni i sopaljivani – Bruno,Kepler, Kopernik, Galilej. Kada pratimo istoriju čovjekove spoznaje, vidjećemo dase tek u dvadesetom vijeku radikalno pomjerilo naše razu-mijevanje mikro i makrokosmosa. Shema 2: Čovjek naspram mikro i makrokosmosa Duh, jedinstvo jina i janga, psi-energija 10 30cm 10 -25 cm 10 25 cm Teorija o mikrokosmosu Teorija o svemiru 10 -20 cm 10 20 cm Antičestica Galaksija -15 15 10 cm 10 cm Talas Sunčev sistem 10 -10 cm 10 10cm Atom Nebeski svod 10 -5cm 5 10 cm Ćelija 1 cm Brda, planine Napomena: Shema je izvedena po ideji preuzetoj iz rada ĐureKoruge (2001). 18
  • 19. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Hopi Indijanci, daleki rođaci Asteka, iz prostora današ-nje Arizone, imaju mit o četiri sunca, o četiri sudbine plane-te Zemlje. Smatrali su da postoje tri globalna uništenja a dačetvrto zavisi od moralnosti čovjeka, od njegovog pona-šanja. Prvi svijet je bio uništen, kao kazna za greške ljudi, sve- proždirućom vatrom koja je došla odozdo i odozgo. Drugi svijet je završio kad se kugla zemaljska pomjerila iz svoje ose i sve je bilo pokriveno ledom. Treći svijet se okončao opštim potopom. Ovaj sadašnji svijet je četvrti. Njegova sudbina zavi- siće od toga da li će se njegovi stanovnici ponašati u skladu sa planovima stvoritelja (vidi kod: Henkok, 2004, str. 244). Od vremena kada su ljudi pomoću mitova tumačili svijeti stvarnost oko sebe, do današnjih dana, kada se nove teorijenaučno provjeravaju, protekao je vrlo dug put evoluciječovjekovog pronicanja u makro i mikrokosmos. Najvećespoznaje čovjek je ostvario prvo duhom, a tek potom potvr-dio materijalnim dokazima. Prvi atom razbijen je u Kembri-džu, tamo gdje je koncentrisana čovjekova pamet, a ne uHjustonu ili nekom drugom tehnički moćnom centru. Otkudčovjeku ta moć duha? Dio svoga duha bog je darovao čovjeku preko sina Isusa,to nam govori Biblija. I niko ne može Isusa Gospodom nazvati osim Duhom svetijem (К о р и н ћ а н и м а 1, 12: 3). Duhovi su različni, ali je Duh jedan (Korinćanima 1, 12: 4). I različne su službe, ali je jedan Gospod (К о р и н ћ а н и м а 1, 12: 5). I različne su sile, ali je jedan Bog koji čini sve u svemu (К о р и н ћ а н и м а 1, 12: 6). A u svakom se pojavljuje Duh na korist (К о р и н ћ а н и м а 1, 12: 7). 19
  • 20. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Darujući čovjeku dio svoga duha bog mu je preko Isusadao pravo da griješi i iskupi svoje grijehe odričući se zla iradeći za dobro jer se pojavljuje Duh na korist. A nama je Bog otkrio Duhom svojijem; jer Duh sve ispituje, i dubine Božije (К о р и н ћ а н и м а 1: 2: 10). Jer ko od ljudi zna šta je u čovjeku osim duha čovječijega koji živi u njemu? Tako i u Bogu što je niko ne zna osim Duha Božijega (К о р и н ћ а н и м а 1: 2: 11). A mi ne primismo duha ovoga svijeta, nego Duha koji je iz Boga, da znamo šta nam je darovano od Boga (К о р и н ћ а - н и м а 1: 2: 12). Duh koji je bog darovao čovjeku ne treba shvatiti samoindividualno. Realizaciju ovog duha treba gledati i kaozajedničku duhovnost svih ljudi, kao inteligenciju ljudskogroda. Ovo jedinstvo nije samo na relaciji pojedinac–društvonego i u relacijama čovjeka prema mikrokosmosu i makro-kosmosu. Preko duha čovjek je u jedinstvu i sa bogom. Po tom doznajemo da u njemu stojimo, i on u nama, što nam je dao od Duha svojega (Посланица Јованова 1, 4: 13). O jedinstvu boga i čovjeka, Isusa i boga govori Jevan-đelje po Jovanu. Isus im odgovori: ne stoji li napisano u zakonu vašemu: ja rekoh: bogovi ste? (Јеванђеље по Јовану, 10: 34). Ako li tvorim, ako meni i ne vjerujete, djelima mojima vjerujte, da poznate i vjerujete da je otac u meni i ja u njemu (Јеванђеље по Јовану, 10: 38). Duh koji čovjeka vezuje za mikro i makrokosmos donosiono što bismo nazvali besmrtnost, donosi čovjeku moguć-nost da se kreće kroz vrijeme. Kretanje u prošlost čini namse dosta jednostavno i prirodno, ali kretanje u budućnostdjeluje mistično, čarobnjački i čovjeku nedostupno. Svjedo-ci smo da su mnogi genijalni umovi u istoriji ljudskog druš-tva predviđali budućnost. U trinaestom vijeku Rodžer Bekonpredvidio je pojavu aviona, broda, automobila i za to 20
  • 21. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.vrijeme druga neviđena čuda (vidi kod: Ајдачић, 1998, str.107). Svima nam je poznato da je od oko 120 predskazanjaŽila Verna do sada ostvareno gotovo sve. O kretanju duhakroz vrijeme ovdje se moramo posebno pozabaviti. 21
  • 22. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. NESLUĆENE MOĆI ČOVJEKOVOG UMA Isti zakon reguliše svu materiju, cijeli univerzum je živ. Tesla Narod kaže Bog je svakome darovao dovoljno pameti. Izaista, to potvrđuju i naučnici. Pjotr Kuzmič Anokin, profe-sor na Moskovskom univerzitetu, nakon 60 godina rada naistraživanju ljudskog mozga napisao je: “Možemo pokazati da svaki od 10 milijardi neurona u ljudskom mozgu ima mogućnost povezivanja, ravan broju zapisanom kao jedan sa 28 nula iza! Ukoliko samo jedan neuron ima ovakav kapacitet potencijala, teško možemo da zamislimo šta može da uradi čitav mozak. To znači da bi ukupni broj mogućih kombinacija/permutacija u mozgu, kad se napiše, izgledao kao jedinica praćena nizom nula dugačkim 10,5 miliona kilometara! Još ne postoji ljudsko biće koje bi moglo da iskoristi sav potencijal svog mozga. Zbog toga ne prihvatajmo nikakve pesimističke procjene ljudskog mozga. On nema granica” (Anokhin, 1973, preuzeto od Buzan i Buzan, 1999, str. 15). Suočeni smo sa dvije beskonačnosti, jedna je u beskrajusvemira, a druga u nama. Frojd je govorio da bi ljudsko bićekoje ovlada svojom podsviješću postalo supermen. Ljudskium je poredio sa santom leda na pučini okeana. Mali diosante koji viri iz vode predstavlja svijest, a sve ono što jeispod vode predstavlja podsvijest. Zapadne civilizacije ori-jentisale su se na proučavanje atoma, na istraživanje kosmo-sa, a budističke istočnjačke civilizacije na poniranje u ljud-ski um. Meditacija i poniranje u vlastiti um u budističkojreligiji i filozofiji i danas impresionira Zapadnjake. "U cije-loj Istočnoj Aziji pojam najvišeg bića, suštinski za zapadnereligije, zamijenjen je pojmom najvišeg stanja bića" (Blo-feld, 1989, str. 5). Radi se o jednom stanju sjedinjavanjačovjekovog duha sa bogom. Ovdje ne treba brkati zapad- 22
  • 23. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.njački koncept personalizovanog boga sa stanjem u kome sečovjek jedini sa bogom. Naime, taoistički adepti (filozofi isveštenici) nisu mnogo marili za brojna božanstva iz narod-nih religija ali su mnogo držali do božanstvenosti. Čovjekmože postići više nego da bude bog, smatrali su oni. Akoslijedi tao ili cijeli život djeluje da nađe pravi put i da idetim putem, postići će božanstvenost. Kasnije ću se malo višepozabaviti taoističkim konceptom pravog puta, u dijeli knji-ge koji govori o precesiji i čovjekovoj sudbini. Ni približno nismo svjesni koje mogućnosti nam pružanaš um. Te mogućnosti slutimo, ali teško shvatamo da oneneće biti aktivirane same od sebe. Poznati rekorderi pam-ćenja, ljudi poput Đanija Golfera iz Milana, koji je 2000.godine znao napamet 81 knjigu, potvrđuju da su trenirali ilivježbali svoj um. Naš um pamti sve što preko senzora dođedo centralne memorije u mozgu, to su pokazali mnogi poku-si testiranja ljudi uz pomoć hipnoze. U šali u kojoj ima višezbilje nego šale rado kažem da svaki čovjek koji umije naćiodređenu adresu u gradu ima sposobnosti da završi fakultetsamo ako to stvarno želi. Pored raznovrsnih treninga pamće-nja, postoje joga vježbe kojima čovjek dolazi u posebnostanje povezanosti vlastitog uma sa kosmičkom energijom. "Neki učitelji joge smatraju da vrijeme dana i noći nema uticaja, da kosmička jang energija u svako doba može da se privuče mirnim sjedenjem, ispražnjivanjem svijesti i odbaciva- njem svih misli koje sadrže dvostruko razlikovanje između mislioca i predmeta razmišljanja, jer su u tao-u, koji je bez oblika, mislilac, mišljenje i predmet mišljenja jedno" (ibidem, str. 159). Istorija ljudskog roda pokazuje da su najveća otkrića inaučne spoznaje ostvarili briljantni umovi pojedinaca kojinisu robovali dogmama i ustaljenim konvencijama, odnosnookvirima razmišljanja koji su vladali u datom istorijskomtrenutku. Oni su bili spremni na odricanje od ovozemaljskih 23
  • 24. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.počasti i ugoda, od novca, slave i priviliegija. Takav svijetliprimjer velikog naučnika jeste Nikola Tesla. On je vjerovaou čovjekovu povezanost sa kosmičkim umom. "Mi smo automati koje potpuno kontrolišu sile sredine, razbacani uokolo kao pampuri od plute po površini vode, automati koji su pogrešno shvatili rezultantnu silu spoljnih impulsa kao slobodnu volju. Naši pokreti i druge radnje služe očuvanju života, i mada izgleda da smo potpuno nezavisni jedni od drugih, mi smo spojeni nevidljivim vezama. Sve dok je organizam u odličnom stanju, on tačno reaguje na sile koje ga pokreću, ali onoga trenutka kada nastane neki poremećaj u bilo kom čovjeku, njegova snaga za samoodržanjem slabi. Svako razumije, naravno, da ukoliko neko ogluvi, ako mu vid oslabi ili su mu udovi povrijeđeni, šanse za njegov dalji opsta- nak su umanjene. Ali je takođe istina, možda čak i veća, da određena oštećenja mozga, koja manje ili više slabe vitalne kvalitete automata, ubrzavaju njegovu propast. Vrlo osjećajno i posmatranju sklono biće, sa svojim visoko razvijenim i potpuno netaknutim mehanizmom koji se ponaša u skladu sa promjenljivim uslovima okoline, priroda je nadarila transce- ndentalnim mehaničkim osjećanjem koje mu omogućava da izbjegne opasnosti koje su toliko prikrivene da ih je teško uočiti. Kada takvo stvorenje dođe u kontakt sa drugim ljudi- ma, čiji su upravljački organi potpuno neispravni, to čulo se javlja i on osjeća kosmički bol" (Tesla, 2006, str. 76). Govoreći o tajni svoga uspjeha, Tesla je u više navrataisticao kako je vježbanje ključ njegovih postignuća. "Mogućnost snage volje i samosavlađivanja neobično su privlačile moju živu uobrazilju, pa sam i sam počeo da se vježbam u tome. Ako bih dobio slatkiš ili sočnu jabuku, što sam inače neobično volio da jedem, ja bih ih davao drugom dječaku i trpio Tantalove muke, osjećajući na kraju zadovolj- stvo. Ako bi me čekao težak, iscrpljujući zadatak, ja bih se ba- cao na njega uvijek iznova sve dok ga ne bih riješio. Tako sam vježbao danima, od jutra do mraka. U početku je to zahtijevalo žestok mentalni napor da bih savladao sklonosti i želje, no kako su godine prolazile, taj sukob je slabio i najzad su volja i želja postali isto" (ibidem, str. 16). 24
  • 25. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Slično tao joginima, Tesla je postizao da njegovo mišlje-nje i predmet mišljenja postanu jedno. Radi se o svojevrs-nom sjedinjavanju sa kosmičkim umom, radi se o povezi-vanju psi-energije čovjeka i kosmosa sa konkretnim pred-metom akcije ili problemom koji rješava. Ne treba zabora-viti da je Tesla bio sin pravoslavnog sveštenika te da jesamoodricanje i skromnost učio od malih nogu. Veliki pojedinci su kroz istoriju ljudskog roda neprekid-no dokazivali neslućene moći čovjekovog uma. Međutim,malo je saznanja o velikim izumima ili otkrićima nastalimudruženim djelovanjem više umova. S pojavom Internetadanas je to omogućeno i olakšano. U budućnosti možemoočekivati značajna otkrića kao rezultat moći udruženih umo-va više ljudi. To će nastati i kao ishod novih odnosa međuljudima koji će se uspostavljati na principima humane etikekojoj je u osnovi simedonijska orijentacija čovjeka. Ljudipoput Tesle, kojima nije stalo do novca, počasti i materi-jalnih blagodeti, sve više će se međusobno prepoznavati i uzpomoć Interneta i na drugi način povezivati ili udruživati,stvarati nove odnose i kreirati tehnička i naučna rješenjanajvećih problema čovječanstva. Ljudski um tek počinje dafunkcioniše na tim osnovama, tek danas otvara nove per-spektive. 25
  • 26. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. NAELEKTRISANOST NAŠEG MOZGA Nije siromašan onaj ko nema novca, već onaj ko nema ideja. Stari Grci su imali mit o boginji Elektri, čije biće ras-poznajemo na tri razine, u njenoj: fizici, elektrici i psihici(Shema 3). Elektrika je ta koja spaja fizičko biće ili mate-rijalno biće sa psihikom. Ovaj starogrčki mit u Shema 3: Fizika, elektrika i psihika u mitu o Elektri Čovjekov um Psihika Elektromagnetizam Infon Elektrika Čovjekovo tijelo Fizikasvojoj osnovi ima dva božanska bića i jedno smrtno. PrvaElektra bila je kći Titana Okeana i njegove žene Tetis.Udala se za boga prirodnih pojava na moru Taumanta i ro-dila mu četiri kćeri: prekrasnu boginju duge i glasnicu bogo-va Iridu, te tri nakaradne polužene poluptice Harpije. DrugaElektra bila je kći Titana Atlanta i Okeanide Pleone. Udalase za Zeusa i rodila mu sina Dardana, praoca Ila, osnivačaTroje. Nakon što je Troja porobljena, raspustila je kosu ipovremeno luta nebom kao zvijezda repatica (Zamarovski,2002, str. 124). Pored ove dvije mitske, postoji i treća, smrt-na Elektra, kći mikenskog kralja Agamemnona i Klitem- 26
  • 27. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.nestre. "Spasla je svog brata Oresta i pomogla mu da seosveti očevim ubicama, stricu Egistu i sopstvenoj majci Kli-temnestri" (ibidem, str. 124). Odavde potiče Frojdova teza oElektra-kompleksu, po kome kćerka ima kompleks vlastitemajke. Smrtna Elektra opjevana je u dvije veličanstveneantičke tragedije pri kraju petog vijeka p.n.e., u Sofoklovomi Euripidovom djelu pod naslovom "Elektra" te u Eshilovojtragediji "Orestija" (ibidem, str. 124). Ideju da elektrika povezuje čovjekovo fizičko ili tjelesnobiće sa njegovom psihikom, sa duhom, danas prepoznajemou mjerenju električnih aktivnosti ljudskog mozga, kao inovijim saznanjima nauke o naelektrisanosti ljudskog tijela."Danas je putem EEG moguće mjeriti reakcije mozga nazvuk, bljesak svjetla ili čak odraz misli" (Myers, 1989, str.33). Naelektrisan je naš mozak ali i čitavo tijelo. Isto tako,naelektrisana je i čitava planeta Zemlja. Teslu je brinulopitanje da li je Zemlja naelektrisana ili ne. Sproveo je ekspe-riment i dokazao da je Zemlja poput velikog kondenzatora."On je vrlo brzo otkrio da je Zemlja naelektrisana, na vrlovisokom potencijalu i da ima i neku vrstu mehanizma kojimodržava svoj napon" (ONil, 2006, str. 228). O tome Teslakaže sljedeće: "Ma kako to izgledalo nemoguće, ipak se ova planeta, pored sve svoje veličine, ponašala kao kondenzator ograni- čenih razmjera" (ibidem, str. 231). Elektrika je i u našem tijelu i u našem mozgu, u Zemlji iu kosmosu. Kada govorimo o elektrici, govorimo o elektro-nu. Elektron je ključ života u svemiru. "Na primjer, ako bi elektronski naboj elektrona bio samo malo drugačiji, narušio bi ravnotežu elektromagnetne i gravi- tacione sile u zvijezdama, pa one ne bi mogle da sagorijevaju vodonik i helijum ili bi eksplodirale. I u jednom i u drugom slučaju ne bi bilo života" (Hoking i Mlodinov, 2006, str. 138). 27
  • 28. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Vrlo zanimljiva je istorija proučavanja elektrona. Engle-ski fizičar Džejms Klark Maksvel uspio je 1865. godine daobjedini više parcijalnih teorija o elektricitetu i magnetizmu.Za elektricitet se znalo još u antičko doba, ali su prva kon-kretnija saznanja stigla tek u osamnaestom vijeku kada suengleski hemičar Kavendiš i francuski fizičar Kulomb izvelikvantitativne zakone koji upravljaju električnom silom kojase javlja između dva naelektrisana tijela. U devetnaestomvijeku Maksvel "matematički dokazuje da električna i mag-netna sila ne nastaju direktnim međusobnim djelovanjemčestica, već da svaki električni naboj i strujanje u okolnomprostoru tvori polje, vršeći uticaj na svako drugo pražnjenjeili struju unutar tog prostora" (ibidem, str. 41). On je doka-zao da su elektricitet i magnetizam nerazdvojni aspekti istesile te da postoji jedinstveno polje nosioca elektromagnetnesile. To je jedna od četiri do sada otkrivene sile kosmosa, aostale tri su: gravitaciona, slaba nuklearna i jaka nuklearnasila. Tek u dvadesetom vijeku počinje veliko proučavanjeelektrona, dolazimo do spoznaja koje nas vode ka otkrivanjuveze elektriciteta i psi-energije. 28
  • 29. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. DOBRO I ZLO U NAMA Sujevjerje je kukavičluk pred licem boga. Teofrast U Bibliji, Kuranu, semitskim i budističkim učenjima na-lazimo dva nivoa morala: 1) moral obaveze ili prinude i 2)moral razloga. Moral obaveze i prinude polazi od toga da čovjeku uvidu zapovijesti, kao što je slučaj sa deset božjih zapovijesti,treba propisati pravila ponašanja, a zatim spriječiti ili kaznitiponašanje onih koji ne poštuju ove zapovijesti. Na primjer,na nekoliko mjesta Biblija zabranjuje konzumiranje svinje-tine. Vas dan pružah ruke svoje narodu nepokornu, koji ide za svojim mislima putem koji nije dobar (Књига пророка Иса- ије, 65: 2); Narodu koji me jednako gnjevi u oči, koji prinosi žrtve u vrtovima i kadi na opekama (Књига пророка Исаије, 65: 3); Koji sjede kod grobova i noćuju u pećinama, jedu meso svinjeće i juha im je nečista u sudovima (Књига пророка Исаије, 65: 4). Od jednostavnih naredbi i zabrana preko načelnih zapo-vijesti do generalnih upozorenja, Biblija upućuje ljude nasmjerno i ćudoredno ponašanje. Radi se o nizu etičkih poru-ka pretočenih u moralna načela i uputstva koja imaju za ciljda privole ljude na socijalno prihvatljivo ponašanje. Da biljudi lakše prepoznali snagu sankcija, ova uputstva su pisanatako da se bogu pridaju ljudska svojstva, na primjer gnjev. Saberite se, saberite se, narode nemili, dok nije došao sud, i dan prošao kao pljeva, dok nije došao na vas ljuti gnjev Gospodnji, dok nije došao na vas dan gnjeva Gospodnjega (Књига пророка Софоније, 1, 2: 2). 29
  • 30. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Ovi stihovi iz Biblije govore o prolaznosti vremena koječovjek ima na raspolaganju, govore o tome da čovjek nemabeskrajno mnogo vremena da uredi svoje odnose i okrene seka putu dobra. Jedino put dobra čovjeka vodi ka bogu, vodiga da u sebi jača i izgradi božanska svojstva. Moral obaveze i prinude susrećemo i u drugim objavlje-nim religijama, ne samo u hrišćanskoj. Islamska vjera regu-liše bračne odnose, uređuje vjersku toleranciju, propisuje dase ne jede svinjetina, upućuje ljude na bogobojažljivost ićudoređe te ukazuje na vječni život. Allah vam je zabranio (da jedete) samo lešinu, krv, svinj- sko meso i (meso životinje) koja je zaklana u ime (nekog) drugog osim u (ime) Božje. Tko bude prisiljen (jesti od nave- denog zabranjenog mesa) ne prelazeći (granicu zabranjenog) i ne čineći nasilje (pri tome), zaista tvoj Gospodar prašta (i) milostiv je (Kuran, Nahl, 15: 115). Slično hrišćanstvu, islam predviđa sankcije za one kojine poštuju obaveze preuzete vjerom i predviđa pakao kaokaznu za nepoćudno ponašanje. A oni koji krše obaveze prema Allahu nakon što su primili nju (obavezu), i koji kidaju ono što je Allah naredio da se čuva i prave smutnju na zemlji – za takve je prokletstvo i za njih je ružno prebivalište (Kuran, Rad, 3: 27). Ponašanje po ćudorednim vjerskim normama predstavljaosnov uređivanja odnosa među ljudima i odnosa čovjekaprema prirodi. Islamska vjera ukazuje na prolaznost ovoze-maljskog života i na to da duh živi nakon što napusti čovje-kovo smrtno tijelo. Allah pruža opskrbu kome hoće i uskraćuje (je), a oni se vesele na ovome svijetu. A ovozemni život je prema vječnom životu samo (privremena) stvar (Kuran, Rad, 3: 28). Vrijeme koje je čovjek od boga dobio za ovozemaljskiživot ograničeno je, ali ako se ponaša po božjim zakonima, 30
  • 31. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.čovjek ima mogućnost da osvoji vječni život, da se sjedinisa bogom, teza je koju nalazimo u niz ajeta Kurana. Radi seo ideji zajedničkoj za sve objavljene religije, o ideji da čov-jekov duh nadživljava tijelo te da vrijeme nije mjerilo pokome duh postoji. Duh možemo prepoznati po vremenu ukome ima pojavnu formu. U istoriji ljudskog društva ne postoji zakon koji je upotpunosti primijenjen a da nije bio izmijenjen. Najčešćinačin primjene zakona jeste putem sile. Religijska učenja suuređivala odnose među ljudima definišući obaveze i predvi-đajući sankcije: ovaj normativni religijski koncept prepozna-jemo kao niži nivo moralnosti ili kao moral obaveze iprinude. U objavljenim religijama nalazimo i drugi, viši ni-vo moralnosti – moral razloga. Moral razloga oslanja se na čovjekov razum, na prosu-đivanje koje čovjek treba učiniti kako bi postupao u skladu setičkim načelima koja slijedi, kojih se drži. Za razliku odmorala obaveze i prinude, ovdje se radi o obavezama koje ječovjek sam preuzeo kao svoje ubjeđenje, radi se, dakle, ounutrašnjoj motivaciji čovjeka. Psihološka istraživanja supokazala da je unutrašnja motivacija mnogo efikasnija odspoljašnje. Za norme i kazne mogli bismo reći da spadaju uspoljašnju, ili spolja nametnutu motivaciju. To je ključnadifferentia specifica po kojoj moral razloga prepoznajemokao viši nivo moralnosti. Kritikujući moral obaveze i prinude, Robin Barou (Bar-row, 1995) kaže da vjerska učenja oslonjena na tu moralnostobjašnjavaju da ljudi tokom svoga životnog vijeka na planetiZemlji prikupljaju poene da bi, kada umru, za njih kupiliulaznicu za raj. On smatra da je moral zasnovan na čovje-kovom prosuđivanju o dobru i zlu mnogo efikasniji i napre- 31
  • 32. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.dniji od morala obaveze i prinude. U čemu se sastoji moralrazloga? Osnova suđenja ili izvođenja premisa za akciju u moralurazloga jeste čovjekova procjena šta je u datom trenutku i udatim okolnostima najhumanije, šta je najbolje za čovjeka.Na primjer, apsolutna zapovijest "ne ukradi" ne vrijedi uprimjeru Lorensa Kolberga u kome on opisuje mladića kojitraži skupi lijek za suprugu. Apotekar mu ne daje lijek nakredit, niti na zajam do sutra. Pošto će supruga umrijeti odopasne alergije ako do sutra ne dobije lijek, mladić je nazajam prikupio pola novca i obećava da će drugu polovinudonijeti sutra. Apotekar mu i dalje ne daje lijek. Mladićnakon radnog vremena provali u apoteku, uzme lijek, napultu ostavi pola novca i na papiru napiše da će sutra doni-jeti drugu polovinu. Lijek je bio djelotvoran i supruga jeozdravila (Kohlberg, 1976). Ovdje se radi o krađi, ali uetičkom smislu većina ljudi će odobriti postupak mladića,odnosno opravdati ovu krađu. Ovo je jedan od bezbroj pri-mjera koji govore da apsolutni moral ne postoji te da se tira-nija moralnog apsolutizma često koristi upravo u nemoralnesvrhe. Osnovu za moral razloga daje i Biblija. Darujući čovje-ku svoj duh bog mu je darovao i moć da sudi o dobru i zlu,da sam griješi, ali i da se bori protiv svojih grešaka, da sebori za dobro u sebi i oko sebe. Ovako veli Gospod: trud Misirski i trgovina Etiopska i Savaca ljudi visoka rasta doći će k tebi i biti tvoji; za tobom će pristati, u okovima će ići, i tebi će klanjati, tebi će se moliti govoreći: doista, Bog je u tebi, i nema drugog Boga (К њ и га пророка Исаије, 45: 14). Sudeći o dobru i zlu čovjek ne može biti bezgrešan. Za-to se u Bibliji na više mjesta uvodi princip oprosta. 32
  • 33. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Tada pristupi k njemu Petar i reče: Gospode! koliko puta ako mi sagriješi brat moj da mu oprostim? do sedam puta? (Јеванђеље по Матеју, 18: 21). Reče njemu Isus: ne velim ti do sedam puta, nego do sedam puta sedamdeset (Јеванђеље по Матеју, 18: 22). Posjedujući moć da griješi čovjek uči iz tih grešaka.Greške pomažu čovjeku da dođe do razloga za svoje dobropostupanje, da ne ponovi greške. Ali čovjek nije stvoren dagriješi! On je stvoren kao dobro biće, stvoren je da se boriza dobro u sebi i da širi dobro oko sebe. Samo, gle, ovo nađoh: da je bog stvorio čovjeka dobra; a oni traže svakojake pomisli (Књига проповједникова, 7: 29). Na razmeđu između dobra i zla čovjek iskušava svojuprirodu, stvara dobro za sebe i za druge. Ukoliko se opre-dijeli da čini zlo, čovjek može biti efikasan za svoje egoisti-čne i kratkoročne ciljeve, ali na duge staze sigurno gubi.Brojni su primjeri ljudi koji su učinili zlo i sve bi dali dastvar vrate na početak, da izbrišu loše djelo i sve što sunjime ostvarili. Prosuđujući razloge za ili protiv dobra i zlačovjek u sebi postepeno gradi moralnost i etiku koja će gavoditi ka jedinstvu sa kosmosom. Da je bog čovjeku daro-vao moć suđenja o dobru i zlu, govori i Kuran. Svaka osoba će okusiti smrt. Mi vas stavljamo na kušnju zlim i dobrim i Nama ćete se povratiti (Kuran, Enbija, 3: 35). Ideja konačnog pomilovanja koju susrećemo kao tezu oprodužetku života ljudi nakon smaka svijeta prisutna je usvim objavljenim religijama. Tu se zapravo radi o ideji ve-zivanja ljudskog uma sa kosmičkim umom kojoj koreliraideja vaskrsenja kao ljudska potreba za osmišljavanjem krat-koročnosti ovozemaljskog života. Dva nivoa moralnosti, moral obaveze i prinude i moralrazloga, predstavljaju osnovu objavljenih religija. Moralobaveze i prinude je niži nivo moralnosti i zasniva se na 33
  • 34. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.strahu ljudi od kazne i gnjeva više sile, odnosno boga. U Bi-bliji, budističkim tekstovima i Kuranu nalazimo obilje poru-Shema 4: Čovjek na putu od morala obaveze i prinude do morala razloga STRAH RADOST ZAPOVIJESTI RAZLOZIGREŠNI MORAL OBAVE - MORAL BOGOČOVJEKČOVJEK ZE I PRINUDE ČOVJEK RAZLOGA NAJVIŠI HU- BOŽJA MANI CILJ SRDŽBA KAZNA NAGRADAka o srdžbi božjoj, o užasima pakla i drugim kaznama koječekaju čovjeka koji se nepoćudno ponaša. U osnovi ovogpristupa je ljudski strah. Domoroci na Filipinima su zanekoliko trenutaka straha počeli vjerovati u lokomotivu kaoboga. "Kad je prvi puta projurila na Filipinima, domoroci supali na koljena. Strašno su bili uplašeni i odmah su ovuneobičnu neman počeli moliti kao novo i moćno božanstvo"(Lenné, 1983, str. 32). Ovaj moral podrazumijeva da čovjeksluša božje zapovijesti i da slijepo slijedi propisano. Ukrajnjoj konsekvenciji moralnost je izmještena na nebo, onaje privilegija bogova a čovjekovo nije da sudi i misli negoda slijepo vjeruje i poslušno slijedi zapovijesti. Na drugom,višem nivou nalazi se moral razloga u kome čovjek uzima urazmatranje sve činjenice kojima raspolaže te sudi i odlučujeda djeluje u skladu sa najvišim humanim ciljevima kako bičinio dobro za sve ljude kao i za prirodu. Djelujući dobro-tom i za opštu dobrobit, čovjek u sebi pobjeđuje zlo i gradibogočovjeka. Kada pogledamo svete knjige i zapise objavljenih reli-gija, konstatovaćemo da je moral obaveze i prinude predo-minantan, da je više od tri četvrtine tih tekstova posvećeno 34
  • 35. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.moralu obaveze i prinude kao nižem obliku morala. Zašto jeto tako? Odgovor je prilično banalan. To možemo poreditisa Divljim zapadom u Americi. Šerif je nosio kolt i čestopresuđivao i izvršavao kaznu na licu mjesta. Da prvi zakoninisu koltom nametani, pitamo se šta bi danas bilo na Div-ljem zapadu. Vjerske knjige i zapise treba gledati istorijski.U vrijeme kad su ovi tekstovi objavljeni, ljudi su teško mog-li shvatiti moral razloga, mnogo lakše su razumjeli i prihva-tali eksplicitne odrednice i naredbe. Osim toga, u to vrijemesu djelovale i drugačije istorijske prilike nego što je todanas. Stari zavjet, koji je dobrim dijelom istorija jevrejskognaroda, na početku donosi priče u osnovi kojih su neuređenimonogamni odnosi. To je doba kada monogamni brak nijebio konstituisan kao danas, tako da te zapise Biblije trebatretirati kao istorijsku priču, a ne kao zapovijest za današnjinačin života. To je Biblija kasnije definisala u Božjim zapo-vijestima. U vrijeme Muhamedovog života pitanje svetog rata biloje pitanje opstanka muslimana, pa zato danas ideju džihadaili svetog rata ne treba izdvajati iz istorijskog kontekstanjenog nastanka, posebno kada isčitamo niz ajeta kojimaKuran propovijeda vjersku toleranciju. Oni koji zanemareajete o vjerskoj toleranciji, a slijede zapovijesti da se trebaobračunati sa svim nevjernicima, ne poštuju Kuran, jer mi-jenjaju istorijski kontekst svetih ajeta, odbacuju viši i drže senižeg osnova moralnosti. Sličan primjer je i s uređivanjembračnih odnosa u islamskoj vjeri. U vrijeme nastanka Kura-na ginuli su mnogi mladi ljudi čije su žene i djeca ostajalinezbrinuti. Propisano je da žena nakon smrti muža pripadnenajimućnijem bratu ili ocu poginulog. Ovo je bilo potrebnozato što se time obezbjeđuje opstanak samohrane majke idjece. Danas se toga niko ne pridržava zato što je svakom 35
  • 36. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.jasno da je u vrijeme nastanka ovih ajeta to bilo najbolje zamuslimanski narod, ali da danas to nema isto značenje. Religije su objavljene da bi uredile odnose među ljudi-ma, da bi pomogle čovjeku da vjeruje u sebe, da opstane i dase nada. One nisu nastale kao ratne filozofije, kao osnovnetolerancije među ljudima. Molitve i religijske obrede trebarazumjeti kao pomoć čovjeku da se u sebi bori protiv zla i zadobro. Ova borba mora imati svoju individualnu formu jerse opšte dobro ostvaruje u pojedincu i preko pojedinca zapojedinca. Opšte dobro koje zanemari pojedinca postajeotuđena sila koja nema svoju istorijsku realnost. Vjerovanje bazirano na moralu obaveze i prinude pred-stavlja "kukavičluk pred licem boga" u odnosu na vjerova-nje bazirano na moralu razloga. 36
  • 37. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. SVJETLOST I LJUDSKI DUH Duše vaše djece borave u domu sutrašnjice, osvijetlite im put. Naučne rasprave su podijeljene oko toga da li se neštomože kretati brže od svjetlosti. Karl Segan smatra da ljudskiduh ne može premašiti brzinu svjetlosti. "Povremeno čujemo o stvarima koje, navodno, mogu da putuju brže od svjetlosti. Najčešće se s tim u vezi pominje takozvana brzina misli. Posrijedi je, međutim, krajnje nesu- visla zamisao, naročito s obzirom na okolnost da je brzina impulsa kroz neurone u našem mozgu približno jednaka brzini magareće zaprege" (Segan, 2006, str. 192). Stiven Hoking smatra da ipak postoji brzina veća odsvjetlosne. Brzina svjetlosti kao maksimalna brzina ograni-čava kretanje svakog predmeta tako da ne može dostićibrzinu svjetlosti, a samo svjetlost i drugi taslasi lišeni masemogu da se kreću brzinom svjetlosti. No, po Njutnovoj teo-riji to ne mora biti tako. "Ako, recimo, Sunce najedanput nestane, Maksvelova te- orija nam objašnjava kako bi Zemlja utonula u mrak za osam minuta (pošto svjetlosti treba toliko vremena da pređe razda- ljinu od Sunca) ali prema Njutnovoj teoriji gravitacije, Zemlja bi odmah promijenila orbitu lišena privlačne snage Sunca. Gravitacioni efekat nestanka Sunca bi do nas stigao beskonač- nom brzinom, umjesto brzinom svjetlosti ili nekom manjom od nje, kako nam nalaže posebna teorija relativnosti" (Hoking i Mlodinov, 2006, str. 49). Rasprava o brzini svjetlosti neminovno nas dovodi dorazmatranja odnosa vremena i prostora. Ako sunčevom zra-ku treba osam minuta da stigne da ogrije našu kožu, a našemumu nemjerljivo manje da dođe do sunca, jasno je da ćemozaključiti kako je um brži. Stara grčka poslovica govorila je:Ahil je brz, vjetar je brži a um najbrži. Prihvatimo li Ajn- 37
  • 38. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.štajnovu tezu da vrijeme ne postoji, da je sve prostor, doćićemo do odnosa našega duha prema prostoru i vremenu."Prostor je područje čovjekove moći, a vrijeme nemoći"(dOmerson, 2003, str. 176). Svaki trenutak koji ostavimoiza sebe odmah postaje nepovratni dio prošlosti, postaje dioonoga na šta čovjek nikako ne može uticati, nad njim gubi-mo svaku moć. S druge strane, slobodna volja da ustanemo,otvorimo vrata, da činimo ovo ili ono, daje nam osjećaj og-romne moći u odnosu na budućnost. Ipak, naš duh se lakšekreće u prošlost nego u budućnost. "Nijedno živo biće nikad ne napušta sadašnjost. Sadaš- njost se neprestano pomjera, i ja se pomjeram s njom. Ni u jednom trenutku ne švrćkam se po budućnosti, ni u jednom trenutku ne vučem se po prošlosti. Ja sam, vi ste, mi smo svi u jednoj vječitoj sadašnjosti. Prošlost stalno raste, budućnost se smanjuje. Samo je sadašnjost istovremeno nepomična i pro- mjenljiva, samo je sadašnjost vječna. Ni u jednom trenutku na- šeg postojanja mi ne izlazimo iz sadašnjosti. A izvan mene i vas, s prednje strane prošlosti, sa zadnje strane budućnosti, stoji vječna sadašnjost svijeta. Prošlost je izbrisana. Budućnost nije sazrela. Uvijek postoji samo sadašnjost. Sadašnjost odnosi pobjedu. Niko nikada ne napušta tamnicu sadašnjosti. Ovdje ili ondje, prije ili kasnije, pojavljuje se pukotina i otvara se prolaz u zidu sjećanja odnosno nade. Zatvorenik juri ka njemu, opijen slobodom. Ali svi kružni hodnici i podzemni prolazi uvijek se završavaju u sadašnjosti" (dOmerson, 2003, str. 346). Žak dOmerson u prethodnom tekstu govori prvenstvenoo našem tijelu, ali naš duh vrlo lako putuje u prošlost. Cionaš životni put ponekad nam poput munje proleti u mislima,tako da ne možemo slijediti brzinu ovih misli, ali se pojedi-ne slike i događaji javljaju neobično jasno i munjevito. Spo-sobnost uma da se vrati u prošlost nedvosmisleno ukazujena to da se on može kretati brzinom većom od svjetlosti. Po-nekad nam se to dešava i sa budućnošću, o čemu govorebezbrojna iskustva tzv. dežavu-efekta naših snova. Radi se o 38
  • 39. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.jasno viđenim scenama budućnosti koje su ljudi doživjeli usnu a potom i u stvarnom životu. Naš mozak se svakodnevno puni brojnim informacija-ma. Tokom sna ove informacije se dovode u moguće i ne-moguće veze, tako da san često predskaže događaj u buduć-nosti. Kad predskaže negativan događaj, naš um putem snapomaže da izbjegnemo tragediju u stvarnom životu. Akočini dobro drugim ljudima, ako je dobar, čovjek puni svojmozak pozitivnim mislima i san kombinuje te informacije tečovjeka u stvarnom životu vodi ka dobru, a ako u stvarnomživotu čovjek čini loše, mozak će u snu davati loše kombi-nacije. Ovdje vrijedi narodna izreka: Sve što činiš, sebi činiš. U istočnim religijskim učenjima put tao-a predstavljanajviši domet čovjekovog duha. Oni koji slijede tao odreklisu se ovozemaljskih počasti, slave i bogatstva, oni se putemposebne svjetlosti sjedinjuju sa savršenstvom kosmosa. "Oslobođeni od strasti i grešnih želja, oni u tišini upijaju kosmičku esenciju, koja je kao oblaci, miješaju je sa skrivenim riznicama u svom tijelu i brinu se oko svjetlosti u sebi. Uskla- đeni sa ritmovima prirode, oni opažaju savršenstvo Tao-a" (Blofeld, 1989, str. 58). Predstavnici taoističkog učenja Čuang-ce i Lao-ce sma-trali su da postizanje unutrašnjg mira predstavlja način dačovjek zagospodari svojom sudbinom i svojim životom.Smatrali su da se unutrašnji mir ostvaruje u vezi s unutraš-njom svjetlošću koju čovjek treba pronaći u sebi. Misterijasvjetlosti je vezana sa misterijom kretanja, a tajna kretanjanas uvodi u dilemu: da li naš duh može da putuje brže odsvjetlosti. "Maksvelove jednačine predviđaju da u elektromagnet- nom polju može doći do talasnih poremećaja i da ti talasi putuju nepromjenljivom brzinom, kao talasići po mirnoj vode- noj površini. Izračunao je tu brzinu, ustanovivši da se u dlaku 39
  • 40. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. poklapa sa brzinom svjetlosti! Danas znamo da su Maksvelovi talasi vidljivi ljudskom oku kao svjetlost kada imaju talasnu dužinu između četrdeset i osamdeset milionitih dijelova centi- metra" (Hoking i Mlodinov, 2006, str. 41). Ukoliko nemamo apsolutne standarde mirovanja, ne mo-žemo imati ni apsolutne standarde kretanja (ibidem, str. 42).Nauka, međutim, ne odustaje od uspostavljanja parametaraza što pouzdanije mjerenje brzine kretanja čestica i talasa. "Načelo neodređenosti nam govori da, nasuprot Lapla- sovom vjerovanju, priroda postavlja granice našoj sposobnosti predviđanja budućnosti pomoću naučnih zakona. Razlog tome leži u činjenici da onaj ko želi da predvidi budući položaj i brzinu čestice mora biti u stanju da precizno izmjeri njeno početno stanje – što će reći, njen sadašnji položaj i brzinu. Očigledni način da se to učini je da se čestica obasja svjetlom. Čestica će razbiti jedan dio svjetlosnih talasa. Posmatrač će to registrovati i na osnovu toga odrediti njen položaj" (ibidem, str. 105). Ideja "božanske svjetlosti" poznata nam je iz Biblije.Radi se o svjetlosti koja ne peče, o svjetlosti kojom putujenaš duh, kojom se jedinimo sa bogom. Tragom Hokingoveteze da susret svjetlosti i čestice može rezultirati time daposmatrač odredi položaj čestice, približavamo se polju pa-rapsihologije, gdje susrećemo pojmove "aura", "vidovitost","telepatija" i slične konstrukte. Nauka će nam u budućnostina ovom planu pružiti nove odgovore a logično je očekivatida će putovanje u budućnost predstavljati čovjekovom duhusve dostupniju dimenziju. Čini se da će ovo putovanje višeteći kroz mikrokosmos nego kroz makrokosmos. "Proučavajući čestice koje stupaju u međudejstvo sa sve više energije, možemo očekivati da ćemo pronaći nove i dublje slojeve ustrojstva od kvarkova i elektrona, koje danas smatramo elementarnim česticama" (ibidem, str. 157). Ponirući u dubine vlastite duše čovjek osvjetljava vlastitimikrokosmos. Na tom planu budistička učenja, istočnjačka 40
  • 41. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.filozofija i nauka više donose nego što je to slučaj naZapadu. U odnosu na ovladavanje prošlošću i budućnošću logi-čno se nameće pitanje: Ako se čovjek teško nosi sa prošlo-šću, koliko bi tek muka imao da prihvati budućnost? 41
  • 42. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. MARKSIZAM, DARVINIZAM I RELIGIJA Kada bi čovjekov život trajao hiljadu godina, sada bismo živjeli u kamenom dobu. Englezi su Karla Marksa proglasili jednim od dvadesetgenijalnih ljudi u dvadesetom vijeku, a prvi koji su kod nasodbacili marksizam bili su "kamiondžije" i oni koji nikadanisu pročitali nijedan Marksov, Engelsov ili Lenjinov rad.Činjenica je da marksizam nije odgovorio na niz pitanja ko-ja je postavio. Jednu od brojnih slijepih ulica ove teorijeprepoznajemo u maksimi Od svakog prema mogućnostima,svakome prema potrebama. Postavljajući ovu visoko etičkumaksimu teoretičari marksizma nisu vodili računa da odgo-vore na pitanje šta su to ljudske potrebe. Tek kasnije, Mari(Murray, 1938) i Maslov (Maslow, 1963) razrađuju konzi-stentnu teoriju čovjekovih potreba. Nedorečenost antropo-loške problematike u Marksovim i Engelsovim radovima neznači da ove teorije treba u potpunosti odbaciti. Platon je ustaroj Grčkoj zagovarao ropstvo kao prirodno stanje ljud-skog društva. Danas bismo ga zbog toga mogli odbaciti, alito nikome ne pada na pamet. Svi koriste Platonove radove ipored činjenice da je on zagovarao ropstvo. Isto vrijedi i zamarksizam. Ako su klasici ove filozofije imali propuste uteoriji, to ne znači da treba odbaciti i ona mjesta koja su utoj teoriji vrlo vrijedna. Marksističku teoriju u socrealističkim zemljama prigra-bili su predstavnici radničke oligarhije i državna admini-stracija da bi lakše održavali svoju vlast, a u suštini niti suznali niti razumjeli marksizam. Kako bi rekao poznati zagre-bački profesor Stjepko Paić, to je bio štap kojim se prijetilomasama: Teško zbilji ako nije usklađena sa marksističkim 42
  • 43. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.knjigama. Iz tih knjiga birokratija je vadila samo sekvencekoje je koristila kao efikasne prijetnje, a radnička klasasvakako nije imala vremena da proučava i razumije teorijupo kojoj im je uređena stvarnost. Na jednom mjestu Marks je napisao da će uspostavljanjesocijalizma započeti kada "rad pređe sa ove na onu stranunužnosti". To, zapravo, znači da su svi socijalistički pokreti,od Sovjetskog Saveza i Kine do Jugoslavije, bili surogatinakalemljeni na feudalnu prošlost zemalja u kojima sunastali. Iako je na više mjesta Marks isticao da će socijali-zam nastati nakon što kapitalizam doživi svoj maksimum,kod nas je zanemarena činjenica da nikada nismo imalistvarni i razvijeni kapitalizam, a pogotovo da je on dostigaosvoj maksimum. I pored svega toga ne možemo sporitivisoke etičke norme koje propovijeda marksistička teorija. Teza da se svakome dijeli po potrebama vrlo je bliskahrišćanskoj maksimi po kojoj članovi zajednice sva dobratreba da dijele "na jednake česti", da bratski sudjeluju upodjeli dobra a da jedni druge podržavaju u prevazilaženjuzla. Islamska ideja darivanja ili sadake ima etičku porukukoja osuđuje sebičnost i gramzivost. Ovo potpuno odgovaramarksističkoj osudi zgrtanja kapitala bez uvažavanja potrebaonih koji su taj kapital stvorili. Srebroljublje se u Biblijiosuđuje kao jedan od sedam smrtnih grijehova. I još vam kažem: lakše je kamili proći kroz iglene uši negoli bogatome ući u carstvo Božije" (Јеванђеље по Матеју, 19:24). Posmatrajući bazne etičke principe koji se odnose najednakost i prava čovjeka, nećemo naći suštinske razlikeizmeđu objavljenih religija i marksizma. Osnovni sukobizmeđu njih nalazimo u žestokoj marksističkoj osudi moralaobaveze i prinude te dogmatskih postavki koje proizilaze iz 43
  • 44. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.ovog morala. S druge strane, moral razloga koji nalazimo uobjavljenim religijama vrlo jasno i nesporno definisan, su-srećemo i kao bazni moral marksističkog učenja. Konkretno,marksizam se zalaže za suđenje ali i za pravo čovjeka davjeruje na bazi vlastitog prosuđivanja. Isto to traži i Biblija. Od korala i bisera nema spomena, jer je vrijednost mud- rosti veća nego dragom kamenju (Књига о Јову, 28: 18). U marksističkoj filozofiji poznajemo ideju "jednakogprava", u kojoj se obrazlaže da nejednaki ljudi pred istomzakonskom normom nemaju ista prava zato što su različiti.Ujednačavanje prava prema stvarnim i konkretnim ljudimapredstavlja suštinsku ravnopravnost među ljudima. Ovuideju pravednosti Biblija propovijeda stihom kojim traži dane gledamo ko je ko, nego da se držimo principa pravde, apri suđenju ne uzimamo mito. Ne izvrći pravde i ne gledaj ko je ko; ne primaj poklona; jer poklon zašljepljuje oči mudrima i izvrće riječi pravednima (Пета књига Мојсијева, 16, 18). Deklarativno se odričući od religije, dogmatski marksistisu stvorili novu religiju u kojoj su od slika Marksa, Engelsai Lenjina napravili nove ikone. Milioni ovih slika visili supo zidovima kancelarija, škola, fabrika i na svim mogućim inemogućim službenim i čak neslužbenim mjestima. Trgoviukrašeni spomenicima a zidovi zgrada slikama i parolama izmarksističke dogmatike nedvosmisleno su opominjali ljudeu šta trebaju i "moraju" vjerovati. Ikone su zamijenjene sli-kama klasika marksizma, a dogme iščitavane iz marksitičkihdjela. Vispreniji intelektualci govorili su da bi se Marksprevrnuo u grobu da vidi šta su mu učinili od teorije, da bizapjevao poput Reja Čarlsa Vidi šta su mi učinili od pjesme,mama. Ono što je Marks osuđivao u religiji, dogmatskuisključivost, upravo su napravili od njegove teorije. To jeotjeralo stotine hiljada ljudi u Sibir a više hiljada na Goli 44
  • 45. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.otok. U sedamnaestom vijeku spaljeno je milion i petstohiljada ljudi kao vještice i nečastivi uz sudske dokaze. Uosnovi većine ovih procesa bila je crkvena inkvizicija. Izme-đu crkvene i marksističke inkvizicije razlika je samo u isto-rijskom periodu djelovanja i po nekim finesama u brutal-nosti, ali ne i u suštini. S jedne strane imamo moral razloga koji propovijedajusve objavljene religije a i marksizam, a s druge strane ima-mo moral obaveze i prinude sa njegovom najcrnjom dog-matskom formom koji je ostavio svoje neizbrisive tragove uistoriji. Nije nam teško prosuditi koji moral treba da slije-dimo kako bismo ostvarili jedinstvo našeg i kosmičkogduha. Kada je trebalo da i Njutn doživi sudbinu Đordana Bru-na ili Galilea Galileja, papa ga je pozvao na razgovor i tražioda u svojim radovima ne "huli" na boga nego da se držiprirodnih zakona i njihovih otkrivanja. Njutn je mudro pris-tao na sporazum. Slično je doživio Stiven Hoking kada je najednom naučnom skupu u Vatikanu govorio o prve dvijesekunde svemira. U ceremoniji završavanja skupa papa jezahvalio naučnicima što nisu dirali u prapočetak jer je tobožje djelo a Hoking je bio zadovoljan što papa nije bioupućen u njegovo izlaganje. Slično ranijoj dogmatskoj ten-denciji i danas se crkva bori protiv nekih naučnih spoznaja.Takav slučaj je sa darvinizmom. Kao ni druge velike teorije, tako ni Darvinovo učenje nemožemo proglasiti idealnim. Svjedoci smo da danas i poz-vani i nepozvani jurišaju na darvinizam proglašavajući gaobmanom i promašenom teorijom. Poznato nam je da sugotovo svi veliki ljudi imali neke banalne promašaje, od Pla-tonovog opravdavanja ropstva do toga da je Tesla bio ogor-čeni protivnik teorije da postoje sitnije čestice od atoma. 45
  • 46. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.Slične greške činio je i Darvin, ali to ne znači da čitavateorija treba biti odbačena. Na primjer, pojava mutacijekljuna ptica zeba kao dokaz teorije evolucije liči na pokušajda svaku mimikriju prikažemo kao dokaz evolucije. Mnogiveliki teoretičari načinili su greške žureći da prvu banalnupojavu proglase krunskim dokazom teorije. Darvinovoučenje ne odbacuju veliki umovi današnjice kakav je DanijelGoulmen. On kaže: "Istraživanja sa snimanjem mozga danaspokazuju da je Darvin, na nivou neurona, bio u pravu"(Goleman, 2007, str. 67). Suštinski sukob između religijskih učenja i teorije evo-lucije jeste u tome da religija želi sačuvati ideju o čovjekukao božjem djelu nasuprot "prljave" teze da je čovjek nastaood majmuna, što zagovara darvinizam. Ovdje u suštini nemasukoba. Naime, Darvinovo učenje ne spori mogućnost dačovjekov duh prožima i najsitniju česticu njegovog bića nitise bavi pitanjem porijekla čovjekove duhovnosti. Ova teo-rija zagovara ideju usavršavanja čovjekovog uma. Ospo-ravanje ovog usavršavanja bilo bi suprotno Bibliji i drugimobjavljenim religijama. Ako je bog čovjeka prožeo svojimduhom i dao mu da sudi o dobru i zlu, ako ga je naoružao dase izgradi u bogočovjeka, to znači da mu je dao obavezuusavršavanja, da mu je darovao evoluciju, a ne zabranio. Uprotivnom, čovjek bi bio jednom zasvagda dat i kao takavodmah na startu savršen. Osporavajući evoluciju dogmatskipredstavnici morala obaveze i prinude zanemaruju moralrazloga i pravo, odnosno obavezu čovjeka da čineći dobroteži da postigne jedinstvo sa bogom. Poznati filozof Tomas Džulian Haksli ukazuje na to dateorija evolucije nije potekla od Darvina već da je imalamilenijumsku tradiciju. "Najstarija među filozofijama, filozofija evolucije, bila je sapeta i bačena u najdublju tminu tokom hiljadugodišta teološ- 46
  • 47. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. ke sholastike. Ali Darvin je podario nove životne sokove toj drevnoj zamisli; veziva su popucala i za oživljenu misao stare Grčke ispostavilo se da je primjereniji izraz sveopšteg poretka stvari od ma koje predstave što ju je sedamdeset potonjih pokoljenja ljudi prihvatalo kroz vjeru i iz sujevjerja" (Huhley, 1957, str. 55). Za Darvina možemo reći da je i sam vjerovao u prais-konsko biće koje je udahnulo život organskim bićima naplaneti Zemlji, što je napisao u djelu Porijeklo vrsta 1859.godine. "Vjerovatno su sva organska bića, koja su ikada živjela na ovoj Zemlji, potekla od nekog praiskonskog oblika u koji je život prvobitno bio udahnut... Ima nečeg veličanstvenog u ovakvom viđenju života... Dok se ova planeta okretala, saglas- no neumoljivom zakonu gravitacije, iz jednog tako jednostav- nog početišta razvili su se i još se razvijaju nebrojeni predivni i čudesni oblici" (Darvin; vidi u: Segan, 2006, str. 26). Nasuprot teoriji evolucije može stajati samo teorija ne-promjenljivog savršenstva, odnosno datosti savršenog oblikai strukture stvari i bića bez mijenjanja. Time bi misija bogabila završena činom stvaranja svijeta. Vidjeli smo iz Darvi-novog teksta da pitanje prapočetka vezuje za duh jer tvrdi daživot potiče od "praiskonskog oblika" koji već ima prvobit-no udahnut život. Darvin nema odgovor na pitanje ko je tajživot prvobitno udahnuo. Predstavnici religijskih učenja koji radikalno osporavajudarvinizam nisu sami raščistili sa pitanjem koliko se njihovakoncepcija sukobljava sa brojnim stihovima Biblije, Kuranai drugih tekstova objavljenih religija. Radi se o dogmatskimpredstavnicima vjere koji su prije sujevjerni nego stvarnivjernici. 47
  • 48. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. PRECESIJA Zemlja je samo jedna malena planeta, ko zna šta se dešava na drugim mjestima? Šta je to precesija i zašto ovdje o njoj raspravljati? "Pre-cesija je klaćenje Zemlje sa Zemljinom osom oko jednogsrednjeg položaja" (М и л и ћ е вић, 1997, str. 40). Kada znamoda taj središnji položaj zauzima Sunce, možemo zamislitivertikalu po kojoj se Zemlja vrti oko Sunca. Ovo klaćenje sene odvija po vertikali pod uglom od 900 , već postoji otklonod 23,50 (Shema 5). Ovaj ugao, međutim, nije stalan. On se Shema 5: Osa rotacije Zemlje u odnosu na vertikalu 0 23,5 Mjesecmijenja. Ove promjene treba posmatrati u odnosu na eklip-tiku. Kako definišemo ekliptiku? "U astronomskim priruč-nicima piše da je to veliki krug nebeske sfere nagnut pod 48
  • 49. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.uglom od 23 stepena i 25 minuta prema nebeskom ekvatoru"(ibidem, str. 15). Jednostavnije rečeno, ekliptika je projek-cija Zemljine putanje oko Sunca u odnosu na nebesku sferu. Nagib Zemlje u odnosu na ekliptiku iznosi 900 –23,50 =66,50 . Ovaj ugao nije stalan, čas je manji a čas veći. "U tomeleži jedna od tajni ledenog doba. Ako se otklon ose rotacijeod vertikale na ekliptiku povećava, i količina Sunčevetoplote koja dospijeva na Zemljinu površinu povećava se, aako se on smanji, smanjuje se količina toplote, i eto zla uvidu zahlađenja" (ibidem, str. 15). Ovo zahlađenje pozna-jemo kao ledeno doba. Koliko godina imamo na raspolaganju između dva lede-na doba? "Kosina ekliptike varira od 22,10 do 24,50 tokomciklusa od 41000 godina" (Henkok, 2004, str. 274). Ovo,međutim, ne znači da imamo 41000 godina na raspolaganju. Izračunavanja našeg velikog naučnika Milutina Milan-kovića pokazalo je da se ledena doba smjenjuju svakih11000 godina (М и л и ћ е вић, 1997). Zbog toga ne treba daočajavamo jer na današnjem tehnološkom nivou čovjek biuspješno preživio ledeno doba s tim što bi se broj ljudi naplaneti Zemlji radikalno smanjio. Nas, zapravo, treba dazabrinjava precesija! Zašto? Zemlja nije okrugla kao lopta, spljoštena na polovimaona je ekscentrična. Mjesečeva gravitacija, magnetno polje,vlastita ekscentričnost i drugi faktori dejstvuju na Zemljutako da se ona klati po svojoj putanji (vidi Shemu 2 sa po-četka ove knjige). Ovo klaćenje stvara precesijski krug(Shema 6) na sjevernoj i južnoj ekliptici. Izraz precesijskikrug ne odražava pravu sliku ovog procesa, ali je već prih-vaćen u nauci. Zamislimo čigru ili zvrk koji zavrtimo nastolu. Pretpostavimo da vertikalu na kojoj se vrti ovaj zvrkčini olovka. Ona će po stolu pisati eliptične putanje 49
  • 50. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Shema 6: Precesijski krug (Henkok, 2004, str. 284)koje liče na linije puževe kućice (Slika 1). Kada ove linijesastave puni krug, dobijemo precesijski krug. Brojne elipsekoje Zemlja "ispiše" tokom zatvaranja ovog kruga sukce-sivno se redaju u periodu od 25.800 godina. Da li je to peri-od nakon koga slijedi smak svijeta? Da li je period od 25800godina vrijeme koje je bog darovao čovjeku da se učenjem,znanjem i dobrotom osposobi da preživi kataklizmu kojaslijedi? Zašto bi uopšte uslijedila kataklizma? 50
  • 51. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.Slika 1: Precesija Merkurovih orbita (Hoking i Mlodinov,2006, str. 192) Postoji više razloga za ovakva pitanja i za ove strahove. Prvi razlog nalazimo u mitovima. Pregledom mitova in-dijanskih kultura, mezopotamijskih civilizacija i drugih kul-tura koje nisu bile u dodiru uočićemo ogromne podudarnostio kataklizmičkom procesu koji je prethodio dobu u komeživimo. "Ledeno doba i njegov buran završetak bili su globalna pojava. Stoga, možda, nije iznenađujuće to što predanja o ka- taklizmi iz mnogih različitih kultura, razbacanih širom planete, karakteriše visok stepen jednoobraznosti i podudaranja" (Hen- kok, 2004, str. 287). Jednoobraznost u mitovima, opisi događaja i bogovaimaju iznenađujuću zajedničku ili podudarnu simboliku ilogiku. 51
  • 52. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Drugi razlog je u činjenici da se tokom svake kalendar-ske godine na polovima planete Zemlje smanjuje zapreminaleda. Radi se o prirodnom procesu ali i o pojavi koja je in-tenzivirana globalnim zagrijavanjem. Polovi gube masu ko-ju su imali u ledenim kapama a time i svojstvo tegova kojesu do sada imali pri Zemljinoj obrtnoj putanji. Tektonskeploče plivaju na užarenoj lavi i polako se pomjeraju. Mogu-će je da ovaj poremećeni odnos tegova na polovima u jed-nom trenutku munjevito pogura sve kontinente jedan ka dru-gom ili tektonske ploče jednu na drugu. To bi stvarno odgo-varalo mitskim opisima smaka svijeta. Mala je vjerovatnostda bi neko ljudsko biće preživjelo takvu kataklizmu. Postojii druga mogućnost, a to je da se pomjeranje polova i tekton-skih ploča dešava kao permanentan proces koji teče polako ikoji ne bi izazvao njihovo drastično pomjeranje niti katak-lizmu. Da li se ova drastična pomjeranja dešavaju nakon štose precesijski krug zatvori, tj. nakon 25.800 godina? Naukanema odgovor na ovo pitanje ali mitovi nedvosmisleno uka-zuju na posljednji potop pa čak i ranije kataklizme. "Teoretski, prema tome, te priče su mogle da nastanu skoro istovremeno kad i naša podvrsta Homo sapiens, možda prije čak 50000 godina. Geološki dokazi, međutim, ukazuju na to da su novijeg porijekla i kao najvjerovatniji smo identifi- kovali epohu 15000–8000. godina stare ere. Samo je tada, u cijeloj istoriji čovječanstva, bilo tako naglih i grčevitih klimat- skih promjena kakve mitovi tako rječito opisuju" (Henkok, 2004, str. 287). Prvobitni čovjek bi pred ledenim dobom bio gotovo ne-moćan a današnja civilizacija ima sve šanse da preživi novoledeno doba te znatno očuva ostvareni nivo tehnološkog raz-vitka, čak i da nastavi sa tehnološkim progresom. Međutim,pred kataklizmama kakav je bio potop, čovjek danas ne biimao neke izglede da opstane. Možda bi vrlo mali broj ljudipreživio, i ukoliko bi oni sačuvali neka dostignuća nauke i 52
  • 53. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.tehnologije, o njima i njihovim potomcima bi novi homosapiensi pričali kao o bogovima. Upravo takve opise bogovanalazimo u brojnim legendama. Biblija nam govori o "sudnjem danu", mitovi i legende okataklizmama a savremena nauka predviđa ledena doba."Sasvim je prirodno, stoga, što se čovjek nađe podstaknut daustanovi postoji li možda neka važna veza između precesijeekvinocija i globalnih katastrofa" (ibidem, str. 314). Sve štonam nude naučne spoznaje, sve što nalazimo u mitovima ilegendama navodi nas na jednostavan zaključak: vrijemekoje ljudi imaju na raspolaganju nije beskonačno. Bez obzi-ra na to da li se radi o 25.800 precesijakih godina ili o11.000 potopskih ili o nepredviđenim naglim uzrocima kata-klizme, čovjek danas nije na tehnološkom nivou da možepreživjeti globalnu kataklizmu. Ukoliko bi se odrekao rato-va, gramzivosti, srebroljublja i drugih zala, čovjek bi imaoveliku šansu da vrlo brzo ovlada tehnologijom koja bi muomogućila da preživi moguću kataklizmu. S druge strane,moguće je da i uz sadašnji progres nauke i tehnologije čov-jek ovlada svojom sudbinom. Preduslovi za to su: a) Da ne dođe do atomskog, hemijskog ili biološkog samouništenja; b) Da Zemlja ne dostigne maksimalni ekscentritet; c) Da ne dođe do kataklizmičkog udara meteora ili do drastičnog poremećaja orbite Zemlje oko Sunca. Prvi preduslov čovjek može maksimalno kontrolisati jerzavisi od njega. Drugi preduslov čovjek može djelimičnokontrolisati tako što će smanjiti globalno otopljavanje i vra-titi prirodnu ravnotežu planeti na kojoj živi. Treći preduslovje izvan današnjih moći ljudskog roda. 53
  • 54. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. MOĆ IDEJE Moć čovječanstva raste brže od razuma, zabrinjavajuće, zar ne!? Belgijski antropolog, istraživač egipatskih piramida Ro-bert Boval, analizirajući graditeljske pretpostavke za kon-strukciju piramida u Gizi, podudarnost proporcija sa raspo-redom zvijezda i stranama svijeta, zaključuje da su graditeljipiramida bili vrlo jasno upućeni u precesiju. Boval vjerujeda su ove ideje posredovane vanzemaljskom inteligencijom. "Da, oni su sijali sjeme. Vjerujte mi, bili su čarobnjaci i znali su kolika je moć ideja... Znali su kako da usade ideje u ljudski um, da tamo rastu i razvijaju se. A ako počnete sa tak- vim idejama i slijedite proces rezonovanja kao što sam ja radio, dolazite do stvari kao što je Orion, i 10450. godina prije Hrista. Ukratko, to je proces koji funkcioniše samostalno. Kad uđe, kad se smjesti u podsvijest, to je samovoljna konverzija. Tu je i ne možete da joj odolite" (Boval: vidi u Henkok, 2004, str. 491). Poznati ekonomista Herman Kan, saradnik na Galbraj-tovom institutu, rekao je da ništa nije profitabilnije od dobreideje. Slava, moć, novac, ugled, prestiž i druge profane vri-jednosti bile su od trećerazrednog značaja u odnosu na idejuvodilju koju je slijedio Nikola Tesla. Smatrao je da bi vrije-me posvećeno procesu u kome bi unovčio svoje izume biloizgubljeno za nove izume, pa je govorio da nema vremenaza novac, za raznorazne svečanosti političkih i drugih moć-nika svoga vremena. Jedine svečanosti na kojima je zdušnoradio bile su one koje su posvećene njegovim novim izu-mima. Zaista, ideja vodilja može biti snažnija od čovjekovihnagona za opstankom. Zapitajmo se šta je tako snažno dapovede mladiće da jurišaju na minsko polje u ratu izmeđuIraka i Irana. 54
  • 55. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Ako se složimo sa tezom da duh ili misao prožima mikroi makrokosmos, tada se moramo zapitati kako se taj duhnajkonkretnije realizuje. Brojni su i ljudima malo poznatinačini realizacije duha. Jedan od čudesnih načina je riječ,odnosno pismo kao način prenošenja misli i ideja. O tomeGalileo Galilej kaže: "Od svih značajnih izuma, kako je uzvišen um bio onaj koji je izumio kako da svoje najskrivenije misli saopšti bilo kojoj drugoj osobi, bez obzira na to koliko je ona udaljena u vremenu ili prostoru, da govori s onima na Zapadnoindijskim ostrvima, da govori onima koji se još nisu rodili, niti će se roditi sljedećih hiljadu ili deset hiljada godina? I to ničim drugim do različitim rasporedom dva tuceta sitnih znakova na papiru? Neka to bude pečat svih divljenja dostojnih izuma čovjekovih" (Galilej; vidi kod: Henkok, 2004, str. 313). Informacije prenesene binarnim kodom možemo pretvo-riti u riječi koje razumijemo iako direktno ispisana binarnaporuka većini ljudi nije razumljiva. Riječ se uzima kao moć-ni prapočetak svemira. U početku bješe riječ, i riječ bješe u Boga, i Bog bješe riječ (Јеванђеље по Јовану, 1: 1). Ona bješe u početku u Boga (Јеванђеље по Јовану, 1: 2). Sve je kroz nju postalo, i bez nje ništa nije postalo što je postalo (Јеванђеље по Јовану, 1: 3). Moguće je da će čovjek u budućnosti otkriti način dačita elektromagnetne zapise koje u sebi kriju stijene ili drugimaterijali, planete ili galaksije. Biblijska poruka da u počet-ku bijaše riječ dovodi nas do pitanja uređenosti svemira.Naime, ako je na početku postojala zamisao o uređenomsvemiru, danas možemo pretpostaviti da će čovjek jednogdana otkriti zakonomjernost ili pravilnost te uređenosti.Kada do toga dođe, mnoge tajne budućnosti biće razot-krivene. Danas znamo za precesiju i znamo da će se njenkrug zatvoriti za 25.800 godina, znamo da se ledena doba 55
  • 56. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.smjenjuju svakih 11.000 godina, znamo predvidjeti pomra-čenje Sunca i Mjeseca, prognoziramo vrijeme i činimo mno-ga druga čuda koja su do juče bila velika tajna i misterijasvemira, sve je to doskora bilo u rukama bogova ili milostijednoga boga. "Izgleda da svemir evoluira u saglasju sa nekim dobro ut- vrđenim zakonima. Možda je ove zakone donio Bog, a možda i nije, ali izgleda da ih možemo otkriti i razumjeti" (Hoking, 2004, str. 134). Kada govorimo o uređenosti svemira, dolazimo do pita-nja da li postoji granica ove uređenosti i da li se uređenost ineuređenost smjenjuju. Odgovore na ovo pitanje danasnemamo. Ako prihvatimo tezu da je uređenost djelo boga injegove riječi, tada se logično nameće zaključak da ponovnaneuređenost nema smisla. Zašto bi svemir bio uređen da biponovo bio potpuni haos? Ideja velikog praska ili big-bengadanas je opšteprihvaćena, ali uz tu ideju ide niz pitanja. Naprimjer, da li je početna brzina širenja svemira bila una-prijed određena? Zatim, da li je trenutak praska brižljivoodabran? "Takođe, početna brzina širenja morala bi veoma tačno biti određena da bi se izbjeglo ponovno skupljanje vasione. To znači da je početno stanje vasione moralo biti krajnje pažljivo odabrano, ako je model vrelog velikog praska tačan sve do početka vremena. Bilo bi veoma teško objasniti zašto je vasiona baš ovako počela, ako to nije čin Boga čija je namjera bila da stvori bića poput nas" (ibidem, str. 104). Stari Grci su vjerovali da je prvo biće imalo ime Haos, aovaj pojam u starozavjetnim knjigama podrazumijeva neštošto je bezoblično. Haos je zatim stvorio boginju po imenuNoć, oženio se njome i oni su izrodili bogove i ljude. Sve došestog vijeka stare ere Grci su vjerovali da je priroda ne-predvidiva te da njome upravljaju emocije bogova. Ako sebog mora Posejdon naljuti, more će da pobjesni. 56
  • 57. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. "Ali u šestom vijeku prije nove ere u Joniji se rodila jedna nova predstava, jedna od najvećih zamisli ljudske vrste. Vase- ljena je saznatljiva, tvrdili su stari Jonjani, zato što se odlikuje unutrašnjim redom: u prirodi postoje pravilnosti, koje omogu- ćuju otkrivanje njenih tajni. Priroda nije potpuno nepredvid- ljiva; postoje pravila kojima se čak i ona mora pokoravati. Ovo sređeno ili dično svojstvo Vaseljene dobilo je naziv Kos- mos" (Segan, 2006, str. 164). Ideju ne treba tretirati samo kao misao vodilju, nju trebashvatiti i kao teoriju. Ako prihvatimo ideju da je svemirspoznatljiv, tada je pitanje predviđanja budućnosti samostvar razvijenosti ideje ili teorije. Osim toga, ideju ne trebaposmatrati kao osobenost ili vlasništvo pojedinca, nju trebatretirati i kao stanje duha više ljudi, jedne generacije ili epo-he, više generacija i epoha. Velike ideje oslobađaju ljudskium. Aristarhovu ideju o heliocentričnosti Sunčevog sistemajoš iz stare ere skupo su platili Đordano Bruno, Kopernik iGalilej, a danas znamo da je ljudima trebalo gotovo hiljadugodina da razjasne i prihvate ovu ideju. Naš um, čovjekovaduhovnost se uporno otima ograničenjima vremena iprostora. "Zakoni fizike ne prave razliku između prošlosti ibudućnosti" (Hoking, 2004, str. 125). Ono što vrijedi za za-kone fizike, vrijedi i za naš um. Prema tome, naš duh ne mo-ra robovati prošlosti i budućnosti. 57
  • 58. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. VRIJEME, PROSTOR I LJUDSKI DUH Jedino misao mora sama sebe definisati. Duh jedne osobe s lakoćom putuje u vlastitu prošlost,nešto teže ali relativno pouzdano u prošlost društva u komeživi, a još teže u prošlost ljudskog roda. Kretanje u buduć-nost pripada parapsihologiji i naučnoj alternativi. Futurolo-gija, međutim, sve više postaje sastavni dio sve većeg brojanaučnih disciplina. U odnosu na prošlost naš duh je nemoćan jer sve što sedesilo istog trena nakon što se desi postaje nepromjenljivo.Svaki pokret i izgovorena riječ, svako djelo i svaki gest os-taju vječito zarobljeni i nepromjenljivi u prošlosti. Ono štoće se desiti u budućnosti čini nam se da možemo kontrolisatibarem u mjeri vlastitih moći ili na određenom nivou. UzAjnštajnovu pretpostavku da vrijeme ne postoji, čovjekovadezorijentacija, čini se, postaje potpuna. To je, međutim, ta-ko samo na prvi pogled. Vrijeme je, zapravo, četvrta dimen-zija putovanja čovjekovog duha. "Kada kažemo da prostor ima tri dimenzije, mislimo da je potrebno navesti tri broja ili koordinate da bismo odredili neku tačku. Kada našem opisu dodamo vrijeme, tada prostor postaje prostor-vrijeme, sa četiri dimenzije" (Hoking i Mlodinov, 2006, str. 191). Sva iskustva koja posjedujemo stekli smo u trodimen-zionalnom svijetu, tako da nam je teško i zamisliti četvrtudimenziju. Pojednostavljeno, to bismo mogli predstavitiovako. Zamislimo da posmatramo jedan spomenik od prijedvadeset godina kada je postavljen pa sve do trenutka pos-matranja. Vidjećemo da se boja spomenika polako mijenja.Recimo da smo posmatrali po istom kriterijumu egipatskeSfinge. Vidjeli bismo kako im otpada dio kamena sa lica, 58
  • 59. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.kako visina, širina i dužina nisu iste. Zamislimo li da pos-matramo živog čovjeka, tada će te promjene biti vrlo oči-gledne. Kod osobe u koju smo nekada bili zaljubljeni i ukasnijim godinama vidimo dio mladalačke ljepote koju dru-gi ljudi ne vide jer se ta osoba udebljala ili ostarila. Četvrtadimenzija nam je na taj način vječito prisutna negdje upodsvijesti. Sada nam nije teško zamisliti da nas četvrta di-menzija drugačije vodi kroz prostor, da ona ne robuje pros-toru, odnosno, da se ona prožima sa prostorom. Zato je nazi-vamo prostor-vrijeme. "Imaginarno vrijeme može izgledati kao naučna fantas- tika, ali to je, zapravo, sasvim određen matematički pojam. Da bi se izbjegle tehničke poteškoće sa Fajnmenovim zbirom po istorijama, mora se koristiti imaginarno vrijeme. Ovo ima jed- nu zanimljivu posljedicu po prostor-vrijeme: razlika između prostora i vremena potpuno nestaje. Prostor-vrijeme u kome događaji imaju imaginarne vrijednosti vremenske koordinate naziva se euklidovsko, jer je matematički konačno. U eukli- dovskom prostor-vremenu nema razlike između vremenskog pravca i pravca u prostoru. Nasuprot tome, u stvarnom pros- tor-vremenu, u kome se događaji označavaju običnim, stvar- nim vrijednostima vremenske koordinate, ovu razliku je lako razabrati – vremenski pravac u svim tačkama leži unutar svjetlosne kupe, dok su prostorni pravci izvan nje" (Hoking, 2004, str. 115). Naša misao se često otima trodimenzionalnom svijetu ukome funkcionišemo. Prostor i vrijeme nam ponekad nema-ju značaja, osjećamo se kao da smo u nekom imaginarnomvirtuelnom svijetu u kome nam realna stvarnost ništa neznači. Taj bijeg iz realne stvarnosti neki ljudi stimulišu alko-holom ili drogama, a drugi koriste to stanje za stvaranje, zanova sagledavanja, kakav primjer nalazimo kod Tesle. Kak-ve su šanse da se naš duh može kretati brže od svjetlosti, damože putovati kroz vrijeme? 59
  • 60. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Za prostor možemo reći da je istovremeno konačan ibeskonačan. Ako gledamo po principima Euklidove geomet-rije, konačnost nije sporna, ali ako zamislimo da je prostorzakrivljen, kao što to tvrdi Ajnštajn, tada lako možemo uo-čiti beskonačnost prostora. Dobar primjer za to je površinaplanete Zemlje. Ako se krećemo po ovoj površini, našu pu-tanju možemo nastaviti beskonačno zato što je Zemlja okru-gla. Dakle, površina Zemlje je konačna po broju kvadratnihkilometara, ali beskonačna po putanji kretanja na njoj. Kre-ćući se po liniji mi smo u jednodimenzionalnom svijetu,imamo dužinu, ali posmatrajući površinu vidimo dvodimen-zionalni prostor, dužinu i širinu. Sada lako uočavamo supe-riornost dvodimenzionalnog u odnosu na jednodimenzio-nalni prostor. Isto tako možemo zamisliti superiornost čet-vorodimenzionalnog u odnosu na trodimenzionalni, dvodi-menzionalni ili jednodimenzionalni svijet. Ukoliko čovjekovum nije dozreo da se nosi sa moći koju mu nudi četvrtadimenzija, sa superiornošću koju pruža ova moć, ukolikomoralno nije zreo za to, kosmički um ili bog ne dozvolja-vaju kretanje u toj dimenziji. Zamislimo samo šta bi uradioDžingis Kan da mu je bilo dati mitraljeze ili Hitler da jeproizveo atomsku bombu ili šta bi takvi ljudi učinili kada biosvojili moći koje nudi spoznaja četvrte dimenzije. Zašto ne vidimo budućnost? Objašnjenje za to leži u vre-menskim strijelama, kako objašnjava Stiven Hoking. "Postoje najmanje tri vremenske strijele. Najprije, postoji termodinamička vremenska strijela – smjer vremena u kome se nered i entropija povećava. Zatim, postoji psihološka vre- menska strijela. To je smjer u kome mi osjećamo prolazak vremena – smjer vremena u kome se sjećamo prošlosti, ali ne i budućnosti. I na kraju, imamo kosmološku vremensku strijelu. Ona predstavlja smjer vremena u kome se svemir širi, a ne sažima" (ibidem, str. 127). 60
  • 61. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Ako bismo svojim duhom mogli putovati u prošlost, tj.kretati se suprotno vremenskim strijelama, tada bismo vidje-li kako fudbalska utakmica počinje u devedesetoj minuti azavršava u prvoj. Svi fudbaleri bi trčali unazad. Brojne pričeljudi koji su svjedočili o svom "putovanju kroz vrijeme"nemaju ovakav scenario. Ukoliko su se prenijeli u neko dru-go vrijeme, pričali su o događajima koji su se u tom vreme-nu desili normalnim tokom. Objašnjenje za ovo bi mogaobiti skok kroz vrijeme koji bismo mogli opisati kao izletnašeg duha u neki prošli istorijski trenutak. Objašnjenje zaovo mogli bismo tražiti u tzv. crvotočinama. Šta je to crvo-točina? "Sićušna cjevčica prostorvremena koja spaja udaljene oblasti vaseljene. Crvotočine mogu predstavljati vezu sa para- lelnim ili beba vaseljenama i mogu omogućiti putovanje kroz vrijeme" (ibidem, str. 180). Ukoliko bi razotkrio tajnu crvotočina, čovjek bi mogaoda bira vrijeme u koje će otputovati, bilo da se radi o proš-losti ili budućnosti. Ovakva putovanja bila bi uslovljena vi-soko etičkim principima od kojih bi jedan, svakako, bioprincip nemiješanja. U suprotnom, miješajući se u prošlostčovjek bi mogao ugroziti vlastitu egzistenciju. Stari taoistički mudrac rekao je jednoj djevojčici: "Umojim godinama ja bolje mogu da prozrem budućnost negoda se prisjetim prošlosti" (vidi kod: Blofeld, 1989, str. 45).Da bi putovao kroz vrijeme, čovjek treba znati put, pozna-vati crvotočinu. Ovo putovanje započinje čovjekovim poni-ranjem u sebe, ostvarivanjem veze vlastitog duha sa mikro imakrokosmosom. "Neka tvoje uši i oči opšte sa onim što je unutra u tebi; svijest i znanje ostavi napolju. Tada će i bogovi i duhovi doći tu da borave, a ne da govore čovjeku" (Konfučije; vidi kod: Blofeld, 1989, str. 57). 61
  • 62. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Polazeći od sebe čovjek aktivira unutrašnju motivacijuza koju znamo da je mnogo snažnija od spoljašnje. "Bogvjeruje u one koji vjeruju u sebe" (Etkinson, 2004, str. 270).Ukoliko želi da locira neku česticu u nekom prošlom ilibudućem vremenu, čovjek to može postići visokom koncen-tracijom, svojevrsnim poistovjećivanjem sa predmetom kojiopservira, upućuju nas učenja fizičara, taoista, ali i filozofa.Njemački klasični filozof Šeling u svom djelu iz mladostipod naslovom "Filozofsko pismo o dogmatizmu i kriticiz-mu" piše: "U svima nama... postoji tajna, čudesna mogućnost da se iz promjene vremena povučemo u svoje najprisnije Ja, oslobo- đeno svega što je pridošlo spolja, i tu, pod vidom nepromjen- ljivosti, posmatramo vječno u sebi. Ovo posmatranje je naj- dublje, najprisnije iskustvo od koga zavisi sve, sve što znamo i vjerujemo o natčulnom svijetu. Ovo nas posmatranje prvo ubjeđuje u to da nešto u stvarnom smislu jeste, dok se sve ostalo samo čini – na šta primjenjujemo onu riječ. Od svakog čulnog posmatranja (čiste intuicije) razlikuje se ono time što ga proizvodi samo sloboda, te je, tuđe i nepoznato svemu ostalom čija je sloboda savladana prodornom moći objekta, jedva dovoljna za proizvođenje svijesti" (Šeling; vidi kod: Vajninger, 2007, str. 247). Kako vidimo, Šeling smatra da putem slobode treba daočistimo svoju svijest od stvarnog svakodnevnog svijetastvari te da ostavimo prostor samo za ono na šta se koncen-trišemo. Pri tome i sami moramo "prestati biti objekt zasebe", kako nam govori sljedeći citat. "Ali oni kojima nedostaje ta sloboda samoposmatranja imaju bar mogućnosti da joj se približe i posrednim iskustvom naslute njeno postojanje. Postoji izvjesna dubokoumnost koje čovjek nije svjestan i uzalud nastoji da je razvije. To je opisao Jakobi. Ovo intelektualno posmatranje nastaje onda kada sami prestanemo da budemo objekt za sebe, kada je naše posma- tračko Ja, povučeno u sebe, istovjetno sa posmatranim. U tom trenutku posmatranja nestaje nam vrijeme i trajanje: nismo oni 62
  • 63. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. u vremenu već je vrijeme – ili naprotiv ne ono, nego čista apsolutna vječnost, u nama" (ibidem, str. 248). Čini se da je čovjekova prva i polazišna tačka u ostvari-vanju jedinstva sa kosmičkim umom u njemu. Da bi ostvarioovo jedinstvo, čovjek mora potražiti čisti duh u sebi, oslobo-diti se svojih materijalnih iskustava. To je put jedinjenja sabogom, jer bog prožima sve, kako uči Biblija. Može li se ko sakriti na tajno mjesto da ga ja ne vidim? govori Gospod; ne ispunjam li ja nebo i zemlju? govori Gospod (Књига пророка Јеремије, 23: 24). Prožimajući sve, kosmički um nam pruža mogućnost dase putem dobra sjedinimo s njim te da svojim duhom osva-jamo moći koje donosi četvrta dimenzija. Jedna od tih moćije putovanje u budućnost. Nauka sve otvorenije stupa na tozabranjeno "mistično" tle. Hoking direktno kaže da je puto-vanje u budućnost moguće. "Putovanje u budućnost je moguće. Relativnost pokazuje da je moguće napraviti vremeplov koji će načiniti skok na- prijed u vremenu. Mogli biste ući u vremeplov i sačekati neko vrijeme, a kada biste iz njega izašli, shvatili biste da je na Zemlji prošlo mnogo više vremena nego što ste vi izmjerili. Danas još uvijek nemamo tehnologiju potrebnu za ovakav po- duhvat, ali je to samo pitanje tehničkog napretka, znamo da je to moguće učiniti" (Hoking i Mlodinov, 2006, str. 122). Putovanje kroz vrijeme dovodi nas do jednog paradoksa.Radi se o kontinuitetu egzistencije čovjeka o njegovoj isto-riji. Iskačući iz određenog vremenskog okvira, čovjek naodređeni način umire, napušta realni život ukoliko se u vrlokratkom vremenu ne vrati natrag sa ovog putovanja. Teškoje i zamisliti kako bi izgledala ljudska istorija kada bi svakomogao da se prebacuje kroz vijekove, milenijume i eone.Odgovor na ovaj paradoks je u alternativnoj istoriji. "Drugi mogući način za rješenje paradoksa putovanja kroz vrijeme mogli bismo nazvati hipotezom alternativnih is- 63
  • 64. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. torija. Ideja je da, kad se vremenski putnici vrate u prošlost, prodiru u alternativne istorije različite od istorije koju pozna- jemo. To im omogućuje da u postupcima slijede slobodnu volju bez ograničenja dosljednosti sa prethodnom istorijom" (ibidem, str. 133). Prvi način rješavanja ovog paradoksa Hoking objašnjavaprincipom da ne možete otići u prošlost ako istorija nijezabilježila da ste tamo već bili. Postavlja se pitanje da li jerješenje u virtuelnom putovanju u prošlost ili u budućnost.Uz pretpostavku da je to danas omogućeno, imali bismobezbroj unesrećenih ljudi samo zato što znaju tačan datumsvoje smrti. Veliki broj njih bi istog trenutka počeo plakati,kukati i samosažaljevati sebe. Dakle, većina ljudi danas nijemoralno jaka da se nosi sa kretanjem koje bi im omogućilačetvrta dimenzija. Nameće se zaključak da je ljudski duh dovoljno moćanda ovlada vremenom i prostorom, ali, isto tako, da danasnismo moralno zreli za tu moć. Kretanje čovjekove spoznajena ovom planu u budućnosti ovisiće prvenstveno od njegovemoralne razvijenosti i zrelosti. 64
  • 65. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. ČOVJEK NA BOŽJEM PUTU Nemojte brinuti da ćete u pakao, tamo je ionako već prebukirano. Personalizovani bog kao vrhovni sudija i vlasnik moral-nih normi predstavlja administrativno oličenje morala oba-veze i prinude. Radi se o konceptu koji sveti Augustin (384–430) u petom vijeku nove ere i Toma Akvinski (1225–1274)u trinaestom vijeku zagovaraju kao moralnost carstva bož-jega. Po toj koncepciji čovjekovo je da sluša i izvršava, dase plaši boga a zemaljsko carstvo treba da shvati kao dolinugrijeha u odnosu na božje koje predstavlja stvarno, istinsko ipravedno. Izuzimajući moralnost iz sfere čovjekovog rasuđi-vanja ova koncepcija zanemaruje biblijske odrednice koje seodnose na moral razloga, a time i najistinskije osnove ljud-ske moralnosti. Time je ugrožena unutrašnja motivacija kaogenerator čovjekove akcije. Poznato je da će na svom putudo cilja ljudi mnogo više istrajavati, podnositi neugodnosti iefikasnije rješavati prepreke ako su ubijeđeni u vrijednostcilja kome streme, ako su unutrašnje motivisani. Razlika iz-među čovjeka koji ubijeđeno slijedi etičke principe i moral-ne norme u odnosu na onoga ko te iste principe i normeslijedi iz straha ista je kao između slobodnog čovjeka i roba. Ukoliko moralnost izuzmemo od čovjeka i prenesemo jeu sferu božje nadležnosti, time pravdamo sve zločine i ne-djela koja je čovjek tokom svoje istorije načinio, i ne samote zločine nego i one koji će se desiti. Prenoseći dio svogaduha na čovjeka bog mu je predao i odgovornost za djelo-vanje obavezujući ga da čini dobro, kako uči Biblija. Činećidobro za druge, čovjek u sebi gradi bogočovjeka. Kako pre-poznati put dobra, kako znati pravi cilj i šta je za čovjekadobro? 65
  • 66. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Erih From eklektički definiše dobro postavljajući čovje-ka u središte uz zaključak da je dobro ono što je za čovjekadobro (Fromm, 1977). Ovdje se postavlja pitanje da li čov-jek može znati šta je za njega dobro ili mu to treba reći nekiautoritet, recimo bog. "Ideje prosvjetiteljstva učile su čovjeka da može vjerovati vlastitom razumu kao vodiču za uspostavljanje valjanih etičkih normi i da se može osloniti na sebe, te da mu ne treba ni objavljenje ni autoritet crkve da bi znao šta je dobro, a šta zlo" (ibidem, str. 14). From razlikuje racionalnu etiku od iracionalne. Racio-nalna etika se oslanja na razum koji sam izvodi etičke nor-me. "Valjane etičke norme mogu se formirati s pomoću čov-jekovog razuma i samo njime" (ibidem, str. 15). From nesamo da vjeruje kako čovjek može formirati vlastiti etičkisistem koji će ga usrećiti nego smatra da naša sreća zavisiod tog formiranja, a ne od zadatih normi. "Naši vrijednosnisudovi određuju naše postupke i o njihovoj valjanosti ovisinaše mentalno zdravlje i sreća" (ibidem, str. 9). Dakle, ukonceptu racionalne etike kod Froma nalazimo moral raz-loga s tim što treba da imamo na umu da se From ne bavikosmološkom dimenzijom čovjekove racionalnosti. Iracionalna etika po Fromu oslanja se na autoritet i za-date norme, na višu silu nadređenu čovjeku i etičku datostizvan čovjeka. Slično Marksu, on osuđuje svaku zabranu ko-ju autoritarna etika stavlja pred čovjekovo razmišljanje. "Neoprostiv grijeh u autoritarnoj etici jest pobuna, preis- pitivanje autoritetovog prava da on uspostavlja norme, kao i preispitivanje aksioma da su norme, uspostavljene od autori- teta, u najboljem interesu podređenih" (ibidem, str. 19). Kritikujući oduzimanje racionalnosti od čovjeka, Fromsmatra da čovjekov cilj ne može biti da on putem pokornostii poslušnosti postane anđeo. O tome kaže: "Prema Spinozi, 66
  • 67. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.čovjek bi bio isto tako uništen kad bi postao anđeo, kao ikad bi postao konj" (ibidem, str. 29). Kako vidimo, Fromo-vu iracionalnu etiku možemo prepoznati kao moral obavezei prinude. Postavlja se pitanje koja etika danas dominira u savre-menom društvu na početku XXI vijeka, etika racionalnostiili iracionalna etika. U civilizaciji u kojoj dominiraju novac– odnosno srebroljublje, prestiž – odnosno moć čovjeka naddrugim čovjekom, moć – vladanje ili upravljanje sudbinamadrugih ljudi, jasno prepoznajemo iracionalnu etiku ili moralobaveze i prinude. Simedonijsko društvo u kome vlada al-truizam, podrška i saradnja, nesebičnost i susretljivost danasviše liči na utopijsku futurologiju nego na savremenu stvar-nost. Zaslijepljeni u jurišanju za vlastitim interesima, za nov-cem i moći mnogi ljudi danas zanemaruju da je suština nji-hovih interesa u harmoniji sa drugim ljudima i okolinom.Mnogi od njih nisu svjesni da polako ali sigurno postajuroba, trudeći se da što bolje uglancaju svoj izgled, da pokažukoliko su sposobni i upotrebljivi, oni svjesno ili nesvjesnopostaju roba na izlogu. "Uspjeh ovisi većim dijelom o tome kako dobro jedna lič- nost prodaje sebe na tržištu, kakav dojam pravi na druge, koliko je zgodan paket, da li je vesela, jasna, agresivna, pouz- dana, ambiciozna" (ibidem, str. 58). Sistem školovanja pa i lične aspiracije i motivi za učenjepodređeni su stvaranju tržišnih kvaliteta pojedinca, upozora-va From. "Od osnovne škole do fakulteta cilj je učenja da se sakupi što više informacija koje su, po mogućnosti, korisne za tržišne svrhe. Od studenata se traži da nauče toliko mnogo stvari da im jedva ostaje vremena i energije za istinsko mišljenje" (ibidem, str. 63). 67
  • 68. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Kada procjenjujemo da u savremenoj civilizaciji domini-ra moral obaveze i prinude, moramo se zapitati da li je mo-ral razloga osuđen na izumiranje, odnosno da li uopšte danaspostoji. Broj ljudi koji svakodnevno formalno i neformalnouči i obrazuje se sve više se širi a time se širi i spoznaja omoralu razloga. Sve veći broj ljudi svakim danom uočavasuštinu međuljudskih odnosa, spoznaje retrogradni put ego-izma i srebroljublja i sagledava prednosti saradnje i podrškemeđu ljudima. Koje vrijednosti da slijedimo? "Ako čovjek želi imatipovjerenja u vrijednosti, on mora poznavati sebe i sposo-bnosti svoje prirode za dobrotu i za produktivnost" (ibidem,str. 16). Dakle, dobrotu moramo potražiti u sebi i slijeditinjen put ka produktivnosti. O tome govori taoistička filozo-fija. "Tri čudesne energije nastale iz tao-a prožimaju cio kos- mos: čing, či i šen. One su životodavne sile kojima tao održa- va univerzum, podstiče nastojanje iz bezgranične praznine, uspon i pad mirijade entiteta koji čine pojavni svijet. U tana- nom kosmičkom ili izvornom vidu ove energije su čiste i svete, sam izvor svjetlosti i života, stvaralačke sile koje imaju zadiv- ljujuću moć preobražaja. Jedino mudrac najvišeg duhovnog ostvarenja može da sagleda njihovo besprijekorno savršenstvo. U čovjeku, kao i u svemu drugom, usađena je izvjesna koli- čina ovih triju blaga; ali, krivicom strasti i nepravilnih želja njihova svojstva su grublje prirode i potrebno ih je pročistiti da bi povratile svoju izvornu čistotu" (Blofeld, 1989, str. 145). Pojam čing u taoističkim učenjima znači srž ili suštinu.Čing ima tri forme. Prva je gruba forma odnosa muških iženskih fluida u našem tijelu koji nisu do kraja istovjetni alisu u tijesnoj vezi. Druga je tanana forma koja našem tijelukao materiji daje određeni oblik i sadržaj. Treća forma jekosmička ili jang-forma – to je onaj fluid koji daje određenioblik svemu što je izvorno bilo neizdiferencirana praznina. 68
  • 69. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.Ove tri forme činga čine suštinu entiteta koji nosi ime čov-jek. Pojam či označava vitalnost. Ima tri forme. Prva je gru-ba, koja se prenosi vazduhom kroz pluća, bubrege i pore nakoži. Druga forma je tanana a sadrži nerazdvojivu vezu vi-talnosti entiteta ili bića sa svojim kosmičkim pandanom.Treća forma je vrlina tao-a pod imenom te usađena u sva-kom biću. Pojam šen u taoizmu označava duh koji, takođe,ima tri forme. Prva je gruba forma, a podrazumijeva "duhjoš neočišćen od nečistoće nastale usljed čulnih i pogrešnihmisli" (ibidem, str. 147). Druga je tanana forma a predstav-lja besprijekorni duh koji ne robuje pohoti i čulnim željama,otvoren za spoznaju i saradnju. Treća forma odnosi se nakosmičku vitalnost šena a podrazumijeva prazninu, čist i ne-podijeljeni bitak, odnosno kosmički duh (ibidem). Ove trikosmičke energije, čing, či i šen, prožimaju cijeli kosmos odnajsitnije do najkrupnije čestice, a samim tim i čovjeka(Tabela 1).Tabela 1: Tri kosmičke energije prožimaju čovjeka Kosmička Kosmička ili Gruba forma Tanana forma jang forma energija Čing (srž odnos muških i našem tijelu kao fluid koji daje ili suština) ženskih fluida u materiji daje određeni oblik našem tijelu koji određeni oblik i svemu što je nisu do kraja sadržaj izvorno bilo istovjetni ali su u neizdiferencira tijesnoj vezi na praznina Či prenosi se sadrži nerazdvojivu vrlina tao-a (vitalnost) vazduhom kroz vezu vitalnosti pod imenom te pluća, bubrege i entiteta ili bića sa usađena u sva- pore na koži svojim kosmičkim kom biću pandanom Šen (duh) duh još neočiš- besprijekorni duh praznina, čist i ćen od nečistoće koji ne robuje po- nepodijeljeni nastale usljed hoti i čulnim želja- bitak, odnosno čulnih i pogreš- ma, otvoren za kosmički duh 69
  • 70. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. nih misli spoznaju i saradnju Svoje jogine taoistička filozofija uči samoodricanju. Odnjih se traži da se odreknu pet ovozemaljskih strasti. Prva jesrebroljublje. "Vezanost za imetak i slavu donosi brige – odreci se toga! Veliko ushićenje i nastupi gnjeva narušavaju jasnoću – odreci ih se! Jaka vezanost za čulna uživanja izaziva neravnotežu – odreci ih se! Briga oko uspjeha vježbi na Putu donosi proma- šaj – odbaci je! Rasipanje dragocjene zalihe činga (sperme) oslabljuje duh i tijelo – prestani s tim" (ibidem, str. 150). Odričući se 1) srebroljublja i slave, 2) jakih emocija, 3)čulnih uživanja, 4) brige oko religijskih vježbi ili efikasnostimolitvi i 5) seksa jogin će obezbijediti dug život, ali ne ibesmrtnost. Poznati taoistički mislilac Lao-ce kaže: "Ubitihiljadu ljudi je pobjeda koja nije vrijedna pomena u poređe-nju sa pobjedom nad svojom željom" (ibidem, str. 109).Onog trenutka kada čovjek počne da se odriče, počinje nje-gov put ka dobru. Suština taoizma je u vjerovanju da čovjek treba da oda-bere pravi put te da na tom putu djeluje smireno, promišlje-no i u smjeru dobra. Čuang-ce, poznati taoistički mislilac, otome putu kaže: "Suština pravog Puta je duboka i obavijenatamom; njena krajnost je tajanstvena i otkriva se jedino umiru. Neka ne bude viđenja ni slušanja; obavij duh spoko-jem i tijelo će ti samo od sebe postati ispravno" (Čuang-ce;vidi u: Blofeld, 1989, str. 57). Ovo vjerovanje odgovara dru-gim objavljenim religijama. Bog je, po hrišćanskom učenju,čovjeku darivao duh kako bi čovjek po uzoru na Isusa Hris-tosa izdržao muke ovozemaljskih prepreka i koračao putemka vlastitoj identifikaciji sa bogom. Dakle, čovjeku nije datoda čeka nego da djeluje, da slijedi pravi put. 70
  • 71. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. BOGOVI U LEGENDAMA Najstarije zanimanje u vasioni je biti bog. Taoistički mudraci uče da je ova religija došla od čovje-kovih pretpotopskih predaka koje su ljudi vidjeli kao bogo-ve. Moguće je pretpostaviti da je nekoliko hiljada ljudi mog-lo preživjeti potop te da su neki od njih uspjeli zadržatiključne civilizacijske tekovine iz svoga vremena, a da seveći broj ljudi bavio elementarnim pitanjima opstanka i iz-gubio ove tekovine. Recimo da je preživjelo jedno nomad-sko pleme na Andima i jedna grupa naučnika iz Kembridža.Legende Indijanaca sa područja Anda govore o visokom,bradatom bijelcu koji je imao neobične moći. Nakon što suŠpanci došli i pokorili ove Indijance, jedan španski hroničarzapisao je: "A oni su čuli od svojih otaca, a ovi pak iz starih pjesama koje su do njih došle iz davnina... Kažu da je ovaj čovjek puto- vao po brdima, prema sjeveru, čudotvoreći svuda gdje je pro- lazio, i da ga nikad više nisu vidjeli. Kažu da je u mnogim mjestima upućivao ljude kako bi trebalo da žive, govorio im s puno ljubavi i dobrote i savjetovao ih da budu dobri i da ne čine zla ili štete jedni drugima, nego da se vole između sebe i budu milosrdni prema svima. U većini mjesta su ga nazvali Tiki Virakoča" (vidi u: Henkok, 2004, str. 57). Ovaj legendarni čovjek-bog učio je ljude da na strmina-ma grade terase za poljoprivredu, pokazao im navodnjava-nje, gradnju zidova i druge civilizacijske vještine. U prilika-ma kada bi došao u opasnost, Virakoča bi demonstrirao po-sebne moći. "Čudotvoreći svojim riječima, stigao je u kraj zvan Kanas i tamo su, u blizini sela zvanog Kača... ljudi ustali protiv njega i prijetili da će ga kamenovati. Vidjeli su ga zatim kako pada 71
  • 72. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. na koljena i podiže ruke ka nebesima, kao da moli za pomoć u opasnosti koja ga je snašla. Indijanci kažu da su potom vidjeli nebeski oganj svuda oko sebe. Ispunjeni strahom, prišli su onome koga su htjeli da ubiju i zamolili ga da im oprosti... Istog časa vidjeli su kako oganj gasne na njegovu zapovijest, mada je kamenje koje je bilo zahvaćeno ognjem tako sagorjelo da su veliki blokovi mogli da se podignu rukom, kao da su od plute" (ibidem, str. 89). Ova priča se neobično podudara sa Teslinim loptastimmunjama i eksperimentima sa zracima smrti. On je tvrdio daje našao rješenje za aktiviranje elektriciteta koji posjedujesvaki brod tako što će se s određene udaljenosti bežičnimputem aktivirati različite smjernice ovih struja i proizvestiviše eksplozivnih lopti koje bi međusobnim sudaranjem uni-štile brod ili drugi objekat koji ima elektricitet. U svojojizjavi koju je dao Džonu oNilu, čovjeku koji je pisao knjiguo njemu, kaže: "Zraci takve energije ne mogu se dobiti, a sem toga nji- hova jačina opada sa kvadratom odstojanja. Ali to ne važi za posrednika kojega ja upotrebljavam, i koji će nam omogućiti da do neke udaljene tačke prenesemo više energije nego što je to mogućno ma kojom drugom vrstom zrakova. Svi mi gri- ješimo, ali dok ispitujem taj predmet u svjetlosti svog sadaš- njeg teorijskog i eksperimentalnog znanja, prožet sam dubo- kim uvjerenjem da ću dati svijetu nešto što prevazilazi i najne- obuzdanije snove pronalazača svih vremena" (Tesla; u knjizi: oNil, 2006, str. 303). ONil je kasnije konstatovao da je ovaj izum Tesla briž-ljivo čuvao u svojoj glavi plašeći se da bi ga ljudi moglizloupotrijebiti. Trudio se da to ne prikaže dovoljno jasno nitije htio da patentira svoje "zrake smrti" jer se bojao da bičovječanstvo moglo doći do samouništenja ukoliko bi neod-govorni pojedinci ovladali takvim moćima. O tome oNilkaže: "Tom prilikom sam pokušao da ga privolim da mikaže još neke tehničke pojedinosti, ali on je vrlo vješto iz- 72
  • 73. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.bjegao svaki odgovor i nije mi dao nikakvo obavještenje"(ibidem, str. 303). Sada lako možemo uporediti priču andskih Indijanaca obogu Virokači sa Teslinim munjama, odnosno "zracimasmrti". Ovdje dolazimo do pitanja da li ljudi razvijaju tehno-logiju do nivoa svoje moralne snage na kojoj je mogu kon-trolisati. Naime, logično je da će moć tehnologije postatipreopasna za čovjeka koji ne može snositi odgovornost zanjeno korišćenje i kontrolisanje. Drugim riječima, pitamo sekoliko bogovskih moći čovjek može da podnese? Pesimistiće reći da smo danas na početku dvadeset prvog vijeka pre-koračili granicu. Međutim, više mjesta ima za optimizam.Primjer pojave vatrenog oružja to jasno ilustruje. Naime,prije pojave vatrenog oružja zamisao da bi svaka "šuša" mo-gla ubiti najsnažnijeg čovjeka ili najvećeg junaka izgledalaje pogubno, djelovala je kataklizmično. Danas znamo davatreno oružje ne predstavlja ozbiljnu opasnost po čovječan-stvo. Tom analogijom možemo očekivati da će čovjek ipakmoći kontrolisati moć koju mu donese nova tehnologija.Kojim putem da ide ka svojoj slobodi? Put kojim se čovjek jedini sa kosmosom prikazuju svereligije. Ono što u učenju Lao-ce opisuje kao tao – vjerova-nje u božji put, u indijskoj filozofiji nalazimo kao Brahmana u egipatskoj mitologiji Maat. U egipatskoj mitologiji svese izražava dvojno, odnosno u suprotnostima. Boginja Maatputem istine i mudrosti upravlja vagom koja ujedinjuje smrti život snagom harmonije. Ova boginja ima dva simbola:srp, – koji simbolizuje silu duha ili istinu, i pero, koje sim-bolizuje snagu duha ili mudrost koja je ujedno sječivo srpa,odnosno istine. Boginja Maat je predstavljala istinu po kojoj čovjek us-postavlja harmoniju između sebe, svoje svijesti i kosmosa 73
  • 74. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.(Višić, 1989). Maat je ujedno i moralni princip, odnosnoideal kome Egipćanin teži sjedinjujući mudrost i istinu sakosmičkom sviješću na svom putu ka besmrtnosti. Put ka besmrtnosti kod Egipćana je ono što predstavljareligija pravog puta u taoističkim učenjima. Ovo treba shva-titi kao put kojim ide cijelo čovječanstvo. Prosječna životnadob čovjeka u starom Egiptu iznosila je 27 godina a prosje-čna dob čovjeka u dvadesetom vijeku iznosila je 72 godine.Smatra se da će prosječna dob ljudi na kraju XXI vijeka bitioko 120 godina. Radi se o napretku medicine ali i o načinuživota te odgovornosti prema sebi u pogledu poboljšanja us-lova života, ishrane, higijene i drugih činilaca. U egipat-skom putu ka besmrtnosti misli se na sveukupne duhovnemoći čovječanstva da putem mudrosti i istine ostvari sjedi-njavanje sa kosmičkom sviješću. Čovjekov put do besmrtnosti pokazuju Neteri, nadnarav-na bića koja djeluju putem principa i ideja utemeljenih odsamog prapočetka. "To se nadnaravno biće otjelovljuje pomoću Netera, Prin- cipa, Ideja, tvornih počela koji, bez osobne moći odlučivanja, sobom izražavajući unaprijed dat pravac djelovanja, dovode u postanje i substancijalni život, prije pojavnog života bivstvu- juće funkcije i životom obdarene oblike sadržane u Apsolutu" (Višić, 1989, str. 14). Neteri su nadnaravna bića koje uslovno možemo nazvatibogovima. Da bismo bolje shvatili njihovo djelovanje, sači-nio sam Tabelu 2. Kod čovjeka se dogodilo da ideja i misao dobiju vlastnad svim udovima, za razliku od životinja i drugih bića. Toda na početku stvaranja kosmosa bijaše riječ, govori namBiblija, a Egipatska knjiga mrtvih kazuje koja je to riječ bi-la. Po najstarijem heliopoljskom mitu, nazvanom po graduHeliopolju, centru boga sunca Ra, ta riječ je Nu. "Neter-Ne- 74
  • 75. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.teru, razdvojivši se, na prvom mjestu stvara životvorne vodezvane Nu, izvorno Nn, koje u sebi sadrže životvorni oganj"(ibidem, str. 17). Iz Nu se rađa Atum tako što se životvornavoda spaja sa ognjem. Atum predstavlja negaciju jedinstve-nosti Apsolutnog bića te čini harmonično dvojstvo s njim. OTabela 2: Egipatski Neteri: metafizički, kosmički i prirodni Neteri Bogovi Metafizički Amon, Ra, Path, Atum, Toth, Mut, Khonsu i Hathor- Tefnut-Sokhmet Tri boga u sebi sadrže sve bogove. To su Amon, Ra i Path. Oni šalju poruke od kojih zavisi život i smrt svih bića. Kosmički Nut – boginja neba, ne rađa samo bogove nego i zvijezde i Sunce. Seth, Neftida, Oziris i Izida oličavaju četiri osnovna elementa: zemlju, vatru, vodu i vazduh. Kosmički Neteri ispunjavaju ono što od njih traže metafizički neteri. Prirodni Taurt – kosmička djevica; Nejth, pomaže joj bog Hapi – navodnjavanje; Sotis – nadolazak nilskih voda; Neheb-kau – plodnost; Besu – brine o sretnom porodu; Prirodni Neteri rješavaju ovozemaljska pitanja.čovjekovom ponašanju u dvojstvu između dobra i zla, stiho-vi ove knjige upućuju na put dobra. Većina stihova to poka-zuje, a jedan kaže sljedeće: "Ovamo dovodim one što klonese zla na mojem putu" (ibidem, str. 60), a drugi: "Ja nikakvazla nisam činio" (ibidem, str. 71). Posegnemo li za taoističkim osnovama budizma, staroe-gipatskim misterijama i legendama, semitskim, hrišćanskimi islamskim učenjima, nailazimo na opise koji sve više liče 75
  • 76. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.na ono što danas čovjek realno može učiniti ili na ideje zakoje nauka ima argumente da će ih čovjek u doglednoj bu-dućnosti ostvariti. Na Zapadu nalazimo orijentaciju na po-jam najvišeg bića, a na Istoku orijentaciju na stanje najvišegbića. Zapadni pristup je orijentisan na identifikaciju sa bo-gom, a istočni na put ka bogu. U svakom slučaju, mitovi obogovima nas približavaju onome što danas nauka demon-strira kao čovjekove moći. 76
  • 77. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. ŠTA NAS ČEKA U BUDUĆNOSTI Ako je budućnost počela, šta onda čekamo? Mi svakodnevno predviđamo budućnost, danas vršimopripreme za sutrašnji dan, upisujemo se u školu koju ćemozavršiti za četiri godine, pravimo kratkoročne i dugoročneplanove. Kada neko poput čuvenog ekonomiste HermanaKana predvidi šta će biti za pedeset godina i to se ostvari,ostajemo impresionirani, ali kada neko predviđa dalju bu-dućnost, tada ga svrstavamo u holivudske pisce scenarijanaučnofantastičnih filmova, u sanjare ili nerealne fantaste.Ako čovjek ide korak ispred vremena, svi će ga slaviti, aliako ide pet koraka, mnogi će ga osporavati, a neki će mupostati otvoreni neprijatelji. Sjetimo se samo kako su razno-razni "naučnici" osporavali Teslu i njegove izume. Punili susale publikom koja bi posmatrala kako oni naizmjeničnomstrujom ubijaju nedužne pse i zečeve kako bi demonstriralikoliko su Tesline struje opasne, pri tome su mirne dušeprešućivali kako je istosmjerna struja te jakosti i tog naponajednako opasna. Otisnemo li se u predviđanje daleke budućnosti, dolazi-mo u opasnost da bogohulimo jer ćemo performanse kojepripišemo ljudima prepoznati u obilježjima boga datog uobjavljenim religijama ili u opisima mitskih bogova. Ali ka-da znamo da već danas posjedujemo neke od moći opisane umitskim pričama o bogovima te da se tehnološki progres tekzahuktao, predviđanje daleke budućnosti nameće se kaonezaobilazan izazov. Jedno od ključnih pitanja u predviđanju budućnosti jestemoralno pitanje. Ako se disproporcija tehnološkog i moral-nog napretka nastavi, možemo očekivati da će čovjek sam 77
  • 78. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.sebe uništiti, da mu neće trebati nikakav meteor niti prece-sijski potop. Drugo pitanje iz moralnog konteksta odnosi sena preuzimanje odgovornosti za moć kojom će čovjek ovla-dati. Konkretno, ako danas čovjek posmatra kravu ili prase,odnosno sisare niže razvijene od sebe kao hranu, kako će seponašati prema stanovnicima planete koju bi u budućnostikolonizovao? Drugim riječima, da li će kosmički um kojiprožima sve dozvoliti čovjeku da ovlada moćima koje bi ug-rozile druge svijetove u razvoju? Sve u svemu, čini se da jenaš razvitak i napredak uslovljen našim moralnim sazrije-vanjem. Završili samo dvadeseti vijek sa deset puta više hranenego što je ljudima potrebno za opstanak, a ipak je svakesekunde jedan broj ljudi umirao od gladi. Tehnologija sveviše preuzima čovjekove manuelne poslove, teške poljopriv-redne, građevinske i druge poslove. Sve više ljudi ostaje bezposla, a sve više blagostanja za ljude na planeti Zemljiproizilazi iz slobodnog vremena. Znači li to da rad polakoali sigurno prelazi "s ove na onu stranu nužnosti", kako bi torekao Marks? Dovoljno je da teoretski pretpostavimo dačovjekov obavezni rad više nije nužan za njegov opstanakpa da uočimo sasvim nove društvene odnose na socijalnojslici čovječanstva. Isto tako, pretpostavimo li da će čovje-čanstvo riješiti problem energije, pojaviće nam se vizija no-ve slike svijeta. Naravno, jako je teško, ali i podsticajno,anticipirati sve finese suptilnih odnosa među ljudima uzanticipiranje takvih promjena. Ova knjiga nije namijenjenaza razradu takvih finesa, ali nudi osnovne konture iliuporišne tačke za dalekosežno "zavirivanje" u budućnost. Da bih cijenjenom čitaocu približio određene uporišnetačke za sagledavanje bliže i dalje budućnosti, izradio samTabelu 3, u kojoj stepenasto ili sukcesivno slijede jedno za 78
  • 79. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.drugim tehnološka i naučna rješenja koja će čovjeka pribli-žavati uspostavljanju veze sa kosmičkom inteligencijom.Tabela 3: Deset promjena za deset vijekova 1. Više tehnoloških rješenja koja će ublažiti i konačno riješiti problem energije: nuklearna fuzija, voda kao gorivo i drugaBliža budućnost rješenja. 2. Genetski inženjering: kloniranje kao novi način reprodukcije ljudskih organa i ljudske vrste. Dešifrovanje genetskog koda ljudske DNK. 3. Približavanje i spajanje prirodne i vještačke inteligencije. 4. Kontrola ili korištenje gravitacione i elektromagnetne sile planete Zemlje. 5. Kretanje na bezmotorni pogon. 6. Čovjekov opstanak neće više biti vezan isključivo za planetuDalja budućnost Zemlju. 7. Čovjek više neće zavisiti od Sunčevog svjetla. 8. Kontrola trajanja vlastitog života. 9. Osvajanje četvrte dimenzije i putovanje kroz vrijeme. 10. Ostvarenje veze vlastitog duha sa kosmičkom inteligencijom: kontrola duha nad materijom. Svaku od deset tačaka projekcije budućnosti iz Tabele 3dalje ću kratko obrazložiti kako bi vizija imala konkretnijuformu. 1. Razrješenje problema energije podrazumijeva višetehnoloških rješenja koja će prvo ublažiti a zatim konačnorazriješiti problem energije. Uz pretpostavku da energijaprestane biti jedan od najkrupnijih problema čovječanstva,nužno je anticipirati nove društvene odnose. Sigurno je da bivrlo jeftina ili besplatna energija smanjila ili marginalizo-vala moć novca kao jednu od najsnažnijih poluga uspostav-ljenih odnosa među ljudima. Novac kao vrhovno božanstvona Zapadu, a posebno u Americi, danas determiniše većinu 79
  • 80. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.odnosa među ljudima. Ljudi koji imaju novac a načine nekiprekršaj mogu polaganjem kaucije u Americi obezbijeditisebi drugačiji, odnosno povoljniji tretman na sudu u odnosuna one koji nemaju novac. Kada bi čovječanstvo na raspolaganju imalo besplatnuenergiju, drugačije bi se ostvarivala proizvodnja hrane i od-jeće, drugačije bi se gradili infrastrukturni odnosi, odnosno,sve potrebe čovjeka lakše bi bile zadovoljavane, a novac bipostao marginalan ili potpuno nestao. Moć novca danas jetakva da zakoni kapitala upravljaju ljudskim ponašanjem.Konkretno, ako dva čovjeka posjeduju znatne sume novca ijedan od njih odluči da umnožava kapital, a drugi da demon-strira vlasničku moć i potroši svoj novac, desiće se da novacovog drugog pređe na konto prvog čovjeka. Dakle, oni kojine poštuju pravila igre koja nameće novac biće izbačeni iz teigre. To znači da novac upravlja ljudskim ponašanjem i dazakoni kapitala determinišu odnose među ljudima. U tomkontekstu možemo pretpostaviti da bi interes novca i moćuspostavljenih odnosa baziranih na dominantnim zakonimakapitala mogla biti kočnica za prodor novih tehnologija kojebi donijele jeftinu ili besplatnu energiju za čovječanstvo.Poznate su nam priče da se danas nove tehnologije čuvaju utajnosti spremljene za neka buduća vremena. Druga vizija ljudskog društva uz pretpostavku besplatneenergije odnosi se na uređenost okoline, na saobraćaj, nainfrastrukturu, na kontrolu koju bi čovjek mogao uspostavitiu odnosu na svoju okolinu. Planeta Zemlja bi za kratkovrijeme ličila na rajski vrt jer bi sva ekološka pitanja moglabiti riješena. Navodnjavanje, uređivanje nepristupačnih tere-na, grijanje u Sibiru, hlađenje u Sahari, osvajanje podzemljai podmorja kao staništa ljudi, samo su dio vizije koju podsti-če pretpostavka raspolaganja besplatnom i ekološki čistomenergijom. 80
  • 81. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Nuklearna fuzija i voda kao gorivo sigurno bi značajnopojeftinile energiju na planeti Zemlji, ali ne bi doveli do to-ga da energija postane besplatna. Teslina ideja da električnuenergiju prenosi kroz tlo podrazumijevala je mogućnost dačovjek bilo gdje u tlo pobode metalni klin i koristi ovu ener-giju. Ova ideja apriori podrazumijeva da nema naplate za tuenergiju, da nije moguća komercijalizacija tog izuma. Pos-toje i druga rješenja koja ne mogu podleći zakonima komer-cijalizacije. U kontekstu danas uspostavljenih odnosa takvarješenja ne bi imala mnogo izgleda da ugledaju svjetlo dana. 2. Dešifrovanjem DNK čovjek bi riješio problem karci-noma kao i niz drugih bolesti. Osim toga, bilo bi riješeno nizdrugih pitanja koja muče današnju medicinu. Stopostotnodešifrovanje genetskog koda čovjeka omogućiće predviđa-nje rasta, izgleda, zdravlja i niza psiholoških performansičovjeka. Ljudski vijek biće znatno produžen. Genetski inženjering koji će nastati nakon dešifrovanjaDNK koda isključiće rizik rađanja defektnog potomstva.Seks kao način reprodukcije ljudskog roda sve manje će bitiznačajan jer će rizik greške pri prirodnom ili slučajnom spa-rivanju biti uklonjen kloniranjem. Već danas možemo kon-statovati da čovjek upražnjava seks kao zabavu, za razlikuod drugih živih vrsta koje ga obavljaju u vrijeme parenja sciljem da steknu potomke. Štaviše, čovjek je od toga napra-vio aktivnost koja se iznajmljuje za novac. Seksizam u po-našanju ljudi postao je dio imidža ili brenda ljudi za koji suoni spremni da se podvrgnu bolnim plastičnim operacijamakako bi bili što atraktivnija roba koju će poželjeti svaki čo-vjek, čak i onaj ko nije potencijalni partner. Ovo bitno ugro-žava instituciju braka i porodicu kao osnovnu i najstabilnijudruštvenu grupu. Pošto je pretvorena u zabavu i dobla svoj-stva robe, potreba za seksom će u budućnosti sve više bitizadovoljavana virtualno i potrošački, a sticanje potomstva s 81
  • 82. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.izabranim partnerom ostvarivana uz pomoć zdravstvenihinstitucija koje će omogućiti poptpuno bezbjedno ukrštanjeDNK. 3. Približavanje i spajanje prirodne i vještačke inteligen-cije već danas prepoznajemo u čovjekovom napredovanjuka biočipu. Ovaj proces ima vrlo dugu istoriju. Onog tre-nutka kada je čovjek sebi napravio drvenu nogu a kasnijenaočare, on je napustio evoluciju jer su slabije jedinke kojebi u prirodnoj selekciji uginule ostale u životu. Ovaj procesposezanja za raznim materijalima koje će ugraditi u svojetijelo nastavlja se izradom vještačkih zuba, ugradnjom pes-mejkera, danas silikona. Ovo posezanje za rekonstrukcijomvlastitog organizma kretalo se od ispravljanja poremećaja ilinužnosti ka ugradnji silikona i drugih materijala iz estetskihrazloga, odnosno do estetskih i moralnih kriterijuma. Ako setaj trend nastavi, možemo očekivati da će čovjek mijenjatisvoje organe po želji, odnosno dizajnirati tijelo u skladu saličnim estetskim i socijalnim, odnosno moralnim kriteriju-mima. Ukoliko se ostvari mogućnost spajanja prirodne i vješ-tačke inteligencije, sasvim logično je očekivati da se čovjekodrekne krhkog i vremenski ograničenog tijela u korist za-mjenljivog klona ili kiborga koji može obezbijediti nesme-tan nastavak funkcionisanja CNS-a nakon što se pohabatrošno biološko tijelo. Ako zamislimo da čovjek pri tome joši leti, odnosno da može savlađivati svemirska prostranstva,pred očima imamo superinteligentnu i samoodrživu svemir-sku letjelicu koja ima vlastiti organski mozak, što je idejaviđena u brojnim filmovima i romanima naučne fantastike. Spajanje prirodne i vještačke inteligencije ne treba pos-matrati samo u formi biočipa. Veza može biti ostvarena ielektromagnetnim putem. Električne aktivnosti mozga danas 82
  • 83. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.bilježi elektroencefalograf. Te signale u budućnosti će bitimoguće dešifrovati kao slike ili kodirane poruke, odnosnoinformacije. Ukoliko se ostvari dvosmjernost ove komuni-kacije, jasno je da ćemo imati revoluciju u obrazovanju.Uslijediće radikalna otkrića u sferi pamćenja i učenja. Tradi-cionalno školovanje tada će postati stvar istorijskog sjeća-nja, a učenje komplikovanih sadržaja i operacija stvar se-kundi i minuta. Pošto je učenje prirodna potreba čovjeka, auz zadovoljavanje prirodnih potreba ide i ugodnost, ovoučenje će biti vezano uz osjećaj ugodnosti. 4. Kontrola ili korištenje gravitacione i elektromagnetnesile planete Zemlje predstavlja ideju koju je Nikola Teslapred studentima iznio profesoru tokom studiranja u Gracu.Nakon što je profesor odbacio ovu ideju, Tesla je nastavioda se bavi rješavanjem tog problema. "Bacio sam se na zadatak svim žarom i neograničenim samopouzdanjem mladog čovjeka. Po mom shvatanju, bio je to jednostavno ispit jačine volje. Nisam znao za tehničke teškoće. Sav ostatak studija u Gracu protekao mi je u intenziv- nom ali bezuspješnom naporu i gotovo da sam se ubijedio da je problem nerješiv. Zaista, mislio sam, da li je uopšte moguće preobratiti postojano privlačenje Zemljine teže u obrtnu silu? Odgovor je bio kategorično ne. A zar to takođe ne važi i za silu magnetnog privlačenja? Te dvije pretpostavke su mi se činile vrlo slične" (Tesla, 2006, str. 17). Kasnije, u poznijim godinama svoga stvaralaštva Teslaje govorio da postoji rješenje ovog fenomena tako što će sekombinovati gravitaciona i elektromagnetna sila u stvaranjui generisanju obrtnog polja. Danas znamo da su to dvije odčetiri sile koje djeluju u kosmosu (Hoking i Mlodinov, 2006,str. 140), ali rješenje nemamo, ili ga, prema nekim informa-cijama na Internetu, javnost još ne zna. Motor koji bi radio na principu stvaranja obrtnog poljakombinacijom dejstva gravitacije u odnosu na elektromag- 83
  • 84. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.netnu silu pojeftinio bi energiju na planeti Zemlji do te raz-mjere da bi se radikalno promijenila današnja moć novca atime i socijalni odnosi. Teško je anticipirati socijalnu slikučovječanstva uz pretpostavku postojanja takvog izuma utrajanju od samo pola vijeka, a kamoli duže. Rješenje problema gravitacije omogućiće čovjeku da po-sjeti ili kolonizuje planete mnogo veće mase nego što jemasa Zemlje. Koristeći gravitacionu i elektromagnetnu siluplanete na koju dolazi, čovjek će moći stvoriti lokalnu gra-vitaciju pogodnu samo za njegovo tijelo ili brod na komeposjećuje planetu. 5. Kretanje na bezmotorni pogon danas spada u sferu na-učne fantastike, ali nauka već odavno ne spori postojanjematerije i antimaterije. Ideja da se ispod haube automobilasmjesti jedna komora sa antimaterijom a da se masa auto-mobila strmoglavce obrušava ka toj komori podrazumijevakretanje na bezmotorni pogon i to nevjerovatno velikimbrzinama. Druga ideja o kretanju na bezmotorni pogon podrazumi-jeva korištenje obrtanja Zemlje oko vlastite ose kako bi seostvarilo prebacivanje ljudi i stvari iz jedne tačke u drugu.Konkretno, kada bi se izmakao iz ove orbite i sačekao daokretanjem Zemlje stigne tačka na koju bi sletio, čovjek bise kretao bez motora i to vrlo bezbjedno i vrlo brzo. Ovuideju su već razmatrali poznati naučnici. Postoje i druge ideje o kretanju na bezmotorni pogon odkojih se jedna odnosi na kretanje u kome vremenska i pros-torna distanca gube značaj. Drugim riječima, čovjek će sekretati takvom brzinom da rastojanje između dvije tačkekoje želi savladati neće biti vremenski značajno a jedinovrijeme koje će trošiti jeste ukrcavanje i iskrcavanje u pre-vozno sredstvo. 84
  • 85. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. 6. Čovjekov opstanak neće više biti vezan isključivo zaplanetu Zemlju. Kao relativno nesigurno mjesto za život,Zemlja će prestati biti isključivo i jedino stanište ljudi. Po-red kolonizacije drugih planeta i satelita u Sunčevom siste-mu, čovjek će osvojiti nova svemirska prostranstva. Život nasvemirskom brodu predstavljaće cjeloživotnu realnost zajedan broj ljudi. Svemirski brodovi dostići će takve perfor-manse da će život na njima biti sigurniji i ugodniji nego naplaneti Zemlji ili nekom drugom svemirskom tijelu. 7. Čovjek više neće zavisiti od Sunčevog svjetla. Svemirnije osvijetljen i kao mračno mjesto unaprijed plaši čovjeka,tim više što čovjek zna da njegov život nije moguć bez Sun-čeve svjetlosti. U budućnosti će čovjek ovladati tehnologi-jom i moćima koje će mu omogućiti da upali mrtve planeteili njihove satelite, da od njih napravi užareno tijelo kojeisijava životvornu svjetlost poput one koju nam šalje Sunce.Druga mogućnost je da čovjek ovlada silama kosmosa do temjere da može generisati energiju i materiju da proizvodesvjetlost poput Sunčeve. Kombinacijom gravitacione, elek-tromagnetne, slabe nuklearne i jake nuklearne sile kao četirisile kosmosa, čovjek će moći proizvesti životvornu svjetlostanalognu Sunčevoj. Zapremina ovakvog svjetlosnog genera-tora biće svedena na mjeru konkretnih potreba čovjeka, takoda će čovjek prestati biti zavisan od Sunčeve svjetlosti jer ćeje sam proizvoditi. 8. Kontrola trajanja vlastitog života predstavlja moćkoju čovjek danas pripisuje bogu. Ova kontrola ne podrazu-mijeva besmrtnost, ali znači da će čovjek stalno produživatisvoj životni vijek do nivoa vlastite volje i želje za životom.Osnovni kriterijum ovog trajanja biće čovjekova moralnost,odnosno odgovornost prema sebi i drugima. Regeneracijućelija vlastitog organizma čovjek će moći kontrolisati tolikodugo koliko bude želio da zadrži vitalnost svoga organizma. 85
  • 86. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.Već danas su nam poznate morbidne igre i mahinacije sa fe-tusima i izdvajanjem hormona koji omogućuju nevjerovatnuregeneraciju ćelija odraslih ljudi. U budućnosti će to bitistvar genetskog inženjeringa ili novih tehnologija baziranihna zračenjima, odnosno DNK rekonstrukciji bioenergets-kim, hemijskim, elektromagnetnim ili nekim drugim putem.Ideju da je čovjek stvoren da vječno živi nalazimo i u Bib-liji. 9. Osvajanje četvrte dimenzije i putovanje kroz vrijemepredstavlja moć čije domete danas ne možemo lako zami-sliti. Naš um već danas znatno predodređuje našu buduć-nost. U snovima ili na javi na subliminalnom nivou naš umputuje kroz vrijeme i vodi nas u ponašanju i djelovanju.Svoje ponašanje usklađujemo s onim što znamo o sebi,svojoj prošlosti i svojoj istoriji. Neki ljudi bi silno željeli daizbrišu memoriju, da nisu počinili zločin ili nedjela koja ihprate ili jednostavno da zaborave nešto što ih opterećuje.Međutim, naš um stalno zadržava vezu sa prošlošću i pred-određuje buduće akcije koje ćemo činiti. U uslovima da mo-že putovati kroz vrijeme, čovjek bi mogao optimalno deter-minisati svoje ponašanje te izbjeći zlo i činiti dobro. Ogrom-na moć koju donosi putovanje kroz vrijeme podrazumijevamoral bogočovjeka, podrazumijeva viši nivo etike na komečovjek može preuzeti odgovornost za sebe, svoju sudbinu isudbinu čovječanstva. 10. Ostvarenje veze vlastitog duha sa kosmičkom inteli-gencijom, odnosno kontrola duha nad materijom predstavljakonačno poistovjećivanje čovjeka sa bogom, odnosno onošto u Bibliji i Kuranu nalazimo kao ideju vaskrsenja. Kada nastupi (neminovan) događaj (Sudnji dan), čije obistinjenje ne može niko poreći, koji (će nesretne) obarati, a (sretne) dizati (Kuran, El-Vakia, 1: 1, 2, 3). 86
  • 87. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Ideja da čovjek osvoji božje moći nije nova. Pored broj-nih poruka u tekstovima objavljenih religija, ovu ideju raz-rađivao je i Nikola Tesla. Govoreći o "prvobitnoj supstanci"koja prelazi iz materijalne u energetsku, a potom u prvobit-nu formu, on razmišlja o tome da čovjek ovlada ovom sup-stancom. "Ako bi to mogao postići, čovjek bi imao moć bezmalo bezgraničnu i natprirodnu. Po njegovoj naredbi, i sa vrlo malo truda sa njegove strane, stari bi svjetovi nestajali i novi bi nastajali po njegovoj zamisli. On bi mogao da uhvati, zgusne i sačuva eterične oblike svoje mašte, prolazne slike svojih sno- va. Mogao bi da izrazi sve tvorevine svoga duha, u ma kojoj srazmjeri, u oblicima konkretnim i nerazorivim. Mogao bi iz- mijeniti veličinu ove planete, vladati njenim godišnjim dobi- ma, voditi je kroz dubine vasione putem koji bi sam izabrao. Mogao bi izazvati sudare planeta i stvoriti svoja sunca i zvije- zde, svoju toplotu i svjetlost. Mogao bi stvoriti i razviti život u svim njegovim beskrajnim oblicima" (Tesla; u knjizi: ONil, 2006, str. 315). Kontrola materije, upravljanje njenim transformacijamau energiju te njeno oblikovanje predstavlja moć ljudskoguma koja bi ga svrstala pored njegovog tvorca. Radi se opsi-energiji, koja predstavlja vezu čovjeka sa mikrokosmič-kim i makrokosmičkim umom. Ovo djelovanje čovjek ne bimogao ostvariti bez saglasnosti tog uma jer je time čovjekostvario jedinstvo sa njim i spoznao da je bog jedan i da je unama. 87
  • 88. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. ZAKLJUČNO Svaki trenutak koji doživimo, istog časa postaje prošlost. Zato smo slobodni samo ako ne mislimo o vremenu – ako prihvatimo činjenicu da vrijeme ne postoji. Osnovna svrha ove knjige nije bila da ubijedi nevjernikeniti da raspravlja sa vjernicima. Moja namjera je bila da ušto jednostavnijim crtama ukažem na to da čovjek treba vje-rovati u dobro u sebi, da mu se dobrota isplati, a zlo vraćapoput bumeranga, samo pri tome još i umnoženo. Vjerova-nje u vlastitu dobrotu, nastojanje da se čini dobro kao i dob-ra djela čovjeka vode ka jedinstvu sa kosmičkim duhom, saduhom koji prožima sve, sa bogom. Na prvi pogled čini se da se u ovoj knjizi radi o dobrosloženom mozaiku udarnih misli velikih umova savremenogdoba, ali nije sve u tome. Slažući mozaik najznačajnijih ide-ja velikana dvadesetog vijeka i današnjice, iznio sam i nekeoriginalne ideje. Prva takva ideja je da u nama postoji psi-energija, koja čeka svog Edisona, i da ta energija spaja čov-jeka sa kosmičkim umom, da ona nije odvojena od kosmič-kog uma, ali da ima slobodu proizvoljnog djelovanja. Ukoli-ko je ovo djelovanje usmjereno ka zlu, organska ili tjelesnasupstanca u kojoj se ostvaruje dinamika psi-energije nanije-će sama sebi štetu. Druga ideja je da se naš duh može kretati brže od svjet-losti, a to znači preticati vrijeme ili se vraćati u prošlost.Vraćanje u prošlost nije poput filma koji se odvija unazad iu kome fudbaleri trče unatraške, nego se radi o vremenskimskokovima u kojima odlazimo u neko prošlo vrijeme a zatimfilm događaja odvijamo unaprijed, onako kako su se desili.Osnovni razlog zašto ne možemo putovati u budućnost leži 88
  • 89. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.u čovjekovoj nespremnosti, moralnoj nedozrelosti da preuz-me odgovornost za ovakve spoznaje, za ovakva putovanja. Treća ideja koju elaborišem u ovoj knjizi jeste odnosmorala obaveze i prinude prema moralu razloga. Radi se odva nivoa moralnosti, gdje je moral obaveze i prinude nižinivo na kome čovjek mora da sluša i izvršava zadate zapovi-jesti i norme, da se boji boga i nema pravo da razmišlja ipropituje datost normi. Drugi, viši nivo moralnosti predsta-vlja moral razloga u kome čovjek prosuđuje i odmjeravarazloge da bi izveo vlastiti sud o tome šta je za čovjeka i pri-rodu dobro a zatim djeluje u smjeru tog dobra. Sve objav-ljene religije proklamuju ova dva nivoa moralnosti, a suštinaje u tome da se niži nivo moralnosti ostvaruje na nižem ni-vou čovjekove svijesti i da te odrednice u objavljenimreligijama treba tretirati istorijski – one su vrijedile u datomistorijskom trenutku i sa sobom donijele ono što jeste udatom istorijskom periodu ljudima bilo korisno, ali danasneke od tih odrednica nisu primjenljive. Moral razloga seoslanja na unutrašnju motivaciju i vodi čovjeka da putemdobra ostvaruje svoje jedinstvo sa bogom. Korist ovogsagledavanja dvije "velike slike" je u tome da se moralrazloga prepoznaje kao poželjni okvir moralnog djelovanjasavremenog čovjeka, a da se fundamentalizam u svim reli-gijama prepoznaje kao zanemarivanje vremenskog značenjaodrednica u spisima objavljenih religija i kao apsolutizacijanekih religijskih odrednica izdvojenih iz cjelokupnog kon-teksta propovijedane vjere. U ovoj knjizi dajem prikaz čov-jekovog puta od grešnog bića do bogočovjeka. Četvrta teza je da naša spoznaja o čovjeku i mikrokos-mosu napreduje u skladu sa spoznavanjem makrokosmosa.Što smo više uvjereni da je svaka ćelija i svaki atom u na-šem organizmu na svom mjestu s određenom svrhom, štoviše spoznajemo uređenost mikrokosmosa i vlastitog bića, to 89
  • 90. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.više dolazimo do spoznaje da je i makrokosmos uređen, da udubokom svemiru nije samo haos, nego da se i tamo odvi-jaju procesi koje prožima isti duh koji prožima i čovjeka.Kada se spoje spoznaje o mikro i makrokosmosu, čovjek ćeostvariti svoje jedinstvo sa kosmičkim duhom. Nova je i teza da osporavanje darvinizma zapravo proti-vurječi mnogim pisanim odrednicama objavljenih religija jerčovjek nije stvoren kao savršen nego mu je bog preko dari-vanja svoga duha prenio moć da se usavršava, da uči i na-preduje i u sebi gradi bogočovjeka. Odrednice u objavljenimreligijama koje obavezuju čovjeka na progres direktno oba-vezuju na evoluciju, što znači da je evolucija čovjeku bo-gom darovana. U protivnom ostaje da tragamo za drugimpojmom koji bi formalno zamijenio proskribovanu "evolu-ciju" ali bez ikakvih suštinskih doporinosa kojima bismorazumjeli progres. U okviru teze o osporavanju darvinizmarazmotrena je i teza da je marksizam svojevrsna religija teda u svojoj etičkoj osnovi nema suštinskih razlika izmeđunjega i objavljenih religija. Istorija nam pokazuje da obra-čun religije sa raznim ideologijama i teorijama nije uvijekslavno završio po predstavnike religije. Sljedeća ideja koju donosi ova knjiga odnosi se na to dačovjek ima na raspolaganju određeni broj hiljada godina ka-ko bi od potopa do potopa osvojio moći koje će ga učinitislobodnim i nezavisnim od Zemlje kao relativno nesigurnogstaništa, od Sunčeve svjetlosti i gravitacije. Ovo vrijemečovjek može iskoristiti ako se orijentiše na dobro i suzbijezlo koje ga prati u njemu, društvu i okolini. Sedma ideja pripada tezi da čovjek živi onoliko koliko jemoralno zreo da živi. Kada bi čovjekov život trajao hiljadugodina, danas bismo živjeli u kamenom dobu. Starije gene-racije bi do savršenstva razvile sistem gušenja slobode mla- 90
  • 91. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.dih tako da bi progres bio znatno ugrožen. S druge strane,moralni odnos čovjeka prema prirodi, drugim ljudima i sa-mom sebi podrazumijeva borbu za dobro, borbu protiv ne-morala. Onoliko koliko čovjek ovlada djelovanjem u smjerudobra, toliko hrani svoje ćelije pozitivnom energijom, tolikoih podmađuje i optimalno podstiče na djelovanje. Osma nova ideja u ovoj knjizi jeste da čovjek današnjiceumnogome podsjeća na opise bogova iz legendi te da sveviše osvaja moći koje u knjigama objavljenih religija nalazi-mo kao svojstva boga. Ovo ne protivurječi odrednicamaBiblije, Kurana i drugih knjiga objavljenih religija jer tamostoji da je čovjeku dato da u sebi gradi bogočovjeka. Deveta nova ideja je da čovjekov put ka jedinstvu sakosmičkim duhom počinje u čovjeku, da je prvi korak kajedinstvu sa kosmosom u čovjekovoj psi-energiji. Brojni sunačini aktiviranja ove energije. Neke od tih načina nudi namtaoistička i budistička filozofija i praksa koncentracije – je-dan od tih načina opisao je Nikola Tesla objašnjavajući svo-ju usredsređenost na izume kojima se bavio, a neke načinenalazimo kod Šelinga i u drugim djelima njemačke klasičnefilozofije. U svakom slučaju, postoji ogroman spektar nači-na i puteva kako možemo aktivirati i usmjeriti svoju psi-energiju kada želimo riješiti problem ili postići željeni cilj. Deseta, simbolično zaokružena teza o deset promjena zabudućih deset vijekova, ukazuje na čovjekov put ka kosmič-kom umu, na njegovo jedinstvo sa bogom. Nije neophodnobiti veliki vidovnjak i posjedovati čarobne moći kako bismosagledali budućnost. Logika, saznanja nauke, mitovi i pos-tavke objavljenih religija, misli velikih ljudi i sva saznanjaukazuju na to da će čovjek u budućnosti osvajati performan-se koje je do sada pripisivao bogu. I ne samo to nego će istvarno postići božanska svojstva. 91
  • 92. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. Na kraju, nadam se da sam ovom knjigom podstaknuoljude da na jednom višem nivou iščitavaju Bibliju, Kuran idruge tekstove objavljenih religija, da sam njihovo vjerova-nje usmjerio na pravu adresu, na njihovu vlastitu unutraš-njost, od koje treba početi. Svaka spoznaja koja vodi ka dob-ru ne može biti protiv religije, makar se ona javila u mark-sizmu ili darvinizmu. Ako ne ide dva koraka ispred sebe,čovjekov um postaje automat za svakodnevnu orijentaciju.Učimo za budućnost koja je već počela a zbog koje smo sejuče brinuli. Ova knjiga pokazuje "znakove pored puta" zapogled u budućnost. 92
  • 93. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. LITERATURAАјдачић, В. (1998). Наука као бајка II. Београд: Златна књига.Barrow, R. (1995). The erosion of moral education. Inter- national Review of Education, 41, pp. 21–32.Библија или свето писмо старога и новога завјета (превод: Ђура Дан и чић и Вук Караџић). (1993). Бео- град: Британско и инострано библијско друштво.Blofeld, Dž. (1989). Put do besmrtnosti. Beograd: Moderna.Buzan, T. i Buzan, B. (1999). Mape uma – briljantno razmi- šljanje. Beograd: Finesa.dOmerson, Ž. (2003). Priča Jevrejina lutalice. Beograd: PlatΩ.Etkinson, V. V. (2004). Moć uma i tajna mentalne magije. Beograd: Metaphysica.Fromm, E. (1977). Čovjek za sebe. Naprijed: Zagreb.Goleman, D. (2007). Socijalna inteligencija, nova nauka o ljudskim odnosima. Beograd: Geopoetika.Henkok, G. (2004). Tragovi bogova – potraga se nastavlja. Beograd: Mono & Manana i Moć Knjige.Hoking, S. (2004). Teorija svega – poreklo i sudbina univerzuma. Beograd: Alnari.Hoking, S. i Mlodinov, L. (2006). Kraća povest vremena. Beograd: Alnari.Huhley, J. (1957). New bottles of new wine: Essays. Lon- don: Chatto and Windus.Kohlberg, L. (1976). Moral stages and moralization: Deve- lopmental approach. In T. Lickona (ed.), Moral develop- ment and behavior, theory, research, and social issues. New York: Holt, Rinehart and Winston.Koruga, Đ. (2001). Svest snova. Beograd: Nauka. 93
  • 94. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS.Kuran časni (1974). Zagreb: Stvarnost.Lenné, R. (1983). Strah: analiza i terapija. Zagreb: Izdanje prevodioca (S njemačkog prevela Snježana Blažeković).Maslow, A. H. (1963). Self-actualizing people. In J. B. Levitas (Ed.), The world of psychology. New York: Braziller.Милићевић, В. (1997). Сјај звезде Миланковић. Београд: Рударско-г е о лошки факултет.Milinković, A. (2004). Večnost i svetlo piramida – pos- lednje tajne planete. Beograd: Beoknjiga.Murray, H. A. (1938). Explorations in personality. New York: Oxford University Press.Myers, D. G. (1989). Psychology. New York: Worth Publishers, Inc.ONil, Dž. (2006). Nenadmašni genije – život Nikole Tesle. Beograd: Metaphysica.Segan, K. (2006). Kosmos. Beograd. Alnari.Тесла, Н. (2006). Моји изуми. Београд: Нова школа.Vajninger, O. (2007). Pol i karakter. Beograd: Feniks libris.Višić, M. (1989). Egipatska knjiga mrtvih. Sarajevo: Svjet- lost.Zamarovski, V. (2002). Junaci antičkih mitova. Beograd: Alnari. 94
  • 95. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. SADRŽAJO nastanku ove knjige 3Makro i mikrokosmos 9Duh prožima sve 12Boga i čovjeka prožima isti duh 17Neslućene moći čovjekovog uma 22Naelektrisanost našeg mozga 26Dobro i zlo u nama 29Svjetlost i ljudski duh 37Marksizam, darvinizam i religija 42Precesija 48Moć ideje 54Vrijeme, prostor i ljudski duh 58Čovjek na božjem putu 65Bogovi u legendama 71Šta nas čeka u budućnosti 77Zaključno 88Literatura 93 95
  • 96. Knjiga je objavljena pod naslovom:Suzić, N. (2009). Bog je jedan, bog je u nama. Banja Luka: XBS. 96

×