• Like
  • Save
Utjecem se allahu dz.s., od kusnje pet stvari (5)
Upcoming SlideShare
Loading in...5
×
 

Utjecem se allahu dz.s., od kusnje pet stvari (5)

on

  • 519 views

 

Statistics

Views

Total Views
519
Views on SlideShare
519
Embed Views
0

Actions

Likes
0
Downloads
0
Comments
0

0 Embeds 0

No embeds

Accessibility

Categories

Upload Details

Uploaded via as Microsoft Word

Usage Rights

© All Rights Reserved

Report content

Flagged as inappropriate Flag as inappropriate
Flag as inappropriate

Select your reason for flagging this presentation as inappropriate.

Cancel
  • Full Name Full Name Comment goes here.
    Are you sure you want to
    Your message goes here
    Processing…
Post Comment
Edit your comment

    Utjecem se allahu dz.s., od kusnje pet stvari (5) Utjecem se allahu dz.s., od kusnje pet stvari (5) Document Transcript

    • Utječem se Allahu dž.š., od kušnje pet stvari… (5)‫عن عبد ال له بن عمر- رضي ال له عنهما- قال: أقبل علينا رسول ال له ص لى ال له عليه‬ ّ ّ ّ ّ ّ ‫وس لم فقال: » يا معشر المهاجرين، خمس إذا ابتليتم به ن- وأعوذ بال له أن‬ ّ ّ ّ،‫تدركوه ن: لم تظهر الفاحشة في قوم ق ط ح تى يعلنوا بها إ ل فشا فيهم ال طاعون‬ ّ ّ ّ ّ ّ ‫والوجاع ا لتي لم تكن مضت في أسلفهم ا لذين مضوا، ولم ينقصوا المكيال‬ ّ ّ‫والميزان إ ل أخذوا بال سنين وش دة المئونة وجور ال سلطان عليهم، ولم يمنعوا زكاة‬ ّ ّ ّ ّ ‫أموالهم إ ل منعوا القطر من ال سماء، ولول البهائم لم يمطروا. ولم ينقضوا عهد‬ ّ ّ ‫ال له وعهد رسوله إ ل س لط ال له عليهم عد وا من غيرهم فأخذوا بعض ما في‬ ّ ّ ّ ّ ّ ‫أيديهم، وما لم تحكم أئ متهم بكتاب ال له، ويتخ يروا م ما أنزل ال له إ ل جعل ال له‬ ّ ّ ّ ّ ّ ّ ّ ‫» بأسهم بينهم‬Od Abdullaha b. Omera r.a., se bilježi: Prišao nam je Allahov Poslaniks.a.w.s., pa reče: „O skupino muhadžira, pet stvari, ako njimabudete kušani – utječem se Allahu dž.š., od toga da vas onesnađu: neće se, u nekom narodu, pojaviti javni nemoral irazvrat (fahiša), a da se među njima neće rasprostraniti kuga ibolesti koje nisu bile poznate njihovim minulim precima; nećezakidati na mjeri i vagi a da ih ne snađu sušne godine,ekonomska kriza i nepravedna zulumćarska vlast; zbog nedavanja zekata na svoj imetak neće im padati kiša sa neba, ada im nije stoke nikad im kiša ne bi ni pala; neće prekršitiugovor sa Allahom dž.š., i ugovor sa Allahovim Poslanikoms.a.w.s., a da im Allah dž.š., neće dati neprijatelja od drugognaroda, koji će ovladati njima, uzimajući jedan dio onoga što jeu njihovim rukama; njihovi imami i vođe neće vladatiAllahovom Knjigom, i neće odabirati rješenja iz onoga što jeAllah dž.š., objavio – a da Allah dž.š., neće dati da se samimeđusobom krve!“ (Hasen.Sunen, Ibnu Madždže, br.4019.; Musned,Bezzar, br.6175.; el-Mustedrek, Hakim, br.8623.; el-Muudžem el-Evset, Taberani, br.4671.; Šuabul-Iman, Bejheki, br.3042.)‫وما لم تحكم أئ متهم بكتاب ال له، ويتخ يروا م ما أنزل ال له إ ل جعل ال له بأسهم بينهم‬ ّ ّ ّ ّ ّ ّ ّ „Njihovi imami i vođe neće vladati Allahovom dž.š., Knjigom, i neće odabirati rješenja iz onoga što je Allah dž.š., objavio – a da Allah dž.š., neće dati da se sami međusobno ne zakrve!“I zadnje na što nas upozorava naš Poslanik s.a.w.s., kroz ovaj hadis,jeste svađa i razdor koji će se pojaviti među muslimanima kaoposljedica naših grijeha, zbog nepoštovanja Kur´anskih propisa, zbogodabiranja od vjere onoga što nama lično odgovara i odbacivanja odvjere onoga što nama lično ne odgovara.
    • Allah dž.š., je objavio Knjigu svoju – Kuran-i-Kerim – kako bi seprema njoj upravljali i kako bi po njoj drugim ljudima upravljali, kakobi se po njoj vladali i kako bi po Kuranu drugim ljudima vladali, kakobi po Kuranu lično sebi sudili i kako bi po Kuranu iznosili sud o drugimljudima i situacijama.Onog momenta kada budemo zapostavili Kuran Allaha dž.š., i SunnetAllahovog Poslanika s.a.w.s., u svakom pa i u najsitnijem detaljunašega života, i od vjere budemo uzimali samo ono što nam ličnopasuje i odgovara tada možemo iščekivati svađe i razdor koji može bitigori čak i od stranog neprijatelja. Uzvišeni Allah dž.š. kaže: „Reci: Onje kadar da pošalje protiv vas kaznu iznad vaših glava ili ispodvaših nogu ili da vas u skupine podijeli i učini da silu jednidrugih osjetite. Pogledaj samo kako Mi potanko iznosimodokaze da bi se oni urazumili.“ (El-En´am, 65.)Muslimanu koji svjedoči da nema drugog boga osim Allaha dž.š., i daje Muhammed s.a.w.s., Allahov rob i Poslanik, nije dozvoljeno daodbija riječi Allaha dž.š., i Allahova Poslanika s.a.w.s.! Kome se to desi– onda je to znak da ta osoba ne svjedoči iskreno da samo Allahadž.š., obožava i da je Muhammed s.a.w.s., Allahov Poslanik, za kojimse on povodi i kojega on slijedi. Svjedočiti da je Muhammed s.a.w.s.,Allahov Poslanik, to znači biti ubjeđen u to da je on Poslanik,pokoravati mu se u onome što nam je naredio, i kloniti se onoga štonam je zabranio. U suprotnom, onaj koji izgovara taj šehadet – nijeiskren u svome svjedočenju tome da je Muhammed s.a.w.s., AllahovPoslanik, i samim tim ta osoba odbija ono što Poslanik s.a.w.s., zbori.Allah dž.š., kaže: „I tako Mi Gospodara tvoga, oni neće bitivjernici dok za sudiju u sporovima međusobnim tebe neprihvate i da onda zbog presude tvoje u dušama svojim nimalotegobe ne osjete i dok se sasvim ne pokore.“ (el-Nisa, 65.)Dakle, ova stvar nije ni malo lahka, i sa ovim se ne smijemopoigravati, jer je ovdje u pitanju sama vjera i nevjera!Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., u komentaru citiranoga ajetakaže: „Allah dž.š., se kune najvećom zakletvom tj. Samim Sobom, danemaju imana, i da nisu jedni od mumina/vjernika, sve dok Poslanikas.a.w.s., ne prihvate za sudiju u svim spornim životnim pitanjima - usvim oblastima dina/vjere. Dakle, čestica „MA“ označava sljedeće – iliće te Poslanika s.a.w.s., slušati u svemu ili vam nema imana, i ajet sene ograničava samo na ovo, već se akcenat stavlja i na obaveznuprostranost prsiju i lično zadovoljstvo Poslanikovom s.a.w.s., odlukomi presudom, gdje musliman ne smije osjetiti nikakve tjeskobe, niti
    • muke, u duši i prsima, zbog poslanikove s.a.w.s., odredbe, već bašnasuprot tome – njegovu odredbu moramo punih prsiju prihvatiti i jošna to pridodati apsolutnu pokornost.Dakle, Poslanikova s.a.w.s., odredba i propis se ne smije prihvatati nasilu, i piti ga zorom – jer je to u suprotnosti sa iskrenim imanom.Prihvatanje propisa mora biti sa kabulom, razilukom i prostranimprsima. Ako musliman želi da spozna sve navedeno neka pogleda usvoj hal, i neka vidi kako mu se ponaša srce kada naiđe na neki odpropisa i odredbi Allahovog Poslanika s.a.w.s., koja je u suprotnosti sanjegovom havom, porivima i strastima, ili koja je u suprotnosti saonim na čemu su bili preci i đedovi njegovi, krupne ili sitne stvari bileu pitanju.Allah dž.š., kaže: „Ali, čovjek hoće dok je živ da griješi, & papita: ”Kada će Smak svijeta biti?” & Kad se pogled od strahaukoči & i Mjesec pomrači & i Sunce i Mjesec spoje & tog danačovjek će povikati: ”Kuda da se bježi?” & Nikuda! Utočištanema. & Toga dana biće Gospodaru tvome prepušten, & togadana čovjek će o onome što je pripremio, a što propustio,obaviješten biti, & sam čovjek će protiv sebe svjedočiti, &uzalud će mu biti što će opravdanja svoja iznositi.“ (el-Kijameh,5-15.)Subhanallah, koliko li je zavađe u dušama velikog broja ljudi savelikim brojem ajeta i hadisa, koji bi željeli da se oni nikako nisu niobjavili; koliko li je vatre u njihovim džigericama spram njih; koliko lije gorčine u njihovim grlima zbog njih. Ti ajeti i hadisi će da namukažu na njihovu nutrinu, lošu i prezrenu, na Dan kada nutrine buduotkrivane!Allah dž.š., se ne zadržava samo na spomenutom već na svenavedeno dodaje sljedeće: „...i dok se sasvim ne pokore!“ –potvrđujući glagol „selleme“, glagolskom imenicom i masdarom„teslim“: jusellimu-teslima!, koji označava predaju (el-teslim), ipotpunu poniznost (el-hudu), i podložnost (el-inkijad), odredbiNjegovoj, poslušno i zadovoljno, ne na silu i bez zadovoljstva – onakokako se pokoreni i pobjeđeni zna silom pokoravati pobjedniku.Ovdje je riječ o pokornosti roba prema svome Gospodaru, koji mu jenešto najdraže u životu, koji zna da je njegova sreća i spas upredanosti i pokoravanju samo Njemu, i koji zna da mu je On preči odsebe i svoga nefsa, i da će prije udovoljit Njemu nego li sebi, i da jeviše u stanju biti odan Njemu nego li sebi i svome nefsu.
    • Kada rob spozna navedeno postupanje i obavezni odnos spramPoslanika s.a.w.s., pokorava se i potpuno predaje njemu, kao i svakidjelić njegova srca, vjerujući da neće postići pravu sreću, ovog ibudućeg svijeta, osim uz ovakvu predanost i podložnost!“ (Pogledaj:el-Risala el-Tebukijja, 1/26.)Onog momenta kada se budemo poigravali sa vjerom, uzimajući jedandio od nje a odbacujući drugi – tada će muslimani neminovno zapastiu fazu međusobnih svađa, trvljenja pa čak i krvljenja, o čemu namgovori ovaj hadis a i sljedeće predaje:Od Saada b. Ebi Vekkasa r.a., a on od njegova oca, se bilježi da jeEbu Vekkas krenuo s Poslanikom s.a.w.s., ka medinskom naseljuel-Alijeh, pa kada naiđe na mesdžid Benu Muavijeh, uđe u njega ipreklanja dva rekata, gdje i mi klanjasmo s njime, nakon čega počedoviti svome Gospodaru veoma dugo. Nakon toga se okrenu premanama, i reče: "Tražio sam od mog Gospodara tri stvari – dvije mije dao, a jednu mi nije dao. Tražio sam od mog Gospodara dami ummet na uništi opštom sušom – što mi je uslišao; tražiosam od mog Gospodara da mi ummet ne uništi opštim potopom– što mi je uslišao; tražio sam od Njega da ne dozvoli da se mojummet međusobno krvi – što mi nije uslišao!" (Pogledaj: SahihMuslim, br. 2890., 4/2216.; Sahih Ibni Huzejmeh, br. 1217., 2/224.;Sahih Ibnu Hibban, br. 7237., 16/219., a šejh Šuajb Arnaut kaže:Sened mu je sahih po uslovu imama Muslima; Musned Ebi Jaala, br.734., 2/84., a šejh Husejn Selim Esed ga ocjenjuje sahihom; Musnedel-Bezzar, br. 1125., 3/328.; Musannef b. Ebi Šejbeh, br. 29509.,6/64., 31695., 6/311.)Od Sevbana r.a., se bilježi da je Allahov Poslanik s.a.w.s., rekao:"Allah dž.š., mi sakupi zemlju, tako da vidjeh njen istok izapad. Moj ummet će ovladati cijelim prostorom koji mi biprikazan. Date su mi dvije riznice – crvena i bjela. MogGospodara sam zamolio da mi ummet ne uništi opštom sušom, ida ne dozvoli da mojim ummetom ovlada neprijatelj koji nijeod njih uzimajući im obraz i vlast. Gospodar moj je rekao: OMuhammede, kada ja donesem kakvu odluku – ona se nemijenja! Tvom ummetu sam dao to da ih neću uništiti opštomsušom, kao i to da njima neće ovladati neprijatelj koji nije odnjih ohalaljujući im obraz i vlast - makar im se sa svih stranakupili, sve dok jedni druge ne počnu ubijati, i sve dok jednidruge u zarobljeništvo ne budu odvodili!" (Pogledaj: Sahih
    • Muslim, br. 2889., 4/2215., Sunen Tirmizi, br. 2176., 4/472.,Musannef Ibnu Ebi Šejbe, br. 31694., 6/311.)Navedene predaje se bilježe od Allahovog Poslanika s.a.w.s., prekonekoliko puteva, a sva ona nam ukazuju na to da furka/raskol, iihtilaf/razilaženje, moraju nastati u ovom ummetu. Poslanik s.a.w.s.,je upozoravao na taj raskol i razilaženje kako bi se spasio odučestvovanja u svemu tome onaj koji se nada selametu od Allahadž.š.!Allahov Poslanik s.a.w.s., nam je u dva navrata opisao koja je tospašena skupina muslimana koja će ući u džennet za razliku od 72ostale skupine muslimana koje će ući u džehennem, pa se u jednojpredaji kaže: „Oni koji budu na onome na čemu sam ja i mojiashabi“ (Sunen, Tirmizi, br.2641.), dok se u drugoj predaji kaže:„Džemaat!“ (Sunen, Ebu Davud, br.4599.; Sunen, Ibnu Madždže,br.3993.)„Oni koji budu na onome na čemu sam ja i moji ashabi“ tj. ljudikoji budu praktikovali moje sunnete i sunnete mojih ashaba – to suljudi koji će biti spašeni kako na ovome tako i na budućem svijetu.Kada se spomene riječ sunnet odmah razumite da ta riječ znači propis– pa što se više budemo usklađivali sa propisima Kurana i Sunneta, usvakoj sferi našega života u toliko su veće šanse da budemo spašenina ovome i budućem svijetu. Sunneti i propisi se dijele na farzove ivadžibe tj. obavezne propise, na mendube i mustehabbe tj.neobavezne ali ujedno tražene i pohvaljene propise, mubahe tj.dozvoljene propise, mekruhe-pokuđene, i harame-zabranjenepostupke, i svi oni zajedno predstavljaju Sunnet Poslanika s.a.w.s..Da bi smo bili na onome na čemu su bili Poslanik s.a.w.s., i njegoviashabi – to nismo u stanju sami izvesti, razumjevati niti dokučiti većnam je obaveza vraćati se, u spomenutim pitanjima, ljudima koji sustudirali i učili propise Kurana i Sunneta pred ulemom, koja je takođeriste te propise učila pred ulemom sežući sve do lanca ashaba iPoslanika s.a.w.s., u raznim islamskim naukama.„Džemaat“ tj. biće pripadnici spašene skupine samo oni muslimanikoji budu džematlije, koji budu džematski djelovali, i koji ne budu uanti džematskim aktivnostima! Kada se spomene riječ džemaat –komotno je razumjevajte i poistovjetite sa riječju Ummet, pa će naosnovu ovoga biti izvedena parola: „Djeluj džematski ali razmišljajummetski!“
    • Spašen je onaj musliman koji se ne začahuri u konzervu svogamahalskog džemaat već bude dovoljno širokih prsiju da u njima možestati sav Ummet Muhammeda s.a.w.s., sa svim njihovim razlikama ilimanjkavostima. Spašen je onaj musliman koji voli svoga bratamuslimana, brine za njega i pomaže ga – ne bitno koje je on bojekože, koje je nacije, kojeg je jezika, kojeg je plemena, kojeg jemezheba itd.. Spašen je onaj musliman od čije ruke i od čijeg jezikabudu pošteđeni i spašeni ostali muslimani. Spašen je samo onajmusliman koji bude radio za interes ummeta i džemaata a ne buderadio za interes vlaha!Na osnovu navedenoga možemo zaključiti to da je jedan od glavnihrazloga raskola i razilaženja među muslimanima praktikovanjeizmišljenih stvari i novotarija i činjenje djela na kojima nisu biliPoslanik s.a.w.s., i njegovi ashabi, uz anti-džematsko i anti-ummetskodjelovanje, koje nam razni pojedinci, razne skupine i razne strankeforsiraju i od nas traže, da okrenemo leđa jedni drugima, da okrenemoleđa ummetu i džemaatu, da okrenemo leđa Sarajevu i Tirani, daokrenemo leđa Istanbulu i Mekki – a da punim srcem priđemo njima! Razlozi i glavni faktori razilaženja, raskola i svađa: 1. Nevraćanje Allahu i Njegovom Poslaniku s.a.w.s., u rješavanju sporova. Dva čovjeka će se razići i posvađati samo onog momenta kada se u rješavanju svoga spora ne budu htjeli povratiti Allahu i Poslaniku tj. Kuranu i Sunnetu tj. ulemi i učenjacima i dobrim poznavaocima Kurana i Sunneta, šeriatskim pravnicima, koji će ih upoznati sa ispravnim rješenjem njihova spora! Pogledajte samo u svađe prijatelja, supružnika, trgovaca, komšija – ili jedan od njih ili oboje su se u dotičnoj svađi odbili od prave istine i hakka makar za jedan pedalj. Zbog toga nam je Allah dž.š., naredio da se, u međusobnim sporovima, vraćamo Njemu, riječima: „Reci, ako se u nečemu sporite – spor svoj Allahu i Poslaniku vratite, ako u Allaha i Sudnji Dan vjerujete; to vam je bolje i za vas rješenje ljepše!“ (el-Nisa, 59.) 2. Zavist – bolest koja ubija, anomalija koja razara i glavni faktor zbog kojeg je Iblis l.a., udaljen od Allahove dž.š., milosti. Šejtan prokleti zavist pokušava promicati među muslimanima svakog mjesta i vremena, navodeći čak i sina adema a.s., da iz zavisti ubije svog rođenog brata! Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Ne mrzite se, ne zavidite jedan drugome, ne okrećite se
    • jedan od drugoga, ne prekidajte međusobne veze! Budite pravi Allahovi robovi i iskrena braća!“ (Muttefekun alejh)3. Neposlušnost jednih spram drugih – što se ogleda u tome da se prema svojim prijateljima lijepo ophodiš tako da nikada od tebe ne čuju riječ „ne“ ili „neću“. U svemu gdje nema nepokornosti Allahu dž.š. – bićeš im poslušan, što je i oporuka Poslaniku s.a.w.s., koju je ostavio Muazu i Ebu Musau r.a., onda kada ih je poslao u Jemen: „Olakšavajte a nemojte otežavati, obveselite nemojte plašiti. Slušajte se - nemojte se međusobno razilaziti!“ (Muttefekun alejh)4. Pretjerivanje u šali sa drugima, ne bitno da li su u pitanju šale riječima ili djelima. Allah dž.š., kaže: „Reci robovima Mojim da govore samo ono što je lijepo! Šejtan kruži među njima! Šejtan je doista čovjeku otvoreni neprijatelj!“ (el-Isra, 53.)5. Džehl i neznanje – sa svim svojim vrstama i podvrstama:- Džehlul-Avam: Neznanje koje je prisutno kod običnog svijeta koje ih tjera da zapadaju u harame iz čega proizilaze razne svađe i razilaženja. Mješaće se jedni drugima u kupoprodaje, u prosidbe, ogovaraće jedni druge, neće isplaćivati jedni druge na vrijeme itd..- Džehlu men jentesibune ilel-ilm: Neznanje koje je prisutno među onima koji se pripisuju ilmu i znanju (džematlije).- Džehlu men lebise libase talebetil-ilm: Neznanje koje je prisutno među onima koji su se ogrnuli plaštom tragaoca za znanjem.- Džehlu bi-fikhil-hilaf: Neznanje u oblasti pravilnog razumjevanja razilaženja uleme u mišljenjima, kada čovjek neće razlučivati između primarnih (usul), i sekundarnih (furu), pitanja, između pitanja koja podnose dozu idžtihada i onih koja nisu podložna idžtihadu itd.. Ovakva osoba će se s tobom sporiti oko sitne stvari dok krupnu stvar nije u stanju primjetiti i u obzir je uzeti.6. Ljubav prema dunjaluku i pohlepa za njime. Koliko je onih koji su živjeli pod istim krovom ljubavi i bratstva, bliskosti i međupoštovanja da bi ih šejtan zbog dunjaluka zavadio pa se
    • ljubav pretvorila u mržnju, a bliskost u daljinu. Braću posvađaše dinari i dirhemi, žene i kuće, pozicija i vlast... „a ono što im šejtan obećava prava je zabluda!“ (el-Nisa, 120.) 7. Pristrasnost – naciji ili državi ili regiji ili gradu ili selu ili plemenu ili nekom pravcu, skupini ili učenjaku, pa i ako su svi oni odreda muslimanski, a šta tek reći ako je u pitanju pristrasnost prema svim navedenim pojmovima a oni budu nemuslimanski!Allah dž.š., kaže: „Svi se čvrsto Allahovog užeta držite i nikakose ne razjedinjujte! Sjetite se Allahove blagodati prema vama,kada ste bili neprijatelji, pa je On ujedinio srca vaša i vi stepostali, milošću Njegovom, braća; i bili ste na ivici vatrenejame, pa vas je On nje spasio. Tako vam Allah objašnjava Svojeajete, da biste na Pravom putu ustrajali.“ (Alu Imran, 103)Priredio: Sead ef. Jasavić, prof.fikhaImam „Sultanija“ džamije, Plav, CG