Sejh muhammed b. abdul vehhab rhm., i njegov pristup pitanju tekfira

735 views
657 views

Published on

0 Comments
0 Likes
Statistics
Notes
  • Be the first to comment

  • Be the first to like this

No Downloads
Views
Total views
735
On SlideShare
0
From Embeds
0
Number of Embeds
1
Actions
Shares
0
Downloads
13
Comments
0
Likes
0
Embeds 0
No embeds

No notes for slide

Sejh muhammed b. abdul vehhab rhm., i njegov pristup pitanju tekfira

  1. 1. 1
  2. 2. 1. Osnovni postulati menhedža Muhammed b. Abdul-Vehhaba, rhm., pri tekfiru. Pod pojmom "osnovni postulati" podrazumjevamo i mislimo naosnove i temelje na kojima je šejh Muhammed b. Abdul-Vehhabrhm., izgrađivao mesele i pitanja tekfira. Nakon pomnijeg studiranja njegovog intelektualnog naslijeđa,može se zaključiti da se menhedž imama Muhammed b. Abdul-Vehhaba rhm., zasniva na veoma bitnim i važnim principima ipravilima, koja ćemo, u slijedećim redovima, potanko objasniti. 1.Zasnivanje propisa tekfira na potpuno tačnim i jasnim šerijatskim dokazima! Tekfir je samo Allahovo dž.š., pravo, i nije dozvoljeno posezatiza njim osim uz dozvolu Allaha dž.š., i dokaz tj. uz jasan i očit tekstiz Allahove dž.š., knjige, ili Sunneta Njegova Poslanika s.a.w.s. –koji je kategoričan u svom značenju i jasan, i kojem se ne moženaći ikakvo drugo značenje! Allah dž.š., kaže: "Ne povodi se zaonim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se,zaista, odgovarati." (el-Isra: 36.) Allah dž.š., govor o Njemu bez znanja, spominje zajedno saširkom, pa kaže: "Reci: "Gospodar moj zabranjuje razvrat, ijavni i tajni, i grijehe, i neopravdanu primjenu sile, i daAllahu smatrate ravnim one za koje On nikakav dokazobjavio nije, i da o Allahu govorite ono što ne znate. & Svakinarod ima svoj kraj, i kad dođe njegov kraj, neće ga moći niza tren jedan ni odložiti, a ni ubrzati." (el-Earaf: 33-34.) Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže: "A što setiče drugih pitanja tj. da islam nekog čovjeka neće biti potpun svedok dobro ne shvati značenja "La Ilahe Illallah", i da ta značenjapojašnjavam svakoj osobi koja mi dođe, i da nevjernikom smatramosobu koja želi zavjet učiniti nekome drugom mimo Allaha dž.š., ilionu koja prihvata zavjet zbog toga, i da je prinošenje žrtve nekomdrugom mimo Allaha dž.š. – kufr, a samo meso haram za jesti –sve navedeno je istina, i ja je zagovaram! Za ovakvo postupanjeimam dokaz u riječima Allaha dž.š., u riječima Njegova Poslanikas.a.w.s., u riječima uleme kao što su četiri imama mezheba, a akoAllah dž.š., olakša, ova pitanja ću pojasniti u zasebnoj knjizi." 11 Pogledaj: Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio:El-Resail el-Šahsijjeh, str.12.. 2
  3. 3. Kada je šejh Muhammed b. Abdul-Vehhabu rhm., bilo rečenoda šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., ne smatra nevjernikom osobukoja čini širk Allahu dž.š., a nakon uspostave dokaza protivu nje –pojasnio je da je to laž, i da se to nigdje ne bilježi od šejhul-islamaIbnu Tejmijje rhm., pa reče: "Ono u šta smo ubjeđeni, i čime vjeruAllahu dž.š., ispovijedamo, i na čemu želimo da nas učvrsti, jeste toda i ako bi pogriješio on, ili neko još vrijedniji od njega, po ovompitanju tj. da musliman koji učini širk, nakon uspostave dokazaprotivu njega (baade bulugil-hudždže),2 ili musliman koji dajeprednost širku nad vjernicima, ili bude tvrdio da je on na istini, iliostale vrste jasnog nevjerstva, kojeg nam Allah dž.š., i NjegovPoslanik s.a.w.s., pojasni, a što nam je i ulema, nakon njega, jošdetaljnije obrazložila – a mi vjerujemo u ono što nam je objavljenood Allaha dž.š., i od Njegova Poslanika s.a.w.s., kada je tekfir upitanju – pa pogriješio ko pogriješio! Ali, ono što je istina, hvalaAllahu na tome, jeste to da nam nije poznato da je iko od ulemerekao suprotno ovom!"3 Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., uvjek nastojispomenuti dokaz, kada govori o pitanjima tekfira, pa kaže:"Ko budemrzio nešto od onoga s čime je došao Poslanik s.a.w.s., pa makarga radio i praktikovao, takva osoba je uznevjerovala po osnovukonsenzusa svih učenjaka! Allah dž.š., kaže: "A onima koji nevjeruju – propast njima nagovijesti! On neće djela njihovaprihvatiti & zato što ne vole ono što Allah objavljuje; On ćedjela njihova poništiti." (Muhammed: 8-9.) 2. Imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., tekfiri čovjeka samo u pitanjima oko kojih je islamska ulema složna, dok to ne radi u pitanjima oko kojih postoji razilaženje međ islamskom ulemom! Ovo pravilo nam ukazuje na opreznost šejh Muhammed b.Abdul-Vehhaba rhm., i čuvanje kada je tekfir u pitanju, kako namto potvrđuje šejh Abdul-Latif b. Abdurrahman Alu šejh, koji kaže: "Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab, rhm., je bio jedan od onihkoji su se najviše ustezali od uopštenog tekfira ljudi, toliko da nijetekfirio džahila koji se moli na grobovima i sličnim mjestima, ako ganije imao ko upozoriti na takav postupak!"42 Dobro obrati pažnju na ovu rečenicu! (op.prev.)3 Pogledaj: Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., prvi dio:El-Akida, str.290..4 Pogledaj: Minhadžul-Tesis, str.98.. 3
  4. 4. Šejhul-islam Ibnu Tejmijje, rhm., kaže: "Ja lično sam, a onikoji se druže sa mnom to vrlo dobro znaju, oduvjek bio žestokiprotivnik toga da se određena osoba ili grupa, iz sveopćegmuslimanskog korpusa, osudi na nevjerstvo (kufr), ili grijeh (fisk),ili ma’asijet, izuzev u slučaju da se zna da je protivu takve osobeuspostavljen dokaz u poslaničkom stilu (el-hudždže el-risalijje),nakon kojeg osoba neće imati ikakva opravdanja za svoja nedjela, itada će njeno protuslovljenje biti razlogom osude na nevjerstvo(kufr), ili pak grijeh (fisk)."5 Imam Ševkani rhm., kaže: "Brojni su dokazi koji nam ukazujuna obaveznost čuvanja časti jednog muslimana, kao i njegovapoštivanja, nikako mu ne dirajući u vjeru, pa šta tek da kažemo zanjegovo izvođenje iz milleta islama u millet kufra!? Nema većegnasilja od ovog, i nema gore brzopletosti od ove!" 6 Osoba koja bude pomno studirala stavove šejh Muhammed b.Abdul-Vehhaba rhm., vezane za pitanja tekfira, primjetiće da ontekfir temelji samo na pitanjima oko kojih je sva ulema složna, doktekfir ne zasniva na pitanjima koja su sporna međ islamskomulemom! Ovo pitanje ćemo bolje spoznati kroz slijedeće: Nije tekfirio ljude izuzev u pitanjima oko kojih je svaislamska ulema složna! Kao dokaz navedenome, spomenućemoriječi samog imama Muhammed b. Abdul-Vehhaba rhm., koji kažeslijedeće: "Pet su ruknova islama; prvi od njih je šehadet, a potomna red dolaze ostala četiri rukna islama. Što se njih tiče – ako osobanjihovu obaveznost potvrdi, ali ih iz nemara ostavi – mi, i ako bi seborili protivu njega, zbog toga, nećemo ga tekfiriti zato što ih neobavlja, jer se ulema razilazi po pitanju osobe koja ta četri ruknaislama ostavi iz nemara i lijenosti, bez negiranja njihoveobaveznosti svojim srcem. Ljude ne tekfirimo – izuzev u pitanjimaoko kojih je sva islamska ulema složna, a to je šehadet, i to nakonšto bude čovjek bude upoznat, pa nakon što spozna – odbije!" 75 Pogledaj: Medžmuul-Fetava, 3/229..6 Pogledaj: El-Sejl el-džerrar, 4/58..7 Pogledaj: Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., treći dio:Fetava ve Mesail, str.9.. Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: "Muslimani su složni na tome da jeosoba, koja svojim jezikom ne izgovori šehadet, nevjernik, a što se tiče ostalačetiri rukna islama – ulema se razilazi po pitanju tekfira osobe koja ih ne obavlja.Kada kažemo: Ehlu-Sunnet je složan na tome da se čovjek neće proglašavatinevjernikom zbog grijeha kojeg čini – time mislimo na velike grijehe poput bluda,pijenja alkohola, itd., ali, što se tiče ovih propisa – poznato je razilaženje ulemepo pitanju onih koji ih ne obavljaju. 4
  5. 5. Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže: "Poznato jeda su izmišljene stvari od kojih je najgori širk prema Allahu dž.š., teoslanjanje na mrtve ljude, traženje pomoći od njih, traženjeispunjenja određenih potreba, kao i odagnavanja izvjesnih nesreća iteškoća – koje nije u stanju otkloniti niko drugi do Gospodar Zemljei Nebesa, a isto tako činjenje zavjeta nekome drugom mimo Njega,te klanje kurbana i prinošenje žrtvi nekome drugom mimo Njega, tetraženje pomoći, u otklanjanju muka i poteškoća ili stjecanjukoristi, od nekog drugog mimo Njega – kao i sve druge vrsteibadeta koje ne smiju biti upravljene nikom drugo mimo Allahadž.š.! Upravljanje jedne vrste ibadeta nekom drugom mimo Allahaje isto kao da je čovjek sav ibadet uputio nekom drugom mimoAllaha dž.š.. Allahu dž.š., ne treba širk, i neće primiti djelo koje nije iskrenourađeno u ime Njega, kao što Allah dž.š., kaže: "Knjiguobjavljuje Allah, Silni i Mudri! & Mi ti, doista, objavljujemoKnjigu, pravu istinu, zato se klanjaj samo Allahu - iskrenoMu ispovijedajući vjeru! & Iskreno ispovjedanje vjere - dugje prema Allahu, a onima, koji pored Njega sebi uzimajuzaštitnike: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas što višeAllahu približili" – Allah će njima, zaista, presuditi u onome učemu su se razilazili. Allah nikako neće ukazati na pravi putonome ko je lažljivac i nevjernik." (el-Zumer: 1-3.) ...islamska ulema se ne razilazi ni sa jednom od spomenutihtačaka, već je sav selef - ashabi, tabiini, imami mezheba, i oni kojise za njima povode – složan na ovome što smo sada rekli!" 8 3. Slaganje sa mišljenjima četiri pravne škole kada je mesela tekfira u pitanju. Sam imam Ahmed rhm., ima nekoliko stavova po ovom pitanju. Jedan od tihstavova je da tekfiri osobu koja namjerno ostavi makar jedan od četri ruknaislama. Ovo mišljenje je prihvatio Ebu Bekr rhm., kao i jedan dio sljedbenikaimama Malika rhm., poput Ibnu Habiba. Drugi rivajet od imama Ahmeda rhm.,je da tekfiri samo osobu koja ostavi namaz i zekat. Treći rivajet od imamaAhmeda rhm., je taj da nevjernikom smatra samo onog ko ostavi namaz, kao ionog koji ne dadne zekat onda kada imam silom ustane na njega da uzme zekat.Četvrti rivajet od imama Ahmeda rhm., je taj da nevjernikom smatra samoosobu koja ostavi namaz. Peti rivajet od imama Ahmeda rhm., je taj da nesmatra nevjernikom osobu koja ostavi bilo koji od četiri rukna islama. Sva ovamišljenja se bilježe i od ostalih učenjaka selefa." Pogledaj: Medžmuul-fetava,7/302..8 Pogledaj: Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio:El-Resail el-Šahsijjeh, str.111-113.. 5
  6. 6. Imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., je decidan kadaje tekfir u pitanju, govoreći da taj propis zasniva na dokazima, okokojih nema razilaženja kod pripadnika sva četri mezheba, i iste tedokaze lično oni koriste, pa kaže: "Sa svakim insanom ćurazgovarati putem dokaza njegova mezheba; ako bude šafija –iznijeću mu stavove šafija; ako bude malikijja – iznijeću mu stavovemalikija; ako bude hanbelija ili hanefija – također. Kada impošaljem nešto slično – nisu u stanju odgovoriti suprotno, jer dobroznaju da sam na hakku, a oni na batilu. Od prihvatanja istine ihspriječava samo oholjenje i inat kojeg imaju prema stanovnicimaNedžda, a Allah dž.š., kaže: "...u srcima njihovim je sama oholostkoja ih neće dovesti do cilja željenog, zato moli od Allaha zaštitu,jer On, uistinu, sve čuje i sve vidi." (Gafir: 56.)"9 Na drugom mjestu, šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm.,kaže: "Sada ću i navesti dokaze na kojima zasnivam svoj stav, a tosu riječi i stavovi uleme, svih skupina – Allah dž.š., neka se smilujesvakom onom ko o njima srcem svojim razmisli, a potom pomogneAllaha i Njegova Poslanika, Njegovu Knjigu i vjeru, ne plašeći seničijeg ukora na tome putu. Što se hanbelija tiče, šejh TekijjuddinIbnu Tejmijje rhm., govoreći o haridžijama, kaže: Dakle, ako će uvremenu Poslanika s.a.w.s., i njegovih halifa, biti ljudi koji sepripisuju islamu – ali će iz njega ispadati, i pored jakog ibadetakojeg imaju, isto tako će i ostali ljudi, koji se pripisuju islamu isunnetu, ispadati iz vjere, i to iz različitih razloga: zbogpretjerivanja u vjeri kojeg je Allah dž.š., pokudio, kao što jefanatizam i pretjerivanje onda kada su ljudi u pitanju, poput šejhAdijja, ili kao što je pretjerivanje po pitanju Alije b. Ebi Taliba r.a.,ili kao što kršćani pretjeruju po pitanju Isaa. Dakle, svaka osobakoja pretjera u štovanju određene ličnosti, bilo da je poslanik ilidobri čovjek u pitanju, i podari mu božije atribute, moleći mu semimo Allaha dž.š., riječima: O ti i ti – pomozi mi, ili: spasi me, ili: tisi mi dovoljan... sve navedeno je širk i zabluda, i od osobe koja toradi će se tražiti pokajanje, i ako se ne pokaje od toga – bićeubijena! Allah dž.š., je slao poslanike, kako bi bio samo Onobožavan, a ne neko mimo Njega, a oni koji neka druga božanstvamimo Njega imaju, poput meleka, ili Isaa, ili Uzejra, ili dobrih ljudi– nisu vjerovali u to da oni stvaraju, ili opskrbu daju, već su im semolili, kao što Allah dž.š., kaže: "...i govore: "Ovo su našizagovornici kod Allaha!" (Junus: 18.) Allah dž.š., je slao9 Pogledaj: Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio:El-Resail el-Šahsijjeh, str.146.. 6
  7. 7. poslanike kako bi zabranjivali ljudima da obožavaju druge mimoNjega - niti da im se mole, niti da pomoći od njih traže!" 10 U djelu "el-Iknaa", na početku poglavlja o murteddima, stojislijedeće: "Ko uzme posrednika između Allah dž.š., i njega – molećimu se – ta osoba je nevjernik, halal krvi i imetka. U njemu se tkđ.spominje i slučaj šiije koji psuje i grdi ashabe – imam Ahmed rhm.,se nije izjasnio po pitanju tekfira ove osobe, ali u slučaju da se taosoba počne moliti Aliji r.a., u muci i slasti, nema sumnje da jetakva osoba uznevjerovala!"11 Što se hanefija tiče, šejh Kasim rhm., u šerhu "Durerul-Bihar", govoreći o zavjetu kojeg velik broj ljudi čini, dolazeći dogroba nekog od pobožnjaka, izgovarajući: O ti i ti, ako mi se vratito i to, ili: ako mi se izliječi taj i taj, ili: ako mi se ispuni to i to –dobićeš zlata, ili hrane, ili svijeća toliko i toliko – takav zavjet jeneispravan po osnovu konsenzusa, i zbog toga što činjenje zavjetastvorenju nikako nije dozvoljeno, i što se umišlja to da mrtvac moženešto činiti – a imanje ovakvog ubjeđenja je kufr!" Što se šafija tiče, imam muhaddisuš-Šam, Ebu Šameh rhm.,12u djelu "El-Bais ala inkaril-bidei", kaže: "Ali, pojasnićemoovdje ono što radi dobar dio neznalica običnog svijeta, kojikontriraju šeriatu islama, a što je i praksa određenih grupa, koje sepripisuju fakirima, mada je suština svega toga: fakr i siromaštvo popitanju imana, kao i druženje sa ženama koje im nisu u srodstvu,pogrešna ubjeđenja po pitanju njihovih šejhova... dok nije rekao:Na ovaj se način razvija kufr idolopoklonstva i ostalog, i ova je fitnasve obuhvatila, a šejtan je ljudima uljepšao, poput zidanja nečega,ili izmišljanja određenih mjesta u gradovima, gdje će pričati nekoda je na tome mjestu usnio nekog dobrog čovjeka – nakon čegadolazi do srčanog veličanja tog mjesta, što izaziva narod da tudolazi radi liječenja bolesnih, ili radi nekih svojih potreba – čineći imzavjet, i sve to obično biva na nekim izvorima, drvećima ilizidovima! U Damasku, Allah ga od ovih stvari sačuvao, postojebrojna mjesta sa ovim stvarima... nakon svega, spomenu hadis kojigovori o tome kada neki od ashaba r.a., zatražiše od Poslanikas.a.w.s., da im odredi jedno drvo (Zatu Envat), kako bi o njegavješali svoje sablje, na šta im je Poslanik s.a.w.s., rekao: "AllahuEkber! Tako mi Onoga, u čijoj je ruci Muhammedova duša,10 Pogledaj: Medžmuul-Fetava, 3/338..11 Pogledaj: el-Iknaa, 4/285.. Abdurrahman b. Ismail el-Makdisi Ebu Šameh, muhaddis, hafiz, historičar,12mufessir, fekih. Rođen je: 599.h.g., a umro: 665.h.g., Tezkiretul-Huffaz, 4/1460.. 7
  8. 8. rekli ste isto onako kako su rekli jevreji Musau a.s.:"Napravi i nama boga, kao što i oni imaju boga!"13 Što se malikija tiče, šejh Ebu Bekr el-Tartuši rhm., u knjizi"El-Havadis vel-Bidea", prilikom spomena drveta "Zatu Envat",reče: "Zato dobro promotrite, Allah vam se smilovao, gdje godnađete kakvo drvo koje svijet posjećuje, veliča, iščekujući dobro ilijek bolesnim od njega – to drvo je "Zatu Envat", i odsjecite ga! Od Irbada b. Sarije r.a., se prenosi da je Poslanik s.a.w.s.,rekao:14 "Ko od vas poživi primjetiće mnoga razilaženja, zatose strogo držite moga sunneta, kao i sunneta pravilnonapućenih halifa; kutnjacima se za to držite! Čuvajte seizmišljenih stvari jer je svaka izmišljena stvar novotarija!" 15 ...učena osoba koja na ove riječi naiđe, neka zna da se ovajgovor zasniva na dvjema stvarima: 1. Allah dž.š., je poslao Muhammeda s.a.w.s., radi iskrenogispovijedanja vjere samo Njemu, i da mu se niko ne pridružuje uibadetu i obožavanju – niti melek, niti poslanik, niti grob, nitikamen, niti drvo, niti išta drugo! Osoba koja širkom veličapobožnjake i dobre ljude – takav sliči kršćanima, a dobro znamo daje Isa a.s., čist od onoga što mu se pripisuje! 2. Obaveznost slijeđenja sunneta Poslanika a.s., uz klonjenjenovotarija, pa makar i bile proširene među običnim svijetom, i nekazna da je obični svijet u potrebi za riječima uleme, kada jenavedeno u pitanju. Neka se Allah dž.š., smiluje čovjeku koji Gapomogne, kao i Njegova Poslanika s.a.w.s., i Njegovu vjeru!" 16 Izazivanje neistomišljenika na to da mu spomenu propis u kojem je prekršio konsenzus učenjaka (idžma). Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže: "...pa akotvrdite da ovo što sam rekao nije obožavanje kipova poputobožavanja kipova spomenuto u Kuranu – onda je za čuditi se, jermi nije poznato da se iko od učenjaka izjasnio suprotno... sve doknije rekao: Pozivam svakog onog ko smatra drugačije četiri13 Pogledaj: El-Bais ala inkaril-bidei vel-havadis, str.100-101..14 Hadis bilježi imam Tirmizi, br. 2676., Ibnu Madždžeh, br.42., a šejh Albanirhm., ga ocjenjuje sahihom.15 Pogledaj: El-Havadis vel-Bidea, str.22-23..16 Pogledaj: Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio:El-Resail el-Šahsijjeh, str.177.. 8
  9. 9. stvarima: Allahovoj knjizi, Sunnetu Poslanika s.a.w.s., konsenzusuučenjaka, a ako bude tvrdoglav: međusobnom proklinjanju..." 17 4. Pravljenje razlike između opšteg propisa tekfira (el-tekfir el-mutlak), i proglašavanja određenog muslimana nevjernikom (el-tekfir el-muajjen). Imam Muhammed b. Abdul-vehhab rhm., eksplicitno pravirazliku između uopštenog propisa tekfira (tj. ko učini to i to postaoje kafirom), i između konkretnog proglašavanja određenogpojedinca nevjernikom (tj. ta i ta osoba je kafir zbog toga i toga),pa kaže: "Pitanje proglašavanja određene osobe nevjernikom jeopštepoznata stvar: Ako određena osoba izgovori nešto što su riječikufra - reći će se: "Ko tako nešto izgovori taj je nevjernik (kafir),ali, što se tiče konkretnog pojedinca koji tako nešto izgovori, nećebiti proglašen nevjernikom sve dok se protivu takve osobe neuspostavi dokaz - kojeg ako odbije postaje nevjernikom." 18 Šejh Abdurrahman b. Hasen rhm., kaže: "...kao što je to bioslučaj sa šejh Muhammed b. Abdul-Vehhabom rhm., na početkudaaveta. Kada bi čuo ljude kako dozivaju Zejd b. el-Hattaba, rekaobi: Allah je bolji od Zejda - kako bi ih pripremio za buduću opštuanulaciju širka, uz blag govor, uzimajući u obzir interes daaveta, ine odbijanja svijeta od sebe."19 Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: "Niko nema pravomuslimana proglasiti nevjernikom – pa makar pogriješio ili bio uzabludi – sve dok se protivu njega ne uspostavi dokaz, i dok mu sene pojasni pravi put! Čiji islam se uspostavi uz ubjeđenje (jekin), nemože mu se otkloniti uz sumnju (šekk). Naprotiv, islam date osobeneće nestati sve dok se ne uspostavi dokaz protivu nje, i dok joj sepostojeća šubha ne otkloni...20 Pa nastavlja: ...razlog ovog sporenja jeste i međusobnasuprostavljenost dokaza, jer oni prvo gledaju u dokaze koji iziskujusprovedbu propisa nevjerstva (ahkamul-kufr), nad nekim, ali, kadase osvrnu na pojedince koji zastupaju određene stavove vide prinjima neke od odlika imana koje su nespojive sa kufrom – tako dadolazi do međusobna suprostavljanja dokaza – ali je činjenica da17 Pogledaj: Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio:El-Resail el-Šahsijjeh, str.266..18 Pogledaj: El-Durer el-senijjeh fil-edžvibeh el-nedždijjeh, 8/244..19 Pogledaj: El-Durer el-senijjeh fil-edžvibeh el-nedždijjeh, 2/211..20 Pogledaj: Medžmuul-Fetava: 12/466.. 9
  10. 10. takvi shvaćaju općenite stavove islamskih učenjaka isto kao što suto radile prve generacije onih koji su pogrešno razumjevali općenitešeriatske tekstove. Kad god se čuje fraza: "Ko kaže to i to – postao jenevjernikom" - osoba koja to sluša odmah stječe dojam da ta frazaobuhvata svaku osobu koja tako nešto izgovori, ali ne razmišljaju otome da tekfir ima svoje uvjete i prepreke, koje određena osobamožda ne ispunjava! Uopšteni tekfir (el-tekfir el-mutlak), neiziskuje i konkretni tekfir određene osobe (el-tekfir el-muajjen),izuzev onda kada dođe do ispunjena traženih uvjeta, ilinepostojanja nikakve smetnje za donošenje takvog suda. Ovo nambliže pojašnjava i praksa imama Ahmeda rhm., kao i brojnih drugihučenjaka, koji su izjavljivali uopštene osude po pitanju određenihdjela – većinu onih koji su te "kufr-stavove" zastupali nisuproglašavali nevjernicima!"21 Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., citira riječi šejhul-islama Ibnu Tejmijje rhm., koji kaže: "Nakon lične spoznaje onoga sčime je došao Poslanik s.a.w.s., neizbježno znamo da ummetu nijepropisano to da dove upućuju ikom od mrtvaca, bilo da su poslanici,ili dobri, ili ostali ljudi u pitanju, niti uz korišćenje riječi "istigasa", injoj sličnih riječi, niti uz korišćenje riječi "istiaza", i njoj sličnihizraza, isto kao što ummetu nije propisano to da sedždu činenekome mimo Njega, bilo mrtvom ili živom, i sl.. Vrlo dobro znamoda je Allah dž.š., zabranio činjenje ovih stvari, jer su to djela širka,kojeg je Allah i Njegov Poslanik s.a.w.s., zabranio, ali, zbog velikogneznanja (galebetul-džehl), i slabog poznavanja tragova poslanstva(killetul-ilm bi asaril-risaleh), kod velikog broja zadnjih generacija –ljudi se neće proglašavati nevjernicima zbog toga sve dok imse ne pojasni ono s čime je došao Allahov Poslanik s.a.w.s., a čemukontriraju svojom praksom! Ovo pitanje nisam pojasnio čovjeku kojipoznaje osnove islama, a da ga odmah nije shvatio i razumio,priznajući da je to osnova islama! Jedan od velikih šejhova, arifameđ nama, je rekao: "Ovo što si nam objasnio je neštonajvrijednije" – jer je bio svjestan toga da je ovo temeljna stvarislama!"2221 Pogledaj: Medžmuul-Fetava, 12/485-490..22 Pogledaj: Muellefatuš-šejh el-imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm.:Mulhakul-musannefat, Mesail mulehhasa min kelami Ibni Tejmijje rhm., str.99.;Medžmuul-Fetava, 2/731.. Ibnu Madždže (1853.), imam el-Bejheki (7/292), iimam Ahmed (4/381.), bilježe predaju od Abdullaha b. Ebi Evfa, r.a., koji kaže:"Kada je Muaz r.a., došao iz Šama (Sirije), dođe do Poslanika s.a.w.s., iučine mu sedždu?! Poslanik s.a.w.s., reče: Šta bi to, Muaze? Reče: Kadsam otišao u Šam, zatekoh tamošnje stanovnike kako sedždu čine svojimmonasima i popovima, pa odlučih da tako postupim s tobom!? Poslaniks.a.w.s., reče: Nemoj više to činiti! Ako bih ikome naredio da čini sedždunekome, naredio bih ženi da čini sedždu svome mužu! Tako mi Onoga u 10
  11. 11. Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., na drugommjestu, citira riječi šejhul-islama Ibnu Tejmijje rhm., koji kaže: "Dakle, mudžtehid koji svoj stav temelji na dokazima, ne bitnobio on imam, vladar (hakim), učenjak (alim), upravitelj (nazir),kontrolor (munazir), muftija itd., ako bude činio idžtihad na osnovudokaza, i Allaha dž.š., se bude bojao onoliko koliko je mogao – to jeono s čime ga Allah dž.š., duži, i on će na taj način biti pokoranAllahu dž.š., zaslužujući nagradu za svoj postupak, ako Ga se budebojao onoliko koliko je mogao, i Allah dž.š., ga nikako neće kaznitizbog toga, za razliku od stava džehmijja-mudžebbira koji smatrajudrugačije. Takva osoba je pogodila tj. bila je pokorna Allahu dž.š., ahakk i istinu po nekom pitanju zna, a po nekom ne zna, za razlikuod kaderija i muutezila koji smatraju to da će svaka osoba kojauloži maksimalni napor na putu spoznaje istine – spoznati istinu,što je netačno, kako smo to prije pojasnili! Svaka osoba, koja uložimaksimalan napor sa svoje strane – zaslužna je nagrade! Isti je slučaj i sa nevjernicima – ako je do nekoga od njih stigaodaavet Allahova Poslanika s.a.w.s., i to u nevjerničkoj zemlji(darul-kufr), i sazna da je Muhammed s.a.w.s. – Allahov Poslanik, ipovjeruje u njega, i u ono s čime je on došao, i Allaha dž.š., sebude bojao onoliko koliko bude mogao – kao što je bio slučaj saNedžašijem, i ostalima, i nije u stanju učiniti hidžru ka islamskojzemlji, niti se je mogao pridržavati svih islamskih propisa (šeraiul-islam), jer je bio onemogućen od činjenja hidžre, i zbog toga što jebio onemogućen od javnog ispoljavanja vjere, ili nema osobe kojabi ga podučila cijeloj vjeri – ovakva osoba je mumin, jedna oddžennetlija, kao što je to bio slučaj sa vjernikom iz faraonoveporodice koji je živio sa faraonovim narodom, i kao što je to bioslučaj sa ženom faraona, i kao što je to bio slučaj sa Jusufom a.s., istanovnicima Egipta – njegov narod su bili nevjernici (kuffar), i nijemogao praktikovati od islama sve ono što je znao; pozivao ih jetevhidu i imanu, ali mu se nisu odazvali na poziv! Allah dž.š., govoreći o vjerniku iz faraonove porodice, kaže: "Onarode moj, plašim šta će biti s vama na Dan kada budetejedni druge dozivali & na Dan kada budete uzmičući bježali,čijoj ruci je Muhammedova duša, žena se neće odužiti svome Gospodaru,sve dok ne izmiri hakk prema svome mužu!" Šejh el-Albani, rhm., ovaj hadis smatra hasenom, Irvaul-Galil, 7/56.. Imam Ševkani, Allah mu se smilovao, u komentaru ovog hadisa, kaže: "Izovog hadisa se može zaključiti to da čovjek, koji iz neznanja obavi sedždu,nekom drugom mimo Allaha, dželle šanuhu, neće biti proglašen nevjernikom!"Pogledaj: Nejlul-Evtar, komentar na hadis br. 2819.. 11
  12. 12. kada vas od Allaha neće moći niko odbraniti, a onoga kogaAllah u zabludi ostavi, toga neće niko uputiti. & Jusuf vam je,još davno, donio jasne dokaze, ali ste vi stalno sumnjali uono što vam je donio. A kada je on umro, vi ste rekli: ’Allahviše neće poslije njega poslati poslanika!’ Eto tako Allahostavlja u zabludi svakoga ko u zlu pretjeruje i sumnja & onekoji o Allahovim znamenjima raspravljaju, i ako im nikakavdokaz nije došao, pa izazivaju još veću Allahovu mržnju imržnju vjernika. Tako Allah pečati srce svakog oholog inasilnog." (Mumin: 32-35.) Isti je slučaj i sa abesinskim kraljem Nedžašijem – on, i ako jebio kralj kršćana, narod mu se nije odazvao, i nije prihvatio islam,osim malog broja njih, zato kada je umro nije mu imao ko klanjatidženazu-namaz, pa mu je Poslanik s.a.w.s., klanjao dženaze-namazu Medini, kada je otišao sa muslimanima na musallu, ređajući ih usafove, obavijestivši ih o njegovoj smrti na dan kada je umro,riječima: "Vaš dobri brat iz Etiopije je umro". Veliki broj islamskih propisa tj. enormnu većinu njih nije mogaoobavljati zato što to nije bio u stanju činiti, tako da nije učiniohidžru, niti je vodio džihad, niti je obavio hadždž. U nekimpredajama se bilježi da čak nije klanjao ni pet dnevnih namaza, i danije postio Ramazan, i da nije davao šeriatski zekat – jer da jetakvo što ispoljio pred svojim narodom – negodovali bi mu, a on imnije mogao javno kontrirati. Kategorički znamo (katan), da im nijemogao suditi po Kuranu! Allah dž.š., je propisao Poslaniku s.a.w.s., u Medini, da, uslučaju da mu dođu suditi se, ehlu-kitabijje, da im sudi po onomešto je Allah dž.š., objavio, opominjući ga da bude oprezan kako gane bi odvratili od nečega što mu je od Allaha objavljeno, poputkazne kamenovanja za oženjenog bludnika, ili pravedno određene iraspodijeljene krvarine, bez davanja prednosti uglednom nadneuglednim, glava za glavu, oko za oko... Nedžašija nije mogao vladati po Kuranu – jer ga njegov narodne bi podržao u tome, a i često puta, između muslimana i tatara,čovjek preuzme na sebe funkciju sudije (kadije), ili pak vladara(imam), i želio bi postupati, u velikom broju pitanja, po pravdi, alito nije u stanju činiti, ili ga neko od toga priječi – a Allah dž.š., neobavezuje čovjeka više od njegovih mogućnosti! Omer b. Abdul-Aziz rhm., je bio omražen i napadan zbogjednog dijela pravde koju je uspostavljao među ljudima, gdje sepretpostavlja da je zbog toga i otrovan! Dakle, Nedžašija, i njemuslične osobe, su jedni od srećnih u džennetu, i ako se nisu 12
  13. 13. pridržavali propisa islama – koja nisu ni mogli sprovoditi, već susudili po onome po čemu su mogli! ...među onima koji ispoljavaju islam ima munafika kojima seneće klanjati dženaza poput Ibnu Ubejja i njemu sličnih ljudi, a istotako u nevjerničkoj zemlji se može naći vjernik kojemu će seklanjati dženaza poput Nedžašija. ...sve u svemu, nema razilaženja među muslimanima popitanju osobe koja se nađe u nevjerničkoj zemlji, koja jepovjerovala, ali u isto vrijeme nije u mogućnosti hidžru obaviti –nije joj obaveza izvršavati propise koje nije u stanju sprovoditi, jerse obaveze kreću shodno mogućnostima, a isto će važiti i za propisekoje nije poznavala. Ako nije znala npr., da joj je namaz obavezaklanjati, i provede određeno vrijeme neobavljajući namaz – nećebiti obavezna naklanjati propuštene namaze na osnovu jednog oddva mišljenja islamske uleme, i ovo je stav imama Ebu Hanife,zahirija, i jedno od dva mišljenja imama Ahmeda. Po istom principu će se krećati i ostali propisi poput postaRamazana, davanja zekata i tome slično. Ako određena osoba nebude znala da je alkohol zabranjen (tahrim), pa ga konzumira –neće biti bičevan na čemu su složni svi muslimani; razilaze se samooko naklanjavanja propuštenih namaza. ...sve navedeno se poklapa sa onim na čemu je selef, kao ivećina islamske uleme - Allah dž.š., ne obavezuje čovjekapreko njegovih mogućnosti. Svaka obaveza je usko vezana zamogućnost učinka, a kazna ne biva osim za neizvršenje naredbe, ilizbog kršenja zabrane, i to nakon uspostave dokaza protivu nekogčovjeka (baade kijamil-hudždže)!23 Pogledaj: Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., Mulhakul-23musannefat, Mesail mulehhasa min kelami Ibni Tejmijje rhm., str.143.;Minhadžul-Sunneh el-Nebevijje, 5/113-126., Medžmuul-Fetava, 19/217-219.. 13
  14. 14. 2. Specifike menhedža Muhammed b. Abdul-Vehhaba, rhm., pri tekfiru.24 Pod pojmom specifike mislimo na određene karakteristike iprincipe po kojima se poznavao način bavljenja propisom tekfira odstrane šejh Muhammed b. Abdul-Vehhaba rhm. (tj. menhedž). Neki od tih principa bi bili slijedeći: 1. Neizostavno pravljenje razlike između uspostavljanja dokaza protivu neke osobe (kijamul-hudždže), i između razumjevanja samog dokaza (fehmul-hudždže). Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: "Isto tako će i učenjak (alim), odgoditi dostavu propisa, ilipojašnjenje (tehirul-bejani vel-belag), zbog nekih, opravdanih,razloga, i to do odgovarajućeg vremena, kao što je Allah dž.š.,odgodio objavu određenih ajeta, i pojašnjenje određenih propisasve do momenta dok se Poslanik s.a.w.s., nije našao uodgovarajućoj poziciji za njih... Allah dž.š., kaže: "Mi nijedannarod nismo kaznili - sve dok im poslanika nismo poslali!“(el-Isra’: 15) Dokaz protivu ljudi se uspostavlja uz dva uvjeta: 1. Poznavanje onoga što je Allah dž.š., objavio. 2. Mogućnost rada i postupanja po tom znanju. Što se tiče osobe onemogućene od znanja poput luđaka, iliosobe koja je onemogućena od rada po tom znanju – njima se nećenaređivati, niti zabranjivati, neki propisi! Ako se ne bude poznavaodio vjere, ili se ne bude bilo u stanju nešto od nje izvršavati – natako nešto će imati pravo osoba koja ne zna, ili ne može sprovoditivjeru, i ona je poput osobe koja nije bila u stanju saznati za cijeluvjeru, ili nije bila u stanju raditi po njoj, poput lude osobe. Ovakvesituacije se obično događaju u periodu "feterata". 2524 Pogledaj: Menhedžul-imam Muhammed b. Abdul-Vehhab fi meseletil-tekfir,autor: Ahmed b. Muhammed el-Rudejman, str. 67-82..25 Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: "Pokornost Poslaniku s.a.w.s., jemoguća samo uz poznavanje onoga s čime je on došao, te i uz mogućnost radapo tom znanju. Ako dođe do slabljenja znanja, ili se zapadne u stanje nemoći – 14
  15. 15. Ako se u takvim periodima (mjesto/vrijeme), nađu učenjaci, iliemiri, ili oboje, moraće raditi na bejanu i pojašnjavanju onoga sčime je došao Poslanik s.a.w.s., dio po dio, onako kako je to radiosam Poslanik s.a.w.s., onda kada je bio poslan – malo po malo! Poznato je da Poslanik s.a.w.s., nije govorio ljudima izuzev onošto se moglo znati, i po njemu raditi, a šeriat nije odjednomdostavljen ljudima (već parcijalno, op.prev.), kao što se kaže: "Akoželiš da te drugi slušaju – onda im naređuj onoliko kolikomogu podnijeti!" Osoba koja se trudi u vjeri, kao i ona koja nastoji Poslanikovs.a.w.s., sunnet oživjeti – neće govoriti izuzev ono što se možeznati, i po njemu postupati, isto kao što se osoba koja primi islamne može istog trenutka cijelom šeriatu podučiti, ili pak od nje tražitida svaku naredbu izvrši!? Ista je situacija sa pokajnikom od grijeha, ili učenikom, ili onimkoji uputu traži – ne može se, u startu, od njega tražiti cijela vjera,ili da mu se svo znanje najednom izrecituje – jer on ne možepodnijeti takvo što, a sve što se ne može podnijeti – neće bitiobavezno, a sve što nije obavezno – alim i emir nemaju pravo ustartu to od drugih zahtijevati, već će izbjegavati naredbe ilizabrane koje se ne mogu znati ili raditi – sve do momenta kada sebude u stanju suprotno činiti, isto kao što je Poslanik s.a.w.s.,odgađao neke stvari sve do momenta kada im je došlo vrijeme. Ovo se neće smatrati potvrdom harama, ili izbjegavanjemnaredbi, jer vrlo dobro znamo da su obaveznost ili zabranjenostnečega uslovljeni znanjem i mogućnošću učinka – ali u našemslučaju je došlo do neispunjenja jednog od ova dva šarta, zatodobro promisli o navedenom pravilu, korisno je! Sada tek možemo razumjeti spadanje obaveze izvršenjavelikog broja pitanja, pa makar bili u pitanju vadžibi ili harami –zato što se nije u mogućnosti vjera dostaviti (el-belag) – kojimdolazi do uspostave Božijeg dokaza po pitanju obaveznosti ilizabrane nečega! Nemogućnost - obara svaku naredbu ili zabranu,pa makar se radilo o obaveznosti u samoj osnovi, a Allah najboljezna!26 Hafiz Ibnu Kajjim rhm., kaže:taj period se naziva "fetrom", i postaje vremenom daaveta i nubuvveta. Dobroobrati pažnju na ovo, jer je veoma korisno, a Allah najbolje zna! Pogledaj:Medžmuul-fetava, 19/71..26 Pogledaj: Medžmuul-Fetava, , 20/61.. 15
  16. 16. "Treće pravilo: Uspostava dokaza se razlikuje od mjestedo mjesta, od vremena do vremena, i od osobe do osobe. Allahov dž.š., dokaz će biti uspostavljen nad kafirima u nekomvremenu, dok u drugom to neće biti, ili u nekom mjestu za razlikuod drugog mjesta; isti je slučaj i sa ljudima, nad nekim čovjekom ćedokaz biti uspostavljen, dok to neće biti slučaj sa drugom osobom,jer je dotična osoba nerazumna poput djeteta ili luđaka, ili nerazumije određenu stvar poput osobe koja ne razumije nečije riječi iobraćanje, a nema prevodioca koji bi mu preveo govor. Ovakvaosoba je poput nijeme osobe koja ništa ne čuje, niti je u stanjunešto razumjeti, i ona je jedna od četri vrste ljudi koji će se žalitiAllahu dž.š., na Sudnjemu danu, kako to stoji zabilježenim u hadisuEsveda i Ebu Hurejre r.a.."27 Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže: "Poznato je da uspostavljanje dokaza protivu nekoga (kijamul-hudždže), ne znači to da se Allahove dž.š., riječi, ili riječi NjegovaPoslanika s.a.w.s., moraju razumijeti onako kako ih je razumio EbuBekr r.a.. Kome budu dostavljene Allahove dž.š., riječi, ili riječiNjegova Poslanika s.a.w.s., i pri njemu se ne nađe neko opravdanje(uzr), - i ne prihvati ih - takva osoba je nevjernik! 28 Kada kažemo da je imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm.,pravio razliku između uspostavljanja dokaza protivu neke osobe(kijamul-hudždže), i između razumjevanja samog dokaza od stranenje (fehmul-hudždže) – ne mislimo na to da imam Muhammedrhm., apsolutno ne podrazumjeva razumjevanje samih stavovakojima se poziva. Ono što on uslovljava jeste to da razumjevanjetekstova ne mora biti na način kako ih je razumjevao Ebu Bekr r.a.,a što se tiče same uspostave dokaza (kijamul-hudždže), onozahtijeva određenu dozu spoznaje i uvida, i razumjevanja značenjadokaza, pa makar i ne došlo do same upute. 2. Oprez i stroga provjera informacija, je također jedna od vrlina menhedža imama Muhammed b. Abdul-Vehhaba rhm., pri izricanju suda tekfira. Bio je oprezan u svim životnim pitanjima, a pogotovo u pitanjima tekfira!27 Pogledaj: Tarikul-Hidžretejn, str.414..28 Pogledaj: Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio:El-Resail el-Šahsijjeh, str.244.; Medžmuul-Fetava, , 7/619.. 16
  17. 17. Šejh Husejn b. Gannam rhm., u svom Tarihu, kaže: "Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., je osoba vrloumjerenih stavova, i njegov jezik nije brzao onda kada je bio upitanju tekfir ljudi - ljudi čija su se srca pojila grijesima, kao i onihkoji su radili izvjesne širkijjate (el-kabaih el-širkijja)." 29 Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže: "Prva faza tvoje borbe protivu zla se mora ogledati u tome dadobro naučiš i saznaš šta je sve to u suprotnosti sa Božijimemerom... dok nije rekao: U svakom slučaju, upozori ih na dvijestvari: 1. Neishitrenost, i da se nikako ne upuštaju u govor o nečemuizuzev nakon podrobnog ispitivanja problema (tahkik), jer su laži ivaranja (tezvir), uveliko prisutni. 2. Poslanik s.a.w.s., je poimenično znao sve munafike, ali jeprihvatao njihovu vanjštinu, ostavljajući njihovu nutrinu Allahudž.š.. Ako iz njih proisteče nešto što bi iziskivalo borbu protivu njih– bori se protivu njih!30 Imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, rhm, kaže: "...a što setiče čovjeka koji radi djela širka iz nemara i neznanja (bi-džehaleh),a nema ga ko nasavjetovati i podučiti, i nije stjecao znanje koje jeAllah dž.š., objavio Svome Poslaniku s.a.w.s., zbog povođenja zadunjalukom i strastima – ne znam hal tog čovjeka." 31 Na drugom mjestu, imam Muhammed rhm., kaže: "A što se tiče riječi Allahova Poslanika s.a.w.s.: "Tjeskoba inesreća (el-šuum), se mogu naći u tri stvari: konju, ženi ikući."32 – značenje ovog hadisa nije bilo dovoljno jasno nigeneracijama prije mene; čak ga je i Ajša r.a., porekla, rekavši:"Ovo su riječi džahila" – mada je hadis sahih seneda, i ulema gaja komentarisala, ali njegovo značenje meni još nije jasno. Allahdž.š., najbolje zna šta je Poslanik s.a.w.s., njime htio reći!" 3329 Pogledaj: Revdatu Ibni Gannam, 1/33-36..30 Pogledaj: Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio:El-Resail el-Šahsijjeh, str.285..31 Pogledaj: Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., treći dio,Fetava ve Mesail, str.37.. Hadis bilježi imam Buhari rhm., br.2703.; imam Muslim, br.2226.; i imam32Nesai rhm., br.3568, 3569, 3570..33 Pogledaj: Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., treći dio,Fetava ve Mesail, str.38.. 17
  18. 18. Ako se šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., čuvao i paziotoga da pogrešno ne prokomentariše jedan jedini hadis, šta tek dakažemo kada je u pitanju tekfir muslimana, koji za sobom povlačisve propise riddeta!!!? 2. Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhaba rhm.,je veoma umjerena osoba - kada je tekfir u pitanju, i ne pretjeruje po tom pitanju, niti u lijevo (el- džefa), niti u desno (el-guluw). Imam Muhammed rhm., zadržava središnji pravac kada jetekfir u pitanju, ne odnoseći se olahko prema njemu – što jespecifika murdžija, niti pretjeruje po tom pitanju – što je glavnakarakteristika haridžija, koji nevjernikom proglasiše osobu koja činivelike grijehe!? Poznato je da su oba pravca veoma opasni i štetni, kakomezheb murdžija, tako i mezheb haridžija, i vuku za sobomnegativne posljedice. Haridžije su opasnost po živote, imetak, čast ijedinstvo muslimana, dok su murdžije opasne po vjeru jednogčovjeka, i pridržavanje vjerskih propisa.34 Umjerenost, na kojoj je šejh Muhammed b. Abdul-Vehhabrhm., bio, je, zapravo, akida Ehli-Sunneta vel-Džemaata, koju je usrcu nosio, i kojoj je pozivao. Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže: "Uspješna skupina (el-firka el-nadžija/ehlu-sunnet vel-džemaat): kada su djela i postupci u pitanju - oni su sredinaizmeđu kaderijja i džebrijja; kada su Allahove prijetnje u pitanju –oni su sredina između murdžija i veidijja; kada je iman u pitanju –oni su sredina između harurijja i muutezila, na jednoj strani, imurdžija i džehmijja, na drugoj strani."35 Od Fudajla b. Bešara se prenosi da je Ebu Džafer Muhammedb. Ali, upitan o značenju riječi Allahova Poslanika s.a.w.s.: "Bludneće činiti osoba, kada ga bude činila, a da bude vjernik..." 36– pa reče:34 Pogledaj: Menhedž Ibnu Tejmijje fil-Tekfir, 1/4..35 Pogledaj: Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio,el-Resail el-Šahsijje, str.8..36 Muttefekun alejh. Buhari, br.5578., Muslim, br.200.. 18
  19. 19. "Ovo je islam – i nacrta veliki krug, a ovo vam je iman – panacrta mali krug u sredini. Kada čovjek učini blud, ili ukrade nešto,izlazi iz kruga imana u krug islama, a iz kruga islama će ga izvestisamo kufr i nevjerstvo u Allaha dž.š.!"37 Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže slijedeće: "Da riječi "La Ilahe Illallah" sadržavaju svu vjeru i da će iz vatreizaći osoba koja ih bude izgovorila, ako joj se u srcu nađe makarjedna praška imana – oko toga nema nikakvog spora! Suštinasvega leži u tome što se iman i vjera - parča i dijeli, i ne moraznačiti da ako jedan dio imana ode, da je otišao sav iman – što jestav haridžija. Osoba koja kaže: djela su iman – istinu je rekao, i kokaže: iz vatre će izaći osoba koja izgovori "La Ilahe Illallah", a usvome srcu bude imala koliko trun imana – istinu je rekao! Razlogsvemu ovome je ono što smo malo prije ustvrdili tj. da se imančovjeka, i njegova vjera parča i dijeli. Ne uzimanje ove činjenice uobzir je navelo Ebu Hanifu rhm., i njegove učenike da pogriješe poovom pitanju, i da kažu da: Djela nisu sastavni dio imana." 38 Govoreći o značenjima prva tri ajeta sure el-Fatiha, šejhMuhammed b. Abdul-Vehhab rhm., kaže: "Ova tri ajeta su i odgovor na pogrešnost ubjeđenja tri skupineljudi, koji svoje vjerovanje zasnovaše na samo jednom odspomenutih značenja, ne uzimajući u obzir ostale ajete, pa kaže: 1. Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova - oni koji Allahudž.š., robuju samo putem ljubavi. 2. Milostivom, samilosnom - oni koji Allahu dž.š., robujusamo kroz nadu i optimizam (murdžije). 3. Vladaru Sudnjega dana - oni koji Allahu dž.š., robujusamo putem straha i pesimizma (haridžije).39 Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže:37 Pogledaj: El-Durer el-Senijjeh, 1/202-203..38 Pogledaj: Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., peti dio,el-Resail el-Šahsijje, str.96..39 Pogledaj: Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., prvi dio,el-Akida, Medžmuatur-Resail fil-tevhid vel-iman, str.383.. 19
  20. 20. "Ova dva stava tj. stav haridžija koji nevjernicima proglašavajumuslimane zbog činjenja grijeha, smatrajući da će vječno ostati uvatri, i da im Allah dž.š., nikako neće oprostiti grijehe – izuzev akose od njih pokaju, i koji smatraju da takvi nemaju nimalo imana prisebi – ovakve stavove nije zastupao ni jedan od imama ove vjere,bilo da su fakihi ili muhaddisi u pitanju. Ovo su riječi i stavovinovotara. Isto tako je i sa onima koji se ne izjašnjavaju po pitanjuvelikih griješnika poput murdžijskih fanatika (gulatul-murdžieh),koji kažu: niko od njih neće ući u vatru – i ovo su izmišljeninovotarski stavovi. Učenjaci selefa i imami su složni na tome da ćese obistiniti predaje koje su do nas stigle "tevaturom", a kojegovore o tome da će griješnici, pripadnici kible, biti kažnjavanidžehennemom, nakon čega će biti izvedeni iz džehennema (udžennet). Što se tiče toga da niko od sljedbenika kible neće ući udžehennem – ovakvo što je prava nepoznanica!"40 Opravdanje neznanjem u djelima kufra – da ili ne?!40 Pogledaj: Medžmuul-Fetava, 7/501.. 20
  21. 21. Zbog složenosti ovog pitanja, i mogućnosti dvojakogshvatanja riječi i stavova šejh Muhammed b. Abdul-Vehhaba,Allah mu se smilovao, zbog toga što se u njegovim djelimamože naići na izjave u kojima ukazuje na validnostopravdavanja neznanjem (el-uzru bil-džehl), smatrajući galegalnom preprekom prilikom izricanja suda tekfira, kao štose može naići i na izjave iz kojih se, na prvi pogled, možezaključiti to da šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah muse smilovao, ne uzima u obzir neznanje kao opravdavanje -spomenućemo nekoliko njegovih izjava u kojima on jasnoukazuje na to da prihvata opravdavanje muslimananeznanjem u djelima koja su kufr, pa kaže: 1. Na početku pisma, dužine dvije i po stranice, kojeg je šejhMuhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, poslao Šerifu,a koje se nalazi zabilježeno u knjizi "Tarihu Nedžd", na str.407.(obrada: Nasiruddin el-Esed, štampa: Darul-Šuruk), stoji slijedeće: "Šerif me je upitao o postupcima protivu kojih ustajemosabljom, i zbog kojih nekog čovjeka proglašavamo nevjernikom, pasam mu odgovorio: ...spomenuo je četri vrste ljudi koje proglašavai smatra nevjernicima, nakon čega je prešao na davanje odgovora upovodu optužbi i sumnji koje su se širile na njegov račun, poputtoga da uopšteno donosi propis tekfira, na šta je odgovorioslijedećim: "Što se tiče laži i neistina koje se, tu i tamo iznose, poput togada mi, stanovnike nekog mjesta u kompletu proglašavamonevjernicima, ili da iseljenje (hidžru), k nama, smatramo obavezomsvakog muslimana, ili da je onaj ko ne smatra nevjernikom onekoje smo mi proglasili nevjernicima, sam nevjernik, kao i to da suoni koji se ne bore na Allahovom putu nevjernici, i.. ., i...– sve su toproizvoljne izjave pojedinaca, laž i neistina, pomoću kojih se želeljudi odbiti od Allahove vjere! Ako ne proglašavamo nevjernikom osobu koja čini ibadetna Abdul-Kadirovom grobu, ili na grobu Ahmed el-Bedevije,zbog neznanja kojeg pri sebi ima, i zbog nepostojanja osobekoja bi ih na takve postupke upozoravala, pa kako daproglasimo nevjernikom osobu koja ne čini širk, samo zatošto ne smatra nevjernikom onoga koga su pojedinciokarakterisali nevjernikom, ili što nije učinio hidžru k nama,ili što se ne bori, ili..., ili... 21
  22. 22. Allah, dželle šanuhu, kaže: "A da nije Allahove dobroteprema vama, i milosti Njegove, i na ovom i na onom svijetu,već bi vas stigla teška kazna zbog onoga u šta ste seupustili! & Kada ste to jezicima svojim prepričavati stali, ikada ste na sva usta govorili ono o čemu ništa niste znali, viste to sitnicom smatrali, ali je ono kod Allaha krupno!!! &Zašto niste, čim ste čuli za to, rekli: Ne dolikuje nama da otome govorimo, hvaljen neka si Ti! To je velika potvora! &Allah vam naređuje da više nikada tako nešto ne ponovite,ako ste vjernici. & Allah vam propise objašnjava. Allah svezna i mudar je!" (el-Nur: 14-18.) Prethodno spomenute četri vrste ljudi smatraćemonevjernicima zbog njihova otvorena suprostavljanja Allahu iNjegovom Poslaniku, s.a.w.s.. Neka se Allah smiluje čovjeku kojirazmisli malo o sebi, i bude svjestan toga da će se susresti sAllahom, dželle šanuhu, kod kojeg je džennet, ali i kod kojeg jedžehennem, ve sallallahu ala Muhammed, ve ala alihi, ve sahbihi,ve sellem." 2. Pismo kojeg je poslao Suvejd el-Irakiju, alimu Iraka, čije jepuno ime Abdurrahman b. Abdullah, a koje se nalazi zabilježenotkđ. u djelu "Tarihu Nedžd", na strani 320.. Pismo sadržiodgovore koje je šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu sesmilovao, dao na određena pitanja el-Irakija. Jedno od pitanja el-Irakija je bilo i to da li šejh Muhammed sve ljude smatranevjernicima, kako su o tome tada priče kolale, na šta je šejhMuhammed, Allah mu se smilovao, dao slijedeći odgovor: "Od optužbi koje mi spočitavate je i to da nevjernikomsmatram svakog onog ko me ne slijedi, i ko nije samnom, i dasmatram da su njihovi brakovi neispravni – i još se ne mogunačuditi čudu kako ovo nekome može pasti napamet!? Da li ovogovori musliman ili kafir? Odnosno, da li su ovo riječi zdrava ilibolesna...?" Nakon davanja odgovora na optužbu pokušaja rušenjakubbeta nad grobom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, iodgovora u vezi spaljivanje knjige Delailul-Hajrat, vraća seodgovoru na optužbu općenitog proglašavanja muslimana kafirima,pa kaže: "...a što se tekfira tiče, znajte da nevjernikom smatramonoga ko sazna i spozna Poslanikovu, sallallahu alejhi vesellem, vjeru, a, nakon što je saznao i spoznao, počneiznositi na nju ljage i uvrede, odvraćajući narod od nje,boreći se protivu onih koji je u praksi sprovode. Ovakvuosobu ja smatram nevjernikom, a većina muslimanskogummeta, hvala Allahu, nisu takvi. 22
  23. 23. Što se tiče borbe/kital, do dana današnjeg se nismoprotivu nikoga borili, izuzev u samoodbrani, protivu onih kojisu nas u našim kućama napali, neostavljajući ništa zasobom. Nekada se borimo protivu odrerđenih ljudi poprincipu osvete – uzvraćanja na nanešeno zlo zlom, kao iprotivu onoga koji javno psuje Poslanikovu s.a.w.s., vjeru –nakon što se s njom upoznao. Selam!41 3. Pismo u dužini od sedam stranica, kojeg je, kao odgovor,poslao Muhammed b. Idu, alimu iz grada Sermeda, a koje setakođer nalazi zabilježeno u djelu "Tarihu Nedžd", na strani 263.. Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., na početku pismanavodi četri tačke po kojima je postao poznat, a to su: 1.Konstantno objašnjavanje pitanja tevhida. 2.Konstantno objašnjavanje pitanja širka. 3.Proglašavanje nevjernikom čovjeka koji je tevhidodbio, nakon što ga je spoznao i shvatio. 4.Vođenje borbe protivu čovjeka koji je tevhid odbio,nakon što ga je spoznao i shvatio! ...pa kaže: "3: Nevjernikom proglašavam osobu koja zamrzitevhid, nakon što shvati i spozna da je tevhid vjera Allaha, džellešanuhu, i Njegova Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tjerajućiljude od nje, boreći se protivu onih koji povjerovaše Poslaniku,sallallahu alejhi ve sellem, i protivu onih koji spoznaše šta je širk.Nevjernikom proglašavam osobu koja hvali širk, i lijepim ga ljudimapredstavlja, misleći da su na istini jer ih ima mnogo, nakon što jespoznao i saznao to da je zadaća Poslanika, sallallahu alejhi vesellem, bila anulacija širka i borba protivu njega! Što se tiče optužbi, koje neprijatelji o meni iznose, danevjernikom proglašavam osobu samo na osnovu sumnje(zanna), ili savezništva (muvalat), ili da nevjernikomproglašavam džahila protivu kojeg nije uspostavljen dokaz –to su same izmišljotine i laži kojima žele odbiti ljude od vjereAllaha i Njegova Poslanika s.a.w.s.!"42 Pogledaj: Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah41mu se smilovao, 1/37.. Pogledaj: Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah42mu se smilovao, 1/25.. 23
  24. 24. 4. U djelu Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, 1/58., stoji: "Tekfirim one ljude koji ibadete kipovima – nakon što saznajuda je to vjera idolopoklonika, uljepšavajući ga ostalim ljudima.Ovakvu osobu ja tekfirim, a i svaki alim, na licu zemlje, smatratakvog nevjernikom, izuzev osobe injadžije, ili džahila, a Allahnajbolje zna; ves-selam!" 5. Ono što učenici šejha Muhammed b. Abdul-Vehhaba, Allahmu se smilovao, redovno spominju, kako to navodi šejhAbdurrahman b. Hasen, Allah mu se smilovao, u poznatojknjizi Misbahuz-Zalam, na strani 324., gdje, govoreći o šejhMuhammed b. Abdul-Vehhabu, rhm., kaže slijedeće: "Nikada ne bi određenu osobu proglasio nevjernikom sve dokprotivu nje dokaz ne bi uspostavio (baade kijamil-hudždže), i doktaj dokaz ne bi bio kristalno jasan (baade zuhurid-delil), tako da jezastao u izricanju suda, Allah mu se smilovao, kada su bili u pitanjumuslimani-džahili, koji su činili određene ibadete na turbetima, uslučaju da nisu imali nekog ko bi ih od takvog postupkaodvraćao...!" 6. U poznatom djelu Minhadžul-Tesis, na strani 187., šejhAbdul-Latif, Allah mu se smilovao, izjavljuje slijedeće: "Naš šejh bi često puta znao, kroz svoja predavanja ili pisma,naglasiti to da ne proglašava nevjernikom izuzev onoga ko spoznavjeru s kojom je došao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, panakon što je spozna (baade maarifetihi), postane njen neprijatelj!" 7. U knjizi Minhadžul-Tesis, na strani 65., šejh Abdul-Latif, Allah mu se smilovao, izjavljuje: "Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab nije kategorički naznačio toda je postao nevjernikom - džahil koji ibadeti na turbetima,upućujući dovu nekom drugom mimo Allaha, dželle šanuhu, sve dotrenutka postojanja osobe koja će takvom uputiti savjet, iuspostaviti dokaz protivu njega, nakon čijeg odbijanja će postatinevjernikom!" 8. U djelu Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, prvi dio, el-Akida, Kešful-Šubuhat, str. 175., stoji da je šejh izjavio: "Također, ono oko čega ne postoji nikakvo razilaženje je to dabi ashabi, radijallahu anhu, postali nevjernicima, u slučaju da 24
  25. 25. nisu poslušali Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, onda kada im jeuputio zabran, u vezi drveta Zatu Envat, što je i normalno! Ovaj slučaj nas uči tome da musliman, a nekada i alim, možezapasti u neku od vrsta širka, a da nije svjestan toga, pa nas na tajnačin navedeni slučaj tjera kako na učenje, tako i na oprez... Ovaj slučaj nas uči tome da kada musliman – mudžtehid,izgovori riječi kufra, ali ne bude svjestan toga, pa bude opomenutna to, i odmah nakon upozorenja se povrati i pokaje – takav se neproglašava nevjernikom!" 9. U djelu Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, peti dio, el-Resail el-Šahsijje, nastr. 60., stoji slijedeće: "Nevjernikom proglašavamo osobu koja, nakon što se dokaz,po pitanju neispravnosti politeizma-širka, uspostavi protivu nje ( ‫بعد‬‫ ,) ما نبين له الحجة علي بطلن الشرك‬učini širk Allahu, dželle šanuhu, upitanjima robovanja (uluhijjeta)!" 10. U djelu Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, treći dio, Fetava ve Mesail,str.37., stoji slijedeće: "...a što se tiče čovjeka koji radi djela širka iz nemara ineznanja (bi-džehalet), a nema ga ko nasavjetovati i podučiti, i nijestjecao znanje koje je Allah dž.š., objavio Svome Poslaniku zbogpovođenja za dunjalukom i strastima – ne znam hal tog čovjeka." 11. U djelu Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, peti dio, el-Resail el-Šahsijje,str. 307., stoji slijedeće: "...neposlušnost prema Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, upitanjima širka i robovanja kipovima, a nakon spoznaje istine potom pitanju, je kristalno jasno nevjerstvo kojeg potvrđuje zdravapriroda čovjeka (fitra), i zdrava logika!" 12. U djelu Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, 1/220., stoji slijedeće: "Kada do ćovjeka dođu riječi Allaha, i Njegova Poslanikas.a.w.s. – i pri njemu se ne nađe neko validno opravdanje/uzr –takva osoba je nevjernik/kafir (ako ne postupi u skladu s riječimaobjave, op.prev.). 25
  26. 26. Sada ćemo navesti i tekstove iz kojih se može zaključiti to dašejh Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, neprihvata opravdavanje neznanjem u stvarima kufra ili širka (uzr bil-džehl fil-kufri vel-širki), pa kaže: 1. U djelu Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, peti dio, el-Resail el-Šahsijje,str. 155., i u djelu Kešful-Šubuhat, stoji slijedeće: "...ako budeš spoznao to da čovjek može postati nevjernikomsamo zbog jedne riječi koju izusti jezikom svojim, pa i ako budedžahil u trenutku dok je bude izgovarao – neće mu seprihvatiti opravdavanje neznanjem!" 2. U djelu Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab, Allah mu se smilovao, prvi dio, el-Akida, MedžmuatuResail fil-Tevhid, na str. 366., stoji slijedeće: "Ako budeš shvatio ovo, shvatićeš značenje riječi "La IlaheIllallah", i shvatićeš da je onaj koji bude tražio od poslanika ilimeleka ono što je samo Allah, dželle šanuhu, u stanju učiniti, ilibude tražio pomoći od njih mimo Allaha, dž.š. – izašao iz Islama!" 3. U pismu kojeg je poslao Ibnu Sabbahu, a koje se spominje udjelu Tarihu Nedžd (obrada Nasiruddin el-Esed), na str. 468., akao odgovor na optužbe koje su mu lijepljene sa svake strane,stoji: "El-hamdu lillah! Što se tiče onoga što mušrici o meni iznosenpr., da zabranjujem ljudima da donose salevat na Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem, ili da bih, kada bih imao vlast u svojimrukama, srušio kubbe sa poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem,kabura, ili da govorim protivu pobožnjaka i dobrih ljudi, ili dazabranjujem da se takvi vole – sve navedeno je obična laž iizmišljotina, koju potvoriše šejtani na mene, oni koji imetak svijetanepravedno jedu, poput potomaka Šemsanovih i Idrisovih, kojiljudima naređuju da im zavjete čine, da od njih traže stvari koje jesamo Allah, dželle šanuhu, u stanju učiniti... Poput njih su i šejtani-siromasi, koji se pripisuju Abdul-Kadiru, koji je od njih čist, isto kaošto je i Ali b. Ebi Talib, radijallahu anhu, čist i daleko od šija-rafidija! Kada su primjetili da ljudima naređujem ono što imnaređuje njihov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, – da nerobuju, i da ibadet ne čine nikome drugom pored Allaha, i da jenevjernik onaj ko dovu uputi Abdul-Kadiru, i da je Abdul-Kadir čist idaleko od takvih, kao i to da su nevjernici oni koji od pobožnjaka ilievlijaa budu tražili samo ono što se od Allaha, dželle šanuhu, smijetražiti, ili im sedždu budu činili..." 26
  27. 27. Kada se malo bolje i dublje sagledaju spomenute riječi i stavoviimama Muhammed b. Abdul-Vehhaba, Allah mu se smilovao, njegovgeneralni stav po ovom pitanju će biti svima jasan, a on je: 1. Neznanje je validno i prihvatljivo opravdanje (uzr),muslimanu protivu kojeg nije uspostavljen dokaz, poputmuslimana novih u vjeri, ili onih koji žive u područjimadaleko od znanja (badije), ili pak ako su u pitanju manjepoznate stvari vjere... 2. Neznanje nije validno opravdanje muslimanu protivukojeg je dokaz uspostavljen, onome koji se nije posvetioučenju, a bio je u stanju i mogućnosti to učiniti, ili se pravioneznalicom po pitanju propisa i osnova koji su ostalimmuslimanima bili poznati, a koje je Allah, dž.š., decidnoobjasnio u Kuranu, i za koje se vrlo dobro zna da su odpropisa ove vjere. Kao dokaz spomenutom, navešćemo riječi šejha Muhammed b.Abdul-Vehhaba, rhm., koje stoje zabilježene u "Muellefatuš-šejhimam Muhammed b. Abdul-Vehhab", rhm., peti dio, el-Resailel-Šahsijje, str.244., kada kaže: "Osoba protivu koje nije uspostavljen dokaz je osobakoja je nova u vjeri, ili je rasla u dalekim mjestima (badijabeideh), ili je bila u pitanju manje poznata stvar ove vjere,tako da se navedene osobe neće smatrati nevjernicima svedok se detaljno ne upoznaju s propisima Islama, a što se tičeosnova ove vjere koje je Allah, dželle šanuhu, u Kuranupojasnio, sami Kuran je dokaz tome, tako da, ako je doosobe stigao Kuran, do takve osobe je stigao i dokaz!" 4343 Više o ovoj temi pogledaj: • Menhedžul-imam Muhammed b. Abdul-Vehab fi meseletil-Tekfir, od autora: Ahmed b. Džuzaa b. Muhammed el-Rudejman, str.101-111.. • Davabitu Tekfiril-Muajjen inde šejhajil-islam Ibni Tejmijje veIbni Abdil-Vehhab ve Ulemail-Daava el-Islahijja, od autora: Ebul-Ala b.Rašid b. Ebil-Ala el-Rašid, str. 161.. • Šerh na djelo Muhammeda b. Abdul-Vehhaba rhm., Kešful-Šubuhat od autora: Ibnu Usejmina, rhm., i Halid b. Abdullah el-Muslihahfz.. 27

×