Your SlideShare is downloading. ×
Sejh muhammed b. abdul vehhab rhm.,
Sejh muhammed b. abdul vehhab rhm.,
Sejh muhammed b. abdul vehhab rhm.,
Sejh muhammed b. abdul vehhab rhm.,
Sejh muhammed b. abdul vehhab rhm.,
Sejh muhammed b. abdul vehhab rhm.,
Sejh muhammed b. abdul vehhab rhm.,
Sejh muhammed b. abdul vehhab rhm.,
Sejh muhammed b. abdul vehhab rhm.,
Sejh muhammed b. abdul vehhab rhm.,
Upcoming SlideShare
Loading in...5
×

Thanks for flagging this SlideShare!

Oops! An error has occurred.

×
Saving this for later? Get the SlideShare app to save on your phone or tablet. Read anywhere, anytime – even offline.
Text the download link to your phone
Standard text messaging rates apply

Sejh muhammed b. abdul vehhab rhm.,

110

Published on

0 Comments
0 Likes
Statistics
Notes
  • Be the first to comment

  • Be the first to like this

No Downloads
Views
Total Views
110
On Slideshare
0
From Embeds
0
Number of Embeds
0
Actions
Shares
0
Downloads
0
Comments
0
Likes
0
Embeds 0
No embeds

Report content
Flagged as inappropriate Flag as inappropriate
Flag as inappropriate

Select your reason for flagging this presentation as inappropriate.

Cancel
No notes for slide

Transcript

  • 1. Šejh Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., citira riječi šejhul-islamaIbnu Tejmijje rhm., koji kaže: "Sažetak o tome kada u međusobnu konfrotaciju dođu dobra ililoša djela, ili oba zajedno tj. kada nastaju zajedno, i ne može senikako između njih razdvojiti, već će se ili učiniti u kompletu, iliostaviti u kompletu“, kaže: „O ovome sam već nešto slično pisao u djelu “Kaidetul-Imareh vel-Hilafeh/Pravilo pri upravljanju i vladanju“, kao i o tome da je glavnazadaća i cilj šeriata potpuno ostvarenje koristi i interesa, ili pak njihovoupotpunjenje, te potpuno anuliranje zla i šteta, ili pak njihovo umanjenje,kao i to da šeriat daje prednost ostvarenju većeg od dva dobra, i nestankuvećeg od dva zla, kao i to da se uvjek nastoji ostvarivati veći interesispuštanjem manjeg, i da će se otklanjati veća šteta činjenjem manje, pakažemo: Allah dž.š., i Njegov Poslanik s.a.w.s., su nam propisali vadžibe imustehabbe, mada je vadžib sam po sebi mustehabb i jače, a također sunam zabranjenim učinili harame i mekruhe. Din/vjera, je pokornost Allahu iNjegovom Poslaniku, i to je din i takvaluk; to je dobročinstvo i dobro djelo, ito je šeriat i put – i ako između spomenutih termina ima izvjesnih razlika.Pohvalio je izvjesna djela tj. dobra djela, obećavši nagradu za njih, a istotako je i pokudio određena djela tj. loša djela, i zaprijetio kaznom onima kojiih čine. Allah dž.š., je sve navedeno/naredbe povezao sa snagom/kudret,mogućnošću/istitaah, širinom/vusah, energijom/takat, pa kaže: „Zato se Allaha bojte koliko možete!“ (el-Tegabun: 16.) „Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih; unjegovu korist je dobro koje učini, a na njegovu štetu je zlo kojeradi!“ (el-Bekarah: 286.) „Neka imućan prema bogatstvu svome troši, a onaj koji je uoskudici – prema tome koliko mu je Allah dao, jer Allah, doista,nikoga ne zadužuje više nego što mu je dao!“ (el-Talak: 7.) Dva zadnja ajeta, i ako su općenitog značenja, prvi ajet bi se odnosiona kontrolu i svođenje računa sa svojim dušama, što bi spadalo u nutarnjadjela srca, dok se drugi ajet odnosi na obavezu udjeljivanja imetka. „Zato se ti bori na Allahovu putu, a za druge nisi obavezan; apodstiči i vjernike!“ (el-Nisa: 84.)
  • 2. „Allah želi da vam olakša, a ne da poteškoće imate!“ (el-Bekarah: 185.) „Allah želi da vam olakša!” (el-Nisa: 28.) „Allah ne želi da vas u nezgodnu situaciju dovodi - haredž!“ (el-Maideh: 6.) „U vjeri vam ništa teško nije propisao!” (Hadždž: 78.) „O vjernici, brinite se o sebi!” (el-Ma’ida: 105.) „A oko je u nevolji, onda pričekajte dok bude imao!“ (el-Bekarah: 280.) „Hodočastiti Hram dužan je, Allaha radi, svaki onaj ko je umogućnosti!“ (Alu Imran: 97.) „Neće se ogriješiti nemoćni i bolesni, i oni koji ne mogu danađu sredstva za borbu, samo ako su prema Allahu i NjegovuPoslaniku iskreni!“ (el-Tevba: 91.) Po pitanju posta, ihrama, tahareta, namaza, džihada... postoji nizpredaja slične sadržine. Kada su zabrane u pitanju, Allah dž.š., kaže: „On vam je potanko objasnio šta vam je zabranio - osim kadaste u nevolji!” (el-Enam: 119.) „A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, tek toliko da gladutoli, njemu grijeh nije!“ (el-Bekarah: 173.) „A onome ko bude primoran, ali ne iz želje, samo toliko da utoliglad, pa, Gospodar tvoj će, zaista, oprostiti i samilostan biti!“ (el-Nahl: 115.) „Gospodaru naš, na kazni nas ako zaboravimo ili što nehoticeučinimo!“ (el-Bekarah: 286.) „Nije grijeh ako pogriješite! Grijeh je ako to namjerno učinite;a Allah prašta i samilostan je.“ (el-Ahzab: 5.) „Da je Allah htio, mogao vam je propisati ono što vam jeteško!“ (el-Bekarah: 220.) „Pitaju te o svetom mjesecu o ratovanju u njemu. Reci:"Ratovanje u njemu je veliki grijeh; ali je nevjerovanje u Allaha, iodvraćanje od Njegova puta, i časnih mjesta, i izgonjenje stanovnika
  • 3. njegovih iz njih - još veći grijeh kod Allaha, a zlostavljanje je gore odubijanja!” (Bekarah: 217.) Kada su međusobno-suprostavljeni propisi u pitanju, Allah dž.š., kaže: „Pitaju te o vinu i kocki. Reci: "Oni donose veliku štetu, a ineku korist ljudima, samo je šteta veća od koristi." (el-Bekarah:219.) „Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! Ne volitenešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlopo vas. Allah zna, a vi ne znate!“ (el-Bekarah: 216.) „Nije vam grijeh da namaz na putovanju skratite, i kada sebojite da će vam nevjernici neko zlo nanijeti. Nevjernici su vam,doista, otvoreni neprijatelji!“ (el-Nisa: 101.) „Zlostavljanje je gore od ubijanja!” (Bekarah: 217.) „Ako se budete nečega bojali, onda hodajući ili jašući; a kadabudete sigurni, spominjite Allaha onako kako vas je On naučioonome što niste znali!“ (el-Bekarah: 239.) „Kada ti budeš među njima i kad odlučiš da zajedno sa njimaobaviš molitvu, neka jedni s tobom molitvu obavljaju i neka svojeoružje uzmu; i dok budete obavljali molitvu, neka drugi budu iza vas,a onda neka dođu oni koji još nisu obavili molitvu pa neka i oni obavemolitvu s tobom, ali neka drže oružje svoje i neka budu oprezni.Nevjernici bi jedva dočekali da oslabi pažnja vaša prema oružju ioruđu vašem, pa da svi odjednom na vas navale. Ako vam budesmetala kiša ili ako bolesni budete, nije vam grijeh da oružje svojeodložite, samo oprezni budite. Allah je nevjernicima pripremiosramnu patnju!“ (el-Nisa: 102.) „Mi smo naredili čovjeku da bude poslušan roditeljima svojim.Majka ga nosi, a njeno zdravlje trpi, i odbija ga u toku dvije godine.Budi zahvalan Meni i roditeljima svojim - Meni će se svi vratiti. & Aako te budu nagovarali da drugog Meni ravnim smatraš, onoga okome ništa ne znaš, ti ih ne slušaj i prema njima se, na ovom svijetu,velikodušno ponašaj, a slijedi put onoga koji Mi se iskreno obraća;Meni ćete se vratiti i Ja ću vas o onome što ste radili obavijestiti!“(Lukman: 14,15.) Kažemo:
  • 4. Ako je tačno to da dobra djela sadrže koristi u sebi, pa makar se radiloi o vadžibima, onda u njihovom ostavljanju leži šteta; u lošim djelima ješteta, mada u nekom pokuđenom postupku ima i dobra. Konfrotacija isuprostavljanje se može javiti između: 1. dva dobra između kojih se ne može sastaviti, tako da će se učinitidobro koje je vrijednije, a ispustiti ono koje je manje vrijedno, a može sejaviti i 2. između dva zla između kojih se ne može razdvojiti, tako da će seotkloniti zlo koje je veće tako što će se počiniti ono koje je manje, dok će senekada konfrotacija i suprostavljanje javiti 3. između dobra i zla - između kojih se neće moći razdvojiti, jerčinjenje izvjesnog dobrog djela iziskuje i činjenje lošeg, ili nečinjenje nekoglošeg djela povlači za sobom i nečinjenje dobrog djela – tako da će se, u tomslučaju, dati prednost onome što je korisnije: a.) ili dobru uz činjenje zla, b.) ili ostavljanju zla uz ispuštanje dobra, ...tako da će se u tom slučaju dati prednost ostvarenju koristi dobra ilianulaciji štete zla, poput: 1. Vadžiba i mustehabba, ili farzi-ajna i farzi-kifaje, poput: obavezevraćanja traženog duga, nad dobrovoljnim dijeljenjem imetka. 2. Davanje prednosti finansiranju familije nad finansiranjem džihadakoji nije farzi ajn, ili pak finansiranja roditelja, kao što stoji u sahih hadisu:„Koje djelo je najvrijednije? Namaz obavljen u svoje vrijeme – reče.A potom koje? Dobročinstvo prema roditeljima. A potom koje?Borba/džihad na Allahovom dž.š., putu!“ (Muslim); ili, davanjeprednosti učestvovanju u džihadu nad obavljanjem hadždža, kao što stoji uKuranu i Sunnetu – što je obaveza onom kome je obaveza, a lijepo onomešto mu nije obaveza; ili kad je u pitanju davanje prednosti učenju Kurananad zikrom kada se izjednače u srcu, i na jeziku, ili davati prednost namazunad njima ako su na istom stepenu u srcu. U suprotnom, daje se prednostzikru propraćenim dobrim razmišljanjem nad učenjem Kurana koji nekomene seže do srca tj. ne prelazi ključnu kost. Ovo je široka oblast. 3. Davanje prednosti od strane žene-muhadžirke putovanju bezmahrema nad ostankom u darul-harbu, kako je to učinila Ummu Kulsum,zbog koje je Allah dž.š., objavio ajet imtihana/ispita:
  • 5. „O vjernici, kada vam vjernice kao muhadžirke dođu, ispitajteih, a Allah dobro zna kakvo je vjerovanje njihovo, pa ako se uvjeriteda su vjernice onda ih ne vraćajte nevjernicima: one njima nisudopuštene, niti su oni njima dopušteni; a njima podajte ono što supotrošili. Nije vam grijeh da se njima ženite kada im vjenčane darovenjihove date. U braku mnogoboške ne zadržavajte! Tražite ono štoste potrošili, a neka i oni traže ono što su potrošili! To je Allahov sud,On sudi među vama, a Allah sve zna i mudar je!“ (el-Mumtehina, 10) U razumu ljudi se ustalilo pravilo da je u sušnim periodima padanjekiše milost – iako će se nečim, od onoga što zbog nje raste, ljudi koristiti radičinjenja zuluma, ali suša je mnogo štetnija po ljude (nego li prethodnospomenuti zulum)! Isto tako, ljudi daju prednost postojanju nasilne vlasti nadbezvlašćem, što su i riječi mudraca: "Šesdeset godina nepravedne vlastisu bolje od jedne noći bezvlašća!" Vlastima će se zamjerati na neprijateljstvu kojeg čine, i naneispunjavanju tuđih prava – onda kada se to bude u stanju učiniti, ali,ono što želim reći ovdje je slijedeće: Ako osoba koja je preuzela opštu vlast, ili neki od njenih ogranaka,poput: uprave/imaret, vlasti/vilajet, sudstva/kada, i tome slično – ako nebude mogla izvršavati sve svoje obaveze (vadžibe), i ne bude mogla izbjećisva zabranjena djela (harame), što ima za namjeru ispraviti, dok druginamjerno to čine, i u stanju su to ispraviti – takvoj osobi je dozvoljeno dana sebe preuzme određenu vlast/vilajet, a možda će mu takavpostupak biti i obaveza, jer, ako je vlast/vilajet, jedna od obavezačiji se plod mora ubirati na ovome svijetu, poput borbe protivuneprijatelja, dijeljenja ratnog plijena, izvršavanja kazni, osiguranja ibezbjednosti puteva – njeno izvršavanje će biti obavezno (vadžib). Ako će sve to iziskivati zapošljavanje nekih koji to ne zaslužuju, iliuzimanje imetka koji nije dozvoljen, ili davanje imetka nekome ko ga nezaslužuje – jer se to ne može izbjeći – sve navedeno će spadati u opštešeriatsko pravilo koje glasi: "sve ono bez čega ne može doći do ispunjenja vadžiba ili mustehabba je vadžib ili mustehabb!" Nešto će biti vadžib ili mustehabb onda ako će šteta koja proizilazi iznjega biti manja od koristi koja proizilazi iz tog vadžiba ili mustehabba. Čak, iako bi vlast i uprava/vilajet, bio neobavezan, a u sebi sadrži zulum i nasilje,
  • 6. jer osoba koja ga praktikuje sprovodi nasilje sve dok tu vlast ne preuzmeosoba koja za cilj ima umanjenje postojećeg nasilja, ili otklanjanjenjegovog većeg dijela tako što će se činiti nasilje koje je blaže ili slabije –takvo postupanje će biti dobro djelo (hasene), uz ovakav nijjet, i njegovočinjenje loših djela - koje čini sa namjerom otklanjanja onoga što je gore iopasnije - će se smatrati dobrom! Ovo je oblast koja će se razlikovati shodno ljudskimnamjerama/nijjetima, i ciljevima/mekasid, npr.: osoba koja jezulumćar i koja je na vlasti, i traži od druge osobe određen imetak,primoravajući ga na to, i u međuvremenu se neki čovjek založi da potlačenojosobi olakša nasilje, svojevoljno uzimajući od njega određeni imetak,davajući ga nasilniku, kako prvi ne bi više nasilje činio – ako bude u stanju toučiniti biće dobročinitelj, a ako se založi da tlačitelju pomogne biće griješnik!U većini slučajeva, u ovim pitanjima je posrijedi pokvaren nijjet i pokvarenpostupak. Što se tiče nijjeta on će biti kvaran onda kada je u pitanju želja zavlašću i imetkom, a što se tiče djela ona će biti kvarna činjenjem harama inečinjenjem vadžiba – ali ne zbog njihove međusobne konfrotacije isuprostavljenosti, niti zbog činjenja onoga što je vrijednije i bolje.Uprava/vilajet, iako je sama po sebi: 1. dozvoljena/džaiz, 2. lijepa/mustehabb, ili 3. obavezna/vadžib, ...za nekog čovjeka će biti obaveznija ili ljepša u odnosu na drugog, paće se u takvoj situaciji dati prednost većem od dva dobra, što će nekada bitiobavezno, a nekada lijepo! U ovu oblast će spadati i Jusufovo a.s.,preuzimanje na sebe obaveze "upravljanja riznicama/finansijama"zemlje kralja Egipta; čak je u pitanju i upućen zahtjev i molba Jusufa a.s.,kralju da ga na takvo mjesto postavi – mada su i kralj i njegov narod bilinevjernici/kafiri, jer Allah dž.š., kaže: "Jusuf vam je, još davno, doniojasne dokaze, ali ste vi stalno sumnjali u ono što vam je on donio.Kada je on umro, rekli ste: Allah više neće poslije njega poslatiposlanika! Eto tako Allah ostavlja u zabludi svakoga ko u zlupretjeruje i sumnja!" (Gafir: 34.); "O drugovi moji u tamnici, ili subolji raznorazni bogovi ili Allah, Jedini i Svemoćni? & Oni kojima sevi, mimo Njega, klanjate, samo su imena koja ste im nadjenuli - vi ipreci vaši - Allah o njima nikakav dokaz nije objavio..." (Jusuf: 39-40.)
  • 7. Poznato je i to da su staro-egipćani, pored svog kufra, imali iustaljen propis i običaj ubiranja imetka, kao i njegova dijeljenja itrošenja na kraljevu svitu, kraljevu porodicu, kraljevu vojsku, kao ina kraljevim podanicima, i taj propis ubiranja i trošenja imetka nijebio uspostavljen po sunnetu poslanika i njihovoj pravdi. Jusuf a.s., nije bio u stanju činiti sve što je htio tj. sve ono za što jesmatrao da je od Allahove vjere, jer mu se narod ne bi odazvao u tome.Jusuf a.s., je sprovodio pravdu i dobročinstvo onoliko koliko je mogao isvojom vlašću je uspio počastiti vjernike iz njegove porodice, što ne bi bio ustanju uspijeti da nije bio tamo gdje je bio. Sve navedeno spada u sklop iznačenje Allahovih dž.š., riječi: "Allaha se bojte koliko možete!" (el-Tegabun: 16.) Kada se međusobno suprostave dva vadžiba, i nije moguće napravitispoj između njih – pa čovjek tada ukaže prednost jačem od ta dva vadžiba,ovaj drugi se, u ovakvoj situaciji, neće smatrati vadžibom, i osoba koja ga neizvrši zbog toga što je izvršavala vadžib koji je bio preči od ovoga, se, usuštini stvari, neće smatrati ostavljačem vadžiba! Isti je slučaj i onda kada se međusobno suprostave dva harama, kadanije moguće izbjeći haram koji je veći, a da se ne počini onaj koji je manji –činjenje manjeg harama, u ovakvom slučaju, se, u suštini stvari, nećesmatrati činjenjem harama; i ako će se ono prvo nazivati ostavljanjemvadžiba, i ovo drugo činjenjem harama – takvo što neće štetiti! U ovom slučaju, reći će se slijedeće: "Ostavio je vadžib izopravdanog razloga“, ili: „počinio je haram radi koristi koja je bilaveća od njegove štete, ili radi nužde, ili radi otklanjanja onoga što jeharamnije od njega!" Oblast međusobne suprostavljenosti propisa ikonfrotacije propisa je veoma široko polje, pogotovo u vremenu iprostoru u kojem je došlo do iščezavanja poslaničkih tragova, iposlaničkog hilafeta. Ovakva pitanja se često javljaju u ovakvimsituacijama! Što je slabljenje vjere veće dolazi do većeg javljanjaovih pitanja! Ovo zna biti fitna i iskušenje po ummet, jer kada sedobro pomiješa sa zlom dolazi do zabune. Neki ljudi - vidjeći samo dobro – daju mu prednost, pa makar usebi nosio i ogromne greške; dok neki - vidjeći samo zlo – dajuprednost njegovom nečinjenju, pa makar u sebi nosio ogromnodobro. Oni koji su umjereni – koji gledaju i u dobro i u zlo, nekada im se, ilivećini njih, ne može ukazati određena korist ili određena šteta, ili uvide u
  • 8. čemu je korist i u čemu je šteta, ali ne mogu naći osobu koja bi ih pomogla učinjenju dobra i ostavljanju zla – jer su se strasti pomiiješale sa mišljenjima,na što se i misli ovim hadisom: "Allah dž.š., voli oštro oko onda kadadođe do pojave sumnji/šubuhat, i voli razborit um onda kada dođedo pojave pohota i strasti/šehevat!" (el-Hiljeh, 6/199., EbuNuajm)... Alim će nekada nešto naređivati, nekada će nešto zabranjivati, nekadadozvoljavati, a nekada će prećutati određenu naredbu, ili zabranu, ilidozvoljenost nečega; nekada će narediti 100%-tno dobro, a nekada dobrokoje prevaguje 50%, i nekada će 100%-tno zabranjivati zlo, a nekada zlokoje prevaguje 50%. Kada se naiđe na sukob interesa i međusobnu konfrotaciju propisa(tearud), daće se prednost onome što je prioritetnije – kao što je to prijepojašnjeno – onoliko koliko se bude moglo! Ako se osoba kojoj se nešto naređuje ili zabranjuje ne pridržava onogašto je moguće ili zbog neznanja/džehla, ili zbog nasilja/zuluma, i nije se ustanju odmah otkloniti njegovo neznanje ili nasilje – možda je, u tomslučaju, bolje ustegnuti se od naređivanja mu ili zabranjivanja, kao štose zna reći da se na neka pitanja odgovara ćutnjom, kao što jeZakonodavac, na početku objave, prećutao određene obaveze ilinaredbe, sve dok se islam nije uzdigao i jakim postao! Isto tako će i učenjak (alim), odgoditi dostavu propisa, ili pojašnjenjeistih (tehirul-bejani vel-belag), zbog nekih opravdanih razloga i to doodgovarajućeg vremena, kao što je Allah dž.š., odgodio objavu određenihajeta i pojašnjenje određenih propisa, sve do momenta dok se Poslanik a.s.,nije našao u odgovarajućoj poziciji za njih... Allah dž.š., kaže: "Mi nijedannarod nismo kaznili - sve dok im poslanika nismo poslali!“ (el-Isra’:15) Dokaz protivu ljudi počiva na dvjema stvarima: 1. Mogućnost poznavanja onoga što je Allah objavio. 2. Mogućnost rada i postupanja po onome što se zna. Što se tiče osobe onemogućene od znanja poput luđaka, ili osobe kojaje onemogućena od rada po tom znanju – njima se neće naređivati, nitizabranjivati! Ako se ne bude poznavao dio vjere, ili se ne bude bilo u stanjunešto od nje izvršavati – na tako nešto će imati pravo osoba koja ne zna, iliosoba koja ne može sprovoditi vjeru, i ona je poput osobe koja nije bila ustanju saznati za cijelu vjeru, ili nije bila u stanju raditi po njoj, poput lude
  • 9. osobe na primjer. Ovakve situacije se obično događaju u periodu "feterata". iAko se u takvim periodima (mjesto/vrijeme), nađu učenjaci, ili emiri, ilioboje, moraće raditi na bejanu i pojašnjavanju onoga s čime je došaoPoslanik s.a.w.s., dio po dio, onako kako je to radio sam Poslanik s.a.w.s.,onda kada je bio poslan – malo po malo! Poznato je da Poslanik s.a.w.s., nije govorio ljudima izuzev ono što semoglo znati i po njemu raditi, a šeriat nije odjednom dostavljen ljudima (većparcijalno, op.prev.), kao što se kaže: "Ako želiš da te drugi slušaju – onda im naređuj onoliko koliko mogu podnijeti!" Osoba koja Allahovu dž.š., vjeru reformiše, kao i ona koja nastojiPoslanikov s.a.w.s., sunnet oživjeti – neće govoriti ljudima izuzev ono što semože znati, i po njemu postupati, isto kao što se osoba koja primi islam nemože istog trenutka cijelom šeriatu podučiti, ili pak od nje tražiti da svakunaredbu izvrši!? Ista je situacija i sa pokajnikom od grijeha, ili učenikom, ili onim kojiuputu traži – ne može se, u startu, od njega tražiti cijela vjera, ili da mu sesvo znanje najednom izrecituje – jer on ne može podnijeti takvo što, a svešto se ne može podnijeti – neće biti obavezno, a sve što nije obavezno – alimi emir nemaju pravo u startu to od drugih zahtijevati, već će izbjegavatinaredbe ili zabrane koje se ne mogu znati ili izvršavati – sve domomenta kada se bude u stanju suprotno činiti, isto kao što je Poslaniks.a.w.s., odgađao neke stvari sve do momenta dok im nije došlo vrijeme.Ovo se neće smatrati potvrdom harama, ili izbjegavanjem izvršavanjanaredbi, jer vrlo dobro znamo da su obaveznost ili zabranjenost nečegauslovljeni znanjem i mogućnošću učinka – ali u našem slučaju je došlo doneispunjenja jednog od ova dva šarta, zato dobro promisli o navedenompravilu, korisno je! Sada tek možemo razumjeti spadanje obaveze izvršenjavelikog broja propisa, pa makar bili u pitanju vadžibi ili harami – zato što senije bilo u mogućnosti vjera dostaviti (el-belag) – kojim dolazi do uspostaveBožijeg dokaza po pitanju obaveznosti ili zabrane nečega! Nemogućnost - obara svaku naredbu ili zabranu, pa makar se radilo oobaveznosti u samoj osnovi, a Allah najbolje zna!“ 11 Pogledaj: Muellefatuš-šejh imam Muhammed b. Abdul-Vehhab rhm., Mulhakul-musannefat, Mesail mulehhasa min kelami Ibni Tejmijje rhm., str.143.; Minhadžul-Sunneh el-Nebevijje, 5/113-126., Medžmuul-Fetava, 19/217-219..
  • 10. i Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: "Pokornost Poslaniku a.s., je moguća samo uzpoznavanje onoga s čime je on došao, kao i uz mogućnost rada i postupanja po tomznanju. Ako dođe do slabljenja znanja, ili se zapadne u stanje nemoći/adžz – taj periodse naziva "fetrom", i postaje vremenom daaveta i nubuvveta. Dobro obrati pažnju naovo, jer je veoma korisno, a Allah najbolje zna!" Pogledaj: Medžmuul-fetava, 19/71..

×