Praznici su seri'at ibnu tejmijje rhm.

128 views
91 views

Published on

0 Comments
0 Likes
Statistics
Notes
  • Be the first to comment

  • Be the first to like this

No Downloads
Views
Total views
128
On SlideShare
0
From Embeds
0
Number of Embeds
0
Actions
Shares
0
Downloads
0
Comments
0
Likes
0
Embeds 0
No embeds

No notes for slide

Praznici su seri'at ibnu tejmijje rhm.

  1. 1. Praznici su regulisani šeriatom! Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm. Praznici su jedan od segmenata šeriatskih propisa. Kada je onjima riječ, obavezno je, u tim pitanjima, slijediti šeriat (el-ittiba),a ne izmišljati niti inovirati (el-ibtida). Poslanik s.a.w.s., je imaobrojne hutbe, ugovore i događaje, u različitim periodima svogaživota, kao i dane poput Bedra, Hunejna, Hendeka, osvojenjaMekke, hidžre, ulaska u Medinu, kao i brojne hutbe i govori, ukojima se govorilo o pravilima i principima ove vjere (kavaidud-din). Sve navedeno nikada nije bilo povodom za pravljenje praznikai svetkovina od svega toga. Pravljenje ceremonijala i praznika odsličnih događaja praksa je hrišćana koji su raznorazne dane idogađaje vezane za Isaa a.s., učinili praznicima i svetkovinama,kao što je bio slučaj i sa Jevrejima. Praznik (id), je šeriatski proipis; ono što je Allah dž.š., po timpitanjima propisao – to će se slijediti, a u suprotnom se neće uvjeru ubacivati ono što nije od nje! U ovo će spadati i izvjesnenovotarije koje su ljudi izumjeli - ili u inat kršćanima kojiproslavljaju rođenja Isaa a.s., ili iz čiste ljubavi prema Poslanikus.a.w.s., i poštovanja prema njemu! Allah dž.š., da ih nagradi zbog ove ljubavi i idžtihada – ali ne izbog samih novotarija, kao što je slučaj sa pravljenjem praznika odPoslanikovog s.a.w.s., rođenja, i pored toga što postoji razilaženjemeđ islamskim učenjacima u pogledu datuma njegovog s.a.w.s.,rođenja. Ovakvo što nisu činile prve generacije ovoga ummeta(selef), što su inače mogli činiti, jer nisu imali nikakve smetnje potom pitanju. Da je ovakvo postupanje bilo sušto dobro ili makar pretežnodobro – prve generacije ovog ummeta bi bile preče takvogpostupanja od nas, zbog toga što su prve generacije muslimanaviše voljele Poslanika s.a.w.s., od nas, i više su ga poštovale odnas, i više su nastojali činiti dobro od nas! Savršena ljubav i poštovanje prema Poslaniku s.a.w.s., seogleda u njegovom slijeđenju, u pokornosti njemu i njegovimnaredbama, u oživljavanju njegovog sunneta, i javno i tajno, uširenju onoga s čime je on poslan, uz vođenje džihada i borbe radisvega toga, kako svojim srcem tako i svojom rukom i jezikom. Uovome se ogledao put prvih generacija – muhadžira iensarija, kao i onih koji se u dobru za njima povedoše! 1
  2. 2. Većina onih, koji prate ove i njima slične novotarije, i poredlijepe namjere i idžtihada - za šta se je nadati nagradi od Allahadž.š. – naći ćeš da nisu ažurni, i da nisu aktivni, u drugim pitanjimaza koja im sami Poslanik s.a.w.s., propisuje da budu aktivni. Takvi su slični onima koji se bave ukrašavanjem mushafa – ane čitaju ga, ili ga čitaju – ali se ne povode za njime i ne slijede ga,ili onima koji ukrašavaju džamiju – a ne klanjaju u njoj, ili u njojvrlo malo klanjaju, ili onima koji nabavljaju ukrasne tespihe isedžade ili ostale vidljive šare i ukrase koje nam nisu naređene, auz koje se, često puta, nađe pretvaranje, licemjerstvo i oholost kaoi zapostavljanje propisanih stvari zbog onih koje nisu propisane –koje mogu i negativno uticati na onoga ko se njima bavi. U hadisu stoji: "Neće se stanje ummeta pogoršati – a dane počnu ukrašavati svoje mesdžide!" (Daif džidden. SunenIbnu Madždže, br.741.) Znaj i to da ima postupaka i djela koja su hajr i dobro - zbogtoga što u sebi sadrže nekoliko vrsta u osnovi propisanih stvari, aliu sebi također sadrže i jednu vrstu šerra, po neki bidat i sl.. Takvo djelo će biti zlo – kada je u pitanju potpuno odbacivanjevjere, kao što je slučaj s licemjerima (munafici), i griješnicima(fasici). Ovim je iskušana većina islamskog ummeta skorijeg vakta,tako da obavezno moraš obratiti pažnju na slijedeća dva edeba: 1. Budi marljiv po pitanju pridržavanja i praktikovanjasunneta, kako svojom vanjštinom tako i svojom nutrinom, ikako u pogledu tebe samog tako i u pogledu onih koji su tipokorni; naređuj dobro i odvraćaj od zla! 2. Pozivaj ljude sunnetu onoliko koliko si u mogućnosti. Ako primjetiš da, oni koji rade dotično djelo, da ga nećeostaviti a da se goreg djela, od toga, neće latiti, nemoj ondapozivati ostavljanju tog munkera i toga zla radeći ono što jegore od njega, ili ostavljanjem vadžiba ili menduba čije jeostavljanje gore od činjenja dotičnog mekruha. Ako u nekombidatu/novotariji, bude imalo određenog hajra, zamijeni inadomjesti ono što mu hvali - propisanim hajrom, onolikokoliko se može, jer su ljudske duše takve da se ne moguokaniti nečega, osim uz određenu zamjenu i alternativu zatakvo što. Ne smije niko mijenjati postojeći hajr i dobro osimsličnim hajrom i dobrom ili pak hajrom i dobrom koji je bolji ivrijedniji od njega. 2
  3. 3. Isto kao što se zamjera onima koji čine određene novotarije jerrade djela koja su pokuđena i mekruh, isto tako će se zamjerati ikuditi oni koji se neodgovorno odnose prema sunnetima Poslanikas.a.w.s., jer su neki od njih općenito obavezni, dok su neki od njih uodređenim situacijama i obavezni. Nafila namaz nije obaveza, ali osoba koja je zanijeti klanjatiobaveza mu je izvršiti sve neophodne ruknove namaza, isto kao štoje obaveza, onima koji počine izvjesne grijehe: izvršavanje otkupa,naknadno činjenje dotičnog djela, tevba, kao i druga dobra djelakoja će mu kasnije izbrisati loša djela, kao i ono što su obavezejednog imama, kadije, muftije, valije - onda kada su tuđi hakkovi upitanju, kao i ono što je obaveza učenicima i tragaocima zaznanjem od hakkova ili pak kada su nafile-ibadeti u pitanju. Ima i djela kada će se ružnim i mekruhom smatratiustrajavanje na njihovom ostavljanju; ima i djela koja je mekruhostavljati i nečiniti, ili su obavezni za činiti imamima i učenjacima ane ostalim ljudima. Većini tih propisa treba podučavati ostale ljude,nukati na njih i njima pozivati. Velik je broj onih koji drugima negiraju ili zabranjujučinjenje izvjesnih bidata i novotarija u ibadetima – ali ćešnaći da su u isto vrijeme sami oni vrlo nemarni kada jepraktikovanje određenih sunneta u pitanju ili pak pozivanjedrugih njemu. Često puta stanje ovih osoba biva puno gorimod stanja onih koji čine neke od tih adeta/običaja, koji u sebisadrže neku vrstu mekruha! Din/islamska vjera je: naređivanje dobra i odvraćanje odzla – i jedno bez drugog ne može opstati, tako da se nećenekome zabranjivati nešto a da mu se neće naređivatisuprotno, isto kao što se naređuje i traži ibadet i robovanjeAllahu dž.š., uz zabranjivanje ibadeta i robovanja nekomdrugom mimo Njega! Vrhunac svega je: šehadet i svjedočenje da nema drugog bogaosim Allaha – a duše su sklone tome da rade a ne da ne rade. Ciljostavljanja nekog djela kao i nečinjenje nečega je nešto sasvimdrugo. Ako se duša ne uposli dobrim djelom – neće ostaviti lošedjelo ili ono koje je krnjavo, ali s obzirom na to da ima loših djelakoja mogu pokvariti dobra djela – zabraniće se takvi loši postupciradi zaštite postojećeg dobrog djela. Dakle, proslavljanje dana poslanikovog rođenja(mevlud), i pravljenje praznika od njega – neki ljudi će to 3
  4. 4. činiti i za to će imati veliku nagradu kod Allaha dž.š., zbogimanja lijepog nijjeta i namjere i zbog samog veličanja ipoštovanja ličnosti Poslanika s.a.w.s., kao što sam spomenuo spočetka – od nekih ljudi je lijepo nešto što je od drugih ružno! Imamu Ahmedu rhm., je bilo rečeno: „Neki emiri su potrošilisilno zlato na mushafe“ i sl. – na šta je on odgovoriosljedećim: „Neka ih; to je najvrijednije na šta će potrošitisvoje zlato!“ – i ako je sam bio stava da je mekruh i pokuđenoukrašavati mushafe, mada su neki prokomentarisali njegove riječitime da je mislio samo na papir i mastilo a ne na nešto drugo. Imam Ahmed rhm., nije imao ovo za cilj. Njegov cilj je bio dasamo to djelo sadrži u sebi korist kao što sadrži i određenu štetuzbog koje je i mekruh, ali, emiri i ljudi od vlasti ako sa svojimnovcem ne postupe tako - mogu se tim istim imetkom pomagati i ufesadu i nemoralu u kojem nema nikakva dobra. Isto to zlato moguuložiti u knjige grijeha i nemorala, knjige poezije i priči ili persijsko-vizantijsku filozofiju! Stoga, budi mudar - kada je suština vjere u pitanju, idobro sagledaj šta od koristi i šta od šteta u sebi sadržeodređena djela, kako bi znao šta je od svega toga dobro ašta zlo, kako bi znao koje prvo da ostvaruješ onda kada dođuu međusobnu suprostavljenost (indel-muzahama). Ovo je suština postupanja i rada po onome s čime sudošli poslanici, jer je lako i prosto razlikovati između samogdobra i zla, i onoga što je dokaz i onoga što nije dokaz, ali,kada je u pitanju stepenovanje samog dobra ili zla(meratibul-maaruf vel-munker), kao i stepenovanje samihdokaza (meratibud-delil) – kako bi znao, prilikommeđusobne suprostavljenosti, da daš prednost jačem od dvadobra – kojem ćeš i pozivati ljude, i da zabranjuješ veće zlo -od dva zla, kao i da si u stanju da daš prednost jačem od dvadokaza – što je posao birane uleme i dobrih poznavaoca ovevjere (hassatul-ulema). Tri su stepena i faze djela (meratib): 1. Postupak i djelo koje je propisano – u kojem nema nikakve pokuđenosti. 2. Postupak i djelo koje je dobro - gledano sa nekih aspekata ili je u većini dobro ili je dobro zbog dobre namjere ili zbog toga što u sebi sadrži djela koja su u osnovi sama po sebi propisana. 4
  5. 5. 3. Postupak i djelo koje u sebi ne sadrži nikakva dobra jer je u pitanju potpuno ostavljanje nekog dobrog djela ili je u pitanju sušto loše djelo.Što se tiče prvog stepena – u pitanju je sunnet Poslanikas.a.w.s., nutarnji i vanjski, riječ i djelo, teorija i praksa uopšteno.Ovo je obaveza studirati i proučavati, druge ljude tome podučavati inaređivati ga i od drugih ga tražiti onako kako to sami šeriat traži iiziskuje, bilo da su u pitanju vadžibi/obavezne radnje, ili pakmustehabbi/dobrovoljne radnje. Većinom su ovo djela prvih prvaka,muhadžira i ensarija, kao i onih koji se u dobru povedoše za njima!Što se drugog stepena tiče – takvih djela je mnogo u načinima imetodama potonjih generacija ljudi koji se pripisuju ilmu/znanju, iliibadetu/pobožnosti, kao i opšteg muslimanskog puka. Ovi su boljiod onih koji ne rade nikakvog dobrog djela bilo propisanog biloonog nepropisanog, a također su oni bolji i od onih čija djelaspadaju u oblast djela koja su haram poput djela kufra/nevjerstva,keziba/laži, hijaneta/varanja, džehla/neznanja – u šta spadajubrojna djela.Ko praktikuje neki od ibadeta koji u sebi sadrži određenu dozukerahijeta i pokude poput onoga koji posti više dobrovoljnih danauzastopice ili onoga koji je ostavio sve slasti i uživanja i sl., ili imaza cilj ibadetom oživjeti noći koje nisu specifične po ičemu poputprve noći mjeseca Redžeba i sl. – hal i stanje ove osobe jemnogo bolji od hala i stanja osobe koja apsolutno nerazmišlja o ibadetu, pobožnosti i pokornosti Allahu dž.š.!Čak, da stvar bude još gora, velik broj onih koji su protivnicigore navedenih stvari su pravi askete i zahidi tj. neradnici,kada je u pitanju ibadet Allahu dž.š., u obliku stjecanjaznanja i činjenja dobrih djela ili pak jednog od njih; ne voleučiti, niti raditi, niti imaju ikakve želje za time! Nisu u stanjubiti aktivni po pitanju propisanih stvari pa svoju energijuusredsređuju na prije navedene nepropisane stvari tako dasu svojim halom i stanjem protivnici kako propisanih stvaritako i onih koje nisu propisane, kao što su protivnici svegatoga i svojim riječima. Nisu u stanju činiti išta drugo do danegiraju djela koja nisu propisana!Pored svega ovoga, pravi vjernik, traži da se čini dobro a odzla odvraća i od toga ga neće odvratiti to što će se s njime utome složiti neko od munafika, ili će se u tome razići s njimeneko od učenih mumina! 5
  6. 6. Ove stvari kao i sve druge njima slične spadaju u domen onoga štoje nužno poznavati i po čemu treba postupati!Što se trećeg stepena tiče – djela koja su poštovana i veličana odstrane šeriata poput dana Ašure i dana Arefata i dva Bajrama ideset zadnjih dana mjeseca Ramazana i deset prvih dana mjesecaZul-Hidždžeta kao i noć i dan džumanski, uz prvih deset danamjeseca Muharrema kao i ostali vrijedni vremenski periodi i vakti –nekada će se u njima raditi nešto što će ljudi misliti da je vrijedno,uz sve ono što ide s time a spada u munker i loše djelo – poputonoga što su određene novotarske skupine izumile na dan Ašurapoput izgladnjivanja i žalbi i skupljanja uz ostale izmišljene stvari(samokažnjavanje i udaranje lancima, sabljama i noževima,op.prev.), koje Allah dž.š., nije propisao, niti je to činio NjegovPoslanik s.a.w.s., niti je to radio iko od predstavnika selefa, niti ikoiz Poslanikove s.a.w.s., porodice (ehlu-bejt), niti iko drugi... a Allahdž.š., najbolje zna! Preuzeto iz djela: Iktidaul-Siratil-Mustekim, 1/300.. Prijevod: Sead ef. Jasavić, prof.fikha 6
  7. 7. Ove stvari kao i sve druge njima slične spadaju u domen onoga štoje nužno poznavati i po čemu treba postupati!Što se trećeg stepena tiče – djela koja su poštovana i veličana odstrane šeriata poput dana Ašure i dana Arefata i dva Bajrama ideset zadnjih dana mjeseca Ramazana i deset prvih dana mjesecaZul-Hidždžeta kao i noć i dan džumanski, uz prvih deset danamjeseca Muharrema kao i ostali vrijedni vremenski periodi i vakti –nekada će se u njima raditi nešto što će ljudi misliti da je vrijedno,uz sve ono što ide s time a spada u munker i loše djelo – poputonoga što su određene novotarske skupine izumile na dan Ašurapoput izgladnjivanja i žalbi i skupljanja uz ostale izmišljene stvari(samokažnjavanje i udaranje lancima, sabljama i noževima,op.prev.), koje Allah dž.š., nije propisao, niti je to činio NjegovPoslanik s.a.w.s., niti je to radio iko od predstavnika selefa, niti ikoiz Poslanikove s.a.w.s., porodice (ehlu-bejt), niti iko drugi... a Allahdž.š., najbolje zna! Preuzeto iz djela: Iktidaul-Siratil-Mustekim, 1/300.. Prijevod: Sead ef. Jasavić, prof.fikha 6

×