10 imanskih pravila i principa ahmed ferid jasavic
Upcoming SlideShare
Loading in...5
×
 

10 imanskih pravila i principa ahmed ferid jasavic

on

  • 529 views

 

Statistics

Views

Total Views
529
Views on SlideShare
529
Embed Views
0

Actions

Likes
0
Downloads
1
Comments
0

0 Embeds 0

No embeds

Accessibility

Categories

Upload Details

Uploaded via as Microsoft Word

Usage Rights

© All Rights Reserved

Report content

Flagged as inappropriate Flag as inappropriate
Flag as inappropriate

Select your reason for flagging this presentation as inappropriate.

Cancel
  • Full Name Full Name Comment goes here.
    Are you sure you want to
    Your message goes here
    Processing…
Post Comment
Edit your comment

10 imanskih pravila i principa ahmed ferid jasavic 10 imanskih pravila i principa ahmed ferid jasavic Document Transcript

  • 10 imanskih pravila i principa - šejh Ahmed FeridPrvo pravilo: Osoba koja ispolji iman tj. prihvati i potvrdi šehadet ili je potomakroditelja muslimana ili je međ muslimanima odrastao od malena – a ne počini neka odjasnih djela nevjerstva koja čovjeka izvode iz islama, takva osoba će se smatratimuslimanom. Ko se smatra muslimanom to je zbog toga što se njegova vanjštinapredala islamu, i ta osoba može biti od onih koji u svom srcu baštine iman/vjeru, alimože biti i od onih – da nas Allah sačuva – koji u svom srcu baštini kufr/nevjerstvo.Prva osoba je mumin/vjernik, dok je druga osoba munafik/licemjer – ali ono što nasinteresuje jeste da se dunjalučka pitanja temelje na ljudskim vanjštinama, dok seljudske tajne i nutrine prepuštaju Allahu dž.š.!Neki od učenjaka prigovaraju tome da se: 1. El-ihlas/iskrenost, 2. El-ilm/znanje, 3. El-inkijad/podložnost, 4. El-mehabbet/ljubav, 5. El-sidk/istinitost, 6. El-jekin/ubjeđenje i 7. El-kabul/prihvatanje....smiju nazivati šartovima/uslovima, ispravnosti nečijeg šehadeta, zbog toga što suvećina ovih djela – „djela srca“, a sami „izgovor šehadeta“ je ono za šta se vežudunjalučki propisi islama. Ko izgovori šehadet – smatraće se muslimanom, i moći će danaslijedi imetak muslimana, i moći će da ga naslijedi musliman, ženiće se odmuslimana, a kada umre - gasuliće se, zamotati u ćefine i biće ukopan u muslimanskogroblje. Dakle, svi spomenuti dunjalučki propisi se vežu za izgovor šehadeta pa makari ne došlo do ispunjenja sedam prethodno spomenutih šartova/uslova! Najbliže istinije da se kaže da su sedam prethodno spomenutih šartova - uslov ispravnosti nečijegšehadeta sjutra pred Allahom dž.š., tj. čovjeku će na ahiretu od koristi biti samo onošehade koje bude ispunjavalo prethodnih sedam šartova, dok dunjalučko šehadepovlači za sobom sve dunjalučke propise - pa makar i ne ispunjavalo svih sedam -prethodno spomenutih - šartova/uslova!Drugo pravilo: Iman u jezičkoj terminologiji znači tasdik – potvrda, vjera i ovjera, a ušeriatskoj terminologiji znači vjerovati i potvrditi sve ono s čime je došao Poslaniks.a.w.s., od Alaha dž.š., uz potpuni kabul/prihvatanje i inkijad/podložnost, premasvemu s čime je On s.a.w.s., došao. Samo ubjeđenje u istinitost Muhammedovogs.a.w.s., poslanstva, nije dovoljno da bi se neka osoba smatrala muminom/vjernikom.Jevreji su bili ubjeđeni u istinitost poslanikovu s.a.w.s., i bili su svjedoci njegovimmuudžizama, i pronašli su njegove opise kod sebe u Tevratu – ali, i pored svega togaoni nisu mumini/vjernici! Allah dž.š., kaže:„Mi smo Musau devet očevidnih znamenja dali, pa upitaj sinove Israilove kad jeprecima njihovim došao i kada mu je faraon rekao: »Ja mislim, o Musa, da si ti, doista,opčinjen«, & pa je odgovorio: »Ti znaš da ovo nije dao niko drugi nego Gospodarnebesa i Zemlje, kao očigledna znamenja, i ja mislim da ćeš ti, o faraone, sigurnonastradati.«“ (el-Isra, 101-102.)
  • „I kad im očito dođoše znamenja Naša, oni rekoše: »Ovo je prava čarolija!’ & I oni ih,nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita, pa pogledaj kako suskončali smutljivci.“ (el-Neml, 14.)Allah dž.š., nas obaviještava ovim ajetom da je Faraon bio ubjeđen u istinitostposlanstva Musaa a.s., i u to da je on bio poslan od strane Allaha dž.š., ali mu se ipored toga nije pokorio, i nije prihvatio ono s čime je On a.s., došao – zbog čega jepostao jednim od nevjernika!Dakle, samo ubjeđenje u istinitost poslanstva Muhammeda s.a.w.s., nije dovoljno za„iman/vjeru“ nekog čovjeka, sve dok (svojim srcem) ne kabuli i prihvati ono s čime jeMuhammed s.a.w.s., došao, i dok svome ubjeđenju u istinitost poslanstva ne pridadneprihvatanje i kabul poslanice islama, uz rad i postupanje po njoj.Treće pravilo: Stav učenjaka sunneta jeste da se iman sastoji od „riječi i djela“ tj.„riječi jezika“ oličene u svjedočenju da niko nema pravo da bude obožavan mimoAllaha dž.š., (la ilahe illalah), i da je Muhammed Allahov Poslanik (Muhammedun-Resulullah), uz „srčano ubjeđenje“ - u sve navedeno, i uz „postupanje i rad“ - u skladus navedenim, kako svojim srcem, tako i jezikom i ostalim tijelom.„Djelo srca“ je: el-ihlas - iskrenost, el-mehabbet - ljubav, el-rida - zadovoljstvo, el-tevekkul - oslanjanje, el-havf - strah, el-redža - nada... „Djelo jezika“ je: zikrullah -spominjanje Allaha dž.š., naređivanje dobra, odvraćanje od zla, mirenje ljudi... „Djelotijela“ je: namaz, džihad, hadždž, umra, sadaka, dobročinstvo prema roditeljima,spajanje rodbinskih veza, dobročinstvo prema komšijama...Dokaza ovom pravilu, iz Kurana i Sunneta, je mnogo. Allah dž.š., kaže: „Allah nećedopustiti da propadne iman vaš.“ (el-Bekara, 143.) tj. namazi vaši koje ste obavljali upravcu Kudsa u Jerusalimu – kako je to pojasnio Abdullah b. Abbas r.a., i ostali.Na drugom mjestu, Allah dž.š., kaže: „Nije čestitost u tome da okrećete lica svojaprema istoku i zapadu; čestiti su oni koji vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, iu knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, isiromasima, i putnicima-namjernicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i kojimolitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju,naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskrenivjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.“ (el-Bekara, 177.) - Ebu Bekr el-Siddik r.a., je „čestitost“, koja je spomenuta u ovom ajetu, protumačio sa riječju „el-iman“.Najveći dokaz tome da „djela tjela“ spadaju u pojam imana jeste hadis Poslanikas.a.w.s., koji glasi: „Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko grana (ili šesdeset inekoliko grana); najveća od tih grana su riječi „la ilahe illallah“, dok je najniža od tihgrana ukloniti prepreku s puta, a i stid je dio imana!“ 1Na osnovu ovog hadisa, u pojam imana spadaju kako „djela srca“ tako i „djela tijela“,a malo kasnije ćemo, inšaallah, pokušati da pobrojimo sve te grane imana.
  • Imam Buharija rhm., je veliki broj poglavlja u svome Sahihu naslovio time da „djelaspadaju u pojam imana“, pa kaže: „Poglavlje: Namaz je dio imana.“; „Poglavlje:Davanje petine od ratnog plijena je dio imana.“; „Poglavlje: Džihad je dio imana.“;„Poglavlje: Stid je dio imana.“; „Poglavlje: Provesti lejletul-kader u namazu je dioimana.“ – a sahih hadisima je potkrijepio svako od navedenih poglavlja kao i to dadjela spadaju u pojam imana.Četvrto pravilo: Iman raste/jača, i opada/slabi!Imam Ibnu Abdul-Berr rhm., kaže: „Da iman raste/jača, i opada/slabi – na tome jedžemaat muhaddisa i fakiha i muftija svih islamskih zemalja. Allah dž.š., kaže:„On uliva smirenost u srca vjernika da bi oni još više ojačali vjerovanje koje imaju...“(el-Feth, 4.)„Mi smo čuvarima vatre meleke postavili i odredili broj njihov kao iskušenje onima koji nevjeruju - da se oni kojima je Knjiga data uvjere, i da se onima koji vjeruju vjerovanje njihovojoš više učvrsti...“ (el-Muddessir, 31.)„A kada su vjernici saveznike ugledali, rekli su: »Ovo je ono što su nam Allah iPoslanik Njegov obećali; Allah i Poslanik Njegov su istinu govorili!« – i to im je samoučvrstilo/ojačalo, vjerovanje i predanost.“ (el-Ahzab, 22.)Allahov Poslanik s.a.w.s., kaže: „Vjernik najpotpunije vjere je onaj koji je najljepšegahlaka/ponašanja, kao i onaj koji je najljubazniji prema svojoj familiji!“ 2Muaz r.a., je rekao: „Sjedi s nama, „da vjerujemo“ jedan časak!“ 3Dakle, ako se iman sastoji od riječi i djela, onda će se ljudi drastično razlikovati udjelima srca i tijela. Ljudi će se razlikovati i u jednom te istom djelu kojeg budu činili.Dva čovjeka će stajati u jednom saffu, iza jednog imama, i s njime će otpočeti i završitidotični namaz, samo što će razlika između njihovih namaza biti poput razdaljineizmeđu nebesa i Zemlje! Djela ljudi će se međusobno razlikovati shodno procentutakvaluka i bogobojaznosti u ljudskim srcima!Imam el-Nevevi rhm., kaže: „Ljudi će se razlikovati u samom tasdiku/vjerovanju;iman raste zbog brojnosti spoznatih dokaza, i zbog njihove jačine i jasnoće.“Čovjek će ovo pravilo prepoznati i kod samoga sebe. Ako mu Allah dž.š., otvori poljezikra i ibadeta i pokornosti – osjetiće rast i jačanje svog imana, prionuće Allahu dž.š.,uz udaljavanje od griješenja i harama. Ako se čovjek ulijeni po pitanju zikrullaha,ibadeta i pokornosti osjetiće grubost i osorost u srcu, kao i slabost u vjeri. MolimoAllaha dž.š., da nas ni jednog trena ne prepusti nama samima, niti da nas prepustiikom od Njegovih stvorenja, nikada!Peto pravilo: Mumini/vjernici, se međusobno razlikuju u imanu i vjeri. Iman Allahovihposlanika nije kao i iman ostalih mumina, mada i sami iman mumina se međusobnodrastično razlikuje.
  • Allah dž.š., kaže: „Mi ćemo učiniti da Knjigu poslije naslijede oni Naši robovi koje Miizaberemo; biće onih koji će se prema sebi ogriješiti, biće i onih čija će dobra i lošadjela podjednako teška biti, a biće i onih koji će, Allahovom voljom, svojim dobrimdjelima druge nadmašiti...“ (el-Fatir, 32.)Poslanik s.a.w.s., kaže: „Ko od vas vidi loše djelo – neka ga promijeni rukom svojom, aako ne bude u stanju - onda jezikom, a ako ne bude u stanju - onda srcem svojim; toje najslabiji vid imana!“4Od Ebu Seid el-Hudrija r.a., se bilježi: Čuo sam Allahova Poslanika s.a.w.s., kako kaže:„Dok sam spavao prikazani su mi ljudi u košuljama; nekome je košulja bila u visiniprsiju, a nekome niže. Vidio sam Omera r.a., u snu, a na njemu bijaše košulja koja muse vukla po zemlji. Rekoše: Kako to tumačiš, o, Allahov Poslaniče? Reče: U pitanju jedin/vjera!“5Šesto pravilo: Čovjek izlazi iz imana poričući ono što ga je u iman i uvelo. Allah dž.š.,je dao da „iman/vjera“ ima i svoja vrata tj. šehadet - svjedočenje da nema niko pravoda bude obožavan mimo Allaha dž.š., i da je Muhammed Allahov rob i Poslanik, pa kouđe na ta vrata ne može izaći osim kroz ta vrata! Svaka riječ ili djelo koje izravno neukazuje na rušenje ovog priznanja – neće samo po sebi biti djelo nevjerstva. Zinaluk,krađa, uživanje opojnih pića itd., su grijesi koji proizilaze iz slijeđenja svojih strasti ihave, i ako ih čovjek ne bude smatrao halalom, ti postupci mu neće oboriti njegoviman. Kada je u pitanju ismijavanje sa šeriatom ili psovanje i vrijeđanje vjere ilinegiranje propisanosti nečega što je opšte-poznato da je od vjere islama ili bude upitanju ohalaljivanje i smatranje dozvoljenim činjenje velikih grijeha ili je u pitanjuporicanje i osporavanje onoga što je Allah dž.š., propisao – svaki od ovih prijestupanam ukazuje na direktno rušenje prethodno spomenutog iskaza (šehadeta), pa će sena spomenute postupke gledati kao na djela nevjerstva koja udaraju direktno ukorijen stabljike imana/vjere!6Sedmo pravilo: Zakonodavac će nekada upotrijebljavati riječ „kufr/nevjerstvo“, ali senjome ne misli na djelo nevjerstva koje će čovjeka izvesti iz milleta islama, čineći gajednim od onih koji će vječno ostati u džehennemu.Imam el-Kasimi rhm., kaže: „U hadisu se spominje „ko uradi to i to – počinio je širk ilikufr“ - tim predajama se ne misli na veliki širk ili na djelo nevjerstva koje čovjekaizvodi iz milleta islama, kako bi se nad njim, kasnije, sproveli propisi određeni zamurtedde i otpadnike – da nas Allah dž.š., sačuva svega toga. Imam el-Buhari rhm., jenaslovio cijelo poglavlje, u svome Sahihu, naslovom: „Nevjerstvo bračnog života inevjerstvo niže nevjerstva (kufr dune kufr).“7Osmo pravilo: Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko grana ili šesdeset i nekolikograna. Najveća od tih grana su riječi – la ilahe ilalah, a najniža od tih grana jeuklanjanje prepreke sa puta. Nije pravilo da će se nazivati vjernikom osoba kod kojese nađe neka od grana imana, a isto tako nije pravilo da će se nevjernikom nazivatiosoba kod koje se nađe neka od grana kufra. Nije pravilo da se alimom/učenjakom,naziva osoba koja dobro nauči neku meselu/pitanje, niti će se doktorom smatratiosoba koja zna lijek protivu neke bolesti.8
  • Deveto pravilo: Kod čovjeka se često puta znaju, u istom vremenu, sastati i spojiti kufr- nevjera, i iman - vjera, širk - politeizam, i tevhid - monoteizam, takvaluk -bogobojaznost, i fudžur - grijeh.Hafiz Ibnul-Kajjim el-Dževzijje rhm., kaže: „Ovo je jedno od najvećih pravila i principaehlu-sunneta vel-džemata, u kojem im kontriraju razne novotarske sekte poputharidžija, muutezila, kaderija itd.. Pitanje izlaska velikih griješnika iz vatre ilinjihovog ostanka u vatri se temelji na ovom pravilu.“ (Pogledaj: el-Salatu ve HukmuTarikiha, 1/78.)Ovo pravilo iziskuje to da se jedan vjernik može voljeti zbog nečega a i mrziti zbognečega; voljeće se zbog njegove pokornosti, vjerovanja - imana i slijeđenja sunneta, amrziće se zbog eventualne nepokornosti, nevjerstva - kufra ili novotarija. Dokazi ovompravilu su sljedeći: „Većina njih ne vjeruje u Allaha, a da druge Njemu ravnim nesmatraju.“ (Jusuf, 106.); „Toga dana bili su bliže nevjerstvu nego li imanu/vjerovanju,jer su ustima svojim govorili ono što nije bilo u srcima njihovim.“ (Alu Imran, 167.)Deseto pravilo: Islam je predavanje ljudske spoljašnjosti i fizička uspostava javnihodličja vjere, dok je iman predavanje ljudske nutrašnjosti. Ovo je bio odgovorPoslanika s.a.w.s., Džibrilu a.s., onda kada ga je upitao o islamu i imanu. Islam i imanse međusobno prožimaju i jedan drugog obuhvataju kada se zasebno spominju.Allah dž.š., kaže: „I zadovoljan sam da vam islam bude vjera!“ (el-Maida, 3.) Islamkoji je spomenut u ovom ajetu obuhvata kako „djela srca“ tako i „djela tijela“.Allah dž.š., kaže: „Pravi vjernici su oni čija se srca strahom ispune onda kada se Allahspomene, a kada im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se naGospodara svoga oslanjaju, & oni koji molitvu obavljaju i dio, od onoga što im Midajemo, udjeljuju. & Oni su, zbilja, pravi vjernici - njih počasti i oprost i obiljeplemenito, kod Gospodara njihova, čekaju.“ (el-Enfal, 2-4.)Iman i islam – kada se zajedno na jednom mjestu spomenu imaju zasebna značenja, akada se posebno spomenu jedan drugog obuhvataju (jer tada ukazuju na kompletnuvjeru, op.prev.).Prijevod s arapskog jezika:Sead ef. Jasavić, prof.fikha
  • 1 Sahih. Pogledaj: Sahihul-Buhari, br.9.; Sahihu Muslim, br.35..2 Sahih ligajrihi. Pogledaj: Sunenul-Tirmizi, br.2612.; Musned Ahmed,br.24721..3 Pogledaj: Sahihul-Buhari, poglavlje: Islam se temelji na pet stvari, 1/60.;predaja je mu’allek.4 Sahih. Pogledaj: Sahihu Muslim, br.49..5 Sahih. Pogledaj: Sahihul-Buhari, br.23-6606.; Sahihu Muslim, br.2390..6 Šejh Abdurrahman b. Nasir el-Berrak hfz., kaže: Kako nevjernik postaje muslimanom?Nevjernik će ući u islam, i dobiće status muslimana samom potvrdom iizgovorom šehadeta (el-ikrar biš-šehadetejn: en la ilahe illallah ve ennemuhammeden resulullah); osoba koja samo jezikom izgovori ove riječi, i neproprati ih svojim srcem – takva osoba (i pored toga), ima status muslimana,dok će osoba, koja šehadet izgovori svojim jezikom, i prihvati ga svojimsrcem – biti pravi musliman, koja je stekla osnovicu imana, jer je poznato danema islama bez imana, a niti imana bez islama! Ikrar odnosno potvrdakojom se postiže suština islama, obuhvata tri stvari: srčano vjerovanje ipodložnost (tasdikul-kalb ve-nkijaduhu), i izgovor jezikom. Uz podložnostsrca i izgovor jezika dolazi se do ostvarenja potvrde (jetehakkakul-ikrar),kako na nutarnjem planu tako i na vanjskom, i ono obuhvata ono što je kodučenjaka poznatije kao "pridržavanje javnih obilježja vjere" (iltizamušeraiil-islam); to je vjerovanje u Poslanika s.a.w.s., i u ono s čime je ondošao, te donošenje srčane odluke na slijeđenje i pokornost od strane togčovjeka. Osoba kod koje nestane ovakav način iskazivanja i pridržavanjavjere (iltizam), u suštini nije jedan od onih koji je potvrdu (ikrar), iskazao napravi način!Što se tiče pojma "el-tasdik" (potvrda, ovjera, vjerovanje...) – značenja, kojasu njemu suprotna, bi bila slijedeća: 1. "el-tekzib" (poricanje), 2. "el-šekk" (sumnjanje), 3. "el-iirad" (odbijanje).Što se tiče "el-inkijada" ono obuhvata slijedeća značenja: 1. "el-istidžabeh" - odazov, 2. "el-mehabbeh" - ljubav, 3. "el-rida" - zadovoljstvo, 4. "el-kabul" – prihvatanje,...a značenja suprotna njemu bi bila: 1. "el-iba" - odbojnost,
  • 2. "el-istikbar" - oholost, 3. "el-kerahet" - mržnja onoga s čime je došao Poslanik s.a.w.s..Što se tiče izgovora jezikom njemu bi kontriralo poricanje (el-tekzib), iodbijanje (el-iirad), tako da osoba koja povjeruje svojim srcem, a porekneto svojim jezikom – njegovo nevjerstvo je nevjerstvo poricanja (kufrul-džuhud), dok osoba koja potvrdi vjerovanje svojim jezikom, a sve to neproprati svojim srcem – njegovo nevjerstvo je nevjerstvo licemjerstva(kufrun-nifak).Na osnovu svega spomenutog, dolazi se do šest vrsta nevjerstva, koje su svekontra samoj osnovici islama, i te vrste nevjerstva bi bile slijedeće: 1. "Kufrut-Tekzib" tj. nevjerstvo oličeno u poricanju istine. 2. "Kufruš-Šekk" tj. nevjerstvo sumnjanju i neubjeđenosti. 3. "Kufrul-Iirad" tj. nevjerstvo okretanja glave od istine i klonjenja iste. 4. "Kufrul-Ibai" tj. nevjerstvo odbijanja i oholosti. 5. "Kufrul-džuhud" tj. nevjerstvo oličeno u pobijanju istine. 6. "Kufrun-nifak" tj. nevjerstvo oličeno u licemjernom odnosu premaistini.Od nevjerstva odbijanja i oholosti je i sustezanje od slijeđenja i povođenja zaPoslanikom s.a.w.s., kao i neodazivanje onome čemu je on pozivao, pa makari postojala potvrda istinitosti njegova poslanstva u srcu ili na jeziku, kao štoje bio slučaj nevjerstva Ebu Taliba ili jevreja koji su priznavali poslanstvoMuhammeda a.s.. Kako musliman postaje nevjernikom?Što se tiče toga kako musliman može postati nevjernikom tj. kako postajemurteddom, ono će se krećati oko tri stvari: 1. Sve što je u suprotnosti sa samim šehadetom, a to su šest, prijespomenutih, vrsta kufra. Kada musliman počini neku od njih obara svojupotvrdu vjere (ikrar), i postaje murteddom. 2. Sve što je u suprotnosti sa suštinom oba šehadeta: a.) Suština šehadeta "La Ilahe Illallah" – je oličena u nevjerstvu u tagutai vjerovanju u Allaha dž.š.. Navedeno obuhvata tri vrste tevhida: 1. "Tevhidur-rububijjeh" – jednoću Allahovog gospodarstva. 2. "Tevhidul-uluhijjeh" – jednoću Allahovog obožavanja. 3. "Tevhidul-esmai ves-sifat" – jednoću Allahovih imena i svojstava. Sve navedeno podrazumjeva vjerovanje u to da je Allah dž.š., Gospodarsvega, i njegov pravi vlasnik, i da biva samo ono što On hoće, i da ne bivaono što On neće, te da je On istinski Bog koji je jedino zaslužan da seobožava. On je taj koji se opisuje svakim savršenstvom, i kome se svaka
  • mahana negira. Onakav je kakvim je samog Sebe opisao, i kakvim Ga jeopisao Njegov Poslanik s.a.w.s., bez ikakva negiranja Njegovih svojstava (el-taatil), niti poistovjećivanja istih sa svojstvima stvorenja (el-temsil), kao štose bilježi u ajetu: "Nema ništa nalik Njemu; On sve čuje i sve vidi!" (el-Šura:11.) Pored svega navedenog, Allahu dž.š., se iskazuje jednoća i putempraktičnog robovanja Njemu (ibadeta), kao i putem odricanja od svega štonevjernici obožavaju mimo Njega! Postupci koji negiraju Tevhid – La Ilahe Illallah: 1. Negiranje Božijeg postojanja. Ovo je najgora vrsta nevjerstva ibezbožništva, i ona u potpunosti negira tevhid; u navedeno će spadati ivjerovanje u panteizam (vahdetul-vudžud). 2. Vjerovanje u to da pored Allaha dž.š., postoji još neki stvoritelj, kojitok stvarima određuje, i koji može utjecati na njih – mimo Allaha dž.š.. Ovoje širk i idolopoklonstvo u oblasti Allahovog dž.š., rububijjeta! 3. Imanje ubjeđenja da postoji nešto što je nalik Allahu dž.š., u nekomod njegovih svojstava savršenstva poput znanja ili moći. 4. Upoređivanje Allaha dž.š., sa nekim od Njegovih stvorenja bilo da je upitanju Njegovo biće ili svojstva ili djela, kao što je slučaj sa stavommušebbiha: Allah dž.š., ima sluh poput mog sluha ili vid poput mog vida!? Uovo će spadati i opisivanje Allaha dž.š., nekim mahanama poput siromaštva,škrtosti, nemogućnosti, ili imanja žene i djece!? 5. Vjerovanje u to da neko od Njegovih stvorenja zaslužuje da budeobožavan mimo Allaha dž.š., će predstavljati širk i idolopoklonstvo uuluhijjetu, pa makar to vjerovanje i ne bilo propraćeno ibadetom nekomdrugom mimo Allaha dž.š.! Ovih pet stavki spadaju u kufr i širk ubjeđenja (širku-iitikad). 6. Obožavati nekog pored Allaha dž.š., na bilo koji način. Ovo se zoveširkom u ibadetu, i ne bitno je jeli u pitanju ubjeđenje da nešto može koristitiili štetu nanijeti, ili se bude smatralo da je u pitanju neka veza koja će gaviše približiti Allahu dž.š.!? U ovu tačku spada i činjenje sedžde kipu. Razlikaizmeđu ove tačke, i prethodno spomenute jeste u tome što je ovdje u pitanjupraktični širk (širk-ameli), koji obara praktični tevhid (tevhidu ameli), kojise očituje u potvrdi Allahove dž.š., jednoće putem praktičnog ibadeta, dok jeprethodno spomenuta tačka - širk u ubjeđenju - koji negira Allahovu dž.š.,jednoću, i zaslugu toga da Mu se, Njemu jedino, robuje. S obzirom na to dasu ubjeđenje i djelo u uskoj sprezi i vezi – ova vrsta tevhida se naziva"Tevhidul-Ilahijje" ili "Tevhidul-Ibadeh", a njegova suprotnost se nazivaširkom u ilahijjetu, ili širkom u ibadetu. 7. Pobijanje Allahovih dž.š., imena i svojstava (džahd), ili nekih od njih.
  • 8. Sihr, koji je oličen u slijedećim tačkama: a.) Ono čime se izaziva razlaz između muža i žene - kao što je bio slučajsa sihrom stanovnika Vavilona. b.) Ono čime se obmanjuju oči gledaoca na taj način da određene stvarivide drugačijim nego što su - kao što je bio slučaj sa sihrom Faraona zavrijeme Musaa. c.) Ono što se puha u uzlove i čvorove - kao što je bio slučaj sa sihromLebida b. el-Easama i njegovih kćerki. Ove vrste sihra su zasnovane na širku prema Allahu dž.š., zbog toga što,radi njihove sprovedbe, dolazi do činjenja ibadeta i iskazivanja robovanjadžinniji ili nekom drugom od Allahovih dž.š., stvorenja, kao što su npr.svemirska tijela. Što se tiče "mađioničarstva" (el-sihr el-rijadi), zasnovanog na spretnostiruke, i brzini pokreta, kao i mješanja određenih tvari i materija koje dovodedo određenih reakcija (el-sihr el-temvihi) – ova dva postupka će spadati ugrijeh varanja i prevare (el-gišš vel-hida), a ne u grijeh kufra. b.) Suština šehadeta "Muhammedun-Resulullah", se ogleda uslijedećem: 1. Allah dž.š., ga je poslao cijelom svijetu, s pravom uputom i istinitomvjerom; 2. On je pečat svih vjerovjesnika; 3. On je onaj koji potvrđeno istinu iznosi (el-sadik el-masduk), u svemušto govori i izjavljuje. 4. Njegova je uputa najbolja uputa. 5. Vjerovanje u njega, pokornost njemu, i ljubav prema njemu injegovim sljedbenicima je obaveza svih. Postupci koji negiraju ovaj dio šehadeta: 1. Negiranje njegova poslanstva (džahdu risaletihi), ili njegovo poricanje(tekzibuhu), ili sumnja u njegovu istinitost (šekkun fi sidkihi). 2. Negiranje kraja i pečata njegova poslanstva, ili prizivanje sebiposlanstva nakon njegove smrti, ili pak povjerovati onome koji to čini, ilisumnjati u njegovu laž! 3. Opšte negiranje njegove poslanice u što spada ubjeđenje da je onposlanik koji je namijenjen samo za arape, ili pak pozivanje ovom stavu, ilida jevrejima i kršćanima nije obaveza slijediti ga, ili da je nekome dozvoljenoizaći van granica njegova šeriata kao što je slučaj sa filozofima, ili sufijskimarifima, i njima sličnim.
  • 4. Umanjivanje značaja Poslanika s.a.w.s., ili gledati s podozrenjem nanjegovu ličnost, uputu ili biografiju. 5. Potcjenjivanje Poslanika s.a.w.s., ili ismijavanje s njime (el-istihza),ili s nekim od ubjeđenja ili propisa s kojima je on došao. 6. Poricanje bilo koje izjave Poslanika s.a.w.s., vezane za gajb inevjerovanje u nevidljivo tj. za vjerovanje u Allaha, meleke, knjige,poslanike, stvaranje, oživljavanje, džennet, džehennem... Pogledaj: El-imanu ve ma judadduha, šejh Abdurrahman b. Nasir el-Berrak.7 Pogledaj: Mehasinut-Tevil, 5/1307..Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Sa nekim čovjekom će se naći nekaod grana imana ali i neka od grana nifaka. Nekada će musliman imati sasobom djela nevjerstva ali one vrste nevjerstva koji ne izvode iz islama, štoje bio stav ashaba poput Ibnu Abbasa r.a., i ostalih, koji su rekli: „nevjerstvoniže nevjerstva“ – „kufr dune kufr“. Ovo je bio stav gotovo svih predstavnikaselefa, i isto ovo je naglasio imam Ahmed rhm., kao i ostali imami koji sugovorili o lopovu, alkoholičaru i njima sličnim ljudima, kao i oni za koje jePoslanik s.a.w.s., rekao da nisu vjernici/mumini – takvi će se zvatimuslimanima, a neće se zvati muminima. Svoj stav su potkrijepili dokazimaiz Kurana i Sunneta koji govore o tome da će se negirati ime imana nekomčovjeku ali uz potvrdu mu imena islama, i da čovjek može biti musliman a dase pri njemu nađu neka od djela nevjerstva koji ne izvode iz islama – kufrdune kufr, kao što je rekao Ibnu Abbas r.a., u komentaru Allahovih dž.š.,riječi: „A ko (se)ne vlada po onome što je Allah objavio – takvi sunevjernici!“ – u pitanju je djelo nevjerstva koje ne izvodi iz vjere –nevjerstvo niže nevjerstva, grijeh niže grijeha i nasilje niže nasilja.“Pogledaj: Medžmuul-Fetava, 7/351.. (op.prev.)8 Šejh Abdullatif Alu Šejh hfz., kaže: „Neće se vjernikom nazvati osoba kodkoje se nađe neka od grana imana (npr. neće se vjernikom nazvati svakaosoba koja ukloni određenu prepreku sa puta), ali se isto tako nećenevjernikom nazvati osoba kod koje se nađe neka od grana kufra! Poslanik,s.a.w.s., kaže: "Dva kufr-postupka, će se zadržati u mom ummetu nakonmene: diranje u tuđe porijeklo i lozu, kao i naricanje za umrlim." (SahihuMuslim, br.67.) Ova dva postupka su opisana riječju kufr, ali je, u ovomslučaju, u pitanju "kufr dune kufr" tj. djelo koje ne izvodi čovjeka iz Islama(sve dok ga ne ohalali). Ko ovu podjelu bude dobro razumio, shvatićevrijednost fikha selefa, dubinu njihova rezonovanja, i neopterećivanjepojedinim stvarima. Zbog toga, Ibnu Mesud, r.a., izjavljuje: "Ko se želi zanekim povesti, neka se povede za ashabima Poslanika, sallallahu alejhi vesellem. Oni su ljudi najčistijih srca od ovog ummeta, najdubljeg znanja, inajmanje su bili opterećeni nekim stvarima. To su ljudi koje je Allah dž.š.,odabrao za društvo Njegovom Poslaniku s.a.w.s., zato im znajte cijenu; onisu hodili pravim putem!" Pogledaj: Usul fil-tekfir, str.46.. (op.prev.)