Your SlideShare is downloading. ×
Održavanje i eksploatacija mehanizacije 2005- Sadržaj




        ZBORNIK RADOVA XXXI NAU•NO STRU•NOG
                    ...
Održavanje i eksploatacija mehanizacije 2005- Sadržaj


 8.Prof. dr Branko Vasi•, dipl. inž. Nada Stanojevi•, mr Dejan Cur...
XXXI NAUČNO STRUČNI SKUP
                                           ODRŽAVANJE MAŠINA I OPREME




            STANDARDIZA...
XXXI NAUČNO STRUČNI SKUP
                                          ODRŽAVANJE MAŠINA I OPREME

Njihova studija pouzdanosti...
XXXI NAUČNO STRUČNI SKUP
                                          ODRŽAVANJE MAŠINA I OPREME

      4. Inspekcija u svrhu...
XXXI NAUČNO STRUČNI SKUP
                                          ODRŽAVANJE MAŠINA I OPREME

rezultati MSG grupe, kako o...
XXXI NAUČNO STRUČNI SKUP
                                                       ODRŽAVANJE MAŠINA I OPREME

        Sva sl...
XXXI NAUČNO STRUČNI SKUP
                                           ODRŽAVANJE MAŠINA I OPREME


standardima, uklapa u voj...
XXXI NAUČNO STRUČNI SKUP
                                          ODRŽAVANJE MAŠINA I OPREME

na polje elektro-opreme. Te...
XXXI NAUČNO STRUČNI SKUP
                                          ODRŽAVANJE MAŠINA I OPREME

primjenu. Na njega su velik...
XXXI NAUČNO STRUČNI SKUP
                                          ODRŽAVANJE MAŠINA I OPREME

"PMO - Preventive maintenan...
XXXI NAUČNO STRUČNI SKUP
                                         ODRŽAVANJE MAŠINA I OPREME

za određivanje prioriteta pr...
XXXI NAUČNO STRUČNI SKUP
                                         ODRŽAVANJE MAŠINA I OPREME

ne postoji standard koji je ...
XXXI NAUČNO STRUČNI SKUP
                                         ODRŽAVANJE MAŠINA I OPREME



[19] IEC 60300 Dependabili...
OMO 2006 Standardizacija i razvoj RCM-a
OMO 2006 Standardizacija i razvoj RCM-a
OMO 2006 Standardizacija i razvoj RCM-a
Upcoming SlideShare
Loading in...5
×

OMO 2006 Standardizacija i razvoj RCM-a

1,287

Published on

RCM standardization

Published in: Technology
0 Comments
1 Like
Statistics
Notes
  • Be the first to comment

No Downloads
Views
Total Views
1,287
On Slideshare
0
From Embeds
0
Number of Embeds
0
Actions
Shares
0
Downloads
0
Comments
0
Likes
1
Embeds 0
No embeds

No notes for slide

Transcript of "OMO 2006 Standardizacija i razvoj RCM-a"

  1. 1. Održavanje i eksploatacija mehanizacije 2005- Sadržaj ZBORNIK RADOVA XXXI NAU•NO STRU•NOG SKUPA ODRŽAVANJE MAŠINA I OPREME strana Ime i prezime AUTORA I KOAUTORA, naziv rada UVODNI RAD: Prof. dr Mirko Vujoševi• UPRAVLJANJE PROJEKTIMA U ODRŽAVANJU 1. Mr Velimir Komadini•, dipl. inž. Vladimir Vuki•evi•, dr Milenko Jefti• 1-5 POKAZATELJI PERFOMANSI FUNKCIJE ODRŽAVANJA 2. Dr Zdravko Milovanovi• OPTIMIZACIJA IZBORA REAKCIJSKIH TURBINA ZA MALE 6 - 17 HIDROELEKTRANE SNAGE 5 MW SA ASPEKTA UNIFIKACIJE PROCESA NJIHOVOG ODRŽAVANJA 3. Mr Goran Radoi•i• OSNOVNI PROCESI SISTEMA ODRŽAVANJA VOZILA U KOMUNALNIM 7 - 24 PREDUZE•IMA I INFORMACIONE VEZE U SISTEMU 4. Dr Marinko Aleksi• 25 - 36 STANDARDIZACIJA I RAZVOJ RCM METODOLOGIJE 5. Dipl. inž. gra . Nada Curovi•, mr Dejan Curovi• ODRŽAVANJE OBJEKATA – UPRAVLJANJE KROZ INFORMACIONO 37 - 52 UPRAVLJA•KI SISTEM 6.Prof. dr Gradimir Danon UPRAVLJANJE RESURSIMA U GRADSKOM SAOBRA•AJNOM 53 - 64 PREDUZE•U 7.Dipl. inž. Bojan Kostandinovi• Metode ekspertskog predvidjanja veka tehni•kih sistema 65 - 81 file:///F|/ZBORNIK/HTML/sadrzaj.htm (1 of 3)1/9/2008 11:17:47 PM
  2. 2. Održavanje i eksploatacija mehanizacije 2005- Sadržaj 8.Prof. dr Branko Vasi•, dipl. inž. Nada Stanojevi•, mr Dejan Curovi• VERIFIKACIJA OSPOSOBLJENOSTI DOMA•IH STRU•NJAKA U 82 - 87 ODRŽAVANJU 9.Mr Aleksandar Mari•, prof. tehn. i inf. Olga Robajac, prof. dr Ljubodrag •or evi• 88 - 97 Analiza otkaza i pogodnost ODRŽAVANJA tehni•kih sistema file:///F|/ZBORNIK/HTML/sadrzaj.htm (2 of 3)1/9/2008 11:17:47 PM
  3. 3. XXXI NAUČNO STRUČNI SKUP ODRŽAVANJE MAŠINA I OPREME STANDARDIZACIJA I RAZVOJ RCM METODOLOGIJE dr Marinko Aleksić1 Primjenom metodologije RCM - održavanja prema pouzdanosti - doprinosi se ukupnoj sigurnosti i pouzdanoj upotrebi kompleksnih tehničkih sistema, uz značajno smanjenje troškova održavanja. Njen osnovni nedostatak je angažman vrhunskih kadrova u dužem vremenskom periodu što je može pretvoriti u veoma skupu vježbu. Zbog toga su vršene izmjene procesa, prvenstveno da bi se olakšao i ubrzao, kombinovane su druge metode ili procesi sa RCM-om, korišćeni razni softverski alati itd. Tako se došlo do situacije da se istim imenom - RCM zovu procesi koji su očito različiti, a za koje se tvrdi da svi postižu iste (velike) rezultate. Od njenog nastanka 1979. godine izdato je nekoliko standarda, ali pošto se radi o veoma kompleksnoj oblasti i sučeljavanju različitih interesa, ni jedan nije opšte prihvaćen, kako u industriji tako ni u vojsci. U ovom radu su opisani korijeni RCM metodologije i različiti pravci njenog razvoja i standardizacije. Ključne riječi: održavanje, RCM, MSG, SRCM, standard Korijeni RCM-a Korijeni RCM-a (engl. - Reliability Centered Maintenance) sežu u rane šezdesete godine kada su u sjevernoameričkoj civilnoj avijaciji počeli razmišljati o promjenama, shvatajući da je njihova filozofija održavanja ne samo skupa, već i neefikasna. Do tada su postojali veoma oštri remontni ciklusi, pa je npr. potpuni remont motora bio obavezan nakon 300 časova leta, i ako je to kod aviona sistem sa najskupljim remontom. Tako koncipirano klasično preventivno održavanje, inače obavezno prema sertifikaciji američkog federalnog vazduhoplovnog saveza, očito je bilo toliko obimno, pa je u pitanje dolazila ekonomična eksploatacija aviona. Cilj tako strogog preventivnog održavanja je bila sigurnost leta, ali uprkos tome ona nije bila na zadovoljavajućem nivou. Analizom je utvrđeno, da je tih godina godina civilna avijacija imala u prosjeku 60 padova aviona na milion polijetanja. Smatralo se da je oko dvije trećine tih padova bilo uzrokovano otkazom opreme. Proračuni su govorili da bi se s takvim sistemom održavanja do 2000. godine, kada bi broj letova trebalo da bude daleko veći nego tada, moglo očekivati dva pada aviona na dan. To ih je natjeralo da formiraju Grupu za upravljanje održavanjem - MSG (engl.- Maintenance Steering Group), čiji je zadatak bio da preispitaju sve što su radili u svrhu održavanja aviona na najvećem nivou bezbjednosti za let. Grupa se sastojala od stručnjaka iz fabrika za proizvodnju aviona, avionskih kompanija i federalnog vazduhoplovnog saveza. Napravljeno je opsežno istraživanje o otkazima i ponašanju kompleksne opreme koja se ugrađuje u avione. 1 dr Marinko Aleksić, dipl.inž.elektronike, MTRZ "Sava Kovačević", Palih boraca 4, 85320 Tivat, e-mail: marinko@cg.yu, marinkoa@cg.ac.yu ;(autor je sertifikovani RBI / RCM ekspert) 25
  4. 4. XXXI NAUČNO STRUČNI SKUP ODRŽAVANJE MAŠINA I OPREME Njihova studija pouzdanosti je pokazala da staro shvatanje o trošenju opreme ne važi za kompleksnu avionsku opremu. Prvo što su utvrdili bilo je da remont po fiksnom terminu ima mali efekt na ukupnu pouzdanost kompleksne opreme, osim ako ona nema dominantni način otkaza. Drugo što je utvrđeno, jeste da za mnogo opreme nema efektivnog preventivnog održavanja. Saglasno tim rezultatima predstavljeno je i šest karakterističnih krivulja otkaza po kojim otkazuje avionska oprema. Nakon toga je 1965. godine nastao prvi pokušaj za formiranje logičkog procesa izbora koncepcija održavanja (algoritam za izbor koncepcija održavanja). Kada je program bio potpuno razvijen, objavili su ga 1968. godine vodeći stručnjaci federalnog vazduhoplovnog saveza: Mateson i Noulan (engl.- T.D. Matteson i F.S.Nowlan) u dokumentu ″Handbook: Maintenance Evaluation and Program Development″, koji je postao poznat pod nazivom MSG-1. On se koristio za razvoj inicijalnog programa održavanja za nove Boing B-747. Druga revizija je objavljena 1970. godine pod nazivom ″Airline/Manufacturer Maintenance Program Planning Document″, a danas je poznata kao MSG-2. Koliko je taj dokument donio promjena govori podatak da se ranije na 400 komponenti morao vršiti remont po vremenskom resursu, a poslije MSG-2 analize na samo 10 [1]. Uštede su bile velike, a sigurnost leta se povećavala. Američko ministarstvo odbrane je s velikom pozornošću pratilo dostignuća MSG- grupe. U pitanju su bili pretežno radni dokumenti koje su mogli razumjeti samo specijalisti iz avijacije. Tako je po principima MSG logike razvijan program za borbene avione: P3, S3 i F4 pod rukovodstvom komande američke pomorske avijacije NAVAIR. (engl. - Naval Air Systems Command). U sopstvenom tazvoju 1975. godine NAVAIR je za pomorsku avijaciju primjenjivao unapređenu verziju MSG-2 pod imenom Analitički program održavanja (engl.- Analytical Maintenance Program). Izvorni RCM proces i MSG-3 Pošto je postojao veliki interes za primjenu te logike u održavanju raznolike vojne opreme, američko ministarstvo odbrane je naručilo potpun izvještaj o dostignućima MSG grupe. Izvještaj su krajem 1978. godine napravili inženjeri Stenli Noulan i Hauard Hep (engl.- F.S.Nowlan i H. Heap) i dali mu naslov Održavanje prema pouzdanosti (engl.-Reliability Centered Maintenance) [2], jer su željeli da pokažu kako je RCM program usmjeren na dostizanje inherentne pouzdanosti i sigurnosti opreme pri minimalnim troškovima. Izvještaj je pisan na 495 stranica i predstavlja prvu potpunu diskusiju tehnike zasnovane na posebnom algoritmu koji služi za razvoj programa planskog održavanja kompleksne opreme. Objašnjeni su osnovni koncepti, principi, definicije i primjena logičke discipline za razvoj efikasnog planskog (preventivnog) programa održavanja za komplesknu opremu i njegovo upravljanje nakon toga. Centralni problem koji se razmatra jeste kako odrediti koja (i da li uopšte) akcija planska održavanja treba da se primijeni na opremu i s kojom frekvencijom izvođenja. Kaže se da je suštinski potrebno doći do odgovora na tri pitanja: 1. Kako se dešava otkaz ? 2. Koje su posljedice otkaza ? 3. Šta se može učiniti preventivnim održavanjem ? Predložene su četiri akcije održavanja u planskom preventivnom programu: 1. Inspekcija u svrhu detekcije potencijalnog otkaza 2. Opravka prije dostignutog maksimalnog životnog vijeka 3. Zamjena prije dostignutog maksimalnog životnog vijeka 26
  5. 5. XXXI NAUČNO STRUČNI SKUP ODRŽAVANJE MAŠINA I OPREME 4. Inspekcija u svrhu detekcije otkaza koji se dogodio, ali nije evidentan poslužiocima Kao alat-pomoć u analizi razvijen je algoritam za izbor akcija održavanja. Rezultat tog analitičkog alata je strukturirani i sistematski spoj iskustva, inženjerskog suda i specifičnih informacija na osnovu kojih se određuje koje akcije održavanja su i aplikabilne i efektivne za one dijelove i opremu čiji otkazi imaju značajne posljedice za sisteme u koje su ugrađeni. Ako nisu postignuti uslovi za izbor planskih akcija održavanja, preostaje korektivna opravka ili redizajn, kao zadnja alternativa. Za uspjeh RCM programa naglašava se nužnost veze i partnerstva između onih koji su odgovorni za projektovanje i onih koji su odgovorni za održavanje opreme. Pošto je izvještaj bio naručen za potrebe van komercijalne avio-industrije, pisan je tako da ne naglašava specifičnosti avijacije, pa se smatra kao posebna metodologija za razvoj programa održavanja. Taj izvještaj je predstavljao priličan napredak u odnosu na razmišljanja data u MSG-2. Cilj MSG-2 je bio razvoj početnog programa održavanja, bez metodologije određivanja frekvencije izvođenja, kao i potrebe da se koriste iskustva iz upotrebe ili da se donese odluka pri nedostatku informacija. Noulan i Hep su predstavili analitičku logiku u održavanju, usmjerenu odozgo prema dolje, upravljanu posljedicama otkaza i orijentisanu prema akcijama održavanja. Tamo gdje nije bilo dovoljno podataka o pouzdanosti metodologija je zahtijevala praćenje ponašanja sistema u svrhu dolaska do informacija (engl.- age exploration) i otvorenost za provjeru ili ocjenu predloženog održavanja (engl.- audit). RCM kao termin, ne koristi se u komercijalnoj avijaciji i može se smatrati da RCM ima svoj samostalan razvoj, nakon izvještaja 1978. Taj izvještaj je inače bio osnova za novi dokument Saveza za vazdušni transport poznat pod nazivom MSG-3, a koji je objavljen 1980. Važno je da se shvati da RCM i MSG-3 imaju porijeklo u istom dokumentu, ali to su različite metodologije. Pošto je RCM iznjedren iz MSG-2 koncepta, treba reći da se danas MSG-3 spominje takođe kao posebna metodologija, ali koja se pretežno koristi u civilnoj avijaciji. Osnovne razlike između njih su u tome što je ljudstvo zaduženo za održavanje avijacije izuzetno kvalifikovano i obučeno, u odnosu na druge oblasti. Takođe, akcije održavanja koje se zahtijevaju u MSG-3 su usko specijalizovane i namijenjene civilnoj avijaciji, te se kao takve ne mogu preslikati za primjenu u drugim granama industrije. Široka upotreba RCM metodologije je imala snažan povratni efekat na modifikacije MSG-3 metodologije. Revizije MSG-3 su napravljene 1988, 1993, 2001, 2002 i 2003. Metodologija MSG-3 je toliko uspješna da danas civilna avijacija bilježi u prosjeku dva pada aviona na milion polijetanja, od čega je (samo) jedna šestina uzrokovana otkazom opreme. U Boingu su tu metodologiju počeli koristiti ne samo za nove tipove, već i za reinženjering sistema održavanja starijih tipova aviona, čiji je nekadašnji razvoj bio po MSG-2 metodologiji [3,4]. RCM u američkoj vojsci Američko ministarstvo odbrane je imalo presudan uticaj na nastanak i početni razvoj RCM-a, pa je veoma interesantno kako se RCM primjenjivao i primjenjuje u američkoj vojsci. Veličina i raznolikost među pojedinim rodovima (i eventualni rivalitet) uzrokovali su izdavanje različitih standarda i vodiča. RCM se koristi na različite načine u: mornarici i pomorskoj avijaciji, koja je izdala MIL-STD-2173 (AS) [5] i NAVAIR 00-25- 403 [6], avijaciji - MIL-STD-1843, marinskom korpusu, kopnenoj vojsci - PAM 750-40 [7] i Army CERL RCM Guide [8], a takođe i u obalskoj straži, koja inače ne pripada vojsci. Na te vojne dokumente, naročito one koji se odnose na avijaciju uopšte, su uticali 27
  6. 6. XXXI NAUČNO STRUČNI SKUP ODRŽAVANJE MAŠINA I OPREME rezultati MSG grupe, kako oni početni MSG-2, tako i MSG-3. To je jasno kada se primjena odnosi na veoma slične probleme, kao što su bili u civilnoj avijaciji. Nesporan uticaj ima izvorni RCM Noulana i Hepa. Pojava NASA RCM vodiča je imala uticaj na zadnji vodič kopnene vojske Army CERL RCM Guide, toliko da su potpunosti prepisani neki njegovi dijelovi [24]. Vojni standardi su usaglašeni sa postojećim i naslanjaju se na prethodne koji se odnose na sličnu oblast. Mora se primijetiti da se u izvornom dokumentu Noulana i Hepa nigdje ne spominje FMEA / FMECA analiza, iako se počinje od načina otkaza. U vojnim standardima se prvi dio RCM procesa naziva FMEA analiza i uglavnom koristi mnoga rješenja starog FMEA standarda MIL-STD 1629A [9]. Najširu primjenu ipak ima verzija po dokumentu NAVAIR 00-25-403 u kome su sublimirana dugogodišnja mornarička iskustva u primjeni RCM metodologije. U Instrukciji 4700.7J izdatoj 1992. godine pod nazivom Politika održavanja u ratnoj mornarici [10] kaže se: "Održavanje novih brodova mora biti zasnovano na principu RCM-a u svrhu postizanja ciljeva gotovosti na najekonomičniji način. Planovi održavanja za brodove, sisteme i opremu koji su već na upotrebi moraju se revidirati i modifikovati u cilju inkorporacije principa RCM-a u područjima gdje se može utvrditi da će očekivani rezultati biti u skladu sa pridruženim troškovima." Koliko je RCM bitan u američkoj ratnoj mornarici govori činjenica da svi inženjeri koji su odgovorni za razvoj, reviziju ili verifikaciju promjena bilo koje radnje održavanja na ratnim brodovima ili podmornicama moraju od jula 2002. godine dobiti certifikat o poznavanju RCM metodologije [11]. Certifikat ima tri nivoa: prvi za reviziju postojećih programa održavanja, drugi za razvoj novih, a treći za RCM - eksperte. 28
  7. 7. XXXI NAUČNO STRUČNI SKUP ODRŽAVANJE MAŠINA I OPREME Sva složenost razvoja RCM metodologije i međusobnog uticaja pojedinih standarda su prikazani na slici 1, koja je rezultat istraživanja autora ovog teksta. U pravougaonicima su dati nazivi standarda, vodiča, knjiga ili metodologija, što se MSG1 1968. FMECA MIL-STD-1629A 1948. MSG2 1969. DA Pam 750-40 RCM 1980. RCM (IZVORNI) MSG3 Nowlan & Heap 1979. 1980. RCM MIL-STD-1843 USAF 1987. IEC 60300 -3-11 NORSOK Z-008 RCM II RCM 1998. 2001. NASA RCM Guide 1991. MIL-STD-2173 1996. RCM1986. SAE JA1011 STREAMLINED 1999. NAVAIR 00-25-403 API RBI RCM 1984. Army CERL RCM RCM 1996. 1991. Guide 1999. EPRI RCM Reverse RCM MPA SAE JA1012 Backfit RCM RBLM 2002. PMO 2005. NES45 RCM PMO2000 1994. RBM ABS RCM Sarvey 2003. RCS ABS RCM Guidance 2004. RCM Scorecard 2005. Slika 1. – Pravci razvoja RCM metodologije posebno objašnjava u tekstu. Industrijski RCM-standardi Američki sekretar odbrane Viljem Peri (engl.- William Perry) 1994. godine ukida veći broj vojnih standarda, a daje inicijativu američkom savezu inženjera SAE (engl. - Society of Automotive Engineers) da formuliše i razvije nevladin standard, koji bi zamijenio vojne koji su se odnosili na RCM. To je bio dio sveukupne inicijative koja se provodila devedesetih godina u američkoj vojsci s ciljem da se provjerena komercijalna tehnologija COTS (engl.- Commercial Off-The-Shelf) razvijena po industrijskim 29
  8. 8. XXXI NAUČNO STRUČNI SKUP ODRŽAVANJE MAŠINA I OPREME standardima, uklapa u vojne sisteme [12,13]. Vojska nije više željela da koči industriju svojim zastarjelim standardima, a u isto vrijeme time se željelo postići velike uštede, jer se tako preskače finansiranje faze razvoja te tehnologije. Počev od 1996. društvo inženjera SAE počinje raditi na opštem industrijskom RCM-standardu u tijesnoj vezi sa predstavnicima industrije, vojske i avijacije. Posao je završen oktobra 1999. kada je objavljen standard "Evaluation Criteria for Reliability-centered Maintenance (RCM) Processes (SAE JA1011)" [14]. Tokom njegove izrade bilo je mnogo problema i protivrječnih stavova među članovima, u tu svrhu, formiranog potkomiteta. Čak je bilo zahtjeva da rezultat bude samo standard za preventivno održavanje, jer među nekim pripadnicima SAE G11 komiteta nije bilo interesa za RCM standard. Na kraju je prevladalo mišljenje da treba formirati set kriterija kojim će se postojeći procesi porediti sa izvornim idejama RCM-a koji su definisali Noulan i Hep. Veliki uticaj na postignuto rješenje je imao Džon Moubraj (engl.- John Moubray), tvorac RCM II pravca [15]. Tako standard SAE JA1011 ne predstavlja standardni RCM proces koji ostali procesi moraju koristiti, već daje minimum kriterija koje proces mora ispuniti da bi se zvao RCM - proces. Da bi se neki proces nazvao RCM-procesom mora dati odgovore na sedam pitanja koja se moraju postaviti ovim redom: 1. Koje su funkcije i željeni nivo performansi tehničkog sredstva u njegovom sadašnjem operativnom kontekstu (funkcije)? 2. Na koji način je moguće da sredstvo ne ispuni svoju funkciju (funkcionalni otkaz)? 3. Šta uzrokuje svaki funkcionalni otkaz (način otkaza)? 4. Šta se desi prilikom svakog otkaza (efekti otkaza)? 5. Na šta svaki otkaz utiče (posljedice otkaza)? 6. Šta bi se moglo učiniti za predikciju ili prevenciju svakog otkaza (proaktivno održavanje i određivanje intervala)? 7. Šta bi se moglo učiniti ako se ne može naći odgovarajuće proaktivno održavanje (održavanje po difoltu)? Interesantno je da standard ne daje algoritam izbora koncepcija održavanja. Da li ga koristiti ili ne – prepušta se korisniku da odluči. Smatra se da je izbor moguć i bez njega odgovarajaći na šesto i sedmo pitanje, s tim da se zadovolje kriteriji aplikabilnosti i efektivnosti: akcija održavanja mora da se odnosi na način otkaza, njegove karakteristike, mora redukovati vjerovatnoću otkaza i biti ekonomična. Standard SAE JA1011 ne definiše egzaktno šta je to aplikabilno, a šta efektivno, već samo podrazumijeva da ta dva termina zajedno reprezentuju sve specifične kriterijume koji se moraju uzeti u obzir za planirane radnje održavanja [16]. To je učinjeno zbog nepostojanja jedinstvenog mišljenja koji kriterijumi spadaju u jednu ili drugu grupu. Takođe, u RCM procesu neki će se zaustaviti čim nađu koncepciju koja je aplikabilna i efektivna, dok će drugi tražiti i neku drugu, pa ih uporediti. Takođe, ne određuje se kako izvesti analizu: timom sastavljenim od operatera i održavalaca pod vođstvom tzv. facilitatora ili samostalnom analizom RCM eksperata [17]. Može se konstatovati da je standard SAE JA1011 veoma cijenjen i priznat u stručnim krugovima. Svi procesi koji imaju različit pristup počinju objašnjenja poredeći se sa rješenjima iz tog standarda. Nakon toga 2002. godine izdat je i vodič - SAE JA1012 Guide za jasniju primjenu tog standarda [18]. Drugi standard koji se može smatrati opšte industrijski je razvila Internacionalna elektrotehnička komisija pod nazivom "IEC 60300-3-11 Dependability management RCM (MSG3)-1999" [19]. Međutim, analizom tog standarda može se vidjeti da on predstavlja pokušaj uopštavanja MSG-3 metodologije namijenjene avijaciji i prenošenje 30
  9. 9. XXXI NAUČNO STRUČNI SKUP ODRŽAVANJE MAŠINA I OPREME na polje elektro-opreme. Terminološka rješenja su u pojedenim slučajevima diskutabilna, a ključna zamjerka jeste što se on fokusira na obezbjeđenje ekonomičnog programa održavanja, bez akcenta na pouzdanost. Treba imati na umu da je MSG-3 napravljen kada su u federalnom vazduhoplovnom savezu u principu već bili riješili probleme s pouzdanošću, pa su imali prvenstveno potrebu da ubuduće kontrolišu troškove održavanja [20]. U izvornom RCM-u Noulan i Hep su opisali program koji je imao za cilj da se pronađe način upravljanja posljedicama otkaza, a da se ne ograničava kategorija rješenja koje se zahtijeva. To znači da nisu sužavali opseg na preventivno održavanje, već kao druga rješenja, pored korektivnog održavanja, predlažu promjene dizajna, obuku i reorganizaciju, proceduralna poboljšanja i druge korake koji su jasno van opsega preventivnog održavanja. Kao takav, taj standard se može koristiti za stvaranje inicijalnog programa održavanja i ne može se smatrati da je donio neki napredak u primjeni RCM metodologije. Za ovaj standard se vezuje norveški nacionalni standard NORSOK Z-CR-008 [21]. On koristi koncept rizika i matricu rizika pri izboru koncepcija održavanja, a RCM logiku preuzima vezujući se na standard IEC 60300-3-11. Relativno nezavisan put u daljem razvoju RCM-a predstavlja vodič RCM Guide for Facilities and Collateral Equipment koji je izdala svemirska agencija NASA [22]. Razvijen je originalan algoritam kojim se najprije ispituje kritičnost postrojenja, a onda ekonomski kriteriji i tehničke karakteristike otkaza. Interesantno je da se redizajn i redundancija posebno razmatraju. Jasno je da redundanciju može razmatrati visokobudžetska organizacija koja ima velike kapacitete i mogućnosti za rekonstrukciju, kao što je to svemirska agencija NASA. Po NASA-kriteriju aplikabilnosti izabrane akcije održavanja moraju biti primjenjive: akcija održavanja mora da se odnosi na način otkaza i njegove karakteristike. Po kriteriju efektivnosti: akcija održavanja mora redukovati vjerovatnoću otkaza i mora biti ekonomična. Specifičnost ovog dokumenta je veoma velika praktična biblioteka uslova za primjenu održavanja prema stanju [23,24] . RCM u pomorstvu Smatra se da je veliki teorijski doprinos i dalji napredak RCM-metodologiji dao Džon Moubraj razvojem metodologije koju je nazvao RCM II. On je unaprijedio neke tehničke detalje metodologije i razradio sofisticirani timski-orijentisan proces analize [25]. Njegov osnovni doprinos je u procesu razmatranja posljedica otkaza, gdje su dodate negativne posljedice po širu okolinu. Ranije se smatralo da su najteže posljedice bile one koje su se odnosile na prestanak rada kompletnog sistema. Nakon nekoliko velikih ekoloških katastrofa (npr.Černobil, Bopal) jasno je bilo da otkaz nekih sistema može imati teške posljedice po čitave oblasti ili čak kontinente. Pokazalo se da nema jedinstvenog shvatanja ni termina aplikabilnosti i efektivnosti u praktičnoj primjeni RCM metodologije, pa je Moubraj predložio jasnije shvatanje i termine: tehnički izvodljiv i vrijedan truda (engl.-technically feasible and worth doing)[26]. Tehnički izvodljiva ili aplikabilna je ona radnja održavanja koja: • prevenira ili izbjegava otkaz (za preventivno održavanje), • koja može da detektuje nastupanje otkaza (za prediktivno održavanje) ili • koja može da otkrije skriveni otkaz (za tzv. detektivno održavanje). Za aplikabilnu radnju održavanja kažemo da je efektivna, ako je ona najekonomičnija od mogućih opcija za očuvanje funkcije sistema [27]. Britanska kraljevska ratna mornarica je razvila vlastiti standard 02-45 (NES 45) [28], čija je prevenstvena primjena u mornarici, ali on pruža mogućnosti i za opštu 31
  10. 10. XXXI NAUČNO STRUČNI SKUP ODRŽAVANJE MAŠINA I OPREME primjenu. Na njega su veliki uticaj imali standaradi MIL-STD-2173 (AS) i NAVAIR 00-25- 403, a analizom sadržaja vidi se da je u velikoj mjeri prihvaćen Moubrajev RCM II. Uvodi se koncept rizika i koristi se za smanjenje obima analize. Nakon toga se vrši izbor prema posljedicama otkaza i tehničkim karakteristikama otkaza. Ono što je novo je RCS - koncept izbora i obezbjeđenja rezervnih dijelova na osnovu pouzdanosti (engl.- Reliability Centered Stockholding). U izvornom RCM-u koji su predstavili Noulan i Hep tog koncepta nije bilo. Implementacija se vrši u saradnji sa Lloyds Registers Consultancy Services Group. Kad se razmatra primjena RCM-a u civilnom pomorstvu veliki učinak na polju standardizacije napravilo je američko klasifikaciono društvo ABS - American Bureau of Shipping. Ono je izdalo 2003. godine Guide for Survey Based on Reliability-centered Maintenance [29] i 2004. godine Guidance Notes for Reliability-centered Maintenance [30]. Nakon toga su se pojavile poboljšane verzije. U tim dokumentima se konstatuje da brodski mašinski sistemi sve više postaju veći i kompleksniji, te da zahtijevaju vješte operatere sa specijalizovanim znanjima o mašinama i brodskim sistemima. Guide for Survey daje vlasnicima brodova zahtjeve za razvoj programa održavanja koristeći tehnike primijenjene u drugim industrijskim granama po filozofiji RCM-a. Guidance Notes daju suplementarne informacije za primjenu tih zahtjeva. Daju se informacije koje se odnose na otkaze opreme, koncepcije održavanja, razmatranje rizika, provođenje i dokumentovanje RCM analize, kao i praćenje programa nakon toga. Veoma korisna je lista načina otkaza za marinsku opremu i komponente koja se sugeriše za praktičnu implementaciju. Uvođenje RCM-a se smatra dijelom ukupnog menadžmenta rizikom na brodu. Kaže se da je opisani postupak primjenjiv kako za brodove, tako i za ofšor postrojenja (engl.- offshore) [31]. U ovim dokumentima je prikazan originalni algoritam izbora akcija održavanja. Način na koji je rizik inkorporiran u algoritam se razlikuje od onog u NES 45. Posljedice su iskorišćene samo za određivanje matrice rizika i više se posebno ne spominju. U tekstu se naglašava da proces slijedi sedam klasičnih pitanja standarda SAE JA1011, ali poznato je da SAE standard ne spominje koncept rizika. Prema tome, može se konstatovati da ovi dokumenti slijede osnovnu ideju RCM-a, ali je napuštaju u algoritmu izbora, gdje se izbor u potpunosti vrši prema riziku i tehničkim karakteristikama otkaza. Izmijenjene verzije RCM-a Mnoge konsultantske firme u svijetu nude usluge primjene RCM metodologije često po skraćenom tzv. SRCM-postupku (engl.- Streamlined Reliability Centered Maintenance), pošto se radi o teškom i dugotrajnom poslu [32,33]. Problemi se odnose na izuzetno dugo trajanje analize i angažovanje najboljih stručnjaka koji se moraju odvojiti od svojih osnovnih obaveza. Problem je i izrada algoritma, jer se ne koristi javno dostupan i standardizovan algoritam [17]. U pitanju je intelektualno vlasništvo koje se čuva [34]. To je jasno, ako se zna da je ova faza najorginalniji doprinos RCM metodologije teoriji održavanja i da je kao novina podložna razvoju [35]. Međutim, posao koji za korisnika donosi uštede milonske vrijednosti, a za izvođača velike honorare - ne ispušta se. Iako zagovornici klasičnog RCM pristupa, koji pretežno rade po standardu JA-1011, kritikuju sve ubrzane ili izmijenjene verzije evidentno je da ga koriste i neke velike svjetske organizacije [36,37]. Ukratko će se objasniti osnovne karakteristike nekih izmijenjenih metoda: 1. Retroaktivna analiza polazi od postojećeg sistema održavanja i nastoji da ga optimizuje. Taj pristup ima više verzija poznatih kao: "RCM in reverse", "backfit RCM" ili 32
  11. 11. XXXI NAUČNO STRUČNI SKUP ODRŽAVANJE MAŠINA I OPREME "PMO - Preventive maintenance optimization". Uspješno primjenjivanje ove metodologije je moguće uz postojanje jasnog radnog iskustva vezano za opremu koja se analizira, kao i postojanje podataka o funkcionisanju i opravci sistema kao baza za donošenje dobre ocjene. Polazi se od pretpostavke da postojeće održavanje prevenira specifične dominantne modove otkaza, akcija održavanja koja se sprovodi zaista obnavlja ili održava inherentnu pouzdanost i da je jeftinija nego troškovi samog otkaza. Prije svega, identifikuju se akcije održavanja koje nisu aplikabilne i efektivne, u cilju poboljšanja ili uklanjanja iz programa održavanja. Zahtjevi za demonstraciju evidencije o trošenju ili vremenskom resursu daju snažan argument za produženje intervala između akcija održavanja. Ako to nije moguće, preporučuje se tzv. AE-istraživanje u svrhu prikupljanja podataka (engl.- Age Exploration). Jedna od većih kritika takvog pristupa jeste da postojeći sistem održavanja previđa veliki broj zaštitnih uređaja, na koje se odnosi tzv. detektivno održavanje, a koje klasična RCM analiza otkriva. 2. Preskakanje nekih faza klasične RCM analize, analiziranje samo nekih funkcija ili otkaza i analiza samo dijela opreme, takođe su veoma česti slučajevi u takvim ubrzanim analizama. Bez analize funkcija, nema ni definisanja funkcionalnih otkaza, što po standardu SAE JA 1011 dovodi do nekorektnih rezultata. Definisanje periodike održavanja prema stanju na osnovu MTBF-a u RCM teoriji se ne preferira. Osnovni generator te periodike treba da bude tzv. PF interval, koji se smatra specifičnošću RCM misli. 3. Generička analiza podrazumijeva slično (isto) održavanje za slične (iste) mašine. Drugo, često se pod jednim nazivom u jednoj organizaciji podrazumijeva jedna radnja, a u drugoj organizaciji pod tim istim nazivom druga radnja. Po RCM metodologiji, to je promašaj ako se operativni konteksti razlikuju. Prema nekim iskustvima [36] ta činjenica je u značajnijem obimu prisutna, nego što se pretpostavlja. Korišćenje generičke liste načina otkaza podrazumijeva rezultate FMEA analize koja se izvela za neke slične sisteme. Mnoge skraćene verzije koje nude konsultantske kuće, a koje se sastoje od dva-tri stručnjaka koji su na osnovu velikog iskustva napravili softver, mogu se svrstati u prilično diskutabilne, zbog toga šte se one nude kao univerzalno rješenje za bilo koju granu industrije. Međutim, postoje izmijenjene verzije RCM metodologije velikih organizacija koje se bave održavanjem kao što su: ratna mornarica, naftna industrija ili agencije za atomsku energiju. Američki institut EPRI (engl.– Electric Power Research Institute) ili veliki evropski projekat MACRO predložili su rješenja koja se primjenjuju u energetskom sektoru, željeznici, crnoj metalurgiji itd. Za te organizacije je karakteristično da imaju razvijen i visoko organizovan sistem održavanja, sa velikim brojem pripadnika i u sektorima istraživanja i u sektorima operativnog održavanja. Na osnovu velikog opšteg iskustva akumuliranog i uobličenog u dokumentacije i baza podataka stvaraju se generički postupci, za koje se ne može reći da su diskutabilni ili nekvalifikovani. Upravo suprotno – u standardima tih organizacija sve verzije su na neki način specifične, ali se odnose na isti operativni kontekst. Niko nema toliko resursa i vremena da se klasična RCM analiza provode za postrojenje kakvo je npr. brod. 4. Koncept rizika zasnovan na vjerovatnoći i posljedicama uvodi metodologija RBI (engl.- Risk Based Inspections) američkog petrohemijskog instituta API. Koncept RBI, iako orijentisan pretežno na optimizaciju inspekcija strukturnih načina otkaza tipa curenja u naftnoj industriji, imao je uticaj na evropsku metodologiju RBLM (engl.- Risk Based Life Management). Njeni zagovornici smatraju da se kvantitativnim, umjesto kvalitativnim pristupom postiže kompletniji opis rizika koji postoji na postrojenju. Kada se izračuna brojčana vrijednost rizika dobije se sistem rangiranja, po kom se rizik svakog načina otkaza može svrstati u raspon od malog do visokog. Takva lista se koristi 33
  12. 12. XXXI NAUČNO STRUČNI SKUP ODRŽAVANJE MAŠINA I OPREME za određivanje prioriteta pri izboru koncepcija održavanja kojima se izbjegavaju otkazi. Metodologija RBLM koristi koncept rizika, proširuje RCM metodologiju na strukturne otkaze i inkorporira razne druge metode za podršku odlučivanju u upravljanju životnim ciklusom tehničkih sistema. 5. Zadnji krak u razvoju RCM-misli se odnosi na pojavu dokumenta pod nazivom RCM Scorecard [38]. Njegovi tvorci kažu da je njegova svrha omogućavanje metoda za praćenje rezultata poboljšanja postignutih primjenom RCM-a na univerzalan i konzistentan način. U uvodu se kaže da je cilj postići slijedeće: • Da se sadašnjim i budućim RCM-korisnicima, učesnicima u analizi i ostalim zainteresovanim stranama omogući alat za donošenje odluke da li će početi RCM projekt, za određivanje progresa i njegove uspješnosti za vrijeme projekta i nakon završetka, slika 2. Metrika, mjere i ključni indikatori performansi (KPI) koriste podatke skupljene u različitim fazama: kada se razmatra da li ili ne provesti RCM analizu na na nekom sredstvu (faza odluke, engl.-Decision); kada se želi utvrditi početno stanje (engl. –Baseline); za vrijeme faze RCM analize (engl.-Analysis); za vrijeme analize i početne Slika 2. - Vremenski odnosi među fazama u RCM-projektu primjene (engl.-Implementation); te od tačke kada počinje faza implementacije i u toku perioda kada se realizuju koristi (benefit faza, engl.-Benefits) • Da se menadžerima i supervizorima omogući alat za ocjenu RCM projekta, mjerenje progresa za dato sredstvo ili sisteme za vrijeme analize i faze implementacije • Omogućava osnovu za upoređivanje različitih pristupa RCM metodologiji. Da je u pitanju suprostavljanje standardu SAE JA 1011 vidi se po tome što se kaže da je to dokument koji daje metode mjerenja – metriku rezultata primjene RCM analize za koju nije bitno po kom je standardu. Njegovi tvorci kažu da se ne upoređuju, niti definišu različiti RCM procesi, ali je očito da se daju osnove za upoređivanje različitih pristupa. Sistem definicija koji se daje odstupa od onih u standardu SAE JA 1011, a takođe i definicije aplikabilnosti i efikasnosti akcija održavanja koje se biraju [39]. Interesantno je da se radi o javnom dokumentu koji se može slobodno primjenjivati. ZAKLJUČAK RCM metodologija doživljava snažan razvoj od svog nastanka 1979. godine, jer se kvalifikovala kao efikasna za povećanje sigurnosti funkcionisanja i pouzdanosti tehničkih sistema, uz značajno smanjenje troškova održavanja. Njen razvoj se odvija u smijeru specijalizacije za određena područja upotrebe kompleksnih sistema, ali u nekim slučajevima se želi zadržati opšteindustrijski metodološki okvir. Može se konstatovati da 34
  13. 13. XXXI NAUČNO STRUČNI SKUP ODRŽAVANJE MAŠINA I OPREME ne postoji standard koji je opšte prihvaćen u različitim industrijskim granama. Zbog toga se prilikom potrebe za primjenom RCM metodologije treba pažljivo odabrati pogodna verzija, jer su mogući promašaji i neuspjesi sa veoma skupim posljedicama. LITERATURA: [1] "Applying MSG-3 to out of production aircraft", Aircraft Technology – Engineering & Maintenance, 2001. [2] Stanley, N., Heap H.:"Reliability-Centered Maintenance", Washington DC, Defense Documentation Center, AD-A066-579. 1979. [3] MSG-3. Airline/Manufacturer Maintenance Program Development Document. Air Transport Association of America. Washington, D.C. 1980. Revision 1, 1988. [4] "Applying MSG-3 to out of production aircraft", Aircraft Technology – Engineering & Maintenance, 2001. [5] MIL-STD 2173. (AS), Reliability-Centered Maintenance Requirements for Naval Airccraft, Weapon Systems and Support Equipment, US Naval Air Systems Command, Washington DC, 1986. [6] NAVAIR 00-25-403, Guidelines for the Naval Aviation Reliability–centered Maintenance Process, Direction of Commander, Naval Air Systems Command, Washington, 2001. [7] DA Pam 750-40. Guide to Reliability Centered Maintenance (RCM) for Fielded Equipment, Department of the Army, Washington DC, 1979. [8] Chalifoux A., Baird J.: "Reliability Centered Maintenance (RCM) Guide - Operating a More Effective Maintenance Program", US Army Corps of Engineers, Technical Report 99/41,1999. [9] MIL-STD 1629A, Procedures for Performing a Failure Mode, Effects andCriticality Analysis. Notice 2, Department of Defense. Washington, D.C. 1984. [10] "Maintenance Policy for Naval Ships", OPNAV Instruction 4700.7J, Department of the NAVY, Washington, 1992. [11] Spaulding, L.:"All In-Service Engineers Must Be Certified in Reliability-Centered Maintenance by July 2002", http://www.dt.navy.mil/pao, 2004. [12] Aleksić M., Đorđević Z., Mitrović S.:"Koncepti modernizacije i integracije mornaričkih komandno – informacionih i oružnih sistema" , XLVII Konferencija ETRAN, Herceg Novi, 2003. [13] Commercial Operational and Support Savings Initiative (COSSI), Office of the Under secretary of Defense for Acquisition, Technology and Logistics, Washington DC, 2001. [14] SAE JA1011, Evaluation Criteria for Reliability-Centered Maintenance (RCM) Processes, Society of Automotive Engineers, Washington DC, 1999. [15] Leverette, J., Echeverry, A.:"RCM in the Public Domain: An Overview of the US Naval Air Systems Commands RCM Process", The Reliability Centered Maintenance Managers, Forum, 2005. [16] Netherton, D.:"RCM Tasks, Maintenance Technology", http://www.mt- online.com/articles, 2001. [17] Netherton, D.:"Standard To Define RCM", Maintenace Technology, 2000. [18] SAE JA1012, A Guide to the Reliability-Centered Maintenance Standard, Society of Automotive Engineers , Washington DC, 2002. 35
  14. 14. XXXI NAUČNO STRUČNI SKUP ODRŽAVANJE MAŠINA I OPREME [19] IEC 60300 Dependability management - Part 3-11: Application guide - Reliability centred maintenance, International Electrotechnical Commission, Geneva,1998. [20] IEC 60300 Dependability Management Part 3-11: Application Guide - Reliability Centred Maintenance - Comments by Dana Netherton, Chairman, SAE RCM Subcommittee. [21] NORSOK Standard Z-008 - Criticality analysis for maintenance purposes, Rev. 2, Norwegian Technology Centre, Oslo, 2001. [22] "Reliability Centered Maintenance Guide for Facilities and Collateral Equipment”, National Aeronautics and Space Administration- NASA, Washington DC, 2001. [23] NASA Procedures and Guidelines NPG 8831.2D, http://nodis3.gsfc.nasa.gov, 2001. [24] Aleksić, M.:"Metodologija izbora koncepcija održavanja kompleksnih brodskih sistema", doktorska disertacija, Vojnotehnička Akademija, Beograd, 2006. [25] Moubray, J.:"Reliability Centred Maintenance II", Butterworth - Heinemann, Oxford, 1997. [26] Palarchio, G.:"Reliability-centred Maintenance (RCM2)" http://www.ivara.com, 2002. [27] Smith, A.:"Reliability-Centered Maintenance", New York, McGraw- Hill, Inc., 1993 [28] NES 45, Defence Standard 02-45 Issue 2, Ministry of Defence, Foxhill, Bath, 2000. [29] ABS Guide for Surveys Based On Reliability-centered Maintenance, American Bureau of Shipping, Houston, 2003. [30] ABS Guidance Notes for Reliability-centered Maintenance, American Bureau of Shipping, Houston, 2004. [31] Conachey, R.:"Development of RCM Requirements for the Marine Industry", 2nd International ASRANet Colloquium, Barcelona, 2004. [32] RCM Turbo™, http://www.strategicorp.com/rcm_turbo_detail.htm [33] Hughes, B.:"Business Centred Maintenance", TWI Press, Inc. 2001. [34] "Letter to the Editor of New Engineer magazine re Prof David Sherwin at ICOMS 2000", New Engineer magazine, 2000. [35] Rausand, M.,Vatn. J.:"Reliability Centered Maintenance", Risk and Reliability in Marine Technology. Balkema, Holland, 1997. [36] Moubray, J.:"Is Streamlined RCM Worth the Risk?", http://www. mt-online.com, 2002. [37] Clarke P.:"The argument against Streamlined Reliability-centred Maintenance (RCM) ", The Asset Partnership, www.assetpartnership.com 2001 [38] Reliability Centered Maintenance (RCM) Scorecard, RCM Managers Forum Conference, Clearwater Beach, Florida, 2005. [39] Reliability Magazine & Reliabilityweb.com, http://www.reliabilityweb.com 36

×