Zvoks - Podlistak, Gimnazija Vinkovci (2009)

  • 1,533 views
Uploaded on

Podlistak skolskog lista Gimnazije "M.A.Reljkovića", Vinkovci, 2009 …

Podlistak skolskog lista Gimnazije "M.A.Reljkovića", Vinkovci, 2009
LiDraNo 2009, Pula

  • Full Name Full Name Comment goes here.
    Are you sure you want to
    Your message goes here
    Be the first to comment
    Be the first to like this
No Downloads

Views

Total Views
1,533
On Slideshare
0
From Embeds
0
Number of Embeds
0

Actions

Shares
Downloads
0
Comments
0
Likes
0

Embeds 0

No embeds

Report content

Flagged as inappropriate Flag as inappropriate
Flag as inappropriate

Select your reason for flagging this presentation as inappropriate.

Cancel
    No notes for slide

Transcript

  • 1. Literarni podlistak ^ “U zagrljaju rijeci”
  • 2. literarni podlistak Literarci P od vodstvom profesorice Nikoline pisati prozne tekstove. Pisanjem i komenti- gradu, ali i knjižnici. Slušajući njihova izlaga- Maletić svakoga se četvrtka okuplja ranjem tekstova dolazimo do spoznaje kako nja, čitajući njihova djela te u razgovorima s naša kreativna skupina koju čini 20-ak naše misli, želje, osjećaje najbolje pretočiti njima, doznajemo tajne stvaranja književno- članova, gimnazijalaca od 1. - 4. razreda, na papir.Čitanjem tekstova svladavamo ga teksta. željnih pisanja, čitanja, kreativnog izražava- strah od javnog izlaganja pred publikom, a U našim je glavama često prava oluja ideja nja, komuniciranja s vršnjacima ali i "odra- time vježbamo i prihvaćanje i uvažavanje koje prenesene na papir poprime oblik slima". Na našim sastancima poslije nastave, kritika koje ne moraju uvijek biti i dobre, a priče, pjesme, eseja… čak i kad smo umorni i bezvoljni, nikad nije ni dobronamjerne.Svakim novim tekstom Dug je put od ideje do nastanka teksta, dosadno. Svaki sat saznajemo nešto novo otkrivamo naš napredak u stvaranju teksto- često pišemo samo za svoju dušu u nadi da o tehnici pisanja bilo poezije ili proze, te o va te tako oblikujemo naš osobni literarni ćemo kad-tad dotaknuti dušu slučajnoga nama samima i našem kreativnom izričaju. izričaj. pogleda na ove stranice. Ne leži nam svima isto. Neki imaju veći Otvorio nam se i jedan mali prozor prema afinitet prema poeziji, dok je drugima draže pristupu književnicima koji gostuju u našem Anja Vekić Slijeva na desno: B. Dujmović, Z. Vitković, A. Vekić, T. Parać, J. Gajčević, N. Baljak, A. Pavić, V. Jukić, M. Grgurovac i N. Maletić, prof. Na slici nisu: I. Jurković, N. Šuper, T. Gatti, E. Čolaković, F. Kovačević, M. Mikulić, M. Zbožil i M. Mrkonjić 2 veljača, 2009.
  • 3. literarni podlistak Tko se boji lika još? U čarobnom svijetu lektire oduvijek obita- kojih se odlučila dati glas onima koji su ga tivno, da mu se ne nameću općeprihvaćena vaju svakojaki likovi. Jeste li se ikad zapitali izgubili među koricama naše lektire te o stajališta poput onih u vodičima za lektiru, što bi nam oni rekli da su sada s nama? svojemu mišljenju o vlastitoj knjizi. Poznati i njezina knjiga daje pravo na različita čitanja, Književnici Julijani Matanović upravo je to manje poznati likovi naše književnosti sada protivi se čvrstim povijestima književnosti dalo poticaj da napiše knjigu Tko se boji funkcioniraju kao bića koja su se jedno- i tzv. objektivnim povjerenstvima, ustaje lika još?. Kroz čudesni svijet likova vodi nas stavno preselila na drugu adresu i sada iz protiv hijerarhija, daje pravo da svatko od Sidonija Nedić, studentica koja se priprema novih soba komentiraju svijet oko sebe, a nas u nekom književnom djelu pronađe svoj za izlazak na ispit iz novije hrvatske književ- svijet oko njih - jest i svijet literature i svijet glavni lik. nosti. Riječ je o djevojci koja je na drugu zbilje. Tako npr. Andrićeve likove boli glava godinu studija književnosti u Zagreb stigla od pitanja komu pripadaju i čiji su, Kumiči- Već sam naslov dovoljan je da vas iz ratnoga Sarajeva i razlikovala se načinom ćeve junakinje bune se što nisu predlošci za potakne na čitanje i da se zapitate imate na koji je čitala književne tekstove. Nije se snimanje domaćih sapunica, prosjak Luka li vlastito mišljenje o onome što čitate ili sramila reći da literaturu voli. Kolege su je sjedi pokraj knjižnice i ne može vjerovati na dopuštate drugima da ga oblikuju umjesto ogovarale, podsmjehivale joj se i zavidjele koji je način opisan u Vodiču za lektiru, Anka vas! joj. Na ispit iz Novije hrvatske književnosti Lešićeva priča nam što je bilo svih onih go- izlazi tri puta i ne uspijeva ga položiti. dina koje nam Kozarac nije opisao u svojim Mrtvim kapitalima… Prva je promocija ove knjige održana baš u Vinkovcima, u Gradskoj knjižnici, a kao pravi Autorica smatra da je njezino djelo suprot- bibliofili, i mi smo se našli tamo! Na promo- nost ustaljenim povijestima književnosti jer ciji je autorica govorila o razlozima zbog daje pravo čitatelju da likove doživi subjek- veljača, 2009. 3
  • 4. literarni podlistak Kazimir Klarić u vinkovačkoj gimnaziji ‘…U tami i tišini što je carevala stanom, kakva je osoba i pisac Kazimir Klarić. Kako u sam ga je li to točno. I potvrdio je. Štoviše, jedino se moglo čuti, kako njegova supruga, svojim romanima i pripovijetkama, tako i u na priču o tvornici proveo je svo preostalo gospođa Ana, ravnomjerno hrče, te tu i stvarnom životu, Kazimir Klarić je humo- vrijeme do zvona. Zvrrrrn… Zvonilo je. tamo, diskretno otpušta, zna se što.’ rističan, satiričan, pa i ironičan. Bez straha Svi su ga pozdravili, te je gospodin Klarić Jedna rečenica iz priče Dođe to tako govori govori o povijesti, o sadašnjosti, o saboru i krenuo van, usput dajući meni savjet o faksu nam dosta o piscu koji je u prosincu prošle politici, o vjeri, o obitelji. O svemu. (ohrabrio me rekavši da je ono što namje- godine posjetio našu Gimnaziju. U povije- Rođen je u Okučanima 12. prosinca 1940. ravam studirati dosta teško!). Svi smo se snom kabinetu, popunile su se ‘saborske godine. Maturirao je na Gimnaziji u Novoj dobro nasmijali, a ja sam upoznala još jednu klupe’ učenicima koji su iščekivali gospodi- Gradiški, te potom diplomirao na Pravnom slavnu osobu. na Klarića. Ušao je i on, sjeo za katedru, te fakultetu u Zagrebu. Mladost i burne godine nakon mog kratkog uvoda počeo pričati o proveo je kao rukovodilac pravnih službi u svojim (ne)uspjesima I anegdotama iz svog tvornici. Iskustvo koje je tamo stekao nešto Maja Medaković, 4.f života. Već prvom njegovom rečenicom, kao mu je najvrijednije u životu. Da ovo ne bi i svakom sljedećom, mogli smo zaključiti bio samo citat iz njegove biografije, upitala 4 veljača, 2009.
  • 5. literarni podlistak Ništavilo Zgrada Opet. Opet si izgubljen. Milijun ti se misli vrti po glavi. Tišina i mrak…zvijezde i mjesec….cvrčak Je li vrijedno toga? i pas….Ulazi u zgradu koju je vidjela već Ne. Ne zaista. negdje…na sebi ima onu majicu koju je Ovaj put nema pomoći. dobila od kume za prošli Božić…bosa hoda Ni za tebe. Ni za njih. stepenicama….pada…zvuk se širi cijelom Želiš otići. Riskirati. zgradom dok ona bespomoćno leži…. Ali…to je najgore što možeš učiniti. Drugog izlaza nema. Fanta i vino…zvijezde i mjesec….auto i ci- Mrtvilo. gara….više i ne broji čaše…na sebi ima istu Opet si sam. majicu…u daljini vidi zgradu u kojoj je već Potežeš iz boce. Da. bila….vrti se, vrti i vrti dok ne pada i ostaje Žališ. Sve je nestvarno. bespomoćno ležati…. Razočaranje. Ne želiš ostaviti sve. Knjige i gramofon…zvijezde i mjesec… Ali nisi dovoljno jak. ogledalo i češalj….vrti se ploča s najdražom Razdanjuje se. pjesmom….oblači opet onu majicu…. Padaš. glazba staje, a u nosnice joj dopire već poznati miris zgrade u kojoj je bila te pada i … bespomoćno leži… Ne znaš gdje si. Buka i dan…sunce i zraka….mama i brat…. Osjećaš sigurnost. žuri i oblači prvo što vidi, majicu koju je Događalo se. dobila od kume za prošli Božić….ulazi u Svaki put iznova. zgradu od koje se ježi….miris je opija, buka Krug bez početka i kraja. joj smeta….zašto joj je to toliko poznato??? Ništavilo. Hvata se za glavu i pada…bespomoćno leži.. Josipa Gajčević, 2.c Buka, svjetlo, doktori…skidaju joj majicu….. bodu joj venu….vrišti od boli….miris joj je i dalje u nosu…..tišina i mrak… Tea Gatti veljača, 2009. 5
  • 6. literarni podlistak Samo Ona San Sanjala sam sinoć Kad me ugledaš u prolazu Srednje visoka, tamno smeđeg oka da je opet sve u boji. Dok šetaš mislima svojim, Obraza rumenih, i pretjerano crvenih. Da je trava zelena, Pruži mi ruku u pozdravu, Nosa izraženog, osmijeha zapamćenog Oblak bijeli nebom da plovi. Da znam Crvene usne i pomalo nepravilni zubi Sanjala sam sinoć da znaš A tu je i jezik koji pretjerano trubi. da su se vratili snovi moji. da još uvijek postojim. Ona ... Ali jutro ne da. I, bit će dovoljna Jutro snove ne voli. Samo Neprestano tjera inat, tvrdoglava jako. jedna tvoja riječ, Nakon 2 minute, to primjeti sva'ko. Izgovori je. Sada plače, sad se smiješi Eva Čolaković, 4.f Makar Sada pomaže, sad griješi. u tišini. Gruba je, hitra, nemirna duha, nezadovoljna, ljuta, Često skrene s pravoga puta. Eva Čolaković, 4.f Prkosi, tjera inat, poljubi i baci, Koriti je ne vrijedi, Jao onome tkoje slijedi. Graciozna hoda, Al' ne zanima je moda. Pjeva pa plače, Zora Leži pa skače. Ne valja. Ona ... Tren trajanja Lišće žuto, smeđe, u svakom šumskom kutu. Ima li u njoj dobroga malo? Ugledah Prašina siva na seoskom putu. je li njoj do ičega stalo? Svjetlost i Očaranje A magla u obrisima šeće, šeće, Zora je pa se s vjetrom još igrati neće. *** Vidjeh Miriše kukuruzna žetva, Istinu Ona topla, stara s kraja ljeta. Ali ... Laž Sunce se budi na ravnicama To je samo krinka njena, I razočaranje Nježno ih i toplo obasipa poljupcima. Koja noću postaje samo sjena Ona se moli Bogu, plače, Shvatih Barbara Dujmović, 1.f Voli .... I srce je zbog Očito i jasno nekoga boli. Nježna je i brižna, razočarana duša Shvatih Koju razum često ne sluša. Prekasno Ona ... Magnet za nevolju često, a Probleme nosi vješto. Eva Čolaković, 4.f Tko sam ja? Ne moraš ju voljeti, Al' teško ćeš joj odoljeti, Jer to je ipak Ona ... Vjetar što šuteći plovi, Među žitom, po livadama, sam. Nikolija Šuper, 4.f Mirisno – tihi snovi, U dubini duše plam. Pogledi mladih koji se vole, Oči sreće u mraku, Neko majušno, zaboravljeno sjeme, Duboko ispod, na dnu zemlje. Frana Kovačević, 1.e 6 veljača, 2009.
  • 7. literarni podlistak Ponoćni Kruži razgovori * Bila je iscrpljena. Okretala se u krevetu «Ne postoje dva ista. Bilo bi glupo kada bi Kruži. Oko mene. Ja se ne dam… bezuspješno pokušavajući zaspati. Na kraju sve svijeće imale isti plamen, zar ne?» Jaka sam. Jača od toga. je odustala, nije više mogla ležati u krevetu. «Bi.» Boli me. Ne dam se. Ustala je, otišla do ormara i uzela svoju Udara, zasljepljuje, poriče… crvenu vunenu vestu, a zatim je otišla do «A upravo tako izgledamo mi. Uzmimo da Nastupa s aureolom stola i uzela papir i olovku. Nije se trudila su ljudi svijeće. I sad, što će se dogoditi? Jed- a skida je kad kruži. Oko mene. upaliti svijetlo jer bi ono samo ubilo ljepotu na će svijeća reći da neka druga ima plamen Bojim se. Al’ ne dam se. noći, a ona ništa nije voljela koliko i noć. ljepši od svih ostalih. Ostale će svijeće to Jak je. Al’ jača sam ja. Zato je upalila pet bijelih lučica i sjela. Uzela prihvatiti. Zašto? Znaš li možda odgovor?», Hladno je. A vani sunce… je olovku u ruke i na papiru napisala naslov kratko ga je pogledala i nastavila dalje. Kruži. Oko nje. Ona se ne da… – Ponoćni razgovori – kada je netko počeo «Sada će ostale svijeće htjeti imati plamen tiho otvarati vrata njezine sobe. Znala je tko kao ta, kao najljepša. I svaku razliku između * je. Ostavila je olovku i okrenula se prema svojeg i tog, kao najljepšeg, plamena svijeća Vidi puno boja. Maglu. Zamućenje. vratima. će gušiti. I gušit će tako svaku, i najmanju Vidi mrave na stropu. Veći su nego inače. razliku, sve dok joj plamen ne postane Vidi crvenu kosu s plavim pramenovima «Uđi, uđi» , prošaptala je. plamenu one prve, kao najljepše. A što na svojoj staroj susjedi.. On je ušao i nasmiješio joj se. «Znao sam da tada? Kada postigne to čemu tako slijepo Osjeća ogromnu vrućinu, vani minus. ni ti ne možeš spavati.» teži, što se dogodi tada? Ništa. Dvije svijeće Vidi jarke boje. Blješte. Preklapaju se. Tiho se nasmijala. «To nije bilo teško pogo- imaju isti plamen. Tu i tamo, pojavi se neka Vidi knjige u letu. Čuje glazbu kako se šulja. diti. Kad ja uopće spavam?» koja gori svojim, posebnim, plamenom. Zar Vidi majmuna kako pleše. «Pišeš?» nije to ljepše?» Pogledala je u nebo. «Što Vidi djecu, pričaju s duhovima. «Krenula sam.» misliš, zašto svijeće to čine? Znaš li možda On vidi sve… «Što te večeras drži budnom?» odgovor?» Samo ne vidi da je skrenuo. S uma. «Iscrpljenost.» «Baš čudno. Ti si jedina osoba koja ne može spavati kada je iscrpljena. A sada ozbiljno. Zrinka Vitković, 1.e Što je?» * «Ozbiljna sam. Iscrpljena sam.» Na drvetu zeleno lišće… «Ima tu još nešto.» Sve je lijepo, sve je odlično. «Razmišljala sam o tome kako se nigdje ne Nije savršeno, jer tako nikad nije, uklapam.» ali je prilično blizu. «Nije istina.» Kazaljke se okreću, Smijala se, ali nije bilo veselja u tome zvuku. stranice na kalendaru kidaju. «Je, istina je. I oboje to znamo.» A ja osjećaja za vrijeme nemam. «Molim te, » Ne želim imati. Meni je dobro. «Zamisli gomilu ljudi.», prekinula ga je. «Jesi?» Na podu žuto lišće… «Aha.» Dobro je. Dobro sam. «Sad ih zamisli sve crne.» Pričekala je tre- Nije odlično, iako zna biti, nutak. «Zamisli jednu bijelu točku u gomili ali je prilično blizu. crnog. Ja sam bijela točka.» Gledao ju je. Ništa nije rekao. Ništa nije htio Na podu smeđe lišće… reći. Ništa nije mogao reći. Ja trunem. Sve trune. Tišina je trajala, a oni su, odjednom i sami Nisam dobro. dio noći, sjedili dok su svijeće polako Ne, stvarno nisam. gorjele. Tješim se, uvijek može gore. Odjednom je progovorila. «Što misliš, postoji li mjesto na Zemlji gdje Na podu bijelo lišće… bih se ja uklopila?» Hladno mu je. Ali meni je hladnije. Nije ništa rekao. Samo je sjedio kraj nje. Meni je gore, i čini se i najgore. Pogledala je svijeće. Izgledalo je kao da će Nije najgore, se iz jedne izliti vosak. Uzela ju je i pokušala ali je prilično blizu. je drugačije namjestiti, ali se, barem joj se tako činilo, opekla pa je ispustila svijeću, a Sve boli, sve gori. Ali samo u meni. vosak se razlio po stolu. Vani je snijeg. Vani led. Vani je zima. «K vragu.», promrmljala je, ali, osim toga, Vani sve lijepo… nije učinila ništa. «Lijep je plamen svijeća, nije li?», upitala ga je. Andrea Pavić, 4.f «Je, jako je lijep.» veljača, 2009. 7
  • 8. literarni podlistak Dijete oluje Nebo je sivo. Vjetar. Sjedim kraj otvorenog grmljavine iz daljine i to je to. prozora i uživam. Uživam u onome čega se drugi boje, ne vole i izbjegavaju. Uživam u Odahnuo je kad sam to rekla. Ali u sljede- oluji. ćem trenutku druga je munja proparala nebo. Zasjala je. Kao i njegove oči. Grč mu - Brzo! Zatvori prozor i isključi sve iz je na licu. struje. Ne zaboravi isključiti telefon i spustiti roletne. - Da … da. Idem ja u krevet. Kasno je. - U redu, tata. Laku noć. - Izgleda kao da bi mogao led!? - Mislim da ipak neće ovaj put. Znam da neće spavati ove noći, ali neću ni ja. On od nemira, a ja … ja baš suprotno. Od Prve velike kapi dotiču tlo. Zatvaram prozor mira. Zvuči glupo, ali tako je. Kad je oluja, ja osjećajući se odsječeno. Zatvoreno. Izolira- sam svoj na svome. Ne spavam. Uživam. Ne no. osjećam strah. Nadam se da nikada ni neću. Vjerojatno bih se i ja bojala oluje da mi je grom udario u kuću. On protrne svaki put Promatram grad u olujnoj noći. Tih je. Pri kad ona počne. odsjaju munje izgleda čarobno. Barem Munja je zasjala … sedam, osam, devet … meni. petnaest kilometara. … sedam, osam, devet … - Jesi li čula ovo?! - Jesam. Nije blizu. Vjetar, kiša, malo Marija Zbožil, 3.f Crveni ruž Crveni ruž. Kao nitko drugi, znala je pobuditi Duge glatke noge, hod plemkinje… Mona one najdublje osjećaje u meni. U svakom muš- Lisa sadašnjice...ono što su uvijek željeli imati karcu. Ona sama nije osjećala ništa. makar na jednu noć. Cijena je rasla, ali ona Nježne ruke, dodir anđela. Neodoljiva. se osjećala sve manje vrijednom...Tužnija i Da, mogli bismo je tako opisati… No njezin tužnija. osmijeh bio je isprazan, estetika. Nije se sjećala kada ju je zadnji put netko na- Dugi, crveni nokti... Način na koji je zaba- zvao pravim imenom. Zvali su je Maria, Ann... civala glavu, njezina kosa pod sjajem noćnih Kako su htjeli, kako su sanjali… Ali ljepota lampi, osvajala je jednim osmijehom. Znala je vanjštine nije vječna. Ljepotu srca davno je čovjeka dovesti do vrhunca, do neba u samo zavila velom tuge, očaja… nekoliko trenutaka. Mnogi su je voljeli…nije- Prve bore na njezinom licu… Novac lako dan iskreno. odlazi. Stari most na moćnoj rijeci... Stajala Lice anđela, pogled vražice. Bila je ostva- je i gledala u vodu. Tako blizu a opet tako... renje snova, molitva noći. Ujutro su se vraćali Sama, bez princa, ostarjela je kao još jedna stvarnosti. od onih a-bila-je-prelijepa... Mjesečina i obala Miris boginje. Sve je radila savršeno, sve što Dunava. Tu noć, nakon mnogo godina, opet su htjeli i kako su htjeli... Bez riječi. Jutrima se je obukla crnu haljinu...Jedino što je znala, budila sama…Nadajući se da je sanjala. jedino što joj je osiguravalo život.. I ono što ju Crna haljina, savršeno mlado tijelo. Sanja- je ubijalo iz dana u dan. la je o velikim ljubavima, o princu na bijelom Rekla je samo ‘’Dora…da ja sam Dora’’. A konju. Dobila je mlade, stare, bolesne...ali ne onda je postala još jedna od onih izgubljenih... i princa. Noć je bila njezin život, ali zapravo, Onih kojih se nitko ne sjeća...ne javno… prinčevi su noću spavali. Držanje slavne glumice. Oh, sjećam se kako je znala glumiti. Sreću, bol, uzbuđenje... Ines Jurković, 4.b sve što je trebalo. Bila je partija pokera, bila je let za Pariz, bila je poslovni sastanak...ništa vrjednije. 8 veljača, 2009.
  • 9. literarni podlistak 19. 9. 2008. ….praznina… otišao je… nisam se mogla pomaknuti… suze su mi dalje tekle niz lice na suzama već natopljen jastuk… sklupčala sam se i plakala satima….. ubijala me ona nisam.. svaki je dan bilo sve gore… jedina mi je utjeha bio on….. ali i on me ostavio…a ja mu nisam mogla reći… i nikom nisam mogla reći… (….) praznina u srcu… ubijao me onaj osjećaj krivnje… krivila sam samu sebe...a uvijek ….već tri godine ne mogu podnijeti da me smo razbijale glavu kako netko može kriviti netko od njih dodiruje… već tri godine ne sebe za takve događaje… ne znam, ali ja mogu ih gledati… mrzim ih, sve od reda… a sam bila kriva za to... nitko drugi..samo ja… ono što još više mrzim sam ja.. mrzim sebe, praznina... i u glavi i u srcu… jutro... najgore mrzim svoje tijelo... i ne mogu više…. Ne jutro u mom životu… sjedila sam pod želim više ništa mrziti… ne želim se buditi tušem dva sata pokušavajući isprati njegov svake noći sanjajući isti san... ne želim se miris s kože, ali samo sam ga još više osjeća- više bojati…. Ne želim se više praviti da sam la… odjeću i posteljinu sam bacila, nisam je super kad nisam… ne želim više živjeti u mogla gledati… pobjegla sam iz stana čim laži…………………. Volim te……. “ sam se obukla… (…..) U lazim u njezinu sobu… tražim je pogle- dom, ali ona nije tu… pogled mi zasta- ne na radnom stolu…plava kuverta… na …dan je bio dugačak, a noć još duža…. Ne Vedrana Jukić, 4.e poleđini velikim crnim slovima piše: Lora… sjećam se ni gdje sam bila ni kako… nadala polako otvaram kuvertu… tri velika kri- sam se da ću se svaki čas probuditi, ali stalno bijela papira ispisana od početka do dna… „draga... volim te najviše na svijetu… žao mi je… žao mi je što ti ovo nisam mogla nikada reći, žao mi je što ti to govorim na ovakav način i što ti to tek sada govorim…. Nisi ti kriva.. nešto strašno mi se dogodilo na današnji dan prije tri godine.. možda sam si sama kriva zato, ne znam… upoznala sam tamo jednog dečka, nisam ti nikad o njemu pričala, njegovo ime je Pelej… izlazili smo skupa u disko, išli skupa na plažu.. zapravo sve smo radili skupa… i taj smo dan izašli skupa... liječili smo tugu hektolitrima cuge, on je tugovao za svojom curom, a ja, ja sam tugovala za svojim dragim… ja sam se toliko oduzela da me on nosio do stana... nisam znala za sebe, ali brzo sam se otrije- znila…. Odnio me ravno u krevet i položio na njega... počeo me ljubiti po vratu… istog trena sam osjetila njegove ruke kako mi skidaju hlače... on ih je svlačio, ja sam ih navlačila… pokušavao me poljubiti u usta, ali nisam se dala… gurala sam ga sa sebe, ali on je svake sekunde postajao sve teži i teži… SUZA… suza mi je kliznula niz obraz kad sam shvatila što mi se događa… glas kao da mi je puknuo... nisam mogla izustiti ni riječi…strgnuo je majicu s mene... u sebi sam vrištala i molila ga da prestane, ali usta su mi jednostavno bila paralizirana… jedva sam se mogla micati pod težinom njego- va tijela… što bih ja njega jače udarila ili ogrebala, to bi on postajao sve teži i teži… pokušavala sam se skupiti što sam više mogla,ali to nije bilo dovoljno... nisam si mogla pomoći… nisam ga mogla maknuti sa sebe, a znaš koliko sam to željela… nikad nisam osjetila toliku bol kao tada… nikad me ništa više nije boljelo… jednom rukom me uhvatio za vrat, a drugom mi je širio noge... nisam se mogla skupiti… nisam ima- la snage… snažno me udario po licu i raširio noge…… (….) veljača, 2009. 9
  • 10. literarni podlistak Stvar navike Gledam se. zemlje. Gledam ih u oči, i u njima nalazim sebe. Vidim krupne crne obrve izmiješane sa Vadim ih i promatram. Gadili su mi se, a sada vidim kako sam odav- sijedim vlasima koje otkrivaju moju starost Palim cigaru i primjećujem da je stigla jesen. no propustio taj vlak. koju se ne Jesenja večer. Ne želim vratiti vrijeme, želim ovo zadržati. trudim sakriti. Tek sada vidim da kiša pada. Vrijeme leti. Zarasla brada skriva moje nekad lijepo lice. Odlazim poznatim putem. Tjeraju me. Zapljusnem vrele obraze vodom nastojeći Uzimam kaput i predviđam grumene u se otrijezniti od nostalgije koja me razara. Otvaram vrata. njemu. Kosa, masna i prljava, čini me očajnim. Sjedam. Palim cigaru i izlazim. Podsjeća me na ono od čega želim pobjeći. Konobarica pozdravlja i donosi piće bez Noge plešu, ne mogu ih kontrolirat. Perem se, snažno se trljam po tijelu, očeku- pitanja.»Jučer je bilo veselo?», postavlja Oh. jem od vode da makne unutarnje ozljede i retorička pitanja, koja mrzim jer me uvijek Mrak. puknuća izdaju. Posramljeno spuštam glavu, i osje- koja osjećam. ćam se Budim se. Sjedim, sklupčan i trudim se ne zaplakati. poput djeteta. Palim cigaru i primjećujem da je stigla jesen. Mičem mokru kosu, i dižem glavu, ne po- Gledam u čašu danima, a okolina priča o Miriše mi kiša. nosno nego posramljeno jedva provirujući politici i ženama. Ustajem i uvodim novitete u svoj život. ispod obrva. Uzimam čašu i pijem naiskap. Vadim grumene zemlje. Para mi ne dopušta da jasno gledam. Zatresem glavom, a debela konobarica Ne obraćam pozornost, vjerujem da se Peče. donosi novu. zemlja od jutros nije naročito promijenila. Želi pričati, ali dižem ruku i ona odlazi. Stvar Hodam malo manje poznatim putem. Prekid. navike, reklo bi se. Ulazim. Želim zaspati i nikada se probuditi. Više se ne zadržava. Preskačem dio s ogledalom, rekao sam da Usamljenost me ubija. Trudim se zaboraviti Više se ne sjećam. uvodim novitete. i brojim kaplje vode na ruci. Voda je hladna, Nema više praznine, one stare proklete Voda curi, i polako osjećam tijelo. a meni ne praznine. Zatvaram oči i ne željeni osjećaji me pre- smeta. Stvar navike, reklo bi se. Bježim pred sobom. plavljuju. Sušim kosu i ne gledam se dok izlazim. Otrcana melodija diže me sa stolca, mr- Suze se miješaju s vodom. Ogledala me straše. mljam i njišem se. A ja bih ponovno. Oblačim kaput i izlazim van. Brada, a i majica su mi mokre Ne marim. Stavljam ruke u džepove, i nalazim grumene Tea Parać, 2.c 10 veljača, 2009.
  • 11. literarni podlistak Stubište N e, stalno imam taj osjećaj...pojavi se iznenada, krene iz središnjeg dijela prsnoga koša i nastavi se nekad bile žive. 2,4,6,8,10,12,14,16. -Što to radiš? pitao je. -Vlak, naravno! -Samo provjeravam. širiti tijelom. Podsjeti -Ležim , zar ti to nikad ne činiš? rekao je i nasmijao se. me na neke događaje iz prošlosti i nestane. smijala se glasno. 2,4,6,8,10,12,14,16 Dok traje ugodan je, a kada -Ne, mislim... da, ali ne vani na pločniku. -Dobar dan, je li jan doma? nestane, sve postane drugačije. odgovorio je zbunjeno. -Jan više ne živi ovdje! Zastao je na tren i pokušao pojasniti. -Pokušaj i ti, tako te praznina može ispunja- -Aha -Kao da si ispunjen prazninom, sigurno ti se vati satima. rekao je pomalo zbunjeno i uputio se van. dogodilo, bar jednom. 2,4,6,8,10,12,14,16 2,4,6,8,10,12,14,16 Gledao je u pod i čekao da odgovori. Ostavio je papir na stolu, uzeo torbu i ploče. -Ne, Jan, ima nas koji razmišljamo o normal- 2,4,6,8,10,12,14,16 nim stvarima. -Autobus ili vlak? Nikolina Baljak, 4.f Odgovorila je i otišla. Jan nije bio od onih koji će potrčati za dje- vojkom kada ga odluči napustiti. Sjeo je na pločnik i izvadio malu crnu knjižicu u koju je sve zapisivao. Bio je sanjar, ne samo za sebe nego i pred drugima, neprestano je govorio kako će biti zvijezda. Živio je u staroj kući čije su sobe odisale nelagodom.Stara židovska kuća pretvorena u zgradu sa samo četiri stana. 2,4,6,8,10,12,14,16. -Zdravo pozdravi i uđe u sobu. Vikendom je odlagao kutije u skladištu jedne trgovine i pomagao starim ljudima u kućanskim poslovima. Zaključao se i pustio Bowieja. Crveni obrazi, ljubičaste usne i tamne oče. Obrisao je šminku i izašao. 2,4,6,8,10,12,14,16. Ljudi su opet raspravljali o nepotrebnom. On je pio pivo i govorio samo ako netko pita. -Još jedno? -Da. Osvrnuo se oko sebe, uzeo olovku i zaključio,mrtve duše. Sve je bilo puno mrtvih ljudi. Nitko više ne razmišlja, to je postalo staromodno. Ispio je do kraja, nasmijao se i izašao polako kao i uvijek. Vani su se opet tukli. Parovi se vole na klupama. -Ma ionako nije bila za mene. Razmišljao je gledajući kako sjedi s drugim. 2,4,6,8,10,12,14,16. Uzeo je olovku i nacrtao mrtve duše, imale su lica poznanika. Samo su on i ona bili živi i držali se za ruke. Sad još jedan zid ima svrhu. Obukao je kaput i odlučio ponovno izaći iz kuće. Mama je opet bila zaspala s upaljenim televizorom, a tata spava u sobi. Već dugo ne spavaju zajedno.Njihove su duše veljača, 2009. 11
  • 12. literarni podlistak Kako ubiti sporednoga lika? Annik ima krive noge. Uvijek i isključivo hoda krivo i kao da malo poskakuje pri svakom koraku. Annik gotovo nema grudi i to je ne dira kao što je to slučaj kod ostalih njezinih vršnja- kinja. Annik se boji mravi. Smeta joj buka, nekada ne. Annik nikada ne nosi kišobran i ne voli dečke kada ližu sladoled. Annik je često živčana i u to vrijeme jako bezobrazna. Annik se gotovo nikad ne ispriča i očekuje isto od drugih. Annik voli hodati sama i pušiti na ulici. Hodala je brzo, ovaj put joj se žurilo nešto više nego inače. - u moje vrijeme to nije bilo tako. - daj se vi stara gunđala pomirite s tim da jednostavno više nisu vaša vremena, odbrusila joj je, uvukla posljednji dim i baci- la cigaru točno ispred nje. Annik nije željela doživjeti stotu i nije joj bilo Annik se divi svim pjesnicima i prezire iste - jednostavno nemoj! slatko što su tamo neki baba i deda doživjeli zbog nemogućnosti preoblikovanja vlasti- - zašto? 70 godina braka. tog svijeta u stih. Ustala se, poljubila ga i otrčala bez odgo- Annik se nije bojala. Annik mrzi proljeća,ljeta,zime i jeseni. vora. Annik je kao mala plakala pred svima i uvi- Annik mrzi. bez razmišljanja pošao je za njom. Izmakla jek. Sada nije plakala pred drugima, samo za mu je iz vida, ali trčao je i dalje. Noge su sebe i to rijetko. Mrzila je dok je pisala, mrzila je one o kojima koračale same od sebe ne obazirući se na Annik nije pričala sa svima, pričala je s piše, mrzila je dok je plesala, mrzila je one debele slojeve blata. njom... i s njim nekad davno. koji su sjedili. Sada je stajao nasred polja, ne tako velikog, Annik je smatrala da je lijepo družiti se, no Mrzila je dok je čitala, mrzila je glavnog lika, ali dovoljno velikog da umori čovjeka. Tako u svemu treba biti umjeren...ljudi su samo mrzila je dok je pjevala, mrzila je one kojima izmoren, stao se okretati ne bi li je ugledao. ljudi, ništa više. je pjevala. Annik voli vino. Voli vino i ono sto slijedi Dok je bila s njim, mrzila je sto nije mrzila. Annik je voljela film, ali knjigu više. poslije njega. Što nije mrzila njega. Annik se divila glavnom liku, ali sporednom Annik voli noć, pisanje i glazbu odjednom. On je bio jedini koji se usudio gledati je u više. oči dok je govorila. Mrzila je samo kad je Annik je voljela priče, ali pjesme više. Ustala je oko ponoći. Najprije je popila gut- popuštao. Annik je voljela život, ali smrt više. ljaj instant kave i zapalila cigaretu. Vrijeme Annik je sanjala početak, ali kraj više. je bilo savršeno za pisanje. Annik je znala, ali griješila više. Zazvonio je telefon. - nismo bas raspolozeni veceras, rekao je Annik je mrzila krv. - reci, javila se. - rekla sam ti vec stotinu puta da svoje - hej, ja sam. Za pola sata sam tu, rekao je psihoanalize provodiš nad drugima, uputila Glasno vrištanje probudilo je susjede. muški glas s druge strane. je onaj pogled i zapalila cigaretu. Okupana krvlju jecala je nad njegovim tije- - za sat vremena, odgovori ona - previse pusis, rece lom. Bezazlena igra pretvorila se u kraj koji - 45 minuta, rekao je otkrivajući svoju nestr- - sad ces mi i prodike držati! je došao prerano. pljivost. Suzdrzavala se. - sat vremena, naredi bez da je imalo digla - Jos jedno tvoje sranje i odlazim, rekla je ton. Nije nista rekao. Nikolina Baljak, 4.f Annik ne voli kad je prekidaju u pisanju i oz- - Što je? biljno razmišlja o tome da se riješi mobitela. - Ništa, rekla je i zapalila jos jednu Annik obožava krevet, postelju, san, spava- - samo je trenutak takav. nje, no da može, ne bi nikada spavala. - mrzim te naše šutljive trenutke, odgovori i Annik voli dizala i skučene prostore. uhvati je čvrsto za ruku. Annik voli limun, osobito u pelinkovcu. - nemoj. - zašto? 12 veljača, 2009.