Your SlideShare is downloading. ×
Lugozborci (2010)
Upcoming SlideShare
Loading in...5
×

Thanks for flagging this SlideShare!

Oops! An error has occurred.

×
Saving this for later? Get the SlideShare app to save on your phone or tablet. Read anywhere, anytime – even offline.
Text the download link to your phone
Standard text messaging rates apply

Lugozborci (2010)

1,285
views

Published on

Školski list …

Školski list
Centar za odgoj i obrazovanje Lug, Zagreb
Lidrano 2010

Published in: Technology, News & Politics

0 Comments
0 Likes
Statistics
Notes
  • Be the first to comment

  • Be the first to like this

No Downloads
Views
Total Views
1,285
On Slideshare
0
From Embeds
0
Number of Embeds
0
Actions
Shares
0
Downloads
2
Comments
0
Likes
0
Embeds 0
No embeds

Report content
Flagged as inappropriate Flag as inappropriate
Flag as inappropriate

Select your reason for flagging this presentation as inappropriate.

Cancel
No notes for slide

Transcript

  • 1. Školske novine, godina XIV, broj 14, siječnja 2010. Uz hrvatskog pilota Rudolfa Perešina i njegov mig Centar za odgoj i obrazovanje Lug, Kneza Zdeslava 2, Lug Samoborski, 10432 Bregana
  • 2. 2 Kako je dobro…! Eeeeee….evo nas opet zajedno! Jako se tome veselim, jer se svake godine ispočetka svih Vas zaželim! Nadam se da ste dobro kao što sam i ja i nadam se da me niste zaboravili – mene, inspektora Lugića! I opet sam cijelu godinu istraživao i tragao za svim i svačim, a što sam pronašao – otkrijte sami! A ja ću vam sada otkriti da smo našim školskim novinama promijenili ime. Do sada je ime novina bilo «Balagovi dvori», a od ove, 2010. godine, školske novine zovu se «Lugozborci». Njuškao sam i shvatio da u novom nazivu ima puno istine – mnogi iz Luga su lijepo, ma prekrasno, zborili. Stoga, ugodno Vam čitanje! SADRŽAJ 1. UVOD ……………………………………………………………………….. str. 2 2. NAJVIŠE BIH VOLIO, VOLJELA KADA BI ……………………………... str. 3 3. UČIMO I RADIMO U SADAŠNJOSTI ZA BOLJU BUDUĆNOST ……….str. 4 4. KONCERTI, KONCERTI, KONCERTI ……………………………………..str. 6 5. NAJVAŽNIJA JE OBITELJ ………………………………………………….str. 8 6. PRIČE IZ DOMA ……………………………………………………………str. 10 7. ZIMOVANJE, LJETOVANJE, IZLETI ……………………………………...str.14 8. JEDRENJE?!? – O, DAA! …………………………………………………...str. 16 9. MLADI VRTLARI ………………………………………………………….. str.19 10. SRETANI TI 61. ROĐENDAN !...…………………………………………..str. 20 11. KARAOKE U LUGU ………………………………………………………..str. 22 Nakladnik: Centar za odgoj i obrazovanje Lug, kneza Zdeslava 2, 10432 Bregana, tel. 01/3375-248, fax 01/3375-309 Glavni i odgovorni urednik: Boro Kljajić, dipl.teolog Uredništvo: Melkior Božić, Drago Ilijaš, Davor Grobenski, Dražen Čuma, Tomislav Šarić, Snježana Antolković, Alan Palčić, Nedeljko Oršuš, Dražen Filković, Valentin Uroshaj, Jasmin Zendeli, Marko Gradinjan, Renato Popović, Drago Ilijaš, Mirjana Bedek i drugi; Stručno vodstvo: Katarina Špehar Fiškuš i Lada Lokmer
  • 3. 3 NAJVIŠE BIH VOLIO, VOLJELA KADA BI… POSAO, ŽENA, DJECA Najviše bih volio da završim školu i da se zaposlim. Da budem pravi čovjek. Pravi čovjek – to znači da je zaposlen, da ima završenu školu, da ima svoju kunu u džepu. Volio bih se oženiti, ali mislim da me ni jedna žena neće htjeti. To mislim zato što sam ja malo smotan. Zato ne znam zašto meni mama stalno govori: «Ti – kada narasteš – imat ćeš puno cura.» Ja sam sada narastao, a nemam ni jedne. Nadam se da ću naći barem jednu curu. Da bih je našao, moram se zaposliti. Volio bih imati i djecu. Htio bih imati troje djece. Nazvao bih ih Ivan, Marko i Božena. Željko Živković ROĐAK ILIJA Najviše bih volio kada bi mi u Lug došao rođak Ilija. To bih volio zato što ga volim i cijenim kao rođaka. Dobar je, uvijek mi da nešto novaca, vodi me na piće, priča sa mnom. Htio bih da mi dođe i da idem i ja k njemu. Ponekad mislim da me on ne voli, zato što mi još nije bio u posjeti. Ali ipak, znam da me voli, zato što mi uvijek svašta kupi i platio mi je kartu do Slavonskog Broda kada sam pobjegao iz doma u Osijeku. Dražen Čuma SLAVLJE SVAKI DAN U mom selu svake jeseni slavi se «kirvaj». Uvijek dvadesetog nekoga mjeseca. Peku se pečenice, slavimo ga. Tamo se i pije. Ove godine išao sam i ja tamo, pjevao sam pjesme na mikrofon i pio sam sok. Malo sam pucao i petarde. Na «kirvaj» su išli moja sestra, zet i mama. Mama nas je vodila na kolače. Išli smo tražiti i burek s mesom u pekaru. Nije bilo bureka, pa je mama kupila čips i sok. Ja sam si kupio i CD-ove, igrice za kompjuter i walkmen. Volio bih da se slavi svaki dan i da je svaki dan «kirvaj». Ivan Gubić POGREŠKE Najviše bih volio biti sa svojom obitelji, zato što su mi oni najvažniji. Oni mi daju najveću podršku u mom životu. Trenutno ne mogu biti s njima zbog različitih problema, koje ne želim navoditi. Jedan od problema je što nemam gdje živjeti s mamom. Nadam se da, kada odrastem, neću ponoviti pogreške svojih roditelja. Melkior Božić NAJVIŠE BIH VOLJELA KAD BIH… JAKO MI SE SVIĐA GLUMAC ROBERT PATTINSON I VOLJELA BIH DA MI JE ON DEČKO. Sorry Kirsten. LEA
  • 4. 4 UČIMO I RADIMO U SADAŠNJOSTI, ZA LJEPŠU BUDUĆNOST Tijekom školske godine 2008./09. bilo je mnogih događanja. Poslije zime stiglo je proljeće – pa su se svi zaljubili, onda je bilo ljeto, pa smo išli na more i kućama na praznike. A u jesen – počela je nova školska godina….uh….nekima to nije bilo drago. Ti «neki» više bi voljeli da ljeto stalno traje, pa da ne moraju ići u školu! Ali to ne može! Jer – tko sada uči – kasnije se manje muči! Da ja ne bih previše duljio – pročitajmo sada što o tome misle naši … NE IDE MI… Učiti je važno zbog toga što to pomaže da kasnije u životu lakše živimo. To znači da, ako smo pismeni i znamo čitati, lakše ćemo se znati služiti važnim papirima, kao što su putovnica, osobna iskaznica, domovnica itd. Važno je učiti da bismo svoju djecu znali naučiti ono što smo mi naučili. Ja učim, ne baš svaki dan, ali povremeno, kada treba. Znam da bih trebao više učiti, Elvis u zanosu stvaralaštva…da je barem uvijek takav! ali ne ide mi. Melkior Božić MOJE SLOBODNE AKTIVNOSTI Izvan redovitih aktivnosti, u svojoj grupi imam i svoje slobodne aktivnosti. To su: tjelesni, glazbo- terapija, dramsko izražavanje i kompjuterska radionica. U tjelesnim aktivnostima sudjelujem od 2006. godine. Volim ići na tjelesni i jako mi je lijepo. Tu aktivnost vodi gospodin Dejan Ćebić. On se voli s nama družiti i pušta nam dobru glazbu. Kod njega vježbamo na loptama, igramo odbojku i ponekad rukomet. Ja jedva čekam kada ćemo opet imati tjelesne aktivnosti, jer jako volim ići na tjelesni. Također idem i na glazbenu terapiju. Tamo sam od 2007. godine. Slušamo glazbu, vježbamo pjesme za priredbe i petkom uvijek imamo karaoke. To vodi gospodin Darko Tikvicki. Kod gospodina Darka slavimo i naše rođendane i uvijek slušamo lijepu glazbu. Volim jako ići na glazbenu terapiju, jer mi je tamo lijepo i gospodin Darko se uvijek s nama šali. Idem i na dramsko izražavanje. Tamo učimo recitacije i igrokaze za priredbe. Ja na priredbama sudjelujem od 2003. godine. Jako se lijepo pripremamo za priredbe. Meni je tamo jako lijepo zato što volim glumiti i recitirati i jedva čekam da bude roditeljski sastanak, pa da pokažemo svojim roditeljima što smo naučili. To vodi gospođa Kristina Belošević. Ja još kod nje u grupi idem i na engleski, od 2008. godine, gdje učimo i pišemo razne lijepe stvari i tamo mi je jako lijepo. U svojoj radionici imam i kompjutersku radionicu u kojoj igram igrice i pišem tekstove. Kompjutersku radionicu imam od 2008. godine i jako mi je lijepo. Zato ja volim ići u Lug, gdje imam razne aktivnosti, gdje se družim sa svojim prijateljima i gdje mi je jako lijepo. Snježana Antolković
  • 5. 5 GLAZBA I JA Ja sam glazbu zavoljela još kao mala djevojčica . Imala sam otprilike pet godina . Tada sam počela pjevati pjesme koje su mi se svidjele i koje sam čula na radiju. Sa šest godina dobila sam svoj prvi glazbeni instrument . Moj prvi glazbeni instrument bila je usna harmonika . Nije bilo dana da ta harmonika nije bila uz mene . Tada nisam željela ništa drugo raditi . Željela sam naučiti svirati. Ali nakon nekog vremena sam izgubila svoj muzički instrument. Bila sam malo tužna . Tako je bilo sve dok nisam krenula u osnovnu školu . Prve tri godine učili smo pjevati dječje pjesmice . U početku mi je to bilo jako zanimljivo , ali mi je jako brzo dosadilo . Tek sam u četvrtom razredu učila kako koji instrument izgleda i kako se svira . Mama mi je tada kupila triangl jer smo svi morali imati neki instrument . Tek kad sam završila peti razred dobila sam ponovo instrument koji sam zavoljela čak više nego prethodna dva , a to je melodika . Kada sam završila školu prestala sam i svirati . Tako je bilo sve do 2001. Tada sam upoznala jednu odgajateljicu koja mi je pokazala da glazba nisu samo dječje pjesmice, valceri i simfonije . Ona mi je pokazala da je glazba jedna vrsta umjetnosti . Danas sviram gitaru i nadam se da neću tako brzo prestati svirati . Ivana Jagušt ZAŠTO JE VAŽNO RADITI Ja jako volim raditi. Volim slagati drva za ogrijev . Pomažem u tačkama voziti cjepanice do radione gdje ih istovarimo. Osjećam se umorno ali korisno i zadovoljno poslije napornog posla . Jako puno koristi imam u radu. Autolimarija mi je zanimljiva, jer volim popravljati aute. Važno je pomoći drugima i drugi će pomoći tebi . Dalibor Bezjak ZAŠTO JE VAŽNO UČITI I RADITI? Važno je raditi da jednoga dana napravim kuću i da ne lutam. Ja sve znam raditi i hoću raditi. Zanima me slagati bicikle. Elvis Ignac BRŽE PROĐE VRIJEME U Lugu volim ići u školu i na praksu. Bolje je učiti i raditi, zato što mi brže prođe vrijeme. Elvis Feraj TAJ POSAO Važno je raditi, jer ću jednoga dana imati svoju obitelj, koju će trebati hraniti. Ja ću hraniti svoju djecu, tako što ću raditi. Školujem se za pomoćnog kuhara, ali ipak ću raditi na građevini, jer mi se to više sviđa. Čuo sam da je plaća bolja, nego u kuhinji. Iako znam da je to teži posao, radio bih taj posao. Alen Došlin
  • 6. 6 Nina Badrić, Samoborski gudači, Halid Bešlić, Miroslav Škoro… svi oni počastili su nas svojim lijepim i ugodnim glasovima, svirkom i pjesmama. A kako glazba utječe na raspoloženje – ne trebate ni pitati – već samo – pročitati! NA NININOM KONCERTU Na koncertu Nine Badrić bilo je jako lijepo i lijepo je pjevala. Bilo je i zgodnih cura. Taj dan nisam bio u planu da me se vodi na koncert, ali ipak se gospođa Lada predomislila i ja sam ipak bio na koncertu Nine Badrić. Volio bih ići opet na koncerte i izlete. Da bih išao na koncerte i izlete, moram se ponašati jako pristojno. Davor Grobenski KAKO MI JE BILO NA KONCERTU SAMOBORSKIH GUDAČA? Meni je bilo odlično na ovome koncertu, jer sam bio jako sretan što će sve u najboljem redu završiti. Ja sam bio najsjajniji i odličan u vladanju u vrijeme koncerta, dok je trajao. Kada je koncert bio gotov, došla mi je velika sreća da se poslikam s Markom iz Samoborskih gudača i sa još jednim. Meni je, osim svega, bilo najmilije slušati njihovu glazbu i to me je najviše na svijetu naskroz obradovalo. I sada sam ja jako ponosan i želim opet slušati Samoborske gudače i želio bih dobiti sliku za uspomenu. Alan Palčić VIOLINE, VIOLONČELA, VIOLE… Danas smo u Lugu imali lijepi koncert. Naši gosti su jako lijepo svirali. Ja sam se jako lijepo osjećala. Oni su imali razne instrumente: tri violine, dva violončela i dvije viole. Meni je glazba bila jako lijepa i jako sam bila sretna što sam bila na tom koncertu. Na koncertu sam bila jako dobra i slušala sam kako lijepo sviraju. Svirači se zovu Samoborski gudači. Bilo mi je najljepše u životu i kada je završilo, bilo mi je žao, jer je bilo jako lijepo. Ja bih isto htjela znati tako lijepo svirati. Snježana Antolković Samoborski gudači u Odjelu radnih aktivnosti
  • 7. 7 MIROSLAV ŠKORO Bio je petak navečer. Dan koncerta Miroslava Škore. Bio sam uzbuđen i sretan što idem na koncert. Vodili su nas gospođa Lada, gospodin Slaven i Marijan. Na koncertu je bilo jako puno ljudi i Arena je bila veličanstvena. Sa uzbuđenjem sam čekao kada će Škoro početi pjevati. Kada je počeo pjevati, dvoranom je odjekivalo pjevanje, pljeskanje i vika. Uživao sam u koncertu i zahvalan sam svima što su me poveli. Volio bih opet ići na koncert, jer uživam u glazbi i atmosferi koja bude u koncertnoj dvorani. Tomislav Petrović MOJ NAJLUĐI PROVOD U GRADU ZAGREBU Ja sam otišao u zagrebačku «Tvornicu». Stigao sam sa svima svojima iz Južnog naselja. I kada sam ušao u lokal, sjeo sam za šank i naručio sebi crveni sok od jagode. Tada je došla i moja učiteljica Kristina. Ona je naručila sebi i meni kavu. Ali, više nije bilo zezancije i šale, jer smo morali smjesta ići u koncertnu dvoranu. Ušli smo svi i stacionirali se. Tada sam ja otišao na pozornicu otpjevati himnu Centra Lug. Nakon moje izvedbe svirali su neki tamburaši. Uz njih sam sa mnogima zaplesao. Kada su tamburaši bili gotovi, susreo sam se sa svojom najboljom i najpoznatijom «frendicom» Natalijom. I zbog nje sam toliko, ma što toliko, skroz do neba bio najsretniji dečko! I zagrlili smo se i porazgovarali. No, kada je na kraju dvorana bila ispražnjena – to je značilo da je došlo vrijeme za rastanak. Nisam bio potišten, ni žalostan. Razvukao sam osmijeh. I tako smo izašli iz «Tvornice» koju sam nazvao «Nad lipom». Direktno smo otišli na ručak u jedan restoran i tamo sam se naručao sa svojim prijateljima. Jako bih želio opet ići u «Tvornicu». Nakon divnoga dana, sanjao sam svoj Zagreb. Alan Palčić Jelenko BAŠ JE BILO DOBRO Na koncertu mi je bilo dobro. Pjevala je Nina Badrić. Sjedili smo u prvom redu, blizu pozornice. Baš je bilo dobro. Malo smo i mi pjevali. Kada je bilo gotovo, svi smo izašli van i došli u Lug, pa smo se tuširali i išli spavati. Dražen Filković HALID BEŠLIĆ Bio sam na koncertu Halida Bešlića i bilo mi je jako lijepo. Pjevao sam njegove pjesme, koje znam napamet. Kada sam čuo da idem na koncert, bilo mi je jako drago. Po prvi puta vidio sam Halida Bešlića uživo. Najviše su mi se svidjele pjesme «Čardak», «Miljacka» i «Dvadeset i neka ti je godina». Na koncertu smo bili jako dugo. Vratili smo se tek iza ponoći. Drugi dan spavao sam do jedan sat popodne, jer sam se jako umorio pjevajući. Drago Ilijaš OPET BIH IŠAO Jučer sam bio na koncertu u dvorani «Vatroslav Lisinski» u Zagrebu. Pjevali su «Gazde», Ivan Zak, Zdravko Škender i drugi. Bilo mi je dobro, jer mi se sviđa glasna muzika. Pjevao sam tri pjesme. Da se sutra ide, ja bih opet išao na koncert. Renato Popović
  • 8. 8 NAJVAŽNIJA JE OBITELJ I meni je obitelj važna, da ne biste mislili da nije zato što sam odrastao. A mnogo toga sam od roditelja naučio. Istina, nisam ih baš uvijek slušao – već radio po svome, ali ipak – čini mi se da im se trud isplatio. Nažalost, mnogi naši dječaci nisu te sreće… zato im ja i svi djelatnici Centra Lug pomažemo koliko znamo i možemo – da osjete toplinu doma, kojega ili nisu imali, ili su ga izgubili… MOJA OBITELJ Svoju obitelj ne smatram svojom, jer sam od rođenja po domovima. Tatu sam volio, ali on je umro. Moja obitelj su prijatelji, jer mi oni daju podršku u najvećim problemima. Moja teta se najbolje brine o meni i ona mi je druga majka. Nju najviše volim. Eto, to je moja obitelj. Melkior Božić OBITELJ Moja obitelj sastoji se od pet članova i psa Rikija i Josipa, mog nećaka. Mama Dragica je dobra i radi u «Komunalcu». Ima pedeset godina i najbolja je mama. Tata Franjo je nezaposlen, ali je dobar i drag. Seka ima dvadeset godina, ima sina od godinu i pol. Privremeno je u Zagrebu. Brat Anto je nezaposlen, ima dvadeset i sedam godina i voli mobitele. Nećak Josip ima jednu i pol godinu, živi u Zagrebu sa sekom Ružicom. Dražen Čuma KAKO MI JE OČUH JOŽA PRIRASTAO SRCU? Moj očuh Joža prirastao mi je srcu čim sam ga čuo preko mobitela, a to je bilo kada sam bio u domu u Vinkovcima. Preko telefona i mobitela čuo sam u mislima da je dobar i pošten čovjek. Čekao sam u domu u Vinkovcima dan kada će doći. Prije toga mama me došla posjetiti. Ja sam Joži napisao razglednicu iz Vinkovaca. I napokon je došao taj dan kada sam ga upoznao. Prvo je mama došla u dom, a ja sam vidio kroz staklena vrata kako Joža čeka kod auta. I napokon su me pustili sa Jožom i mamom da idem u grad. Ja sam preporučio da odemo pojesti pizzu u «Robni centar». Kada smo sve pojeli, krenuli smo razgledavati Vinkovce. Ja sam bio zadovoljan što sam sa Jožom i mamom. A na drugu stranu, bio sam tužan što ne mogu sa njima u Jurjevec. A sada sam jako veseo što sam blizu Jože i mame. Ja i Joža se uvijek zagrlimo ili pružimo ruku. Sada sam zadovoljan što idem jednom mjesečno kod Jože i mame, pa sam sretan što ih vidim, makar jednom mjesečno. Joža i mama žive u Jurjevcu i jako mi se sviđa to selo. Ja mislim o Joži da je najbolji na svijetu. Tomislav Šarić MOJA OBITELJ Moja obitelj se sada sastoji od dva člana , a to smo mama i ja . Nas dvije živimo u kući sa malim vrtom . Mama radi, a ja idem u Centar Lug . Zajedno održavamo kuću i vrt. Ponekad izađemo u grad , idemo u posjete prijateljima ili na neki izlet . Lijep nam je svaki zajednički trenutak i želim da ih bude još mnogo . Ivana Jagušt
  • 9. 9 VOLIM VAS SVE! Moje ime je Ivica Pavić. Živim u Komogovini u malom selu. Moja obitelj se sastoji od mame, tate, dva brata, dvije sestre i mene. Moja obitelj zna se puno šaliti, a zna nekada biti i stroga. Najviše se tata voli šaliti, a mama je većinom stroga. Moja braća i sestre zovu se: Mato, Ilija, Ana i Valentina. Sve ih volim, a najviše svoju sestru Valentinu. Moja obitelj je složna kada treba nešto raditi. Moja obitelj najviše voli tjesteninu, a to je sve mama kriva. Ona nas je to naučila. Volim svoju obitelj . Ne bih je dao za nikakav novac. Otkada sam otišao u Lug sve se promijenilo. Ništa nije isto. Moja obitelj mi jako nedostaje. Ne mogu bez svojih roditelja. Ja, kada dođem kući, mama i tata ne daju mi da išta radim. Najviše vole kada pečem palačinke. Moja obitelj voli slušati narodnu muziku, a tata voli seljačku. Moji roditelji vole društvo. SRETAN SAM ŠTO IMAM TAKVU OBITELJ. VOLIM VAS SVE! Ivica Pavić SVE IH JAKO VOLIM Moji roditelji su razvedeni i ne žive zajedno. Ja živim s tatom i maćehom. Idem kod njih svaki drugi vikend. S tatom sam si jako dobar. Naravno i s maćehom. Jako ih volim i oni mene vole. Nekad je tata ljut, ali to ga prođe. Imam sestru i brata. Kod sestre idem često, a s bratom se čujem, pa on dođe po mene u Zagreb. On živi u Brdovcu. To je pokraj Zaprešića. Sestra živi u Zagrebu, točno u Trnskom. Imam jednog nećaka, dvije nećakinje i jednog bratića. Svi oni su još mali i vole se sa svojim ujom jako maziti. Od brata sin ima jednu godinu, od sestre sin ima jednu godinu, a kćer ima šest godina. Sve ih jako volim, a i oni mene. Jako im nedostajem i puno ih volim. Svaki put nazovem brata i sestru da čujem kako su klinci. Sve ih jako volim. Andrej Čuljak SVI SE DOBRO SLAŽEMO Ja dolazim iz Krapine. Kod mene doma je jako veselo. Ja kod svoje kuće imam tatu, mamu, sestru, brata i dvije bake. Moj brat i ja se jako dobro slažemo kada ja dođem na vikend. Brat i ja uvijek igramo nogomet i uvijek se zajedno družimo. Ja mami uvijek pomažem oko kuće kada dođem na vikend. I ja i mama se jako dobro slažemo. Tata i ja uvijek idemo zajedno raditi u vinograd. Baka meni uvijek napravi kolač kada dođem doma na vikend i tako se ja i moja obitelj jako dobro slažemo. Stjepan Varjačić GOVORE MI ISTINU Moja obitelj je dobra. Čine sve za mene. Nekad sam zločest prema njima. Moja obitelj se bori da izađem što prije iz doma. Mama mi govori da ne kradem, očuh mi kaže da moram biti dobar u domu, da ne smijem imati neopravdane sate. Moji žele da bude sve u redu u domu, da bih što prije mogao doći kući i naći si posao. Oni žele da budem svaki dan s njima. Jako im je žao kada se moram vratiti s vikenda natrag u dom i uvijek mi govore neka ne pravim cirkuse. Ja ih ponekad i ne slušam, iako znam da mi govore istinu. Ivica Rajci
  • 10. 10 PRIČE IZ DOMA U domu, kakav je Centar Lug, ima mnogo raznih korisnika. Mlađih i starijih, boljih i još boljih, vrijednih i nestašnih. I kao što to uvijek i svugdje biva – svakodnevni život donosi mnoga nova razmišljanja, probleme, prepreke, događanja… Nadam se da će Vam ovi sastavci barem malo približiti (i promijeniti) predodžbu o domovima i životu u njima… U OČEKIVANJU SUGLASNOSTI Bilo je to jednog lošeg dana kada sam se posvađao s mamom. Kada smo se posvađali nisam joj se htio javiti. Svi su mi govorili da je nazovem. I ipak sam je nazvao. Kada smo pričali, rekla mi je da će doći u Lug posjetiti me. Jako sam se tome razveselio i jedva sam čekao da dođe. Kada je došla bilo nam je jako lijepo i napisala je zahtjev da idem kod nje. I gospođa Lada je poslala taj zahtjev u Centar za socijalnu skrb u Vinkovce. Tomislav Šarić VOLIM… Volim sport i slušati vijesti. Volim se baviti sportom, nogometom i karateom. Jako mi je dobro u Lugu i volim na televiziji gledati nogomet i ratne filmove. I jako su mi dobri odgajatelji i odgajateljica. Nedeljko Oršuš SPORTSKI DAN U petak smo imali sportski dan. Ja sam se zabavljao i natjecao za našu grupu. Dečki su puhali balone, igrali nogomet sa djelatnicima i djelatnici su pobijedili. Poslije su dečki iz svake grupe tražili skriveno blago i kasnije su gospođe dijelile nagrade za najbolje. Ja sam uživao u tim igrama, ali nisam htio sudjelovati. Drago Ilijaš Naši i vaši – tko će pobijediti?!? VELIKA GLUPOST Jednoga dana napravio sam veliku glupost. Zbog toga sam predložio da me odvezu u bolnicu u Zagreb. Kada sam došao u bolnicu, bojao sam se da me ne odvedu na šesti odjel. Imao sam sreće, pa su me odveli na drugi odjel, koji je poluzatvoren i poluotvoren. Tehničari su me upoznali s pravilima i poslali u sobu broj 11 u zatvorenom dijelu. Na zatvorenom dijelu bio sam jedan tjedan i tri dana. Na drugom odjelu upoznao sam čovjeka koji je udomljen blizu Vrbovečke Dubrave. Nakon jednog tjedna i tri dana, doktor koji me vodio, odlučio je da sam spreman za otvoreni dio. Kada sam došao na otvoreni dio, upoznali su me što ću morati raditi. Imali smo obaveza, a one su: dežurstvo, čišćenje kupaonice, boravka i ostalo. Imali smo još i ocjenjivanje soba, radne grupe, terapijske zajednice, male i velike grupe. Kada sam bio na zatvorenom i otvorenom dijelu, mnogo puta su mi došli u posjet djelatnici iz Luga. Bolnica ima teniske terene, park, kantinu i ostalo. I na kraju samo da kažem da su mi dosta pomogli i na tome sam im zahvalan. Tomislav Šarić
  • 11. 11 ŠTO JE MENI NAJLJEPŠE U CENTRU LUG? Najljepše mi je kada idem u dvoranu zato što tamo igram igrice i boksam vreću. Lijepo mi je dok sam kod svih odgajatelja, osim jednoga. I to je to. Davor Grobenski IGRATI, PUTOVATI, BITI SAM… Ja volim igrati pikado, volim putovati, volim biti ponekad sam, volim šetati, volim roštiljati u šumi ili šetati šumom. Volim jesti čobanac. Ja volim i rješavati labirint, slagati puzzle i igrati se s dominama. Dražen Čuma Tko će pronaći skriveno blago? Mi… ili… … oni? NA PRAKSI Na praksi mi je dobro. Sadim ruže i to mi se jako sviđa. Iz prakse imam peticu i majstor Hrgić mi je dobar. Jednoga dana, kada završim školu, biti ću vrtlar. Mijo Antolić OVDJE SAM DOBAR Ja sam ovdje zbog krađe. Ovdje mi je lijepo. Igram nogomet, košarku. Ja sam ovdje dobar. Gordan Oršoš Renato, Stipo i Dalibor uživaju u jesenskim plodovima…hm,hm…
  • 12. 12 MOJ ŽIVOT U LUGU Kada sam došao u Lug sve mi je bilo novo. Nikoga nisam poznavao. Lijepo me dočekala gospođa Mira Piškulić i onda je došao gospodin Voljen. I onda mi je Voljen pokazao sobu. Dečki su bili uzbuđeni. Upoznao sam se s dečkima, upoznao sam se sa najboljom socijalnom radnicom. Najbolja je zato što mi je puno pomogla. Nisam mogao ići doma, a ona je bila tu kada mi je bilo najpotrebnije. I onda sam upoznao još jednu dragu osobu, a to je gospodin psiholog Dražen Klarić. Da nije bilo gospođe Lade i gospodina Dražena Klarića, ne znam što bi bilo sa mnom. Ima još netko tko mi je pomogao. To je gospodin Krešo. To je ukratko moja mala priča. Jakov Sudar PUNO RADIM Meni je u Lugu dobro. Puno radim. Metem, skupljam lišće i kosim travu. Uređujem sobu – metem i brišem sobu i stepenice. Neke nove poslove naučio sam raditi ovdje. To mi se sviđa i kada budem išao kući zauvijek, uvijek ću vrijedno raditi i naći posao. Već sam pitao jednog prijatelja koji mete ulice koliku ima plaću i to mi se čini dobar posao za mene. Dražen Filković U igri i plesu…korisnice Odjela radnih aktivnosti MOJ PRIJATELJ Moj prijatelj je Jakov Sudar. On se voli šaliti. Jako je dobar prijatelj. Zajedno idemo u šetnju u Samobor i zajedno igramo nogomet. Ja mu uvijek znam čuvati tajnu koju mi on priča. Zajedno volimo gledati cure, zajedno volimo gledati nogomet na televiziji. Ja ga uvijek častim sa kremšnitom i sokom. Poštujem svog prijatelja. Zajedno igramo društvene igre. Anto Stipić ONI MENE PUNO VOLE Ja se zovem Željko Živković, iz milja Žika. Dolazim iz Vukovara. U Lugu sam već tako dugo, da ni sam ne znam koliko. Od početka sam kod gospođe Lidije i ne mogu zamisliti da sam kod nekoga drugoga. Ja nju volim kao da je moja mama. Puno me voli i ja sam sretan što je imam u životu. Ponekad zna biti stroga i ljuta i onda kažem da je žena zmaj. Ali ona ima najbolju dušu i svi je volimo. Na praksi sam kod majstora Hrgića, a razrednik mi je Ivan Rabuzin. Majstor je dobar, vrijedan i plemenit. Ponekad znam biti zločest i neposlušan, pa su ti dragi ljudi ljuti na mene. Ali ja znam da oni mene puno vole i meni je jako lijepo u lugu. Željko Živković
  • 13. 13 GOSPOĐA LIDIJA U Centar Lug došao sam u rujnu ove godine. Smješten sam u treću grupu. U grupi sam s prijateljima s Prekrižja. To su Mijo, Tomislav i Božo. U grupi mi je jako lijepo. Gospođa Lidija je jako dobra, ali zna biti i stroga. Od prvoga trenutka mi se dopala, jer je to bila odgajateljica i od moga brata Marija. Školujem se za autolakirera i to me zanima. U Lugu mi je jako lijepo, zadovoljan sam smještajem. Hrana je super i ljudi su vrlo dobri i vedri. Ali, najljepše mi je što sam kod gospođe Lidije, koja bi za nas sve učinila. Božidar Skomrak LJUBAV PREMA KOMPJUTERU Ja sam Marijan Hlad. Imam petnaest godina. Idem u srednju školu za autolakirera. Volim slagati kompjutere, a u Centru Lug sam već složio tri do četiri kompjutera. Doma sam sebi složio kompjuter. I kada me god neki prijatelj pozove, ja mu složim kompjuter. Ja ako mogu dođem, ako ne, onda ne. Ja volim slagati kompjutere. Marijan Hlad MOJA TUŽNA I NEOBIČNA PRIČA Sve je počelo 24.04.2009. godine, kada sam smješten u Dom Osijek. Došao sam tamo i ostavio stvari i upoznao se sa drugom djecom. Imao sam dvije kutije cigareta. Jednu sam posudio Ani i više je nikada nisam dobio natrag. Prvih sedam dana bilo je sve u redu, dok se nisam posvađao s odgajateljem i odlučio pobjeći. Pobjegao sam 30.04. 2009. godine. Uputio sam se prema željezničkom kolodvoru, ušao u vlak i pitao konduktera može li me pustiti do Vinkovaca. I pustio me je. Od Vinkovaca do Broda me kondukter isto pustio. Došao sam u Slavonski Brod i nisam imao gdje spavati, pa sam otišao do rođaka u Brodsko Vinogorje i lagao mu da su me pustili iz doma. Kod njega sam bio sedam dana i onda su me istjerali. Tada sam otišao spavati kod prijatelja oko petnaestak dana. Jeo sam kod njih, ali sam jeo i hranu za koju sam sam zaradio novac. U pekari sam kupio peciva. Jednoga dana, kada sam se vraćao kod svog prijatelja, zatvorili su me i pozvali mamu i brata. Oni su došli po mene i odveli me u policijsku postaju. U policiji su me pitali gdje sam bio, ali nisam im htio reći. Odveli su me u Osijek i tamo sam bio možda sedam dana i opet sam pobjegao. Ovaj put nisam imao gdje spavati i otišao sam u šikaru. Tamo sam spavao. Slijedeći dan sreo sam neke prijatelje i pitao ih za pomoć. Oni su se sjetili Peje iz naselja i onda smo otišli k njemu. Moji prijatelji pitali su ga mogu li nekoliko noći prespavati kod njega i on je pristao. Prošlo je pet dana i on je rekao da izađem van. Ja sam opet završio na ulici. Dosjetio sam kako bih napravio bunker u kojem bih spavao i napravio sam ga za dva dana. I spavao sam tamo. Išao sam zaraditi za jelo na odmaralište, tako što sam brisao stakla na automobilima. Neki dobar čovjek dao mi je pet eura zato što sam mu obrisao staklo na autu. Slijedećeg dana opet su me uhvatili. Išao sam ulicom i policajci su me opazili. Pokušao sam pobjeći drugom ulicom, ali nije mi uspjelo, pa su me uhvatili. Tada su me odvezli u dom u Osijek. Nakon toga sam opet pobjegao i otišao kući. Mama me je primila, iako nije bila baš presretna. Onda su došli odgajatelji iz doma u Osijeku i odveli me u Lug. U Lugu mi je lijepo, zato što imam dvije mame i jednog tatu. Još ni jednom nisam pobjegao i ponosan sam na sebe. Krenuo sam u školu. Nije da ide baš sve kako bi trebalo, ali dobro je, trudim se i želim završiti školu. Želim završiti školu zbog svog malog nećaka Josipa i zbog sebe. Dražen Čuma
  • 14. 14 Bjelolasica… Savudrija…Zagorje…bazeni…Zadar…Vukovar…Ilok…Daruvar…lijepi su gradovi i mjesta u našoj domovini. A da bismo je još više i sve više voljeli, svake godine odemo novi dio Hrvatske, kojeg do sada nismo vidjeli. A kako nam je bilo? – pročitajte! Renato uči plivati… … a Davor sanjkati SANJKANJE Na zimovanju smo bili na Bjelolasici. Tamo mi je bilo lijepo, zato što smo se grudali, sanjkali i što smo pravili snjegovića. Išli smo na izlet na planinu Klek. Puno smo hodali, pa mi nije bilo baš lagano. Najbolje mi je bilo kada smo se sanjkali. Ja sam se sanjkao na lopati. Ali ne na onoj pravoj, nego na plastičnoj lopati. Ja bih opet htio ići na zimovanje zato što volim tamo ići. Davor Grobenski SAVUDRIJA U Savudriji sam bio samo jedanput. Tamo ima brodova, svjetionik do kojega smo se šetali i ima stari dio grada. Meni je od svega ipak najljepše more. More je plavo i toplo. Plivao sam, naučio me gospodin Klarić. Malo sam i ronio pod vodom. Sunčali smo se, a u slobodno vrijeme izrađivali smo okvire za slike od školjaka. Igrali smo nogomet, natezanje užeta i razne druge igre. Valentin Uroshaj IZLET U ZAGORJE Bilo mi je dobro. Lijepo sam se kupao u bazenu. Bazen je bio veliki i bio je jedan bazen i vani. Voda je bila topla i unutra i vani. Prije kupanja u bazenu išli smo u pivovaru gledati kako se pravi pivo. Vidjeli smo i spomenik hrvatskom pilotu i njegov avion. Onda smo išli na ručak u restoran. Meni je od svega bilo najljepše kupanje. Dražen Filković
  • 15. 15 NAŠA LJETOVANJA I ZIMOVANJA Mi strašno volimo ići na ljetovanja i zimovanja. Najmilije nam je kada idemo na more s našim odgajateljicama i prijateljima. Obožavamo zajednička kupanja, šetnje u grad, odlaske na pizzu, naš omiljeni disco. Volimo sebi kupiti uspomene i poslati obitelji i prijateljima razglednice. Da bismo mi svi skupa lijepo odlazili na ljetovanja i zimovanja, omogućio nam je Grad Zagreb. I od srca se zahvaljujemo našem voljenom Zagrebu, što nam je tako najbolji. Želimo i opet ići na naša omiljena ljetovanja i zimovanja i sretni smo upravo zato što smo odlični, uzorni, dobri i što smo po tome upravo zaslužili povjerenje od nekih naših odličnih ljudi. Alan Palčić – Jelenko Mario Mišić Dubravko Gradinščak Vladimir Horvat VUKOVAR Bili smo na Ovčari posjetiti groblje branitelja Hrvatske. Tamo mi je sve bilo jako tužno. Mislio sam si koliko je branitelja, djece i žena poginulo u Domovinskom ratu. Zatim smo otišli u Otok na ručak. Otok je mjesto blizu Vukovara. Bili smo i u Iloku. Tamo smo vidjeli razne sorte vina u bačvama. Bačve su smještene u podrumima, kojih ima tri. Najviše mi se na cijelom izletu svidjela hrana. Alen Došlin SVE MI JE BILO ODLIČNO Bilo je odlično u Savudriji. Kada smo došli, smjestili smo se i krenuli na ručak u restoran. Onda smo raspakirali svoje stvari i krenuli na kupanje. Plaža je u Savudriji dosta nečista. Ima stakla po kamenju i u moru ima puno neravnih površina. More je bilo toplo do zadnjega dana, kada je jako puhalo. Išli smo do svjetionika. Tamo sam kupio suvenire i razglednice. Išli smo još i s brodićem, koji ima stakleno dno, gledati podmorje. Onda je jedan čovjek odjenuo ronilačko odijelo i ušao u vodu, pa nam je pokazivao ježince, morske krastavce i još mnogo toga. Sve mi je bilo odlično. Tomislav Šarić U ZAGORJU Išli smo na izlet u Zagorje. Posjetili smo pivnicu i onda smo vidjeli kako se pravi pivo. Onda smo išli u restoran na ručak. Poslije ručka išli smo do neke crkve. Vidjeli smo jedno veliko drvo, ono se zove lipa. Pod tom lipom je Matija Gubec organizirao Seljačku bunu. Poslije smo išli do aviona našeg pilota Rudolfa Perešina. On je preletio preko granice i to je bio prvi hrvatski avion. Najviše mi se svidio taj avion. Marko Gradinjan … I JA VOLIM LJETOVATI, ZIMOVATI, IZLETOVATI, PAMETOVATI…HI,HI,HI…
  • 16. 16 Za nas dolaze sve bolja i bolja vremena. Zašto, pitate? Ha, tako… sada vidim da mi se trud isplatio. Naime, dugo sam tražio i tražio – i napokon pronašao! Što? Koga? Ha, dobro, reći ću vam! Pronašao sam jednog odličnog dečka – čini mi se da je iz Splita. A znao sam već i prije da «morski ljudi» imaju mnoge sposobnosti. I ni u Slavenu se nisam prevario. On je sve dječake na jedrenje poveo! Lipo je to, kažen ti ja – jedriti sa Slavenom – ma praava vjetrolija!!! JEDRENJE Krenemo inače oko 15,30. kada dođemo na Jarun, iz garaže izvadimo brod i jedrilicu i putovanje po Jarunu kreće. Kada se vratimo na obalu, skuhamo kavu i polako pijuckamo. Poslije se polako vraćamo u Lug. Ja se osjećam dobro, smirenije i ispunjeno. Volim to jedrenje i išao bih svaki puta, kada bi se moglo. Da bih češće išao, znam da trebam popraviti ponašanje. Dražen Čuma Jasmin i Elvis u akciji BAŠ JE DOBRO Meni je na jedrenju baš dobro. Ja znam kako to treba. Uđeš u jedrilicu i uhvatiš jarbol i onda kormilariš. Ja sam u jedrilici bio sam. Prije nego sam krenuo jedriti, stavio sam pojas za spašavanje. Gospodin Slaven nas uči kako treba voziti jedrilicu. On i priča i pokazuje nam. Tamo imamo učionicu i ploču, pa nam on crta što i kako treba. Kada nema vjetra, jedrilica neće ići. Poslije jedrenja na Jarunu igramo i nogomet. Dražen Filković
  • 17. 17 LIJEPO MI JE Na jedrenju mi je lijepo. Lijepo mi je zato što upravljam kormilom na jedrilici i plovim po jezeru. Jezero se zove Jarun. Na jedrenju sam bio više puta. Do sada nisam nikada ispao s jedrilice, ali sam se jednom okupao. Elvis Feraj «Nije hladna ta jarunska voda!» - kaže Želimir PRVI PUT Prvi put sam došao sa gospodinom Slavenom na Jarun. Tamo smo ugledali razne brodove. Išli smo isprobati kako je to jedriti. Na čamcu smo bili ja i Ratko. Nije puhao vjetar, pa sam ja veslao rukama. Bilo nam je lijepo i volio bih opet ići. Želimir Miladinović A RONJENJE?!? Imamo mi još dobrih, ma odličnih, suradnika! Tako nam je i psiholog Dražen, na psihološki način objasnio, kako je i ronjenje dobro i korisno. A vjerujte, zanimljivo je biti ispod vode, naročito kada se igra pikado…i razne podvodne igre… RONJENJE Pozvao me gospodin Klarić da idem na ronjenje. Ne znam kako se zove to mjesto, ali išli smo u veliki i mali bazen. Najprije smo išli u mali bazen i rekli su nam kada malo naučimo plivati – ići u veliki bazen. Dobili smo opremu za ronjenje i postavili smo sve na mjesto kamo treba, uključujući i cijevi. Onda smo se išli malo «bućnuti» u mali bazen. Poslije toga smo malo ronili, a onda su nam bacali neke igračke koje smo mi morali skupljati. Bilo mi je lijepo na ronjenu, a na kraju smo igrali pikado pod vodom. Znam da ću opet ići na ronjenje, to mi je rekao gospodin Klarić, zato što slušam i pošten sam. Ivica Pavić NISAM ZNAO Jučer sam bio prvi puta na ronjenju. Bio sam dobar, pa me odgajateljica Lidija predložila za ronjenje. Lijepo mi je bilo. Tamo nas je instruktorica učila roniti. Morali smo hvatati neke igračke pod vodom i disao sam pod vodom. Nisam znao da se i to može. Pod vodom sam disao s kisikom, koji je bio u boci na mojim leđima. Boca je bila teška. U početku sam se bio malo preplašio, a kasnije mi se to jako svidjelo. Volio bih opet ići na ronjenje, a da bih išao, trebam se potruditi biti dobrog ponašanja. Dražen Čuma
  • 18. 18 A KARATE?!? DOBAR BORAC U Lug sam došao u rujnu ove godine. Odmah sam čuo da ima jedna gospođa koja trenira karate. Brzo sam se prijavio i počeo sam trenirati. Gospođa Katarina, od milja Keti, dala mi je bijeli kimono koji me oduševio. Kada imamo trening, prvo imamo vježbe razgibavanja, a onda učimo karate udarce. Jako mi je lijepo na karateu. Sretan sam što treniram, jer se želim dobro razviti i biti dobar borac. Mijo Antolić ZANIMLJIVO JE Na karate idem dva puta tjedno. Odjenem bijeli kimono i treniram. Na satu učimo brojati na japanskom do pet, učimo razne pokrete i poteze. U paru za borbu sam sa Nedeljkom, ali volio bih biti s Brankom, zato što je dobar i jači od Nedeljka. Kada završim školu, nastavit ću s treninzima, jer je to važno za samoobranu i zanimljivo je. Želimir Miladinović VJEŽBAM KARATE Jako volim učiti i trenirati karate. Volim još vježbati, a i roniti. Volim slušati i vijesti i zbivanja u svijetu. Volim i hrvatske serije. Ali ipak, najviše volim vježbati karate. Nedeljko Oršuš VOLIM KARATE Na karateu mi je dobro. Ja sam otišao do gospođe Katarine i pitao jel bih mogao ići na karate. Ona je rekla da mogu i tako sam krenuo. Onda mi je gospođa rekla da je dobro, da sam na pravom putu i da ću možda s drugim dečkima nastupati na priredbi. Trebao je nastupati i Stipo, ali se posvađao s gospođom, jer ju nije htio slušati, pa on neće nastupati. Volim karate zato što želim učiti nove pokrete i zato što puno vježbamo. Jasmin Zendeli NE IDEM Ja ne idem na karate, zato što se znam braniti sam. Zato što mogu – nisam slab, da se ne mogu braniti. Branim se rukama. Ja se baš ne tučem često. Samo kada me netko izaziva, ali neću ni onda, jer ne želim ići u zatvor. Ja znam da je tučnjava kazneno djelo. Svima bih savjetovao da se ne tuku, nego lijepo popričaju, porazgovaraju o svemu i pomire se. Marko Gradinjan
  • 19. 19 MLADI VRTLARI Uh, što jaa voliim povrćeee! Mljac, mljac, mljac! Naravno – nije uvijek bilo tako. Kada sam bio mali, ne da ga nisam volio – mrzio sam ga! Ali sada… budući da jako volim povrće – i opet sam njuškao i njuškao po Lugu, dok nisam ugledao novi plastenik!!! U njemu su djelatnici i korisnici Odjela radnih aktivnosti odlučili posaditi razne vrste povrća – i tako – naravno – mene nahraniti, he, he, he! Pa – dobar mi tek!!! Danijel, Karlo i Mario pored plastenika MLADI VRTLARI U Centru Lug već nekoliko godina postoji Vrtlarska grupa . Ja sam u toj grupi već dvije godine . Tamo pripremamo zemlju za sadnju, sijemo, presađujemo, sadimo biljke . Kada biljke razviju listove onda ih pošpricamo biološkim sredstvom protiv nametnika . Tako mladim biljkama pomažemo da se razviju u zdrave biljke . Kada biljke sazriju i narastu onda ih beremo za prodaju . Ivana Jagušt U PLASTENIKU Ja volim raditi u plasteniku zato jer volim plijeviti i zalijevati biljke. Najviše volim kada u plastenku plijevim luk i matovilac. Kada sam presađivala salatu, išlo mi je jako dobro, no do sada još nisam sijala sjemenke povrća. Volim kada biljke u plasteniku lijepo uspijevaju. Dobro je za biljke što se u plasteniku ne smrzavaju i zaštićene su od kiše i tuče. Biljke se u plasteniku gnoje, zalijevaju ručno, a imamo i prskalicu koja zalijeva biljke kada nas nema. Rad u plasteniku je organiziran po danima i po grupama. Moja grupa je u ponedjeljak i sa mnom još rade Mario, Ivana i Danijel. Mi se dobro nadopunjavamo u radu. Rado bih željela da uzgajamo rajčicu, papriku, bundeve, grah, grašak, mrkvu i ostalo ukusno povrće. Volim jesti povrće, jer ima jako puno vitamina i jako je zdravo. I ja kod kuće imam vrt i volim raditi u njemu. Poslovima u vrtu naučila me je moja baka s kojom živim, a ona ima 79 godina. Mirjana Bedek PLASTENIK Alan - mladi vrtlar Mi imamo veliki plastenik u Lugu. Kada uđemo u njega, po sredini su posložene kamene pločice da se može lakše hodati do gredica. Gredice su sa desne i lijeve strane plastenika. Na gredicama ima luka, zelene salate, mladoga luka, matovilca i raštike. Gredice se moraju okopavati s motikama i moraju se plijeviti od drača i smeća. Povrće se mora štititi od krtica, kuna zlatica, glista i puževa. Biljkama treba vode, pa se moraju zalijevati. Plastenik štiti povrće od sunca, da ne bi povenulo. Od ove godine u plasteniku rade vrtlari iz Odjela radnih aktivnosti. Mi smo ponosni na naše vrtlare. Kada dođe vrijeme, brati ćemo salatu, luk, zelje i uživat ćemo u finoj hrani. Najviše volimo jesti zelje, luk, češnjak, zelenu salatu, ciklu, špinat i blitvu. Zato smo zdravi i puni energije. Renato Brunović i Dubravko Gradinščak
  • 20. 20 I ove je, kao i svake godine, bilo jako lijepo na proslavi postojanja našeg dragog Centra. Sve bih pohvalio, ali ipak najviše dečke i cure koji su pripremali igrokaz «Životna škola». Svaki dan su dolazili na probe, učili tekst, učili pjevati, učili glumiti… i što je najvažnije – naučili su pobijediti strah od nastupa! Jer svima je bila «frka». A sada – zapjevajmo zajedno: U životu, ništa nije stalno, nikad posve lijepo, nikad posve bajno. I otkrit ću vam tajnu – problema uvijek ima, al životna je škola – nositi se s njima! Svak od nas pogriješi i svatko nekad padne, al važno je da znade da uvijek ima nade! I ne, to nije tajna – reći ću to svima – problem se riješit može, gdje želje za tim ima. U životu prepreke postoje, al riješit ih se može – ako ima volje! Uoči nastupa – Gabrijel, Branko, Jakov, Snježana i odg.Kristina I ne, to nije tajna – tko traži taj i nađe, živjeti se može – u miru i bez svađe. NE MORA BITI SVE PO ŠPAGI Za priredbu smo se pripremali dva do tri tjedna. Nisam točno siguran. Za vrijeme proba naučio sam nešto novo u životu. To je da se s radom i upornošću sve može i da ne mora biti sve po špagi, nego da može biti i malo teže. Ako imaš premalo teksta, adrenalin ti ne raste, a kad imaš malo više teksta, adrenalin ti raste. Na sam dan ustanove bio sam jako uzbuđen, jer je bilo puno ljudi, a najviše sam bio u strahu zato što je priredbu gledao gospodin Bandić i gospodin Beljak. Kada je priredba završila, osjećao sam se ispunjeno. Gosti pri dolasku na proslavu Dana ustanove, s domaćinima Sada više nemam inspiracije. Melkior Božić
  • 21. 21 SVE JE DOBRO PROŠLO Za rođendan ustanove dobio sam ulogu u igrokazu. Glumio sam samoga sebe. Radilo se o dječaku koji je smješten u domu i ne može ići na vikende. Predstava je prošlo dobro. Sve je bilo u redu. Bio sam na domjenku, na ručku. Moja mama je došla gledati priredbu, a poslije sam bio s njom vani. Došle su mi odgajateljice iz Centra Velika Gorica. Došle su me gledati i lijepo smo se družili. Kada sam nastupao, imao sam malu tremu, ali sam sve odglumio bez pogreške. Na kraju sve je dobro prošlo. Državna tajnica Dorica Nikolić i ravnatelj Boro Kljajić Jakov Sudar VALENTIN Ja sam u igrokazu glumio Valentina. Imao sam za reći jednu rečenicu, koju sam dobro naučio i danas je još pamtim. Nije me bilo strah nastupati. Došli su me gledati odgajatelji iz bivšeg doma u Zajezdi. Poslije su mi rekli da sam bio super. Toga dana došlo je puno gostiju, koji su nas gledali kako nastupamo. I slijedeće godine ću nastupati, jer mi se to jako, jako svidjelo. Valentin Uroshaj DAN CENTRA LUG Ove godine slavili smo 61 godišnjicu Centra Lug. Imali smo priredbu kojoj su ove godine prisustvovali visoki dužnosnici. Među ostalim državna tajnica soc. skrbi i gradonačelnici Samobora i Zagreba. Nakon priredbe posjetili su naš odjel . Prilikom posjeta zahvalio sam se gradonačelniku grada Zagreba Milanu Bandiću u ime svih korisnika RA iz Zagreba na svim ljetovanjima i zimovanjima na kojima smo bili. Zdravko Vrga LIJEP OSJEĆAJ Za dan Centra smo pravili kolače, rafaelo kuglice, keks-kuglice. To smo sve radili na praktičnoj nastavi sa gospođom Anom i Nadom. Napekli smo jako puno kolača. To mi se jako sviđalo. Za sebe smo napravili par kolačića za probu. Ostale smo čuvali za proslavu. Na dan proslave došao je moj socijalni radnik i dao mi pedeset kuna. Probao je kolače koje sam ja radio i rekao da su jako fini i hvala. Ja sam popričao s njim u vezi mojeg odlaska kući na praznike. Toga dana osjećao sam se lijepo. Davor Grobenski
  • 22. 22 Ove smo godine, po prvi puta, organizirali karaoke za naše drage dečke. Mogu vam reći da je bilo super, super, super! I ja bih pjevao…ali meni ne daju… ah, zašto?!? TKO DOBRO PJEVA Glazba je bila jako dobra. Bilo je i narodne glazbe. Jako dobro pjevaju Želimir, Jovica, Ratko i gospođa Daniela. Drugi puta, kada opet budu stavili kompjuter da pjevamo, pjevat ću i ja, a pomoći će mi gospođa Lada. Dražen Filković Želimir u zanosu pjesme VIŠE SREĆE DRUGI PUTA Meni je bilo super, pjevao sam od Mate Bulića «Pjevaj sestro, pjevaj brate». Lijepo sam se zabavio. Žao mi je što nisam prošao od prvog do trećeg mjesta. Možda će biti više sreće drugi puta. Volim što sam to otpjevao. Osjećao sam se odlično. Andrej voli nastupe Imao sam malu tremu, ali je prošla na pola pjesme. Andrej Čuljak Ivica Pavić ima prekrasan glas… … kao i naš Žika, Željko Živković
  • 23. 23 NALJUTIO SAM SE Na karaokama je bilo dobro. Pjevali smo Anto i ja. Pjevali smo pjesmu «Zmija me za srce ugrizla». Onda sam se ja naljutio, ni sam ne znam zašto i otišao sam iz blagovaonice. Poslije mi je bilo žao što sam se naljutio. Ako opet budu karaoke, pjevat ću sam, jer mi je tako bolje. Bolje mi je zato što se mogu koncentrirati kada sam pjevam. Nadam se da ću slijedećega puta osvojiti i nagradu. Jasmin Zendeli Anto i Jasmin pjevaju RAZMISLIT ĆU Najprije je pjevao Želimir, pa Jovica. Ja sam došao na red među zadnjima. Pjevao sam pjesmu od Marka Perkovića Thompsona. Nisam osvojio nagradu i to mi je žao. Ako bude bilo još karaoka, razmislit ću hoću li se natjecati. Ipak bih ja htio pjevati, jer volim pjevati. Renato Popović Renato i Želimir NAJLJEPŠE SAM PJEVAO Ja se više ne sjećam koju sam pjesmu pjevao, ali znam da mi je bilo lijepo. Meni su svi pljeskali i to mi je bilo drago. Od žirija sam dobio ocjene, bilo je najviše četvorki. Mislim da sam od svih koji su nastupali, ja najljepše pjevao. Ovo mi je bilo prvi puta da pjevam na mikrofon i volio bih opet pjevati, iako me malo sram i strah. Valentin Uroshaj I JA BIH PJEVAO! I JA BIH PJEVAO! I JA BIH PJEVAO! NOOO? ČUJETE LI?!? Naš uvaženi žiri i publika
  • 24. 24 I, što reći na kraju? Bacite se u život! Uskočite! Ohrabrite se! Vjerujte u sebe! Vjerujte da možete! Učite, radite i plodovima se životnim sladite! Ugodna vam plovidba! Vole vas i od srca pozdravljaju svi djelatnici i vaš inspektor Lugiiiić! U Rovinju, ljeta 2008. godine P:S: I ja sam skočio, naravno! Ne mislite valjda da je to «muljaža»?... ili montaža?!? … he, he, he…

×