KRIJESNICE  - poster   (OŠ - LiDrano 2012)
Upcoming SlideShare
Loading in...5
×
 

KRIJESNICE - poster (OŠ - LiDrano 2012)

on

  • 2,514 views

LiDrano 2012 - školski listovi - osnovne škole

LiDrano 2012 - školski listovi - osnovne škole
OŠ Antun Nemčić Gostovinski, Koprivnica

Statistics

Views

Total Views
2,514
Views on SlideShare
1,302
Embed Views
1,212

Actions

Likes
0
Downloads
0
Comments
0

1 Embed 1,212

http://mediji.hr 1212

Accessibility

Categories

Upload Details

Uploaded via as Adobe PDF

Usage Rights

© All Rights Reserved

Report content

Flagged as inappropriate Flag as inappropriate
Flag as inappropriate

Select your reason for flagging this presentation as inappropriate.

Cancel
  • Full Name Full Name Comment goes here.
    Are you sure you want to
    Your message goes here
    Processing…
Post Comment
Edit your comment

KRIJESNICE  - poster   (OŠ - LiDrano 2012) KRIJESNICE - poster (OŠ - LiDrano 2012) Document Transcript

  • Stari melin Kraj potoka vu šumici kak knjiga na polici Svi moji dani obasjani su svijetlim bojama stari melin stoji. Sretni smo Moji roditelji su odlučili da ćemo provesti ljeto kod ujaka u Seča se težaka, i konja, i kola Gorskom kotaru. Nisam baš bila presretna jer tamo nemam Kiša kiši, nečujno prijatelja. Šlag na torti je bilo to što je moj brat cijelim putem Kapljica takne mi dlan, zanovijetao, a moji roditelji su slušali muziku koja je izumrla mala, sićušna. i žmehkih vreča žita još sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Kada smo stigli, pao U njoj se ogleda moje lice, i melje punih korita. mi je mrak na oči. Nije bilo ničega osim šume! Između visokih moja duša. stabala nazirala se mala kućica. Bila je stara i zapuštena. Ispred Mama mi često tepa: Seča se kak od melje nje je stajao moj ujak. “Dobro došli u moj skromni dom!”, „Čuvam te kao kapljicu vode na dlanu.“ se vu njem je belo bilo, rekao je. “Uistinu skroman!”, promrmljala sam si u bradu. a vu potoku od vrtnje vodenice Mama mi je naredila da odem u dućan. Put do njega prolazio Snatrim... se se penilo. je kroz šumu. “Što ako me pojede medvjed?!”, pitala sam U njoj je počelo svijeta, zabrinuto. “Bili bismo mu jako zahvalni!”, podrugljivo će moj u njoj se ogleda ljubav koja ima lice. A onda je sega toga nestalo brat. Je li to lice moje majke, i za staroga melina vreme je stalo. Dućan je bio malen i skučen. Nisam se mogla snaći. U ili je to moj dom, traženju me prekine nepoznat glas: “Trebaš pomoć?”. Ispred moja Hrvatska, Filip Šokec, 8.a Ivana Treščec, 1.b mene je stajao neku dječak kratke smeđe kose, a njegove ili je to Koprivnica. oči zelene kao livada tajanstveno su me promatrale. Bio je Ma gdje da jest, znam, ležerno i pomalo nemarno obučen u stare isprane traperice teći će, Da mi je biti kapljica kiše... i crnu majicu. Tek sam nakon par trenutaka shvatila da me naći druge kapi, Klara Seleš, 1.c nešto pitao. Kada sam sve kupila i bila na odlasku, zaustavio stvoriti potok, rijeku. Opijen mirisom ljeta, me njegov glas: “Čekaj! Kako se zoveš?” Rekla sam mu, a on je Koliko je samo snage, na livadi stojim. objasnio da pomaže svojoj majci oko ovog dućana. Porastao slobode u tom mnoštvu kapi. mi je u očima. Lijep je i vrijedan. Neobuzdanost kapi stvara snagu Sklopljenih očiju, raširenih ruku Ponudio se da me otprati kući. Uz njega šuma mi se više nije i moćno ruši sve pred sobom. kišne kapi brojim. činila tako strašnom. Što smo dublje ulazili u šumu, svjet- A onda velika brana. lost se sve više skrivala iza visokih stabala. Borovi su svojim Snaga prerasta u energiju Da mi je biti kapljica kiše... stasom i držanjem izazivali strahopoštovanje. koja daje svjetlo, korisnost. On je držao ruke u džepovima, uporno gledajući pod noge. Kažu da smo mi u Hrvatskoj sretni jer pos- Na oblaku bijelom Šutjeli smo gotovo cijelim putem. jedujemo lebdio bih nad Hrvatskom cijelom. Čudno, ali nije mi bilo dosadno. Čak mi je bilo žao kada bogatstvo – bogatstvo kapljica vode. smo stigli. Pogledao me u oči i pitao: “Vidimo se sutra?” Da mi je biti kapljica kiše... Nasmiješila sam se i klimnula glavom. Gledala sam ga kako Latica Ilić, 6.b odlazi i zamišljeno ušla u kuću. Brat me pitao: “Nije te pojeo Okupao bih se u prpošnoj Dravi, medvjed?” Odgovorila sam: “Ne, nije, čuvao me vitez.” vozio Neretvom na splavi. Dunja Dujnić, 6.b Da mi je biti kapljica kiše... Kristina Haramina, 1.b Spustio bih se na zelena polja podravska, sjurio niz slap na jezera Plitvička. Da mi je biti kapljica kiše... Planinario bih kamenitim Velebitom, odmarao se u žitu zlatnom slavonskom. Ah, da mi je biti kapljica kiše... Pustio bih moru plavom, na valovima da me njiše, njiše, njiše ... Filip Šokec, 8.a Fran Igrić, 5.c otić, 1.c Dora Kovačić, 3.c Tomislav Ben Lijepo je biti bogatUčimo od prirode jednog kutka u voćnjaku i pasao je travu. Poslije toga je povratio i do kraja dana je došao k sebi. Prije su se ljudi liječili samo biljem, blatom, Od ranog djetinjstva uživao sam igrajući se u prirodi. RadoPriroda je raj na zemlji i što se više možemo stopiti s njom to više vodom, solima, kamenjem... Danas sve jedemo i svačime se liječimo. sam odlazio s djedom u vinograd ili pomažući baki u vrtu.uživamo u raju. Ona je poput brižne majke koja nas svemu uči, ima Osim modernih lijekova imamo i sve modernije i nedokučivije Ona voli cvijeće i natječe se sa svojim susjedama koja će imatiodgovore za sve i sve što nam je potrebno za sreću. Za istinsku sreću bolesti. Svaki lijek nečemu šteti, a lijepa mirisna kamilica je ublažavala raznovrsnije cvijeće ili ljepšu papriku. bol i nije štetila. Prirodni lijekovi su često gorki. Tako se i u životu sve Meni je najljepši posao bio zalijevanje. Trošio sam vodutreba jako malo. Indijanci su se dugo borili za prirodu, a danas se dobro i zdravo muči s gorčinom u sjeni lošeg blještavila. nemilice. Baka se ljutila, ali ja nisam bio svjestan koju mibori i cijeli svijet. Svijet je licemjeran , radi samo” in” stvari i pitanje je Tuširanje poslije napornog dana je nešto božanstveno, opušta, liječi, dragocjenost posjedujemo, koja se sve bogatstva kriju u jed-koliko je ta borba istinska. odnosi sve zlo i daje novu energiju. Pogled na potok smiruje i opušta, noj kapljici te koliko je voda važna za život svih živih bića.Uživam u šetnji šumom. To me opušta. U šumi sam sretan. Sve žubor valića je najljepša glazba, liječi dušu... Voda ispire i odnosi svo Škola, eko škola, me poučila o svemu važnome pa tako i odrveće i svo bilje živi skladno u šumskom miru. Svima sunce isto sije zlo, a danas je i ona bolesna. Zamaramo je nepotrebnim otpadom i tome da nema života bez vode.i svima se mjesec isto smiješi, sve ih ista kiša kupa i ista rosa krasi. Svi tjeramo je da se bori za vlastiti opstanak, a neophodna je za naš život. Danas često odlazim na potok Koprivnicu, pomažem uneobično ovise jedni o drugima i ne bune se zbog toga jer nestanak Čovjek se pravi najpametnijim i pomalo se igra Boga. Uništava svoj Hana Živko, 3.a čišćenju njegovog korita (još uvijek ima nesavjesnih ljudi kojijednih znači i nestanak drugih. iskon i svoju dušu da bi nekome pokazao svoju moć i bogatstvo. Sva misle da je to mjesto za otpad), uživam u malom slapu, aSvi hrastovi imaju iste ogrtače i iste ukrase u kosi. Razlikuju se samo sreća da je Bog samo jedan, pravedan i nepotkupljiv. veseli me i ribolov, dok tata kaže da ga voda smiruje (kad smopo starosti i ne zna se koji je ljepši, mlađi ili stariji. Ni jedan ne nosi Kad je previše svega i voda dođe do grla, priroda podivlja. Bjesne olu- Glazba jeseni zajedno na ribolovu).Pradu, Versace ni Gucci, a ipak su lijepi i zamijećeni. Ne svađaju se, ne je, vjetrovi, poplave, potresi... Priroda se otrese nagomilanog nereda i Nikako ne mogu zaobići ni naše Podravsko more, koje nasbore se za vlast, ne ogovaraju... Odišu jednim mirom koji prenose na sve krene ispočetka pod dirigentskom palicom čovjeka moćnika. Tiho... ljeti rashlađuje. Raduje me što se pojavila i neka udruga Pri-cijelu šumu. Jeca sivo nebo. Kad dobrim ljudima dođe voda do grla, postaju iznenađujuće moćni jatelja Šoderice pa će je malo urediti.Da je “in” subota u šumi, a ne na špici, sva „elita“ bi glumatala Plaču kišne kapi. bez dragulja i raznih potpisa. Moć im daje dobra duša i čisto srce Ali ako prođete i našom Koprivnicom, nezaobilazna je Savio se poljski cvijet.po šumi. Pitanje je koliko bi uživali jer na špici su samo da bi bili stopljeno s prirodom kojoj je voda došla do grla. Oni krenu na olujni fontana u gradu kao i mali vodoskok u srcu našeg prelijepog Na ormaru dunja teškozamijećeni i da bi se šepurili potpisom, najčešće nemoralnih diza- let pod oblacima šibanima olujama, braneći sebe i sve oko sebe. parka kao i redovito kupanje golubova u Podravkinoj žlici. diše.jnera. Oni ne uče ni od koga, nezadovoljni su sobom i ne znaju ni u Svjestan čovjek učeći od prirode brani sebe i štiti prirodu za svoje U daljini tužno pjeva gitara. Nadahnjuje me proljeće, ljepota cvijeća, zelenilo grada i cijelečemu uživati. dobro i dobrobit cijeloga svijeta. naše županije u čemu veliku ulogu ima baš voda.Gledao sam svog psa. Činio mi se tužan i bolestan. Odvukao se do Mihael Kramarić, 6.c Lagano kopni jesen Lijepo je biti bogat – imati vodu. na krilima samoće. Vinko Evačić, 6.a Mihael Kramarić, 6.c Leonarda Jurendić, 2.a Pri kraju ljeta Kraj je ljeta koje je obilježila obilna kiša. A meni je dosadno. Kako da je otjeram!? Kako? Tada mi padne na pamet spasonosna ideja - branje gljiva.To bi moglo biti uzbudljivo. Ali - ne mogu sama u šumu. Razmišljam tko bi mogao biti žrtva. Mama se ne da. Kuha. Tata pogotovo - drijema. Aha! Najstariji brat - on je najpogodniji jer je „ slab na mene“ i moje trikove. Prišuljam mu se, udijelim mu bezbroj sitnih pusica i kažem da je on moj najdraži braco. I - gotov je. Sad bih ga mogla tražiti i pola plaće, a ne samo običan izlet u šumu. Opremamo se kao da idemo na Sjeverni pol. Puni energije ulazimo u šumu dok se grane drveća svijaju pod teretom kišnih kapi, a noge nam tonu u blatnjav put. Hodamo podupirući se debelim štapovima i s košarama u rukama. Sve nam je smiješno. Od jednog do drugog grma pauk je ispleo veliku, gustu, a tako pravilnu, mrežu, i koja je, bez obzira na kišu, izdržala teret kapljica. No, nije joj uspjelo izdržati i prolazak moga brata koji je izgledao kao Spiderman. Hodali smo i hodali, a košare su još uvijek bile prazne. Pomalo smo se i umorili i utihnuli. Ne da nije bilo gljiva, bilo ih je, samo nisu bile jestive. I baš kad smo odlučili vratiti se, naišli smo na neki proplanak pun zelene visoke trave koja se odjednom zanjihala, a iz nje su jurnule ogromne životinje. Bilo je to krdo košuta i jelena preplašenih našim dolaskom.Trčali su i skakali, a njihovi su skokovi bili veličanstveni. I - sve je bilo gotovo u trenu. Ostali su samo njihovi tragovi u mekoj zemlji svjedočeći o prisutnosti ovih plahih bića. U jednom trenutku sam povjerovala da su to neka mitska bića, a ja i moj brat smo ih oslobodili zatočeništva u začaranoj dolini. Oduševili su me. Eto, kako čovjeku treba tako malo pa da uživa u svojoj i tuđoj slobodi, jednostavno da bude zadovoljan. Iris Juršetić, 3.c Latica Ilić, 6.b
  • STOJE: razrednica Đurđica Šmic, Robert Trnski, Zvonimir Šarlija, Antonija Jendrijev, Nika Smolak, Tabita 8.c Crnoja, Zvonimir Baranašić, Mihael Bernard Kolarić, Valentino Šaško, Mirna Dukić, Ema Jugovac, Matea Frankol, Kristina Maljak, Petra Sabolek, Petra Derežić, Antonia Štivić, Nikolina Gregurek, Tomislav Vrban, Andrej Kolarić, Petar Unger SJEDE: Karlo Šepec, Kristina Mužin 8.a STOJE: Nikola Gojšić, Lovro Sever, Leo Harmadi, Amin Zegrani, Luka Parać, Filip Pavunc, Robert Ban, Gabrijel Mađerić, Josip Ivančan, Filip Šokec, Matija Gradiček, razrednik Hrvoje Šelimber SJEDE: Petra Patrčević, Hana Antolin- Kučić, Kristina Harmadi, Karla Sabolić, Ines Pintarić, Ana Albin, Gorana Morić, Karlo Radmanić, Anamarija Šerbetar, Tea Pokos, Martina Bukvić LEŽE: Ivan Bijelić, Jurica Ivančan, Emma Slukić ( nije na slici)8.bSTOJE: MarkoŠpiljarić, ZdravkoMajić, Ivan EmanuelHladnić, AntonioJazbec, AlenTrgovčević, DavorJuriša SJEDE: Matija Pianec, Annabell Telic, David Jagušić Martina Praskač, Sara Krofl, Ivana Pavić, Petra Janić, Valentina Tvorić, Ivana Bartolić, Ana Mežnarić, Nikolina Kovačević, Dorotea Odorčić, Ella Vulić, Tamara Špoljarić, razrednica STOJE: Gracija Grošić, Ivana Markulin, Paula Patrčević, Domagoj Brkić, Ivan Vrhoci, Luka Grbačić, Dominik 8.d Mirjana Kalavarić, Emeršić, Matija Kozulić, Mateo Golubić, Ivana Kovačić, Iva Mikačić, Mia Benko, Ena Zagorščak, Sara Jindra, Nikolina Lojan, Aure- razrednica Anita Ružman Branković SJEDE: Lucija Kvakarić, Anja Filjar, Anamarija Meštrić, Antonela lija Sabolek, Nikolina Đureta, Ivna Perić, Neva Svetec, Iva Polančec, Ana Marija Maljak, Anja Smolčić, Paula Vuljak (nije na slici) Praskač STOJE: Jelena Posavec, Dona Momčilović, Nina Guslov, Ivana Glavina, Martina Holjevac, Ana Benotić, 8.e Monika Češnjaj, Lana Fabijanec, Viktorija Savić, razrednik Zdenko Vujasinović, Tomica Balaško SJEDE: Dominik Smolak, Robert Sambol, David Milaković, Hrvoje Trešćec, Neven Mađerić, Antonio Muqaj, Karlo Tušek, Janko Markulin Prvašići i učiteljice: Ines Geršić-Bodinovac, Sanja Brkić, Senka Pintarić