Your SlideShare is downloading. ×
Kamen mudrosti -  kamen ludosti  (SŠ - LiDraNo 2014.)
Upcoming SlideShare
Loading in...5
×

Thanks for flagging this SlideShare!

Oops! An error has occurred.

×
Saving this for later? Get the SlideShare app to save on your phone or tablet. Read anywhere, anytime – even offline.
Text the download link to your phone
Standard text messaging rates apply

Kamen mudrosti - kamen ludosti (SŠ - LiDraNo 2014.)

423
views

Published on

LiDraNo 2014, Primošten …

LiDraNo 2014, Primošten

Published in: Education

0 Comments
0 Likes
Statistics
Notes
  • Be the first to comment

  • Be the first to like this

No Downloads
Views
Total Views
423
On Slideshare
0
From Embeds
0
Number of Embeds
1
Actions
Shares
0
Downloads
3
Comments
0
Likes
0
Embeds 0
No embeds

Report content
Flagged as inappropriate Flag as inappropriate
Flag as inappropriate

Select your reason for flagging this presentation as inappropriate.

Cancel
No notes for slide

Transcript

  • 1. 21. stoljeće Školska godina 2012. / 2013. 21
  • 2. 3 Ljujzim Ramadani, 1. MW Dragi čitatelju, Zašto se skrivaš? Zar si sigurniji iza maske koju nosiš? Maskom prikrivaš svoje strahove? Ona ti daje moć? Podižeš li njome svoju vrijednost i samopouzdanje? To nisiTi! Skrivaš svoju bol... postaješ jednak drugima... gubiš se u masi... nemaš svoj mir... bojiš se svojih slabosti... nisi spontan... pretvaraš se da si svakome prijatelj... smatraš da sve možeš sam i da ti nitko ne treba... djeluješ sigurno... a zapravo si prestrašeno dijete! Krikni svijetu! Ne možemo čuti ono što ne govoriš! Sruši zidove! Ne budi u sjeni! Odbaci maske kojima pokušavaš biti drukčiji! Odbaci dvoličnost, neiskrenost, materijalizam i potisnutoga sebe. Hrabro, poput nas, pokaži svoje pravo lice! Mi ne skrivamo ništa! Donosimo isključivo istinu! Otkrij se iTi! Želimo pravogaTebe! Želimo različitost u ovom crno- bijelom svijetu! Oboji ga svojim bojama! U rukama držiš svoje i naše 21. stoljeće!To je stoljeće raznolikosti koje smo utkali na stranice 21. broja školskoga lista koji je ostavljen da bi trajao u vremenu i bio poticaj za nove ideje! Našu su školu obilježile znanost, tehnologija, grafika, umjetnost, mladost, jezici, sport i neke nove vrijednosti. Nadamo se da ćeš se prepoznati u nečemu! Stoga... usudi se i ti!To je tajna uspjeha! A ako nas ne razumiješ, nemoj nas ni mrziti. Vaš glavni urednik Mateo Novoselac, 3. PG IMPRESSUM Kamen mudrosti – kamen ludosti, Broj 21 Školski list Prirodoslovne i grafičke škole Rijeka Za izdavača: Senija Zelić-Pavelić, prof. Glavni urednik: Mateo Novoselac, 3. PG Uredništvo: Andrea Fodor Matijević, prof. Ana Inić, prof. Suradnici: Hvala ljudi! Sadržaj Grafičko rješenje naslovnice: Martina Linić, 3. GF Grafički urednik: Matija Rubinić, prof. Tehničke pripreme: Borka Širola, prof. Tisak i dorada: Školska radionica Prirodoslovne i grafičke škole Rijeka Zoran Maričić, prof. i učenici GF razreda Tiskano na recikliranom papiru 4 STOLJEĆE ZNANOSTI 5 Globovci i dalje marljivo rade! 6. Djelovanje hidralata mravinca, ružmarina i lovora kao konzervansa 7 Mikrobna goriva ćelija 8 Intervju: Jadranka Travaš - Sejdić 10 Zacrtanim stazama do PMF-a 10 I dalje osvajamo... 11. Intervju: Đani Škalamera 14 Otvoreni dani instituta Ruđer Bošković 15 Prvih pet godina 15 Ljepota zajedništva 16 STOLJEĆE TEHNOLOGIJE I GRAFIKE 17 Medijska pismenost za 21. stoljeće 17 Inovacije iz Bruxsellesa 18 Prirodoslovna i grafička škola na radiju Trsat! 18 Treća sreća 19 Sansei vode u slavnu skoro-pobjedu 19 S one strane zida 20 STOLJEĆE UMJETNOSTI 21 Stogodišnje Hlapićevo putovanje 22 Bajka 24.STOLJEĆE JEZIKA 25 Engleski jezik 26 Njemački jezik 27 Talijanski jezik 28 STOLJEĆE MLADOSTI 29 Ja sam tinejdžer! 30 Mladi nekad i sad 30 Obrana mladih 30 Citati mladost/starost 31 Pismo Habdeliću 31 Merak, sevdah pa kaldrmom 33 Zar više nema nas... 34 Učenik generacije - osobno 35 Na mladima svijet ostaje 36. STOLJEĆE NOVIH VRIJEDNOSTI 37 Prerano rasplinuti oblak 38 domovinski rat - Vukovar 39 Rat pripada povijesti, okranimo se budućnosti 40. I svačije je pravo disati 41. Fizička ljepota - dar ili proklestvo 42. STOLJEĆE HUMANOSTI 43. Zdravstveni odgoj 44. Poštujem tebe pored sebe 45. Male stvari 46. Humanitarne akcije 48. STOLJEĆE SPORTA 49. Aikido 49. Mali Učkarići 50. Hobi ili način života
  • 3. 5 „Važno je nikad ne prestajati postavljati pitanja.” A. Einstein Naša škola već dvanaest godina sudje- luje u projektu GLOBE. Vodimo brigu o okolišu, promatramo promjene koje se u njemu događaju, a podatke šaljemo u međunarodnu bazu podataka. Ove smo godine dobili nove GLOBOVCE iz I. KE razreda koji su preuzeli dio mje- renja koja su do sada radili naši stariji članovi. Na državnim natjecanjima sudjeluje- mo devet godina, a ove su godine naši učenici Daniel Zdelarec (III. ET), Luka Fanedl i Petar Štrbac (IV. KE) osvojili drugo mjesto na međužupanijskom natjecanju u Labinu te se plasirali na državnu smotru koja će se održati u Zadru od 13. do 15. svibnja 2013. god. Međunarodni projekt The Tree Ring traje već dvije godine. O njemu smo Globovciidaljemarljivorade! GLOBE PROJEKT već pisali na školskim stranicama, gdje je opisan i rujanski posjet Piseku, pa ćemo samo dodati da će svi rezultati naših klimatskih istraživanja biti pri- kazani u mjestu Dalen u Norveškoj i objavljeni na GLOBE stranicama u ruj- nu ove godine. S nama će u Norvešku putovati i dva najmarljivija učenika. Prošlogodišnji rezultati o niskoj kvali- teti zraka, tla i mora u Bakru potaknuli su nas novim istraživačkim pitanjima na koja odgovaramo u našem novom projektu za Državno natjecanje Odraz tla u mirisu ružmarina. Ispitat ćemo ko- liki je intenzitet onečišćenja tla u Bakru metalima, apsorbira li ružmarin metale iz tla, kakav je utjecaj prisutnih meta- la na zdravlje, je li ružmarin s kontrol- nog područja (Rab) manje onečišćen i koliko se prisutnih metala prenese u hidrolat i eterično ulje pri destilaciji vo- denom parom. Odgovori će biti objav- ljeni na stranicama škole! Projektom Ljekoviti lovor - simbol časti i slave osvojili smo prvo mjesto na na- tjecanju Novog lista i INE, a rad Eterična ulja i njihovi pripravci plasirao se među finaliste Ideje godine. U realizaciji naših projekata pomažu nam : Udruga Luben (donacija u vri- jednosti od 7000 kn); NZZJZ PGŽ koja nam pomaže analizama uzoraka, a Javna ustanova Priroda i Prirodoslovni muzej u Rijeci savjetima pri realizaciji dijelova projekata. Ljetos smo prijavili projekt TZ Kvarner, vezan za promociju autohtonih biljaka i njihovih pripravaka s ciljem produlje-
  • 4. 6 7 nja turističke sezone. Realizaciju ideje ponudile smo učenicima kemijskog i ekološkog smjera koji su sakupili biljni materijal. Destilacijom vodenom pa- rom i ekstrakcijom dobili su eterična ulja te pripremili niz prirodnih pripra- vaka: svijeće, sapune, kreme, balzame, tinkture, kugle za kupanje koje su i sami isprobali. Naše ekološke projekte prijavili smo za donacije i na natječaje HEP- a i Hrvat- ske turističke zajednice, ali do sada još nismo dobili odgovor. Komisija iz Bruxellesa razmatrat će u lipnju prijavu za Comenius i za još je- dan međunarodni projekt We build our own future u kojem će sudjelovati još četiri škole iz Hrvatske, Češke, Španjol- ske i Norveške. GLOBE voditelji: Marina Pavlić i Irena Sabo, prof. DJELOVANJE HIDROLATA MRAVINCA, RUŽMARINA I LOVORA KAO KONZERVANSA Istraživanje sam započeo uzgojem sadnica mravinca (Origanum vul- gare L.). Kada su sadnice narasle, iste sam usitnio te proveo destila- ciju vodenom parom. Destilat sam skupljao te sam odijelio hidrolat od eteričnog ulja. Isti postupak ponovio sam s grančicama lovora (Laurus nobilis L.) te ružmarina (Ro- smarinus officinalis L.). Od ovako pripremljenih hidrolata pripremio sam otopine volumnih udjela 40% i 70%. Uzorke pasiranog soka rajčice razdijelio sam u označene plastične čaše – u svaku 100mL uzorka u če- tiri serije. Tri serije uzoraka tretirao sam hidrolatima mravinca, lovora i ružmarina volumnih udjela 40%, 70% i 100% kapavši pripadajući hi- drolat na površinu uzorka. Četvrtoj seriji dodao sam hidrolat mravinca volumnih udjela 40%, 70% i 100% pripadajućem uzorku, ali sam po- miješao cijeli sadržaj uzorka. U kontrolni uzorak nisam dodavao hi- drolate. Tako pripremljene uzorke ostavio sam na sobnoj temperaturi i promatrao. Nakon pojave plijesni, plijesan determiniramo. Hidrolat lovora pokazuje konzervi- rajuće djelovanje u sva tri volumna udjela, dok hidrolati mravinca i ružmarina pokazuju djelovanje u volumnim udjelima od 70% i 100%. Nije dokazana korist od miješa- nja hidrolata s cijelim volumenom uzorka u usporedbi s dodavanjem hidrolata na površinu. Marin Matić, 4. PG PROJEKT Destiliranje biljnog materijala Mucor racemosus Bull Uvod U Republici Hrvatskoj sustavima za pročišćavanje otpadnih voda obu- hvaćeno je samo 12% stanovništva. Budući da su sustavi skupi, kod nas se rijetko koriste. Otpadne vode se zato ulijevaju u rijeke, Jadransko more i tlo te zagađuju okoliš. Ljudi svakodnev- nim djelovanjem proizvode otpadne vode pa se one smatraju zagađivači- ma čiji bi utjecaj na okoliš trebalo što više umanjiti. Takve vode mogu biti korisne i, štoviše, ekonomski isplative, a još bi se uz to i bitno smanjio njihov utjecaj na okoliš. Iz takve vode mo- žemo proizvoditi struju. Danas se u svijetu teži razvoju obnovljivih izvora energije poput solarne, hidroener- gije i geotermalne energije. Usprkos tome, u svijetu postoji mala količina energije koja se dobiva iz otpadnih voda. Tim bi se procesom proizvela električna energija koja bi omogućila i pročišćavanje voda i opskrbu kućan- stava, a da bismo to postigli moramo napraviti mikrobnu gorivu ćeliju. Bu- dući da ne postoji nikakav oblik edu- kacije i poticaja za takvu vrstu obnov- ljivih izvora energije, a s ciljem učenja i prenošenja znanja, odlučili smo ana- lizirati tu temu. Što je i kako radi mikrobna goriva ćelija? Mikrobna goriva ćelija pretvara or- ganski materijal u električnu energiju pomoću bakterija. Ona je bioelektro- kemijski sustav i sastoji se od četiri dijela: anode, katode, solnog mosta i vanjskog strujnog kruga. Anoda sadrži organski materijal i bakterije u anaerobnim uvjetima. Katoda sa- drži provodnu otopinu. Bakterije u EKO-PROJEKT Mikrobna goriva ćelija u radu anodi probavljaju organske tvari te tako stvaraju elektrone i protone, to jest, događa se oksidacija. Elektroni se provode kroz vanjski strujni krug, a protoni se gibaju kroz solni most. Solni most odvaja katodu i anodu i omogućava protonima da prolaze, a odvaja dvije otopine u katodi i anodi. Goriva ćelija može koristiti i medijator, to jest, anorgansku tvar koja će s bakterija odvoditi elektrone na elektrodu, a takve bakterije su elektrokemijski neaktivne. Ako se ne koristi medijator znači da su bakterije elektrokemijski aktivne. Što ćemo raditi u projektu? Prvo ćemo, po vlastitome nacrtu, izraditi model mikrobne gorive ćelije. Zatim ćemo prikupiti otpadne vode iz kanalizacije ili septičke jame. Ulit Mikrobnagorivaćelija ćemo otpadnu vodu u mikrobnu gori- vu ćeliju i svaki dan, tijekom 30 dana, mjeriti napon koji se stvara. Nakon toga slijedi analiza podataka i njihov grafički prikaz te izrada letaka i multi- medijalnih CD-a u suradnji s grafičkim odjelima škole koji će se podijeliti ško- lama, građanima i tvrtkama koje se bave otpadom te lokalnoj samoupra- vi. U našoj školi, ali i u nekim osnov- nim školama, provest ćemo edukaciju o potrebi korištenja takvih obnovljivih izvora te im pokazati kako sami mogu u razredu napraviti mikrobnu gorivu ćeliju koju će koristiti za učenje o bit- nim pojmovima iz kemije, biologije, ekologije i fizike. Sljedeći korak uk- ljučuje lobiranje lokalnoj zajednici te višim strukturama vlasti. Projekt ćemo prijaviti i na natjecanje Eko kviz Lijepa naša. Trajanje projekta je jednu škol- sku godinu (2012. / 2013.)
  • 5. 8 9 Pored IQ-a postoji EI (ili emotivna inte- ligencija). Bitno je kako se odnosimo prema životu i okolini koja nas okru- žuje. Komunikacija je jako važna, kao i upornost. 11. Budući da je danas ljudima omogućeno školovanje možete li nam spomenuti neka od najkvalitet- nijih sveučilišta u Europi i svijetu, naravno uVašoj struci? Naravno postoje liste koje rangiraju sveučilišta u svijetu i određena sveuči- lišta su uvijek pri vrhu, kao na primjer Massachusetts Institute of Technology (MIT), Harvard, Cambridge, Oxford, Caltech, Stanford, Princeton i Imperial Collage London. 12. Koji su poVama najbitniji fak- tori za uspješnu karijeru? Treba voljeti ono što radiš, biti vrijedan i ustrajan. Na kraju se uvijek pokažu re- zultati. Važno je isto tako cijeniti ljude u poslu kojima si okružen jer čovjek ne može sve postići sam. 13. Na kojim projektima trenutno radite? Trenutno radim na razvoju nove vrste biosenzora kao što su senzori za gene te na razvoju novih materijala za medi- cinu, na primjer za uzgoj tkiva (Tissue Engineering) u suradnji s kolegama biolozima. 14. Kakvi suVaši ciljevi i planovi za budućnost? Jedan od ciljeva mi je koristiti stečeno znanje za razvoj materijala koji bi bili ko- risni u praksi. Pored toga visoko na mo- joj listi ciljeva je razviti interes za kemiju kod mladih, posebno studenata nižih godina,ipokazatiimkakojetozaistauz- budljivo područje znanosti i kako mogu doprinijeti društvu u cjelini baveći se ke- mijom. 15. Što je bilaVaša motivacija za početak bavljenja kemijom? Odavno sam znala da se želim baviti kemijom. Moja ljubav za kemiju po- tječe još iz osnovne škole u kojoj sam imala predivnu profesoricu kemije koja me je zainteresirala za prirodne znano- sti. Motivacija mi je oduvijek bila rado- znalost kako funkcioniraju procesi u prirodi, a kemija je, uz fiziku i matema- tiku, ključna da se ti procesi i razumiju. 16. Koje su poVama najveće pred- nosti vlastitog posla, a koje mane? Prednosti je puno više nego mana. Ba- vim se onim što volim, okružena sam izvanrednim ljudima (često punim en- tuzijazma za znanost i život općenito) te putujem na konferencije diljem svi- jeta. 17. Ulažete li u dodatno obrazovanje? Ovaj posao se ne može raditi ako se konstantno ne ulaže u obrazovanje. Zapravo sama bit posla je stalno obra- zovanje i usavršavanje. 18. Kakva suVaša razmišljanja o važnosti dodatne edukacije i cijelog obrazovanja? Jako je važno da uvijek stremimo biti bolji, tako da je dodatna edukacija nužna za usavršavanje i razvijanje, kako poslovno tako i privatno. „Jako je važno da uvijek stremimo biti bolji, tako da je dodatna edukacija nužna za usavršavanje i razvijanje, kako poslov- no tako i privatno.” „Bitno je kako se odnosi- mo prema životu i oko- lini koja nas okružuje. Komunikacija je jako važna, kao i upornost.” 19. Na što ste u svojoj karijeri, do sada, najviše ponosni, koja su vaša najveća ostvarenja? Do sada sam imala zadovoljstvo vodi- ti teze od oko 20-30 studenata magi- sterija i doktorata. „Proizvesti” mlade i obrazovane ljude, te vidjeti kako se razvijaju osobno i profesionalno, moje je veliko zadovoljstvo. 20. Jeste li ovim poslom ostvarili svoje snove? Ne mogu se sjetiti niti jednog drugog posla koji bih radije radila. Mateo Novoselac, 3. PG (u suradnji s prof. Draganom Šmitran i Klaudijom Šabulić) „Ovaj posao se ne može raditi ako se konstantno ne ulaže u obrazovanje. Zapravo sama bit posla je stalno obrazovanje i usavršavanje” 1. Na samom početku zamolio bih Vas da se predstavite. Zovem se Jadranka Travaš-Sejdić i izvanredni sam profesor na Fakultetu za Znanost na Aucklandskom Univer- zitetu u Novom Zelandu. 2. Čime se trenutno bavite? Osim što predajem studentima, bavim se i istraživačkim radom. Moj znanstve- ni rad je u području materijala i nano- tehnologije gdje sam doprinijela s oko 150 radova. Moja istraživačka grupa sastoji se od desetak doktoranata i ne- koliko post-doktoranata. Pored toga trenutno organiziram i jednu međuna- rodnu znanstvenu konferenciju. 3. Jeste li zadovoljni svojim poslom? Jako volim svoj posao i uživam u nje- mu. Svaki dan je različit. Istraživački posao je istovremeno uzbudljiv i pun izazova. 4. Koliko je danas kemija mladim generacijama bauk i sl.? Što mislite zašto su mlade generacije nezain- teresirane za kemiju? Neka područja kemije su zapravo jako popularna i postoji veliki interes stude- nata, npr. medicinska kemija, nanoteh- nologija, materijali za energiju. Prirod- ne znanosti su možda zahtjevnije za studiranje nego neki drugi studiji, ali to ne znači da su bauk. Neizainteresi- ranost može biti povezana s nemoguć- nošću zaposlenja i s činjenicom koliko mediji ulažu napora i vremena za po- pularizaciju znanosti. 5. Koji su poVama najzanimljiviji dijelovi znanosti? Zamenesunajzanimljivijapodručjanagra- nicidisciplinakemije,biologijeimedicine. 6. Možete li nam otkriti neke zanim- ljivosti, koje su dio našeg svakod- nevnog života, a da mi toga nismo svjesni? Postoji puno zanimljivih primjera. Na primjer, ja sam radila doktorat na hidrogelovima, koji su danas u veli- koj primjeni u dječjim pelenama kao absorbant ili za sporo otpuštanje vode i hranjivih tvari u vrtlarstvu i poljopri- vredi. Drugi primjer su kreme za sunča- nje koje svi koristimo, a koje imaju ke- mijske spojeve koji absorbiraju energiji UV zraka i tako štite našu kožu. 7.Tko suVaši uzori? Mnogi, ali istaknula bih poljsku znan- stvenicu i dobitnicu dviju Nobelovih nagrada Marie Curie koja je dala veliki doprinos razvoju kemije i fizike počet- kom 20. st. Njena se otkrića i danas koriste u raznim područjima života, a posebno u medicini. 8. Koji suVaši dojmovi s fakulteta? Studiranje mi je otkrilo nove horizon- te znanja i bilo je to ključno razdoblje moga života kad sam odlučila da se za- ista želim baviti znanošću. 9. Prisjetite seVaših srednjoškolskih dana. Što ćete pamtiti, a što želite zaboraviti? Hmm, to je zaista bilo dosta davno, ali ujedno i najljepše životno razdoblje. U sjećanju su mi ostale samo lijepe uspo- mene srednjoškolskih druženja. 10. S obzirom da je praksa pokazala da ljudi dobrog znanja i intelek- tualnih sposobnosti nisu nužno i uspješni djelatnici, što je po vama važno za uspjeh u poslu? JadrankaTravaš-Sejdić INTERVJU S NAŠIM BIVŠIM UČENICIMA „Jako volim svoj posao i uživam u njemu. Svaki dan je različit. Istraživački posao je istovremeno uzbudljiv i pun izazova.”
  • 6. 10 11 Otvoreni dani kemijskog odsjeka Pri- rodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu priređeni su 12. travnja 2013. god. Nekoliko učenika 3. PG razreda odlučilo je posjetiti fakultet zbog inte- resa prema temama koje su se anali- zirale na radionicama i predavanjima. Tako smo, između ostalog, poslušali predavanje o čudnovatim slučajevima u kojima se toplija voda zaleđuje brže od hladnije - Mpembin efekt te sudje- lovali u zanimljivim radionicama iz or- ganske, analitičke i računalne kemije. Predavanje je bilo izrazito zanimljivo pa nam je bilo žao što nije bilo mo- guće povesti veći broj naših razrednih kolega, pogotovo zato što se činilo kako imamo veće znanje od ostalih učenika naših godina koji su bili na tom predavanju te se čudili tome što voda dodatkom kalijevog permanga- nata mijenja boju u ljubičasto. Dani otvorenih vrata bili su dobro ZacrtanimstazamadoPMF-a TERENSKA NASTAVA organizirani i, naravno, malo samo- promocije od strane fakulteta nije izostalo u obliku majica, blokića itd. Činjenica je da je Zagreb centar Lijepe naše te kao takav privlači mladež na kvalitetno obrazovanje, ali smatramo kako bi trebalo obnoviti zgradu odsje- ka jer se na temelju nje stvaraju prvi dojmovi budućih studenata. Umorni od puta i mnoštva informacija vratili smo se u Rijeku koja nam se nakon velebnog Zagreba učinila mračnijom, sumornijom i manjom pa nas je ta či- njenica ponukala da još više razmisli- mo o odlasku na studij u Zagreb. Kao prirodoslovce nadamo se da će nas put navesti upravo na Prirodoslovno- matematički fakultet. Ivan Oštrić i Maja Pađen, 3. PG Ovogodišnje Državno natjecanje iz kemije održano je u Zadru od 17. do 19. travnja. Našu školu predstavlja- li smo Andrea Usenik (3. PG), s osvojenim 5. mjestom i ja, Viktor Škorjanc (1. PG), s osvojenim 4. mjestom, što je odličan uspjeh za našu školu, koja je, unatoč samo jednom razredu gimnazije po generaciji, imala najvi- še predstavnika na natjecanju u našoj županiji. AZOO je (po običaju) štedio tako da je natjecanje trajalo tri umjesto dosadašnjih četiri dana. Također je, umjesto dosadašnjih dvadeset učenika po generaciji pozvano petnaest, što je uvelike otežalo probijanje do državne razine natjecanja. Zbog kraćeg trajanja natjecanja, sat- nica je bila„stisnuta.“ Već se prvi dan pisao teorijski dio, a drugi dan ujutro radili su se pokusi. Nakon toga počeo je opušteniji dio natjecanja, u kojem se moglo uživati u zasluženom odmoru. Nakon objave rezultata i žalbi, polako se išlo doma. Neki više, a neki manje zadovoljni... Viktor Škorjanc, 1. PG DRŽAVNO NATJECANJE IZ KEMIJE 1.Čimesetrenutnobavite? U slopu projekta Fotokemija policikličkih molekula: od istraživanja mehanizama reakcije do novih lijekova i medicinskih primjena, čiji je nositelj moj mentor dr. sc. Nikola Basarić, trenutno se bavim sintezom i fotokemijom niza spojeva - naftil-fenolnih i antrolnih derivata čijim ozračivanjem nastaju kinon-metidi, reak- tivni intermedijeri interesantni s više as- pekata.Zadatakprojektajepronaćinove fotokemijske transformacije primjenjive u organskoj sintezi kao i ispitivanje me- hanizama reakcija tih transformacija. Osim toga, zadatak projekta je ići i dalje ĐaniŠkalamera od trenutnih spoznaja te naći primjenu fotokemije u novim medicinskim tret- manima i sintezi spojeva, potencijalnih lijekova za maligne bolesti. Spojevi na kojima radim podvrguti su biološkim ispitivanjimanatumorskimstanicamate su neki od njih pokazali antiproliferativ- nodjelovanje,zbogčegabipotencijalno mogli naći primjenu u fotokemoterapiji. Uz rad na navedenom projektu, sudje- lujem i u nastavi na Zavodu za organsku kemiju PMF-a kao asistent na kolegi- jima: Viši praktikum organske kemije za studente kemije na 4. godini studija i Praktikum organske kemije za studente biologije na 1. godini studija. 2.ŠtojebilaVašamotivacijaza početakbavljenjakemijom? U osnovnoj školi nisam bio među na- jboljimučenicimakaoštosambiousred- njoj školi. Prolazio sam s 3-4 i nije me baš punotogazanimalo,svedoku7.razredu nisam dobio kemiju. To je bila ljubav na prvi pogled. Počele su se skupljati petice i profesorica je vrlo brzo prepoznala moj talent pa je i dodatno radila sa mnom kroz pripreme za natjecanja na kojima sam se odmah pokazao vrlo uspješan. Odabir srednje škole došao je kao nešto normalno i prirodno, a tako onda kasnije i odabir fakulteta. U svakoj generaciji postoje učenici koji ostave svoj trag u školi i u pamćenju na- stavnika bilo kao izvrsni učenici ili zbog svoje osobnosti, a jedan od takvih je zasi- gurnoiĐani. Štojetoštogačiniposebnimipočemuga pamtim? Možda se čini neobično, ali to je uvijek prisutan osmijeh na licu, toplina kojajeiznjegazračila,staloženostimirno- ćakojuješiriookosebe. Đanijebioposeban„spoj”dvijuvrijednosti –izvrstanučenikiizuzetnopozitivna,topla i otvorena osoba. To je bio učenik kakvog svakinastavnikpriželjkujeusvomradnom nastavničkom vijeku. Željan znanja, vrije- dan i pouzdan, uvijek spreman na surad- nju i nove izazove, temeljit u radu. Nikada nijeposebnoisticaosvojaznanjaisposob- nosti.Sjećamsekakojeuvijekpažljivopra- tio nastavu, uredno zapisivao svaku riječ tijekompredavanja,iakojesvetovećznao, ništanijehtiopropustiti. S lakoćom je savladavao sve postavljene zadatke i uvijek tražio više, dizao tu ljestvi- cu znanja i rada, jednostavno motivirao me u radu. Proveli smo zajedno sate i sate izvan nastave pripremajući se za natjeca- nja ili obradom sadržaja izvan nastavnog programa kemije. Ništa mu nije bilo teško učiniti,nikadasenijenitižalionitiprigovo- rionasvetedodatnesate.Čakjeikodkuće napravio svoj mali laboratorij i u njemu ,,kemijao’’. Naravno da nas je posebno vezala jedna činjenica - bio je zaljubljenik u kemiju, ali pritom nikada nije zanemario obveze i za- datkedrugihnastavnihpredmeta. Đanijeve osobnosti po kojima se pam- ti – skromnost, iskrenost, jednostavnost u komunikacijiiponašanju,nenametljivosti uvijekdobrevolje. Posebno ističem njegov odnos prema ostalim učenicima u razredu. Nesebično je dijelio svoja znanja s drugim učenicima, uvijek je bio spreman pomoći, ne samo u kemiji.Sudjelovaojeunizuškolskihtimskih projekataiaktivnosti. Sa svim nastavnicima u školi izgradio je otvoren i iskren odnos, pun poštovanja i zahvalnosti. Polako i ustrajno je napredovao prema svojemcilju,atojeonoštodanasradi,vje- rujem,sistimzanosomkaoiuškoli.Pritom nikada ne zaboravi istaknuti da su počeci njegovaznanstvenogaradaunašojškoli. Jesam li ovim kratkom osvrtom uspjela vjerno prikazati Đanija? Vjerojatno bih iznijeti mogla još puno detalja iz našega rada i druženja , ali se i iz navedenoga može se stvoriti slika o jednom krasnom učeniku i osobi. To je jednostavno Đani Škalamera. RatkaŠoić,prof. INTERVJU S NAŠIM BIVŠIM UČENICIMA Idaljeosvajamo...
  • 7. 12 13 3. Koje su poVama najveće prednosti vlastitogposla,akojemane? Moj posao ima puno prednosti, npr. mogu jako puno naučiti, imam mogućnost stalnog usavršavanja na znanstvenim školama i kongresima, ra- dim u izvrsnom timu u kojem je odlična radna atmosfera, itd. Što se tiče mana ovog posla izdvojio bih svakodnevni rad s otrovnim i opasnim kemikalijama. Međutim, pažljivim radom svaka se opasnost od trovanja ili nezgode uvelike može smanjiti. 4.Jestelizadovoljnisvojimposlom? Jesam, ovo je najbolji posao koji sam si mogao zamisliti, prezadovoljan sam. 5. Koje osobine mora imati kvalitetan kemičar21.st.? Stečeno znanje na fakultetu treba znati i primijeniti te imati ideju kako doći do re- zultata i kako ih interpretirati. Najbitnije od svega je poznavanje što većeg broja eksperimentalnih tehnika, ali i socijalne vještine–komunikativnost.Vrlojevažno biti „timski igrač“ za vlastitu dobrobit i za dobrobit cijele istraživačke grupe. Znanje engleskog jezika je nešto što se podrazumijeva. 6. Koji su po Vama najzanimljiviji di- jelovikemije? Kroz srednju školu najzanimljivija mi je bilaanorganskakemija,anafakultetumi je postala osobito zanimljiva organska kemija i to ponajprije sinteza čime se da- nas i bavim. 7.Kolikojedanaskemijamladimgen- eracijama bauk i sl.? Što mislite zašto su mladegeneracijenezainteresirane zakemiju? Ne mislim da je kemija današnjim mla- dim generacijama nešto veći bauk nego što je bila generacijama prije. Možda je bauk onima koje ne zanima, a takvih će uvijek biti. Nekoga više zanima prirod- na skupina predmeta, netko je više za društvene pa je i za očekivati da neće svi jednako voljeti sve predmete. U zadnjih tjedan dana održali su se Otvoreni dani Kemijskog odsjeka na PMF-u i Otvoreni dani Instituta Ruđer Bošković i zapravo sam ostao ugodno iznenađen kad sam vidio da osnovnoškolce i srednjoškolce, koji su nam bili u posjeti i razgledavanju, zaistainteresirakemijaidasupunipitan- ja, a na kraju puni dojmova. 8. Možete li nam otkriti neke zanim- ljivosti, koje su dio našeg svakod- nevnog života, a da mi toga nismo svjesni? Evo nekoliko kemijskih zanimljivosti: - gorka tvar iz kore grejpa zapravo je najslađa poznata tvar na svijetu - ljudsko tijelo sadrži ugljika koliko i 9000 grafitnih uložaka u olovkama - 20% atmosferskog kisika proizvede prašuma Amazona -odraslaosobaproizvede1kgCO2dnev- no - kofein je bijela kristalinična tvar - vruća voda se zaledi brže od hladne (ovo možete isprobati) 9.Kojisunovitetiukemiji21.st.? Kemija se danas razvija nevjerojatnom brzinom i nemoguće je sve to istovre- meno pratiti. Od područja koja su tre- nutno vrlo in, izdvojio bih ih nekoliko. Zelena kemija istražuje kako na razne načine umanjiti zagađivanje okoliša. Tu „Treba se potruditi i ra- diti što bolje, dati sve od sebe. To zahtjeva puno odricanja, ali se itekako može isplatiti. Bitno je strpljenje.” „Najbitnije od svega je poznavanje što većeg broja eksperimentalnih tehnika, ali i socijalne vještine – komunika- tivnost. Vrlo je važno biti timski igrač!“ spadamehanokemijakojaistražujekako se reakcije mogu potaknuti mehaničkim putem umjesto da se izvode štetnim organskim otapalima koje su štetne za okoliš. Samoorganizacija molekula i molekulsko prepoznavanje dio su vrlo istraživane supramolekulske kemije. Radi se i na tome da se naprave nove, organske solarne ćelije koje bi bile efi- kasnije od postojećih. Puno se radi i na senzorskim molekulama, želi se postići da budu vrlo osjetljive, a pri tome i vrlo selektivne. Naravno, novi materijali su područjekojejevećjakoduginizgodina stalno u razvoju. 10.Sobziromdajepraskapokazala daljudidobrogznanjaiintelektual- nihsposobnostinisunužnoiuspješni djelatnici,štojepoVamavažnoza uspjehuposlu? Ako netko ima dobro znanje i intelek- tualne sposobnosti, a nije dobar djelat- nik, znači da nema volje za rad. Uzroci toga ovise od osobe do osobe, npr. loša radna atmosfera ili osobne brige i prob- lemi. Često su pojedinci demotivirani. U znanosti se to očituje u negativnim ili lošimrezultatimaistraživanja.Tadamože ponestati volje za radom, a rezultat toga je loš djelatnik. Smatram da se ne valja opterećivati onime što je loše, nego kre- nuti dalje i raditi što više. Uz rad kad-tad dođudobrirezultatiionitrebajubitipot- icaj za daljnji rad. U svakom slučaju, za uspješan rad pona- jprije je potrebna dobra volja. 11.Štomislitekojije„recept“za uspjeh? Mislim da nema nekog posebnog re- cepta za to.Treba se potruditi i raditi što bolje, dati sve od sebe.To zahtjeva puno odricanja, ali se itekako može isplatiti. Bitno je strpljenje. 12.Ulažeteliudodatnoobrazovanje? Svojevremeno sam pohađao školu stranih jezika, što smatram dobrim ulo- gom za budućnost. Ni u osnovnoj ni u srednjoj školi nisam učio engleski, već „Profesorica Ratka Šoić je od prvog razreda srednje škole primijetila moju zainteresiranost za kemiju i nikad nije žalila ostati u školi dulje na dodatnoj nastavi i naučiti me nešto više.” sam ga naučio u školi stranih jezika. Da- nas ga govorim sasvim dobro, što mi je od velike koristi dok sam u inozemstvu, a također sam do sad uspješno održao i jedno predavanje na engleskom jeziku. 13.KakvasuVašarazmišljanja ovažnostidodatneedukacijei cijeloživotnogobrazovanja? Dodatna edukacija je po mojem mišljenju vrlo važna. Da se vratim na strani jezik - npr. često djeci u školama učenje stranih jezika predstavlja prob- lem i ne da im se to, dok zapravo ni ne znaju koliko im to može biti od velike koristi u životu. Osnovna i srednja škola nude besplatnu mogućnost za učenje stranih jezika i tu mogućnost bi svakako trebaloštoboljeznatiiskorisiti,kasnijese uživotutoitekakoisplati.Nanatječajima za posao uvijek se traži znanje stranih jezika – što više jezika, to bolje! Mislim da je cjeloživotno obrazovan- je jako dobro iz razloga što se danas količina novih znanja izuzetno brzo povećava te držanje koraka s vremenom u kojem živimo postaje sve zahtjevnije. Bez obzira kojim se područjem netko bavio, unaprijeđenje znanja, vještina i sposobnosti u svakom slučaju može biti samo od koristi. 14.TkosuVašiuzori? Ima ih više, ali bih izdvojio akademika Vi- tomira Šunjića koji je bio postdoktorand kod našeg nobelovca Vladimira Preloga. Oprof.Šunjićubisemoglorećijakopuno toga i iako iza sebe ima vrlo impresivnu karijeru, on je vrlo je susretljiv i dostupan, ninajmanjeuštogljenkaonekidrugipro- fesori s fakulteta. Ima izuzetno bogato znanje i stalnu želju za stjecanjem novih znanja. Na fakultetu mi je predavao ko- legij Sinteza u organskoj kemiji na kojem je opazio moju visoku zainteresiranost za to područje pa se zalagao da nakon diplome dobijem posao na IRB-u. Pona- jprije njemu dugujem zahvalnost što ra- dimnaInstitutu. 15. Prisjetite se Vaših srednjoškolskih dana. Što ćete pamtiti, a što želite zab- oraviti? Uvijek se vrlo rado sjetim svojih srednjoškolskih dana i volio bih što više toga zadržati u sjećanju jer stvarno nema ništaštobihželiozaboraviti.Nikadminije bilo teško ići u školu, makar sam putovao oko sat vremena do nje. Zapravo sam uživao ići u školu. Posebno mi se svidjelo što je bilo puno laboratorijskih vježbi, ali i mjerenja na terenu u sklopu GLOBE-a i raznih drugih aktivnosti. Puno lijepih sjećanja veže me za srednju školu, a ono štomijeostalatrajnavrijednostsustečena prijateljstva. Ostao sam u kontaktu s ne- kolicinomkolegaizrazredaikadsamkod kućeuLovranuvrloradoseviđamsasvo- jimprijateljimaizsrednjoškolskih klupa. 16. Tko je Vaš omiljeni srednjoškolski profesor? Profesorica Ratka Šoić. Od prvog razreda srednje škole primijetila je moju zain- teresiranost za kemiju i nikad nije žalila ostati u školi dulje na dodatnoj nastavi i naučiti me nešto više. Kroz cijelu sred- nju školu pripremala me za natjecanja iz kemijeiutomejebilavrlouspješna.Tako sam se u trećem razredu plasirao na vi- soko 3. mjesto na Državnom natjecanju izkemije.Tomijeosimizravnogupisana fakultet pomoglo da dobijem i stipendi- jekojesamprimaozavrijemestudija,što mijeuvelikesmanjilobrigeokofinancija pa sam mogao biti potpuno posvećen studiju. Zahvalan sam svim profesorima svoje školenasvemuštosumenaučili,aprofe- sorici Šoić dugujem osobitu zahvalnost. 17.KojisuVašidojmovisfakulteta? S fakulteta uglavnom nosim dobre do- jmove. Kad sam se upisao na fakultet 2005. god., PMF- kemija se upravo pre- selila na Horvatovac u novu zgradu. Pre- davanja su uglavnom bila kvalitetna, a laboratorijske vježbe bilo je užitak raditi u novim i izvrsno opremljenim labora- torijima. S moje godine, od početnih stotinjak studenata, diplomiralo nas je svega šesnaest. S većinom kolega ostao sam u kontaktu, a u nekima sam stekao i prijatelje. 18. Budućidajedanasljudima omogućenoškolovanjemožeteli namspomenutinekaodnajkvalitet- nijihsveučilištauEuropiisvijetu, naravnouVašojstruci? Od najkvalitetnijih sveučilišta u Europi „Ne znam gdje bi mi bilo ljepše i bolje raditi nego upravo tu gdje sam sad.”
  • 8. 14 15 ponajprije bih istaknuo Cambridge i Oxford u Engleskoj, ETH u Zürichu, a od nama bližih izdvojio bih Sveučilište u Pa- dovi. Od svjetskih, izdvojio bih američke MIT, Harward i Caltech. PrimjetiosamdajeNizozemskauzadnje vrijeme postala vrlo popularna, studenti vrlo rado odlaze tamo na doktorate. Tako znam čak šest kolega koji su na Sveučilištima u Amsterdamu i Gronin- genu. 19.KojisuVašiciljeviiplanoviza budućnost? Glavni i prvi cilj je doktorat koji planiram ostvariti u iduće dvije godine. Nakon toga bih svakako volio otići u inozem- stvo na postdoktorsko usavršavanje. Što me čeka nakon toga, ne znam, vidjet ću kamo me život odnese. 20.Naštosteusvojojkarijeri,do sada,najvišeponosni,kojasuVaša najvećaostvarenja? Zasad u karijeri još nemam nekih velikih ostvarenja, osim možda ranije spome- nutih spojevi koji imaju antitumorsko djelovanje, no vidjet ćemo što će još biti od svega toga. Možda je još prerano go- voriti o najvećim ostvarenjima u karijeri, s obzirom da radim tek tri godine, no us- trajem u dobrim radnim navikama pa se nadam da će biti i velikih ostvarenja. 21.Jesteliovimposlomostvarili svojesnove? Mislimdajesam.Neznamgdjebimibilo ljepše i bolje raditi nego upravo tu gdje sam sad. MateoNovoselac,3.PG (usuradnjisprof.DraganomŠmitran) Institut Ruđer Bošković najveći je hr- vatski istraživački institut na području prirodnih znanosti i tehnologije. Insti- tut je multidisciplinarnog karaktera, zapošljava više od 500 znanstvenika i studenata iz područja eksperimen- talne i teorijske fizike, fizike i kemije materijala, organske i fizičke kemije, biokemije, molekularne biologije i medicine, istraživanja mora i okoliša, OtvorenidaniInstituta„RuđerBošković“ računarstva i elektonike. IRB je dio Europskog istraživačkog područja. Surađuje s mnogim 20. travnja 2013. god. učenici triju razreda Prirodoslov- ne i grafičke škole Rijeka, u pratnji profesora, posjetili su otvorene dane IRB-a. Otvoreni dani IRB-a organizira- ju se svake druge godine počevši od 2004. god. Idejna začetnica ove ma- nifestacije je pok. dr. sc. Greta Pifat- Mrzljak koja je svoj entuzijazam pre- nijela mlađim generacijama. Program otvorenih dana posebno je usmjeren na učenike završnih razreda osnovne škole te učenike srednjih škola kojima se nastoji pomoći u donošenju važ- ne životne odluke o izboru budućeg zanimanja i studija. Ove su godine „ruđerovci“ za svoje posjetitelje pri- premili 17 izložbenih točaka koje na zanimljiv i pristupačan način prikazu- ju svijet znanosti. 3. PG razred obišao je i saslušao četiri izložbene točke, a to su rendgenska difrakcija, analiza bu- brežnih kamenaca, Telomere – tajna starenja i besmrtnosti te tehnologija mikročipova. Ova kreativna i adrenalinska znan- stvena avantura uvjerila me je, da je znanost uzbudljiva te da biti znan- stvenik znači istraživati neograničene mogućnosti. Mateo Novoselac, 3. PG Uoči Uskrsa, profesori i učenici naše školeodlučilisurealiziratisvojekreativne zamisli. Budući da su profesorice Sabo i Prvi razred prirodoslovne gimnazije upisali smo 2008. god. Profesor Željko Grgurić, njihov razrednik, doveo je taj malirazreduspješnododržavnemature. Učenica generacije šk. god. 2011./2012. bila je Nerea Palajs kojoj je pripala čast podizanje naše zelene zastave prilikom obnavljanja statusa Eko škole. Sjećam se velikih teškoća prilikom otvaranja novog smjera prirodoslovne gimnazije u strukovnim školama kemijskog usm- jerenja u Republici Hrvatskoj. Naša je škola, u suradnji sa zagrebačkom Kemi- jskom školom, pokrenula inicijativu da se u gimnazijske smjerove uvede i pri- rodoslovlje s naglaskom na proširivanju znanja iz kemije, biologije i fizike na načindaseovopodručjeizučavaulabo- ratorijima kao istraživačka, terenska i ek- sperimentalna nastava s vježbama. Dotadašnji prirodni smjer gimnazije proširivaojeznanjaizmatematike,infor- matike i fizike u teoretskim osnovama pa mnogi nisu prepoznavali što se krije iza novog prirodoslovnog smjera. Kemi- jske škole uvidjele su mogućnost koje pružaju njihovi dobro opremljeni labo- ratoriji i kabineti, iskustvo i stručnost nastavnika u provođenju vježbi pri- rodoslovlja pa su ponudile uvjete za realizaciju programa prirodoslovne gimnazije. U postupku valorizacije proteklog obrazovnog razdoblja shva- tili smo opravdanost rada odjela priro- doslovne gimnazije. Učenici i roditelji izrazili su svoje zadovoljstvo postig- nutim rezultatima, a još važnije je da su se u školi osjećali dobro i prepoznali sve mogućnosti napredovanja u redovnim i brojnim izvannastavnim programima. Nisu izostali ni izuzetni rezultati i priznanja. U proteklih pet godina naši su gimnazijalci na državnim natje- canjima u području kemije ostvarili izvrsne rezultate i zauzeli vrh ljestvice najuspješnijih: Andrea Usenik osvaja Os- kara, 1. mjesto 2011. god. te 2. mjesto i 5. mjesto 2013. god., aViktor Škorjanc 4. mjesto 2013. god. U istraživačkim pro- jektima iz biologije Marin Matić bio je 5. na državnoj ljestvici, a tim ekologa imao je najbolji istraživački projekt na natje- canju Eko-škola i ukupno osvojio drugo mjesto na ovogodišnjem državnom natjecanju. Sjajne rezultate ostvarivali su tijekom godina i naši brojni sportaši, državni reprezentativci kojima smo uvi- jek omogućavali da usklade treninge i natjecanja sa zahtjevnim školskim obvezama. Zlato na međunarodnom natjecanju kickboxinga osvaja Mario Ramzi, a izuzetne uspjehe postižu Luka Medvedec u košarci, Rebecca Domika i Maja Pađen u sinkroniziranom plivanju, Josip Bukal u judu, Marija Škunca u ka- rateu, Andrea Mavrić u skijanju i Martina Kolovrat u atletici. Teško bi bilo ovdje nabrajati sve uspjehe kojih je zaista mnogo. Istaknula sam samo neke kako bih naglasila opravdanost otvaranja prirodoslovne gimnazije za koju interes pokazujesvevećibrojučenikairoditelja. Vjerujemdaćesvremenomjošvišerasti potreba za ovim smjerom jer priprema učenike za velik broj studija kojima je temelj kemija, biologija i fizika, a danas ih u Europi smatramo vrlo perspektivni- ma. U program prirodoslovne gimna- zije valja još mnogo ulagati: u kvalitetu nastave, unapređivanje praćenja i vred- novanja, poučavanja i učenja. Ovaj program mora omogućiti učenicima samoregulirajuće učenje i jačanje me- takognitivnih vještina. Poučavanje strategija učenja, poticajno razredno ozračje i dobri odnosi učitelja i učenika bili su i ostali naši ciljevi. Materijalne uvjete treba kontinuirano poboljšavati kako bi omogućili primjenu suvremenih nastavnih metoda, oblika i tehnika rada. Uključenost i motiviranost učenika da aktivno sudjeluju u procesu nastave važne su odrednice napretka. Zahvaljujem svima koji su utkali rad i život u prvih pet godina naše priro- doslovne gimnazije. Senija Zelić-Pavelić, ravnateljica PRIRODOSLOVNA GIMNAZIJA OBILJEŽAVA PETU GODINU RADA Prvih pet godina... Ljepota zajedništva Pavlić ljetos prijavile projekt TZ Kvarner, vezan za promociju autohtonih biljaka i njihovih pripravaka, učenici kemijskog i ekološkog smjera pripremili su eterična ulja, svijeće, sapune, kreme, balzame, tinkture i kugle za kupanje. U dogo- voru s profesoricom Vlah učenici 2. raz- reda medijskih tehničara snimili su cijelu pripremu. Kraća verzija snimke bila je namjenjena prijavi na Školski laboratorij, adužajeverzijaobjavljenanawebstrani- cama škole. Profesor Čamber kreirao je ukrasne kutije koje su učenici grafičkih zanimanja proizveli i složili u grafičkoj radionici. I tako su nastali darovi. Kugle za kupanje u prigodnim uskršnjim kutiji- cama podijeljene su svim zaposlenicima škole. SURADNJA KEMIČARA I GRAFIČARA
  • 9. 17 „Uvijek kažu da vrijeme liječi rane, ali zapravo ih sami morate zaliječiti.” A. Warhol Medijskapismenostza21.stoljeće Medijska pismenost za 21. stoljeće na- ziv je projekta koji je financiran iz di- jela IPA fonda Europske unije namije- njenog za razvoj ljudskih potencijala u Republici Hrvatskoj. Riječ je o par- tnerskom projektu Grafičke škole u Zagrebu, Prirodoslovne i grafičke ško- le Rijeka i udruge Telecentar iz Zagre- ba. Predviđeno trajanje projekta je od 21. rujna 2012. god. do 20. rujna 2013. god., a financijska potpora iznosi 1. 400 000 kuna. Od dodjeljenih sred- stava 27% utrošit će se na opremu, a 73% na edukaciju. Projektne aktivno- sti usmjerene su na obuku dvadeset- četvero strukovnih profesora, izradu, zasad nepostojećih udžbenika za Ciljevi projekta uključuju: • povećanje kompetencije 24 strukovna profesora nužnih za provedbu novih strukov- nih programa (17 profesora iz Zagreba i 7 iz Rijeke) • razvoj novih pomagala za podučavanje i učenje novih strukovnih programa • izgradnja kapaciteta stru- kovnih škola potrebnih za provedbu moderne i prak- tične medijske obuke fotografiju, zvuk i video, te izgradnju kapaciteta strukovnih škola nužnih za modernizaciju nastave. Budući da je naglasak projekta na edukaciji ljudi, naši će profesori polaziti tečaj ospo- sobljavanja iz grafičkog dizajna i digi- talne fotografije i obrade u trajanju od 160 odnosno 145 sati. Oba se tečaja upisuju u radnu knjižicu. Po završetku projekta, u rujnu 2013. god., Prirodo- slovna i grafička škola Rijeka, koja je zadužena za evaluaciju i osiguranje kvalitete projekta, bit će domaćinom završne konferencije u Opatiji. Ana Inić, prof. NASTAVNICI PRIRODOSLOVNE I GRAFIČKE ŠKOLE RIJEKA U SKLOPU IPA-4 EUROPSKOG PROJEKTA POSJETILI BRUXELLES Četvero profesora Prirodoslovne i gra- fičke škole Rijeka otputovalo je u stu- denome 2012. god. na četverodnevni studijski posjet Bruxellesu. Sudjelovali su na konferenciji Media & Learning 2012 u organizaciji Flamanskog mini- starstva obrazovanja. Na konferenciji se govorilo o najnovijem razvoju i mo- gućnostima korištenja medija u učenju i poučavanju. Profesori Prirodoslovne i grafičke škole Rijeka imali su priliku sudjelovati na predavanjima i radioni- cama vezanim uz primjenu svih vrsta novih medija u obrazovanju na polju multimedije, kao i o najnovijim razvo- jima i inicijativama na tom području koje podupiru europski i nacionalni programi. Posjetili su i Interface3 cen- tar za obrazovanje odraslih, točnije, centar koji obrazuje isključivo nezapo- slene žene na području informacijske tehnologije. Iako su zanimanja u infor- matičkom sektoru u Belgiji jako traže- na, ta je profesija ženama neprivlačno područje, stoga je vrlo mali broj žena s tehničkom i informatičkom naobraz- bom. Sami profesori kažu da im je su- djelovanje na konferenciji bilo vrlo in- spirativno. Upoznali su se s novim teh- nologijama i inovativnim pristupima učenju, poučavanju i izradi učeničkih projekata i smatraju da će neke ideje biti primjenjive i u njihovoj nastavi. U razgovoru i razmjeni iskustava s kole- gama i stručnjacima iz drugih zemalja prikupili su vrijedna znanja, a s nekima od njih su dogovorili i suradnju. Ovaj je posjet organiziran u sklopu aktivnosti predviđenih projektom Me- dijska pismenost za 21. stoljeće u kojem je Prirodoslovna i grafička škola Rijeka jedan od partnera. Ana Inić, prof. InovacijeizBruxellesa
  • 10. 18 19 Jednoga lijepoga dana u veljači, mi, najbolji razred Prirodoslovne i grafičke škole Rijeka, 1. MW, pos- jetili smo Radio Trsat. Ustvari, dio razreda, medijski tehničari jer web dizajneri nisu dovoljno kul kako bi išli s nama. Neću puno pričati o pomalo zamornim tehničkim de- taljima koje smo morali odslušati jer nam je to bilo potrebno za PRIRODOSLOVNA I GRAFIČKA ŠKOLA RIJEKA NA RADIJU TRSAT Sunčane nedjelje, 17. ožujka 2013. god., nekoliko minuta nakon dogovorenog vremena zbog uobičajenog kašnjenja određenih sudionika i autobusa, krenuo sam put Primoštena braniti boje Prirodo- slovneigrafičkeškoleRijekanaDržavnom natjecanjuizinformatikezajednosprofe- soromPredragomVrsalovićem. Natjecanje je počelo svečanim otvaran- jem u prostorijama hotela Zora, i bitnije, obilnom večerom. Prvi dan natjecanja prošao je u najboljem redu budući da nismoništaradili,negosmoobilaziliokol- na mjesta i odslušali koji sat prezentacije softverskih projekata. Saznali smo nešto o povijesti grada Primoštena i okolnih gradića te kako je članovima državnog povjerenstva dovoljno donijeti svjetleći predmet na prezentaciju softverskih ra- dova kako bi se isti oduševili i dodijelili vamprvomjesto. Drugi dan započeo je nešto užurbanije budući da sam morao ustati i odraditi nešto. Natjecanje je trajalo sat i pol vre- mena, a bilo je podijeljeno standardnom intergalaktičkom„1 – 2a – 2b“ podjelom na: 1) laka pitanja koje sam većinom pogriješio zbog brzine, 2a) teška pitanja koja sam uspio riješiti i 2b) teška pitanja koje nisam ni vidio pa ih stoga nisam niti riješio. Nakoncusamipakuspješnoosvo- jio sedmo mjesto sa samo jednim bo- dom razlike od iduće na listi. IvanOštić,3.PG DRŽAVNO NATJECANJE IZ INFORMATIKE nastavu zvuka. Vodila nas je pro- fesorica Iva Vlah koja je pristojno trpila sva naša glupa pitanja koja smo postavljali svima koji tamo rade. Zaposlenici su se potrudili što bolje objasniti nam sve što nas je zanimalo, a čak su to i uspjeli napraviti na način da je sve ispalo jako zanimljivo. Nakon ulaska u eter i razgovora s voditeljicom o radijskim emisijama, profesorica nas je odvela u prostor gdje se snimaju jingleovi i reklame za ra- dio. U toj prostoriji naš najdraži Lovro vješto je srušio zvučnik koji je stajao na stolu, ali na kraju je ipak sve dobro završilo. Uspješno smo napravili jingle za naš 1. MW razred i Prirodoslovnu i grafičku školu Rijeka koji možete poslušati na stranicama škole. Osoba koja je zadužena za snimanje jingleova bila je veoma simpatična i draga te nam je oduševljeno pričala o radiju te svemu što joj je palo na pamet. Bilo je zanimljivo (ovo zvuči kao sarkazam, ali nije), zabavno (ni ovo nije sarkazam), ali i veoma poučno (ovo moram reći kako bi me profe- sorica Vlah pohvalila). Uglavnom, najbitnije je da smo se svi dobro zabavili, slikali se, skoro uništili zvučnik i snimili predobar jingle! Lea Sveticki, 1. MW Trećasreća Nakon tri mjeseca intenzivnih pripre- ma i treninga sa Sensei Nemčanin, tri mušketira i jedna dama – Denis Horvat, Marijan Mikolić i Matea Šuljić, krenuli su 18. travnja na (ne)očekivano putovanje u Čakovec kako bi pravedno Sensei vode u slavnu skoro-pobjedu 5. DRŽAVNO NATJECANJE IZ OBRAZOVNOG SEKTORA GRAFIČKE TEHNOLOGIJE I AUDIOVIZUALNOG OBLIKOVANJA branili ponos škole na 5. državnom natjecanju učenika i učenica iz Obra- zovnog sektora grafičkih tehnologija i audiovizualnog oblikovanja. Tema natjecanja su bile bajke te su stoga svi radovi (osim jedne odlučne basne) bili podređeni toj temi. U sekto- ru multimedije fokus je bio na 2D ani- maciji. Bilo je potrebno izraditi kratki animirani film koji je adaptacija ili „re- make“ neke poznate bajke. Fantastična dvojka Denis Horvat i Marijan Mikolić, učenici 3. MW razreda, svojim filmom Regoč Prolog osvojili su najveći broj bodova u toj kategoriji, ali unatoč oči- toj superiornosti, natjecanje je skrenu- lo u Krivi Put (metaforički) pa je drugi zadatak bio sastavljen od više progra- miranja nego 2D animacije. Vatrenom borbom s gradivom koje su učenici tek počeli otkrivati, ipak su uspjeli riješiti većinu zadatka i osvojiti impresivan broj bodova, ali to nije bilo dovoljno da sruši konkurenciju koja je iskoristila svoju očitu prednost u obliku dodatne godine obrazovanja (čitaj, oni su četvr- ti razred). Ovaj opaki udarac ipak nije bio kritičan pa su naši animatori završili na, zahvaljujući uloženom trudu, dru- gom mjestu. Ovaj epski film možete pogledati onli- ne na http://bit.ly/regoc-prolog. U kategoriji grafičkih tehnologija priča je bila jednostavnija. Učenica Matea Šuljić pod mentorstvom sensea Bradi- ća uništila je gotovo svu konkurenciju te ponosno i ponovno zauzela drugo mjesto. Marijan Mikolić, 3. MW Kada su profesori Borka Širola i Matija Rubinić saznali da su zaduženi za uređe- nje hodnika na drugom katu škole bili su svjesni da ih čeka težak, ali i izazovan posao. Najteže je bilo osmisliti izgled. Oboje su sesložilidaprostor,prijesvega,mora biti ugodan samim učenicima pa je iz tog razmišljanja proizašla ideja da hodnik pretvore u dnevni boravak. No, kako to običnobiva,javilesuseiprvepoteškoće. Žuti premaz koji štiti donju polovicu zida onemogućio je izvođenje prvotne zami- sli. Sada je trebalo razmisliti kako dalje. I tako se rodila ideja o svijetu mora ‚‚s one strane zida’’. Osmislili su simpatična bića i svijet u kojem žive, no da bi spojili naša dvasvijeta,čekaloihjejošposla.Najprije suuračunalnomprogramuoživjelisvoju ideju, a onda ih je čekao najzahtjevniji dio posla- prenošenje na zid. U pomoć stižu učenici 3. U razreda koji su marlji- vo prionuli na posao. Najprije je trebalo vrlo precizno nacrtati konture što im je i uspjelo.Sljedećijekorakbiofarbanje.Že- leći što prije vidjeti krajnji ishod, učenici i njihovi mentori čitav su posao završili za samo dva dana. Po završetku posla, mo- gle su se čuti samo riječi hvale - njihov je rad oduševio i učenike i djelatnike. Dečki i djevojke s one strane zida zasi- gurno će nas uveseljavati godinama, a oni koji su sudjelovali u stvaranju pono- sni su što su ostavili trag u vremenu, do- kument svoje kreativnosti i entuzijazma. Ana Inić, prof. Sonestranezida RadioTrsat samo za odabrane!
  • 11. 21 „Inteligencija bez ambicije je poput ptice koja nema krila.“ S. Dali StogodišnjeHlapićevoputovanje U čudnovatom i tajanstvenom Oguli- nu rodila se 1874. god. hrvatska knji- ževnica Ivana Brlić - Mažuranić. Bila je unuka velikoga hrvatskoga pjesnika, političara i prvoga hrvatskoga bana pučanina Ivana Mažuranića. Odgaja- na u uglednoj obitelji naučila je voljeti domovinu, poštivati obitelj i prave ži- votne vrijednosti. Okružena bogatom bibliotekom, u ozračju posvećenosti duhovnim vrijednostima i osjećajući žeđ za znanjem, stekla je bogatu nao- brazbu i svladala više jezika. Godinu dana nakon rođenja roditelji joj sele u Karlovac, potom u Jastrebar- sko i na koncu u Zagreb. No, dva po- sjeta Ogulinu ostavljaju na malu Iva- nu dubok dojam, osobito, iznad grada uzdignuta i svojim oblikom neobična planina Klek koju ističe i u svojoj auto- biografiji. Čudotvorni i napadni oblici Kleka i romantičnost Dobre pružili su mojoj mašti toliko hrane da sam daleko u noć prevraćala u mislima najčudo- tvornije slike i fantastične mogućno- sti – što li se ovdje odigrava u dubokoj noći oko Kleka. Ali nije samo gorosta- sni Klek bio jedina Ivanina inspiracija. Iako je rano osjetila želju za pisanjem, svoje je književne ambicije podredila drugom cilju – majčinstvu. Nevinost i čistoća dječjeg svijeta bili su joj neis- crpna snaga za pisanje. Iz začarane klečke šume u kojoj se sva- kojaka čuda zbivaju i koja mora ostati začarana, dokle god u nju ne stupi onaj kojemu je milija njegova nevolja, nego svasrećaovogasvijeta, izniknule se Pri- če iz davnina i likovi bez kojih je teško zamisliti dječju književnost. Kosjenka, Regoč, Palunko, Potjeh, Jaglenac i Ma- lik Tintilinić donijeli su Ivani svjetsku slavu i dvije nominacije za Nobelovu nagradu. Česta upotreba imperfekta djeci možda predstavlja problem pri- likom čitanja, a zaljubljenici u književ- nost i umjetnost uživaju u virtuoznom stilu te Ivanu s pravom i ponosom na- zivaju hrvatskim Andersonom. Proslavila se i djelima Valjani i neva- ljani, Škola i praznici, Jaša Dalmatin potkralj Gudžerata, Srce od licitara, no malim čitateljima zauvijek će ostati u srcima dječak malen kao lakat, veseo kao ptica, hrabar kao Kraljević Marko, mudar kao knjiga, a dobar kao sunce. Pišući Čudnovate zgode šegrta Hlapića Ivana Brlić - Mažuranić stvorila je lik koji je utjelovljenje dobra te je preko njega izrazila svoju vjeru da se dobro dobrim vraća i da dobro mora nadvla- dati zlo. Istaknula je temeljne ljudske vrline – marljivost i poštenje te stvo- rila malo remek - djelo koje je danas dostupno djeci širom svijeta jer je čak prevedeno i na bengalski, hindu, ki- neski, vijetnamski, japanski i perzijski jezik. Ivanin rodni Ogulin potiče umjetničko i književno stvaralaštvo namijenjeno najmlađima svojim Ogulinskim festi- valom bajke koji se održava od 2006. god. Tu je stazu dječjoj mašti uta- bala upravo Ivana Brlić- Mažuranić. Stogodišnje putovanje od nastanka djela Čudnovate zgode šegrta Hlapića zaustavilo se u 2013. god. Zaustavite se i vi u bajkovitom svijetu i putujte s Hlapićem, Gitom i Bundašom jer sretni ljudi, naime, putuju, a da i ne znaju da putuju! Andrea Fodor Matijević, prof. IVANA BRLIĆ - MAŽURANIĆ (1874. - 1938.) Karlo Živković, 3.PG
  • 12. 22 23 Jednom davno u siromašnoj obitelji na selu živjela je djevojčica po imenu Tanja. Otac joj je bio mlinar, a majka kućanica. Nije imala ni braće ni sestara, a sve na svijetu značio joj je njezin konj Amadeus. Ali Amadeus nije bio običan konj! On je mogao trčati brže od vjetra, skakatiiprekonajvišihkuća,alisamodokjeimaočarobnupotkovu. O njegovoj moći pročulo se u cijelom selu. Jednoga dana dva nepo- znata čovjeka došla su Tanju ispitivati o moćima Amadeusove pot- kove. Kada se Tanja iduće jutro probudila, uputila se u štalu kao što je to činila svakoga dana. Amadeus je plakao! Dva zlikavca su mu ukrala potkovu! Tanja je znala da mora uloviti krivce, ali nije znala kakotoučiniti. Ubrzo se sjetila čarobnjaka koji živi u Mračnoj šumi te ga je išla za- molitizapomoć.Čarobnjakjojjeobećaopomoćisamoakopronađe dovoljnocrnihgljivazanjegovečudotvornenapitke.Tanjajeodmah krenula u potragu. Skupila je nekoliko crnih gljiva, ali kada se vratila čarobnjaku,njegavišenijebilo.Plačućijekrenulakućimislećidajuje čarobnjak prevario te kako njezin voljeni Amadeus više nikada neće moćibrzotrčati. Hodajući je čula poznati zvuk. Bio je to topot kopita. Amadeus je tr- čaopremanjoj.Zajednosusretnistiglikući. Amadeusa je ispratila u štalu i nagradila ga ukusnim sijenom. Na izlazu iz štale Tanja je ugledala pismo. Bilo je čarobnjakovo! Prona- šaojezlikovcekojisuukraliAmadeusovučudesnupotkovu.Onićeza kaznu, do kraja života, tražiti crne gljive! Tanja je napokon osjećala zadovoljstvo. Njen Amadeus moći će bezbrižno trčati prostranim seoskim livada- ma,skakatiprekonajvišihkućaijuritisTanjombržeodvjetra. LaraLabotić,1.PG Bajka je prozna vrsta u kojoj se čudesno i nadnaravno isprepliću sa zbiljskim na takav način da između prirod- nog i natprirodnog, stvarnog i izmišljenog, mogućeg i nemogućeg, nema pravih suprotnosti. (M. Solar) Bajke kojih ćemo se rado sjećati su: Ružno pače, Trno- ružica, Tri praščića, Crvenkapica, Pepeljuga, Snjeguljica, Mačak u čizmama, Djevojčica sa šibicama dokaz da privlačnost i ljepota bajki ne prestaje s godinama su i radovi naših učenika. Donosimo neke od njih. Bajka gl. bajati = vračati, čarati Katarina Adulmar, 1. PG BajkaoAmadeusu BajkaoBizmuntu Jednom davno u Kraljevini Karboniji živio je dječak po imenu Biz- munt. Njegova je obitelj bila siromašna. Većina stanovnika Kraljevine Karbonije radila je u rudnicima iz kojih su vadili ugljen. Stanovnici su, od zle kraljice Tahvake, u zamjenu za ugljen dobivali hranu. Mnogo je ljudi željelo otići iz Karbonije jer je hrane bilo premalo. Kako bi to spriječila, zla kraljica Tahvaka sagradila je zidine oko cijele Kraljevine. Bizmut je imao samo devet godina, ali je i on morao raditi u rudni- ku. Jedne večeri kada se vraćao iz rudnika opazio je Karbonku, malu životinju koja je zapela u zamci koju su postavili lovci. Bizmunt je is- pustio ugljen i krenuo joj pomoći. Karbonka se zahvalila Bizmuntu i u znak zahvalnosti poklonila mu zrno žita. Dječak zrno nije smatrao vrijednim, ali kada se vratio kući njegovi su ukućani bili presretni. Znali su važnost žita i prestali su raditi u rudniku te se počeli baviti poljoprivredom. Isto su učinili i ostali stanovnici Karbonije. Zla kraljica Tahvaka više nije dobivala ugljen i njezini dvorovi su se zamrznuli. Svi stanovnici imali su dovoljno hrane, a Bizmunt je postao novi kralj Kraljevine. Odlučio je srušiti sve zidine kako bi svi ljudi bili slobodni. Stanovnici Kraljevine Karbonije živjeli su sretno do kraja života. Angelo Zec, 1. PG Martina Linić, 3.GF - Ribar Palunko Sarah Butigan, 1. PG Marijana Brnelić, 3. MW Anastazija Banović, 3. GF
  • 13. 25 „Da bi vjerovao u svoj vlastiti put, nema potrebe da dokazuješ kako je tuđi put pogrešan.“ P. Coelho It should have been a normal rainy Tuesday.Butitwasn’t.Ishouldhavegone to work. But I didn’t. The dead should have remained in their graves deep be- neaththeground.Buttheydidn’t.Iwoke up to a loud alarm noise and got out of bed to find out what it was. I looked out the window and saw that it had been my neighbour’s car alarm. I got dressed quickly and headed outside. The street was empty. Something was off and I co- Anadventurestory ENGLESKI JEZIK There are approximately 60 million animals that are being used for all kin- ds of experiments. Some types of research involve only observation while others can be rather drastic. The most commonly used animals are mice, rats, frogs... Using animals for scientific research might seem cruel, but it is necessary in order to see how living things react to a certain cure. It is the only way to make sure whether a medication will actually help human beings or harm them, possibly even kill them. After all, some animals are considered to be expendable. There are a lot of endangered animals and some of them are dying out. Instead of experimenting on them, we should be protecting them. Being aware of the consequences of a research and still use animals for it is cruel. At the end of the day, it is all a part of life and sometimes life can be cruel. I believe that taking another life or putting it to risk for our needs is selfish, but has to be done if we want to decrease the number of deaths. Human life is more valuable than animal life. Lovro Skomerža, 2. U uld feel it. I noticed the neighbour’s front door was open and I went inside. I called out, but got no response. However, I did hear a noise coming from the closet. I approached it slowly and opened the door to find a small girl crying inside. It was Sarah, my neighbour’s 10-year-old daughter. I calmed her down and asked her to tell me what happened, but she could only tell me that she had heard screams and hid in the closet. As I was trying to figure out what to do next, a loud growl came from the other room. Suddenly, a man burst through the door and ran straight for me. I told Sarah to run, but I couldn’t do so myself because the man had already tackled me. He was dirty, bloody and his face was covered in his own saliva, but I recognized his face. It was my neighbour. As he waved his heavy fist and prepared to take me out in one swift punch, another man kicked him off of me and helped me up. When we got out into the street, he in- troducedhimself.HisnamewasStephen andhewasapoliceofficer.Heexplained to me that an epidemic broke out over- night and wiped out half of the town. It was some sort of parasite that hatches in the brain and controls the body, dead or alive. He told me about a safe zone, a military base where survivors gathered to figure this whole thing out. Stephen knewwhathewasdoing.Hetookroutes toavoidtheinfected.Whenwefinallygot to the base, Stephen told us to wait and went inside. Seemingly, out of nowhere, an infected man ran towards me and tookmedownwithease.Hebitmyneck. When Stephen opened the door, he was in shock, but we both knew what had to be done. The infection spreads through bites. ‚‚Take care of her”, I told him while he was looking at me with bitter regret. I wasleftstaringatthesoliddoorthathad just been slammed in my face. MarijanMikolić,3.MW Experimentson animals AlessiaStelko, 2.U
  • 14. 26 27 NJEMAČKI JEZIK Albert Einstein ist am 14.3.1879. in Ulm (Deu- tschland) geboren. Er starb am 18.4.1955. in Prin- cet. Sein Schulweg begann in München. In der Kindheit war er ein sehr ungewönliches Kind. Sein erster Spielzeug war ein Kompass. Seine Erzeugni- sse und Erfindungen sind Weltbekannt. Man muss aber noch etwas über ihn sagen; er war auch ein großer humanitärer Mann und ein großer Pazifist. Er starb in der USA, deren Staatsangehörige er war. Albert Einstein war auch ein sehr exzentrischer Wissenschaftler, dank seiner ungewöhnlicher Fri- sur und seinem Verhalten mit anderen Menschen. Die Vergangenheit gehört ihm, und jetzt wir die Jugendlichen der neuen Generationen... die Zuku- nf gehört uns! Mateo Novoselac, 3. PG AlbertEinstein Ich wurde 1994. in der Schweiz geboren wo ich bis zum 17. Lebensjahr lebte. 2010. zog ich mit meinen Eltern und Bruder zurück in meine Heimat Kroatien. In der Schweiz absolvierte ich 10 Jahre Grundschule und begann eine Ausbildung, die ich nach einem hal- ben Jahr abgebrochen habe. In der Schweiz war für mich das Leben einfacher weil ich schon, seit ich ein Kind war Deutsch mit anderen Menschen sprach. Die Ausbildung unterscheidet sich auch vom kroatischen Schulsystem. Nur zu Hause sprach ich Kroatisch mit den Eltern. Offizielle Sprachen in der Schweiz sind Deutsch (Schweizerdeutsch), Französisch, Italienisch und Räto- romanisch. Im Norden wo die Schweiz mit Deutschland grenzt, spricht man Deutsch und Schweizerdeutsch, im Osten spricht man Rätoromanisch, im Süden wo die Grenze mit Italien ist spricht man Italienisch und im Westen mit der Grenze zu Frankreich spricht man französisch. Irwin Pehar, 2. GF Mein Leben in der Schweiz La settimana scorsa abbiamo visto il film ‚‚Benvenuti al Sud” dove il prota- gonista Alberto Colombo è responsa- bile all’ufficio postale di una cittadina della Brianza però desidera il trasferi- mento nel centro di Milano. Sua moglie Silvia vuole un futuro eco- nomico e professionale per il figlio „Benvenutialsud” TALIJANSKI JEZIK Il 6 aprile è stata organizzata la gita a Venezia per un giorno. Ci sono andati i ragazzi dalla prima alla quarta classe del liceo. Siamo partiti presto, alle sei. Abbiamo viaggiato per circa cinque ore fino a Punta Sabbioni dove siamo saliti sul vaporetto che ci ha portati fino a Venezia. Siamo usciti dal vaporetto di fronte all’albergo Gabrielli e questo era il punto dove abbiamo iniziato il nostro giro turistico. C’era il sole e faceva cal- do, una vera giornata di primavera. Abbiamo passato il Palazzo Ducale che poi è diventato un museo. Inoltre, abbiamo visto il ponte dei Sospiri che collega il Palazzo Ducale con le Prigioni Nuove. Il luogo più famoso di Venezia è Piazza San Marco dove si trova anche la Basilica di San Marco. Nella piazza si trova anche il Caffè Florian, il bar che è aperto dal 1720, allora potete imma- ginare quanto costa un cappuccino o un macchiato. Noi, invece, abbiamo trovato un bar meno costoso di quelli in Piazza San Marco. La maggior parte di Venezia è costruita in pietra, ferro e legno proveniente dalla nostra monta- gna Velebit. Venezia è ricca di palazzi, bar, negozi e canali. Il canale principale è il Canal Grande su cui sono quattro ponti. Il ponte di Rialto è il più antico ed è pieno di turisti. Al ritorno tutti siamo stati tristi e davvero volevamo rimanere a Venezia. Era un viaggio pi- eno d’energia e devo ammettere che abbiamo lasciato i nostri problemi per un giorno. Elena Malešić, 3. PG LagitaaVenezia Chicco. Così Alberto, per non delude- re la sua famiglia, decide di fingersi disabile. Ma commette un errore e per punizione deve trasferirsi vicino a Salerno, all’ufficio postale di Castella- bate, un piccolo paese, per due anni. Il problema è che Alberto è pieno di stereotipi sul sud Italia come la terra della Camorra, dei rifiuti per strada e del caldo afoso, ma grazie al postino Mattia e ai colleghi Maria, Costabi- le grande e Costabile piccolo, lui ha scoperto le bellezze e le abitudini di Castellabate. È un piccolo paese dove la popolazione è ospitale e i colleg- hi sono affettuosi. Ora il problema è come Alberto lo dirà a Silvia, che è, come lui, piena di stereotipi, e lui le racconta l’opposto della verità: di tro- varsi male e di vivere una vita perico- losa. Un giorno Silvia decide di visitare Alberto a Castellabate e lui deve con- fessare ai suoi amici che ha detto delle bugie a sua moglie. Loro decidono di aiutare Alberto e preparano per Silvia una scena che mostra un paese peri- coloso, però alla fine lei ha scoperto la verità e perdona Alberto e si tras- ferisce con il figlio Chicco al Sud per due anni. Quando viene la lettera per il trasferimento nel centro di Milano, Alberto si sente anche triste. Il film si conclude quando Mattia dice una bella frase: ‚‚Quando vieni al Sud piangi due volte, quando arrivi e qu- ando te ne vai.” Mauro Raguzin, 4. PG
  • 15. 29 „Nesavršenstvo je ljepota, ludilo je genijalnost i puno je bolje biti apsolutno smiješan nego apsolutno dosadan.” M. Monroe Stojim pred ogledalom i pomno pro- matram svoj odraz. Crvena bubuljica stoji mi nasred nosa, a kosa mi nepo- slušno pada preko očiju. Odmjeravam se u novoj odjeći. Ne sviđa mi se ono što vidim. Pronalazim zamjerke. Okre- ćem pogled prema posterima na svom zidu i zamišljam se u ulozi jednog od svojih idola. Bacam se na krevet i ispu- štam uzdah nezadovoljstva, onakav kakav samo tinejdžeri mogu proizve- sti. Hvata me depresija iako ni sama ne znam zašto. Na glavu stavljam slušalice i u mislima bježim svom malom, tinej- džerskom svijetu. Koliko god se možda činim kao tipična tinejdžerica svoje generacije, ja to ni- sam. Istina je da se često svađam, po- sebno s članovima svoje obitelji, da se volim zabavljati, da mnogo „gunđam“, da razmišljam o svome izgledu, da imam uzore... ali ja ipak nisam uobiča- jena tinejdžerica proizašla iz kalupa. Za početak, moj moto nije „Ja sam Sarah i volim sve što vole mladi!“. Ne pijem, ne pušim, a od igle bježim kao vrag od tamjana. Nisam neki party manijak i ne živim od danas do sutra. Naprotiv, planiram svoju budućnost i zadajem si visoke ciljeve u životu. Ne kažem da sam nedruštvena, samozatajna ili sra- mežljiva.To svakako nisam, ali osjećam da ne pripadam ovdje gdje sam sada. Tako sam se osjećala donedavno dok nisam došla u Rijeku. Naime, biti ču- pavi tinejdžer kakav sam ja nije lako ako odrastaš u maloj sredini kao što su Delnice. Tamo su svi kao„štancani“, svi su jednaki, izašli s iste naslovnice ma- gazina za mlade, koje ja, kao netipična tinejdžerica ne volim čitati. U takvim se mjestima nije dobro isticati jer ako to činiš postaješ čavao koji strši nad ostalima, a samo je pitanje vremena kada će te udariti čekić. Ne slušam na- rodnjake, ne „furam“ maskaru, duboki deklolte i napadni ruž. Ja nosim korzet, marte, kožne hlače i široke remene. Ne- Jasamtinejdžer! mam duge plave pletenice i začešljane šiškice već razbarušenu crvenu kosu. Nisam u trendu i ne trudim se biti! Ni- kada se nisam na silu trudila uklopiti u neko društvo, a društvo je inače sveti- nja tinejdžera. Ne markiram i zato sam „štreberica“- zato jer više volim pro- čitati neku zanimljivu knjigu, nego se opijati u parku ili se pak prepustiti pla- cebo - efektu jer sam„slučajno“ popila gutljaj radlera. Meni to ne treba! Draže mi je imati nekoliko osoba do kojih mi je stalo, biti ono što jesam, nego juriti za nekim glumeći ono što nisam. Uo- stalom, i da želim, priznajem da ne smi- jem izlaziti jer imam ograničen izlazak i roditelje koji se drže zakona o maloljet- nicima. Lakše mi je biti netipična ovdje u Rijeci, gradu alternative. Ovdje sam upoznala osobe koje mi daju slobodu i koje upravo zbog toga mogu nazva- ti prijateljima. No, ono što, kao i svaki tinejdžer, imam jesu problemi. Njih je uvijek stotinu. Dok neke muči anorek- sičnost, nedoumica oko rumenila ili odjeće, mene muči buntovnost. Mi ti- nejdžeri težimo anarhiji posebno kad se radi o nekim pravima koje mi nema- mo, kao što su samostalna donošenja odluka koja se u većini slučajeva tiču samo nas.Volimo i proturiječiti i ljenča- riti! Volimo spavati i odmarati! Volimo svoje hobije i aktivnosti! Ali prečesto nas zatrpaju obaveze i sve dodatno po- staje teret. Dok se mi mučimo s našim problemima, stariji nas često smatraju problemom, posebno pripadnici tre- će dobi za koje smo termiti i neradni- ci. Uvijek „gunđaju“ kao da oni nikada nisu bili mladi. Teško je biti tinejdžer, moram priznati! Ipak smo mi oni na kojima svijet ostaje i na koje će se prebaciti odgovornost, zar ne? Mi smo oni koji će nažalost jed- nom biti stari, ali do tada ipak treba još mnogo uživati. No, jedno ću sigurno upamtiti; ma koliko god teško i napor- no bilo ovo razdoblje, ono je uistinu najljepše. Čini se da zato ipak volim biti tinejdžer makar onaj netipični! Lijepo je imati samo svoj mali, tinejdžerski svijet. Sarah Butigan, 1. PG
  • 16. 30 31 Usporedimo li današnju mladež s nekadašnjom vidjet ćemo velike razli- ke, kako u ponašanju tako i u odnosu prema odraslima ili svojim vršnja- cima. Roditelji su izgubili autoritet pa mladi imaju veću slobodu nego nekada kada su ih roditelji ograničavali. Morali su slušati i nisu se smjeli suprostavljati. Tada su najveći problem bili zastarjeli običaji, a u današ- nje vrijeme nedostatak kućnog odgoja. Roditelji su okupirani sobom, a to dugoročno ostavlja posljedice. Unatoč svemu, ne slažem se s činjeni- com da sve mlade osuđujemo na isti način, zato što sigurno još postoji obiteljskih domova gdje se djetetu posvećuje najviše pažnje, uči ga se moralnim vrijednostima i osobinama kao što su skromnost i nesebič- nost. Takva djeca će jednoga dana izrasti u mlade ljude koji će mlađim naraštajima prenijeti ono što su ih njihovi roditelji učili. Tina Stančić, 2. U Mladi – nekad i danas Ovaj svijet je stigao do kritične točke razvoja. Mladi više ne slušaju roditelje. Kraj svijeta ne može biti daleko! Današnja mladež je pokvarena do du- bine svoga srca. Mladi su lijenčine! Današnja mladež neće biti sposobna sačuvati našu kulturu. Ne gajim više nikakve nade za buduć- nost naše zemlje bude li današnja mla- dež danas-sutra na vlasti. Pretpostavljam da ste svi čuli bar jed- nu ovakvu rečenicu. Njih najčešće izgovaraju naši roditelji, bake i dje- dovi. Istina je da ima mladih na ovom svijetu koji olako trate svoje vrijeme, talente, zdravlje i mladost, ali ima i onih koji znaju što žele. Takvi imaju život čvrsto u svojim rukama te teže nekom cilju, žele biti bolji, žele se iz- dvajati iz većine i imati nešto svoje na što će biti ponosni. Lijepo je vidjeti djevojku ili mladića koji prepozna- je svoj talent, koristi ga i usavršava. Dobro je znati da u našoj blizini žive ljudi koji su spremni prihvatiti ono što imaju i tako stvaraju bolji svijet. Izo- stavimo li one koji su u zrelim godi- nama, a nezrelo se ponašaju; one koji ne znaju što bi sa svojim životom; one koji se dokazuju drugima, a ne sebi; one koji ne žele danas biti bolji nego jučer, ostaju mladi koji su suprotnost gore navedenima i koji znaju cijenu života. Dakle, kada se sve uzme u obzir, nismo svi Habdelićeve zmije i lađe koje nemaju svoju ravnotežu, ni- smo svi oholi i pohlepni! Nemamo svi tamu pred očima i bezilaznost u gla- vi! Pogledajte Hrvatsku i svijet i otkrit ćete mnogo nepoznate dobrote koja surađuje kako bi se sačuvalo jedin- stvo i koja dobrim djelima osigurava naš opstanak! Sofia Beljulji, 2. U Obranamladih • Mladost je najkraće, najskuplje i najčudesnije putovanje u našem životu. • Starost je spremna prihvatiti se onih stvari za koje mladost smatra da oduzimaju previše vremena. • Mladost imamo da bismo činili glu- posti, a starost da bismo za tim glu- postima žalili. • Čovjek koji stari opet postaje dijete. • Starost je jako visoka cijena koju plaćamo za odrastanje. • U mladosti su dani kratki, a godine dugačke. U starosti su godine krat- ke, a dani dugački. • Ljudikojimigovorekolikoimajugo- dinasublesavi.Starsionolikokoliko se osjećaš starim. • Ludosti učinjene u mladosti ne može nadoknaditi sva mudrost u starosti. • Mladost je nešto što imaju samo mladi i što cijene samo stariji. • Starost se rado pridružuje mlado- sti, mladost starosti, ali se najradije druži jednak s jednakim. • O vrijednosti mladosti saznamo tek pod stare dane. • Mladost živi od nade, starost od us- pomena. Citati mladost/starost Ar,akoprejdešvsečetiriširokogasvetastrane,povsudnajdešoholemladence. (...)Kijeputdugiorla,gdavzrakuleče,komuprispodobljaŠalamonputemla- doga človeka, nego put nestalne pameti...kača nigdar skoro ravnem putom ne ide, nego zavijato plaze, tak ovi po nasladnosti, nečistoće, pijanstvu plaze ali nigdar srca k Bogu zdignu... Juraj Habdelić, Pervi otca našega Adama greh Poštovani gospodine Habdeliću, mislim da pretjerujete i preuveličavate u svom djelu „Pervi otca našega Adama greh“ u kojem spominjete da su mladi poput orla u letu, zmije na zemlji i poput lađe na moru. Možda i jesmo takvi, ali ne u tolikoj mjeri kao što Vi to zamišljate. Mi smo mladi i trebamo biti puni života i optimizma, težiti slobodi i uživati u životu. Mladost je samo jedna!Valjda ste zaboravili da ste i Vi jednom bili u našim godina, i da je tada, netko stariji od Vas isto mislio o Vama! Ana Kosanović, 2. U PismoHabdeliću Bilo je sedam sati ujutro kada smo se ukrcali u autobus. Kiša je padala i vrije- me je zaista bilo ružno, no to nije kvarilo atmosferu koja se širila autobusom. Svi smo bili veseli i ushićeni pa smo još jed- nom provjerili imamo li sve dokumente uzsebeikrenulismonaputzaSarajevo. Bili smo svjesni da će put biti dug, ali ni- koga to nije brinulo jer naporan sigurno nije. Najljepše je kod ovakvih putovanja zbližavanje s ljudima s kojima inače vje- rojatno ne bi, a ja vjerujem da su za to nekako najviše zaslužni baš autobusi. Kada je pred tobom deset sati puto- vanja trudiš se zbližiti s ljudima koji te okružuju i podijeliti s njima svoju tre- nutnu sreću. Društvo koje je jutros sje- dilo u autobusu i putovalo prema Sara- jevu, već je četiri godine pohađalo istu školu, ali nismo se svi poznavali. Ovo je putovanje promijenilo mnoge stvari, mnoga društva i prijateljstva. Stajali smo nekoliko puta, svakih neko- PUTOVANJA - SARAJEVO Merak, sevdah pa kaldrmom
  • 17. 32 33 Postoji vrijeme kada moramo odra- sti, ali i dalje nam nije oduzeto pravo da budemo djeca. To je vrijeme sred- njoškolskog obrazovanja, doba velikih pobjeda i poraza. Četiri godine prođu tako brzo, gotovo neprimjetno i osta- ve veliki trag u našim životima koji će jednoga dana predstavljati samo pre- krasna sjećanja na one, nekoć, nepo- znate ljude što su nam tijekom godina postajali sve draži i bliskiji. Najteža je četvrta godina, vrijeme za rastanak, za novi početak, za ulazak u jedan potpu- no novi svijet koji će nam biti jednako nepoznat kao i dosadašnji. Od onih koje volimo valja se oprostiti kako bi sačuvali uspomene kojih ćemo se sje- titi s osmijehom na licu. I tako, na kra- ju svakog srednjoškolskog putovanja dolazi maturalna zabava, vrijeme kada postajemo svjesni prolaznosti života uopće.Vrijeme je nestalo, pripalo povi- jesti, tako tiho, iznenada bez prethod- ne najave. Bit maturalne zabave je podijeliti tre- nutke svoga odrastanja, svoje četve- rogodišnje preobrazbe s onima do kojih ti je stalo, s ljudima iz razreda, s rodbinom i prijateljima koji čine bitan dio našega života. Oni možda jedno- ga dana i neće biti dio našega života, ali u tome trenutku oni su morali biti tamo, da vide trenutke nevine, ničime uzrokovane, sreće. I kada se bilo koji srednjoškolac mislima vrati na svoj maturalni ples, neće se sjetiti uređenja dvorane ili haljine koju je netko nosio, novaca koje je potrošio, sjetit će se onih s kojim je sve to podijelio, sjetit će se smijeha, pogrešaka, lica onih koji su ih pratili iz dana u dan sve četiri godi- ne. Maturalni ples mojega razreda bio je prekrasan, nimalo lažan. I dalje smo mi bili mi, bez maski i skupih haljina. Samo ljudi koji su četiri godine dijelili školske klupe, suze i osmijehe, sreću i tugu, mnoga razočaranja i uspjehe. I onda shvatiš da su ti ljudi tvoja druga obitelj. Neki od njih bili su ti bliži, neki malo dalji. No, svih si ih volio i svi su oni bili dio tebe, barem na kratko vri- jeme. I osvrnem se, u prošlost, i shva- tim da mi je neizmjerno drago da sam svoje dane gubila upravo uz ove ljude vrijedne divljenja, da je svaki trenutak vrijedan pažnje i prisjećanja jer o sva- kom pojedincu mogu reći barem jed- nu pozitivnu riječ. Shvaćam, nismo se uvijek slagali, naš je razred bio pun in- dividualaca koji su dolazili iz potpuno različitih svjetova, potpuno drugačijih mišljenja i osobnosti, no upravo je ta posebnost bila ono prekrasno u njima. Svaki je dan bilo prilika da spoznamo nešto novo, da vidimo granice ljudske dobrote i osobnosti. Bili smo poseb- ni, potpuno drugačiji od drugih. Uz te smo ljude pronalazili i upoznavali sebe, susretali se s prvim ljubavima, s prvim pravim prijateljima. Bili smo tu za njihovih najgorih i najljepših dana. Upoznali smo ih, ali su nam i dalje po- nekad bili najveći misterij. I kada vidiš sva lica neke osobe postaneš svjesan svijeta i njegove igre. Nitko nije savr- šen, no te nesavršenosti ne umanjuju veličinu nečija karaktera. Oni su i dalje ljudi, nespremni, nesigurni i sumnjičavi prema onome što ih očekuje. I njima je život misterij, i njima je život najveća tajna, a ti si taj koji je dobio priliku biti dio njihova postojanja. I budi ponosan, jer iako toga sada nismo svjesni, nedo- stajat će nam njihove besmislene šale, osmijesi, lude riječi... Nedostajat će nam život koji je nekoć bio naš. I mno- gi će ljudi ući i izaći iz naših života, ali ti ljudi ostat će nam uvijek u sjećanju. I znam da, iako je bilo manje ugodnih trenutaka, iako sam se ponekad i osje- ćala manje vrijednom, ti ljudi to nisu činili iz loše namjere, već zato što su i dalje djeca... jer iz dana u dan odrasta- ju, stvaraju nove svjetove, grade nova mišljenja. Svi ćemo odrasti, možda ne uskoro, ali ostat će nam sjećanja na dane kada naše brige nisu bile to- liko velike, kada je netko na naša lica izmamio osmijeh bez posebnoga ra- zloga, kada nam je pojam zabave bio potpuno drugačiji i nasmijat ćemo se, osjetiti neku toplinu u srcu što će nas neprestano vraćati na te dane. I znam da ću u tim trenucima pomisliti da mi je drago da sam se oprostila od tih lju- di u dobrim odnosima pokušavajući da mi ostanu u najboljem sjećanju. Matu- ralna zabava nije ništa nego priprema za pravi oproštaj, za ono što nam je sad još nepojmljivo, za konačni kraj, za novi početak, novi život. Kristina Ninić, 4. PG liko sati. Vani je padao snijeg, a u auto- busu je bilo i više nego toplo. Već smo postali poprilično umorni i napeti kada smo shvatili da se nalazimo u Sarajevu i da se putu bliži kraj. Mislim da nas je sve tojednakoveselilo.Gradjebiopokriven snijegom, ali predivan. Autobus je stao pred hotelom Saraj. Žurno smo izašli, presretni što smo napokon stigli. Pred hotelom nas je dočekalo veselo osoblje. Primili su nas vrlo srdačno i bila sam iznenađena kako jedna takva državica, siromašnija i od naše, ima tako vesele i gostoljubive ljude. Pomislilasam kakobismosenanjihtre- bali ugledati i krenula prema ulaznim vratima. Sjećam se puta u Prag prije nekoliko mjeseci i svih onih nesretnih ljudi koji su radili u onim hotelima. Ovo je sada bilo ugodno iznenađenje. Čim smo se malo raskomotili otišli smo urestorannavečeru.Konobarmesmje- stio za stol s dečkima iz MW razreda među kojima sam bila jedina djevojka, ali ne mogu reći da mi je bilo dosadno. Nakon večere uputili smo se u kratko razgledavanje grada nakon čega smo trebali izaći u klub. Padao je snijeg i činilo se da nikoga pre- tjeranonijezanimaloonoštonamjego- vorila naša voditeljica puta Maja. Maja nam je pričala zaista zanimljivu priču o gradu, ali svi smo htjeli samo ući u klub i plesatidokasnihnoćnihsati.Kadajetoi samashvatila,skratilajepričuipokazala nam klub.To je već bilo zanimljivije. Iduće smo se jutro probudili u 8 sati i spustili u restoran na doručak. U 9 smo sati već svi bili pred hotelom, spremni da vidimo sarajevski Tunel Spasa. Go- dine 1992. donijela se odluka o pro- kopavanju tunela pod aerodromskom pistom kroz koji bi ljudi mogli prolaziti. Tunel Spasa bio je jedini način da se iz, tad opkoljenog Sarajeva, izađe živ. Kada smo naučili sve o Tunelu, vratili smo se u grad na ručak. Imali smo do- voljno slobodnoga vremena da sami upoznamo grad, a ubrzo smo se uputili i u hotel na večeru. I tu smo večer izaš- li u klub i plesali do kasnih noćnih sati. Sutradansmoustalineštoranijejersmo krenuli put Mostara. Bila sam poprilično pospana, ali i neopisivo ushićena, jer sam cijeli svoj život htjela vidjeti taj pre- divni mali grad. I nije me razočarao. Relativno tih, slao je Mostar neku mirnu energiju svima nama. Jedino je Neretva šumila pod njim i mi smo je s divljenjem promatrali sa Staroga mosta. Kada smo i u Mostaru kupili suvenire i ostale sitnice koje su nam se svidjele, vratili smo se natrag u autobus i krenuli u Sarajevo. Sumnjam da se itko od nas sjeća puta natrag, budući da smo ga prespavali. Još jedno novo jutro, nakon dugog i veselog izlaska, odvelo nas je u Fojnicu. Nitko se nije osjećao osobito loše pa smo se na putu prema crkvi svi skupa grudali i pred crkvu došli nasmijani i mokri. U Fojnici su nas upoznali s franjevačkim samostanom i crkvom gdje smo mogli vidjeti jednu od najbogatijih knjižnica u Bosni i Hercegovini, galeriju slika te dru- ge zanimljivosti. Nakon Fojnice, uputili smo se u Visoko. Ondje smo vidjeli piramide za koje ljudi vjeruju da su izgrađene ljudskim ruka- ma. Postoje tri piramide, čiji vrhovi čine pravokutni trokut, a najveća od njih je Piramida sunca. Kažu da piramide šalju dobru energiju i da nas ispunjavaju njo- me, no ja se nisam osjećala ništa bolje nakon izlaska odande. Naprotiv, bila sam umorna i spavalo mi se te sam jed- vačekaladauđemouautobusivratimo se u Sarajevo. Putovanju se već bližio kraj. Sve je tako brzo prošlo. Prije spavanja vrtila sam film u glavi. Baščaršija, ćevapi kod Želje, Fojnica, Visoko, Mostar, Tunel, piramide, sirnice, zeljanice i kafe te sam postala svjesna da svega toga već sutra više neće biti. Nakratko me uhvatila tuga. Ujutromeprobudilokucanje.Znalasam da je razrednica. Brzo smo dovršili spre- manje kofera i bili spremni za povratak. Nakon doručka, uputili smo se prema gradu da ga pozdravimo još jednom, a u 12:30 sati, već smo bili u autobusu na putu prema našem gradu. Rijeka nas je čekala, no nismo joj se osobito veselili. Bilo je ovo predivno putovanje s kojega smosevratiliprepunidojmovairadosni što vidimo svoje, ali tužni što je Sarajevo iza nas. ReaKamalić,4.ET „Zarvišenemanas?“
  • 18. 34 35 • IME: Marin • PREZIME: Matić • NADIMAK: Maro, Marinko • DATUM ROĐENJA: 24. ožujka.1994. • HOROSKOPSKI ZNAK: ovan • TEŽINA: taman • VISINA: 172 cm • HOBI: čitanje, pisanje poezije, numiz- matika • OPIŠI SE UKRATKO. Malo je zapravo toga što bih mogao reći o sebi jer puštam drugima da me sami procijene. Uvijek sam bio skro- man bez obzira na moje uspjehe, ali isto tako pristupačan i uvijek spreman pomoći ma o kakvom god problemu se radilo. Ono što mogu sa sigurnošću reći je da sam od malena bio znatiželjan i da me sve zanimalo. Nadam se da ću i ovakav ostati i u budućnosti. • IMAŠ LI BRATA ILI SESTRU? OPIŠI IH. Imam brataTomislava koji ima 28 godina te je umjetnik. Imamo dosta Učenikgeneracije–osobno zajedničkih interesa, ponajviše u raspravljanju o igricama, knjigama, glazbi i sl.Također imam i sestru Adri- anu koja ima 17 godina te pohađa 2. razred prirodoslovne gimnazije naše škole. Moja sestra je suprotnog karak- tera od mene što je vrlo dobro jer se upravo i zato dobro slažemo. • NAJBOLJI PRIJATELJI: ZAŠTO? Imam dvije najbolje prijateljice Andreu Mavrić i Martinu Kolovrat. Smatram ih najboljim prijateljicama jer znaju previše o meni da bi mi bile neprijateljice ;) • TVOJA SIMPATIJA. OTKRIJ NAM PONEŠTO O NJOJ. Jedna lijepa, pametna i simpatična bezimena djevojka. • NAJDRAŽI PREDMET. ZAŠTO? Biologija jer je ona za mene kao umjet- nost. Prožeta je životom i zadire u njega do same srži, do pitanja što je život i što smo mi? Život je najveća tajna. • NAJDRAŽI PROFESOR/ PROFESORI- CA. ZAŠTO? Goran Gotlibović jer je entuzijastičan što je vidljivo u njegovom inovativnom načinu predavanja. Između ostalog inspirira me da uvijek pokušam nešto novo i kreativno. Sanja Bakić jer iako njezin predmet nije omiljen među učenicima mene je potaknula da sa zadovoljstvom i žarom rješavam zadatke iz matematike. Osim toga vrlo je pristupačna i zanimljiva u predavanjima. • NAJDRAŽI PJEVAČ/ PJEVAČICA/ GRUPA: John Lennon, Adele, Green Day • NAJDRAŽA PJESMA: Imagine (John Lennon) • NAJBOLJI GLUMAC/ GLUMICA: sir Ian McKellen / Cate Blanchett • NAJDRAŽA KNJIGA: triologija Gosp- odar prstenova , Hobit • NAJDRAŽI PISAC: J. R. R.Tolkien • NAJDRAŽI SPORT: Rukomet • NAJDRAŽA ŽIVOTINJA: Pas • NAJDRAŽA BOJA: Zelena • NAJDRAŽE MJESTO NA SVIJETU: Skradin , a htio bih posjetiti Novi Ze- land i Island • NAJBOLJE JELO. ZNAŠ LI GA SPREMITI? Češke njoke s gulašom. Ne. • KOGA/ ČEGA SE NAJVIŠE BOJIŠ? Samoće. • ŠTOTE USREĆUJE? Biti s onima koje volim, uživati u prirodi i malim svakod- nevnim stvarima koje me iznenade. • ŠTO ŽELIŠ BITI KAD ODRASTEŠ? dr. sc. molekularne biologije • KOJITI JE ŽIVOTNI MOTO? Sreća nije cilj, nego putovanje. Znanje je moć. • NAPIŠI NEŠTO ZA KRAJ! Želim poručiti svim sadašnjima, ali i budućim generacijama da uspjeh u životu ne donose samo dobre ocjene i znanje nego za njega treba biti kom- pletna ličnost tj. treba pomagati lju- dima, činiti dobro, biti pošten i nadasve imati ljubav u životu koja nas spašava od ovog pesimističnog svijeta. I u ovoj smo školskoj godini zabilježili mnoštvo uspjeha! Na državnim natjecanjima osvojili smo: • 2. mjesto na Ekološkom kvizu Lijepa naša, Viktor Škorjanc, 1. PG, Adriana Matić, 2. PG, Elena Malešić, 3. PG i Marin Matić, 4. PG, mentori: I. Lalić, Ž. Grgurić • 2. mjesto iz Obrazovnog sektora grafičkih tehnologija i audio- vizualnog oblikovanja, Matea Šuljić, 4. UT iz područja Grafičke tehnologije, mentor: R. Bradić, Marijan Mikolić i Denis Horvat, 3. MW iz područja Multimedije, mentorica: O. Nemčanin • 2. mjesto na Lidranu- tematski broj školskog lista Kamen mudrosti - kamen ludosti - Volonterstvo, mentorice: I. Marin-Garac, A. Inić • 5. mjesto na iz kemije, Andrea Usenik, 3. PG, mentorica: R. Šoić i 4. mjesto, Viktor Škorjanc, 1. PG, mentor: Ž. Grgurić • 5. mjesto iz biologije, Marin Matić, 4. PG, mentor: G. Gotlibović • 7. mjesto na državnom natjecanju iz informatike, Ivan Oštrić, 3. PG, mentor: P. Vrsalović Osvojili smo i: • 1. mjesto na natječaju Novog lista i INE s projektima: Ljekoviti lovor-simbol časti i slave, Mikrobna goriva ćelija, Promovirajmo odvajanje otpada • 2. mjesto na međužupanijskom natjecanju u Labinu, GLOBE grupa (finalisti natjecanja Ideja godine u organizaciji Visokog učilišta Effectus i Veleučilišta Algebra s projektom Eterična ulja i njihovi pripravci), mentorice: M. Pavlić i I. Sabo • 3. mjesto Sara Katnić nagrada Zlatni objektiv, 3. GF, mentor: B. Božić • 3. mjesto iz matematika (Festival znanosti) Matija Radović, 3. MW, mentorica: O. Nemčanin Bili smo i na županijskim natjecanjima iz biologije, geo- grafije, kemije, fizike, matematike, informatike, engleskoga jezika, ... Namladimasvijetostaje... Osvojili smo: Međurazredna natjecanja Kao i svake godine pa tako i ove, učenici naše škole su imali priliku pokazati tko je najbolji u međurazrednom natjecanju iz odbojke, nogometa i košarke. U neizvjesnom finalu u odbojci sukobili su se 3. PG i 4. UT, a utakmica je završila pobjedom 4. UT rezultatom 2:1. Isto tako neizvjesno bilo je i finale u nogometu gdje je slavio 3. PG nad 2. MW rezultatom 6:4 . Održan je i turnir u košarci te pobjednik još uvijek nije poznat budući da finale još nije odigrano. Svim pobjednicima čestitamo na pobjedi, a poraženima poručujemo da dignu glavu gore i potrude se još više iduće godine. Denis Mijolović, 3. PG
  • 19. 37 „Poštuj život, svaki ljudski život, brani ga, voli ga i služi mu! Samo ćeš na tom putu naći pravdu, razvitak, istinsku slo- bodu, mir i sreću.” Ivan Pavao II. U subotu 20. listopada 2012. god. posjetili smo Art kino kako bismo pogledali dokumentarni film Oblak o Luki Ritzu, njegovim prijateljima i ro- diteljima. Većina vas, nažalost, zna za Luku. Zašto nažalost? Zato jer ga ne poznajete po njegovim talentima, po sviranju, pjevanju, ne poznajete ga po njegovom karakteru, ponašanju, nači- nu odijevanja. Poznajete ga po tome što je on još jedna žrtva nasilja. Prije pet godina tri nasilna momka pretu- kla su Luku dok je čekao autobus na putu kući. Razlog i motiv napada bile su tri kune i mobitel. Kada se to dogo- dilo, meni je bilo tek jedanaest godina i tada nisam shvaćala ozbiljnost situ- acije. Mislila sam da mediji preuveli- čavaju i od svega toga žele napraviti veliku reklamu. No, sada kada sam odraslija i kad sam pogledala film, shvaćam poantu svega. Prvi dio filma bila je zdravica za Luku koji su držali roditelji i prijatelji godinu dana nakon njegove smrti. Nakon toga prikazana je zdravica godinu dana prije, samo što je na toj zdravici bio i Luka. U filmu su roditelji i prijatelji prepričavali neke događaje s Lukom. Dok bi prepričavali u očima su im navirale suze koje su se trudili zadržati samo za sebe, za one trenutke kada su sami i kada svoju tugu mogu podijeliti samo sa samo- ćom. No, nekih trenutaka su se prisje- ćali s blagim osmijehom na licu. Gle- dajući film i slušajući Lukine roditelje, prijatelje i njihove priče pokušavala sam shvatiti zašto bi netko, tko nema prava igrati se Boga, ušao u njihove živote i donio potpuni kaos. Ipak, to nitko nikada neće shvatiti. Najviše me se dojmio dio filma u kojem Lukinu majku zove policija kako bi je obavi- jestila da su krivci pronađeni, u kojem do izražaja dolazi njezina snaga i izdr- LUKA RITZ žljivost kada im je mirno odgovorila da ih ne želi vidjeti, već samo želi da se sve riješi i da takve osobe maknu s ulica grada. Dok je film trajao, u mislima mi je bio moj mlađi brat. Tek je počeo izlaziti van te se s utakmica vraća kući ka- sno i uvijek me strah da mu se nešto ne dogodi jer živimo u svijetu gdje se svašta može dogoditi svakome. Da se mom bratu tako nešto dogodi, ja ne bih imala snage kao Lukini roditelji. Ja ne bih bila strpljiva kao oni, niti bih imala obzira prema zločincima. Tko su oni? Ljudi koji glumeći nešto veliko i nadmoćno unište živote drugih. To je zapravo pohlepno. Otkud nekome pravo igrati se Boga? Otkud im pravo da uzmu nečiji život u kojem oni ne igraju nikakvu ulogu? Otkud im pravo kriviti alkohol za svoje postupke? Ovaj film promijenio je moj pogled na svijet. Slušajući ovakve životne pri- če shvatiš u kakvom svijetu živiš. No, u filmu su dvije posebne scene koje ću zauvijek pamtiti. U jednom dijelu filma Lukina majka priča kako bi se Luka svaku večer kada bi izašao van, kući vraćao u dva sata autobusom koji bi stao ispred njihove zgrade i ona bi ga čula, otišla na balkon dočekati ga, nasmijala bi mu se i mahnula mu. No, Luka te večeri nije došao. Slušajući kako govori o tome, shvatila sam zašto se moja majka brine kada ja izađem van, zašto me uvijek dočeka i ne ide spavati dok ja nisam u svome krevetu. Druga scena koja mi je bila posebna je ona u kojoj je Lukin otac pričao kako su on i njegov sin jedinac čekali novu pjesmu Coldplaya - Viva la vida. Često su je najavljivali na televiziji i na radiju, a jedva su čekali da je skupa poslušaju i u njoj uživaju. No, Luka je umro prije nego što je pjesma uopće izašla. Dan nakon njegove smrti, njegov je otac na radiju čuo najavu da će pustiti pje- smu. To ga je razbjesnilo te se pitao zašto je nisu mogli pustiti dan ranije da sa svojim sinom može podijeliti taj trenutak koji su dugo čekali. Film mi se svidio te mi je pomogao razumijeti neke stvari u životu. Lukini roditelji mogu biti primjer kako ostati sabran i jak bez obzira koliko te život kažnjavao. Kristina Tomljanović, 2. U PreranorasplinutiOblak Anja Juričić, 2. U
  • 20. 38 39 Među mnoštvom svjetskih i hrvatski povijesnih događaja odlučio sam se za Domovinski rat, iz razloga što se taj stravičan rat odvijao na prostorima moje domovine. Između dva grada, simbola ratnog stradanja, opredijelio sam se za najveću i najkrvaviju bitku za Vukovar koja je ujedno i iznjedrila su- verenu Hrvatsku. Želio sam spomenuti i sve hrvatske branitelje i civile koji su beskrajnom hrabrošću stali u obranu domovine, a posebno one koji su za slobodu dali svoje živote. Otvorena srpska agresija na Vukovar i tromjesečno neprekidno granatiranje grada iz svoga raspoloživog oružja za- počela je 25. kolovoza 1991. god. Vu- kovar je napadan s kopna, s brodova JNA na Dunavu i zrakoplovima JNA iz zraka. Na grad je dnevno padalo i do 8 000 granata, raketa i avionskih bombi, u jednom od najnemilosrdnijih bom- bardiranja u modernoj povijesti. Zbog golema nerazmjera u naoružanju i voj- noj opremi u korist JNA, velikosrpski su stratezi na vukovarskom području DOMOVINSKI RAT - VUKOVAR očekivali laganu i brzu pobjedu. Tim više što najveći broj vukovarskih brani- telja i njihovih zapovjednika nije imao potrebne vojne naobrazbe ni vojnog iskustva. Patnje i stradanja u napadnu- tom gradu trpjeli su jednako svi građa- ni. Iako su u Vukovaru Hrvati bili naj- brojniji narod, granate koje su padale na grad nisu birale nacionalnost. Osim neprijatelja, grad Vukovar borio se i s vrlo aktivnom petom kolonom u kojoj su snajperisti bili posebno aktivni. Za- poslenici radija Vukovara, obavljali su savjesno svoj posao sve do okupacije grada te su bili snažna moralna potpo- ra braniteljima i civilima u skloništima. Njihova iscrpna i dramatična, ali ohra- brujuća i topla javljanja iz Vukovara s nestrpljenjem su se očekivala u domo- vima diljem Hrvatske. Usprkos heroj- skom otporu, znatno brojnija i moćnija jugovojska slomila je otpor malobroj- nih, opkoljenih branitelja i do 18. stu- denoga 1991. god. okupirala najveći dioVukovara. Svaki organiziraniji otpor prestao je 20. studenoga 1991. god. S okupacijom grada uslijedila su ma- sovna smaknuća hrvatskih branitelja i civila te pljačka i progon civilnog pu- čanstva. Zarobljene vojnike i civile za- desila je strašna sudbina. Upoznali su pakao srbijanskih logora u kojima su se nalazila djeca, žene, starci i ranjenici. Doživjeli su mučenja, batinjanja i po- nižavanja nezamislivih razmjera. Nad njima je počinjen genocid, kulturocid, ali i ekocid. S obzirom da je agresor bio višestruko brojniji i bolje naoružaniji, fascinantan je podatak da je obrana Vukovara gotovo puna tri mjeseca odolijevala napadima toliko brojnijeg i bolje opremljenog neprijatelja te tako golem nerazmjer između branitelja i agresora potvrđuje da ni jedna vojna doktrina ne smije zanemariti motivaci- ju branitelja, tj. domoljublje.Vukovar je okupiran, no žilavom višemjesečnom obranomnjegovibraniteljispriječilisui usporili očekivanu dinamiku napadnih operacija agresora. Žrtvujući vlastite ži- vote stvorili su prijeko potrebno vrije- me da se u ostalim dijelovima Hrvatske ustroje nove postrojbe te nabavi oruž- je i ostala sredstva ratne tehnike, kao i da hrvatsko vodstvo ubrza diplomat- sku aktivnost u svrhu međunarodnoga priznanja. Vukovarski branitelji otvorili su vrata uspostavi slobode i nezavisno- sti Hrvatske. Hrabrost, požrtvovnost, solidarnost i spremnost na smrt radi obrane dobra, vrline su utemeljene na ljubavi. Ljubav prema obitelji, svojim sugrađanima, domu i domovini, koje su tako srčano branili, bile su najsnaž- niji motiv vukovarskih branitelja koji su svojom hrabrošću i domoljubljem za- služili počasno mjesto u hrvatskoj po- vijesti. Bitno je napomenuti da je me- đunarodna javnost reagirala tek nakon „Tkoćečuvatimojgrad,mojeprijatelje,tkoće Vukovariznijetiizmraka?” -SinišaGlavašević VUKOVAR Stoji grad Pod kišom čelika, ognja i smrti Jer paklena sila svoj zadnji ples vrti, stoji grad Vječan ko narod ponovno stoji I posljednje dane dušmanu broji Vukovar, Vukovar Iz majčinog krila sloboda se rađa I njihova bijela zaplovit će lađa Do sunca Iz krvi i bola niknut će cvijeće I nikada narod zaboravit neće Vukovar Stoji grad pada Vukovara, tj. svijet je u Vukovaru izigrao svoja vlastita načela. Dogodi- la se i medijska katastrofa, jer tijekom opsade uVukovaru nije bilo niti jednog stranog novinara, a međunarodni sud za ratne zločine izjednačio je krvnika i žrtvu. Da, s pravom se pitamo o kakvim to ljudskim pravima razgovaramo kroz povijest? Vukovar je simbol hrvatskog duha i grad heroj. Važno je znati da su se malobrojni i slabo naoružani brani- telji odupirali moćnoj sili kojoj je bio cilj uništiti sve što je hrvatsko. Važno je spomenuti sve ljude koji su hrabro ostali u Vukovaru, branili grad te omo- gućili funkcioniranje grada i u nepod- nošljivim uvjetima. Važan je podatak da je tijekom rata uVukovaru poginulo 1 100 civila, najmlađi od 6 mjeseci, 700 branitelja, 4 000 ranjenih, od 3 000 do 5 000 zarobljenih te oko 1 000 nestalih. Na Ovčari je ubijeno više od 200 civila i ranjenika te ih je više desetaka tisuća prognano. Važno je reći im: HVALA! Mateo Novoselac, 3. PG Veliki dan hrvatske povijesti završio je 16. studenoga 2012. god. u kojemu su na Haškom sudu oslobođeni generali Ante Gotovina i Mladen Markač. Bio je to dan kada smo dobili i sudsku potvrdu da je pobijedilo pravo i pravda. Naime, žalbeno vijeće Haškog suda na čelu s Theodorom Mero- nom odbacilo je zaključke raspravnoga vijeća i ukinulo osuđujuću presu- du našim generalima za zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja. Slobode koji nema taj o slobodi sanja, ah ponajljepši san! San je napokon ostvaren, ali je put do slobode i nezavisnosti bio trnovit ili kako je rekao Ante Gotovina bio je to neizvjestan maraton pun prepreka koje nisam niti razumio. S generalima je u zatočeništvu bila i naša domovi- na. Povijest se pokušala iskriviti do razine poniženja, ali njihovo svjedočan- stvo i životna patnja govore više od bilo kojega zatiranja istine. Naši su generali, rekao je predsjednik Josipović, bile žrtve u miru. Nosili su teret tuđeg zločina i tuđe pogreške. Ali Ante Gotovina i Mladen Mar- kač danas su ipak slobodni ljudi! Konačno je pobijedila istina, a hrvatski je narod osjetio dar koji pokreće srce i svaki osjećaj pretvara u radost. Dva herojska srca ujedinila su cijelu domovinu. Hrvatski je narod izlaskom na ulice i slavljem u gradovima pokazao koliko mu znači ovakva presuda i skidanje stigme s Domovinskoga rata. Uvjerili smo se koliko naši ljudi vole domovinu i koliko su zahvalni onima koji su je branili. Domovinski rat je 16. studenoga 2012. god. postao čist i počeo je pripadati povijesti, postao je temelj na kojemu možemo graditi svoju budućnost. Andrea Fodor Matijević, prof. „Rat pripada povijesti, okrenimo se budućnosti”
  • 21. 40 41 21. STOLJEĆE Čega biste se prvo sjetili kad bih vas upi- tao što je do sada obilježilo 21. stoljeće? Većnasamompočetkudogodilosenešto što će svijet pamtiti do kraja svog posto- janja. Događaj o kojemu nikada nećemo saznati istinu, zbio se 11. rujna 2001. god. I danas se pitamo je li možda Amerika uništila Twinse kako bi potaknula rat ili je to bio teroristički napad? Postoji mnogo teorija o tome koje nisu dokazane u pot- punosti, a na nama je samo da slušamo medije i„vjerujemo“ u to što nam preno- se. 21.stoljećeobilježilisumedijikojisuse jako razvili i još uvijek se razvijaju. Mediji- majeuinteresuprodatipričučijaistinitost nijebitna.Razlogzbogkojegasusemediji tolikorazviliuposljednjihdesetakgodina jeInternet.DanasseInternetomsluživiše od 800 milijuna ljudi i taj broj svakoga dana sve više raste, a zahvaljujući strani- cama poput Facebooka možemo komu- nicirati s cijelim svijetom. Jedna od čestih pojava 21. stoljeća su prosvjedi. Dva naj- poznatija prosvjeda na svijetu dogodila su se 2010. god. - masovni prosvjedi u Grčkoj te Arapsko proljeće ili veliki pro- svjedi u arapskom svijetu. Oko 350.000 prosvjednikaizašlojenauliceAtenekako bi prosvjedovalo protiv neizdrživih mjera štednjakojesamopogoršavajukrizu.Pro- „Isvačijejepravodisati!” svjedi u arapskim zemljama doveli su čak do civilnih ratova, a izazvani su apsolut- nom monarhijom, rušenjem ljudskih pra- va, političkom korupcijom, problemom zaposlenja te mnogim drugim razlozima. Occupy pokreti su prosvjedi protiv druš- tvene i ekonomske nejednakosti. Javili su seumnogimdržavamasvijetapatakoiu Hrvatskoj. Da bi se nešto postiglo, ljudi se za to trebaju boriti i ostvariti vlastite cilje- ve. Smatram kako bi se ljudi na vodećim pozicijama trebali prilagođavati željama nezadovoljnihljudikojičestovidepogreš- kekojebisetrebaleispraviti. Još jedan od mnogih problema je diskri- minacija. Danas ima mnogo pojava dis- kriminacija,odrasnih,religijskihpasvedo spolnih. Boja kože ne određuje čovjeka. Zašto bi izgled trebao biti važan? Svi smo miisti!Svakoimapravonasvojemišljenje, na svoje izbore! Svako ima pravo biti svoj! Društvo treba prihvaćati, a ne diskrimini- rati! Zar čovjek drukčije boje kože ne smi- je imati ista prava kao ostali?! Zar čovjek drukčije seksualne orijentacije ne smije biti jednak drugima?! Do danas je tek jedanaest država dozvolilo istospolnim parovima sklapanjebrakova,doksuune- kim državama homoseksualni odnosi ile- galni te je za njih moguća smrtna kazna. U konačnici, ljudi su ti koji mijenjaju svijet i koji ga vode. Uvijek će biti problema s kojima se trebamo suočiti, ali potrebno je pronaći rješenje da ih smanjimo jer druš- tvonemožepredugotrpjeti. DeniSanković,3.PG U suvremenom društvu fizička ljepota postala je jedna od glavnih vrijednosti pa čak i vrlo moćno sredstvo u druš- tvenoj promociji. Onaj tko je lijep ima i veći izbor mo- gućnosti na raspolaganju da svoj društveni položaj učini boljim, ali u tom istom društvu postaje upotreb- na vrijednost. Danas estetske ideale postavljaju masovni mediji i industrije poput kozmetičke i tekstilne. Potroša- či ih prihvaćaju ulazeći u pomahnitalu utrku za postizanjem što poželjnijeg izgleda. U pokušaju dostizanja vlada- jućih ideala ljepote, moderno je druš- tvo stvorilo stroge pa i nemilosrdne kriterije. Vitkost i vječna mladost tijela postali su imperativi dok se starenje, kao prirodni unutrašnji proces, poku- šava staviti pod kontrolu primjenom raznovrsnih estetskih zahvata. Znamo da je fizička ljepota bila predmetom interesa tijekom cijele ljudske povije- sti te da su različite populacije imale različito poimanje ljepote. Sve bi žene željele izgledati savršeno, pretpo- stavljajući da je njihova fizička ljepo- ta obećanje sreće i ljubavi. Međutim, većina žena vidi samo tu stranu me- dalje, tj. kako bi iskoristila ljepotu, ali ne razmišljaju da ljepota ima i svoje negativne strane. Dar je biti obda- ren fizičkom ljepotom jer se njome ostvaruje i olakšava život u društvu, jer se lijepe žene opažaju kao snažne, samouvjerene i zanimljivije od žena koje su po izgledu prosječne, ali da- nas je ljepota, nešto nad čime žena želi i može imati kontrolu. Isto tako fizička ljepota može donijeti i pro- kletstvo poput stereotipa da ljepota isključuje inteligenciju, da su fizički li- jepe žene egocentrične i narcisoidne, do onih krajnjih granica poput bije- loga roblja, manekenskih anoreksija, bulimija, droga, pa sve do ubojstava i samoubojstava. Spomenuo sam da je fizička ljepota bila predmetom in- Fizičkaljepota–dariliprokletstvo? teresa raznoraznih umjetnika, pa tako i književnika. U književnoj epohi rea- lizma nastala su mnoga svjetski po- znata djela u čijem se središtu nalazila fizička ljepota žene poput Flauber- tove Gospođe Bovary, Tolstojeve Ane Karenjine i dr. U hrvatskom realizmu treba spomenuti Kovačićevu Lauru, junakinju romana U registraturi te Ko- zarčevu Tenu, junakinju istoimene pri- povijetke. Laurin lik utemeljen je na romantičarskom modelu fatalne žene, demonske zavodnice anđeoskog lica koja se koristi svojom fizičkom ljepo- tom da bi dobila što hoće te na kraju očajna i nemoćna završava kao žrtva vlastitih intriga. Mogao bih reći da su Laura i Tena žrtve društva, vlastite sre- dine onoga vremena koje su prisiljene da zbog nemogućnosti ili neke druge okolnosti, lukavo koriste svoju ljepotu kako bi postigle uspjeh, moć, nadmoć i sl. Smatram ih inteligentnim i emo- tivno hladnim zavodnicama koje ma- nipulativnim sposobnostima, dok su ostali opijeni njihovom atraktivnošću, dolaze do cilja. Obje su tijela koja žive za zadovoljavanje svojih užitaka te osim fizičke ljepote nemaju ništa. Za razliku od Kovačićeve Laure, koja je prekoračila norme svake vrste i zato bila kažnjena smrću, Kozarčeva Tena je urotom zaražena kozicama zbog kojih je i izgubila svu svoju ljepotu, ali ne i nadu u bolju i ljepšu budućnost. Za obje je fizička ljepota bila proklet- stvo. Mateo Novoselac, 3. PG
  • 22. 43 „Život je san - pretvori ga u stvarnost!“ M. Terezija Početkomšk.god.2012./2013.uhrvat- skim školama počela je nastava zdrav- stvenog odgoja. Uvođenje zdravstve- nog odgoja bilo je popraćeno mnogim kontroverzama, većinom zbog toga što su Hrvati povodljiv narod te vole pričati o svemu osim o stvarnim pro- blemima. Tako smo mogli svjedočiti kako je bura podignuta oko zdravstve- nog odgoja uspješno prikrila povišice koje su si dali gospoda u Saboru i Vladi te je uspješno s medijske scene gurnu- la nekoliko minornih stvari poput pro- računa za novu godinu. Zašto se dignula sva ta buka? Skupina ljudi, okupljena oko naziva Nepomireni (vjerovatno zato jer su nepomireni s nedostatkom vlastite in- teligencije) odlučila je kako program zdravstvenog odgoja nije po nauku Božjem te kako je nužno da se bore protiv njega svim silama, inače će, po riječima nekih od njih, Sotona ući u našu djecu ukoliko oni nauče da po- stoje ljudi koje privlače i osobe istog spola te kako kontracepcija nije nužno proizvod samog đavla. (Ne znam kako bi Sotona uopće proizvodio kondome? Pretpostavljam da brend Sotonistički kondomi - s okusom vrata pakla ne bi baš bio dobro prihvaćen u društvu). Sad, u većini normalnih zemalja ovo ne bi bio problem te bi nebuloze tipa homoseksualci su krivi za sve loše u Hr- vatskoj i o njima se ne smije učiti bile odbačene s jednakim gnušanjem kao što su tvrdnje da su Židovi krivci za sve loše u nacističkoj Njemačkoj bile odba- čene u svim normalnim zemljama. No, ne i kod nas. U crkvama i Konzumu su se dijelili letci, održavane su izrazito visoko posjećene akcije Ovo nije moj medo – posjećenost je, ovisno o izvoru, varirala od 20 do 1000 ljudi – čiji je cilj bio širenje mržnje Zdravstveniodgoj među djecom te su razne religijske or- ganizacije po medijima širile mržnju prema svima različitima. Iz perspekti- ve nekoga tko bi taj program zapravo trebao slušati, nisam mogao vjerovati što se događa. Ostavivši po strani pro- gram – koji je pisala premijerova žena (što bi trebalo nešto reći o njegovoj le- gitimnosti) gledamo čistu mržnju. Što nam govore? Ne želimo one koje nisu kao mi. Svi moraju biti kao mi. Ne pod- nosimo homoseksualce, ne podnosi- mo lezbijke, ne podnosimo one koji ne žele djecu u šesnaestoj, ne podnosimo one koje ne vjeruju u isto što i mi, iako su riječi našeg osnivača bile ljubi bli- žnjeg svoga. Što je zapravo famozni zdravstveni odgoj? Zdravstveni odgoj, točnije četvrti mo- dul, koliko god bio nespretno izrađen, govori nam kako postoje ljudi koji vole ljude istog spola. Budući da se homo- seksualnost ne širi preko knjige i nije zarazna bolest, tu ne vidim problema. Zdravstveni odgoj nam govori kako se možemo zaštititi od spolno prenosivih bolesti, koje su, za razliku od homosek- sualnosti, stvarni problem. Zdravstveni odgoj nam govori kako nije dobro da stupamo u seksualne odnose s pet- naest godina, ali ako baš moramo, da pazimo što radimo i da ne guramo kola u garažu dok smo pod utjecajem alko- hola. Zdravstveni nam odgoj govori kako postoje i drugačije metode za- dovoljavanja seksualnih nagona – od svega ovo bi najmanje trebalo smetati Crkvi budući da popis najposjećenijih web sadržaja preko vatikanskog inter- neta uključuje naslove poput Dečkikoji to vole grubo. Što je najgore, niti jedan navod s proš- le stranice nisam izmislio. Sve je dostu- pno, sve se može vrlo lako provjeriti. U mom razredu niti jedan roditelj nije bio protiv zdravstvenog odgoja i jako mi je drago zbog toga te ne mogu shvatiti zašto bi netko bio protiv njega. Nadam se da je i ovo iza nas te da ćemo konačno moći predahnuti i imati ba- rem nekoliko sati gdje će se djeca (i oni malo stariji) moći educirati o onome što je za njih bitno. Ivan Oštrić, 3. PG KOMENTAR
  • 23. 44 45 Zasigurno ste već svi jako dobro upoznati sa sloganom Poštujem tebe pored sebe koji je ujedno i naziv ovogo- dišnjeg programa prevencije nasilja. Iako je kampanja službeno započela 15. siječnja 2013. god. ona je logičan nastavak aktivnosti koje su se odvijale još u prošloj škol- skoj godini kada je na nivou škole pokrenut natječaj Kre- iraj svoju razglednicu s temom prevencije svih oblika na- silja. U projekt su se uključili profesor grafičkog dizajna Matija Rubinić i profesorica likovne umjetnosti Katarina Rukavina koji su na svojim satovima educirali učenike o oblicima nasilja radeći na tematici obrade sadržaja za razglednicu. Pristigle je radove pregledalo stručno po- vjerenstvo u sastavu profesora: Matija Rubinić, Katarina Rukavina i Sonja Crnić. Tri najbolja rada nagrađena su i pripremljena za tisak. Tisak i doradu obavili su učenici naše škole u suradnji s profesorom Eduardom Begom u školskoj grafičkoj radionici. Nagrađeni radovi: 1. mjesto: Elena Franković, 2. U 2. mjesto: Marijana Brnelić, 2. MW 3. mjesto: Dario Ličinić, 4. MW PROGRAM ZA PREVENCIJU NASILJA „Poštujemtebeporedsebe“ Male stvari mogu pokazati mnogo toga i ukazati na to kako postupamo u životu tj. kakvi smo ljudi. Iz njih možemo iščitati što smo i kakvi smo i, između ostaloga, imamo li poštovanja prema sebi i drugi- ma. Mnogi ljudi zapravo i ne razumiju riječ pošto- vanje ni njezino puno značenje. Ako se osvrnemo oko sebe, možemo čuti stotine ružnih i pogrdnih riječi koje upućujemo jedni drugima, stotinu laži i međusobnih optužbi. Iz takvih situacija možemo vidjeti koliko su neki ljudi drski, neugodni i sebič- ni. Upravo ti ljudi ne poštuju nikoga pa niti sami sebe. Poštovanje je nešto što mora krenuti od nas samih, trebamo sebe poštivati kao osobu i tek tada možemo poštovati i druge i lakše ih razumjeti. Ljudi očekuju da ih svi poštuju, ali kako netko to može očekivati ako ne poštuje samoga sebe? Tek kada shvatimo da je poštovanje neizostavan dio nas sa- mih, tek tada ćemo početi poštivati i druge ljude oko sebe i lakše ćemo razlikovati dobro od lošega. Poštovanje je za mene i važan dio kulture. smatrm da je poštovanje važan dio kulture te nas može uči- niti osobama koje će biti primjer drugima. Poštuj sebe i druge pored sebe, osmijehom, bira- nim riječima i primjerenim ponašanjem! Život će nam biti ljepši i pozitivniji ako njime vlada pošto- vanje Paola Miletić, 1. GF Malestvari
  • 24. 46 47 U našoj se školi Dani kolača obilježavaju na jedan drugačiji, vrlo pozitivan i kreativan način. Svatko tko ima malo dobre volje, ispeče i donese kolač u školu koji se tijekom nastave prodaje te se sav prikupljeni novac donira u dobrotvorne svrhe. Zadovoljna lica učenika i profesora, koji uživaju u poslasticama, ali i zadovoljna lica onih koji prodaju kolače, zrače ne- kom pozitivnom energijom. Bit održavanja Dana ko- lača nije u prejedanju slatkišima, već osladiti se, a što je najbitnije, pomoći drugima. Danikolača HUMANITARNE AKCIJE Projekt Afrika Sastavni dio našega života je školovanje. Ono je dio sva- kodnevnice i jednostavno ga prihvaćamo takvim kakav jest ne razmišljajući o tome da na drugom kraju naše pla- nete Zemlje vlada drugačija situacija. Knjige, klupe, učioni- ce i torbe, stvari su koje učenika, ovdje, uglavnom asociraju na„tlaku“ ili nešto nametnuto dok jednom djetetu u Africi to može biti tek san. Humanitarnom akcijom Škole za Afriku te malim dobrovoljnim prilogom od svega nekoliko kuna, jednom djetetu možemo omogućiti obrazovanje. I naša se škola uključila u akciju, pokazala suosjećanje i na taj način pripomogla učenicima na drugom kraju svijeta Martina Ružić, 3. PG KINDER TORTA Kora: 6 bjelanjaka 30 dag šećera Sastojke dobro umutiti i dodati 1 žlicu octa. 10 dag sjeckanih oraha staviti u pobrašnjeni lim za pečenje, a na njih snijeg od bjelanjaka. Peći 45 minuta na 150 °C. Pečenu koru okrenuti tako da orasi budu odozgo, premazati je slojem Nutelle te dodati žuti pa smeđi dio kreme. Krema: 6 žutanjaka 4 pudinga od vanilije 20 žlica šećera Navedene sastojke kuhati u 1 l mlijeka. Kad se kre- ma ohladi dodati 2 margarina te podijeliti kremu u dva dijela. U jedan dio dodati 10 dag čokolade za kuhanje. Akcija Jedan dan za čisti okoliš – Zelena čistka koja se održala 21. travnja 2013. god. bila je dan za okoliš te učenike i nastavnike Prirodoslovne i grafičke škole Rijeka. Samim sudjelovanjem bili smo dio globalnog pokreta Let’s do it! i svjetske akcije World Cleanup 2013., a vodeći se poznatom krila- ticom Misli globalno, djeluj lokalno, naša lokacija bila je šetnica Rječine. Predivnu prirodu šetnice i pravu zele- nu oazu nadomak grada, nagrdila su divlja odlagališta raznog smeća, od najlonskih vrećica do krupnog otpa- da. Nakon kratkih uputa organizatora kako postupati s otpadom, ali i pona- šati se u prirodi, prionuli smo čišćenju. Dio naše ekipe bili su i članovi Gorske službe spašavanja koji su koristeći alpinističke vještine izvlačili velike količine otpada iz jame, koja je pra- vi prirodni fenomen, ali je mnogima koristila kao veliki koš za smeće. Vrlo brzo učenici su postali svjesni kako za smeće, koje se tako olako baca u prirodu, treba puno truda i volje da se očisti. Sve nas to nije obeshrabrilo u našoj namjeri da damo svoj dopri- nos ljepšoj prirodi, a najveće zado- voljstvo pričinjavao nam je naočigled izmijenjeni izgled okoliša nakon naše intervencije. Osim „posla u rukavica- ma“, fotografi su iskoristili prigodu i za fotografiranje, a boravak i druženje na šetnici uz Rječinu svakako imamo namjeru ponoviti. Lidija Miljanović Škugor, prof. Našdanzaokoliš AKCIJA ZELENA ČISTKA NA ŠETNICI UZ RJEČINU Početkom studenoga 2012. god. održana je hu- manitarna akcija Prirodom bez granica u kojoj su sudjelovali učenici, ali i profesori naše škole. Misao vodilja akcije bila je promovirati prirodu i suživot s njom. Akciju je organizirala pustolovna Udruga Banina s ciljem skupljanja donacija za Dječji dom Ivana Brlić – Mažuranić u Lovranu i udrugu Kolajna ljubavi. U sklopu akcije bili su organizirani abseil s vrha robne kuće Korzo (spuštanje alpinističkim užem) te niz predavanja o ljekovitom bilju, biovr- tlarstvu i sirovoj hrani. Abseil se odvijao pod bud- nim okom GSS – a. Prirodom bez granica Tisimiukrvi... Predavanje na temu Darivanje krvi u organizaciji Crvenog križa i Kluba 25 održano je u našoj školi 13. ožujka 2013. god. Maturanti zainteresirani za dobrovoljno darivanje krvi rado su se odazvali predavanju kako bi prikupili više informacija te se pri- premili za humani čin. Dobrovoljni darivatelji krvi podijelili su s njima svoja pozitivna iskustva, a nakon prezentacije učenici su imali mo- gućnost dobiti odgovore iz prve ruke na sva svoja pitanja i dvojbe. Nakon edukacije slijedi darivanje krvi za koje su se učenici Prirodo- slovne i grafičke škole Rijeka pred- bilježili u velikom broju. Marija Škunca, 4. PG
  • 25. 49 „Šampioni se ne stvaraju u teretanama. Šampioni se stvaraju od nečega što imaju duboko u sebi – želju, viziju i san.” Muhamed Ali UsklopunastaveučenjaJapananačelusprof.TanjomŠego-Miketa posjetili smo aikido klub Iwama Takemusu Aikido Rijeka 13. veljače 2013. god. U klubu nas je ugodno dočekao trener aikida, ujedno i voditelj kluba, Aleksandar Miketa te nam omogućio sudjelovanje u jednom od brojnih treninga zajedno s njegovim dugogodišnjim učenicima te budućim nadama. Na samom početku sudjelovali smo u njihovom početnom, pomalo neobičnom, obredu pozdravljanja na japanskom jeziku u čast njihovom senseu te utemeljitelju aikida. Naš sljedeći korak bio je, uz pomoć trenera Mikete, izvesti njihove najjednostavnije vježbe, koje su za nas predstavljale veliki problem. U tome su nam pomagali njegovi učenici. Naučili smo da je aikido stara japanska borilačka vještina u kojoj je cilj pronaći harmoniju duha, a ime je nastalo od tri japanska slova koja u prijevodu znače: harmonija, energija i put. Većina aikida bazirana je na tehnici rukovanja mačem, no mi smo bili tek početnici pa se mačem nismo služili iako smo imali priliku vidjeti kako to rade vrhunski aikidoki. Uz dobru zabavu i učenje ovih neobičnih vježbi brzo je preletjelo planiranih 90 minuta. Bili smo zahvalni profesorici što je upravo naš razred odvela na upoznavanje, za nas nove, borilačke vještine. AnaBadurina,3.PG Aikido Kano sunce ukazaše se milo lice profesorice Šego u toplo subotnje jutro 13. travnja 2013. god. kad sam s ostalim pripadnicima 3. PG, 3. ET, 2. PG i 1. PG razreda uletio u autobus izrađen još u doba kada je drug Josip Broz imao obje noge. Cilj je bio planinariti i to na vrh najvećegobronkauokolicinašeggrada – hrabro i bodro kročiti stazicama Učke. S nama je krenula i počasna gošća, kći prof. Šego, Leonarda koja je bila vrlo živahna u svim aktivnostima. Kažu da Bog čuva hrabre i budale – zbog toga su nas u podnožju Učke dočekala dva vodiča koja su nas vodila uskim stazicama do vrha kako se ne bismo pogubili. Nakon što su određeni učenici konzumirali supstance koje su im trebale pomoći u navedenom usponu (a ostatak nas je jeo sendviče), krenuli smo na prvi dio uspona, koji je potrajao pola sata u kojemu su nam se MaliUčkarići noge zaprljale od blata do te količine da tenisicama nije ginula veš-mašina pri dolasku doma. No, kako se stvari u svemiru općenito izbalansiraju, nakon prelaska blatnog dijela došli smo do dijela sa snijegom. I to snijegom dubine pedesetak centimetara koji je garantirao da će se blato s naših cipela kvalitetno isprati. Uglavnom, nakon još sat vremena uspona po dubokom snijegu, kojega je većina toliko voljela da su ga išli zagrliti i pogledati izbliza u toj mjeri da je riječ oprosti prevedena na engleski i izgovarana po Vuku bila toliko česta da smo je nakon nekog vremena jednostavno prestali izgovarati, konačno smo stigli do vrha. A s njega se prostiraoprekrasanpoglednapodnožje Učke i obližnja naselja. Neko vrijeme smo predahnuli uz čašicu razgovora. Uz ovo neobavezno druženje bilo je zadovoljstvogledatiovajprizoripritom pokušati ne dokazati Newtonove zakone gibanja prelazeći rub planine. Potom, zbog mnogih muskulfibera i prehlada u nastajanju, uslijedio je dugačak spust cestom te odlazak kućama. Zahvaljujemo profesorima na uspješno odrađenoj terenskoj nastavi . IvanOštrić,3.PG
  • 26. 50 Konji... Životinje snažnog karaktera, gracioznog stasa i prepune ljubavi. Već na prvi pogled vidim životinje koje iza svojeg snažnog stasa otkrivaju svoju drugu stranu, stranu nježnosti i nesebične ljubavi. Moj hobi započeo je dolaskom u Konjički klub Linčetovo, smješten podno grada Grobnika u oazi prirode i mira. Već pri samom ulasku u štalu ugledala sam konje od čije ljepote jednostavno zastaje dah. Pogled su mi privukle prelijepe crne oči koje kao da su me zvale i htjele mi pokazati cijelo svoje srce. Bio je to Pajki, konj posebnog karaktera i želje da se iskaže pred svojim prijateljima. Ako biste se samo nakratko okrenuli od njega, on bi vas ponovno zvao lupajući o vrata boksa pokazujući koliko mu je zapravo stalo do vaše pažnje. Do njega je bio smeđi, hrvatski školski konj imenom Miki. Hobiilinačinživota? Miki ima drugačiju osobnost, nježno vam priđe i pozdravi. Na njemu sam stekla svoje prvo iskustvo u njezi i timarenju konja te se po prvi put upoznala s jahačkom opremom. U početku mi se sve činilo teško, kao i svakom početniku, ali s vremenom sam otpustila uzde, prevladala mali strah i upustila se u ovaj hobi. Prvi koraci u hodu nisu mi se činili kompliciranima, ali onda je uslijedilo ono što svaki jahač s nestrpljenjem očekuje. Nakon nekoliko ispadanja iz ritma, upala mišića i učenja pravilnog držanja, naučila sam kas. To je bio samo početak. Ono što sam naučila pokazalo mi je koliko je zapravo konjički sport težak i koliko truda treba konju i jahaču kako bi došli do vrhunskih rezultata na turnirima. U klubu treniram nepunih godinu dana, ali mislim da sam već sada puno naučila. Učeći pod vodstvom licenciranih trenerica stekla sam znanje i vještine koje nikada neću zaboraviti. Trenutno pokušavam savladati osnove galopa kako bih mogla samostalno jahati u manježu i na terenu te tako u potpunosti uživati u neprocijenjivoj snazi ovoga sporta. Jahanje nije samo hobi, ono postaje svakodnevnica i strast... Konji traže ono najbolje od svake osobe i ako to dobiju neizmjerno su zahvalni. Svojim koracima uče jahače strpljivosti, želji za uspjehom i činjenici da nikada na odustaju. Kad se prvi put susretne s konjima, oni zauvijek ostavljaju neizbrisiv trag svojih potkova u ljudskom srcu. Marina Kefelja, 3. PG Naši maturanti