Your SlideShare is downloading. ×
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Frangipani  (OŠ - LiDraNo 2014.)
Upcoming SlideShare
Loading in...5
×

Thanks for flagging this SlideShare!

Oops! An error has occurred.

×
Saving this for later? Get the SlideShare app to save on your phone or tablet. Read anywhere, anytime – even offline.
Text the download link to your phone
Standard text messaging rates apply

Frangipani (OŠ - LiDraNo 2014.)

529

Published on

LiDraNo 2014, Primošten …

LiDraNo 2014, Primošten

Published in: Education
0 Comments
0 Likes
Statistics
Notes
  • Be the first to comment

  • Be the first to like this

No Downloads
Views
Total Views
529
On Slideshare
0
From Embeds
0
Number of Embeds
2
Actions
Shares
0
Downloads
7
Comments
0
Likes
0
Embeds 0
No embeds

Report content
Flagged as inappropriate Flag as inappropriate
Flag as inappropriate

Select your reason for flagging this presentation as inappropriate.

Cancel
No notes for slide

Transcript

  • 1. ISTRAŽILI SMO Što je gnjavaško?• Život vršnjaka u Africi• Frankopanska vjenčanja• Jesmo li praznovjerni?• godina 19. / broj 19. / veljača 2014. / ISSN 1323-8808 Uživamousvijetuslova Temabroja KRSTARENJE MEDITERANOM KANADA TURSKA IZRAEL KRSTARENJE MEDITERANOM KANADA TURSKA IZRAEL PutovanjaPutovanja
  • 2. 2FRANGIPANI sadržajriječ urednika FRANGIPANI 3 Dragi moji Frankopani, nakon recesijske 2012. godine, zbog koje prošle godine nismo uspjeli tiskati naš list, u 2013. godinu ušli smo „punom parom“ . U međuvremenu (od prošlog broja) dogodile su se značajne promjene: naša je domovina ušla u Europsku uniju, a pod uredničkom palicom Frangipanija, a i općenito u sastavu uredništva, prestala je vladavina žena. Kako je 2013. godina proglašena Europskom godinom čitanja naglas, naša je čitateljsko- -novinarska skupina ovogodišnju temu broja odlučila posvetiti upravo čitanju. Sve one koje čitanje asocira samo na lektiru, i to dosadnu, u ovom ćemo broju pokušati razuvjeriti i dokazati vam da čitanje može biti zabavno. U temi broja vidjet ćete kako uz čitanje možemo tulumariti, čitanjem uljepšavati dane bolesnicima u bolnicama te da uz malo volje možemo i pobijediti na natjecanju iz čitanja. Uostalom, čitanjem „bildamo“ naš mozak. Također, pripremili smo vam i mnoštvo zanimljivih tema iz školske zbilje i svakodnevnog života učitelja i učenika: obilježili smo Dan škole, upoznali nove nastavnike i učenike, uključili se u eko-akcije, istražili život vršnjaka u Africi, rasvijetlili sva lica praznovjerja, istražili frankopanska vjenčanja. I ove smo godine dočekali prvašiće, ispratili osmaše i nastavnike koji idu u mirovinu, ali i saznali tko su to filantropi, otputovali u daleke zemlje te pohvatali najsmješnije bisere i školske događaje. U nadi da ćete ovaj broj pročitati od korica do korica, Do čitanja! Vaš urednik Christian Kurina Najbolje od nas str. 4-5 Istražli smo str. 21-29 Veliko srce učenika str. 42-45 Cipelice lutalice str. 50-55 Lica prijateljstva str. 6-11 Tema broja: Uživamo u svijetu slova str. 30-35 Glavolomke str. 56-57 Škola za život str. 12-20 Green je in str. 36-41 Kultura nije tortura str. 46-49 Za kraj naj str. 58-64 IMPRESSUM Frangipani list učenika Osnovne škole Frana Krste Frankopana Osijek veljača 2014. ADRESA UREDNIŠTVA Školski list Frangipani - Školska knjižnica - Frankopanska 64 31 000 Osijek t. +385 (0)31 505 820 IZDAVAČ Osnovna škola Frana Krste Frankopana Osijek ZA IZDAVAČA Zlatko Đurković, ravnatelj ODGOVORNA UREDNICA Andrea Katavić, prof. i dipl. knjižničarka GLAVNI UREDNIK Christian Kurina, 7.c ZAMJENICA UREDNIKA Dora Purgar 7.a MALI, ALI NE MANJE VRIJEDNI NOVINARI Toma Mihaljević, Dominik Matoš, Ema Purgar, Anamarija Bećarević, Petra Bilić, Stela Kasabašić, 3. a VELIKI NOVINARI Nevena Jovčić, Vanesa Fićok, Hana Delić, Fran i Iva Malčić, 5.a, Matej Kraljević, Šime Demo, Lucija Reljac i Nives Grčić, 6.b, Dora Purgar i Petar Sušac, 7.a, Christian Kurina, 7.c, Nensi Tomac i Karla Bogdan, 8.a, Petra Kristić, 8.b, Nora Sušac, 8.c ILUSTRATORI Nensi Tomac i Karla Bogdan, 8.a POSEBNA ZAHVALA Vlatki Benki-Brkić, voditeljici malih novinara Roditeljima Mirjani Kraljević i Spomenki Kurina Donatorima lista (Massa d.o.o., Udruga tajnika u visokom obrazovanju Osijek, Odjel za matematiku, Ekonomski fakultet Osijek, Ustanova za zdravstvenu njegu u kući) GRAFIČKI UREDNIK Domagoj Kralj TISAK Gradska tiskara Osijek NAKLADA 350 primjeraka 8.a,b,c
  • 3. I prethodne su školske godine naši učenici i mentori bili vrlo marljivi i uspješni u svom radu. Dokaz tomu su i rezultati koje su naši Frankopani postigli na svim razinama i tako postali ponos škole u šk.god 2012./13. Za svoj su trud i rad učenici i mentori krajem školske godine i prigodno nagrađeni. Želimo im puno uspjeha i u ovoj školskoj godini! 1. DRŽAVNA RAZINA : 1.1. LiDraNo: 1.1.1. Samostalni novinarski izraz: NORA SUŠAC, 8. r. Učiteljica mentorica : Andrea Katavić 1.2. Tehnička kultura: – zrakoplovstvo : PETAR SUŠAC, 7. r. Učitelj mentor : Vlado Vranješ 1.3. Odgoj i obrazovanje za ljudska prava i demokratsko građanstvo: NERA MAMIĆ, prošlogodišnji 8. r. NIKA PUŠELJIĆ, prošlogodišnji 8. r. LUCIJA TODIĆ, prošlogodišnji 8. r. LORENA STANOJEVIĆ, prošlogodišnji 8. r. LUCIJA VOLODER, prošlogodišnji 8. r. Učiteljice mentorice : Anica Fumić Dubravka Čuržik 2. ŽUPANIJSKA RAZINA 2.1. Povijest : PETRA KRISTIĆ, 8.r. Učiteljica mentorica : Vesna Štefičar 2.2.Geografija : HRVOJE ŽOHAR, 6. r. BARBARA VRHOVAC, 6. r. LUCIJA GIENER, 6. r. MATEA JURČEVIĆ, 7.r. NIKA PUŠELJIĆ, prošlogodišnji 8. r. Učiteljica mentorica : Anica Fumić 2.3.Matematika : MARKO EHMAN, 5. r. ADAM KIRIN, 5. r. najbolje od nas 4FRANGIPANI FRANGIPANI 5 Župan V. Šišljagić dodijelio je priznanja učenicima koji su postigli zapažene rezultate na županijskim i državnim natjecanjima Škola je nagradila sve učenike koji su postigli zapažene rezultate na natjecanjima NIKOLA LONČAR, 5. r. MARKO BERTOVIĆ, 5.r. FRAN KRIŽAN, 5. r. FRAN MALČIĆ, 5. r. Učiteljica mentorica: Đurđica Černić PETAR SUŠAC, 7. r. TONI IVANKOVIĆ, 7. r. IVANA GRANOŠA, 7. r. Učiteljica mentorica : Anka Jurić 2.4.LiDraNo 2.4.1. Samostalni novinarski izraz: PETAR SUŠAC, 7. r. Učiteljica mentorica : Andrea Katavić 2.4.2. Skupni dramsko-scenski izraz : LEA PAVLINEK, 4. r. FILIP LIKAR, 4. r. Učiteljica mentorica : Anica Mrđanović 2.5.Biologija: HELENA LADIĆ, 8. r. Učiteljica mentorica : Blaženka Matijević 2.6. LIK: MIA ŠVITEK, prošlogodišnji 8. r. Učiteljica mentorica: Sandra Marijanović 2.7. Informatika : PETAR SUŠAC, 7. r. FILIP SLAČANAC, 7.r. FRAN ČANDRLIĆ, prošlogodišnji 8. r. FILIP VARGIĆ, prošlogodišnji 8. r. Učitelj mentor : Ivo Grgić 2.8. Tehnička kultura: 2.8.1. Maketarstvo i modelarstvo: ENA KOTROMANOVIĆ, 6. r. Učitelj mentor: Ivo Grgić 2.8.2. Graditeljstvo : TONI IVANKOVIĆ, 7.r. Učitelj mentor : Vlado Vranješ 2.8.3. Strojarske konstrukcije: NENSI TOMAC, 8. r. Učitelj mentor: Ivo Grgić 2.8.4. Obrada materijala: VANDA ANTUNOVIĆ, 8. r. Učitelj mentor: Ivo Grgić 2.8.5. Robotika: FILIP VARGIĆ, prošlogodišnji 8. r. Učitelj mentor: Ivo Grgić 2.8.6. Smotra: DAVID BLAŽEVIĆ, 8. r. Učitelj mentor: Ivo Grgić 3. SPORTSKA NATJECANJA 3.1. DRŽAVNA RAZINA 3.1.1. GIMNASTIKA – 2.mjesto ELIJA VALENTIĆ, prošlogodišnji 8. r. STELA LARA TENŠEK, 6. r. MARJA MARCIĆ, 6. r. MATEA VIDOVIĆ, 5. r. NIKA NIKOLIĆ, 5. r. Učiteljica mentorica: Mirela Haber Nora Sušac, 8. c Natjecanja u šk.god.2012./2013. Na krilima uspjeha Nora Sušac na državnoj smotri LiDraNo 2013. u Primoštenu Gimnastičarke su svoje 2.mjesto na državnom natjecanju posvetile bivšoj trenerici, umirovljenoj nastavnici Ćalušić
  • 4. Toni, 1.a : Volim školi zato što crtamo, bojamo i igramo tjelesni. Rajmond, 1.b: Volim školu zato što učimo puno slova i pišemo. Emerik, 1.c: Volim školu zato što se igram s prijateljima i čitam. 1. B razred Učiteljica: ĐURĐICA ČERNIĆ 6FRANGIPANI FRANGIPANI 7 Učenici 4.r.pripremili su prvašićima program dobrodošlice Učiteljica: STELLA VUKADINOVIĆ lica prijateljstva Dobro nam došli, prvašići 1. A razred Lucija, 1.a: Volim ići u školu zato što svašta radimo i igramo se. Lara, 1.b: Volim školu jer volim tjelesni i likovni. Anja, 1.c: Volim školu zato što učimo i volim tjelesni. 1. C razred Učiteljica: ANA HRKAČ Puna torba knjiga, puna glava briga Puna torba knjiga, puna glava briga Vole li prvašići školu i zašto? Prvo školsko zvono, 2. rujna, zazvonilo je i našim prvašićima kojima su, svečanim programom u školskoj dvorani, dobrodošlicu poželjeli bivši četvrtaši. Prvašićima i njihovim roditeljima četvrtaši su pjesmom, plesom i igrokazom pokazali sve radosti i opasnosti školskih dana. Roditelje i prvašiće prigodnim su govorom pozdravili i ravnatelj i pedagoginja. Pedagoginja je prozvala svakog učenika nakon čega ih je dočekala njihova učiteljica s kojom su otišli u razrede. Prvašićima i roditeljima želimo puno uspjeha te uspješnu suradnju roditelja i škole! Mali novinari 1. BABOK ENA 2. BALIKIĆ TONI 3. BUDAČ BORNA 4. BUDAČ LUKA 5. BUDIŠA HELENA 6. BULJUBAŠIĆ JAN 7. BRKIĆ BOJAN 8. DJURIĆ MAGDALENA 9. ERAK FILIP 10. GALIĆ PETRA 11. GAŠPAROVIĆ NORA 12. METER ANTONIO 13. NEDIĆ IVANO 14. NIKOLIĆ LUCIJA 15. RADIĆ LUKA 16. SEKULIĆ NINA 17. ŠVIGAČ LUKA 18. THES ANDREJ 19. UZELAC NIKOLINA 1. ANCIĆ ANA 2. BAŠIĆ MIHAEL 3. ČALETA NIKO 4. ČULJAK BORNA 5. DMITRIĆ BORNA 6. KOLGJERAJ RAJMOND 7. KOVAČ LARA 8. KOVAČEVIĆ NOA 9. KRAMARIĆ ANTE 10. KRASNIĆI GENTI 11. PERIĆ IVANA 12. PERIĆ TOMISLAV 13. POKUPIĆ JANA 14. PREKL NOEMI 15. PRIVŠEK PETRA 16. PRPIĆ MIJA 17. SASARA LEON 18. ŠIPOŠ LUKA 19. ŠTELCER JAN 20. VELIĆ PETRA 21. VRANIĆ MAJA 1. ALADROVIĆ EMERIK 2. BENKOTIĆ TOMISLAV 3. BILJAN FILIP 4. BREKALO LOVRO 5. GAĆE LAURA 6. GENERALIĆ EVA 7. IŠTOKA OTKOVIĆ ANJA 8. IVANKOVIĆ DORIEL 9. IVKOVIĆ-FURDI SARA 10. JAKŠIĆ LUNA 11. JURČEVIĆ ANA 12. KAJFEŠ LEONA 13. KOROVLJEVIĆ ANTONELA 14. KOVAČEVIĆ PETAR 15. PRPIĆ PETAR 16. SAJTER MATE 17. ZEC MARKO 18. ZUBČIĆ BORNA
  • 5. lica prijateljstva FRANGIPANI 9 Već smo navikli da se nogomet karakterizira kao muški sport. No, među Frankopanima smo otkrili jednu vatrenu obožavateljicu nogometa . Predstavljamo vam Lunu Kalesić, učenicu 2.b razreda i jedinu nogometašicu među 200 polaznika nogometne akademije Krpan & Babić. Za većinu je nogomet neobičan hobi za jednu djevojčicu, kako si se ti odlučila za taj sport i koliko se dugo njime baviš? Nogomet sam počela trenirati prije godinu dana, a ljubav prema nogometu prenio mi je tata koji je igrao u NK Osijeku. Kako se dječaci odnose prema tebi kao jedinoj djevojčici među 200 dječaka? Ja se dobro osjećam. Ne smeta mi što sam jedina djevojčica. Ne mislim da nogomet nije za djevojčice. Dječaci me sada gledaju ravnopravno kao i druge suigrače. No na početku nije baš bilo tako, prvo im je bilo smiješno. Je li ikad bilo zadirkivanja na račun toga što si djevojčica? Bilo je na početku, dok nisu vidjeli kako igram. Kad me upoznaju, promijene mišljenje. Ne obazirem se ja na zadirkivanja. Čak mi i mama ponekad kaže da sam muškobanjasta, ali ja se ne ljutim. Netko bi to shvatio kao uvredu, ali meni je to kompliment. Koliko često treniraš i ometa li ti trening školske obveze? Treniram tri puta tjedno. Trening je u 19h pa mi, barem zasad, ne ometa školske obveze. Posjećuješ li utakmice ili samo pratiš na TV-u? Najčešće pratim na TV-u, ponekad posjećujem, ali one koje su u Osijeku npr. utakmice NK Osijeka kao i utakmice naše reprezentacije. Koji su ti najdraži igrači i klubovi? Najdraži klub mi je Barcelona, a najdraži igrači Christiano Ronaldo, igrač Real Madrida i Petr Čech, vratar engleskog kluba Chelsea. Ne volim baš hrvatske klubove, dosta su loši, više volim strane klubove, posebno reprezentaciju Portugala jer tamo igra Ronaldo. Koja ti je najdraža pozicija i je li ti neki tvoj gol ostao u posebnom sjećanju? Najdraži gol bio mi je kad sam pucala jedanaesterac u NK Grafičaru, a najdraža pozicija mi je obrana. Volim biti u obrani, bolje mi ide. Uostalom, kad si napadač svi te požuruju, a ako promašiš – ti si kriv za sve. Vidiš li se kao profesionalnu nogometašicu ili na nogomet gledaš kao na hobi? Zasad o nogometu razmišljam samo kao hobiju, želim biti frizerka, a poslije ćemo vidjeti. Našoj nogometašici želimo još puno golova i uspjeha u daljnjem treningu, ali i u školi. Mali novinari Luka Đeneš, Lunin prijatelj iz razreda, također polaznik akademije Krpan & Babić: “Kad je Luna tek došla, bilo nam je čudno pa čak i smiješno što curica trenira nogomet, ali sada svi mole trenera da ih stavi u ekipu s Lunom. Odlično igra, rastura bolje od nekih dječaka. Kad ona igra, pobijede 5:0.” Novi ljudi, Zovem se Karmen Vila i idem u 2.a razred. Dolazim iz Osnovne škole Tina Ujevića Osijek. U ovoj mi se školi sviđa što imamo posebnu učionicu za engleski pa možemo bolje upoznati školu. U prošloj smo školi išli svi u kuhinju na užinu, a ovdje donose redari u razred, to mi je bolje. Najdraži predmet mi je hrvatski, a najviše volim jesti mlince. Zovem se Irma Kukić, idem u 2.c razred i dolazim iz Osnovne škole Tina Ujevića Osijek. U ovoj mi se školi sviđajuprijatelji, lijepo su me prihvatili. Iz stareškole već poznajem Karmen pa mi nije baš sve novo. U staroj školi drukčije smo pisali lektiru, dobivali smo listiće s pitanjima, a sada sastavljamo. To mi se više sviđa. Čini mi se da ovdje djecamanje trče po hodnicima, da su mirnija.Treniram atletiku, a najdraži predmet mi je tjelesni. Najdraže jelo mi je čobanac, od pića volim sok od jabuke. Zovem se Dunja Kukić, idem u 4.b razred i dolazim iz Osnovne škole Tina Ujevića Osijek. Najviše mi se sviđaju prijatelji i škola je nekako veselija, ukrašenija. Sviđa mi se i učiteljica jer se puno trudi i puno ponavlja. U onoj je školi bio veći hol gdje su se održavale priredbe, ovdje je manji pa su priredbe u dvorani. To je jedini nedostatak. Najdraži predmet mi je priroda. U slobodno vrijeme sviram sintisajzer i crtam. Najdraže jelo su mi noklice, a sok limunada. Zovem Laura Handanović, idem u 5. a razred. Iz Osijeka sam i došla sam iz Osnovne škole Grigor Vitez. Ljepše mi je u ovoj školi nego u mojoj staroj. Ovdje sam upoznala mnogo zanimljivih nastavnika i nastavnica. Ne bavim se sportom, ali volim čitati časopise. Najdraži predmeti su mi geografija, hrvatski i engleski. Najdraži nastavnici su mi Vranješ Vlado, Kovačević Dubravka i Budija Ksenija. Volim jesti špagete i piti Coca - Colu i Fantu. I ove su se godine Frankopanima pridružili novi učenici. Doći u sasvim nepoznatu okolinu i među mnogo novih ljudi, zasigurno nije lako. Kako su se uspjeli snaći, što je drukčije u novoj školi, čime se bave, koji su im najdraži predmeti i jošmnogo toga, otkrili su nam sami. Hana Delić, 5.a Lucija Reljac, 6.b Zovem se Tina Rancinger. Dolazim iz Osnovne škole Tina Ujevića Osijek. Učenica sam 5.c razreda. Razlika od prethodne škole je ta što je ova škola u dva dijela. Najviše mi se sviđaju prijatelji koji su me dobro prihvatili. Volim pjevati i plesati. Najdraži predmet mi je geografija, a od nastavnika razrednica Ksenija Budija. Najdraže jelo su mi špagete, a piće Coca-Cola. Zovem se Mario Kovač. Dolazim iz Osnovne škole Mladost Osijek. Učeniksam 8.a razreda. Sviđa mi se u novoj školi jer sam stekao puno prijatelja. Uslobodno vrijeme vozim bicikl i slušam pop glazbu. Obožavam robote i zato volim ići u Dom tehnike. Zovem se Leon Tonc. Dolazim iz Briješća, iz Osnovne škole Vladimira Nazora. Učenik sam 5.c razreda. Sviđa mi se što je ova škola velika i što imam dosta prijatelja. Mislim da su tu malo stroža pravila u školi. Treniram rukomet, a najviše volim tjelesni. Najdraže jelo mi je pizza, a piće Coca- Cola. Zovem se Laura Kovačević i dolazim s otoka Hvara. Učenica sam 5.c razreda, a najviše mi se sviđa razred koji me lijepo prihvatio. Na Hvaru je škola s puno manje djece, to je najveća razlika. Najdraži predmeti su mi likovnii priroda. Hobi mi je crtanje, tu sam osvojila i 3.nagradu. Najdraže jelo mi jepohano meso, a piće Coca -Cola. Novi učenici nova okolinaIntervju s Lunom Kalesić, jedinom nogometašicom akademije Krpan & Babić Tko kaže da nogomet nije za djevojčice?
  • 6. lica prijateljstva Ove godine našoj školi pridružilo se čak sedam novih djelatnika. Neki su na zamjeni, a neki za stalno. Kako bismo ih približili našem svijetu, odlučili smo ih ispitati i saznati pojedinosti o njima. Dora Purgar, 7.a Ana Petrović, pedagoginja Struka: magistra pedagogije i filozofije Najdraža boja/knjiga: zelena, Mali princ Omiljena vrsta glazbe: domaća, najviše tamburice Kao mali htjeli ste biti: liječnica Vi kao učenica osnovne škole: Bila sam odlična učenica, plesala u folkloru, išla na dramsku grupu, taekwondo. Što Vas je motiviralo da studirate pedagogiju/filozofiju? Kroz ovo zanimanje imam prilike pomoći djeci u životnom razdoblju kad ubrzano razvijaju svijet misli i ideja te su pri tome neopterećeni očekivanjima okoline i autoritetom. Motivacija za studij filozofije bilo je promišljanje, tumačenje, razmatranje i traganje za vječnom „istinom“, dobrom i mudrosti. Prednosti i nedostatci posla kojeg obavljate ili zanimanja pedagog/ prof.filozofije: Pedagog je osoba kojoj se uvijek može obratiti u vezi s poteškoćama, idejama ili razmišljanjima. Kroz neposredan odgojno-obrazovni rad učenika, primjenjuje odgojne metode, utječe na razvoj socijalnih vještina i moralnih vrijednosti učenika. Slobodno vrijeme/hobiji: Hobi: različite vrste kreativnih tehnika. Slobodno vrijeme volim koristiti za stvaranje: dobre komunikacije s drugim ljudima, prenošenja svoga znanja, kreativnosti, pomaganje drugima. Volontiranje je, za mene, bogatstvo i navika srca. Što Vam se najviše svidjelo u našoj školi? Neprestano se provode različite aktivnosti, brojni događaji...Uistinu je dinamično. Jeste li i gdje radili prije nego što ste došli u našu školu? Nekoliko sam puta u ovoj školi mijenjala pedagoginju Čuržik. Najsmješnija/najgora predrasuda o vašoj struci ili općenito o profesorima: Da učenici u stručnu službu (pedagog, psiholog) dolaze na razgovor samo kad naprave nešto neprimjereno. To nije istina. Početnički gaf/anegdota iz prvih radnih dana: -- Životni moto/najdraži citat: “Bitno je očima nevidljivo.” Ines Janevski, nastavnica geografije Struka: profesor geografije i sociologije Najdraža boja/knjiga/broj: krem, Gonič zmajeva,7 Omiljena vrsta glazbe: pop-rock Najdraža zemlja: Hrvatska. Ima puno lijepih zemalja, ali Hrvatska je moja domovina Kao mali htjeli ste biti: pjevačica, iako nemam sluha Vi kao učenica osnovne škole: odlična učenica, iako mi se znala zalomiti koja jedinica Što vas je motiviralo da studirate predmet koji predajete? Geografiju sam zavoljela još u osnovnoj školi. Kako je vrijeme prolazilo i što sam se više bavila njome, bila sam sve sigurnija čime ću se baviti u životu. Slobodno vrijeme/hobiji: čitanje knjiga, šetnja sa psom, druženje s prijateljima Što vam se najviše sviđa u našoj školi? Kolege koji su me jako lijepo prihvatili, ali i učenici. Mislim da lijepo surađujemo. Jeste li gdje radili prije nego što ste došli u našu školu? Da, na puno mjesta. Zadnje četiri godine u OŠ „Petrijevci“ i Josipovcu Punitovačkom. Smatrate li se strogom? Mislim da nisam stroga, ali to najbolje znaju moji učenici. Najsmješnija/najgora predrasuda o predmetu koji predajete ili općenito o profesorima: Predrasuda o geografiji kao teškom predmetu (o teškom snalaženju na zemljovidu), a zapravo je problem što mnogi učenici uče bez atlasa. Geografija se ne može učiti bez karte! Početnički gaf/anegdota iz prvih radnih dana: Kada sam 5. razredu podijelila testove za 8. razred! Životni moto/najdraži citat: „Nikad ne čini drugome ono što ne bi želio da drugi učini tebi.“ Darija Farkaš, nastavnica TZK Struka: profesor tjelesne i zdravstvene kulture Najdraža boja/knjiga/broj: boja fuksije, Instrumentarij smrtnika(trenutno), 5 Omiljena vrsta glazbe: ovisno o prigodi Najdraži sport: tenis Kao mali htjeli ste biti: profesorica Vi kao učenica osnovne škole: aktivna u više izvannastavnih i izvanškolskih aktivnosti (kemičari, domaćinstvo, gimnastika); uvijek u pokretu Što vas je motiviralo da studirate predmet koji predajete? Ljubav za stalnim kretanjem i zdravim životom. Slobodno vrijeme/hobiji: trčanje na duge pruge, aerobik, vožnja biciklom u prirodi, klizanje (zimi) Što vam se najviše sviđa u našoj školi? Puno vrijednih i pristojnih učenika. Jeste li gdje radili prije nego što ste došli u našu školu? Da, u OŠ F. Krežme, OŠ Mladost, OŠ J. Truhelka, OŠ Retfala, OŠ A. Šenoa, III. gimnazija, Klasična gimnazija, Ekonomska i trgovačka škola. Smatrate li se strogom? Ne. Najsmješnija/najgora predrasuda o predmetu koji predajete ili općenito o profesorima: Da na nastavi TZK profesori samo daju loptu učenicima i ništa ne rade! Početnički gaf/anegdota iz prvih radnih dana: U Ekonomskoj su me školi izbacili iz zbornice i rekli da ne smijem dirati imenike jer su mislili da sam učenica. Životni moto/najdraži citat: „Brže, više, jače!“ Darija Horvat, učiteljica razredne nastave Najdraža boja/knjiga: zelena, Mali princ Omiljena vrsta glazbe: rock’n’roll, pop Kao mali htjeli ste biti: pjevačica Vi kao učenica osnovne škole: društvena, nisam baš bila „luda“ za školom, ali sam uvijek prolazila s odličnim uspjehom Što Vas je motiviralo za upisivanje Učiteljskog fakulteta? To što nije bilo prijemnog. Šala, naravno. Iskreno, nisam znala što bih, ali Učiteljski fakultet mi se činio zanimljiviji od nekog štrebanja fizike ili kemije, a s vremenom sam jako zavoljela svoj odabir i svoju buduću struku. Slobodno vrijeme/hobiji: šetnja sa psom, uživanje u društvu prijatelja, pjevanje Što Vam se najviše svidjelo u našoj školi? Ljudi koji rade u školi i njihov način rada s djecom, a i međusobni odnosi u školi. Jeste li i gdje radili prije nego što ste došli u našu školu? Ne Smatrate li se strogom? Ne Prednosti i nedostatci rada u produženom boravku u odnosu na rad u redovnoj nastavi: Prednost redovne nastave je što je po planu i programu točno zadano što se s djecom treba obraditi i raditi, a u produženom boravku cilj je djeci svaki dan učiniti dinamičnim, zabavnim i rasterećenim od nastave što nekad zna biti teško i zahtijeva puuuuno mašte, kreativnosti i volje. Produženi boravak podrazumijeva opušteno provođenje vremena: prvo zajednički napišemo zadaću, zatim pogledamo crtić, igramo društvene igre, igre na školskom dvorištu ili igralištima u parku, a to se u redovnoj nastavi ne može stalno. Najsmješnija/najgora predrasuda o vašoj struci ili radnom mjestu u produženom boravku: Učiteljice imaju kratko radno vrijeme i kod kuće ništa više ne moraju raditi hahaha Početnički gaf/anegdota iz prvih radnih dana: Kada sam došla u školu u prijepodnevnu smjenu i čudila se kako nema moje mentorice i nakon 10 min shvatila da radim u poslijepodnevnoj smjeni. To je bilo na početku pripravničkog staža, tada sam radila tek 2 mjeseca. Životni moto/najdraži citat: “Samo naprijed, nema nazad! “, “Samo se srcem dobro vidi. Ono bitno očima je nevidljivo” Slobodan Ivanović (Bobo), kuhar Struka: kuhar Najdraža boja/ broj/knjiga: smeđa, 7 (kažu da je savršen), Guinessova knjiga rekorda Najdraža vrsta glazbe: pop, rock... Najdraže jelo: pizza (kao i učenicima :D) Jeste li probali druge vrste kuhinja: mediteranska, kineska…što mislite o tome? Jesam, ali slavonska je zakon. Koje biste jelo skuhali svojoj dragoj za neku romantičnu večeru? Ispunio bih joj želju. Kao mali htjeli ste biti...:nogometaš i...hm...astronaut...oduvijek su me zanimali izvanzemaljci i takve teme. Što Vas je motiviralo da postanete kuhar? Jamie Oliver (kulinarski show) Slobodno vrijeme/hobiji: motori, rolanje, teretana, druženje s prijateljima Što Vam se najviše svidjelo u našoj školi? Kolektiv. Mislim da je to najveći adut. Prednosti i nedostatci rada u školskoj kuhinji u odnosu na npr. restoran: Prednosti rada u školskoj kuhinji: znaš koji te posao čeka toga dana, u restoranu nikada ne znaš… Jeste li i gdje radili prije nego što ste došli u našu školu? Da, u Njemačkoj te u osječkim restoranima Karaka i Makalu. Najsmješnija/najgora predrasuda o kuharima: Kuhare uvijek zamišljaju kao likove koji pjevuše dok nešto miješaju. I ona: muškarci su bolji kuhari, ali kad žena skuha, uvijek je slađe. Početnički gaf/anegdota iz prvih radnih dana: S posla…hm…ne znam, ali ima jedna s prakse. U 1.razredu srednje škole nisam znao kako se zove nešto od kuhinjskog pribora pa sam pitao: “A gdje s ovim… željezom?” Životni moto/najdraži citat: Sve se može uz malo sreće. Marijana Krišto, volonterka u računovodstvu Struka: stručna prvostupnica (bacc.) ekonomije –smjer računovodstvo Najdraža boja/broj/ knjiga/- crvena, 24, Sumrak saga Omiljena vrsta glazbe: domaća glazba – ugodna za uho, a lijepa za ples Slobodno vrijeme/hobiji: kave, ples, šetnje, izlasci – tj. sve što vole mladi Kako ste se odlučili za volontiranje u našoj školi i kakva su Vam iskustva? Bila sam učenica ove škole. Zasada su mi iskustva jako pozitivna jer sam tek nedavno počela raditi. Vidjet ćemo što vrijeme nosi, ali sam sigurna da će i ostati pozitivna. Gdje/što biste voljeli raditi u budućnosti? Svoju struku – računovođa…i to u nekoj školi, fakultetu, učeničkom domu – da sam okružena djecom. Kao mali htjeli ste biti: učiteljica ili ekonomistica Što Vas je motiviralo da upišete Ekonomski fakultet? Uvijek sam voljela brojeve, organizaciju, a to sam mogla dobiti na Ekonomskom fakultetu. Samo mi je predstavljalo problem odlučiti se za smjer – financije, računovodstvo, menadžment….Odluka je pala na računovodstvo Što Vam se najviše svidjelo u našoj školi? Okružena sam s djecom koja me oraspolože i svaki dan iznova nasmiju svojim veseljem, radošću, nestašlucima. Pogotovo ako mi je dan stresan zbog nekih rokova. Kako Vam se čin rad u računovodstvu? Koji su prednosti i nedostatci? Prednosti: dinamično, nikada dosadno, puno adrenalina; nedostatci: ne možeš unaprijed planirati godišnji i svoje slobodno vrijeme. Često pored puno redovnih rokova dođe e-mail (“da je bilo jučer, bilo bi već kasno”) Najsmješnija/najgora predrasuda o vašoj struci: Većina misli da računovođe SAMO, tj. isključivo rade plaću i vrše isplate. Moj posao jako je stresan i dinamičan i ne može se nikada reći “sada sam završila”. Uvijek dolaze novi rokovi i vrti se u krug. Početnički gaf/anegdota iz prvih radnih dana: Kako se brava u toaletu teže zaključava, u prvim sam se radnim danima zaključala u toaletu i nisam mogla izaći. Uf, možete zamisliti koja me panika uhvatila...hahaha, ali uspjela sam se otključati nakon nekog vremena. Životni moto/najdraži citat: “Što možeš napraviti danas, ne ostavljaj za sutra” (jer ima veze s mojim poslom)“, “Život je švedski stol, posluži se” Josip Krolo, volonter u tajništvu Struka: diplomirani pravnik Najdraža boja/knjiga/film: Žuta; ‘Idiot’ F.M. Dostojevskog; ‘2001.: Odiseja u svemiru’ S. Kubricka. Omiljena vrsta glazbe: Šansone i ljubavne balade. Slobodno vrijeme/hobiji: Body building, kuhanje, čitanje (prije svega klasična književnost, ponešto publicistika), gledanje filmova (velik sam filmofil) … Kako ste se odlučili za volontiranje u našoj školi i kakva su Vam iskustva? Iskreno, nisam se odlučio, već sam bio presretan kada sam doznao da ću početi sa stručnim osposobljavanjem u „Frankopanima“. Siguran sam da će zvučati patetično i pomalo otrcano, ali doista su iskustva vrlo pozitivna. Pri tome mislim na čitav radni kolektiv i radno okruženje. Gdje/što biste voljeli raditi u budućnosti? Ono što nije realno, a što bih volio raditi u ovome trenutku jest biti nogometni ili košarkaški skaut, a ono što može postati java jest zaposlenje u kakvoj multinacionalnoj tvrtki u Zagrebu, najprije izvan struke i ‘grintanje od nule’, kako se to uobičava reći, a potom i rad na menadžerskim poslovima ili usko kao pravnik. Kao mali htjeli ste biti: nogometaš, imao sam kao klinac svoje uzore (tada je najveća ‘faca’ bio Brazilac Romario), poput mnogih mojih vršnjaka, ne samo u nogometu već i u drugim sportovima i uopće ‘sportski tip’ sam. Što Vas je motiviralo da upišete Pravni fakultet? Iskreno, ništa! Upisao sam pravo vođen mišlju da će od studija u Osijeku u tome trenutku Pravni fakultet najviše odgovarati mojoj naravi i intelektu. Što Vam se najviše svidjelo u našoj školi ? Kao što rekoh ranije, ljudi su najveća vrijednost ove škole. Kako Vam se čini rad u tajništvu? Koje su prednosti i nedostatci? Kao prednost bih naveo mogućnost stjecanja novih znanja i vještina koje usko nisu vezane uz moju struku, a ujedno i nedostatak što nisam u tolikoj mjeri izložen stjecanju znanja gledano sa stručnog stajališta. Najsmješnija/najgora predrasuda o vašoj struci: “Ah, ti odvjetnici, sve su to lopovi i varalice” Koliko smo puta čuli takvo nešto! Početnički gaf/anegdota iz prvih radnih dana: Uspio sam proliti mentoričinu (tajnica škole) kavu pokušavajući izvući memorijski stick iz računala, i to po službenim papirima. Ups! Životni moto/najdraži citat: Dvije latinske izreke : „Mudrac sve svoje nosi sa sobom“ i „U zdravom tijelu, zdrav duh!“ i jedna kineska narodna izreka: “Sve je otrov i ništa nije otrov”. Upoznajmo nove djelatnike Nova lica u školskim hodnicima 10FRANGIPANI FRANGIPANI 11 lica prijateljstva
  • 7. škola za život Otvorenje Dana škole počelo je šetnjom učenika koji su na sebi nosili plakate sa značajnim osobama koje su ostavile velik utisak u svim područjima života, znanosti i umjetnosti. Tu su se našle osobe od Johannesa Gutenberga, izumitelja iz 15.stoljeća koji je izumio prvi tiskarski stroj, pa sve do Marka Zuckerberga, osnivača popularne društvene mreže Facebook. Radionice su započele u 10h paralelno u prostorijama razredne i predmetne nastave. U svijetu bajki i glazbe Učenici razredne nastave uspješno su skinuli pokrete Michaela Jacksona, dramatizirali bajke braće Grimm i H.C. Andersena (na hrvatskom i engleskom jeziku), snimili animirani film u čast Waltu Disneyu i sudjelovali u mnogim igraonicama i pričaonicama. Najatraktivniji su ipak bili učenici 4.c razreda koji su glazbeno- scenskim prikazom upoznali goste sa životom i nenadmašnim skladateljskim radom Wolfganga Amadeusa Mozarta. Uz zanimljiv biografski igrokaz Mozartova života, učenici su otplesali menuet u autentičnim kostimima iz 18. st. te odsvirali Mozartove skladbe. Misionari ljubavi Svi učenici od 5. do 8. razreda mogli su sudjelovati u prezentaciji i kreativnom radu zajedno s vjeroučiteljicama A.Horvat i s J.Mađarić. Tema su bili misionari ljubavi, prezentacija i plakati koji su govorili o Majci Terezi. Učenice su se obukle u odore časnih sestara i izrađivale srceta koja je šivala vjeroučiteljica A.Horvat. Ta su šivana srceta prodavali po samo 5 kuna kako bi skupili novac za siromašne. Samo praktično Naš najvažniji konstruktor, tehnički pisac i jezikoslovac iz 16. st., Faust Vrančić, također je bio dio našeg Dana škole. Faust Vrančić dao je nacrte za prvi padobran, a napisao je i petojezični rječnik. Nastavnici V.Vranješ i I.Grgić vodili su radionicu u kojoj su učenici u PowerPointu radili prezentaciju o F.Vrančiću. Praktični su bili i sedamši i osmaši koji su s nastavnicom S.Marijanović na temu Juliana Bevera, uličnog crtača, na školkom hodniku pomoću selotejpa i papira u boji napravili ogromnu rubikovu kocku. Dan škole 2013. Ljudi koji su promijenili svijetLjudi koji su promijenili svijet Blago zemlje Sedmi i osmi razredi sudjelovali su u zanimljivoj radionici koja se zvala Kišpatićeva ulica. Voditeljice radionice bile su nastavnice B.Matijević i S.Biondić, a gošća predavačica gospođa J.Radovačević. Tema su bili minerali i rudna bogatstva te Mijo Kišpatić, poznati mineralog po kojemu je nazvana i osječka ulica. Učenici su mogli prolistati cijelu kolekciju nama poznatog časopisa „Blago zemlje“ i proučavati vrlo zanimljive kolekcije minerala. Prirodnjaci u pokusima Sedmaši i osmaši napravili su vrlo zanimljivu prezentaciju na temu I. Newtona, a uz to i vrlo lijep plakat, naravno, uz pomoć nastavnice M.Lončar. Samo najhrabriji izvodili su sljedeću prezentaciju: stali su skejtbord, napunili školsku torbu utezima, torbu zavezali za skejtbord i pustili taj konopac, a učenici su jurili za torbom dolje. Na taj način iskušavali su Zemljinu gravitaciju. U učionici tehničke kulture, pod vodstvom nastavnice Mirjane Posavac, učenici 7.i 8.razreda napravili su pokuse i prezentaciju na temu Nikole Tesle, jednog od najvećih fizičara svih vremena koji je izumio okretno magnetsko polje i višefazni sustav izmjeničnih struja. Najzabavniji su bili pokusi o statičkom elektricitetu i magnetu te „Teslina kugla“ ili „plazma kugla“. Kad su učenici stavili prst ili ruku na nju, struja je počela putovati kroz njih, a kada bi nekoga dotaknuli, struja bi ga pecnula. Borna Gajić eksperimentirao je s mobitelom koji se tako pokvario i morao na servis. Put u nepoznato U učionici geografije, vod vodstvom nastavnice A.Fumić i knjižničarke, učenici šestih razreda predstavili su svoj projekt „Bookmark“ u kojemu su surađivali s Kinom. Čuli smo i priču o Marku Polu, našem istraživaču i pustolovu koji je putovao u Kinu te saznali da špagete zapravo potječu iz Kine, a ne iz Italije. Nadalje, dvojica sedmaša su se, zajedno s nastavnikom D.Kresnikom, zaputili na otok Martinik kojega je otkrio Kristofor Kolumbo. Prezentacija je bila jako zanimljiva, slike koje su sedmaši postavili vjerno su dočarale otok i odvele nas direktno na Martinik, koji se nalazi u otočju Mali Antili. Peti su razredi u učionici geografije otputovali u svemir te napravili zanimljivu prezentaciju o planetima uz informativni kviz. Učenici obučeni u planete kružili su oko Sunca i odgovarali na pitanja. Mirotvorci i humanitarci Učenici 7.r. u učionici likovne kulture napravili su zanimljivu prezentaciju o osnivačima Crvenoga križa nakon čega su u kvizu provjerili znanje. Upoznali smo Nelsona Mandelu, prvog predsjednika Južnoafričke Republike i dobitnika Nobelove nagrade za mir. Zatim Mahatmu Gandhija, indijskog vođu koji se bez rata izborio za neovisnost Indije. Velik je trag ostavila Florence Nightingale, engleska bolničarka koja je u ratu organizirala prvu ekipu za njegu ranjenih i bolesnih. Nakon rata posvetila se obrazovanju medicinskog osoblja te je kasnije, kao nastavak na njezin humanitarni rad, osnovan Crveni križ. Najzaslužniji za postojanje Crvenog križa švicarski je dobrotvor Henry Dunant, također dobitnik Nobelove nagrade za mir. Svi znaju za Nikolu Teslu, Alberta Einsteina, Kolumba i mnoge druge. Po čemu su to oni promijenili svijet, saznali smo na ovogodišnjem Danu škole. 12FRANGIPANI FRANGIPANI 13
  • 8. Kad je bal, nek` je maskenbal Maškare u školi Mali i slatki Gospođa Ivanković Biba i Hitna služba Ah, te današnje cure Bogati šeik i Hurem Zaljubljeni i u stare dane Opasni Zorro FRANGIPANI 15 A neki su se maskirali i u amiše Opća opasnost fan škola za život Nastavnica Štefičar maskirala se u tetu Maru Vučetićev otisak za danas i sutra U učionici geografije, pod vodstvom nastavnice A. Fumić, učenici 8. razreda u suradnji s predstavnicima Policijske uprave osječko- baranjske, sudjelovali su na predavanju i radionici o poznatom hrvatskom izumitelju Ivanu Vučetiću. I. Vučetić bavio se osobito proučavanjem otisaka prstiju jer je primijetio da na prstima postoje sitne linije, tzv. papilarne linije, koje su različite kod svih ljudi. Na taj način uspio je riješiti do tada nerazjašnjeno ubojstvo i postao utemeljiteljem metode otisaka prstiju koja se danas rabi u kriminalistici. Učenici su poslije predavanja imali priliku ostaviti svoje otiske prstiju. Psst! Pipi govori U učionici hrvatskoga jezika, pod vodstvom nastavnice A. Pejić- Barišić, učenici 5.b pripremili su predstavu Pipi Duga Čarapa na temelju poznate knjige. Glumica koja je glumila Pipi nasmijavala je publiku svojim smiješnim izjavama i odgovorima. Atmosfera je bila ugodna jer su glumci bili vrlo uvjerljivi, a gledatelje su očarali i scenografijom, tj. samostalno napravljenom scenom grada Pipinovca. Zbog neprestanog dolaska novih gledatelja, predstava se ponavljala 4-5 puta. Oživjeli Shakespeare Osmaši su s nastavnicama K.Budija i D.Kovačević napravili odličnu dramatizaciju nekih Shakespeareovih djela. Naravno, svima nama dobro znana ljubavna tragedija Romeo i Julija prikazana je kao njegovo najpoznatije djelo. Tamo je bilo i smijeha i tuge, onima kojima dobro ide engleski, odglumili su i na engleskom, a potom smo odgledali i suvremenu verziju Romea i Julije koju su učenici osmislili sami. Učenici šestih razreda oživjeli su i druga Shakespeareova djela kao što je San ivanjske noći. Glazbeni vremeplov Kao šećer na kraju, došlo nam je osvježenje u obliku jednog malog koncerta jednog od najpoznatijih glazbenih sastava prošlog stoljeća, legendarnih Beatleasa. Učenici su otpjevali nekoliko njihovih hitova, a uz njihove su pjesme pjevušili i plesali i mladi i stari. Voditeljice radionice, učiteljica M. Nikolin-Horvat i nastavnica J. Milanović odlično su pripremile program kako bi učenici upoznali vrhunski bend u čijeg je barem jednog člana, kako je rekla učiteljica Nikolin- Horvat, svaka naša mama bila zaljubljena. Nakon koncerta učitelji, roditelji i publika zaplesali su šetalicu. Matej Kraljević, Šime Demo i Tin Požgaj, 6.b 14
  • 9. 16FRANGIPANI Autor: Eko-tim Programom „Shema školskog voća“ u jelovnike je barem jednom tjedno uvedeno voće za užinu i to za sve učenike neovisno o tome hrane li se ili ne. Osim toga, u mnogočemu se promijenio i naš školski jelovnik...Tako se na novom meniju našao voćni jogurt s pahuljicama, zapečeni sendvič, tjestenina, palačinke s čokoladom, burek od piletine, ali i učenicima vrlo drag - hamburger iz McDonaldsa. Zato smo odlučili provjeriti reakcije na naš novi školski jelovnik. Promjene na školskom jelovniku Mljac, mljacReakcije na promjene u školskom jelovniku većinom su pozitivne. Jedinu zamjerku koju su učenici istaknuli je da bi uz sirne trokutiće trebali dobiti i plastični nožić kako bi trokutić mogli razmazati, a ne gnječiti u pecivu. Naravno, uvijek ima jela koja se nekima sviđaju, a nekima ne, ali znate onu – o ukusima (a u našem slučaju i okusima) se ne raspravlja. I zato, nestrpljivo čekamo iznenađenja koja je naša kuharica spomenula. Hana Delić, 5.a Blaženka Doležal, kuharica Jelovnik školske prehrane je odličan, ali mislim da treba jesti puno više voća. Učenicima se najviše sviđa pizza, hamburger i hot-dog. Neke su namirnice nezdrave pa mislim da bi mogao biti malo zdraviji, ali svejedno mi se jako sviđa’. Imamo još nekih ideja kako bismo obogatili školski jelovnik, ali ih ne želimo reći jer želimo da bude iznenađenje. Ivana Lovrić, 6.b Novi jelovnik je fora, ima fine hrane. Zadovoljna sam. Najviše mi se sviđa hamburger, a voljela bih da se još uvede juha. Vanessa Travančić, 5.a Školska kuhinja ima odličnu hranu i dobre kuhare. Najviše mi se sviđaju špagete, a voljela bih da se još uvede voćna salata. Christian Kurina, 7.c Najviše mi se sviđaju špagete. Volio bih da se uvede više prirodne hrane jer ne volim što nam je dostavljaju, pogotovo je šteta kad već imamo profesionalne kuhare... Naša školska kuhinja je dobra, ali bilo bi još bolje kad bi se napravilo mjesta za neku malu kantinu i da možemo odabirati hranu. Dani kruha i jabuka Cijeli tjedan slasno Kao i svakog listopada, obilježili smo Dan zahvalnosti za plodove zemlje. Ovoga puta nismo zamolili roditelje i bake da nam peku pekarske proizvode, već smo u školu donijeli namirnice koje smo poslali u Pučku kuhinju. S osmijehom smo slagali sve veću hrpu riže, ulja, mlijeka, brašna, tjestenine veseleći se jer će stići u prave ruke. U svojim smo učionicama, nakon kratkoga programa, pričali o kruhu, slikali ga, oblikovali i naravno - jeli. Prvašići su prošetali do obližnje pekare gdje su se upoznali s načinom proizvodnje kruha i pekarskih proizvoda. Otkrili su nam da im je najdraži pekarski proizvod krofna s čokoladom i burek. Drugi dan u istom tjednu posvetili smo kraljici voća - jabuci. I ovoga puta djeca i učiteljice pokazale su svoju domišljatost te su oko jabuke isplele kuharsku, likovnu i glazbenu priču. Uz slasne jabuke koje smo dobili za užinu dan je protekao u igri i veselju. Isti smo dan prošetali do naše Župne crkve u kojoj smo, zajedno sa milijunima mladih cijeloga svijeta izmolili krunicu. Eh, da je bar svaki tjedan ovakav! Mali novinari Terenska nastava ŠETNJA ZAVIČAJEM Treći razredi, 7. listopada, okupili su se ispred škole i ususret sunčanom jutru krenuli put Vukovara. Nakon kratke vožnje do Vukovara stali smo ispred Memorijalnog muzeja Domovinskog rata. Tamo smo ostali bez daha jer su se pred nama redali vojni transporteri, oklopna vozila, pokretne bolnice, tenkovi, topovi, pa čak jedan avion MIG 21 te borbeni brod. Jedan nas je satnik vodio tim velikim prostorom i pričao priču o Domovinskom ratu, borbama, zarobljenicima i logorima. Imali smo priliku ući i u nekoliko bunkera te mali muzej oružja koje se koristilo u borbama. Nakon malog predaha, puni dojmova uputili smo se u Vinkovce gdje smo, zahvaljujući posjetu Gradskom muzeju, prošetali kroz povijest našega nizinskog kraja. Vidjeli smo razvoj čovjeka i njegove kulture od prapovijesti do danas. Kraj putovanja začinili smo posjetom našim prijateljima trećašima iz vinkovačke OŠ Vladimira Nazora s kojima se družimo još od drugog razreda. Došavši u njihovu školu, pogledali smo kratku priredbu, pojeli slasne slane i slatke specijalitete koje su pripremili te odigrali graničar i nogomet. Zadovoljni i umorni uputili smo se prema svojim kućama. Mali novinari Intervju sa županom Svaki radni dan je novo iskustvo Budući da smo cijeli studeni u školi upoznavali našu županiju i naš grad, učiteljice trećih razreda odlučile su nas povesti u posjet županu Vladimiru Šišljagiću. Posjet smo iskoristili i za nekoliko pitanja. Što Vas je potaklo na bavljenje politikom? Na bavljenje politikom potakla me je želja da nešto promijenim u svojoj županiji. Što Vam se najviše sviđa u Vašem poslu? Najviše mi se sviđa to što svaki radni dan doživljavam kao novo iskustvo. Što ste željeli biti kao dijete? San mi je bio da postanem liječnik, što sam na koncu i postao. Kako stignete na sva ona mjesta na kojima Vas vidimo na televiziji? Moji savjetnici i ja dobro isplaniramo vrijeme i tako stignem na većinu događanja. Nažalost, ipak ne stignem na sve događaje na koje sam pozvan. Nakon razgovora i okrjepe uputili smo se do Županijske vijećnice gdje smo naučili kako se u njoj donose važne odluke za našu županiju. Nakon toga, umorni ali zadovoljni, krenuli smo put naše škole. Mali novinari Kestenijada u našoj školi VRUĆI KESTEN ZAMIRISAO ŠKOLOM Svi znaju da se u jesen najbolje ugrijati toplim i mirisnim kestenjem. Zbog toga su učenici i učiteljice razredne nastave odlučili napraviti kestenijadu. Osim kestenja tu se našlo i mnogo slastica. Mnogi učenici izašli su na igralište uživati u kestenijadi. Učenicima se kestenijada jako svidjela, i to ne samo zbog kestenja, nego i zbog zabave na školskom igralištu. Sav zarađeni novac iskoristit će se za kupnju klima uređaja. Mali novinari škola za život FRANGIPANI 17
  • 10. škola za život Pametna ploča u našoj školi Je li pametna ploča zaista pametna Je li pametna ploča zaista pametna Većina škola ima organiziran produženi boravak pa je tako produženi boravak od ove školske godine razveselio i naše prvašiće. Većina ljudi misli da je produženi boravak čuvanje djece, no kako je to zapravo puno organiziraniji oblik rada uvjerili smo se i sami zavirivši malo u rad produženog boravka te u razgovoru s voditeljicom produženog boravka, učiteljicom Darijom Horvat. O čemu se zapravo radi? Produženi boravak organiziran je za učenike 1. a, b i c razreda. U našoj školi nastava se odvija u dvije smjene: jedan tjedan prijepodne i jedan tjedan poslijepodne. Tako je u prijepodnevnoj smjeni u produženom boravku 9 učenika, a u poslijepodnevnoj smjeni 14 učenika što ovisi o obvezama roditelja. Trajanje produženog boravka u prijepodnevnoj je smjeni od 8 do 12 sati, a u poslijepodnevnoj smjeni od 12 do 16 sati. Djeca imaju organiziran ručak koji je u prijepodnevnoj smjeni od 11:30 do 12 sati, a u poslijepodnevnoj od 12:30 do 13 sati. Učenici imaju organizirano slobodno vrijeme koje provode kroz igraonice, društvene igre, čitanje slikovnica i knjiga, gledanje animiranih filmova slušanje glazbe i priča, sportske i kreativne aktivnosti. Također, to može biti i izvanučionička nastava koja će obuhvatiti odlaske na manifestacije u gradu, izložbe, kino i slične prigodne sadržaje. “Vrlo je važno da djeca u produženom boravku napišu svoju domaću zadaću koju im ja pregledam, tako da ne moraju kod kuće”, ističe učiteljica Darija Horvat. Sve odiše vedrinom Prostor za produženi boravak nalazi se na prvome katu naše škole tik do učionice biologije. Sve odiše vedrinom: šareni zidovi, vedre boje i nasmijana lica učenika, a za to su zaslužne učiteljica Darija Horvat i učiteljica likovne kulture Sandra Marijanović te učenici likovnjaci koji su uredili prostor i ocrtali zidove kako bi taj prostor bio što ljepši, primamljiviji i draži našim prvašićima. Prvi dojam djece kada su ušli u učionicu bio je “Vaauuu!”, rekla nam je učiteljica Horvat. Svakako da taj prostor ne bi bio takav kakav je da u njemu s našim „malcima radoznalcima“ nije učiteljica Darija koja također ne krije svoje zadovoljstvo radom u boravku: “S djecom mi je odlično jer su zaista dobra i s njima mi se sve lako dogovoriti, pristojna su i žele sudjelovati u svemu.” Igra, učenje i rad U produženom boravku nalaze se sva sredstva koja su potrebna kako bi se ispunilo vrijeme koje prvašići tamo provode. Tako je škola osigurala ploču, krede, DVD player, video rekorder, TV, razne dječje igračke, društvene igre, crtiće, časopise, slikovnice, kocke...Našim „malcima“ zaista ne može biti dosadno... Učionica je opremljena i velikim spužvama na kojima učenici sjede za vrijeme igre, čitanja ili gledanja crtića. Učionica raspolaže sa svime što im je potrebno da bi se dobro i lijepo osjećali i da bi im vrijeme provedeno u produženom boravku bio još jedan izvor novih znanja.Učiteljica Darija istaknula je da će se postaviti i jedan pano kako bi mogla na njega postaviti i dječje radove. Prostor će se vremenom obogaćivati novim sredstvima, pomagalima i opremom, no sada je najvažnije da su djeca zadovoljna, vedra, vesela i nasmijana. Christian Kurina, 7 c Produženi boravak u školi MALCI RADOZNALCI U PRODUŽENOM BORAVKU Po prvi put u povijesti naše škole otvoren je produženi boravak. Produženi boravak nije ni nastava, ni igranje, ni slobodne aktivnosti, a ponajmanje čuvanje djece, već dobro organiziran i uravnotežen oblik rada s ciljem cjelovitog razvoja učenika. U produženom boravku isprepliću se i povezuju rad, učenje i igra, a sve to vodi i nadgleda učiteljica Darija. Mirka Lončar, nastavnica matematike: “Pametnu ploču koristim u nastavi matematike tijekom cijelog sata: za prezentacije, rješavanje zadataka, pisanje. Njezine su prednosti što je interaktivna, što čini gradivo zanimljivijim. Također, njezina je prednost u odnosu na “zelenu ploču” što se pri obradi gradiva možemo vratiti na neki sadržaj s početka sata, plan ploče može se puno bolje organizirati, a učenici puno bolje vide sadržaj.” I naša se škola može pohvaliti kako ima pametnu ploču koja se, za sada, nalazi u samo jednoj učionici - učionici matematike. Je li nastava matematike postala zanimljivija, je li bilo teško naučiti raditi na pametnoj ploči te na koje probleme nastavnici i učenici nailaze prilikom korištenja pametne ploče, provjerili smo među učenicima i nastavnicima. Opuštanje Domaća zadaćaIgra u pješčaniku “Školica” 18FRANGIPANI FRANGIPANI 19 Današnja djeca lakše uče koristeći se virtualnim sredstvima i kroz igru jer ta sredstva koriste u svakodnevnom životu, u međusobnoj komunikaciji i raznim računalnim igrama. Zato je pametna ploča dobar izbor za našu školu. S obzirom na sve, pametna ploča se ne treba zvati pametna ploča, nego inspirativna ploča. Nadajmo se da ćemo uspjeti riješiti postojeće tehničke poteškoće te da će pametna ploča stići i u sve druge učionice naše škole, a poneke dosadne školske sate pretvoriti u zanimljivo učenje. Matej Kraljević, 6.b Novi pogled na nastavu matematike Već se odavno govori o pametnoj ploči, no što je to zapravo i kako radi? To je bijela ploča spojena na računalo i projektor te je osjetljiva na dodir. I naša ju je škola dobila zahvaljujući Gradu Osijeku koji je svim školama u gradu donirao jednu pametnu ploču. Ne koristi se svakodnevno, već samo za neka predavanja. Nadamo se da će s vremenom doći i do toga kada nećemo morati prepisivati zadatke, crteže i druge podatke s ploče u svoje bilježnice, već ćemo ih dobiti na svoje e-mail adrese. Na taj način moći ćemo puno bolje pratiti nastavu, bez razmišljanja hoćemo li sve stići napisati te hoćemo li možda nesvjesno napraviti neku pogrješku u prepisivanju. Bilo bi to zabavno i vrlo poticajno za većinu učenika. Na toj ploči nastavnici, ali također i učenici, pišu i crtaju koristeći se elektroničkom olovkom ili čak i prstom. Pametna ploča – pomoć ili teret? Pametna ploča ima puno više mogućnosti za rad od obične bijele ploče, ali i tehničkih nedostataka. No, što o tome misle oni koji se njome koriste, saznali smo u razgovoru s nastavnicom matematike Mirkom Lončar te s nekoliko učenika naše škole. Karlo Gajić, 6.c „Mislim da pametna ploča olakšava rad učenika i učitelja. Ili bi to trebalo biti... Naša razrednica iz matematike i fizike ponekad radi na ploči, ali baš kada ona želi raditi, ploča “ne valja” pa to nekada može ispasti smiješno. Prema mom mišljenju pametna je ploča “pametna” ako se zna kako upravljati njome...“ Lucija Reljac, 6.b „Rad na pametnoj ploči dobro je zamišljen, ali treba dugo da se ploča uključi. Ponekad želimo pisati olovkom, ali ona ostane zaglavljena na gumici i počne brisati. Zato bih ponekad radije pisala na „normalnoj ploči“. Ipak je dobra jer oduzme puno vremena na nastavi, pa sat brzo prođe.“ Leon Bugarić, 6.a „Pametna ploča mi se sviđa zato što se može priključiti na računalo i koristiti se na dodir. Brže i lakše se može razumjeti gradivo kad se u nastavi koristi pametna ploča. Zanimljivije mi izgleda od obične ploče. Lagano se koristiti njome.“ Anja Horvat, 6.c “Pametna ploča mi se sviđa zato što nas uči na zanimljiv način i s nje nam uvijek sve bude jasnije i zabavnije za učenje.”
  • 11. Krilić, unosnica, gnjavaško, dodirnica, dodirnik, bezručnjak, ocrtač...Sigurno se pitate što je to? Možda da napišem ovako: laptop, enter, spam, touchpad, touch screen, hands-free, scanner. Zvuči li sada poznatije? Dolaskom računalnog doba pojavila se i potreba za novim riječima u hrvatskom jeziku. Pokušajem da se engleski termini prevedu i uklope u hrvatski jezik, nastale su i neke nove hrvatske riječi. Navika je čudna stvar Sigurno se pitate zašto sve te komplikacije oko naziva na koje smo navikli, a ionako se svi koristimo riječima iz engleskog jezika. Iako se većini naših vršnjaka ne čini nimalo „cool“, našim je jezičarima stalo da hrvatski jezik ostane hrvatski. Uostalom, i izrazi računalo, privitak, pisač, datoteka hrvatski su prijevodi, no reći ćemo: na njih smo se već navikli. A možemo li se jednako tako naviknuti i na krilić, unosnicu i gnjavaška, odlučio sam provjeriti upravo tamo gdje se ti izrazi najčešće i koriste. Polemike među informatičarima Kako bih provjerio što računalni stručnjaci misle o tim izrazima, pitao sam zaposlenike informatičke tvrtke Mono. Moje pitanje izazvalo je uzbudljive polemike i među njima samima. „To je apsolutna katastrofa. Mislim da je puno bolje koristiti englesku terminologiju. Smatram da glavni razlog uvođenja nove terminologije nije lakše snalaženje ljudi pomoću novih pojmova“, ističe gospodin Jasmin Muharemović, „već pokušaj jezičara da izbjegnu poplavu engleskih pojmova u hrvatskom jeziku.“ Gospodin Vlatko Drempetić pak ima malo drukčije mišljenje: „Sasvim je normalno da informatički rječnik ima svoj hrvatski ekvivalent. Najbolji je primjer zašto bismo trebali tome stremiti prijevod je aplikacija na hrvatski jezik. Aplikacije po prirodi nisu namijenjene prvenstveno informatičkim stručnjacima te je sasvim uobičajeno da ga koriste i ljudi koji nisu vični informatičkim pojmovima“, i dodaje „ako bismo ignorirali hrvatski jezik i strogo se držali izvornih riječi, ono što bismo dobili kroatizirani je engleski i prijevod koji nije u duhu našeg jezika, a ljudima bez informatičkog znanja, većina pojmova i dalje bi ostala nerazumljiva.“ No gospodin Drempetić također misli da je lakše koristiti se engleskim izrazima, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Direktor tvrtke, Denis Sušac, slaže se s obojicom, no ističe: „Meni to nema smisla. Mislim kako je netko imao previše vremena. Umjesto toga, trebalo bi se baviti puno ozbiljnijim stvarima.“ Nije šala Naravno, odlučio sam ispitati i kakvo mišljenje imaju učenici naše škole. „Nazivi su mi smiješni, nikad se ne bih mogla naviknuti da za spam kažem gnjavaško“, rekla nam je Izabela Kremer, učenica šestog razreda. Gabrijel Periša, učenik osmog razreda, nema ništa protiv: „Meni su izrazi jedino čudni za izgovarati, ali su smiješni pa bi ih bilo barem lako Nešaljitemi gnjavaška! Tehnologija i hrvatski jezik Imate li i vi najnoviji krilić s dodirnicom i dodirnikom 19”, s najboljim protugnjavaškim programom i kvalitetnim ocrtačem? Niste razumjeli sve izraze? Ne dajte se zbuniti, riječ je o prijedlozima za nove hrvatske riječi za, nama već poznate, računalne termine. istražili smoškola za život Savjeti psihologinje za lakše učenje LAKŠE UČENJE, A NE MUČENJESavjeti psihologinje otkrivaju nam da učenje nije mučenje i da se sve može uz malo dobre volje i truda. Poslušajte i isprobajte sljedeće, i vjerujte, bit će vam lakše i zabavnije učiti. Psihologinja Jadranka Oberman-Sebenji petašima je pripremila i održala tri zanimljive radionice o lakšem učenju pod nazivom “ Zagrijmo stolac da u imeniku ne bude kolac.“ Prva radionica odnosila se na pripremu za učenje, druga na planiranje učenja, a treća je upoznala učenike s koracima u učenju i tehnikama pamćenja. Kroz prezentacije, razgovor i samostalni rad na tekstu učenici su naučili kako se koristiti metodama za lakše učenje. Za sve vas kojima je učenje još uvijek mučenje donosimo mali podsjetnik. Potrebno je: 1. Napraviti plan rada za cijeli tjedan i isplanirati što ćete i kako raditi. 2. Prije nego krenete učiti, pospremite radni prostor oko sebe. Ako je oko vas nered, bit će nered i u vašoj glavi te se nećete moći skoncentrirati. 3. Čitajte sa razumijevanjem. Važno je misliti na ono što čitate, a budete li čitali na glas, bolje ćete zapamtiti tekst. 4. Podvlačite samo ono što je važno, po mogućnosti u bojama. Bit će vam zanimljivije i lakše za zapamtiti. 5. Svakih 45 min napravite pauzu od 10 minuta, inače će vam pasti koncentracija. Opet, pauze ne smiju biti preduge. 6. Dok učite, radio, televizor, računalo i slično moraju biti isključeni da vam ne ometaju pažnju. Primijenite li ove savjete, bit će vam lakše i zanimljivije učiti. Petaši su ih isprobali i, vjerujte, djeluju. Sada nam je puno lakše učiti jer, kao što znate, 5. razred nije lak. Hana Delić, 5.a JESTE LI ZNALI? • Orašasti plodovi, lisnato povrće i riba poboljšavaju pamćenje! • Da bi mozak mogao dobro raditi treba piti 2 l vode dnevno. • Čitamo li gradivo na glas, lakše i brže ćemo ga zapamtiti. • Naša desna strana mozga odgovorna je za kreativne aktivnosti i osjećaje. U funkciji je kada maštamo, pišemo priče, slikamo, pjevamo... Lijeva strana mozga upravlja logičkim mišljenjem i zadužena je za zaključivanje, zadatke sa brojevima... • Naš mozak najspremniji je za učenje od 9:00 do 12:00 sati. Od 13:00 do 15:00 se najradije odmara. Krilić, unosnica, gnjavaško, dodirnica, dodirnik, bezručnjak, ocrtač...Sigurno se pitate što je to? Možda da napišem ovako: laptop, enter, spam, touchpad, touch screen, hands-free, scanner. Zvuči li sada poznatije? Dolaskom računalnog doba pojavila se i potreba za novim riječima u hrvatskom jeziku. Pokušajem da se engleski termini prevedu i uklope u hrvatski jezik, nastale su i neke nove hrvatske riječi. Navika je čudna stvar Sigurno se pitate zašto sve te komplikacije oko naziva na koje smo navikli, a ionako se svi koristimo riječima iz engleskog jezika. Iako se većini naših vršnjaka ne čini nimalo „cool“, našim je jezičarima stalo da hrvatski jezik ostane hrvatski. Uostalom, i izrazi računalo, privitak, pisač, datoteka hrvatski su prijevodi, no reći ćemo: na njih smo se već navikli. A možemo li se jednako tako naviknuti i na krilić, unosnicu i gnjavaška, odlučio sam provjeriti upravo tamo gdje se ti izrazi najčešće i koriste. Polemike među informatičarima Kako bih provjerio što računalni stručnjaci misle o tim izrazima, pitao sam zaposlenike informatičke tvrtke Mono. Moje pitanje izazvalo je uzbudljive polemike i među njima samima. „To je apsolutna katastrofa. Mislim da je puno bolje koristiti englesku terminologiju. Smatram da glavni razlog uvođenja nove terminologije nije lakše snalaženje ljudi pomoću novih pojmova“, ističe gospodin Jasmin Muharemović, „već pokušaj jezičara da izbjegnu poplavu engleskih pojmova u hrvatskom jeziku.“ Gospodin Vlatko Drempetić pak ima malo drukčije mišljenje: „Sasvim je normalno da informatički rječnik ima svoj hrvatski ekvivalent. Najbolji je primjer zašto bismo trebali tome stremiti prijevod je aplikacija na hrvatski jezik. Aplikacije po prirodi nisu namijenjene prvenstveno informatičkim stručnjacima te je sasvim uobičajeno da ga koriste i ljudi koji nisu vični informatičkim pojmovima“, i dodaje „ako bismo ignorirali hrvatski jezik i strogo se držali izvornih riječi, ono što bismo dobili kroatizirani je engleski i prijevod koji nije u duhu našeg jezika, a ljudima bez informatičkog znanja, većina pojmova i dalje bi ostala nerazumljiva.“ No gospodin Drempetić također misli da je lakše koristiti se engleskim izrazima, kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Direktor tvrtke, Denis Sušac, slaže se s obojicom, no ističe: „Meni to nema smisla. Mislim kako je netko imao previše vremena. Umjesto toga, trebalo bi se baviti puno ozbiljnijim stvarima.“ Nije šala Naravno, odlučio sam ispitati i kakvo mišljenje imaju učenici naše škole. „Nazivi su mi smiješni, nikad se ne bih mogla naviknuti da za spam kažem gnjavaško“, rekla nam je učenica Izabela Kremer. Učenik Gabrijel Periša, nema ništa protiv: „Meni su izrazi jedino čudni za izgovarati, ali su smiješni pa bi ih bilo barem lako zapamtiti.“ Kada sam pitao za mišljenje nekoliko učenika naše škole, mislili su da ih zafrkavam. „To je stvarno ili je to neka šala?“, začudila se učenica Ruža Bašić. Ne, nije šala. Naprotiv, izraze sam pronašao u uglednom časopisu Jezik, časopisu za kulturu hrvatskog književnog jezika. Inače, taj časopis objavljuje natječaje za najbolju hrvatsku riječ, a ovi prijedlozi također su rezultat natječaja. Odluka je na vama S jedne strane, svi teško prihvaćamo jezične novine, više volimo pričati „kako smo navikli“ i često ne vidimo razlog za promjenu, pogotovo jezika, no s druge strane treba uvažiti i mišljenje stručnjaka za jezik pa ga ne smijemo ni „zatrpati“ stranim riječima. Treba naglasiti da su navedene riječi samo prijedlozi. Na kraju krajeva, hoćete li koristiti engleske izraze ili hrvatske, ostaje na vama. Petar Sušac, 7.a 20FRANGIPANI FRANGIPANI 21
  • 12. Ako mislite da vas starci tlače svojim stavovima koji nisu nimalo „cool“, ne daju vam dovoljno privatnosti za vaše tinejdžerske potrebe ili vam ne žele kupiti najnoviji iPad ili martensice; ako mislite da je škola bezveze, a Osijek taaako dosadan grad za djecu i mlade, donosim vam priču koju dijele stotine djevojaka i mladića koji žive daleko od Hrvatske. Životna priča afričke djevojke Sjaj i bijeda afričkog života istražili smo Deborah sam upoznala sasvim slučajno. Išla sam u posjet rođacima u Beograd. Često su mi ju spominjali i pričali o njoj, a budući da trenutno živi u njihovoj blizini, zamolila sam ih da nas upoznaju. Za nekoliko sati na vratima sam vidjela visoku, tamnoputu mladu djevojku od devetnaest godina. Odmah mi je privukla pozornost svojom jednostavnošću. Upoznale smo se te sam ju uzbuđeno ispitivala o njezinom životu i kako je uopće otišla iz domovine. Od seoskog sukoba do drugog kontinenta Deborah dolazi iz manjeg sela u zapadnoafričkoj državi Gani. Najstarija je 22FRANGIPANI Gani. Kako bi uštedili, u Africi djeca odlaze u školu ponedjeljkom ujutro, putuju 3 sata autobusom i vraćaju se kućama na selo tek u subotu. Tijekom tjedna spavaju u školi: u učionicama, kod domara, gdje god im namjeste privremeni ležaj. U Londonu je Deborah radila kao dadilja, a ponekad i kao privatna učiteljica matematike i engleskog jezika. Čuvala je samo žensku djecu jer je u Londonu običaj da žensku djecu čuva žena, a mušku muškarac. ‘’Na početku sam bila izgubljena. Iako sam dobro znala engleski jezik, imala sam osjećaj kao da me netko raketom lansirao s jednog planeta na drugi’’, opisuje Deborah svoj prvi doživljaj Londona, „ulice su bile pune ljudi koji negdje kasne, svi su imali aute. Ljudi su bili vrlo nepristojni i netolerantni prema drugim rasama, pa i prema meni zbog boje moje kože. Sjećam se da mi jedan gospodin, kojem sam čuvala dijete, nije dopustio da obavljam nuždu u njihovom toaletu. I hrana je bila drukčija, skoro ništa nije bilo kuhano, svi su samo jeli brzu hranu.“. Tek što je napunila sedamnaest godina stigle su vijesti da je rat završio i da se može vratiti u Ganu. „Bila sam sretna, no od majke sam saznala i vijest da su mi našli zaručnika pa se isprva uopće nisam htjela vratiti. Mislila sam da sam premlada za udaju, htjela sam sama izabrati zaručnika i još malo uživati u životu kao što to doliči mojim vršnjakinjama u Europi.“ Bila je zadovoljna čuvanjem djece i poučavanjem matematike i engleskog. Pjevala je u zboru, a nakon javnog nastupa na trgu, zapazio ju je agent iz Beograda i pozvao da tamo nastavi glazbenu karijeru i školovanje kao prateći vokal pjesmama na engleskom jeziku. Princ na bijelom konju Ljubavna svakodnevica europskih vršnjakinja za nju je bila poput snova o princu na bijelom konju, a ona je samo razmišljala tko je taj s kim će ona provesti život. Nedugo poslije, majka joj je otkrila ime zaručnika i ispostavilo se da je taj zaručnik dečko koji je išao s njom u osnovnu školu, a čak je i neko vrijeme bila zaljubljena u njega. To je bila njezina sreća u nesreći. Silno joj je nedostajala obitelj pa je brzo spremila stvari i otišla u Ganu. U međuvremenu je njezin zaručnik postao jako bogat, naslijedio je podosta novca od pokojnog ujaka i preselio je njezinu obitelj u grad. „Prvo sam prihvatila svoju dužnost i pristala se udati za njega iz zahvalnosti što je pomogao mojoj obitelji. Ali nakon nekoliko mjeseci provedenih s njim, shvatila sam da se želim udati za njega, i ne samo iz zahvalnosti, već zbog njegovih divnih osobina poput osjećajnosti i vjernosti’’, istakla je sama, „čak je odlučio preseliti se zbog mene u London“. Budućnost u sjeni tradicije Budućeg muža roditelji odabiru prema roditeljima, bogatstvu i vjeri, no zaručnici prije braka ne smiju imati nikakav fizički kontakt, osim rukovanja. U istoj prostoriji smiju biti jedino ako je s njima i treća osoba (koja može prenositi o čemu su pričali). Ne smiju biti ni u istom gradu da se ne bi slučajno sreli, a potomstvo smiju planirati tek mjesec dana nakon udaje. Ukoliko se dogodi da je neka djevojka trudna prije braka, mora održavati kaznu, i ne samo ona, već i treća osoba koja je u tom trenu trebala paziti na njih. Kazne su poprilično oštre: osobe se u tom slučaju moraju godinu dana cijelo vrijeme kretati na koljenima ili šutjeti. Za muškarce pravila nisu tako stroga jer u slučaju da zaručnik ili suprug nju prevari, ona njemu mora oprostiti, ali ako ona njega prevari, ona se kažnjava glađu. I to ovisno s kim ga prevari. Ako ga prevari sa zaručnikovim prijateljem, ona godinu dana ne smije jesti ništa osim korice kruha na tjedan, a ako ga prevari s nepoznatim muškarcem, tu istu kaznu odrađuje 6 mjeseci. Njezin se zaručnik već preselio u London s njezinih sedmero braće koji ga „čuvaju“ jer ona još ne smije biti tamo. Deborah je trenutno u Beogradu, dovršava glazbenu školu, a u lipnju se vraća u London i nestrpljivo iščekuje sudbonosno ‘’da’’. I to je trenutno najidealnija verzija njezine budućnosti – jer zaručnik još dan prije vjenčanja odlučuje želi li ju još uvijek ženiti. Ako ju tada odbije, ona više nema pravo na drugi izbor, već samo na doživotno dijeljenje krova s roditeljima. Nora Sušac, 8.c sestra, a ima još sedmero braće. Prije dvije godine dogodio se sukob između njezinog i susjednog sela. Zbog tih privatnih sukoba, neprestano su se vodile, po život opasne, borbe. Pripadnici jednog sela upadali su u drugo, tukli mještane, rušili imovinu, uništavali žitarice... Kako Deborah i njezina braća ne bi nastradala, otac je bio prisiljen sve njih poslati po svijetu. Sva braća išla su u Berlin jer su bolje govorila njemački jezik i zato što je otac htio da muški budu na okupu. Takav je bio red. Deborah je sama otišla u London jer je ona bolje govorila engleski. ‘’Ne zamjeram ocu što je razdvojio obitelj, tako je bilo najbolje“, ponavljala je Deborah, „i bez obzira na to gdje je tko bio, svaki dan komunicirali smo telefonom. Najteže mi je palo odvojiti se od braće. Bili smo vrlo povezani, a sada još i više.“ Afrički jezici Nije mi bilo sasvim jasno to odvajanje po jezicima i po spolu pa mi je Deborah malo detaljnije objasnila njihov način života i običaje. U seoskim krajevima Gane, većina djece do 6 godina praktički ne govori nekim razvijenim jezikom, već internim oblicima komunikacije - zvukovima i pokretima, eventualno ukoliko „pokupe“ od roditelja nešto od afrikaans ili drugih jezika. Tek kada krenu u školu, djeca odabiru učenje „pravog“ jezika: engleskog, njemačkog, francuskog, talijanskog ili španjolskog. Deborah je izabrala engleski zbog šire uporabe u svijetu, dok je najstariji brat odabrao njemački pa su i ostala braća zbog tradicije morala odabrati njemački. Običaj je da sve što odabere najstarije dijete, tako moraju i mlađa djeca. U afričkim selima i Južnoafričkoj Republici engleski je i službeni jezik, a u selima se, osim engleskog, govori i afrikaans jezik. Deborah afrikaans zna vrlo slabo jer ga većinom priča otac s braćom. Mama je krojačica i zna engleski, a tata profesor u jednoj afričkoj školi pa zato zna čak 5 jezika. Prednosti i mane modernog svijeta Došavši u London, Deborah je živjela u domu. Završila je srednju školu još u Gani, ali u Londonu nije nastavila školovanje. Školovanje se jako razlikovalo od onog u FRANGIPANI 23
  • 13. istražili smo Ivka Mihaljević Tada su se nosile zatvorene vjenčanice, a u modi su bile kapice (takozvane tokice). Vjenčanica se tada najčešće kupovala. U buketu su mi bile margarete, a kupovao ga je mladoženja. Bio je običaj bacanja buketa nakon čega su mladoženju pri odlasku na presvlačenje udarali plastičnim bocama (takav je bio običaj). Bio je i ples s mladom, a do tog plesa, tj.do ponoći, mladenke su morale sjediti za stolom. Plesale su tek poslije ponoći. Kad je Josip (suprug) došao po mene, prvo je izašla „lažna mlada“ (to najčešće bude neka starija baka ili muškarac) koja se nudi mladoženji prije nego izađe prava mladenka. Ja sam iz sela kraj Bosanskog Šamca i tamo je bio običaj da se zove cijelo selo u svatove (kod mladenke). Tada sam ja na pladnju držala jabuku i gosti iz sela su na taj pladanj darivali novac budući da nisu išli u Osijek. Bio je običaj da mladenka mora baciti jabuku preko kuće ...Ako uspije prebaciti, imat će sreće. Bio je i običaj da mladoženja mora mladenku prenijeti preko plastičnog korita, tj. običaj prenošenja mladenke preko Save (ili koja bi nam rijeka bila najbliža). Korito se nalazilo na ulaznim vratima i taj je prelazak simbolizirao prelazak u nešto novo, a ostavljanje starog (i lošeg) iza sebe. Imala sam tamburaše i svirala se samo hrvatska himna. Iako je tada bio zakon da se mora svirati prvo jugoslavenska pa hrvatska, mi nismo htjeli. Djeveruše su mi bile jednako obučene, a pred oltar su me vodila braća. Tada nije bilo zahvalnica, nego se svim gostima darivao ručnik, a mladenka je posebno darivala obitelj i kumove. Od zanimljivosti bih istaknula da smo prvu bračnu noć proveli sjedeći za stolom zato što se suprugov brat napio i legao u naš krevet, a mi ga nismo htjeli buditi. Mirjana Trampus Imala sam otvorenu vjenčanicu na bretele što je tada bilo šokantno i izvan vremena jer su vjenčanice tada bile zatvorene, no nisu me brinuli komentari. Imala sam čipkasti bolero, rukavice te živo cvijeće u kosi (bijele ruže kao i u buketu). Tada još živo cvijeće nije bilo toliko u modi pa su me stariji članovi obitelji nagovarali da uzmem veo ili barem šešir. Imala sam dizajnersku vjenčanicu rađenu po mjeri. Dobila sam ju kao poklon poznatih modnih kreatora jer sam radila u računovodstvu u modnoj kući „Slavonija“ koja je bila vrlo poznata modna marka. Tada je bilo vjenčanje i kod matičara i u crkvi isti dan. Vjenčala sam se u crkvi sv. Ćirila i Metoda, ali tada je još bila stara crkva, nije bilo ove nove. Pred oltar su me vodili djeveri. Bio je običaj plesa s mladom i bacanje buketa. Bacanja podvezice nije bilo. To je novotarija preuzeta sa Zapada. Uzela sam suprugovo prezime, iako mi se isprva nije sviđalo zato što prezime Trampus asocira na krampus, ali to je prezime austrijskog podrijetla i čita se „trampuš“. S vremenom sam se navikla i sada svima koji mi ne mogu zapamtiti prezime kažem: „sjeti se krampusa“. Od dogodovština je bilo zanimljivo što je Zvonko (suprug) pred polazak na vjenčanje negdje zametnuo kravatu pa smo napravili pravu potjeru jer bez kravate nije mogao na vjenčanje. Ana Mrđanović Crkveno sam se vjenčala u Sarvašu, a civilno u Matičnom uredu u Osijeku. Svadbena svečanost održala se u Štitaru (kod Županje) jer je Luka (suprug) bio iz Štitara. Vjenčanica se tada kupovala, nije bilo za iznajmljivanje. Bio je slab izbor vjenčanica. Moju vjenčanicu kupila je svekrva, a rukavice mi je izradila ujna. U Štitaru je običaj prinos darova za vjenčanje. Prije nego što su se počeli peći kolači, rođaci i susjedi donosili su košare s potrebnim materijalima za kolače te novac i meso. Svatovi nisu bili u sali, nego pod šatorom. Pozadina iza mladenaca bila je ukrašena najljepšim ručnim radom. Stolovi su bili ukrašeni bijelim šlinganim stolnjacima. Ostali ukrasi izrađivali su se od krep-papira. Gosti su se okupljali u mojoj kući, a nakon vjenčanja išli smo u Štitar. Na ulazu u šator svekar i svekrva dali su nam blagoslov. Tijek svatova vodio je čajo. To je bio član obitelji odjeven u narodnu nošnju koji je predvodio svatove. Običaj je bio da mladenačku tortu donesu kumovi. Darivanje je započeo čajo oko 23 sata riječima “Faljen Isus kume, stari svate i ostali svatovi. Sada će mlada darivati suprugovu obitelj!” Darovi su bili rađeni ručnici, košulje za muške članove obitelji i štof (vunena tkanina) za ženske članove obitelji. Darivanje je bilo javno, ne u omotnici i taj se običaj zove prikazivanje. Nakon što smo se presvukli i prebrojali novac, zahvalili smo se gostima i priopćili im koliko smo novaca dobili. Moji gosti, osim novca, darivali su i poklone jer je to bio naš običaj. Mi nismo ostali živjeti u Štitaru, već smo u nedjelju nakon ručka otišli u Osijek. Običaj je u Štitaru da dan nakon svatova mladenka pozove susjede i rođake (ženske članove) i pokaže im što je od ručnog rada i perja donijela u tu obitelj. Potom se namješta šokački krevet donesenim jastucima, pokrivačima, šlinganom posteljinom i kopertom (pokrivač preko kreveta). Oni koji su htjeli vidjeti što sam ja donijela u obitelj morali su doći u Osijek u naš stan. No nije bilo zainteresiranih. 1987. 1988.Ove se školske godine među Frankopanima obilježilo i jedno vjenčanje, i to voditeljice naše novinarske skupine. Usprkos našim prijetnjama da ćemo banuti na svadbu da bismo, kao pravi novinari, napravili „ekskluzivu“, ipak smo se odlučili na retro verziju u školskom listu te napravili jedan frankopanski svadbeni vremeplov. Frankopanska vjenčanja Prije svega, zanimalo nas je kakvi su bili svadbeni običaji, izgled vjenčanice i buketa na vjenčanjima naših nastavnika i ostalih djelatnika naše škole, što se mijenjalo s godinama te anegdote ili zanimljivosti vezane uz njihovo vjenčanje. U toj potrazi neki od nastavnika nisu nam htjeli otkriti detalje, neki su rekli da se ne sjećaju (?!), neki su naglasili kako je to bilo „dok je još Isus hodao po zemlji“, ali smo pronašli i dovoljan broj hrabrih da napišemo ovaj članak. Nensi Tomac i Karla Bogdan, 8.a Svadbeni vremeplov 1986. Zatvorena vjenčanica, kapica i buket s asperagusom Otvorena vječanica nije bila tipična za to vrijeme Običaj prelaženja preko Drave Cvijeće u kosi još nije bilo u modi, tada se još nosila kapica ili veo 24FRANGIPANI FRANGIPANI 25
  • 14. istražili smo 32FRANGIPANI U Indiji mladenke nose vjenčani• prsten na nozi. Indijac tijekom ceremonije vjenčanja treba svojoj dragoj nataknuti srebrni prsten na prst lijeve noge. U Sandakanu u Maleziji članovi• zajednice Tidong ne dozvoljavaju mladencima odlazak u toalet tri noći i dana nakon vjenčanja jer to, navodno, znači nesreću. Mladoženju u Južnoj Koreji nakon• vjenčanja prijatelji vežu za noge i objese ga naopačke da bi ga mogli tući po stopalima, i to ribama! Ceremonija, navodno, služi tome da bi osnažila mladoženju prije prve bračne noći. Mladenku u nekim kulturama prijatelji• cijelu prekriju jajima, umacima, perjem i bilo čim sličnim. Ceremonije u kojima mladence prekrivaju nečim obično simboliziraju zaštitu. Razbijanje posuđa: Nije• poznato kad je nastala tradicija razbijanja posuđa, no simbolika je jasna: buka i lomljava predstavljaju sve nedaće koje čekaju par u budućnosti. Razbijanjem posuđa mladenci se pripremaju na sve preprjeke, a njihovi prijatelji im tako žele sreću u braku. Najčudniji svadbeni običaji Ksenija Petrović Na taj dan pao je ogroman snijeg. Nikad mi nije bilo stalo do vjenčanja ni do vjenčanice. Udala sam se u kostimu starom nekoliko godina. Volim cvijeće, ali je i buket bio bespotrebno skup i prevelik za moju visinu. No bio mi je prelijep jer volim žutu boju i cvijet kalu. Vjenčanje pamtim po tome što nikada nisam imala problema s kožom, a tada sam dobila upalu kože. Udala sam se nakon 12 godina hodanja. Tihomir (suprug) prosio me 7 puta pa kad sam rekla konačno da, nije mogao vjerovati. Vjerojatno je zato on na vjenčanju imao groznu tremu, a ja sam bila posve mirna. Kako nisam željela nikakve pripreme ni ceremoniju, preostao mi je jedino izbor prstena i križa (a i to je bilo previše), ali mi i dan danas taj križ visi na ulazu u dom i puno mi znači. Kada sam u subotu ujutro otišla kod frizerke, tamo sam srela poznanicu koja me je pitala: „Ideš danas u svatove?“, odgovorila sam:„Da!“, ali sam prešutjela ono „U svoje!“. Ja isprva nisam htjela mijenjati svoje prezime, a suprug je to htio. Na kraju smo se dogovorili da ću uzeti njegovo prezime uz uvjet da nećemo praviti svatove. Tako da smo se vjenčali jednostavno, u tišini, da skoro nitko (osim roditelja i kumova) nije znao. Kornelia Parmačević Vjenčanica mi je bila bijela s malo čipkastih detalja, vrlo jednostavna. Imala sam rukavice i živo cvijeće (bijele ruže) u kosi, tada je to bilo moderno. Nisam imala veo jer mi je, kad sam iznajmljivala vjenčanicu, gospođa koja je tamo radila rekla da je veo samo za one vrlo mlade djevojke (18-20 godina). Najam vjenčanice platila je svekrva jer je bio takav običaj. Vjenčani buket bio mi je u obliku kugle, bijele ruže. U modi je bilo bacanje buketa što je meni bilo žao jer sam ga htjela ostaviti za uspomenu. Od zanimljivih običaja imala sam samo lažnu mladu jer je to bilo zabavno (a ja sam još imala vremena predomisliti se hahaha!). Nisam sjedila do ponoći jer je to meni bila nemoguća misija. Na zvukove glazbe morala sam plesati, nisam se obazirala što će netko reći, iako se običaj da mlada mora sjediti do ponoći tada već počeo pomalo napuštati. 2001. još se plesalo s mladom tako da sam i taj dio „odradila“ po običajima. Gostima smo dijelili konfetiće kao zahvalu (iako je to meni bilo bezveze). Nekako su se poslije toga počele dijeliti zahvalnice sa slikom mladenaca, to mi je ljepše. Moja mala djeveruša nosila je prstenje na jastuku, a do oltara me vodio otac. Nisam ostavila prezime jer mi je i ovako predugačko. Roditeljima je bilo žao zbog toga, ali je zato moja sestra ostavila prezime. Kad smo došli kući nakon svatova, nismo išli spavati jer mi je Damir (suprug) barem 2 sata vadio ukosnice iz kose (toliko o prvoj bračnoj noći). Bilo ih je na tisuće, a zamisli, nisu se ni vidjele! 1999. 2001. Andrea Katavić Bio je neobično topao dan za kraj listopada. Bilo mi je vruće iako sam imala jednostavniju vjenčanicu s korzetom i tilom. Imala sam ljubičasti buket, revere za goste (nisam imala klasični ružmarin). Također, i sala je bila uređena u ljubičastim nijansama. Imala sam ukosnice u obliku cvjetića. Nisam htjela veo ni krunu. Gledala sam da mi vjenčanica ne bude preteška ni s previše detalja jer se nisam presvlačila poslije ponoći kako je to nekad bilo. Pred oltar me vodio otac, a na vjenčanju mi je pjevala ženska vokalna skupina „Druge“. Nije bilo običaja kao što su lažne mlade i slično jer je vjenčanje bilo u Osijeku. Također, nisam htjela ni ples s mladom, već samo slikanje jer ples oduzima puno vremena, a jedva sam čekala da prođe taj protokolarni dio. Bilo je bacanje buketa i podvezice jer je to vrlo zabavno i zato što je bilo mnogo mladih. Gosti su na odlasku dobivali zahvalnice i kolače. Oduševili su me tamburaši koji su u ponoć, prilikom zdravice, uz pjesmu „Ne dirajte mi ravnicu“ recitirali Matoševe stihove, a za kolegice iz škole odsvirali pjesmu Pink Floyda „Another brick in the wall“ (poznatih stihova „hey, teacher, leave them kids alone“). Od dogodovština mogu izdvojiti da je Zvonimir (suprug) to jutro razbio glavu dok je prao auto pa je sve do dolaska u salu imao flaster na čelu. 2013. U lažnu mladenku najčešće su se oblačili muškarci kako bi zafrkancija bila što veća FRANGIPANI 2726FRANGIPANI
  • 15. Praznovjerje danas susrećemo na svakom koraku, a možemo ga definirati kao vjerovanje u magijske sile kojima je osnova nepoznavanje prave prirode stvari i neprikladno objašnjavanje povezanosti pojmova, situacija i stvari. “Širenju praznovjerja pomaže neznanje, tj. nepoznavanje kršćanske vjere, a najviše ga šire protivnici kršćanstva”, obrazložila je vjeroučiteljica Anica Horvat. Dok neki praznovjerje shvaćaju kao šalu, drugi pak ne: “Za mene se može reći da sam praznovjerna. Svaki san koji sam protumačila u sanjarici ostvario mi se, a kraj kreveta držim `dreamcatcher` koji štiti od ružnih snova. Ne vidim ništa loše u malo praznovjerja”, rekla nam je učenica Domenika Jurković. No župnik Mato Gašparović ističe: “Slobodno se može reći da praznovjerje ne dolikuje vjerniku, šteti njegovoj duši i smatra se grijehom. Stoga Crkva upozorava vjernike da se takvih stajališta i ponašanja čuvaju jer je riječ o povredi kreposti bogoštovlja.” “Brže, više, praznovjernije” Mnogi sportaši skloni su praznovjerju. Primjerice, tenisač Goran Ivanišević uvijek je puštao protivnike da prvi sjednu na klupu. Izlazivši na teren, pazio je da ne stane ni na jednu crtu na terenu, uvijek je gledao isti TV program, jeo u istom restoranu te parkirao na isto mjesto. Također, naši se hokejaši ne šišaju dok god pobjeđuju. Praznovjerje je ipak najprisutnije među nogometašima pa tako Cristiano Ronaldo ima čak 6 rituala. Petar Sušac, donedavno učenik naše škole a sada mladi nogometaš NK Dinama, ističe:“Nemam nikakav ritual prije utakmice, vjerujem u svoj trud i rad, a ne u nekog srećonošu.“ Miroslav Ćiro Blažević medijima je izjavio da ga je praznovjerje pratilo čitavu trenersku i igračku karijeru, dok Petar Krpan, bivši nogometaš NK Osijeka i jedan od Ćirinih „vatrenih“ iz slavne `98., izjavljuje: „Nisam praznovjeran. Na dresu sam često nosio broj 13, ali mu ne pridajem nikakvo posebno značenje.“ Ide maca oko tebe U narodu je ukorijenjeno vjerovanje da crne mačke donose nesreću kada nam prijeđu put jer crna mačka, prema pučkim vjerovanjima, predstavlja demona koji nas odvraća od Boga. “Meni nije bitno je li mačka crna ili bijela, ali ne volim kad mi mačka prelazi preko ceste jer se bojim da ju ne pogazim“, u šali nam je rekla učiteljica Ivka Mihaljević. Američka skupina znanstvenika dokazala je kako je danas teško udomiti napuštene crne mačke, a u osječkoj udruzi „Maca“ složili su se s tim. „Doista je jako teško udomiti crnu macu, no postoje i neki ljudi koji baš inzistiraju na crnoj mački“, rekla nam je volonterka Vedrana iz udruge „Maca“. Negativnom statusu crne mačke pridonosi filmska i marketinška industrija koja ih prikazuje poput negativaca, a one svijetle dlake poput heroja. Okreni gumb za puni krug Dimnjačari su već navikli da za njima trče i okreću im gumbe na odijelu. Prema starim vjerovanjima, kada gumb na dimnjačarevom odijelu okrenemo za puni krug, čeka nas sreća jer to predstavlja krug sreće. Gospodin Luka Prološčić iz tvrke “Dimnjak” d.o.o. ističe: “Naši se djelatnici za vrijeme obavljanja posla i u današnje vrijeme susreću s hvatanjem za gumb, iako u manjoj mjeri nego prije. Radi se uglavnom o našim starijim sugrađanima.” U razgovoru s gospodinom Prološčićem saznali smo i podrijetlo takvih vjerovanja. Naime, prema nekim tumačenjima, u davnim vremenima začepljeni je dimnjak značio nesreću jer bi kuća tada bila hladna, a hrana ostala sirova. Druga teorija dimnjačarevu sreću pripisuje ranom ustajanju prema poslovici ‘’tko rano rani, dvije sreće grabi’’. Postoji još jedno praznovjerje vezano uz dimnjačare. Ako ukradete dlaku iz dimnjačarske četke dimnjačaru iza leđa, to će vam također donijeti sreću. Međutim, nekim dimnjačarima hvatanje za gumb dosadi. Tako mi je jedan dimnjačar pokazao kako je pokidao gumbe na odijelu jer mu je već dosadilo da ga hvataju. Sve je to genetika Vjerovanje da djetelina s četiri lista donosi sreću, ali samo ako se pokloni ili ako se slučajno nađe, jedno je od najpoznatijih praznovjerja. Kelti su u djetelini s četiri lista vidjeli četiri elementa (voda, vatra, zrak, zemlja) pripisujući joj magijska svojstva. No postoje vjerovanja koja vuku korijene čak i u biblijskim događajima. Primjerice, vjerovanje da je Eva, kada je protjerana iz raja, ponijela jednu djetelinu s četiri lista. No nastanak i rijetkost djeteline s četiri lista nije nikakvo “čudo”, već oblik genetske mutacije.”Još se uvijek raspravlja je li pojava četvrtog lista djeteline genetski uvjetovana ili nastaje zbog učinka okoline, primjerice gnojiva ili snažnog zračenja Sunca. Međutim, znanstvenici su pronašli gen koji kodira nastanak četvrtog lista. Taj je gen `slabiji` od gena koji kodira djetelinu s tri lista i zbog toga je četverolisna djetelina rjeđa pojava”, objasnila je dr.sc. Marija Viljevac s Poljoprivrednog instituta. Misterij petka 13. Vrlo je raširen i strah od nesreća na petak 13. i općenito od broja 13, iako se ne zna točno zašto se taj datum smatra nesretnim. Postoji teorija da je Juda, apostol koji je izdao Isusa, bio 13. gost na Posljednjoj večeri. Zatim, u antičkom Rimu postojalo je vjerovanje da se vještice okupljaju u grupama od 12, a 13. je mjesto bilo rezervirano za vraga. Učiteljica Ivka Mihaljević tvrdi da joj je petak 13 kao i svaki drugi dan: „U brak sam ušla u petak 13. lipnja. Bez obzira na to, u sretnom sam braku već punih 27 godina“. “Ja sam broj 13 u imeniku”, ističe učenik Christian Kurina „i često me učitelji otvaraju, ali ne mislim da je to zbog broja, već zato što su mi u imeniku ‘ispeglali stranicu’.“ I kraj školske godine ovoga puta pada na petak 13. Što na to kažu učenici? „Ne vjerujem u to. Najgore što nam se može dogoditi je da nam zadnje zvono kasni i da koju minutu kasnije završi škola”, izjavila je učenica Iva Hodić. Američki zrakoplovi nemaju sjedalo, red i broj karte 13. Na web stranicama Croatia Airlinesa može se uočiti da ni naši zrakoplovi nemaju red ni sjedalo broj 13, no karta broj 13 nije izuzeta iz prodaje. Gospodin Antun Mađer, djelatnik Zračne luke Osijek, rekao nam je kako nije upoznat da je netko od putnika imao primjedbi na broj karte ukoliko bi sadržavala broj 13. Također, ni u ugostiteljstvu nećete naići na broj 13. Tako ni hotel „Zelenkrov“ nema sobu broj 13 ni stol broj 13 u svadbenoj dvorani. „Takav je kodeks već negdje 40-ak godina, a možda čak i više”, ističe gospodin Ivan Letica, vlasnik hotela, i dodaje „tu svoju praksu temeljimo na prijašnjim iskustvima. Primjerice, kada smo prilikom svadbene večere imali stol broj 13, a dan je bio petak, mladenci su zamolili da zamijenimo broj stola sljedećim rednim brojem.“ Vjeroučiteljica Horvat pak ne vidi razlog zašto bi vjernicima taj datum bio nesretan. Pogotovo zato što je broj 13 Gospin broj, a petak dan Isusove smrti. U svakom slučaju, možemo zaključiti da je nepotrebno trošiti vrijeme strahujući od nesreće ili pak tražeći sreću u pojedinim predmetima i ritualima. Zapamtimo, sreća je u nama samima, u ljubavi, zdravlju i dobrim ljudima kojima smo okruženi. Nora Sušac, 8. c O (ne)sreCi i drugim zabLudama i Ukoliko držite potkovu iznad ulaza, kucate u drvo kad izjavite nešto dobro, ne želite rezati nokte u petak ili pjevati prije doručka, onda ste, zasigurno, praznovjerni. Znate li što nosite? Anarhija - Znak predstavlja pobunu protiv autoriteta, popularan među mladima, prisutan u industriji zabave, filmovima i virtualnim igricama. U okultizmu simbolizira kaos po sotonskom načelu ‘’Čini što te volja’’. Oko(tursko ili grčko) – Talisman od plavog stakla, popularan u Turskoj i Grčkoj kao sredstvo zaštite od ‘’zlog oka’’(uroka) i srećonošac. Prodaje se kao dekoracija na odjeći, kao narukvica, naušnica, prsten ili privjesak. Horusovo oko - Desno horusovo oko simbolizira sunce, lijevo mjesec, a zajedno označavaju svemir. U Egiptu se nalazi na skoro svim umjetničkim djelima. Ovaj egipatski talisman koristi se za zaštitu od uroka. Svastika - Iako se povezuje s Hitlerom i nacizmom, Hitler ju je samo preuzeo. Dopire iz doba neolitika, a rasprostranjena je diljem svijeta u brojnim kulturama kao simbol sreće. Prva reklama za Coca – Colu ima upravo svastiku. istražili smo Sva lica praznovjerja 28FRANGIPANI FRANGIPANI 29
  • 16. čuli i pjesme na izvornom kajkavskom dijalektu koje, učenici priznaju, nisu ni sasvim razumjeli. Kao i na svakom pravom tulumu, učenici su se lijepo pogostili uz kiflice, pizzete i ostale fine zalogajčiće koje su  priredili roditelji i učenici. Tulum ne bi bio tulum bez šampanjca, ali onog dječjeg, koji se otvorio u ponoć. Nakon toga učenici su legli u svoje vreće i pogledali akcijsku komediju Knjižničar: potraga za oštricom (na prvom noćnom susretu) te ekranizaciju popularne knjige Igre gladi (na drugom noćnom susretu). Već u ranim jutarnjim satima „sovice“, kako ih je nazvala pedagoginja, pozaspale su na strunjačama u knjižnici, u svojim vrećama za spavanje. Roditelji na „Tulumu“ „Tulum s(l)ova“ oduševio je sve prisutne, ali i učitelje i roditelje. “Kao da su se spojile “stare” temeljne vrijednosti - kultura čitanja i novine današnjice - Skype i video kultura. Mislim da bi trebalo biti više takvih susreta zajedničkog čitanja, možda ne ovako cjelonoćnih, ali barem večernjih ili dnevnih jer su i za mene kao roditelja i za djecu bili vrlo poticajni“,  izjavila je mama Marijana Zekić-Sušac. Također, mama Spomenka Kurina ističe: “Tulum slova je prava stvar za učenike osnovne škole. Moji dojmovi su impresivni jer je bilo lijepo vidjeti djecu svih uzrasta kako uživaju slušajući i čitajući pjesme i priče raznih pisaca” Čitanje na Odjelu za oftamologiju Noćenja u knjižnici samo su dio ovog projekta, dok u drugom dijelu „tulumaši“ izlaze na čitanje u lokalnoj zajednici. Tako su naši učenici  tijekom  mjeseca listopada čitanjem razveseljavali bolesnike osječkog Odjela za oftamologiju, tj.očnog odjela, i to čitanjem zanimljivih članaka, knjiga i dnevnog tiska. U ovom su se dijelu projekta školskim novinarima u čitanju pridružili i školski volonteri i predstavnici Vijeća učenika. Čitanje također može biti sredstvo poticanja humanosti kod učenika, a učenici pritom bolesnicima barem malo osvježe njihov boravak u bolnici. Razlog čitanju na Odjelu za oftamologiju je i u tome što je pacijentima na očnom odjelu nakon operacije čitanje otežano ili previše zamara oči. Pacijentima su se najviše svidjeli popularni putopisni članci, zanimljivosti iz svakodnevnog života te aktualni događaji iz dnevnog tiska. No tulumu nije kraj. Nove aktivnosti za našu čitateljsko- novinarsku skupinu tek slijede. Nensi Tomac i Karla Bogdan, 8.a, Christian Kurina, 7.c Čitanje uz baterijske svjetiljke Kako bi potaknula čitanje iz užitka, i naša se školska knjižnica (uz 30-ak školskih knjižnica osnovnih i srednjih škola diljem Hrvatske) uključila u projekt „Tulum s(l)ova“. Program je vodila knjižničarka Andrea Katavić, a Tulumu su se tijekom prošla dva ciklusa pridružile učiteljica Darija Horvat, psihologinja Jadranka Oberman-Sebenji, učiteljica Mirjana Štajner te roditelji Marijana Zekić-Sušac i Spomenka Kurina. Središnji dio večeri bilo je ceremonijalno (svečano) čitanje ulomaka knjiga po izboru učenika, u ugodnoj atmosferi, uz svjetlost baterija, nalik na druženje uz knjigu kako su to prije spavanja činile obitelji dok još nije bilo računala, ali ni struje. Čitanje lektire učenicima je obično teret, stoga su na ovaj tulum došli sa svojim najdražim knjigama iz kojih su čitali najzanimljivije ulomke. Spoj tradicionalnog i modernog Program „Tuluma s(l)ova“ (osim čitanja i razgovora o knjigama) sadržavao je niz zanimljivih aktivnosti kao što su društvene igre: pictionary, država – grad – selo, potapanje brodova, labirint, pogodi tko, mlin i slično. Putem Skype-a „tulumaši“ su komunicirali s drugim ekipama u Hrvatskoj, OŠ B.Bobetko Sisak i OŠ Vinica. Također, preko Skype-a učenici su razmijenili najdraže ulomke, pjesme, otpjevali navijačku himnu škole, saznali nešto jedni o drugima, o mjestima iz kojih se javljaju te Frankopani u projektu „Tulum s(l)ova“ Čitanje bolesnicima na Oftamologiji Kao u pravom kinu, ali u udobnijoj pozi, pogledali smo film Na susretu su (do 23h) prisustvovale i učiteljica Štajner i njezina učenica Tena Poslije online komunikacije raskomotili smo se i odigrali društvene igre Uz baterijsku smo svjetiljku razgovarali i predstavljali najdraže knjige tema broja Čitalački tulum u knjižnici, a zatim i noćenje u njoj, oduševilo je učenike čitateljsko- novinarske skupine koji su već drugu godinu u sklopu projekta “Tulum s(l)ova”, noć  proveli  u školskoj knjižnici. Tulum popraćen čitanjem najdražih knjiga, društvenim igrama, gledanjem filma i noćenjem u knjižnici, trajao je do ranih jutarnjih sati. I roditelji su predstavljali i čitali svoje najdraže knjige Do ranih jutarnjih sati tulumarili - čitajući Komunicirali smo preko Skype-a s drugim tulumašima u RH U ugodnoj atmosferi započeli smo s pričom i pjesmama FRANGIPANI 3130FRANGIPANI Potrudili smo se i za tulumašku atmosferu
  • 17. FRANGIPANI 33 Ovogodišnjem Interliberu prisustvovale su i učenice 4.c razreda naše škole, vjerne posjetiteljice knjižnice Livija Kajfeš, Elvira Horvat i Ana Ivanković. U DRUŠTVU S KNJIGAMA - CIJELI DAN! Čitačice na Interliberu U Nacionalnom kvizu za poticanje čitanja zadatak je bio pročitati tri dnevnika (Pobuna Pauline P., Gregov dnevnik i Kako smo od bankrota spasili mamu i tatu) te riješiti online kviz nakon čega su organizatori (Knjižnice grada Zagreba) izvukli pobjednike za svaku školu. Livija je kao pobjednica škole, uz potporu prijateljica čitačica, krenula na završno izvlačenje koje se održalo u sklopu Interlibera u petak 15. studenoga 2013. u Kongresnoj dvorani. U kvizu je ove godine sudjelovalo preko 1300 učenika iz cijele Hrvatske, a njih 200 išlo je u borbu za glavnu nagradu – tablet računalo. Naša čitačica, nažalost, glavnu nagradu nije osvojila, ali su cure bile vrlo zadovoljne utješnim nagradama, (knjigama) i bogatim programom kojem su prisustvovale. U sklopu završnog izvlačenja učenice je oduševila predstava „Debela“, po istoimenoj knjizi Silvije Šesto a u izvedbi kazališta Mala scena, te susret sa spisateljicama Sanjom Polak i Sanjom Pilić s kojima su se fotografirale i dobile posvete i autograme. Nakon toga učenice su prisustvovale završnoj svečanosti projekta „Tulum s(l)ova“ u kojemu je, uz bogat kulturni program i dojmljiv nastup grupe Meritas, naša knjižnica osvojila 3.mjesto za najuspješniju knjižnicu u provedbi tog nacionalnog projekta. Iako bez glavne nagrade, ali punih ruku i prepuni dojmova, učenice su dobile još veći poticaj za čitanje. Andrea Katavić, knjižn. i prof. Prije izvlačenja - na probi predstave “Debela” Čitačice su u svoje knjige dobile i posvetu književnice S književnicom Sanjom Pilić Već tradicionalni izbor najčitača ove je godine održan javno u holu škole uz potporu navijača iz prvog i petog razreda i njihovih učiteljica. Nagrađeni su najčitači u kategoriji pojedinih razreda: 3.razred: Josipa Marić, 3.b; 4.razred: Ivka Veronika Ivković, Tila Šarac, 4.a; Lucija Krišto, Mia Majsen, 4.b; Livija Kajfeš, Tina Bošnjak, Anja Matković, 4.c; 5.razred: Fran Malčić, Estela Horvat, 5.a; 6.razred: Lucija Giener, 6.a, Matej Kraljević, 6.b; 7.razred: Dora Purgar, 7.a, Anita Mesinger, 7.b.  Učenici najčitači dobili su diplome i dječje časopise (Smib, Moj planet, Prvi izbor, Modra lasta), a najrazredom (razred koji posuđuje najviše izvanlektirnih knjiga) nagrađen je 3.b razred. Najrazred je nagrađen tortom u obliku knjige, a svaki je učenik tog razreda dobio i časopis Smib. Ove godine diplomom i časopisima nagrađen je i 2.c razred – kao najposjetitelji knjižnice. 2.c  titulu je zaslužio, osim što kao razred često posuđuju knjige za rekreativno čitanje, i time što rado borave u knjižnici, čitaju  i rješavaju dječje časopise u čitaonici, provode slobodno vrijeme u knjižnici, traže informacije za rješavanje zadataka koje im učiteljica postavi te najčešće koriste i druge usluge knjižnice. U sklopu izbora najčitača dodijeljene su i diplome sudionicima natječaja „Moja prva knjiga“ na koji je stiglo 685 dječjih autorskih slikovnica. Učenica 5.a razreda, Hana Delić, za slikovnicu „Nestašna pahuljica“ dobila je diplomu za 3.mjesto, dok su ostale sudionice natječaja: Estela Horvat, Ida Antunović i Nika Nikolić dobile pohvalnice za uložen trud i sudjelovanje. Hanina je slikovnica bila izložena na panou u holu škole kako bi i ostali učenici mogli uživati u njoj. “Knjiga nije hrana, ali je poslastica”, rekao je naš pjesnik Tin Ujević... Zato su se svi nagrađeni učenici pridružili učenicima 3.b u njihovoj poslastici - torti u obliku knjige. Ovogodišnjim izborom najčitača dokazalo se kako knjiga nikad neće iščeznuti u srcima pravih čitača dok god ima učenika koji uživaju u svijetu slova. Novinarska skupina Kao i svake godine, u Mjesecu hrvatske knjige, škola nagrađuje svoje najčitače i knjigoljupce kako bi i dalje razvijali svoju ljubav prema knjizi i čitanju. UŽIVAMO U SVIJETU SLOVA Najčitači 2013. tema broja FRANGIPANI 3332FRANGIPANI Učenice su pogledale i program završnice projekta - Tulum s(l)ova S književnicom Sanjom Polak Tina Bošnjak, 4.c Jako volim čitati jer čitam još od vrtića, tj.otkad sam naučila čitati. Najdraže knjige su mi svi dijelovi Pauline P. Za Svetog Nikolu dobila sam najnoviji nastavak „Morski dnevnik Pauline P.„. Volim smiješne i zabavne knjige. Kad narastem želim biti knjižničarka, učiteljica ili glumica, ne znam još točno, sve mi se to sviđa. Livija Kajfeš, 4.c Volim knjige Sanje Pilić i Sanje Polak te druge humoristične knjige i knjige s kreativnim aktivnostima. Počela sam pisati i svoju knjigu. Imam jednu bilježnicu u koju zapisujem pjesme, igrokaze, priče...Jednog dana želim postati spisateljica, to mi se čini jako zanimljivo. Kod kuće imam puno knjiga. Zapravo, ne bih rekla da imam puno knjiga, već da imam knjižnicu u kući. Lucija Giener, 6.a Volim čitati o stvarima koje su nemoguće zato što se uvijek pitam kako bi bilo da je sve stvarnost. Moji roditelji obožavaju čitati pa mi je to valjda u krvi, hehehe. Najdraže knjige su mi G. Malley: „Deklaracija“ (dnevnički zapisi, fantastika), K. White: „Paranormalno“(fantastika, iako „zvuči“ kao horor), S.Shepard: „Slatke male lažljivice“ (po kojoj je snimljena i serija), J.R.R. Tolkien: „Hobbit“, „Usudi se sanjati“ (autobiografija grupe One Direction). Od žanrova najviše volim fantaziju i SF. Također, do sada sam pročitala sve knjige Ante Gardaša do kojih sam došla. Zato mi je knjižničarka u šali često znala reći da sam doktorirala na Gardašu. Anita Mesinger, 7.b Od prvog sam razreda zavoljela knjigu i nekako me to uvijek privlačilo. Čitanje je za mene nešto idealno kad mi treba odmor od svega. Uđem u taj svijet i u njemu pronađem to nešto. Neke od najdražih knjiga su mi M. Gavran: „Pokušaj zaboraviti“ (životna priča), a općenito volim knjige M.Gavrana, zatim R.L.Stine: „Dvostruki spoj“ (horor). Jako mi se svidjela knjiga A.Pike: „Krila“ (fantastika, ali nešto kao moderna bajka), a pokušavam doći do nastavka „Čarolije“. Također, u posljednje su mi se vrijeme svidjele i životne priče npr. J. Bukovica: „Sedam“, A. Ingolič: „Gimnazijalka“, Christiane F.: „Mi djeca s kolodvora ZOO“. S titulom najčitačica već nekoliko godina zaredom 3. godina zaredom 6. godina zaredom
  • 18. 34FRANGIPANI FRANGIPANI 35 tema broja Povodom Svjetskog dana pismenosti koji obilježavamo 8. rujna, održano je natjecanje u brzini i izražajnosti čitanja za učenike 2.-4. razreda. Natjecanje se održavalo u knjižnici, a  provodile su ga pedagoginja i knjižničarka. Iz svakog su razreda prijavljeni najbolji čitači koji su imali 2 zadatka: prvi, pročitati što veći broj riječi u minuti i drugi, izražajno čitanje s razumijevanjem. Na natjecanju je sudjelovalo 30 učenika pri čemu su svi učenici pokazali izvrsnost u odnosu na dob i zato su svi nagrađeni diplomama. No, najbolje od najboljih razveselile su  i glavne nagrade: knjige i medalje. U kategoriji drugih razreda 1. mjesto osvojio je Borna Periš iz 2.b razreda, u kategoriji trećih razreda pobjedu je odnio Patrik Vidaković iz 3.c razreda, a u kategoriji četvrtih razreda najbolja je bila Lucija Krišto iz 4.b razreda. Čestitamo svim sudionicima natjecanja, a posebno pobjednicima! Mali novinari Natjecanje u brzini i izražajnosti čitanja Najboljim čitačima - knjige i medalje Natjecatelji i pobjednik Borna Periš (2.b) Natjecatelji i pobjednik Patrik Vidaković (3.c) Natjecatelji i pobjednica Lucija Krišto (4.b) Emanuel, Lucija i Ena prvi su ponijeli ruksak u svoje obitelji Putujući ruksak u našim obiteljima Već treću godinu u nacionalnom projektu „Čitamo mi, u obitelji svi” Nakon uspješne provedbe projekta „Čitamo mi, u obitelji svi“ u prošle dvije godine te obostranog zadovoljstva roditelja i učenika trećih razreda, projekt obiteljskog čitanja nastavlja se i ove godine. Novi “trećaši”, nove knjige i drugi roditelji, već su od petka 6. prosinca uživali u obiteljskom čitanju I ove se godine nastavlja tradicija trećih razreda: čitanje u obitelji. Učenici tako razvijaju čitalačke vještine koje su ključne za intelektualni, društveni i emocionalni razvoj te uvelike utječu na uspjeh u školi. Nakon što učenici u prvom razredu osnovne škole nauče čitati, jako je važno da im se ponudi zanimljiva literatura za čitanje. No, koje god aktivnosti učitelji i školski knjižničari poduzimali u svrhu poticanja čitanja, stvaranja navike čitanja i otkrivanja čitateljskih užitaka, sve su one vrlo ograničenog dometa ako učenici prikladne poticaje ne dobivaju i u svojoj obitelji. Razlog je u tome što učenici nižih razreda uče ponajprije oponašanjem, a sve do puberteta glavni su im uzori i autoriteti njihovi roditelji. Zato nema kvalitetnijeg poticaja i učinkovitije metode svladavanja tehnike čitanja, nego kad učenici svakodnevno gledaju svoje roditelje kako čitaju i kako uživaju u pročitanomu štivu. Za svakoga ponešto Projekt se sastoji od „putujućeg“ ruksaka s knjigama koji sadrži 8 knjiga različite tematike, različite vrste i za različite je dobne skupine kako bi se u zajedničko čitanje mogla zaista uključiti cijela obitelj. U ruksaku se nalazi i bilježnica u koju učenici upisuju mišljenje o onome što su pročitali i svoje dojmove. Ruksak u obiteljima učenika boravi od petka do srijede, nakon čega učenici razredu čitaju i prepričavaju dojmove s gostovanja ruksaka u njihovoj obitelji. Svaki razred ima različite knjige, no u istim kategorijama. A knjige koje su ove godine došle u našu obitelj u ruksaku moje seke Eme bile su Vitezovi i zamkovi (popularno pisana knjiga o povijesti i kulturi za djecu), Asterix i gladijator (strip), Vikinzi (popularno-znanstvena knjiga za djecu), Matilda i vještičji mačak (nelektirni roman za djecu), Mjesečari (roman za odrasle), Tinova pustolovine na tavanu, (slikovnica), Roditeljstvo se može učiti (priručnik za roditelje) i društvena igra Upoznaj sebe (za kvalitetno provođenje slobodnog vremena). Kao što vidite, u ruksaku se našla literatura za svakoga, mlađeg ili starijeg. „Pročitala sam 4 knjige i sve su mi se svidjele. Ovaj projekt bio nam je zanimljiv i poučan i uvijek ćemo ga se sjećati“, rekla nam je Ema Purgar. Cilj je ovog projekta steći naviku čitanja s obitelji koja će, nadajmo se, ostati u našim obiteljima. Na kraju, mi čitači, želimo poslati poruku drugima: Čitanje je važno i itekako može biti zabavno, samo morate pronaći nešto za sebe. Dora Purgar, 7. a Emanuel predaje ruksak Emi Napeto je! Izvlačenje tko će idući ponijeti ruksak Iz prošlogodišnjih dojmova 34FRANGIPANI FRANGIPANI 35
  • 19. 36FRANGIPANI Biolozi na izložbi u Avenue Mallu 50 NAJBOLJIH FOTOGRAFIJA NATIONAL GEOGRAPHICA Učenice osmog razreda, polaznice dodatne nastave iz biologije, 25. rujna 2013. posjetile su izložbu “50 najboljih fotografija National Geographica“. Izložba je postavljena u osječkom Avenue Mallu, a trajala je do kraja listopada. Ovom izložbom, koja je već obišla daleke gradove i države, obilježava se 125. rođendan svjetski poznatog magazina National Geographic i jubilarni 10. rođendan njegovog hrvatskog izdanja. Biolozi su na izložbi vidjeli fotografije Afganistanska djevojka (djelo Stevea McCurryja) čije prodorne oči nikoga ne ostavljaju ravnodušnim ; 90-metarsku sekvoju (autora Michaela Nicolsa) koja je zapravo kompozicija 84 zasebne fotografije te mnoštvo fotografija hladne Antarktike, egzotične Indonezije, vrućeg Konga i Kalaharija… Naše učenice posebno je dojmila fotografija djece koja prikazuje primjer štetnih genskih mutacija (baš ono što se upravo uči na biologiji!). Na kraju su se osmašice  i same fotografirale kraj velikog 3D-lava … Blaženka Matijević, prof. 1.stolica - Crackle tehnika (efekt pukotina) predmet najprije1. obojite tamnom akrilnom bojom (u našem slučaju tamno zeleno) i pričekajte da se osuši posebnu tekućinu -2. crackle lak - nanesite kistom na pojedina mjesta. Tanji sloj crackle-a daje manje pukotine, a deblji sloj deblje pukotine. kada se crackle3. osuši nanesite svijetlu akrilnu boju (u našem slučaju bijelu). Tamo gdje ste nanijeli crackle napravit će se pukotine. sušite i ukrasite predmet salvetom koju ste prethodno4. rastavili te uzeli gornji sloj. salvetu prislonite na željeno mjesto i oprezno premažite5. ljepilom za decoupage, istiskujući zrak od sredine prema van predmet na kraju zaštitite premazivanjem laka6. 2.stolica – Shabby chic tehnika (pohabano, staro) predmet najprije1. obojite tamnom akrilnom bojom ( u našem slučaju bordo) i pričekajte da se osuši voskom natrljajte2. predmet tamo gdje želite da izgleda pohabano prvo na rubove3. nanesitevosak obične svijeće (obavezno) – jer svakom predmetu prvo “odu” rubovi zatim nanesite svijetlu4. akrilnu boju pustite da se osuši te5. tankim šmirgl-papirom lagano prijeđite preko predmeta kako bi dobili već spomenuti pohabani izgled ukrasite salvetom i predmet zaštitite lakom6. Iako  znaju da je voće zdravo, učenici  za međuobroke radije biraju čokoladu, slatkiše, čips, flips i druge nezdrave grickalice. Stoga su  biolozi naše škole odlučili popraviti  svoje prehrambene navike. U okviru dodatne nastave biologije održana je radionica pod logom „Jedem voće, mislim zdravo“. Za radionicu su  izabrali  dvije kraljice jeseni,  kruške i grožđe. Učenici su najprije malo istraživali pri čemu su saznali mnoštvo korisnih informacija. Kruška, primjerice,  sadrži minerale kalcij, željezo, magnezij, fosfor, cink, bakar;  vitamine C, B6, K…, a zbog svojih vlakana ljekovito djeluje na zdravlje probavnog sustava, snižava krvni tlak,  smanuje rizik od pojave raka, bolesti srca, moždanog udara…Grožđe je dobar izvor vitamina C, sadrži  većinu vitamina B kompleksa, a od minerala sadrži  magnezij, mangan i kalij. Grožđe smanjuje rizik od srčanih bolesti, a povoljno utječe na očuvanje vida. Grožđe djeluje kao prirodni tonik organizma. Naime, kožice bobica bogate su vlaknima koja potiču probavu i tako uklanjaju suvišnu vodu i otrove iz tijela, a sjemenke koje je zdravo “dobro prožvakati“ sadrže tvar koja djeluje na smanjenje kolesterola. Nakon radionice učenice su od donesenog voća kreirale svog „voćnog ježića“ i na kraju ga u slast degustirale… Blaženka Matijević, prof. Program „Shema školskog voća“ JEDEM VOĆE, MISLIM ZDRAVO Također, prodajom kreativnih radova učenici su prikupljali sredstva za djecu Afrike U našoj se školi od ove školske godine provodi  program “Shema školskog voća“ pod pokroviteljstvom Europske unije, a programom su obuhvaćeni učenici nižih razreda osnovne škole. Čitajući letak zabrinuli su nas podatci koji govore da  Hrvati ne jedu dovoljno voća i povrća te da je u našoj zemlji u posljednjih 10 godina registriran zabrinjavajući porast debele djece i djece s povećanom tjelesnom težinom. Stoga smo odlučili nešto poduzeti... Recikliranje ili make over STARA STOLICA POSTALA JE - LJEPOTICA Mislite da su stare stolice samo za smeće? E, nisu... Dokazali su to vrijedni i kreativni biolozi... Tijekom 11. i 12. mjeseca učenice osmašice (Lucija, Mia, Ivona, Anja, Danijela, Karla, Domenika i Elizabeta) koje pohađaju dodatnu nastavu biologije pod vodstvom su pedagoginje i nastavnice biologije odlučile od starih odbačenih predmeta napraviti nešto novo (reciklirati) i time ukrasiti prostor škole. Izbor je pao na 2 stare školske stolice koje su pomoću decoupage tehnike doživjele svoj svoj make over i pretvorene su u prave ljepotice. Decoupage je tehnika koja se može primijeniti na gotovo svim predmetima; drvu, plastici, staklu, metalu, tkaninama, papiru...na svemu, samo treba isprobati! Pročitajte naše savjete, a ostalo ostavljamo vašoj mašti... Blaženka Matijević, prof. i Ana Petrović, pedagoginja green je in Genetska mutacija FRANGIPANI 37 Decoupage je vrlo popularna tehnika koja se razvila u 18. stoljeću u Velikoj Britaniji i proširila se po cijelom svijetu. Naziva se još i salvetna tehnika jer se salvetama i raznim decoupage papirima mogu ukrašavati upotrebni i ukrasni predmeti.
  • 20. Nensi Tomac, 6.a green je in Akcije velikih ekologa Zabavna ekologija Ako ste mislili da ekolozi podrazumijevaju samo aktivnosti čuvanje prirode kao što su akcije čišćenja i slično, mi ćemo vam dokazati kako se na našim školskim ekolozima itekako zabavlja. Poklon za učitelje i djelatnike Prva aktivnost ekologa bila je zbrinjavanje biootpada u kompost. Svi su učenici radili punom parom, prevrtali otpad, prosijavali... Dok je nastavnica Biondić stavljala prosijanu zemlju u vrećice, maštoviti ekolozi smišljali su poslovice vezane za prirodu te ih ukrašavali krasnim motivima kako bi ih podijelili svim djelatnicima škole za Dan učitelja. Kreativno iskorištavanje otpada Kada punite svoj mobitel, sigurno ga stavite na stol ili na neku podlogu. Zato su i ekolozi izmislili za to prikladnu stvarčicu i to su napravili od boca za šampon. Maštoviti su je ukrašavali raznim motvima, dok je nastavnica rezala u oblike kako bi izgledali što bolje. Ni drugi nisu bili nezaposleni. Od WC rola za papir pravili su božićno drvce, iako je većinu posla obavila nastavnica. Zatim su svi šestaši dobili papiriće i na njih pisali svoje božićne i novogodišnje želje. Nastavnica je najljepše želje stavila na bor. Na boru su se nalazile i papirnate sove, također djelo ruku školskih ekologa. I neka sad netko kaže da ekologija ne može biti zabavna! Šime Demo, 6.b 1. 2. 3. Planet uzduž i poprijeko Jeste li znali da se i automobili mogu zdravo hraniti poput nas, da naizgled neopasne spravice u podmorju mogu uzrokovati kaos te da ni pingvini više ne mogu uživati u hladnoći kao nekad… 1. ZDRAVA HRANA – PA ČAK I ZA AUTOMOBILE Voće koje mi jako volimo može služiti i kao biogoriva za automobile kojima nas mame i tate voze do škole. Biogoriva su goriva koja se dobivaju preradom biomase. Njihova energija dobivena je fiksacijom ugljika, tj. redukcijom ugljika iz zraka u organske spojeve. Za razliku od ugljika koji oslobađaju fosilna goriva mijenjajući klimatske uvjete na Zemlji, ugljik u biogorivima dolazi iz atmosfere, odakle ga biljke uzimaju tijekom rasta. Šećer koji je pronađen u voću kao što su naranča ili jabuka može se pretvoriti u vrstu ugljičnog goriva za automobile. Također, smatra se da i dizel koji se proizvodi od palmina ulja i etanola, može biti proizveden od kukuruza. Šećer fruktoza može biti pretvoren u gorivo koje ima više prednosti od etanola što je začuđujuće. No zašto se onda, primjerice, naši seljaci ne bave proizvodnjom biogoriva. Razlog je financijski, bio-postrojenja za biogorivo deset su puta skuplja od sadašnjih rafinerija. Ali barem se možemo našaliti da i naš „kućni ljubimac“, kako neki nazivaju automobil, treba „jesti zdravo“. 2. KOBNI SONAR Znate li što su sonari? Sonar ili podvodni električni lokator elektroakustični je uređaj za traženje i određivanje daljine, dubine, smjera i za identifikaciju podvodnih pokretnih i nepokretnih objekata (podmornica, mina, potopljenih brodova, podvodnih hridi, jata riba). Ta naizgled bezopasna stvarčica u američkim mornaricama uznemiruje kitove i dupine ili ih dovodi u najgorem slučaju do smrti. Razne udruge za zaštitu prirode traže da sud zabrani sonare kojima njihova mornarica otkriva svoje neprijatelje zato što oni onečišćuju okoliš bukom na koju su dupini i kitovi vrlo osjetljivi. Na Bahamima jedan je takav sonar usmrtio čak osam kitova. Sigurno se pitate na koji ih način sonar ubije. Tako što buka uzrokuje krvarenje mozga i ušnih kostiju kod kitova. Zapitajmo se je li pravedno da čovjek zbog svojih interesa ugrožava prirodu… 3. PINGVINI I GLOBALNO ZATOPLJENJE Vi se sigurno veselite kada je jaaako vruće jer možete ići na bazene i jesti sladoled, ali pingvinima na Antarktiku to nije nimalo zabavno. Kada je prevruće, led se topi i oni ostaju bez doma. Predstavnici regija traže pomoć u borbi protiv globalnog zatopljenja. Znate li što znači taj pojam kojeg često spominju u medijima? Dakle, globalno zatopljenje naziv je za povećanje prosječne temperature Zemljine atmosfere i oceana. Stručnjaci navode kako je globalno zatopljenje sve gore i može stvoriti ogromne poplave i eroziju tla. Erozija je prirodni proces pomicanja krutih tvari (zemlje, blata, kamena, itd.) kroz utjecaj vjetra, vode ili pomicanja koja su uvjetovana silom gravitacije. To znači da globalno zatopljenje nije samo opasnost za pingvine, nego i za nas sve. Pripremio Šime Demo, 6.b Ilustrirale Nensi Tomac i Karla Bogdan, 8.a Eko zanimljivosti FRANGIPANI 3938FRANGIPANI
  • 21. Fotostrip malih ekologaFotostrip malih ekologa Kadsemalerukeslože, prirodasespasit`možeKadsemalerukeslože, prirodasespasit`možeDobro, ravnatelju, ne morate baš u gram, ionako ovi mali iz razredne imaju najviše. Mi znamo! Baterije idu u posebnu ambalažu! Zašto imaš tako velike oči? Zato što ću krasitizidove Očnog odjela osječke bolnice Neee, zeleni među zelene! Razvrstavamo čepove po bojama! Polako i pažljivo slijediti nacrt... Ova Crvenkapica mogla bi se zvati i Crvenšlapica...ili Crvenčarapica... Pokupi sve, ovdje se djeca igraju. Ostatci hrane iz školske kuhinje također su bio- otpad Šest! Šest vreća smo skupili! Pusti to, Dražene, sve po P.S.-u! Fuj, toliko smeća u našem školskom dvorištu! Juhuu, razvedrit ću zidove vukovarske bolnice! Hvala, djeco! green je in Mi znamo kamo s otpadom! A vi? FRANGIPANI 4140FRANGIPANI
  • 22. 42FRANGIPANI FRANGIPANI 43 Posebno se zalagala za obrazovanje siromašnih žena. Pridonijela je razvoju viših djevojačkih škola, reorganizaciji izdavanja školskih knjiga, a unaprijedila je i nastavu ručnog rada. Bavila se i književnim radom koji je većinom namijenila djevojkama. 1911. godine utemeljila je „Zakladu za podupiranje siromašnih učenica Više djevojačke škole“. Život žene i učiteljice u to vrijeme nije se mogao ni mjeriti s današnjim. Prihvatiti učiteljski poziv u ono je vrijeme često značilo i žrtvovati bračnu sreću i obiteljski život. Naime, učiteljice se u to vrijeme nisu smjele udavati, osim ukoliko se udaju za učitelja iz istog mjesta kao i ona, a to je bilo teško naći. Kulturnjaci i čudaci Utemeljitelji Osječkog muzeja, današnjeg Muzeja Slavonije, bili su Franjo Ladislav Sedlaković i Karlo Franjo Nuber. Franjo Ladislav Sedlaković bio je veliki sakupljač i ljubitelj starina. Posjedovao je veliku zbirku novca, tj. bavio se numizmatikom. Sakupljao je medalje, arheološke predmete, ptice i leptire, porculan i oružje koje je kasnije darovao gradu pa je tako i postao jedan od osnivača Muzeja Slavonije. Karlo Franjo Nuber drugi je utemeljitelj  Muzeja, također trgovac koji je velik dio svoje imovine ulagao u otkup starina, knjiga, a posebice starog novca i medalja koje je kasnije poklonio muzeju. S obzirom na svoj status, živio je izvan tadašnjih okvira pa je smatran i čudakom. Bavio se spiritizmom i hipnozom. Postoji anegdota da je suprugu  svakodnevno hipnotizirao iz koje se potom javljala „lijepa Ela“ i pričala o njegova dva prethodna života. Naš najveći mecena Naš je najveći dobrotvor – mecena Josip Juraj Strossmayer, rođeni Osječanin, utemeljitelj je Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, jedan od osnivača Hrvatskog narodnog sveučilišta u Zagrebu, a obnovio je i financijski sanirao Hrvatski zavod svetoga Jeronima u Rimu. Osnovao je Gimnaziju za žensku mladež (današnja Ekonomska škola), Đačko sjemenište (današnja Glazbena škola Franje Kuhača), a poznat je po sudjelovanju u izgradnji osječke i đakovačke katedrale. Umro je 1905. godine u Đakovu gdje je  i pokopan u kripti đakovačke katedrale. Zbog njegovog ulaganja u prosvjetu, naše sveučilište nosi njegovo ime. Bez obzira na svoje zasluge, nikad nije postao više od biskupa jer je u Vatikanu, kada se glasalo za odluku o nepogrešivosti pape, on bio protiv. Frankopani - mali filantropi U sklopu izložbe trajala je i akcija „Jednom kunom do knjiga u školskoj knjižnici“ pri čemu su učenici, roditelji i djelatnici ubacivali svoju donaciju u kasicu koja se nalazila ispred plakata.   Za skupljeni iznos Zaklada Slagalica donirala je  još 100kn i kupila knjige koje su učenici sami zaželjeli čitati ubacujući svoje književne želje u sandučić književnih želja. Tako su Frankopani, generacija 2012./13. svojoj knjižnici ostavili 6 novih knjiga: S.Polak: Gorski dnevnik Pauline P., J.Kinney: Gregov dnevnik, One Direction: Usudi se sanjati, S.Collins: Igre gladi, A.Pike: Krila i J.Tihji-Stepanić: Imaš fejs? Knjige su predstavljene na svečanoj dodjeli u holu, a potom postavljene na izložbi u holu koja je izazvala velik interes budućih čitača. Učenici su naučili da filantropija ne znači samo materijalno pomoći, već učiniti bilo koje dobro djelo. Treba se držati one poslovice: „Gdje se ništa ne može pomoći, lijepo je bar osmjehnuti se.“ Christian Kurina, 7. c  Postavljena je i izložba u holu Učenici su se pokazali pravim malim filantropima Svečana dodjela knjiga kupljenih prikupljenim novcem Što su sve Frankopani poželjeli čitati Osječki filantropi Osijek, kao najveći grad u Slavoniji i Baranji, bogato je središte mnogih ustanova i građevina nastalih zahvaljujući poznatim i slavnim osobama iz prošlih vremena. Svi dijelovi našega grada imaju barem jednu zgradu ili instituciju  koja je nastala zahvaljujući filantropima – čovjekoljupcima, ili bolje rečeno dobrotvorima. Kroz hrvatsku su povijest upravo zahvaljujući filantropima nastale su mnoge bolnice, kazališta, škole, muzeji, kina, domovi za siromašnu djecu, crkve, znanstvene institucije i sl. Kako bi saznali nešto o osječkim filantropima, naši su učenici poslušali predavanje gospođe Dijane Živaković iz Zaklade Slagalica. Osim toga, u holu je tri tjedna (od 22.travnja do 10.svibnja) stajalo 12 edukativnih plakata te kasica u koju su učenici, u sklopu akcije „Jednom kunom do knjiga u školskoj knjižnici“, u ta tri tjedna donirali novac za kupnju knjiga po izboru učenika. Fantastični trojac velikog srca Pojavu filantropije počelo se promatrati od 18. i početka 19. stoljeća od kada su pojedinci ostavili pozamašne iznose svoga bogatstva u korist svojih siromašnih i potrebitih sugrađana. Oni su Johann Kohlhoffer, gostioničar iz Tvrđe; Josef Huttler, kožar i posjednik iz Donjeg grada i Christian Monsperger, njemački propovjednik i isusovac. Njihovom zaslugom osnovana je zaklada za gradnju sirotišta, a i iz sredstava koje su oni ostavili 1869. godine izgrađeno je sirotište. Obzirom da je Zaklada raspolagala velikim iznosom, iz njega je 1870. izgrađena i otvorena Sveopća zakladna bolnica Huttler – Kohlhofer – Monsperger. Bila je to najveća i najbolje opremljena bolnica u istočnom dijelu tadašnje Kraljevine. Misteriozna smrt koja nikad nije otkrivena Nadalje, važno je spomenuti i  žene filantropkinje. Prva od njih bila je Adela Deszaty, imućna udovica ljekara  koja je bila vrlo školovana i glazbeno obrazovana. Utemeljiteljica je osječkog glazbenog tria Deszaty (klavir) – Blau (violina) –Nepomuk Hummel (čelo). Ova dobrotvorka nije imala djece pa je svoju imovinu, ni ne znajući da će ubrzo umrijeti,  ostavila za siromašne osječke učenike.  Po Adeli Deszaty jedna od ulica dobila je ime – Desatičina ulica (današnja Ulica Hrvatske Republike). Ubijena je 1885. godine na putu do kapelice koja se danas nalazi preko puta Eurodoma. Kako u to vrijeme metode otkrivanja zločina nisu bile na današnjoj razini, nikad se nije ustanovilo tko ju je ubio, a za njezinu smrt nitko nikada nije odgovarao. Druga strana učiteljskog poziva Druga poznata dobrotvorka učiteljica je Josipa Glembay. BOGATSTVO JE U DARIVANJU Učenici razredne nastave slušali su predavanje uz plakate veliko srce učenika
  • 23. veliko srce učenika Međunarodni dan bijelog štapa BITNO JE OČIMA NEVIDLJIVO U utorak 15.listopada učenici 2.c razreda, pod vodstvom učiteljice Ivke Mihaljević i pedagoginje Ana Petrović, sudjelovali su u akciji „Prošetajmo zajedno“ povodom Međunarodnog dana  bijelog štapa. Učenici su upoznali s problemima slijepih osoba, načinu kretanja i pomagalima, a i sami su prošetali gradom s povezima na očima. Akciju „Prošetajmo zajedno“ već tradicionalno organiziraju  Športska udruga slijepih “Svjetlost” i Volonterski centar Tenja. Namjera je akcije bila skrenuti pozornost sugrađana na važnost i značaj obilježavanja Dana bijelog štapa te na probleme koji su neizbježni, a s kojima se slijepe osobe svakodnevno susreću. Slijepa osoba koja koristi bijeli štap u samostalnom kretanju za 1 kilometar potroši energije koju videća osoba potroši kad prijeđe 11 kilometara. Učenici su s povezom na očima formirali kolonu i krenuli s Trga slobode, preko Ulice Hrvatske Republike do Županijske ulice i HNK te se preko Trga Lava Mirskog ponovno vratili na polazište. Također, učenici su imali priliku vidjeti pomagala koja slijepe osobe koriste za obrazovanje, društvene igre, sport i rekreaciju – govorni ručni sat, stroj za pisanje Brailleovog pisma, viseću kuglanu, psa vodiča. Drago mi je da smo sudjelovali u ovakvoj akciji i vjerujem da su se bar neka srca probudila i malo jače otvorila jer… „bitno je očima nevidljivo“. Ana Petrović, pedagoginja Brailleovo pismo za slijepe Učenici su iskušali kakav je osjećaj biti slijep i kako voditi slijepu osobu Učenici su isprobali viseću kuglanu Upoznali smo se s Brailleovim pisaćim strojem kojeg je prezentirala slijepa Vesna Željko Garmaz, dobitnik nagrade Ponos Hrvatske, iznio je učenicima svoja afrička iskustva Acoustic duo Galijoti predstavio se s pop rock klasicimaPlesna skupina Shine plesala je uz zvuke afričkih bubnjeva Vokalni sastav Akvarel izveo je popularne i duhovne pjesme a capella (bez instrumentalne pratnje) Zvuk afričkih bubnjeva djembea dočaralanam je bubnjarska skupina RitmOS uzatraktivan nastup žonglerske skupineDomaćih Svi humanitarci na zajedničkom domjenku nakon uspješnog koncerta. Hvala im! U dvorani naše škole nastupali su plesna skupine Shine, čije su članice i mnoge naše učenice, vokalna skupina Akvarel, bubnjarska skupinu RitmOS, čija je članica i naša učiteljica Stella Vukadinović, Acoustic duo Galijoti, čiji je član i naš domar Dražen Brlić, te žonglerska skupina Domaći. „Želimo potaknuti djecu na suosjećanje i razmišljanje o onima koji su u potrebi. Djeca vole nove stvari pa se nadam da će im i ovaj koncert ostati u dobrom sjećanju“, rekla je učiteljica Stella Vukadinović. Posebni su gosti bili Maja Sajler Garmaz i Željko Garmaz, dobitnici nagrade Ponos Hrvatske. Taj se bračni par bavi humanitarnim radom i zahvaljujući njima pokrenuta je humanitarna akcija kojom se financira gradnja škole za siromašnu djecu u selu Kivumu u Ruandi. „Vidjeli smo veliku bijedu i siromaštvo i odlučili pomoći, a akcija je super prihvaćena i u manje od godinu dana sagradili smo 800 ‘kvadrata’ škole koja će uz dodatnih 900 ‘kvadrata’ moći primiti 1.000 učenika”, kažu Maja i Željko. Mario Bruno Bednar, prošlogodišnji 8.r. 44FRANGIPANI FRANGIPANI 45 Učenice ritmičke skupine naše škole svojim plesom su nam približile zanimljiva bića safričkog kontinenta Humanitarni koncert Frankopani za AfrikuFrankopani za Afriku Učenici i nastavnici naše škole, 25. veljače 2013., organizirali su humanitarni koncert pod nazivom „Škole za Afriku“.
  • 24. U sklopu sata razrednika i sata hrvatskog jezika petaši su u kinu Cinestar gledali ekranizaciju poznatog hrvatskog romana „Šegrt Hlapić“. Razlog više za posjet kinu bio je što su se na filmskom platnu našli i neki od naših Frankopana. Iako već postoji animirani film (u kojemu je Hlapić miš, a ne dječak), učenicima se više svidio film. Još i više time što su neki od Frankopana ušli u najuži krug audicije za film, dok je učenik 5.b razreda, Andro Vukušić, dobio i ulogu u filmu. Naime, Andro je glumio dječaka na vrtuljku u lunaparku. „Bio sam jako uzbuđen, iako je bilo pomalo naporno. Sva sreća da je snimanje bilo tijekom ljetnih praznika“, rekao nam je Andro i dodaje „jako sam zadovoljan svojom ulogom jer mi je to ipak bio prvi film, a i sprijateljio sam se s ostalim glumcima.“ Iako poznatiji, Andro smatra kako nije zbog uloge postao popularniji u razredu i u školi. Također, Nevena Jovčić, učenica 5.a razreda, ušla je u uži krug za ulogu Gite, no ulogu, nažalost, nije dobila. „Malo mi je krivo što nisam dobila ulogu jer sam se stvarno trudila. Glumom sam se bavila 3 godine i onda sam prestala jer nisam mogla uskladiti tenis i sate glume“, ističe Nevena. Naime, mali glumci na audiciji su dobili zadatak odglumiti scenu da su bolesni te kako moraju nazvati prijatelje da bi saznali što je bilo za zadaću. Našim malim glumcima želimo puno uspjeha jer njihovo vrijeme tek dolazi. Vanesa Fićok i Nevena Jovčić, 5.a Nevena Jovčić ušla je u uži krug za ulogu Gite Dijelovi filma snimani su u osječkoj Tvrđi Andri Vukušiću to je prva filmska uloga Glumiti u Šegrtu Hlapiću Naši učenici pred filmskim kamerama Igre gladi – za sve ljubitelje znanstvene fantastike Popularna knjiga Igre gladi književni je hit godine. U njoj ćemo saznati što će se dogoditi s Katniss Everdeen, djevojkom iz okruga 12 koja se dobrovoljno bori na Igrama gladi zbog svoje sestre Prim (Primrose). Igre gladi događaj su na kojemu se iz svih (12) okruga izabere 1 dječak i djevojčica (u dobi od 12 do 18 godina) koji se bore za preživljavanje u Areni. Na Igrama gladi Katniss će imati saveznika, Peetu Mellarka, pekarovog sina iz okruga 12. Knjiga je vrlo zanimljiva i napeta i asocira na znanstveno-fantastičnu verziju povijesnih gladijatorskih borbi. Katniss (Jennifer Lawrence) i Peeta (Josh Hutcherson) i u filmu se bore na Igrama gladi. Neke su scene dirljive, a neke napete. Najnapetija je scena borbe Katniss i Peete sa Catom (posvećenikom iz okruga 2) i sa mutantima-vukodlacima. U filmu je izmijenjeno mnogo stvari u odnosu na knjigu, barem sam ih ja drukčije zamišljao. Neke od tih stvari su izgled roga u kojemu se nalaze oružja, izgled okruga 12, izgled mirovnjaka (policije)…Iako je knjiga napeta, opisi vjerni i zanimljivi, čitateljima se možda neće svidjeti što se dugo mora čekati do početka samih Igara gladi. No s druge strane, možda upravo na taj način zadržava čitateljev interes i napetost. U filmu su mi se osobito svidjeli glumci. Ali također mi se nije svidjelo što trebamo čekati 1 sat (točnije 68 minuta) kako bi počele Igre gladi. U filmu se odgađanje glavne radnje još više očituje, tj. filmski su gledatelji nestrpljiviji pa se tu to odugovlačenje više uočava. Jako su mi se svidjele filmske odore Katniss i Peete na pobjedničkoj paradi. Odijela su im bila crna i zapaljena lažnim plamenom. Knjigu bih preporučio svakome tko voli čitati znanstvenu fantastiku, ali zbog zanimljive kostimografije, priče i likova i film se svakako isplati pogledati. Također, ukoliko želite posuditi knjigu ili film, možete ih naći u našoj školskoj knjižnici. Fran Malčić, 5.a „Neka šanse uvijek budu u vašu korist“ Ove su se godine u filmskom dvoboju našle „Igre gladi“. Je li film koji je napunio osječka kina ispunio naša očekivanja ili je ostao tek u sjeni književnog užitka, provjerite u našem dvoboju… kultura nije tortura Igre gladi 2: Plamen Sam uspjeh prve knjige doveo je do izlaska drugog dijela trilogije po imenu Plamen (Catching Fire). Kako je bilo i očekivano, Plamen se rasplamsao i po Hollywoodu i pomeo svu konkurenciju tako da je prema knjizi snimljen drugi dio filma. Književni nastavak popularnih Igara gladi napetiji je i suroviji nego u prvom dijelu. Radnja ovog dijela prati dvoje tinejdžera koji se i dalje bore za život i prelaze sve preprjeke. Iz ovoga ćemo dijela saznati počinje li revolucija u Panemu, jesu li Katniss i Peeta napokon pronašli mir u slavlju pobjednika 74. Igara i najvažnije, hoće li se pravila igre preokrenuti? Knjiga je napisana vrlo opširno, kroz oči „vatrene djevojke“ Katniss Everdeen koja živi u Sektoru 12 sa svojom sestrom Primrose i njihovom mamom. Film obiluje dirljivim scenama, a pogotovo bih istakao scenu u kojoj Katniss u suzama govori istinu o smrti malene Rue u sektoru 4 na Pobjedničkoj Turneji. Obožavateljima Igara gladi svidjet će se scene borbi u Pametnoj areni, predstavljanje Podčasnika Kvartalne Pokore i sam kraj drugog dijela. No onima koji nisu pogledali prvi dio, ne bih savjetovao da pogledaju drugi jer neće shvatiti povezanost likova i radnji. Iako i dalje scenografski, vizualno i onomatopejski bogat (pjev šojke rugalice, imitiranje šojke brbljavice, zvuci prašume), negativne su strane ovog filma oduzimanje vremena na Pobjedničkoj turneji, izbacivanje događaja iz knjige (primjerice, kada Katniss ide u lov i susret s dvjema djevojčicama koje idu prema sektoru 13) i izmišljanje pojedinih događaja kojih u knjizi nema (primjerice, Johanna se skida gola u liftu). Zbog toga me je drugi dio filma osobno razočarao. Oni koji su pročitali drugi dio knjige shvatit će me jer su neki dijelovi jako važni za radnju knjige, a u filmu uopće nisu prikazani. I sam redatelj Francis Lawrence navodi: “Ovaj je film vrlo, vrlo drukčiji od prijašnjeg. Arena je mnogo aktivnija, tema je drukčija, mnogo je više priče o ljubavi. Tematski, riječ je o početku pobune protiv Panema, a Katniss postaje simbol te pobune.“ U usporedbi samih dijelova filma, prvi dio filma mi se više svidio jer je radnja, po meni, zanimljivija i nema ljubavnih jadi kao što je to u drugom dijelu. Zato, u književno-filmskom dvoboju drugog dijela Igara gladi knjiga definitivno pobjeđuje. Treba napomenuti da postoji i treći dio knjige, Igre gladi: Šojka rugalica, a još je neizvjesno kakav će biti filmski ostvaraj. Christian Kurina, 7.c DVOBOJ KNJIGA VS. FILM 46FRANGIPANI FRANGIPANI 47
  • 25. 48FRANGIPANI FRANGIPANI 49 Čime biste Vi, kao autor, objasnili činjenicu da Smogovci već desetljećima plijene pozornost čitatelja, čak i u vrijeme kad čitanje više nije „in“? Naime, ne znam nikoga tko je rekao kako mu je knjiga dosadna. Ja mislim da je tu u pitanju samo humor. Dakle, ljudi vole humor, djeca vole humor, djeca se vole zabavljati i vole se prestrašiti tu i tamo, to sam vidio u kazalištu i to je najbolja kombinacija. To je još i Shakespeare znao. I on uvijek malo miješa. Nakon neke dramatične scene, ubaci dva komična tipa da publika malo udahne. Tako i ja radim u Smogovcima i drugim djelima. Kako se rodila ideja da stvorite Smogovce? Baš ta braća Vragec imaju neke prototipove u jednom dječaku koji je išao sa mnom u školu i njegovoj obitelji . On je imao 9-ero braće, meni je to bilo nepojmljivo, a tek kad sam proučio povijest, shvatio sam da je to zapravo malo. Npr. Marija Terezija imala je 16-ero djece i još je vladala Habsburškim carstvom, a jedna od njezinih kćeri imala je 17-ero djece. Hrvati izumiru jer svi imamo jedno ili dvoje djece. Je li nastavak priče o Smogovcima potaknuo uspjeh TV serije, odnosno interes čitatelja? Ma to je bio niz sretnih okolnosti. Da se neka od mojih 40 knjiga snimi kao televizijska serija, privukla bi pozornost isto kao i Smogovci. Najvjerojatnije i zbog čarolije TV serija. Evo, primjerice turske sapunice.Turci prodaju svoju kulturu, a ljudi gledaju sapunice kao vrstu zabave, što i jest . To ipak i je zadaća jedne dobre države i kulture. Jeste li sve likove iz Smogovaca nalazili u svom životnom okruženju ili su plod Vaše mašte? Svugdje se nađe nekoga. Evo, sad kad gledam ovu djecu ovdje (na književnom susretu) o svakom od njih bih mogao nešto napisati, ali vjerojatno bi se ljutili (smijeh). Gdje god čovjek prolazi, gdje god promatra ili čak ne promatra nego prođe pokraj njega, to pisac hvata i poslije upotrijebi negdje, slaže kao lego kocke. Možete li nam izdvojiti Smogovca koji Vam je kao lik najdraži? Zbog čega? Ma meni je zapravo najdraži taj Crni Jack jer je on simpatični lopov, a Slavko Brankov koji je glumio Crnog Jacka, nažalost, više nije živ. Živ je Kumpić , on se zove Božidar Košćek. Na njega sam išao zato što je i ovako privatno šašav pa sam i po njemu pisao tekstove, a još sam mu dodao i taj „u“ koji se inače izgovara „a“. Posljednji nastavak priče o Intervju s Hrvojem Hitrecom Još je Shakespeare uvidio da humor „pali“ Uoči Noći knjige, 23.travnja, u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici u Osijeku gostovao je i autor legendarnih Smogovaca, književnik Hrvoje Hitrec. Kroz razgovor s njim uvjerili smo se da je život jednog književnika puno zanimljiviji od onog iz bilješke o piscu. Smogovcima roman je „Smogovci u ratu“ iz 1996. godine. Je li bilo teško reći „zbogom“ Smogovcima? „Smogovci u ratu“ nastali su tek nakon knjige „Zbogom Smogovci “. Dakle, ja sam napisao nekoliko knjiga o Smogovcima i onda sam rekao „dosta više, ne mogu to više pisati“ i napisao sam knjigu „Zbogom Smogovci“. I onda su me htjeli ubiti (smijeh). Jednako je bilo i s nekim kriminalističkim romanima. Primjerice, kad autor ubije glavnog junaka , onda ga čitatelji žele oživjeti. Tako sam ja, nakon što sam se oprostio od Smogovaca, napisao još jednu knjigu „Smogovci u ratu“. To je bilo i prirodno jer su ti dečki koji su prvim epizodama Smogovaca bili mali poput vas, kada je došao rat, dorasli točno do puške što bi se reklo. Tako oni idu u rat kao hrvatski branitelji, ali opet s jednom velikom dozom humora što je prikazano koliko se moglo. Ja sam često bio u Osijeku za vrijeme rata, to je opisano u jednoj mojoj memoarskoj knjizi „Lijepa moja“. Mogu li se čitatelji i gledatelji ipak nadati nekom novom nastavku Smogovaca? Ne. Mislim da ne jer je ta priča završena. Možda se mora roditi jedan drugi pisac toga naraštaja koji može napraviti takvo djelo. Dakle, ja sam bio pisac naraštaja koji je opisan u Smogovcima, naraštaja između 70-ih i 90-ih. Sad bi se trebao roditi novi, možda se već rodio. Osim kao književnik, poznato je da ste radili kao novinar u nekim časopisima, a u nekima ste bili i urednik. Možete li nam reći nešto o tome? Imate li koji savjet za nas novinare početnike? Imam, da krenete od početka (smijeh). I ja sam krenuo kao korektor, to je najniža stepenica u novinarstvu. To je onaj jadnik koji ispravlja pogreške, ali to je bilo u ono olovno doba jer sam ja radio s olovom u tiskari. To vi, djeco, ne možete ni zamisliti danas. Ovo što vi tipkate nešto je sasvim drugo naspram onog starog. Prije je tiskar također imao tipkovnicu i veliko čudovište iznad njega puno vrućega olova, a onda su kroz jedan žlijeb ispadala slova već malo ohlađena. Dakle, ako vi sad započinjete, za 10 godina ste ministar. Možemo li Smogovce očekivati na kazališnim daskama? Bili su jedni Smogovci u kazalištu, „Smogovci u strašnom dvorcu“ (iz jedne epizode iz Smogovaca). Ima još ideja u kazalištu Kerempuh pa ćemo vidjeti . Bavite se i politikom. Na nedavnim ste izborima za Europski parlament bili jedan od kandidata Pokreta za uspješnu Hrvatsku „Hrast“ . Kako vidite Vašu ulogu kao književnika i kulturnjaka u razvoju Hrvatske u modernoj Europi? Prije svega, trebate znati povijest hrvatske književnosti. Nema književnika koji se nije bavio politikom od Marka Marulića pa dalje. Nisam ni imao u planu baviti se politikom, ali to je bio splet okolnosti. Bliski ste mladima već desetljećima iako se vremena i običaji mijenjaju. Što biste poručili današnjoj mladoj generaciji? Da budu dobri (smijeh). Ono što ja pripovijedam vama je možda dosadno, ali to su neke temeljne etičke vrijednosti koje se dobivaju odgojem, prije svega kršćanskim odgojem jer smo mi Hrvati i katolici, a poslije se vi možete buniti i ići nekim svojim putem. Iz iskustva vam mogu reći da ćete se jednog dana tim vrijednostima vratiti. U ime novinarske skupine OŠ F. K. Frankopana zahvaljujem Vam na razgovoru i vremenu koje ste nam darovali. Mario Bruno Bednar, prošlogodišnji 8.r. Terenska nastava u Američkom kutku WELCOME TO USA! Učenici 6.b razreda,  24. svibnja 2013., pod vodstvom razrednice Kornelije Parmačević i knjižničarke, spojili su nastavu engleskog jezika i sat razredne zajednice kako bi bolje upoznali engleski jezik i američku kulturu. Tom smo prigodom posjetili Američki kutak (American Corner) u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici u Osijeku. U sklopu ove terenske nastave posjetili smo Američki kutak Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek. Neki su se od učenika prvi put upoznali s drugim odjelima Gradske i sveučilišne knjižnice (GISKO), osim Odjela za djecu i Igraonice koje već posjećuju. Tako smo upoznali i Klub mladih “Paklena naranča”, Medioteku, Odjel za odrasle i čitaonicu, izložbene prostore, Austrijsku čitaonicu i Američki kutak koji je bio tema posjeta. U Američkom kutku saznali smo mnogo toga o građi i uslugama koji taj kutak sadrži. Najviše su nas oduševili Playstation i knjige na engleskom jeziku uz koje idu i slušalice. Tako oni kojima bolje ide engleski jezik mogu slušati lektire na engleskom jeziku i dok šetaju gradom. Pogledali smo i filmić o SAD-u i američkoj kulturi, na engleskom jeziku naravno, a svoje pozorno slušanje i razumijevanje dokazali smo na kvizu i pritom osvojili i nagrade.  Kroz knjižnicu nas je provela (i ove zanimljive aktivnosti osmislila) dipl.knjižničarka Marijana Špoljarić, voditeljica Američkog kutka. Nakon šetnje do knjižnice i ugodnog gostoprimstva složili smo se da bismo češće trebali imati ovakvu praktičnu nastavu izvan učionice, a neki su se poželjeli i učlaniti u Gradsku i sveučilišnu knjižnicu...  Nives Grčić, 6.b kultura nije tortura I ja sam krenuo kao korektor, to je najniža stepenica u novinarstvu. To je onaj jadnik koji ispravlja pogreške, ali to je bilo u ono olovno doba jer sam ja radio s olovom u tiskari. To vi, djeco, ne možete ni zamisliti danas. 48FRANGIPANI
  • 26. 50FRANGIPANI FRANGIPANI 50 cipelice lutalice Krstarenje Mediteranom Pustolovina TITANIC Šest puta veći od Titanica Svi su moji strahovi nestali čim smo stigli u Genovu gdje nas je čekala MSC Splendida. Čitala sam revizije našeg krstarenja na forumima, proučavala razne brošure i listala brojne slike, no ništa se nije moglo usporediti sa stvarnošću. Kruzer je, naime, šest puta veći od Titanika. Na njemu je putovalo oko četiri tisuće putnika i oko dvije tisuće osoblja. Prvim korakom na MSC Splendidu zasule su me brojne brošure (MSC Aurea Spa, Teen Club...), a zatim i stalni bljeskovi fotoaparata fotografa (koji su se mogli naći na svakom koraku). Mislila sam da je to posebno, no nisam ni slutila što me čeka. Marseille Nakon ugodno prospavane noći na (king-size) debelom krevetu krenula sam u obilazak Marseillea, našeg prvog stajališta. Grad je uistinu izgledao lijepo: mirne ulice, nasadi palmi, građevine svijetlih boja... Potvrdio je sve što sam pročitala o njemu: drugi grad po veličini u Francuskoj, glavni grad Provanse itd. Obišli smo neobičnu crkvu Notre Dame de la Garde. No o njemu nisam saznala ništa više zato što zbog snažnog vjetra nismo vidjeli gotovo ništa i morali smo se ranije vratiti na brod. Ostatak dana proveli smo tako da smo se kupali u desetak bazena, odlazili na ručak i večeru u restoran „La Verde“ te gledali jednu od svakodnevnih večernjih predstava... Barcelona Barcelona je, usuđujem se reći, jedan od najljepših gradova koji sam ikad vidjela. Šetajući njenom najpoznatijom ulicom La Ramblom te srčući kavu u Starbucksu, nisam prestala tako razmišljati. Obišli smo Sagradu Familiu, neogotičku baziliku, jednu od najljepših kršćanskih bazilika koja nikad nije dovršena, a djelo je slavnog Gaudija, ekstravagantnog arhitekta iz 19./20. stoljeća. Posebno me očarao park Guell, prvobitno zamišljen kao naselje za 60 obitelji, okruženim drvećem, životinjama i prirodom. Kasnije smo posjetili i tržnicu (koja uopće ne nalikuje našoj) i promatrali sve moguće vrste hrane, od datulja, vrganja, voćnih smoothija i pralina do škarpina, avokada i papaja. Valencia Valencia, treći španjolski grad po veličini, vrlo je zanimljiv. No kad bolje promislim, mislim da ga nismo dovoljno istražili. U njemu se nalazi jedna od najvećih europskih tržnica, gotička zgrada Loža svile koja je u 16. stoljeću bila tržnica svile. U gradu se čuva kalež za koji se vjeruje da je sveti gral, tj. kalež s Isusove Posljednje večere. Mi smo najviše pozornosti posvetili novom umjetničkom centru, veličanstvenom Gradu umjetnosti i znanosti. Ondje nam je najzanimljiviji bio Oceanográfico, Kad sam čula da idemo na krstarenje, problijedila sam. Nemojte me krivo shvatiti - Marseille, Barcelona, Valencia, Tunis i Rim zvuče odlično - no prva asocijacija uz krstarenje bila mi je Titanik, Titanik i njegov slavni potop. Razlika je bila jedino u tome što je ovaj brod bio šest puta veći i ne plovi Atlantikom, nego Mediteranom. najveći akvarij u Europi u kojem smo proučili više od 500 morskih organizama. Uživati u raskoši broda Cijelog smo dana plovili jer smo sljedećeg trebali stići u daleki Tunis. Otkrili smo čak 17 barova te klubove za mlade. U glavnom smo restoranu upoznali kapetana te, kao i svakog dana, uživali u jednoj od (fantastičnih) predstava u golemom kazalištu. Luka La Goulette (Tunis) Ulice su u Tunisu, blago rečeno, prljave. A promet je jednostavno anarhističan. Pred našim je očima jedna žena zgazila muškarca na pješačkom prijelazu i odvezla se dalje, ljuta na njega). No Medina, stari grad, bila je vrlo zanimljiva. U njenom se središtu nalazi najstarija džamija u zemlji, Džamija Zajtuna, brojni „bazari“ gdje prolazi isključivo cjenkanje. Zatim smo obišli Kartagu, bijelo-plavi gradić te predsjednikovu palaču (koju nismo smjeli slikati jer bi nam inače prijetilo uhićenje). Jahala sam divlju devu. Dobro, ne baš tako divlju, ali to mi je bilo korisno i vrlo strašno iskustvo. Kada sam se (zajedno s bratom Andrijom i sestrom Ivom) popela na devu, ona bi se pri podizanju i spuštanju potpuno nagnula naprijed pa zatim nazad. U jednom je trenutku i potrčala. Također, gladila sam sokola i svirala s fesom na glavi. Fesa je tradicionalna crvena kapa s crnim resama. Civitavecchia (Rim) Vatikan je divan. Dok sam hodala u bazilici sv. Petra, nisam osjetila božansku prisutnost, no mislim da sam osjetila nešto slično. Strahopoštovanje. Gledajući tu crkvu, svaki je njezin centimetar oslikan ili oblikovan. Divila sam se umjetnicima koji su sudjelovali u njezinom stvaranju. Osim Vatikana, vidjeli smo i Koloseum (golemu gladijatorsku arenu), Castel Sant’Angelo (Anđeosku tvrđava, Hadrijanov mauzolej na obali Tibera), Fontanu di Trevi (jednu od najpoznatijih fontana na svijetu), Forum Romanum (središte političkog, pravnog, gospodarskog, kulturnog i religioznog života drevnog Rima), Piazzu Navonu (barokni trg), Ponte Sant’Angelo (Anđeoski most koji povezuje Hadrijanov mauzolej sa središtem Rima). Rim je uistinu kao šećer na kraju, pun znamenitosti, kave, vina, prodavača kišobrana i fontana... Petra Kristić, 8.b FRANGIPANI 5150FRANGIPANI Predvorje broda Notre Dame de la Garde Vanjski bazeni Park Guell Sagrada Familia Ostaci Kartage Koloseum Pieta, jedino Michelangelovo potpisano djelo Fontana di Trevi
  • 27. 52FRANGIPANI FRANGIPANI 51 U zemlji amiša i slapova Put Kanade krenula sam sa sestričnom. Čim kažete Kanada, prvo vam na pamet padnu Niagarini slapovi. Ajoj, kako sam se ja razočarala! Obula sam cipele za brdska područja, a ono nema brda. Samo betonirana cesta, a s druge strane rijeka i slapovi. Prirodi ni traga. Ma gdje je to od naših Plitvica. Dragi moji, Lijepa Naša zaista je najljepša, samo se valjda ne znamo reklamirati. Vidjevši Teslin spomenik, svom sam se zemljaku malo izjadala. P.S. Znate li da se Tesla kao dječak zavjetovao ocu da će pokoriti Niagarine slapove? Zanimljiviji od samih slapova bio mi je muzej gdje se čuvaju „naprave“ kao npr. drveno bure s kojima su se pojedini avanturisti spuštali niz slapove. Neki uspješno, neki manje (pokoj im duši). Kanada je zemlja s najviše voznih traka u jednom pravcu, a posljednju (najbržu) zovu dijamantna. Tu su definitivno i najveće porcije hrane (nije ni čudo što su pretili). Kruh im je sladak, hot-dog je slatkast, a „Donac“ (američko slatko pecivo koje jedu policajci) je presladak da ga ni uz gorku kavu nisam mogla pojesti. Probala sam i japanski suši, iransku baklavu, i to sve domaće. A kad pozoveš susjede na roštilj, dobiješ i kosoke i tamnopute. Uz logorsku vatru kraj jezera Ontario sama sam ispekla sljezove kolačiće. Dobro, nismo baš logorovali jer se sestrična, koja je bila sa mnom, bojala grizlija. Danju sam uživala u ugodnim trenutcima vožnje motornim čamcem i u pecanju nasred jezera. U Kanadi žive amiši, religiozna sekta koja ne koristi ništa od moderne tehnike. Još se uvijek voze kočijom, sami školuju djecu i bave se poljoprivredom i zanatima. Koriste samo svoje proizvode koje prodaju na sajmovima, ali ne vole se fotografirati. Posjetila sam i Pioneer Village, selo u kojemu plemena indijanskog podrijetla promoviraju svoju kulturu, odjeću, običaje. U Sulejmanovom carstvu Idemo malo na azijski kontinent. Istambul se jednim dijelom nalazi na europskom, a drugim na azijskom kontinentu. Ta se razlika vidi i u stilu gradnje i u stilu života. Iako se u Istambulu očekuje da ćete vidjeti puno „zamotanih žena“, žene su moderne i našminkane kao prave europljanke. Čini mi se da ih je više pokriveno maramama u Münhenu nego u Istambulu. Zanimljivo je da stari Turci piju većinom čaj (što ste već primijetili gledajući njihove serije), a ponekad tursku kavu (koja je zapravo stigla iz arapskih zemalja). Naravno da Putositnice jedne VJEROUČITELJICE Putopisna reportaža: Kanada, Turska i Izrael Volim putovati po Lijepoj Našoj, a još više u strane države ili na druge kontinente. Stoga ću vam ovom prilikom otkriti prirodni, kulturni i religiozni mozaik zemalja s različitih kontinenata. Niagarini slapovi - jedni od najpoznatijih na svijetu Pokraj slapova - betonirana cesta Stil gradnje u Kanadi i veeeliki kućni brojevi KANADA TURSKA HRVATSKA IZRAEL Pleme Sioux promovira svoju indijansku kulturu cipelice lutalice FRANGIPANI 5352FRANGIPANI
  • 28. 54FRANGIPANI FRANGIPANI 55 sam pila čaj (uh, što je gorak). Posjetila sam i Kapali Carsi, veliki bazar koji ima oko 4000 trgovina u 60 ulica (odatle izrazi pazariti, vašariti i sl.). Kad vide potencijalnog kupca, obavezno šalju „malog“ s tacnicom po čaj, a vaša je obaveza cjenkanje. Iz Turske se obavezno morate vratiti s nečim kožnim. Ja bez jakne, ali zato s torbom i samo dva para cipela (ah, mi žene). Pojela sam i baklavu u kafiću s pogledom na Sulejmanovu džamiju, ali još je ljepša Plava džamija. U unutrašnjosti se nalaze plave zidne pločice, a na njima stihovi iz Kurana, na podu mnogobrojni tepisi koje daruju vjernici i, naravno, unutra se mora ući bosonog s pokrivenom glavom. Niste valjda mislili da vjeručiteljica nije posjetila i crkve? Naime, još prije džamije i islama, u 6. je stoljeću (u doba bizanskog cara Justinijana) izgrađena bazilika Aja Sofija (crkva Svete mudrosti). Tek ju je u 15. st osvajio Muhamed i pretvorio u džamiju. Danas je Aja Sofija muzej u kojem se mogu vidjeti i kršćanski i islamski motivi. U Istambulu se obavezno mora posjetiti i Top Kapi Palača, a u palači muzej oružja (bodeža, sablji... prekrasno pozlaćenih, izgraviranih). Nisam ni sanjala da me se oružje moglo dojmiti poput nakita. I, naravno, harem gdje morate posebno platiti ulaznicu (ma da ne bih!). Harem je samo na glasu po brojnim konkubinama, inače je to običan prostor gdje je boravio sultan sa svojim ženama i djecom za koje, uz državne probleme, baš i nije imao puno vremena. I na kraju, zanimljivost na koju sam slučajno naletjela. U maloj uličici u blizini hotela nalazio se mali turski kafić s „hoklicama“ (male stolice bez naslona), „kanapetima“ ili „otomanima“ (mali kauč; u mojem ga selu još poneka baka i danas tako zove). Kad smo naručili čaj, saznali smo da je to mjesto gdje se snimala „1001 noć“ (prva turska serija na našim ekranima), tj. gdje je „Šeherezadin svekar“ imao trgovinicu, pio čaj i pušio lulu. Koračati Isusovim zavičajem NaputovanjeuIzraelnasjevjeroučiteljevodio našbivšiprofesorsfakulteta. OnjeJeruzalam posjetio40-akputa,takodasveimaumalom prstu.UIzraelusetakođermoratecjenkatijer akoneželite,uvrijedese.Bilasampresretna štosamza3šekela(izraelskavaluta)spustila cijenupapučaoddevinekože,doknisam saznaladajekolegicazaistenovcekupila dvapara.Hranauhotelu bila je odlična, istočnoeuropska. Bilo je tu nepoznatih poslastica koje sam morala isprobati, dok su se moji kolege Slavonci zgražali i mislili kako će mi od te hrane pozliti. Usprskos ludom tempu, osjećali smo se odlično jer nas je nosio Duh Božji. Posjetili smo sva sveta mjesta: od Nazareta (bazilika Navještenja), Kane Galilejske (tamo bračni parovi imaju priliku obnoviti „bračne zavjete“) , Genezaretskog jezera, do ručka na obali tog jezera na kojem je lovio apostol Petar (jeli smo i „Petrovu ribu“) pa sve do rijeke Jordan gdje se obnavljaju krsna obećanja. Posjetili smo i Qumran (nalazište svitaka iz Svetog Pisma), koji je u blizini Mrtvog mora u kojem smo se kupali i mazali ljekovitim blatom. U Mrtvom moru ne možete potonuti zbog gustoće, no ne smijete se prskati jer je voda jako slana i „grize oči“. Najljepše što sam ponijela iz Izraela svakako je Jeruzalem, stari grad podijeljen na četiri dijela: muslimansku, kršćansku, židovsku i armensku četvrt, a tako je i u bazilici Svetog groba. U Jeruzalemu ima najmanje kršćana katolika, iako je mjesto kršćansko. U Izraelu su stalni nemiri i često se čuje i pucnjava. Grad je opasan visokim zidom, a kad idete u Betlehem obavezna je policijska kontrola autobusa, i to s psima. Unatoč vojsci, u Jeruzalemu se osjeti ozračje svetosti, pogotovo u Getsemanskom vrtu gdje je Isus molio pred svoju smrt. Imali smo i mi priliku tamo moliti u večernjim satima. Naravno, moram spomenuti i Betlehem, gdje su vrata u baziliku Kristova rođenja tako mala da se morate sagnuti (pokloniti - jer samo ponizni mogu ući). U Betlehemu smo posjetili i špilju svetog Jeronima, koji je rodom iz naših krajeva i koji je prvi preveo Bibliju na latinski jezik. U Izraelu je sve drukčije: prvo kilometri pustinje i beduini, a nakon nekoliko kilometara oaze s plantažama banana, jagoda..Izraelci jako puno navodnjavaju, čak i cvijeće kraj ceste. Izrael je zemlja različitih kultura, narodnosti i vjera. Koliko samo kršćana ima (pravoslavci, grkokatolici, katolici, kopti, protestanti), a koji se međusobno toliko razlikuju. Tu se može vidjeti i ortodoksnih židova s krznenim kapama i zulufima, a zamotanih žena više nego u Istambulu. Također, na židovskim grobljima ne stavlja se cvijeće, već kamen iz onog kraja odakle je došao onaj koji grob posjećuje (znamo da su Židovi razasuti po svijetu). Izrael zaista vrijedi posjetiti jer daje drukčiji pogled na život i svijet. Julijana Mađarić, vjeroučiteljica U Plavu džamiju može se ući samo pokriven i bosonog Kana Galilejska - mjesto Isusovog prvog čuda Unutrašnjost bazilike Aja Sofija KANADA TURSKA HRVATSKA IZRAEL Vožnja Genezeratskim jezerom Židovsko groblje - kamen umjesto cvijeta Mjesto gdje se Isus prvi put molio Očenaš sadrži tu molitvu na svim jezicima, pa i plemenskim poput zulu jezika cipelice lutalice
  • 29. Novinari osmaši 56FRANGIPANI FRANGIPANI 57 GLAZBA 1. Eminem ft.Rihanna: The Monster 2. Lorde: Royals 3. Lady Gaga: Applause 4. Avicii: Hey Brother 5. Onerepublic: Counting stars FILM 1. Igre gladi: Plamen 2. Hobit: Smaugova pustoš 3. Thor 2 4. Bitka za Pacifik 5. Svjetski rat Z KNJIGA 1. S. Polak: Gorski dnevnik Pauline P. 2. J. Kinney: Gregov dnevnik 3. S. Collins: Igre gladi 4. M. Johnson: Trinaest malih plavih omotnica 5. A. Pike: Čarolije: nova vrsta bajke Novinarska skupina Trend report Školska MODA Riješite križaljke! Biseri iz školske torbe glavolomke TOP 5 JESTE LI ZNALI? Pitanjeutestu: Odakledolazivoda? Odgovor: Izvodovoda. Pitanjeutestu: Kakosezovenašžupan? Odgovor: KrešimirGudalo Nastavnica: Djeco,jeliikaditkood vasvidioletećetanjure? Odgovor: Janastavnice,itokadsu semojiroditeljiprviput posvađali. Nastavnica: Kojegjerodamačka? Muškog,ženskogili srednjeg? Odgovor: Muškog! Nastavnica: Počemusitozaključio? Odgovor: Potomeštoimabrkove! Nastavnica: Ukojemjestoljećuživio Peristoklo? Učenik: U19.st. Nastavnica: Zaštonisidošaouškolu? Učenik: Imaosamproblemasa zaručnicom. Nastavnica: Djeco,vipišiteradnu bilježnicu,ajase idemmalopoigratisa Šabanom.(zaneupućene Šabanjekostur) Nastavnica: Pomoćukojegorgana dišuljudi? Učenik: Pomoćusrca. Nastavnica: Ne,aribe? Učenik: Pomoćupluća. Nastavnica: Zaštonisiučio? Učenik: Panastavnice,nisamja krivštonisamučio. Učenica: ZnašlidaNovagodina padanapetak13.? Učenik:Stvarno?! Nastavnica: BarackObamaratujesa Sirijom. Učenik: BarackObamagađa sivimmačkama(krivoje čuoinakonštojeshvatio štojerekao,odvalioseod smijeha) Vjeroučiteljica: Krštenjepripada u7…? Učenik: Smrtnihgrijeha Vjeroučiteljica: DruginazivzaSvetatri kraljaje…? Učenica: SvetoTrojstvo. Nastavnicaulaziu knjižnicu,nosikaputipita: Smijemlisejaovdje objesiti? Biseriizknjižnice: Pustolovinesmrdljivog Martina(Sportskiživot letećegMartina), Erosove basne,(Ezopove),Erik Kesten(ErichKästner), Trojicautrku,Trojicau grmlju,(TrojicauTrnju), Denisovaknjigarekorda (Guinessova), 3medvjeda igatara(gitara) Novinarska skupina Odakle dolaze najjače rakete (vatromet) na svijetu? Iz Kine. Što je parcipan? Parcipan je imitacija marcipana. Gdje treba skladištiti medenjake? Na suhim i mračnim mjestima. Koji je organ nazvan po životinji? Gušterača. Tko je osnovao Mitshubishi? Ivasako Jataro (samuraj) Koji je najmanji tenk na svijetu? Badger . Koliko je tigrova u prirodi? Manje od 3200. Kako doznati koliko krvi ima u našem organizmu? Dodavanjem svjetlećih supstanci u našu krv. Koje je oružje ubilo američkog predsjednika Lincolna? Deringer . Koja je najumiljatija životinja na svijetu? Vidra. Matej Kraljević, 6.b Petra Kristić, 8.b
  • 30. za kraj naj 58FRANGIPANI FRANGIPANI 59 Za početak, kako ste se odlučili postati nastavnicom geografije? Odlučila sam se vrlo rano. Još kao djevojčica voljela sam se igrati učiteljice. A kako sam se počela baviti geografijom? Pa čisto zato jer je to bio moj interes za svijet. Imala sam prekrasne učitelje iz geografije koji su uvijek znali lijepo pričati, prenijeti znanje, zainteresirati me. Zapravo, bila je to jedna od mojih važnijih odluka. Koliko ste nas dugo podučavali i kako komentirate rad u našoj školi? Ukupno sam 43 godine radila s djecom. U ovoj školi radila sam 26 godina. Rad s djecom meni je uvijek bio oduševljenje. Voljela sam raditi s djecom pa i onda kada su bili zločesti i onda kada sam se ljutila što ne rade, ali i tada mi je bilo zadovoljstvo. Završili ste i predškolski odgoj. Jeste li radili u vrtiću i koje su prednosti i nedostatci rada s predškolskim uzrastom u odnosu na osnovnoškolski? Radila sam u jednoj seoskoj školi. Bilo je jako teško i naporno putovati. Da bi došla raditi u grad, morala sam završiti predškolski odgoj. Došla sam raditi u vrtić s velikim oduševljenjem. Prednost je ta što su ta mala djeca puna ljubavi i nježnosti za osobu koja je uz njih. Cijelo bih dopodne provela u igri sa njima. Za njih je to bila samo igra, ali oni bi tako puno naučili. Teško je bilo fizički. Rad s malom djecom teži je i naporniji. No, škola je ipak bila moje opredjeljenje i ljubav. Stoga, kad sam uspjela dobiti mjesto učitelja geografije, opet sam došla raditi u školu. Prednost je škole u tome što se više vide rezultati rada. Tu se djeca mogu više baviti istraživanjem, prikupljanjem podataka. Mogli su samostalno raditi, a njihov rad me dodatno veselio. Dječji uspjesi bili su i moji uspjesi! Voditeljica ste mnogih projekata, posebno ste se istakli u projektu Građanin. Kakva su Vaša iskustva iz tog projekta i koliko je dugo naša škola uključena u taj projekt? Istina je da sam radila puno projekata – većih i manjih. Projekt „ Građanin“ u Hrvatsku je stigao 1998. godine. Naša gospođa pedagog došla je s jednog seminara i ponudila je meni (učitelju povijesti i geografije) rad na projektu. Znala je da sam zainteresirana za novi rad. Imala sam prekrasnu generaciju djece, bila sam njihov razrednik i mi smo se upustili u nešto za što te prve godine nismo znali ni kako to funkcionira! Bilo je teško, ali uspješno smo sve obavili i 1999.godine bili smo na prvom državnom susretu. Idućih 15 godina naša je škola redovit sudionik susreta na državnoj razini – projekti za ljudska prava i demokratsko građanstvo. Naša je škola bila i domaćin jednog od susreta kada su došle sve škole koje su radile projekte. Bilo je preko 300 djece i učitelja iz svih dijelova RH. Naši projekti bili su vrlo kvalitetni i bili smo pozvani na razgovore sa novinarima. Jedne smo godine išli na snimanje na Radio Zagreb gdje su učenici predstavljali svoj projekt i vodili direktan razgovor. Otišla sam u mirovinu, ali projekt vodim i dalje kao vanjski suradnik. Petnaest godina radim na projektu i obećala sam ravnatelju da ću i dalje sudjelovati u vođenju projekta. Baza su mi ove godine učenici 7. razreda (7b), a Nastavnica Anica Fumić ispratila je svoju zadnju generaciju Znanje se množi dijeljenjemNastavnica geografije, gospođa Anica Fumić, završetkom je prošle školske godine ispratila svoju posljednju generaciju, a nama je otkrila svoja iskustva rada s djecom, sitnice iz svoje nastavničke karijere i kako provodi svoje prve dane u mirovini… iz ostalih ću razreda uključivati novinare i to kada se budu radile ankete, istraživanja. Ostali učenici bit će uključeni u istraživanja. Ova je godina posvećena alergijama, posebno alergiji na ambroziju. Mijenjaju li se generacije zaista? Koja je razlika između vaših prvih generacija učenika i zadnjih? Generacije se mijenjaju s novim spoznajama. Djeca prije nisu imala toliko mogućnosti, a posebno tehnika (igrice, mobiteli). Prije su djeca bila usmjerena na knjigu i na učitelja – na ono što im je on mogao ponuditi, reći, ispričati i pokazati u školi. Danas se djeca ne oslanjaju na učitelja, nego misle da sve mogu naći na internetu tako da je malo pao interes za rad učenika u školi. Drugo, djeca su manje strpljiva, žele sve na brzinu, uvijek im se negdje žuri! Često je prisutan površan odnos. U razredima ima učenika koji s manje zanimanja prate nastavu i ometaju drugu djecu. Često imaju krivu podršku roditelja jer ako se upozori roditelja da dijete ne prati nastavu, to se ne čini sa zlom namjerom, nego da bi se pomoglo djetetu. Možda dijete nije samo nemirno, možda ima nekakav poremećaj. Također, u posljednje se vrijeme poremetio kulturni odnos i odnos prema odraslim osobama. To je nešto na čemu bi trebalo poraditi u odgojnom sustavu – u školi i kod kuće. Ja bih to rekla onako po mome.“Da pomalo manjka bontona“! Koliko se sam naš obrazovni sustav promijenio od vaših početaka do danas? Metode rada su se dosta mijenjale. Dobili smo i neke nove predmete, a neki su se i ukinuli. Nekada su djeca imala prvu pomoć, praktičan rad, čak i moralni odgoj i domaćinstvo. To je neminovno! Kako se mijenja tehnika, tako se mijenja i interes djece pa se i učitelji moraju prilagođavati novim i suvremenijim metodama rada. Prave korjenite promjene još nisu napravljene i još se puno mora raditi na tome. Možete li se sjetiti nekih najsmješnijih ili najdirljivijih trenutaka iz svoje karijere? Bilo je toga puno. Najsmješnije je bilo jedne godine kada je jedan učenik koji je došao iz Bosne polagao povijest. Idem ga ja pitati o kralju Tvrtku. I pitam: “Jesi li čuo za Tvrtka?“, a on će važno.“ Jesam.“ „Pa hajde, reci mi koje u kojem je stoljeću vladao?“ A on meni kaže: “Ja sam mislio da me pitate za Tvrtka sa Sjenjaka.“ Možda sam mu trebala napomenuti u pitanju da ga pitam za kralja Tvrtka. To je nešto što mi je ostalo u sjećanju. Najuzbudljivije mi je kada mi dođu moji bivši učenici, učenici koji su postigli jako puno. Nakon 20 godina čujemo se telefonom, čestitaju mi rođendan. Jedan bivši učenik koji je u SAD-u svake me godine nazove i čestita mi rođendan. Najuzbudljivije je to da kada na kraju vidiš da si stvorio osobu, da si sudjelovao u njegovom obrazovanju, odgoju i da je ta osoba napravila veliki uspjeh! Je li vam žao što ste otišli od nas? Žao mi je što sam otišla. Škola mi manjka, međutim, ja sam morala otići u mirovinu. Posložila sam si da je moje vrijeme da odem i otišla sam. Ne patim što sam u mirovini, to sam prihvatila realno, ali i dalje se često čujem sa svim ljudima u školi. Jednom tjedno dolazim u školu, puno mi znači što se nađem u školskoj vrevi. Evo prije par trenutaka, kada sam izlazila iz razreda, kolegica Budija mi kaže: „ Kada Vas vidim da izlazite iz ovih vrata kao da niste ni otišli!“ To je nešto što je dobra veza sa školom, ljudima pa i sa djecom, bez obzira na sitne dječje primjedbe. Znali su reći da sam stroga, a to je nešto što nije do velike mjere poremetilo naše odnose. I sada se osjećam ugodno kada prođem kroz školu. Većina me djece rado pozdravi. Nedostaje mi škola i još će mi dugo nedostajati, ali ja ću se truditi da budem u kontaktu koliko god budem mogla. Što će vam najviše nedostajati iz naše škole? Rad sa djecom. Evo, išla sam na terenski rad u Vukovar s osmašima. To je nešto što će mi uvijek činiti veliko zadovoljstvo. Sada kada imate mnogo slobodnog vremena, čime se bavite? Imam puno vremena, ali imam i puno aktivnosti koje su me uvijek privlačile. Imam puno hobija: puno čitam, a najviše volim putovati. Pratim sve što se događa u gradu, okolišu. Bavim se cvijećem, to je nešto za što trenutno imam više vremena. Družim se s ljudima. Zatim, kao tajnica vodim Geografsko društvo naše županije. Nađe se nešto uvijek i na humanitarnom polju. Što želite poručiti učenicima, ali i budućim nastavnicima koji su spremni dovršiti posao tamo gdje ste ga vi započeli? Učenicima želim više strpljenja, upornosti i veselja u radu. Sad sam negdje na zidovima pročitala:“ ZNANJE SE MNOŽI DIJELJENJEM“. To je zaista tako. Sve što naučite podijelite s drugima. Trebate puno više međusobne tolerancije, uvažavajte jedni druge i budite prava djeca. Čuvajte se svih opasnosti koje vas vrebaju u vanjskom svijetu jer lako vas je nagovoriti na sve što nije dobro! A mojim budućim kolegama…Na prvom mjestu morate imati ljubav i interes za posao koji radite. Nakon završenog sata uvijek promislite što ste na tom satu dobro napravili jer posao treba raditi s puno žara, volje, a onda slijedi i uspjeh. Tako je i meni bilo. Ja sam rado radila i bavila se nečim novim. Uključite se u sve novo, pratite što djecu zanima i na taj će im način biti lakše raditi! Christian Kurina, 7c Prva generacija nastavnice Fumić “OŠ Sotin”, 1970./71. Posljednja generacija nastavnice Fumić, 2012./13. (Pismo nastavnice Fumić upućeno njezinoj posljednjoj generaciji) Mojoj posljednjoj generaciji Sreli smo se u trenutku kada ste vi bili uplašeni od petog razreda, a ja s pitanjem hoću li izdržati do kraja s ovom generacijom. I evo nas na kraju. Nije nam bilo lako. Između nas most od pola stoljeća. Hodali smo oprezno, polako i napokon stigli do točke kada smo most prelazili nekada vi, nekada ja…Ali uspjeli smo…Svi neuspjesi ostali su iza nas, a ono što je bilo lijepo nosimo sa sobom. Učila sam vas da budete iskreni, uporni i puni volje. Pred vama je dug put, bit će na njemu spoticanja, možda i padova, ali ne gubite nadu…Ustajte i nastavljajte hrabro dalje. Ako vam bude teško, osvrnite se i čut ćete moju vjeru u vas. Vi to možete, vjerujte sebi i postići ćete onoliko koliko uložite u sebe. Vaša razrednica za kraj naj
  • 31. Do kraja školske godine oprostit ćemo se i s njima... PRIPREMA, POZOR, MIROVINA! Koliko ste dugo ravnatelj u našoj školi? U ovoj sam školi sam radnom mjestu ravnatelja od 1994. godine. Što ste po struci i koliko dugo radite u školstvu i u kojim ste sve školama prethodno radili? Inače sam učitelj tehničke kulture i fizike, a kao učitelj radio sam u: OŠ Milka Cepelića, Vuka ( tamo sam predavao fiziku i tehničku kulturu ); u OŠ “Grigor Vitez “ Osijek (predavao sam tehničku kulturu); u OŠ svete Ane u Osijeku (predavao sam tehničku kulturu i fiziku). Tek sam nakon toga došao kao ravnatelj u OŠ F.K.Frankopana. Kako ste se odlučili kandidirati za ravnatelja? Bio je to izazov. Koji su sve poslovi i odgovornosti ravnatelja? Koje su prednosti, a koji nedostatci u odnosu na rad u razredu? Popis poslova vrlo je dug, neću vas zamarati. Također, i odgovornosti su mnoge. Svaki nadređeni položaj nosi i svoj rizik i odgovornost. Zato uvijek stojim iza svakog svog potpisa, ma koliko se činio i „pro forme“. Prednosti: hm, ništa posebno, a nedostatci: najmanje sam učitelj na tom radnom mjestu. Nekad me zamara sva ta silna administracija. Kakve kvalitete mora imati netko na poziciji ravnatelja? Organizacija, komunikacija, stručnost. To je najbitnije. Ostalo se se sve dobiva iskustvom. Kakva su Vaša iskustva u ravnateljskoj karijeri? Je li bilo kakvih većih problema? Vrlo dobra, a sve ono što je bilo lošije najlakše je zaboraviti. Na što ste najponosniji u našoj školi? I koje su prednosti naše škole, a koji nedostatci? Nedostaci: stanje objekta. Stara zgrada je kao (financijska) rupa bez dna, stalno je potrebno nešto popravljati, renovirati, a to zahtijeva mnogo financijskih sredstava koja bi mogla biti utrošena u nešto drugo umjesto na popravke. S druge strane, bilo bi praktičnije da nije podijeljeno na stari i novi dio, nego da je jedinstvena. No te fizičke karakteristike manje su važne jer imamo mnoge stvari na koje sam ponosan: na ugled koji škola ima u gradu, na učitelje i zaposlenike, uspjehe naših učenika i učitelja, znanja i sposobnosti koje nosite iz škole. A to je najvažnije. Postoje li razlike u sustavu školstva i obrazovanja u vrijeme kad ste započeli karijeru i sada? Učenicima je omogućen pristup različitim izvorima informacija što, nadam se, pridonosi širem rasponu znanja i vještina. Prijašnjim to učenicima nije bilo dostupno. Svi govore kako je prije bilo manje odličnih učenika i da su učenici danas „zločestiji. Je li to istina i što mislite koji je razlog tome? Bilo je manje odličnih (dio razloga je u prethodnom odgovoru). Možda su danas učenici samo drukčiji! Postoji li neka anegdota, smiješni događaji ili dirljivi trenutci u Vašoj karijeri koje biste htjeli podijeliti s nama? Ima ih puno, no ne bih isticao niti jednu. Mislite li da je u novije vrijeme teže ili lakše biti ravnatelj? Ponekad lakše, ponekad teže. Jeste li se kada poželjeli vratiti u razred? Ponekad, nedostaje mi rad i druženje s učenicima. Pogotovo sad pred kraj...i kad sam zatrpan administracijom koju ne volim. Što biste poručili budućem ravnatelju, nastavnicima i učenicima? Koja je tajna uspjeha? Uspjeh = rad, rad i rad bez obzira na sve RAD. Ovo je poruka. A želja: Neka uspjesi škole svake školske godine budu sve veći! Christian Kurina, 7.c Ravnatelj škole – gospodin Zlatko Đurković Prvi Dan škole na poziciji ravnatelja 1995. Što Vas je motiviralo da postanete nastavnicom glazbene kulture? Odmalena sam htjela biti nastavnica, a pjevam otkad znam za sebe pa sam se negdje poslije osmog razreda odlučila za glazbeni. Koliko ste dugo podučavali i kako komentirate rad u našoj školi? Ovdje sam od 1992., jako mi se sviđa. Da mi se ne sviđa, ne bih bila tu, hahaha... Gdje ste radili prije Frankopana i što? Oduvijek sam nastavnica glazbenog. Počevši od 1968. u Višnjevcu, sve do 1980. kada sam počela raditi u Đakovu i područnim školama pa do 1992. kada sam došla u ovu školu. Mijenjaju li se generacije? Koja je razlika između Vaših prvih i zadnjih generacija? Generacije su uglavnom iste. Iako svi govore da su djeca zločestija, ja uvijek kažem da se djeca nisu promijenila, promijenile su se okolnosti. Naravno, ima onih koji malo ometaju, ali toga uvijek ima. Nadalje, velika je razlika i u opremljenosti učionica glazbene kulture nekad i sada. U učionicama prije nije bilo klavira ni instrumenata, samo pjevanje na „suho“. Pogotovo u manjim područnim školama. Koliko se obrazovni sustav promijenio od Vaših početaka do danas? Ti mislis da moje sjećanje toliko daleko seže?! (smijeh) Puno se promijenilo. Prije je bilo 2 sata glazbenog tjedno, imali smo i melodike i blok flaute, a sada je samo 1 sat tjedno pa je to nemoguće. Također, prije se tražilo puno više teorije, a sada samo osnovni pojmovi. Sve se temelji na slušanju i pjevanju. Od teorije se uče samo osnovni pojmovi. Kome treba više, on ide u glazbenu školu. Kako komentirate glazbeni ukus osnovnoškolaca? Kažu, o ukusu se ne raspravlja. Nikada nisam branila neke stvari niti kritizirala. Ponekad sam znala reći da neke stvari nisu za slušanje, ali nisam kritizirala... pa ni te „cajke“ jer sve to prođe, sve u određenom razdoblju, a nekad vi, djeca, slušate to u inat ili zbog mode. Nikad nisam nametala glazbeni ukus. Učenicima kažem da slušaju što hoće. Uostalom, 1 sat glazbenog tjedno malo je da bi se moglo usmjeriti ukus. Za mene ne postoji narodna, rock, pop glazba itd., već samo dobra i loša glazba. Možte li se sjetiti najsmješnijih ili najdirljivijih trenutaka u svojoj karijeri? Ja se često volim šaliti s dobro poznatim šakadonom (vi svi znate o čemu je riječ), ali jednom mi se dogodilo da sam ga sama dobila, i to u oko, pokušavajući razdvojiti dvojicu u svađi. Naravno, nije bilo namjerno, ali od tada se ne miješam u tuđe svađe i tuče. Također, nedavno sam srela bivšu učenicu koja mi je rekla kako se uvijek sjeti kako sam joj govorila da ne spava kraj prozora jer će je ukrasti Japanci. Zašto Japanci? Zato što oni vole pametnu djecu, a ona je jako pametna. Je li vam žao što odlazite i što će vam najviše nedostajati? Žao mi je što odlazim jer bih mogla još, ali godine su stigle. A imam toliko snage, volje i elana...nevjerojatno! Nedostajat će mi učenici. Oni su mi infuzija. Kada budete imali mnogo slobodnog vremena, što ćete raditi? Ne znam, što mi vrijeme donese. Što želite poručiti učenicima i kolegama nastavnicima? Učenicima želim poručiti da budu kakvi su i dosad bili. Slušajte, pjevajte i svirajte jer „tko pjeva, zlo ne misli“. A nastavnicima...Neka uvijek gledaju i probaju razumjeti pozadinu svakog djeteta. Nekad je neko dijete nemirno, ali mi ne znamo je li to dijete danas uopće jelo. Ne treba nekad gledati prestrogo. Pa nije ta nenapisana zadaća najvažnija na svijetu. Tako sam ja uvijek razmišljala. I, naravno, neka vole djecu i svoj posao, jedino se tako može opstati u ovom poslu. Nives Grčić, 6.b Nastavnica glazbene kulture – Jela Milanović Na početku karijere oko 1970-ih Nastavnica Jela danas Na početku 1990-ih za kraj naj Do kraja ove školske godine Frankopani će se oprostiti s još dva djelatnika: s ravnateljem, gospodinom Zlatkom Đurkovićem i s nastavnicom glazbene kulture, Jelom Milanović. U razgovoru s njima otkrili smo je li teško biti ravnatelj, ali i dokazali da zaista „tko pjeva, zlo ne misli“... 60FRANGIPANI FRANGIPANI 61
  • 32. FRANGIPANI 6362FRANGIPANI Filip Banjan (Ćofi) - “hodajuća enciklopedija”, razredni mezimac Vladimir Berišić (Dovla) - školski zavodnik, sitan , ali dinamitan; uvijek dobro miriše Karla Bogdan (Karlitos) - cura sa stavom, vrsna jezičarka Borna Gajić (Gajić) - dečko koji uvijek ima upitnik iznad glave, vječiti filozof Denis Getto (Getto) - slikar koji (poput pravih umjetnika) živi u svome svijetu Andrea Grbeša (Dea) - razredna matematičarka, iz kuće ne izlazi bez lijepe frizure Josip Gvozdenović (Zajo) - pravi “gamer” koji često dijeli besplatne zagrljaje Domenika Jurković (Domi) - političarka bez konkurencije, razredni veseljko, druži se sa svima bez iznimaka Denis Knežević (Knežević) - iako nije živahnog karaktera, često lomi kosti i ima status dečka lomljivih kostiju Kristina Kresić (Kika) - naša razredna ljepotica, ali kao što kažu „otrov dolazi u malim bočicama“ Marija Križanac (Mare) - mirna i nasmijana cura velikog apetita, ples joj nije stran Ivan Lončarević (Ivan) - što drugo reći nego – Ivan, dečko divan Monika Lovrić (Moni) - naša sportašica, puno vremena posvećuje svome izgledu Vinko Medić (Kiwi) - smiješan dečko nemirnog karaktera, voli zadirkivati nastavnike Elizabeta Parać (Beti) - vrckasta, puna energija što nije čudno za jednu sportašicu Antonio Pepić (Pepić) - dečko lijepa lica čiji zagrljaj možemo očekivati čim ga vidimo Ivor Plander (Ivor) - ambiciozan dečko veličanstvenog brka Roko Reljac (Rokica) - naš mali pomorac; iako živi u Slavoniji, žudi za morem Antonio Stojšić (Stojšić) - miran dečko najzanimljivije kovrčave kose Kristina Stojšić (Stojšićka) - visoka cura koja voli obilaziti osječku bolnicu Matija Štenc (Štenc) - razredni klaun i pjevač, nastavnici ga ne obožavaju, ali nas uspije nasmijati Nensi Tomac (Nena) - cura krupnih modrih očiju i dugačke zlatne kose, razredna pametnica i cura zaraznog smijeha Martina Tomić (Tina) - razredni kamerman, stalno jede, ali se nikad ne udeblja Zvonimir Trepšić (Zvone) - razredni šokac, vrsni svirač tamburice, vrlo pametan dečko Mario Kovač (Mario) - novi učenik u razredu, pomalo nemiran, ali još se nije navikao na novu okolinu Razrednik Krešimir Čabaj (Čabajko031) - nadimak dobio po nagađanju username-a, naš Superman, svaki problem može riješiti, no ako ne doručkuje, nije baš dobre volje Shibel Ageel (Shibica) - jako se trudi oko stvari koje voli (a ne voli informatiku). Vrlo je snalažljiv kada dođe do izvlačenja od obveza. Josip Aladrović (Jopa) za sebe kaže da je svestrani gamer, premda mu više pristaje titula dobrodušnog, plavokosog i duhovitog obožavatelja Doctora Who-a. David Blažević (Dado, Rođo) - naš najpoznatiji robotičar i prvi kojeg zovemo kada imamo problema s lemilicom. Redovito povećava profit vlasnika ‘’Denvera’’ kupovanjem slatkiša za svoju sestricu Zaru. Adrian Bošnjak (Adro, Jack) - ‘’zločesti dečko’’ umjetničke duše. Posjeduje vrlo zanimljiv par čizama od 760 kuna na koje je jako ponosan. Može se identificirati po bujnoj kosi začešljanoj unazad pomoću mnogo gela. Mia Čamilović (Čamac) - niska, kovrčava brineta djetinjastog smisla za humor i glasnog hihota. Obožava žvakati žvakaće i visjeti na fejsu (Zbog čega se može pohvaliti s preko 17 ‘’bombi’’ u imeniku. Držimo joj fige da prođe osmi razred i ostvari svoj san, upiše ekonomsku.). Denis Djeke (Demba) je u zadnje dvije godine ovladao svojim chijem i postao čarobnjak. Gotovo svakodnevno meditira na katakombama i pronalazi svoj unutarnji mir. U pauzama između meditiranja voli igrati LOL,WOW i slično te nas počastiti svojim uvrnutim šalama. Martina Gomerčić (Tina) - tiha, povučena i pristojna djevojka guste ravne kose. U slobodno se vrijeme svađa s Adrianom i smišlja sadržaje ispričnice za tjelesni. Barbara Hamilton (Barbi) vjerojatno neće uspjeti pravilno izgovoriti ‘l’ u skorije vrijeme. Dotad će se morati zadovoljiti stalnim šalama na svoj račun od strane Adriana i nas ostalih. Između ostalog, Barbi je neobična, zbunjena i zanimljiva djevojka opsjednuta Ninom Dobrev (na koju joj je netko rekao da sliči). Luka Horvat (Željko) - dečko koji pomalo sliči hakeru. Iako priznaje da nema takvih vještina, zna sve dobre stranice na internetu. Ima vrlo pronicljive šale. Ana-Marija Katić (Jozo, Marta), zvana i Cura-Na-Koju-Se- Uvijek-Možete-Pouzdati-Da-Će-Napisati-Zadaću. Vrlo je korisna i darežljiva po pitanju zadaće. No volimo ju i zbog vječnih šiški, dobre naravi i vještina na tehničkom, likovnom i matematici. Svi se slažemo da bi trebala postati majstorica. Ivan Kemendić (Kemo) - osoba za koju smo uvjereni da je svemirac (zar nismo svi?) u pravom obliku. Često zna odlutati u mislima. Šaljiv je i modno osvješten. Marija Kolar (Marija) - borac za pravdu. Ima lijepe plavo-zelene oči, jako je suosjećajna i uvijek je spremna pomoći prijatelju u nevolji (čitaj: prijatelju na ispitivanju za ocjenu). Simpatična je i posjeduje veliku riznicu izraza lica i grimasa. Lijepo pjeva, a poznavatelj je engleskog (stablo = steblo) Daniela Kolegjeraj (Grudnjača) vrlo je suosjećajna i rado pomaže. Najveći je geograf u našem razredu, jednostavno „briljira“ u tom području. Poznata po svojoj izjavi :“...bumbačica se topi u vodi...“ Uglavnom, vrlo je draga i dobra osoba, dobro upoznata s gospođom pedagoginjom i psihologinjom. Petra Kristić (Pepa, Pero, Mravica, Dodo, Brta) je, prema Adrianovim riječima, visokoobrazovana. Buntovna je i zna se lijepo izražavati (valjda zbog 78 + [simbol za beskonačno] knjiga koje je pročitala tijekom ljeta). Ima lijepe trepavice i istančan smisao za humor. U ovoj je godini postala prava (žena, majka...) kraljica. Lucija Kurtović (Lucka, Fizio) odlična je odbojkašica duge svijetlosmeđe kose. Poznata je po svojim naletima inspiracije. Pruža dobru vibru i povoljno održava seanse savjeta. Mia Majić (Šećer, Slador, Majićka) vrlo je slatka djevojka sitnih očiju i okruglog lica te državna prvakinja u stolnom tenisu. Kosa joj se nikad ne zamrsi („Njena kosa je uvijek postojana.“). Voli se tući pod fizikom. Toni Marko (Židov, Smrad,Toniguljica) je zgodan, sladak i neodoljiv (razredni bombončić). Na svim fotografijama mora biti ‘’glavni’’. Jednom davno, volio se igrati u pješčaniku. David Martinov (Mačak, Bob) priča sporo. Zbilja si uzima vremena. Unatoč tome ima super smisao za humor i spaljivanje. Daje besmislene nadimke (npr. Brta). Rona Miller (Rona) je djevojka s kojom se, nažalost, nismo baš puno družili jer je rijetko u školi. No vrlo je draga, dobra i vesela. Matko Mrđanović (Mrc) je naizgled prava dobrica i zna osvojiti učitelje da mu čovjek pozavidi. Sigurni smo da je budući političar. Ima dobar smisao za humor. Prema Ivanu Kemendiću, on „voli cure, ali ne voli preskakati mali i veliki kozlić.“ Ivona Parlov (Ivona)je jako draga, nježna, ljubazna i simpatična. Uvijek je spremna pomoći i poslušati tuđe probleme i pomoći. Vrijeme krati plešući u plesnom klubu „Shine“. Maroje Raguž (Smrad) je sportaš i veliki matematičar. Zna kako spaliti nekoga bez da ovaj progovori. Dobar je u školi. Ima krupne oči i jako je visok (premda ne visok kao Tomo). Ivan Varaždinac (Varaždinac) pravi je lovac, poznavalac i zaljubljenik u prirodu. Posebno su mu drage ekspedicije i potrage za određenim životinjama. Ima poludugu, plavu kovrčavu kosu. Voli parkour. Anja Vilk (Voldemort, od milja Voldy) je, zasad, posebna po svom članstvu u udruzi ‘’Rubina’’, impresivnom nosu i bavljenju trbušnim plesom. Poznata je i po izjavi „Kvocijent inteligencije je mjerna jedinica za pamet.“. Razrednica Ksenija Petrović – dobra, smirena i pravedna, raska za 5+ VandaAntunović(Vanda)-vrsnatehničarkarazvijenih atletskihsposobnosti. TomislavArapović(Tomi)jeBoyBelieber,ponekad izgubljenuvremenuiprostoru,notogačinivrlo simpatičnim. MarioBašić(Mario)-našarazrednadobrica, filozof,nočestopodnastavomposjećujezemlju snova. BornaCik(Cik)jerazrednizabavljač,nemirnogkaraktera,voli zabavuisveštosenjemučinismiješno DoraDomić(Doša)voliplesatiipjevatibesmislenepjesme,a ljubavnijadisujojjačastrana. DominikDubravac(Dubi)-budućanogometnazvijezda,prodornih plavihočiju,osimnogometa,„trenira“ pričanjeišetanjepod satom. MatejĐaković(Zumbić)-razredniklaun,obožavasesmijatii nasmijavatidruge,posebnovoliuzrečicu„ašalimse“. AlenĐurita(Salen),apetitmujeveličineTihogoceana,neodolijeva glasnimraspravama. KarlaGrgić(Karla)-razrednapovjesničarka,informatičkigenijte izvrsnarukometašica.HrvojeIvanković(Hrca)-dobrica,iznimno pokretljivihkukova;komunikativnesposobnostimunisujačastrana ZoranJazić(Zoki)kojemujezasvešto(ne)napravizaslužannjegov mačakMicko;obožavageografijuinastavnikaKresnika. IzabelaKošaroš(Lebac)-Picassovnasljednik,najdužepredivne kovrčavesmeđekoseurazredu. HelenaLadić(Hela)-pametna,nadasvesnalažljiva;peticejojnisu straneiakoponekadprošvercalektiru. DraženLekšan(Draškić)-sklonpomnomsastavljanjupaklenog planazacirkusnarazrednomnivou. MarinkoMarkulin(Marinko)-zadaćamujestranipojam, obožavateljpetardiistvaranjakaosa;ponekadnasnečuje(ilise moždasamopravidanasnečuje) IvaPeriš(Iva)trenirabrzotipkanjenaiPhonu,hobisujojfacebook izabušavanjenatjelesnom. IvanaRado(Radojka) -ključnipojamnjezinaživotajeljepota,vrlo jekreativnaivolifotografirati;zanekestvari(kojevoli)gorikao vatra,akadseradioškoli,hladnajekaoled. TinRatkovčić(Zec)-razrednizec,izvrstangeograf;poznatpo zaštopavanjuškolskihWC-a. NikolinaRupčić(Nikićka)jedjevojkabezdlakenajeziku,razredna političarka,sklonapadanjunaravnom,obožavakraljicuGordanu Karić,aCecajupogađadirektnoudušuisrce. LucijaStaščik(Lucka)-djevojkatamnihkrupnihočiju,dugekose; vrsnajeplesačica,aobožavaOneDirection. NoraSušac(Nora)-matematikajojdobroide,osimakosuu zadatkukorijeniislova;jedinaodbojkašicaurazredusazavidnim uspjesima. LauraŠimić(Laura)pridružilasenašojveselojdružininapolaputa, obožavasvogpsaivolicrtati. LoraVukas(Lora)-plavookaniskadjevojčicakojojjeovegodine krevetosječkebolnicezamijenioškolskeklupe(većinuprvog polugodišta). NinaŽulj(NinčeTratinče)jepravidokazdaseotrovčuvaumalim bočicama,mrzislikanje,volipjevanjeifilozofiranje,mačista štreberica. RazrednikIvoGrgić(Grga,Grgan)-naš jeduhovnivođaimoralna podrška,dobroupoznatspostupcimaodgojaisankcija(vjerojatno zbogvelikogbrojasvojihmudracarazličitihuzrasta) 8. a 8. b 8. c Doviđenja, osmaši za kraj naj Novinari osmaši
  • 33. vanesaficok simedemo dorapurgar ChristianKurina urednik petrakristic franmalcic v i ivamalcichanadelic nensitomac petarsusac karlabogdan norasusac matejkraljevic lucijareljac nivesgrcic nevenajovcic TRAŽENI... ...jer znaju svaku informaciju u školi ...ništa im ne može promaknuti ... prvi su na mjestu događaja ... uvijek su na pravom mjestu i u pravo vrijeme ...posjeduju riječ kao oružje ... strah su i trepet svima koji žele nešto sakriti ...znaju pronjuškati, izvući, istražiti... i zbog toga su GLAVNE NOVINARSKE FACE U OKRUGU KNJIŽNICA vv v v v i i ii i i v i

×