Your SlideShare is downloading. ×
Ban (2010)
Upcoming SlideShare
Loading in...5
×

Thanks for flagging this SlideShare!

Oops! An error has occurred.

×
Saving this for later? Get the SlideShare app to save on your phone or tablet. Read anywhere, anytime – even offline.
Text the download link to your phone
Standard text messaging rates apply

Ban (2010)

155

Published on

Školski list …

Školski list
SŠ Ban Josip Jelačić, Zaprešić
Lidrano 2010

Published in: Education
0 Comments
0 Likes
Statistics
Notes
  • Be the first to comment

  • Be the first to like this

No Downloads
Views
Total Views
155
On Slideshare
0
From Embeds
0
Number of Embeds
0
Actions
Shares
0
Downloads
0
Comments
0
Likes
0
Embeds 0
No embeds

Report content
Flagged as inappropriate Flag as inappropriate
Flag as inappropriate

Select your reason for flagging this presentation as inappropriate.

Cancel
No notes for slide

Transcript

  • 1. Ban 7 ČASOPIS SREDNJE ŠKOLE BAN JOSIP JELAČIĆ ISSN1845-2779 01.indd 101.indd 1 28/1/10 00:09:1028/1/10 00:09:10
  • 2. 2 Ban SADRŽAJ Impresum Broj 7, siječanj 2010. Srednja škola Ban Josip Jelačić Trg dr. Franje Tuđmana 1 Zaprešić Tel: 01 33 99 984 01 33 99 985 01 33 99 986 Fax: 01 33 99 983 e-mail: ban.josip.jelacic@zg.t-com.hr www.ss-ban-jjelacic-zapresic.skole.hr NAKLADNIK Srednja škola Ban Josip Jelačić ZA NAKLADNIKA dr.sc. Alan Labus, ravnatelj NOVINARI Ivana Lončar, 2.a Dorotea Smrkulj, 2.a Nika Šorgić, 2.b Anja Romek, 2.b Emma Šprem, 2.b Kristina Dramac, 2.b Antonio Karlović, 2.b VANJSKI SURADNICI Mirna Brdovčak, 1.a Nika Obučina, 1.a Tena Bartolac, 3.b GLAVNI UREDNIK Antonio Karlović, 2.b VODITELJICA NOVINARSKE DRUŽINE Mirna Franc, prof. FOTOGRAFIJA novinari LIKOVNA OBRADA Vedran Popović, 4.a Robin Vujica, 3.e GRAFIČKI DIZAJN Dalibor Žunić daliborzunic@hotmail.com LEKTURA Mirna Franc, prof. TISAK Maba-com NAKLADA 300 primjeraka NEŠTO KAO UVOD 3 BANSKI ŽIVOT Banovci glumci 4 Sauerkraut, Würstchen und Kartoffeln mit Ban 5 Stara/nova kantina iliti carevo novo ruho 6 Anketa: Državna matura 7 Ah, ti blizanci... 8 Teurice i lake note 9 Tri generacije braće Rada 10 Beg i batina 12 (Još) jedna priča o prijateljstvu 14 FLASH NEWS 15 ŽIVJETI UMJETNOST Vedran 16 Lana 17 Garo 18 Dora 19 ŽIVJETI SPORT Blažen 20 Krešimir 21 Ivona 22 Ivona 23 GLAZBENE STRANICE Morrissey 24 Lady Gaga 25 PUT PUTUJEM Prag 26 Tunis 28 KULTURNE STRANICE Sanjao sam ruže 30 Intervju: Marija Škaričić 31 Književni susret s Mirom Gavranom 32 Kauboji su odjahali 35 SPORTSKE STRANICE ŠŠD Ban - športaši kao televizijske zvijezde 36 Banovac u Londonu 37 ULICAMA MOGA GRADA Zapadna vrata 38 Izlasci u Zaprešiću 39 KNJIŽEVNE MRVICE 40 NEŠTO KAO KRAJ 43 02.indd 202.indd 2 28/1/10 00:52:5228/1/10 00:52:52
  • 3. Ban 3 O vo su stvari koje se pišu u tišini, dok se zidovi koje su gradili tvoji preci urušavaju sami u sebe. Ovo su stvari koje se čitaju u tišini, dok bježiš od huliganstva čija vječna si žrtva ti, zauvijek talac pristojnosti. Jer danas su obožavatelji Leni Riefenstahl svi redom nacisti, sve dok ne otovrite oči, kožu, uho, grlo, nos... i ne pitate se je li zlo jednostavno nešto što jesmo ili nešto što radimo. I znam da je ovaj uvod prekratak i kronično preštur i da je ovo što radim nevjero- jatno krivo; no, ovo je nešto o čemu se razmišlja u tišini. Oscar Wilde jednom je rekao da je jedina razlika između novinarstva i književnosti ta da je novinarstvo ne- čitljivo, a da se književnost ne čita, pa hajdemo onda u tom duhu uživati u slatkim romancama kriminala koje slijede... I.P. NEŠTO KAO UVOD... 3 UVOD.indd 33 UVOD.indd 3 28/1/10 00:53:4428/1/10 00:53:44
  • 4. 4 Ban BANSKI ŽIVOT Ban: Ukratko o vama. Mi smo dramska skupina SŠBJJ. Skupina je osnovana čim je škola počela s radom. Svake godine sudjelujemo na LiDraNu i još uvijek nismo uspjeli otići na državno (držite fige za ovu godinu). Ban: Tko je glavni? Glavna je profesorica Nikolina Bratković Katnić. Njezina je zadnja. Ban: Koliko vas sudjeluje? Ima nas malo. Manje nego prijašnjih godina. Samo deset. Katarina Jurina, Sanja Kovač, Lucija Petre- ković, Martina Rajaković, Petra Ostreš, Ivan Lacković, Nikola Lažetić, Pavle Petrušić, Jurica Hajderer. Ima i jedan dečko iz prvog razreda koji se zove Toni, a mi ga zovemo Bruno. Ban: Što planirate ove godine? Ove godine jurišamo na LiDraNo. Jako smo Banovci glumci Od samog početka rada naše škole, svojom kreativnošću i marljivošću ističe se dramska skupina. Ovi mladi talenti svake godine pripremaju nove predstave i redoviti su sudionici LiDraNa. Ukratko o samoj aktivnosti skupine, a i o sebi, otkrila nam je jedna od članica, Martina Rajaković, učenica 4.b razreda optimistični u vezi nove predstave. Ban: Riječ-dvije o predstavi... Budući da, kao što smo rekli, nikad nismo prošli županijsku razinu LiDraNa (a uvijek su nam govorili da smo glumački najjači itd.) ove smo godine odlučili sve te naše odlične predstave stopiti u jednu. Spojit ćemo od- lomke iz Prokletstva mladog uma, Chicaga i Briljantina i odlomak još jedne nove predsta- ve. Vidjet ćemo kako će sve to ispasti. Ban: Kako je glumiti poslije slavne gene- racije koja je otišla prošle godine? Malo je manje buke. (smijeh) Fale nam jako. Njihovi ispadi, smijeh... Bili smo stvarno dobra ekipa. Čudno je bez njih. Trudimo se slijediti njihov put. Možda će generacije nakon nas pitati kako je glumiti poslije nas. Ban: Opiši jedan vaš sastanak! Prvo. UVIJEK netko kasni. Tako je oduvijek. (smijeh) Počnemo kojih petnaestak minuta nakon dogovora. Spremimo se. Malo diskutiramo oko novih ideja kojih uvijek ima. Krenemo uvježbavati predstave. Ponavljamo. Po- navljamo. Malo pjevamo, puno se smijemo. Zabavno nam je. Ban: Trebate li nove članove? Svi koji nam se žele pridružiti, dobrodošli su. Samo trebaju pitati nekoga od nas jer nemamo fiksni termin. Dogovaramo se oko termina kako kome odgovara. Jako smo fleksibilni. Trebate samo doći s osmijehom. Ban: Mislite li da ćete uspjeti na LiDraNu? Nadamo se. Nije nam to niti previše važno. Bitnije je da se osjećamo dobro dok smo skupa. Ban: Zašto baš dramska skupina? Eto, nastavak iz osnovne. Svidjela mi se ekipa. A i volim dramatizirat’. Ban: Koliko dugo si već u njoj? Od svoje prve godine u školi. Dakle, ovo je četvrta godina. Ban: Koje sve predispozicije moraš imati za glumu? Moraš... A ne moraš ništa. Moraš imati volje i živaca uvježbavati mjesecima iste rečenice. Ban: Najdraža uloga/predstava? Što bi voljela glumiti? Pa najviše sam se nasmijala kad smo radili Predstavu Hamleta u Deprešiću kada sam glumila Antu Đapića. (smijeh) Može se reći da mi je to i najdraža uloga. Voljela bih da sam glumila u Prokletstvu mladog uma, genijalna mi je ta predstava. Ban: Misliš li se baviti glumom i poslije srednje? Ne znam. Nikad ne znaš što će ti život donijeti. Ban: Što uopće misliš upisati? Ne znam ni sama. Ekonomiju, portugalski, ruski, anglistiku, politologiju, novinarstvo... Vidjet ćemo kako će sve to ispasti. Ban: Što slušaš? Najdraži film? Ono što slušam ovisi o tome kako se trenut- no osjećam. Svaki dan nešto drugo. Trenut- no najdraži film mi je Milijunaš s ulice. Ban: Najdraži profesor/ica? Svi su dragi. Svatko na svoj način. Ali mo- ram izdvojiti profesora Pavlovića i profesori- ce Winkler, Bratković Katnić i Prosevc. Ivana Lončar, 2.a 4 banovci glumci.indd 44 banovci glumci.indd 4 28/1/10 00:54:2428/1/10 00:54:24
  • 5. Ban 5 D SD oder mit vollen Namen Deutches Spra- ch Diplom ist ein fakultativer Deutchkurs. Dieses Jahr ist das erste Jahr, dass wir in unserer Schule DSD haben und dahin Schűler die ihr Deutsch verbessern wollen und die sich direkt auf ein Philosophisches Fakultät einschre- iben wollen. Wenn Schüler das DSD-Sprachdi- plom bestehen, können sie an einer deutschspra- chigen Universität studieren ohne eine Aufnahme prüfung in Deutsch machen zu müssen. DSD leiten Frau Željka Brezni und Cornelija Džepina Burić. Die Klasse besteht aus neun Schülern aus den zweiten Klassen und achtundzwanzig Schülern aus den ersten Klassen. Der Kurs fördert viel Kommunikation auf Deutsch. Unsere persönliche Empfehlung ist es zu versuchen weil man nichts verlieren kann. Nika Šorgić 2.b. Kristina Dramac 2.b. SAUERKRAUT, WUERSTCHEN UND KARTOFFELN MIT Po prvi puta od početka rada škole, učenici mogu pohađati fakultativnu nastavu njemačkog jezika. Ne znate li pročitati naslov, pročitajte barem retke koji slijede... D SD ili Deutsches Sprach Diplom je fakultativna nastava iz njemačkog jezi- ka. Ove godine se po prvi put pojavio u našoj školi i pohađaju ga učenici koji žele poboljšati svoj njemački te se izravno upisati na Filozofski fakultet. Kada učenici prođu DSD-jezičnu diplomu, mogu se upisati na fakultet s nastavom na njemačkom jeziku bez da polažu prijamni ispit. Nastavu vode profesorice Željka Brezni i Cornelija Džepina Burić. Grupe broje po devet učenika drugog razreda i dvadeset i osam učenika iz prvog razreda. Nastava se odvija dva puta tjedno. Teme koje se obrađuju su raznolike te nisu toliko usko vezane uz uobičajeni nastavni plan i program, a sama nastava je ležerna te se potiče što više komunikacije na njemač- kom jeziku. Naša osobna preporuka je da probate jer ništa ne možete izgubiti. vollen Namen Deutches Spra- t ein fakultativer Deutchkurs. st das erste Jahr, dass wir in D haben und dahin Schűler bessern wollen und die sich hi h F k l ä i h Ban 5 DSD.indd 55 DSD.indd 5 28/1/10 00:54:5528/1/10 00:54:55
  • 6. 6 Ban BANSKI ŽIVOT Što vas je točno potaknulo na promjene te što mislite da je prije bilo manjkavo, a sad je bolje? Ja prije nisam uopće vidjela ovo, gledaj- te, mi smo se prijavili na natječaj i uopće nismo znali apsolutno ništa, niti o izgledu niti o obnovi kantine niti išta. Međutim, kad smo se javili na natječaj razgovarala sam s djecom, dakle, učenicima koji idu u ovu školu pa sam eto i saznala da učenici ne bi kantinu kakva je do sada bila, izrazili su želju za nečim drugačijim. Dakle, slušate vox populi naše škole? Apsoultno, i htjela bih istaknuti da još uvijek slušamo, feedbackovi su nam jedan jako važan, ako ne i najvažniji segment našeg poslovanja. Osobno ne znam kako se poslovalo do sada, ali mi smo jako zadovoljni i na kraju krajeva što je možda još bitnije, i djeca su zadovoljna. Uz to će biti i otvorena stranica kantine, na tome ra- dimo, na koju će učenici moći staviti svoje komentare, primjedbe, želje, na primjer i peticije tipa: ako se skupi desetak ljudi koji žele neku posebnu vrstu jela to ćemo uva- žiti, na tome pricipu i radimo, ako postoji grupa ljudi koja ima određene želje, nama ih zasigurno neće biti teško ostvariti. Naravno, no sada kada se već desila jedna velika preo- brazba u odnosu na prošlu godinu, hoće li se na tome stati ili.. ? Ovako, što se tiče baš kantine, stavit će se računalo koje će biti neprestano on-line, stavit će se također neke određene fotografije na zidove, ja sam već konzultirala nekoliko profesorica oko uređenja tih zidova fotogra- fijama ili crtežima, naime naša foto-video grupa će tu imati svoje projekcije. Također bismo htjeli staviti one barske stolice, mislim... ne baš barske, ali u principu one visoke, znate, od kojih su već neke i naručene te ih očekuje- mo svakim danom. Uz sve to mislimo i ovaj posluživački dio ubrzati, dakle da je veći sam protok. To mislimo napraviti tako da ćemo ga malo proširiti. Znači, još jedan rad- nik, još jedna vitrina, što bi dodatno ubrzalo promet, dakle da ti dođeš i dobiješ sendvič za tri minute i imaš ostatak odmora za sebe, a ne da se moraš gurati cijeli odmor da na kraju ni ne stigneš pojesti. Dobro, a kako ste tek jedno relativno kratko vrijeme ovdje s nama, niti jedno nepuno polugodište, kakvi su vaši doj- movi općenito o školi i učenicima? Fenomenalni! Fenomenalni, zaista, svi su super. Ja sam inače bila informirana da su teenageri grozni, da su koma. Međutim, meni je ovdje fenomenalno. Ja sam tu sad direktno svaki dan mjesec i pol’ i nikada ni- sam imala niti jednu zamjerku, dapače... svi su super. Nitko nije bio bezobrazan, drzak, stvarno za svaku pohvalu. Što se tiče škole baš ni nemam doticaja s, u principu, radom Škole, samo s profesorima koji ovdje dolaze jesti, ali do sada su svi apsoultno korektni i nemamo ama baš nikakvih problema s naše strane, a od njih nismo zasada imali nikakave kritike već samo pohvale i mislim da su svi zadovoljni trenutnom situacijom školske kantine kao takve. Kao što vidimo, od ovoga polugodišta se nude posebna jela svaki dan… Da, u principu su to kuhani obroci pri- stupačnih cijena koji se nude na dnevnoj bazi. Nema tu odmrzavanja, zamrzavanja, svježe su namirnice. Zapravo, mi bismo htjeli da vi jedete na žlicu. Što vam je sada važnije, poslužiti jelo čim brže ili čim kvalitetnije? Nama je prvenstveno kvaliteta na prvom mjestu, mislim da se to i vidi. Zato kažem, na početku smo imali jednu vrstu peciva koja se nije pokazala dobrom te smo ju promijenili. Uzimamo 99% stvari koje se nalaze u kantini kao hrvatske proizvode, osim naravno stvari koje nije moguće pronaći direktno kod nas, te stvari naravno ne možemo nabaviti kod nas. U nabavku se ide tjedno, dakle, ne mjesečno da se ide na početku mjeseca u shopping, a sve što se nalazi u kantini može biti staro maksimalno pet dana. Znači trudimo se, zaista, možemo reći želja nam je da danas djeca jedu kelj, a ne sendviče. I smatram to kao neku vrstu zadaće, ok, sendviči su nešto što vi na brzinu jedete i baš zato kao prilog stavljamo salate i radimo te neke pomalo zdrave sendviče. Kakvi su vam pogledi na budućnost? Pa, tvrtka, imenom 3G, imama ugovor na četiri go- dine sa Školom i ako nešto ne zeznemo bit ćemo i dalje s vama, što nas unaprijed veseli. I. P. Jedna od najugodnijih promjena ove školske godine desila se u našoj školskoj kantini. Ništa se previše nije promijenilo u vizualnom smislu osim promjene boje zidova (u žuto!?) te dodavanja glazbene podloge (telka na kojoj se vrte glazbeni programi), ali je zato uspostavljen novi, efikasniji način rada koji je posljedica uvođenja puno kvalitetnije, odnosno raznovrsnije i veće ponude same hrane. Spomenut ćemo samo novitete tipa voća (da, da voće u školskoj kantini), müsla, palačinki, vruće čokolade... Zato sam razgovarao s voditeljicom kantine Gordanom Bukvić-Tosenberger Stara/nova kantina iliti carevo novo ruho Navali narode 06kantina.indd 606kantina.indd 6 28/1/10 00:56:3728/1/10 00:56:37
  • 7. Ban 7 DRŽAVNA MATURA Pozitivne strane Negativne strane lakše se upišeš na fakultet matematika nepotrebna lakši izbor fakulteta previše traže dvije razine nije orijentirana na strukovne škole lakša je od običnih testova strukovne škole uz nju pišu i završnirad nitko niš ne kuži loše razrađeni A maturanti su odgovorili ovako Državna matura skup je ispita kojima se provjeravaju i vrjednuju znanja, vještine i sposobnosti učenika koje su stekli tijekom obrazovanja u osnovnoj i srednjoj školi prema propisanim nastavnim planovima i programima. Državna matura provodi se polaganjem ispita državne mature. Ispiti su jednaki za sve učenike i svi ih učenici polažu u isto vrijeme. (izvor: http://dokumenti.ncvvo.hr) I ako su podijeljena mišljenja o tome je li to dobra ideja ili ne, državna matura se od ove godine provodi u svim srednjim školama Republi- ke Hrvatske. Državna matura je dakle, obvezni završni pismeni ispit koji učenici svih smjerova srednjih škola polažu na kraju svoga obrazovanja. Gimnazijalci je polažu obavezno, dok će je učenici četverogodišnjih strukov- nih škola polagati ukoliko žele nastaviti školovanje. Državnu maturu provodi Nacionalni centar za vanjsko vredno- vanje obrazovanja. Ona se sastoji od obaveznog djela i izbornog. Obavezni dio ima dvije razine polaganja koje su po želji i mogućnosti učenika : A – viša i B – niža razina. Učenici koji su prvi razred sred- nje škole upisali školske godine 2006./2007. imat će ove godine prvi put priliku polagati državnu maturu te pokazati i provjeriti svoje kao i odmjeriti snage s ostalim srednjoškolcima diljem Lijepe naše. Naši maturanti su trenutno u velikim mukama i strepnji. Kako i kamo dalje? Prvašići se očito time još ne zama- raju. U fazi su privikavanja na srednju školu i ispipavanju terena. Svejed- no, odlučili smo provesti mini- anketu među maturantima i učenicima prvih razreda. Ispitali smo 40 učenika 3. i 4. razreda te 30 učenika prvih razreda. Što reći? Zaključak ćemo ostaviti vama samima. Na- damo se da će to biti dobra i uspješna ideja za sadašnje i buduće maturante. Sve što možemo je samo poželjeti sreću jer ipak smo mi još na pola puta. O tome ćemo raz- mišljati (po dobrom starom običaju svih školaraca) kada za to dođe vrijeme. A za zna- tiželjne evo korisnih linkova: http://drzavnamatura.skole. hr ili http://public.mozs.hr i uvijek neizostavna stranica www.ncvvo.hr. Ivana Lončar, 2.a Dorotea Smrkulj, 2.a Nika Obučina, 1.a Anketa: Državna matura 5% NE 62% NE 38% DA 95% DA Jeste li čuli za državnu maturu? Bojite li se državne mature? 43% PROTIV 57% ZA Jeste li za ili protiv državne mature? 100% NE Jeste li spremni za državnu maturu? 1. razredi Neki od komentara na pitanje znaju li što je državna matura: ✎ neki test ✎ to moramo položiti ako hoćemo na faks ✎ beep ✎ bespotrebni test ✎ ono u 4. razredu 7 DRZAVNA MATURA.indd 77 DRZAVNA MATURA.indd 7 28/1/10 00:57:0528/1/10 00:57:05
  • 8. 8 Ban BANSKI ŽIVOT Ban: Ima li stariji brat utjecaj na mla- đeg? Josip: Ima generalnog utjecaja. Marko mi pomaže u svemu. Ban: Pomažete li si međusobno u zada- ćama ? Marko: (smijeh) Ja Josipu sve poma- žem, a on meni ništa. Ban: Što volite, a što ne jedan kod drugog? Josip: Volim to što je pametan i to što mi može sve pomoći, a ne volim kad je živčan. Marko: Ne volim to što mi ne može ništa pomoći. Joc je glup, ali mi čini život ljepšim. Uvijek imam nekog s kim mogu popričati, nisam sam. Ban: Tko se bolje slaže s roditeljima? Josip: Marko, jer ima bolje ocjene. Ban: Dijelite li isti ukus u glazbi? Obojica: Da. Ban: Po čemu ste slični, a po čemu različiti? Sličnosti: Imamo slično mišljenje. Različitosti: Po izgledu i karakteru. Marko je ozbiljan, a Josip zaigran. Ban: Zbog čega se najčešće svađate? Marko: Zbog kompa uglavnom. 16. listopada 2003. godine SŠBJJ otvorila je svoja vrata budućim učenicima. Tijekom tih godina škola je odškolovala generacije današnjih studenata, djelatnika, zaposlenika, poduzetnika... No, nama se nametnula ideja pokušati vidjeti koliko među tim učenicima ima braće ili sestara koji su zajedno grijali iste školske klupe, dijelili iste školske brige i radosti, slušali (ili izluđivali) iste profesore . Nekih smo se samo sjetili spomenom poput braće Župan, Zeljko, Pojatina, Mostarac, Tomić, Bago, Šuker, Kokolić, Miletić, Smrkulj, Svilanović, Žeinski, Birovčec, Barun..., a s nekima smo i porazgovarali Ban: Ima li stariji brat utjecaj na mla- đeg? Ah, ti blizanci… Marko i Josip Tkalčević, 2.a Josip: Kuiš mi se ne svađamo. (smijeh) Ban: Dijelite li tajne i probleme, imate li zajedničke prijatelje? Josip: Marko sve meni kaže, a ja njemu ništa jer on sve izbrblja. (smijeh) Imamo zajedničke prijatelje. Ban: Ocjene? Tko je bolji? Marko: Ja sam bolji, Joc je lijen. Ban: Izlazite li na ista mjesta i gdje? Josip: Da, gdje nas noć odvede: kod frendova, na poker, malo po Zapu, po Zagrebu… Ban: Tučete li se, tko je jači? Marko: Tučemo se. Josip: Snage su izjednačene. Ban: Jeste li ljubomorni jedan na dru- gog? Josip: Ja ponekad znam biti ljubomo- ran. Marko: Nisam, nemam na što biti. Ban: Tko bolje igra nogomet? Josip: Marko. Ban: Vaš tip cure? Josip: Mora imati dvije ruke, dvije noge, ma sve dijelove tijela, ono mora biti živa i zgodna. A karakterno zabavna, simpa- tična… Marko: Bitan mi je izgled, ali karakter je bitniji. Dorotea Smrkulj, 2.a ah ti blizanci.indd 8ah ti blizanci.indd 8 28/1/10 00:57:4828/1/10 00:57:48
  • 9. Ban 9 Ban: Imaju li stariji utjecaj na mlađe i koliki je taj utjecaj? Doris: Mislim da da jer stariji sve bitne stvari u životu prođu prije, pa mogu utjecati na odluke onih mlađih, a mlađi uče na greškama starijih i trude se ne napraviti iste. Emma: Imaju, znam po sebi! Ban: Pomažete li si me- đusobno u zadaćama? Doris: Ne. Emma: Nekad, ali više ona meni nego ja njoj. Ban: Što volite, a što ne jedna kod druge? Doris: Ne volim kod Emme to što je užasno spora i tvrdoglava (lav mutavi). Emma: Ne volim kod Doris kad joj se neke stvari ne mogu dokazati, kad se svađamo jer je glupi škorpion. Ban: Tko se bolje slaže s roditeljima? Doris: Hahahah, ovisi o situaciji i o tome tko napravi veću glupost. Emma: Copy Paste, hahaha. Ban: Dijelite li isti ukus u glazbi? Doris: Da, i dobar je. Emma: Da, taj ukus smo pokupile od tate, navukao nas je na to još dok smo bile klinke. Ban: Po čemu ste slič- ne, a po čemu različite? Doris: Mama je upra- vo rekla da je Emma munjena, a ja trknuta. Emma: Mamini geni, hahaha. Ban: Zbog čega se najčešće svađate? Doris: Zbog toga jer Emmi treba sat vremena da se istušira, općenito je spora za poluditi. Emma: Zato jer mi Doris krade čarape i općenito sve ostalo, pita smije li ne- što posuditi i kad joj dam, to više nikad ne vidim. Doris: Nije uopce. TEURICE I LAKE NOTE Emma i Doris Teur, 1.c i 4.c Emma: Mhm, tiho budi! Ban: Dijelite li tajne i probleme, imate li zajedničke frendove? Doris: Da, možemo pričati o svemu. Emma: Da, pričamo o svemu i imamo puno zajedničkih frendova. Ban: Ocjene? Koja je bolja? Doris: Emma jer se meni ne da baš. Emma: Da da, meni se stvarno da, bila sam bolja u osnovnoj. Ban: Izlazite li na ista mjesta? Doris: Ne izlazimo baš, imamo druga- čije interese, ti izlasci su izlasci u kino, kazalište i druženja kod nekog doma. Na koncerte uglavnom idemo skupa. Emma: Slažem se, skupa izlazimo najviše ljeti, a sad smo najčešće skupa kad idemo na hokejaške utakmice. Ban: Tučete li se? Koja je jača? Doris: Ne, prerasle smo to, samo se deremo i vrijeđamo. Emma: Ooo da! Ban: Jeste li ljubomorne jedna na drugu? Doris: Ne, možda na to što je ona puno organiziranija od mene, a ja ne znam gdje mi je glava, a gdje rep. E, da, na to što ona uvijek ima novaca, a ja ih potrošim i nikad nemam para i na to što ja ne znam s novcima. Emma: Ne, makar mnogi vjerojatno misle da da. Ban: Koja je zločesta, a koja maza? Doris: Pitajte našu mamu, al’ ja sam najgora. Emma: Pitajte mamu. Ban: Tip dečka? Doris: Moj dečko. Emma: Nemam tip. Dorotea Smrkulj, 2.a 9 TEURICE.indd 99 TEURICE.indd 9 28/1/10 00:58:1328/1/10 00:58:13
  • 10. 10 Ban BANSKI ŽIVOT Ban: Što mislite zašto ste odabrani za intervju? M: Ja sam se pitao zašto je Božidar izabran za intervju. Z: Ja isto. B: Jer je rijetkost naći tri brata u istom smjeru. Jesam pogodio? M: Zato jer smo popularni i nemamo prijatelja baš previše. Ban: Zašto ste sva trojica hotelijeri? B: Dobro pitanje. Mene to zanima. (Majki i Zvonko se podsmjehuju) B: Zato što me zanimalo to - hotelijerski turizam. TrigeneracijebraćeRada Nedavno sam se uputila do doma obitelji Rada i tek tada sam zapravo mogla vidjeti kako njih trojica djeluju kada su zajedno. Iako se Božo, Zvonko i Majki nisu često viđali u školi, uspjeli su mi u dva sata druženja pokazati pravo značenje fraze bratska ljubav. Što sam dobila osim druženja s Radama? Dobila sam domaći ajvar, litru soka, prospekte njihove Brezinke i Nescaffe M: Kad su išli burazi, idem i ja! Ban: Imate li zajedničke prijatelje? Z: Majki i ja smo najbolji prijatelji. M: Zvone i ja smo najbolji prijatelji i između nas drugih nema. Ban: A što je s Božom? Z: ‘Ko je Božo? M: ‘Ko je Božidar? B: Niste odgovorili na pitanje!!! M: ‘Ko? Ti? B: Ne! Vi! Z: Ja i Majki smo najbolji prijatelji. Ban: Jel’ se pozdravljate na hodniku? M: Ne iskazujemo naše prijateljstvo u školi tako da možemo imati prijatelje. (Božo se podsmjehuje Majkiju jer za- muckuje) M: Božidar, stalno mi se smiješ! B: Daj ispočetka, od prvog pitanja kak’ Bog zapovijeda. Ban: Jeste li ljubomorni jedan na drugog? Z: Božo na Majkija jer sam mu ja prija- telj. M: Božo na mene jer sam Zvonetov prijatelj. B: Nemam komentara. Z: Ozbiljno, nitko nije ljubomoran. M: Osim Božidara. Ban: Tko je maza u obitelji, a tko je uvijek kriv za sve? M: Božidar jer nema prijatelja, pa ga mama i tata tješiju. On se najviše trudi, pa je on maza. Ban: A tko je uvijek kriv za sve? Z & M: Božidar! M: Nekad mu Zvone i ja znamo pod- metnuti praznu kutiju Domaćica ispod jastuka. B: Živa istina. Jedan dan idem ja spa- vati, vidiš prazna kutija Domaćica na krevetu i onda mama mene optuži da sam sve pojeo. Ban: Tko je najpopularniji kod cura? M: Ja nemam curu, ne, mislim imam curu, ali... Z: Nije te to pitala! M: A nego kaj je pitala? Z & B: Koji od nas je najpopularniji kod cura... B: Pa svi smo tu negdje jednako. M: Nije to istina, ti nisi popularan, ti nemaš prijatelje. Z: Božo nek’ veli ja, ja Majki, a Majki Božo. B: Piši Božo je rekao Majki, Majki je rekao Zvonko, a Zvonko je rekao Božo. Z: Ne! Ja ću reći ja. M: Reci Majki, reci ja. M: Ja. B: Ja. Z: Ja. Z: Znači ja sam. 10-11 RADE.indd 1010-11 RADE.indd 10 28/1/10 02:12:2128/1/10 02:12:21
  • 11. Ban 11 Ban: Po čemu ste slični, a po čemu različiti? M: Po izgledu smo slični Zvone i ja, a različiti smo po tome što Božidar jede luk u svakom jelu. Z: Majki i ja smo slični po izgledu. Ban: A osobnost? B: Svi smo tu isti. Z: Nismo isti kaj briješ ti. M: Nismo isti. B: Pa svi se volimo zafrkavati. Z: A nije, različiti smo. M: Da, različiti smo. Z: Svatko je svoj. Ban: Znači samo ste po izgledu slič- ni? Z: Da. B: Ne. Z: A po čemu? Ja i Majki smo po izgledu slični. Ban: Tko se najbolje slaže s mamom i tatom? M & Z: Božidar B: Ja mislim da je Zvonko, najbolje se s mamom slaže. Zato što su najsličniji. Z: Ja mislim da je Božo. M: Božidar. Z: Zato što Božidar radi i to sve. I shva- ćaju ga jer nema prijatelja. Ban: Majki, smatraš li Božu i Zvonka svojim uzorima? M: Zvonimir mi mora bit uzor. On je moj najbolji prijatelj. A i Božo je na neki način uzor, on je moj brat brat. M: I Božo i Zvone su zgodni, pa su mi uzori po izgledu i ponašanju. To jest, Božo mi je uzor tek toliko da može reći da ima prijatelje. I dosta mi pomažu u matematici i sve to. Z: Tko ti pomaže u matematici? M: Daj šuti, moram neštoj reći. B: Daj šuti Zvonko, pa da ispadnemo pametni. M: Božidar je isto super, dobar je u duši. On nikada ne bi cinkao. Z: Malo previše pričaš o njemu. Ban: Definirajte sreću! M: Sreća je nešto što je potrebno za život. Z: Moj najbolji prijatelj i to što mi Božidar nije prijatelj. M: Mene usrećuju moja dva brata. Volim se družiti s njima i sve. Z: Volim se družiti s njima? To je kao da na kave idemo. B: Prijatelji, braća. Z: Zašto su ti prijatelji na prvom mje- stu? B: Volim se s njima družiti, volimo se nasmijavati. Imam predobru ekipu koja me uvijek nasmijava i jako me uveselja- vaju. Zvonko, dužan si mi sto kuna. Z: Brat. Društveni život me usrećuje. M: E to i meni isto stavi. Z: I moja djevojka Nensi me usrećuje. M: E to i meni stavi. Ban: Što? I tvoja djevojka Nensi? M: Ne. To je jedina stvar koju Zvone i ja ne dijelimo. Ne! Pogriješio sam, to nije stvar, to je ljudsko biće. Z: Moji prijatelji, braća, djevojka Nensi, tata Zoran. Ban: Koji je najodgovorniji? M: Božidar. On troši novce. Troši petsto kuna na tjedan. B: Ja sam sebi plaćam teretanu i mobi- tel. Ti Majki kradeš mami iz novčanika. Uzmeš dvjesto kuna. Z: Ja sam. Božo je rastrošan, a Majki... B: Rastrošan, ha? Ti ne želiš raditi. Kad nemaš para pušiš Partner, kad ukradeš mami onda pušiš Marlboro. Z: Kradem na svoju odgovornost i zato sam ja najodgovorniji. Ban: Dijelite li isti ukus u glazbi? Z: Što ti uopće slušaš, Majki? M: Božo sluša Bee Gee-se. B: Glazba osamdesetih, rap... Sve ja volim, osim folka. Sve što paše uhu. Z: Svaki sluša svoje. Ban: Imate li poroke? B: Majki, ti si premlad da bi imao poroke. Kaj bi ti? Ne kockaš, ne drogiraš se, ne pušiš. Tvoj jedini porok je MSN. Z: Božidaru je porok luk. B: Nije. Ban: Što najviše volite raditi zajedno? M: Ići na kave. M: Družiti se s mamom i tatom na obi- teljskom pikniku. Z: Nikad ne pozovu Božu. Z: S Božom volimo igrati nogomet tu i tamo...rijetko. M: Volimo popričati s njim koji put. Ban: Božo, opiši svoju idealnu curu. B: Kad ju nađem, javit ću ti. Pa da, što drugo da ti kažem? Ne mogu ti ništa ovako reći. Treba biti dobra, osoba. Nije važan izgled. I da, ne smije imati pirsing. Z: Daj nemoj to reći. Ban: Imate li moto? M: Zvone i ja jedan za drugog, Božo ni za koga. Šalim se. B: Tko pod drugim jamu kopa u nju orleans. (tišina vlada pet sekundi, nakon tih pet sekundi Majki i Zvonko shvaćaju foru i umiru od smijeha) M: Tko pod drugim jamu kopa u nju jork. B: A kaj hoćeš? Tko pod drugim jamu kopa nos. M: I zato ja volim Božidara. Ban: Kako se zamišljate u budućno- sti? B: Uspješni menadžer koji će voditi poslove vrhunskog hotela. Ban: Majki, a tvoji i Gregovi planovi? M: Jednog dana ćemo Greg i ja otvorit hotel s pet zvjezdica i kada će biti 25. godišnjica mature, na proslavu ćemo doći u limuzini. Izaći ćemo kao uspješni menadžeri. Z: U budućnosti se vidim kao Majkijev najbolji prijatelj. M: U budućnosti se vidim kao Majkijev najbolji prijatelj, naše prijateljstvo će se nastaviti. Kako se ovaj intervju priveo kraju tako će se uskoro privesti kraju i era braće Rada. Slijedeće godine samo jedan od trojice braće ostaje, dok ostala dvojica nastav- ljaju svoj put negdje drugdje. Vjerujem da i profesori jedva čekaju da se smanji broj Rada u našoj školi - manje posla za njih. No, sigurna sam da će i njima biti žao jer se braća Rada neće ponoviti, još dugo dugo, najvjerojatnije nikada. Anja Romek, 2.b Ban: Po čemu ste slični a po čemu B MM živ ZZ: Bo MM: Vo ZZ: da BB: P ZZ: Z stu? BB: V nas me u vaju ZZ: B MM: E vidiš kak’ sam ja najbolji bratsko odmjeravanje snaga 10-11 RADE.indd 1110-11 RADE.indd 11 28/1/10 02:12:2828/1/10 02:12:28
  • 12. 12 Ban BANSKI ŽIVOT Kako ste postali satničar? To se ne postaje, s tim se rađa. (smijeh) Možete li nam opisati cjelokupni postu- pak slaganja rasporeda? Prvo svaki nastavnik dobije zaduženja. A zaduženja znače u kojem će razredu koji nastavnik što predavati. Raspored se radi pomoću računala. Postoji program pomo- ću kojeg se radi raspored. I onda se sva ta zaduženja, svakog nastavnika, upišu u računalo. To je ukupno 63 nastavnika. Nakon što je to upisano, u računalo treba upisati sve razrede. Jel’ kužite? Vidim da ne baš. Znači, ima 63 nastavnika koji rade u školi. Svaki nastavnik radi u samo ne- kim razredima, a ne radi svaki nastavnik u svih 29 razreda. I svaki nastavnik predaje svoj predmet naravno.I onda kad se svaaa ta zaduženja upišu u računalo (a vi izračunajte koliko je to podataka), taj program sam složi ras- pored. Ali taj raspored kojeg je složilo računalo nije ni približno dobar niti približno gotov. Onda ja kao satničar moram cijeli taj raspored posložiti i popravljati zato da profesori ne bi imali puno pauza tj. slobodnih sati, da vi ne biste imali prazne satove unutar ras- poreda, da ne biste imali npr. blok sat latinskog (hi hi)itd. Onda mora se paziti i podesiti da većini razreda nastava počne u osam ujutro ili u popodnevnom turnusu u 14 sati, da se jedan predmet ne ponavlja svaki dan, mora se paziti na učionice... Tko vam pomaže u slaganju? Na svakom početku nove školske godine najveći problem je slaganje školskog rasporeda. Jeste li se ikad zapitali koji su to ljudi koji vode brigu o tome? Vjerujem da mnogi od vas upravo sad klimaju glavom. E pa čovjek koji je najzaslužniji za slaganje školskog rasporeda je naš dragi profesor fizike Nikola Beg. Jednog poslijepodneva porazgovarali smo s njim i saznali mnoge zanimljive pojedinosti... Tko mi pomaže??? Pa ne pomaže mi nit- ko! U principu, raspored je posao za jed- nu osobu, jednostavno dvoje ili troje ljudi ne mogu zajedno slagati raspored. Nego moraš sjesti za računalo i podešavati. Gdje ste se to naučili? Ne postoji škola u kojoj se uči slagati ras- pored. Prvo treba svladati sav program, tj. naučiti raditi s tim programom. A kad se nauči s tim programom raditi onda se može tek pristupiti podešavanju i izradi rasporeda. Je li to težak posao? To fizički nije teško, ali oduzima puno vremena i zahtjeva određenu vrstu sna- laženja. Treba BEGI BATINABEGBEG e- ik i i m t na vremena i zahtjeva određenu vrstu sna- laženja. Treba 10-11 beg_i_batina.indd 1210-11 beg_i_batina.indd 12 28/1/10 01:01:4728/1/10 01:01:47
  • 13. Ban 13 sve to pamtiti, kombinirati i jako paziti na pogreške. Znači kad je taj raspored složen, pregledava li ga netko ili je to tada završeno? Raspored kada je sastavljen onda on u principu mora zadovoljavati takozvane pedagoške standarde. I ne samo peda- goške nego i općenito. Naime postoje nekakva pravila npr.nastava je tokom radnog tjedna raspoređena što je mo- guće pravilnije, različiti predmeti imaju različit fond sati tjedno, neki predmeti poput informatike moraju biti samo u informatičkim učionicama, pa tehničari za računalstvo imaju svoje radioničke vježbe u laboratoriju ili radionici, pa onda imamo kuhare, konobare, slastičare koji imaju svoj kabinet - praktikum, prodavači, frizeri i konobari, kuhari, slastičari nisu svaki tjedan na nastavi, frizeri imaju praktičnu nastavu u školi, gimnazijalci imaju svoje specijalizirane učionice i kabinetsku nastavu itd. Raspored pregleda i pogleda pedagog škole koji pazi na tu pedagoš- ku komponentu i onda ako uoči neke nepravilnosti, koje u rasporedu uvijek postoje, to on meni ukaže i ja se potrudim to popraviti u najvećoj i najboljoj mogućoj mjeri. Ne mogu popraviti sve. Raspored nikad ne može biti idealan. Zašto se mijenja raspored? Raspored se ponekad mijenja upravo zbog tih pedagoških normi. Npr. ako u početku dođe do mijenjanja zaduženja nastavnika, ako se uoče neke pogreške ili ako se uspije napraviti malo bolji raspored. Koliko onda na kraju treba vremena da se raspored posloži? Izrada rasporeda se sastoji od nekoliko faza. Unos zaduženja traje otprilike dva do tri tjedna. A onda za izradu i podeša- vanje svakog tjedna, potrebno je negdje oko 30-tak sati. Onda na kraju raspored treba isprintati, treba pročitati u školi učenicima... Kad se onda počinje raditi taj raspo- red? Raspored se počinje raditi tamo negdje u svibnju mjesecu kad dobijemo zadu- ženja. Tad unesem zaduženja, provjerim sa svakim nastavnikom ponaosob jesu li zaduženja unesena točno, pokupim različite napomene od s vakog nastavnika vezane uz specifičnosti izvođenja nastave pojedinog predmeta i pristupim izradi rasporeda. Ponekad je potrebno neka zaduženja nastavnika korigirati nakon upi- sa učenika u sedmom mjesecu. Pri kraju ljeta, početkom školske godine raspored je završen. Nika Šorgić 2.b. Nika Obučina 1.a. 10-11 beg_i_batina.indd 1310-11 beg_i_batina.indd 13 28/1/10 01:01:4928/1/10 01:01:49
  • 14. 14 Ban BANSKI ŽIVOT Iako naizgled velika, škola je dosta sku- čena i pod odmorima prepuna učenika. Ipak, možemo se pohvaliti školom koja među rijetkima u Županiji ima lift tako da je učenicima s posebnim potrebama olak- šano kretanje po školi. I to je, na žalost jedina razlika između naše škole i bilo koje druge. Naime i u ovoj hodaju barbari naoružani podcjenjivanjem, neotoleranci- jom i oblinama koji odbacuju ono što ne razumiju. Tako je lako smijati se, tako je lako mrziti; potrebna je hrabrost da budeš nježan i pristojan. Hrabra je njegova kolegica iz razreda, Lidija, koja mu već četiri godine pomaže. U prvom polugodištu prvog razreda Lidija mu je znala pomoći nositi knjige. Andrija je imao svog civilnog ročnika koji mu je pomagao. Ponekad je znao zaboraviti pa je Lidija uskočila u pomoć. Nedugo zatim, civilni vojni rok je ukinut, a Lidija je postala njegov stalni čuvar. Naime, za Lidiju to nije naporno jer voli pomagati drugima. I iako se možda ponekad (Andri- ji) činilo da je ljubav iskrena i stvarna, ali ne za takove kao što je on, bio je na sreću u krivu jer je u Lidiji pronašao nekoga tko će za njega mariti pa i više nego za sebe, godinama. Za svo nesebično pomaganje Lidi- ja je bila jedna od nomini- ranih za nagradu Luka Ritz za promicanje tolerancije i škole bez nasilja. Njihov dan počinje ujutro ili popodne prije nastave. Obično se dogovore da se nađu u kantini ili na hodni- (Još)jednapričaoprijateljstvu Andrija Smoljan, učenik je 4.b razreda te se ističe među ostalim učenicima u školi. Naime, on je talac pristojnosti i kotača pod njim, simbol onoga gdje ludi, ludi ljubavnici povlače crtu; učenik je s potrebnim potrebama tj. vezan je za invalidska kolica i ograničeno mu je kretanje ku. Od tada su nerazdvojni. Druže se pod satovima u razredu i na hodnicima pod odmorima. Iako je stalno s njim, Lidija ima vremena za sebe. Na razgovoru s njima, bili su vrlo simpatični. Podijelili su s nama različite školske tajne. Najdraži predmet im je njemački, a profesori Beg i Winkler. Ne dijele isti ukus u glazbi, a Lidija je također članica školskog zbora. Na pitanje vole li školu, u isti glas su odgovorili negativno. Na kraju, navest ćemo Andrijinu poruku ostalima U se, na se, poda se! Ban: Kako je došlo do prijateljstva između vas dvoje? Andrija: Prvu godinu, zapravo prvo polugodiše pratili su me redari, ali oni bi me često zaboravili pa je onda par puta Lidija uskočila i od tad me ona stalno prati i pomaže mi. Ban: Je li ti naporno pomagati mu, imaš li vremena za sebe? Lidija: Ne nije, rado mu pomažem, drago mi je. Imam vremena za sebe pod odmri- ma. Ban: Otkud ti volja? Lidija: Ne znam (smijeh). Pa općenito sam dobra osoba koja voli pomoći ljudima. Andrija: Ne hvali se. Lidija: Ne hvalim se (smijeh), ne znam, volim što radim. Ban: Baviš li se inače humanitarnim radom? Lidija: Ne stignem, nemam baš vremena. Hmmm…Bila sam nominirana za nagradu Luka Ritz. Ban: Provodite li slobodno vrijeme skupa? Andrija: Ne baš. Lidija: Ja ga provodim sa svojim prijatelji- cama, čavrljajući. Ban: Bavite li se nekim izvanškol- skim ili izvanna- stavnim aktivnosti- ma? Andrija: Ne baš. Lidija: Ja idem na zbor… Andrija: A ovaj zbor školski čovje- če e, imaju jednu božićnu pjesmu… Ban: Kako se ostali ponašaju prema tebi? Andrija: Normalno, niš posebno. Ban: Opišite svoj dan u školi. Andrija: Dođemo u školu, izvadimo knji- ge, spremimo knjige i odemo doma. Lidija: Katkad ja dođem prije ili on dođe prije pa se onda nađemo negdje u školi ili u kantini ili gdje se dogovorimo. Ban: Volite li školu, kakve su vam ocjene, markirate li, najdraži profesor/predmet? Zajedno: Neeeee, ne volimo školu. Andrija: Ja sam prošao s pet, a ona s četiri. Andrija: Ako svi idu markirati, idemo i mi. (smijeh) Andrija: Najdraži predmet mi je njemački. Lidija: Meni također. Andrija: A naj profesori Beg i Winkler. Lidija: Mumelaš, Winkler i Bratković Katnić. Ban: Kamo mislite nakon srednje škole? Andrija: Razmišljam o Filozofskom fakultetu. Lidija: Voljela bih na Filozofski, na neki učiteljski smjer. Ban: Imate li slične interese, slušate li istu vrstu glazbe, izlazite li kamo? Lidija: Ja ne izlazim, a interesi nam baš i nisu slični. Andrija: Kaj slušaš? Lidija: Enigmu, Linkin park, Metallicu i tako. Ban: Neispunjeni san... Andrija: Jedan od snova mi je Benetley. Lidija: Ne znam. Ban: Životna filozofija ili što želite poručiti drugima? Andrija U se, na se, poda se! Lidija: Budi svoj! Kristina Dramac 2.b Dorotea Smrkulj 2. a 14 JOŠ JEDNA PRIČA.indd 1414 JOŠ JEDNA PRIČA.indd 14 28/1/10 01:03:1228/1/10 01:03:12
  • 15. Ban 15 Flash news SVETKOVINA SLUTNJE Bivši učenik naše škole, Kristian Župan, objavio je svoju prvu zbirku pje- sama pod nazivom Svetkovina slutnje. Promocija knjige održala se 7. listopada u multimedijalnoj prostoriji škole. Kritičar Sead Begović napisao je predgovor, nazvavši Kristijana ozbiljnim, ali mladim pjesnikom. Većina pjesama nastala je tijekom pjesnikovih gimnazijskih dana. Lajt motiv koji se provlači kroz cijelu zbirku jest da je privilegija života – biti svoj. U svojim pjesmama iskazuje potre- bu da istraži samog sebe, svoje dubin- sko ja. Pjesnik želi doprijeti do čitatelja, dokazati da je poezija bespredmetna. Na promociji se okupilo mnogo ljudi, od Kristijanovih bližnjih do zaintere- siranih učenika koji su s pozornošću slušali što se ima reći o zbirci pjesama, Kristijanovu talentu, ali i samom Kristi- janu. Njegove pjesme čitala je poznata hrvatska glumica i Kristijanova kolegica Marija Škaričić. Nakon samog kulturnog događaja, pje- snik je primao same čestitke i pohvale. Mnogi su željeli dobiti pjesnikov potpis, malo popričati s njim ili napraviti inter- vju. Tako smo i mi dobili čast napraviti intervju s Kristijanom koji je već poznat gost u našim novinama, ali i glumicom Marijom Škaričić. O tome pročitajte više u rubrici kulturne stranice. Ivana Lončar, 2.a VOLONTERI Povodom Međunarodnog dana volontera koji se održava 4. prosinca svake godine, Zagrebačka županija organizirala je susret za sve socijalne i humanitarne udruge. Matija Obranković iz 2.d razreda i ja pozvani smo kao pred- stavnici grupe volontera SŠBJJ. Susret je bio održan u Starom Čiču, mjestu kraj Velike Gorice. Sudjelovali su mnogi, po- put predstavnika osoba s invaliditetom, Gradskog društva Crvenog križa i mnogi drugi. Nakon poučnih i zanimljivih pre- zentacija, gosti su se mogli počastiti na prigodnom domjenku koji je bio i idealna prilika za bolje upoznavanje i razmjenu iskustava i ideja. Nika Šorgić 2.b Međunarodni gospodarski sajam svečano je otvoren 16. listopada 2009. u sportskoj dvorani SŠBJJ. Taj dan, ujedino je i Dan Srednje škole Ban Josip Jelačić. Na Sajmu su sudjelovali brojni izlagači iz Zagrebačke županije i ostalih županija kao i gosti iz inozemstva. Proslavili smo ga vrlo svečano pokazavši se kao dobri domaćini izlagačima. Učeći od najboljih, i naše učenice frizerskog usmjere- nja uspješno su sudjelovale i to u dvostrukoj ulozi. Uz sponzorstvo Sposabelle, odjevene u vjenčanice, bile su manekenke koje su šetajući modnom pistom ujedino predstavile i svojih ruku djelo, čudesne sveča- ne frizure. Nika Šorgić, 2.b MEĐUNARODNI SAJAM JELAČIĆ PJESME Dana 15. listopada 2009. godine prigodom obilježavanja sto pedese- te obljetnice smrti bana Jelačića posjetili smo promociju prvog potpunog dvojezičnog izdanja zbirke pjesama bana Josipa Jelačića Gedichte/Pjesme. Ceremonija je upriličena Staroj gradskoj vijećnici Grada Zagreba s počet- kom u 13h, a u organizaciji Matice hrvatske Zaprešić pod pokroviteljstvom Zagrebačke županije, grada Zaprešića i grada Zagreba. Knjigu su predstavili akademik Dubravko Jelčić i urednik Stjepan Laljak, a odabrane tekstove čitali su dramski umjetnici Vanessa Radman i Zvonko Novosel. Zbirka se sastoji od Jelačićevih pjesama koje su oduvijek bile u sjeni Jela- čićeve političke djelatnosti te nepoznatih članaka i feljtona. Ovo izdanje sadrži sve tekstove i ilustracije bečkog izdanja njegove knjige Ge- dichte do sada neprevedene na hrvatski jezik kao i drame Rodrigo i Elvira, u izda- nju Matice hrvatske Zaprešić. Poseban obol cijelom događaju dala je glumica Vanessa Radman koja je sve prisutne očarala jedinstvenom interpretacijom pjesama na njemačkom jeziku. Nika Šorgić, 2.b Antonio Karlović, 2.b u sjeni Jela članaka i Ge- 15.indd 1515.indd 15 28/1/10 06:03:0028/1/10 06:03:00
  • 16. 16 Ban ŽIVJETI UMJETNOST Ban: Kad te crtanje počelo zanimati? Crtanje me počelo zanimati još dok sam bio dijete, imao sam negdje četiri ili pet godina. Jednostavno sam počeo crtati i uvidio sam da mi se to sviđa i da mi ide. Ban: Imaš li posebne motive koje voliš crtati? Iako mogu svašta crtati, većinom crtam ljude tj. likove iz nekakvih priča i to mi najviše leži. Ban: Kojom tehnikom najviše voliš crtati? Neotkriveni mladi talent. Da, to je Vedran Popović, učenik 4.a razreda. U slobodno vrijeme bavi se crtanjem. Zanima li vas što ima reći o sebi, svojem hobiju, budućnosti i drugome, na pravome ste mjestu Ustvari nemam tehniku crta- nja. Prvo trebam ideju. Ono što sam zamislio nacrtam linijama na papir, skeniram na računalo i obojam u Photoshopu. Ban: Koja ti je najdraža boja? Smeđa. Ban: Utječe li raspoloženje na izbor boja ili teme koje crtaš? Ne mogu reći da mi ras- položenje puno utječe na rad. Kad crtam, sve radim postepeno i polako, a to se protegne. Jedan dan crtam, drugi dan obojam u Pho- toshopu. Svaki dan oko sat vremena tako da mi u tom slučaju raspoloženje puno ne znači. Ban: Gdje dobivaš inspira- ciju? Inspiraciju uglavnom i naj- češće dobivam u snovima. Nešto sanjam, ideju pre- nesem na papir i još nešto nadodam. Ban: Imaš li uzore? Ima par slikara kod kojih mi se sviđa njihov rad i način crtanja ili slikanja, ali nije sad da pretjerano crtam po njima ili ih kopiram, nego volim gledati njihove radove, npr. Claire Wendling koja isto crta mitološka bića i slično pa mi se to sviđa. Ban: Što slušaš? Slušam uglavnom rock, punk, emo i slično. Ban: Gdje misliš dalje na fakultet? Puno sam razmišljao, ali moram reći da još ne znam. Nedavno sam dobio ideju da bih mogao na arhitekturu ili grafički dizajn, ali još nisam siguran. Ban: Što misliš o državnoj maturi? Mogu reći da nemam posebnog mi- šljenja o tome. Dobra mi je ideja to što možeš napisati deset fakulteta pa gdje te prime, to upišeš. Ban: Zanima li te škola? Na žalost, nije baš da me pretjerano zanima. Iako ima predmeta koji me za- nimaju. Tako npr. biologija mi je super i zanimljiva, iako nemam bajne ocjene iz nje. Ban: Gdje izlaziš? U dvorište kad me puste u šetnju. (haha) Ne izlazim nigdje određeno, ve- ćinom po Zaprešiću pa gdje stignemo. Ban: Ljubavni status? Slobodan Ban: Što još radiš u slobodno vrijeme? Osim crtanja, provodim vrijeme na ra- čunaluu, izlazim van ili kod prijatelja … Ban: Najveći strah? Hmm. Visina. Iako ju volim i super je doživljaj biti na visokom, ne volim dok je netko sa mnom jer se onda bojim za tu drugu osobu. Više se brinem za druge nego za sebe. Ban: Gdje se vidiš za deset godina? Volio bih biti uspješan. Nadam se na nekom poslu kao recimo dizajniranju mostova i zgrada. Ban: S kim se najviše družiš? Najviše se družim s Ivonom, Ivanom Kosovcem (3.a) i ostalim prijateljima iz ulice. Ban: Što imaš reći za kraj? Za osobe koje također crtaju samo želim reći da i dalje vježbaju, crtaju, prate radove drugih crtača i da uspjeh sigurno neće izostati. Ban: Najdraži profesor? Naša razrednica, Nikolina Bratković Katnić, jer zapravo o drugim profeso- rima ni nemam mišljenje. Predobra je, stalno nam pomaže i kad god netko ima problema, može se njoj obratiti i uvijek je tu za nas. Ivana Lončar, 2.a Nika Šorgić, 2.b Emma Šprem, 2.b Vedran 16 VEDRAN.indd 1616 VEDRAN.indd 16 28/1/10 01:03:5028/1/10 01:03:50
  • 17. Ban 17 Kada si se počela baviti plesom i kako? Gdje plešeš? Počela sam plesati u vrtiću sa četiri godi- ne, onu običnu ritmiku. Kako su s vreme- nom moji roditelji shvatili da sve to postaje ozbiljnije, pristali su me voziti u Veliku Goricu gdje sam osam godina plesala u Plesnom klubu Megablast. Sada plešem u Zagrebu, u Plesnom centru Tala kod Larise Lipovac i ostalih profesionalnih koreografa i pedagoga. Što plešeš? Osam godina sam plesala show dance, koji je sadržavao satove baleta i gimna- stike, ali zadnjih godinu dana plešem jazz dance, balet i suvremeni ples. Koliko puta tjedno imaš treninge? Trenutno dva puta dnevno, a inače šest puta tjedno. Ideš li na natjecanja? Jesi li gdje pobi- jedila? Gdje si sve nastupala? Kada sam bila u klubu svake godine smo sudjelovali na kupovima i državnim natje- canjima Hrvatskog Show Dance Saveza. Prvi put sam se natjecala s jedanaest godi- na i bili smo prvi u Državi. Najveći uspjeh bilo je drugo mjesto na Svjetskom kupu. S godinama sam izgubila volju za natjeca- nja i odlučila se posvetiti kazalištu – sada radim plesne predstave i mjuzikle. Bi li se htjela pojaviti u nečijem spotu ili na koncertu? Ustvari uopće ne razmišljam o tome. Nije mi to nikakav cilj, jer ples ne doživljavam tako, estradno. Bilo je takvih nastupa, i uvijek će biti, ali to je više usput. Kako usklađuješ obveze prema školi i treninzima? Nije lako, ali tako živim oduvijek, to su moji načini i navikla sam. Ponekad je teško jer svi s kojima plešem su uglavnom stariji i idu na fakultete i slično, ne moraju se ni- kome opravdavati i odgovarati, a ja moram i roditeljima i školi. Snalazim se. Lakše je kada znaš što ti je prioritet. Imaš li potporu roditelja i prijatelja? Imam veliku potporu. Bez mamine bi bilo teško jer ona oduvijek puno svog vremena odvaja za mene. Naravno tu su i ostali članovi obitelji, a prijatelji me uvijek potiču i podržavaju. Želiš li se baviti plesom profesionalno? Na što si sve spremna za ples? Cilj mi je otići na Plesnu akademiju i baviti se time profesionalno. To je jedini život koji vidim i za koji sam spremna. Gdje bi željela plesati? Gdje god bi me to ispunjavalo. Sada naj- više u što više plesnih predstava. Nekako sve ide tim tokom. Jednog dana bih voljela plesati i vani. Kako tvoje raspoloženje utječe na ples? Ustvari nikada ne bi smjelo utjecati, jer plesač na sceni mora biti ono što je u kore- ografiji, a ne ono kako se trenutno osjeća. Opet, ne može se plesati s potisnutim osjećajima jer se u svaki pokret treba dati. Ponekad je to teško uskladiti, ali već dugo plešem pa sam navikla. Uzori u plesu? Nemam konkretnih uzora, ali kada vidim nekog kako dobro pleše, poželim i ja tako. Jedan od uzora mi je i moja trenerica La- risa Lipovac, završila je Akademiju i želim plesati poput nje. Prva asocijacija na ples? Ljubav. Gdje misliš dalje na fakultet? Na Plesnu akademiju, fakultet ako dođe. Što misliš o državnoj maturi? Nemam neko mišljenje, kad dođe vidjet ćemo. Kakva si učenica? Vrlo dobra. Najdraži predmet/profesor? Hrvatski, psihologija i sociologija. Boško Gojević mi je bio najdraži profesor. Ban: Što slušaš i gdje izlaziš? Nije bitno, bitno je da Urban još svira. Nego, ne volim se definirati ili ograničavati na tip glazbe. Slušam što mi u trenutku treba, najviše se pronalazim u rocku. Što se tiče izlaska, prije sam često izlazila u Zagreb, no nekako sam već izgubila volju za tim. Sada izađem tu u Zaprešiću. Ljubavni status? Slobodna, ljubav sada može biti samo sporedna. Najgora navika? Premalo spavanja (obično tri do četiri sata dnevno). Gdje se vidiš za deset godina? Kao profesionalno izgrađeni plesač. Što bi htjela poručiti ostalima za kraj? Osjećajte. Ivana Lončar, 2.a Dorotea Smrkulj, 2.a LANAMeđu talentima moramo spomenuti i Lanu Šprajcer. Ova simpatična učenica 3.b razreda od malih nogu bavi se plesom. Otkrila nam je kako je sve to počelo i kako se nastavlja stoga pročitajte zrnca njezine plesne mudrosti… 18 Lana.indd 1718 Lana.indd 17 28/1/10 01:05:4628/1/10 01:05:46
  • 18. ŽIVJETI UMJETNOST Ban: Kada si se počeo baviti ra- pom i kako? Frend me uveo u rap zapravo. Sve je počelo tako da me nagovorio da napišem neki tekst. Tako sam nekako počeo tek toliko, a ni- sam znao da ću se zapravo time i baviti. Ban: Što želiš poručiti svojom glazbom? Pravi hip hop još uvijek živi. Ban: Utječe li tvoje raspoloženje na pjesme koje pišeš? a Kad sam sretan, nemam 2.a razred ove godine dobio je novog učenika, ali i glazbenog talenta. Domagoj Pavlović, a.k.a Kroner ili Garo, poznat je po svom glazbenom izražaju - repanju. Što reći o Gari? Hmmm...Sami prosudite potrebe pisati. Ban: Gdje dobivaš inspiraciju, imaš li posebne motive o kojima pišeš? Kada čujem neku riječ, odmah dobijem ideju i riječi se same redaju dalje. Treba mi samo jedna riječ i mogu napisati cijelu pjesmu. Ban: Od koga si naslijedio pjesnički talent? Od stare. U srednjoj školi je pisala pje- sme ali i crtala, tako da sam i to naslije- dio. Crtam grafite, ali sam s tim prestao zbog pjesama i repanja. Ban: Kada bi se probio na estra- du, misliš li da bi se promi- jenio? Kada reper potpiše ugovor, počne se baviti drugim stvarima npr. raznim eventima, pripremama za druga natjecanja… Hip hop estrada ne posto- ji, osim kod demo izvođača koji su bez ugovora. (Lana Nije se uopće pro- mijenio otkad se počeo baviti rapom.) Ban: Gdje snimaš pjesme? Snimam u studiju. Prvo sam snimao u najboljem studiju u Zagrebu, a demo album sam snimio s frendom u studiju u Šenkovcu. Lakše mi je i opušteniji sam tamo s frendovima nego pred profesio- nalcima. Ban: Planiraš li izdati novi album? Mislim izdati još jedan album tokom drugog polugodišta i nastavit ću se baviti time dok ću imati potrebe i dok će me to ispunjavati. Ban: Jesi li ikada sudjelovao na ne- kom natjecanju? Nisam, jer sam tek počeo snimati prije godinu dana. Nisam imao još prilike. Ban: Imaš li uzore i zašto? Glazbenih uzora imam puno, jedan od njih je Scriptor – reper iz Zagreba. Pra- tim njegov rad i od početka je isti. Volim kako piše i njegov rad jer utječe na moj. Ban: S kim si već surađivao a s kim bi volio? Surađivao sam s Blažem Barunom, Valentinom Zbukvić i nekim frendovima iz kvarta, a htio bih surađivati sa Scripto- rom i Strukom - srpskim reperom koji je možda najutjecajniji na Balkanu. Ban: Imaš li potporu roditelja i prija- telja? Imam, bez toga ne bih mogao. Od roditelja imam potporu u svemu čega se primim, a i od frendova jer me to gura naprijed. Ban: Gdje misliš dalje na fakultet? Nemam posebnu želju, gdje uspijem upasti. Ako ne upadnem, radit ću u McDonaldsu. Ban: Što misliš o državnoj maturi? Mislim da je to nepotrebna stvar, jer ćemo za maturu naučiti i onda opet zaboraviti. Ban: Kakav si učenik? Pao sam razred. Cilj mi je provući se i proći školu. Ban: Najdraži profesor/predmet? Engleski, jer ga znam bez učenja./Boško Gojević. Ban: Što slušaš i gdje izlaziš? Nisam ograničen na hip hop, mogu svašta slušati. Često sam u studiju makar ne snimam jer ne volim napučene klubove. Uvijek mi je draže družiti se s frendovima. Ban: Ljubavni status? Trenutno u mojem životu nema vremena za ljubav. Ban: Najgora navika? Uzimanje stvari previše k srcu. Ban: Gdje se vidiš za deset godina? Isto kao i sad, samo bez škole. Ispred mikrofona. Ban: Prva asocijacija na riječ rap? Ljubav. Ban: Što bi htio poručiti za kraj? Važno je naći nešto što te gura dalje i ispunjava, držati se toga i uspjeti. Ivana Lončar, 2.a Dorotea Smrkulj, 2.a 18 Ban 18 GARO.indd 1818 GARO.indd 18 28/1/10 06:08:3928/1/10 06:08:39
  • 19. Ban 19 Ban: Kada si se počela baviti rapom i kako? Počela sam se baviti prije godinu i pol, da- kle u ljeto 2008. godine uz pomoć frenda. On se bavi time i uspjela sam otići s njim u studio i snimiti stvar. Bez njegove potpore i pomoći ne bih uspjela. Ban: Što želiš poručiti svojim pjesma- ma? Da svatko može ostvariti svoje snove, samo treba biti uporan. Ban: Utječe li tvoje raspoloženje na pjesme koje pišeš? Definitivno. Sve ono što je na papiru su moji osjećaji. Ban: Gdje dobivaš inspiraciju, imaš li posebne motive? Svuda. Nemam posebne motive, pišem o raznim situacijama i stvarima koje se dogode. Ban: Od koga si naslijedila glazbeni talent? Svi u obitelji su umjetničke duše tako da nije uopće čudno da sam i ja. Ban: Misliš li da bi se promijenila kad bi uspjela? Nikada. Ban: U kojem studiju snimaš? Uglavnom snimam u studiju Deeing Breed Production u Zagrebu u Dubravi, ali znam ponekad snimati i drugdje. Ban: Planiraš li izdati demo-album? Trenutno radim na projektu, a kasnije imam svašta u planu. Imam oko dvadesetak stu- dijskih snimki, ali nema još demo-albuma – treba to dobro zvučati, a ne da mogu samo dijeliti ekipi cdee. U budućnosti se planira snimiti nešto ozbiljnije, ali glazba nije trča- nje na sto metara. Poštovanje se ne stiče preko noći, ovo je za moju dušu. Za ostale novosti i projekte bit ćete obaviješteni na vrijeme. Ban: Jesi li se ikada natjecala? Budući da se bavim ovime tek godinu i pol dana, ljudi su me tek počeli primjećivati, Predstavljamo Doru Šimić, umjetničkim imenom Dusty. Učenica je 2.d razreda naše škole i bavi se rapom. Možda neobično za curu, pa pročitajte što vam Dusty ima za poručiti a inače me puno rjeđe primjećuju jer sam cura. Tek sad su počele stizati ponude za nastupe. Uskoro će ih biti više i ozbiljnijih. Planiramo hip hop projekt u školi, nastupat će i drugi sudionici, ali još nije ništa sigurno tako da ćete sve saznati na vrijeme. Ban: Kako se snalaziš kao ženski MC na demo sceni? Nije lagano, puno je kritika, ljubomore, pa- dova, da ni ne brojim. Hvala Bogu pa svaki put ustanem zbog razloga koji me drže. Mislim da je curi kao curi na sceni puno teže uspjeti i probiti se da te ljudi primijete nego dečkima, ali zato dolazimo u sve većim brojevima pa očekujem da će se i to jednom promijeniti. Ban: S kim si sve surađivala, a s kim bi htjela? Surađivala sam s mnogo ljudi, od Slavonije preko BiH i Srbije do Njemačke. Htjela bih surađivati s Targetom što imamo u planu jer taj čovjek, brate, ubija. Definitivno imam poštovanje prema njemu. Ipak je on jedan od začetnika trule hrvatske hip hop scene. Ban: Imaš li uzor i zašto? Svi izdvajaju jedan uzor, ja ih imam puno i ne mogu lako izabrati. Kad već moram, izdvojila bih Tashu jer se dosta visoko pro- bila kao cura koristeći svoje sposobnosti, a zadržavajući svoje stavove. Ban: Imaš li podršku frendova i obitelji? Od prijatelja imam potporu definitivno, a od roditelja imam, ali u granicama – prvo škola, onda glazba. Ban: Kako se vidiš za deset godina? Deset centimetara viša (haha), sa završe- nom ekonomskom školom i dalje radeći ono što volim. Ban: Gdje misliš dalje na fakultet? Mislim ići na fakultet i pucam jako visoko jer se od glazbe u Hrvatskoj teško može živjeti kao MC pogotovo ženski. Koji fakultet ću upisati, ne znam još, odgovorit ću za dvije godine. Ban: Kakva si učenica? Prosječna četvorka. Ban: Najdraži profesor/predmet ? Ne bih izdvajala nikoga, jer dokle god ja imam pozitivno kod tog profesora nemam ništa protiv njega. Svi stručni predmeti su mi zanimljivi OSIM knjigovodstva. Ban: Što slušaš i gdje izlaziš? Slušam hip hop, R’n’B, rap, house i stari rock. Možeš me naći svugdje, i u najsku- pljem bircu i u parkiću. Svejedno mi je gdje sam dokle god su uz mene ljudi koje volim i poštujem. Ban: Ljubavni status? Ne znam što da kažem, jednostavno nula. Ako ima tko, nek’ se javi na 091...(smijeh) Ban: Što imaš reći za kraj? Prvo, hoćete me voljeti, nećete, nebitno. Vaš izbor. Razlog zašto se bavim ovim je što sam to ja. Ne morate slušati rap ili svejedno koju vrstu glazbe, ali ako ne volite moj rad ne volite ni mene. Samim time što kažete da ne volite moje pjesme znači da ih slušate što ujedno znači da moje pjesme imaju feed back i time vidim da se ovaj trud isplatio. Drugo, dokle god pratiš svoje snove i daješ sav svoj trud u nešto što je tebi bitno, sam cilj i nije toliko bitan. Dusty možete poslušati na: www.myspace. com/fticurda, a dodatne novosti i informaci- je saznati na: www.twitter.com/ladyDusty Ivana Lončar, 2.a Dorotea Smrkulj, 2.a DORA a.k.a vljamo Doru Šimić umjetničkim imenom Dusty Učenica je 2 d razreda naše škole i Dusty U ovoj igri sam ko’ dio, samo dio nečeg sitnog, Svaki potez većine, ja ti objašnjavam tintom. Bitne su riječi, mislim, reci, vidi, tu sam da vam pričam Jer reći riječ, pa poreći je gore nego ne reći ništa 19 DORA.indd 1919 DORA.indd 19 28/1/10 01:07:1228/1/10 01:07:12
  • 20. 20 Ban ŽIVJETI SPORT Ban: Kada si se počeo zanimati za košarku? Za košarku sam se počeo zanimati od malih nogu. Gledajući američke košarkaše kako haklaju, odmah sam se zaljubio u košarku te počeo ostvarivati svoje snove. Ban: Koliko se dugo baviš košarkom? Košarkom se bavim već osam godina. Sa sedam godina sam počeo u Vučićima te je nakon raspada kluba nastao novi klub Košarkaški klub Fortuna u kojem sam do dana današnjeg. Ban: Tvoj najdraži sportaš? Najdraži sportaš mi je Kobe Bryant. Sviđa mi se njegov stil igre, jer je sve na njemu i tijek utakmice ovisi o njegovoj volji te on dominira NBA ligom. Ban: Imaš li uzor? Imam. Uzor mi je Dirk Nowitzki, igrač Dallas Ma- vericksa, jer je pravi maj- stor košarke i šutiranja. Svaku utakmicu zadivljuje publiku visokim postotkom šuta te je uzor svim igračima po fair play igri. Ban: Kako usklađuješ treninge i školu? Treninge i školu usklađujem veoma teško. Kada mi je škola ujutro, treninge imam predvečer, a kada mi je škola popodne, treninzi su ujutro. U početku je to bilo veo- ma naporno, ali sada sam se već navikao. Ban: Imaš li neki sretan predmet? Svaku utakmicu nosim svetu narukvicu koju mi je dala moja prijateljica Kristina. Sudac mi ponekad prigovara zbog toga, ali ja mu samo kažem Oke! i ne doživlja- vam ga. (smijeh) Ban: S obzirom da si se prebacio iz X. gimnazije, kako ti se čini naša škola? Škola je ok. Ban: Koji ti je najdraži i najgori pred- met? Najdraži predmet mi je tjelesni jer se krećem, a najgori latinski jer je, po meni, to tako nebitan predmet. Ban: Što planiraš nakon gimnazije? Nakon gimnazije planiram upisati Građe- vinski fakultet. Ban: Koju vrstu muzike slušaš? BLAŽENNa stranicama Bana ugostili smo još jednog mladog košarkaša koji će možda krenuti stopama starijeg Kreše Mikete. Blažen je učenik 2.a razreda, a o njegovoj ljubavi prema košarci više u retcima koji slijede... Najviše slušam narodnu muziku. Ban: Gdje izlaziš? Izlazim u Anconu, ali najčešće u Štros i Luku. Ban: Ljubavni status? U vezi sam s najljepšom, najzgodni- jom... Tanjom. (smijeh) Ban: Kako provodiš slobodno vrijeme? Slobodno vrijeme najčešće provodim na igralištu, s prijateljima i na računalu. Ban: S kim se najčešće družiš? Družim se najviše s ekipom iz razreda. To su Nikšić, Dino, Polić, Švabo, Fićo i Hlebec. Ban: Poruka čitateljima? Mladi naraštaji, igrajte košarku sa srcem jer je ona daleko najkvalitetniji sport. Emma Šprem, 2.b 20-21.indd 2020-21.indd 20 28/1/10 01:08:3828/1/10 01:08:38
  • 21. Ban 21 KREŠIMIR uspjeh u košarci? Hmm. Igranje za kadetsku ligu, a mogu reći i trenutno za juniorsku reprezentaci- ju Hrvatske. Ban: Koliko često imaš treninge? Treninge imam dva puta dnevno, skoro svaki dan. Ban: Utječu li naporni treninzi na rezultate u školi? Uglavnom i većinom da, ali manjak vremena za učenje profesori toleriraju i zahvalan sam im na tome. Ban: Koliko dugo treniraš košarku? Košarku treniram oko sedam godina. Ban: Zbog čega si odabrao baš ko- šarku? Mogu reći da oduvijek volim košarku. Uz tu ljubav i visina mi je pomogla da se odlučim za nju. Ban: U kojem klubu treniraš? Trenutno treniram u dva kluba. Junior- sku ligu igram u Ciboni Zagreb, a senior- sku u Fortuni Zaprešić. Ban: Koji je tvoj najveći ostvareni Krešimir Miketa, učenik je 3.e razreda, smjer tehničar za računalstvo. Iza njegovog lica i 201 cm visokog stasa krije se već odavno otkriveni košarkaški talent. Tome u prilog svjedoči i prošlogodišnji posjet bivše košarkaške legende, a danas skauta Philadelphije Danka Cvjetičanina koji je u potrazi za mladim talentima pronašao – pogađajte koga! Hoće li Krešimir postati poznati sportaš ili vrhunski ITovac prosudite sami… Ban: Voliš li školu? Školu kao školu ne, ali volim ići u nju zbog ekipe. Ban: Kako ljubavni život? Trenutno sam slobodan, ali sam uvijek u akciji. Ban: Planovi za budućnost? Namjeravam završiti srednju školu i pokušati upisati fakultet. Uz to se nadam uspješnom igranju košarke u budućno- sti. Mirna Brdovčak, 1.a 20-21.indd 2120-21.indd 21 28/1/10 01:08:4428/1/10 01:08:44
  • 22. 22 Ban ŽIVJETI SPORT Među talentirane sportaše uvrstili smo i Ivonu Šuker, učenicu prvog razreda ekonomske škole. Osim što se ističe svojom visinom, ističe se i sportom koji trenira - odbojkom. Pročitajte što smo saznali od Ivone Ivona Š. Ban: Kada si se počela baviti od- bojkom i kako? Odbojkom sam se počela baviti prije dvije godine. U početku mi se nije dalo, ali sad je super! Ban: Zašto baš odbojka? Odbojka je za mene sport koji nije toli- ko agresivan, a opet kad sam živčana odem na trening i zabavim se. Odmah mi je bolje. Ban: Gdje treniraš? Treniram u Zaprešiću, točnije u Pušći. Ban: Koju poziciju igraš? Moja, ne tako draga, pozicija koju igram je srednjak. Igram tu poziciju od kad treniram, a ja volim promjene pa… Ban: Koliko često imaš treninge? Imam treninge četiri puta tjedno plus utakmica vikendom. Naporno je jer treninzi nikad ne traju manje od dva sata, ali naviknula sam se. Sad mi je dan prazan bez treninga. Ban: Jeste li sudjelovali na ka- kvim natjecanjima, turnirima; ima li uspjeha? Idemo često na razna natjecanja (Liga-tu smo vrlo dobre), ali imamo i mlađe-kadetsko natjecanje gdje smo prošle godine išle na Državno. Ban: Kako usklađuješ školske oba- veze i treninge? Treninge imam navečer od osam do deset. Nekad i do pola jedanaest, tako da za školu imam vremena koliko mi je potrebno. Ban: Sportski uzori? Uzori općeni- to? Pa uzor baš i nemam što se tiče sporta, ali fascinira me jedna frendica s kojom treniram. Odbojka joj ide jako dobro, a sad prelazi u drugi (bolji) klub. Što se tiče života općenito, hmm… moja baka... Čudno, ali ta žena svašta može... Ban: Hoćeš li se i dalje baviti odboj- kom? Odbojkom se mislim baviti što je dulje moguće, ali naravno imam namjeru završiti neki faks. Sport mi nije najvaž- niji. Ban: Kako ti se čini naša škola? Škola je oke, profesori mogu biti i bolji (neki), ali sve ukupno mi se sviđa. Ban: Najprofesor/predmet... Najdraža profesorica mi je raska Branka Prosevc. Najdraži predmet je, valjda jedino meni u cijeloj školi, matematika. Ban: Imaš li ideju gdje bi htjela dalje na fakultet? Htjela bih ići na Pedagoški fakultet, ali znam da ću se još dosta puta predo- misliti. Ban: Koju glazbu slušaš? Slušam strano, domaće, svašta poma- lo...samo da nije metal. Ban: Gdje izlaziš? Ne izlazim još u birceve, ali idem van kad stignem. Ban: Ljubavni status? Ljubavni status - hehe, ma nemre bolje. Ban: S kim se najviše družiš? Družim se s curama iz kluba, s ekipom iz razreda.... Ban: Gdje se vidiš za deset godina? Ne znam gdje ću biti sutra, a kamoli za deset godina. Nadam se kao sretna, udana majka koja radi ono što voli. Ban: Najgora navika? Najgora navika mi je to što volim puno pričati i komplicirati, a ne volim kad to drugi rade. Ban: Što bi htjela poručiti ostalima? Moja preporuka- uživajte u srednjoj i nemojte biti kao ja - zašutite kad je potrebno. Nika Obučina, 1.a 22 IVONA.indd 2222 IVONA.indd 22 28/1/10 01:09:1728/1/10 01:09:17
  • 23. Ban 23 Ban: Kada si se počela baviti hip hopom i kako je to krenulo? Hip hop me zanima već poduže vrijeme, od negdje šeste godine. Uvijek sam znala sama plesati, izmišljati korake, gledati videe tako da već desetak godina solo radim, a baš da sam počela trenirati, to je bilo prije trinaest mjeseci u klubu Atomic Dance Factory. Ban: Imaš li potporu roditelja, prija- telja i ostalih? Definitivno da. Roditelji ponekad znaju i prigovarati zbog škole, jesam li sve naučila, napisala zadaće, ali shvaćaju da mi je to jako bitno tako da me većinom podržavaju, isto kao i prija- telji. Ponekad znam pod od- morima plesati, pa mi kažu da sam čudakinja. (haha) Ban: Koliko puta tjedno imaš treninge, jesu li naporni? Početkom godine treninzi su dvaput tjedno po sat i pol, a negdje od jedanaestog mje- seca sve do šestog mjeseca su češće, osobito ako imamo natjecanja i nastupe, znaju biti i do četiri - pet puta tjedno i po četiri sata dnevno. Definitivno su naporni. Ponekad me pitaju kako mi se da to sve, putovati dva sata prije i poslije treninga i izgubiti toliko vremena na njih, ali ja volim to što radim tako da mi uopće nije teško. Ban: Spomenula si već da idete na na- stupe i natjecanja. Gdje ste sve bili, jeste gdje pobijedili? Nastupali smo puno puta npr. na Trgu bana Jelačića, za Zagrebački holding, na Vele- sajmu, u Ministarstvu obrane… Natjecanja su bila u Splitu, Samoboru, Pisarovini, na Državnom… Što se tiče pobjeda, ima više kategorija npr. pojedinci, parovi… i rezultati su zadovoljavajući, ali nismo još pobijedili jer je konkurencija prevelika. Ban: Kako usklađuješ obveze prema školi? Na žalost moram reći da za školu ne radim ništa, osim kad sam u stisci da moram nešto raditi. Trudim se pratiti i zapamtiti na satu, jer nisam tip osobe koji će učiti kad dođe doma ili učiti vikendom, jedino ako su testovi ili slič- no. Ali stignem sve, uspijem se organizirati. Ban: Na što si sve spremna za ples? Za ples sam spremna na sve. Kad je bio kraj školske godine, roditelji su mi rekli da moram birati između škole i treninga jer ne mogu oboje, ja sam rekla Okej, neću ići van, što nije ni bilo ponuđeno. Tada su shvatili da mi je to jako bitno tako da mi ne brane ni treninge ni izlaske. Mislim da bih, da mi sada netko kaže da ću imati treninge petkom i subotom navečer, da neću moći izlaziti van, rekla Okej, jer mi treninzi praktički i jesu izlasci. Ban: Imaš li kakve uzore među plesači- ma? Ivona Miletić, učenica je 4.a razreda naše škole. Pleše hip hop u poznatom zagrebačkom klubu. U ugodnom razgovoru saznali smo kako usklađuje školske obaveze i treninge, što misli o državnoj maturi i mnoge druge zanimljivosti Chris Brown, Wade Robson, Shane Sparks, Eddie Uehara, Michael Jackson, Usher, JabbaWockeez, Mario, Robert Hoffman i definitivno moj trener Ante a.k.a Fantasia kojem zahvaljujem na konstantnoj podršci. Ban: Utječe li tvoje raspoloženje na ples, npr. na treninzima? Da, utječe. Pogotovo u odabiru pjesama: ako sam u tom trenu hiperaktivna, izabrat ću takvu pjesmu u kojoj će se to moći odraziti, a ako sam tužna, uzet ću nešto laganije. Ako sam dekoncentrirana i totalno u svom svije- tu, moguća su dva ishoda: ili plešem i uopće ne kužim da plešem i onda to većinom dobro ispadne ili mogu plesati i odjednom početi razmišljati, stati i gledati u nešto, a da uopće nisam primijetila da sam stala i prestala plesati. Ban: Što slušaš? Mislim da se nitko ne bi trebao ograničiti na jednu vrstu glazbe. Slušam sve osim narodnjaka. Nikad ih nisam slušala niti neću. Većinom slušam punk, rock, pop-punk, emo, scream, rap, hip hop, R’n’B itd. Ban: Gdje misliš dalje na fakultet? Oduvijek sam htjela raditi nešto što me zani- ma, a istovremeno da mogu učiniti nešto i za druge, ne samo za sebe. Tako da mislim da ću ići na diplomacije, pravo ili politologiju. Ban: Što misliš o državnoj maturi? Državna matura je onako američka stvar. To je dobra ideja, zato što je puno lakša u usporedbi s npr. kad vidim što je sve moja sestra morala prolaziti da maturira. Puno je lakše. Ali organiziranost im je katastrofa, uopće ne znaju što rade… Naša generacija je generacija koja će ili brutalno uspjeti zbog toga ili definitivno propasti. Ban: Ljubavni status? Slobodna, ali zauzeta. (haha) Ban: Gdje izlaziš? Izlazim tu i tamo po Zaprešiću, iako ne volim izlaziti po Zaprešiću, više volim Zagreb. Od klubova izlazim u Aquarius, Boogaloo, In Bar i Tvornica, a ovako kad idem s ekipom obično na Zrinjevac, Tomislavov trg, Malešnica i slično. Ban: Što još radiš u slobodno vrijeme? Obožavam čitati, pogotovo o paranor- malnim stvarima, istraživati o duhovi- ma, kulturama, sektama, teorije zavje- re… snimati filmove slobodno ili u FKVKZ-u, znam napisati pjesmu ponekad, izlazim van na kave, volim pjevati… Ban: Kakva si u školi? Znam da bih u školi mogla biti puno bolja, ali meni se ne da doma učiti i trebala bih više pratiti na satu, ali ponekad ne mogu ili mi se ne da. U školi sam prosječna četvorka. Ban: Gdje se vidiš za deset godina? Nadam se završenom fakul- tetu, poslu koji ću voljeti i vjerojatno ne u Zaprešiću, baveći se i dalje stvarima koje volim kao plesom. A obitelj, djeca, muž… ne još, to je prebrzo. Ban: S kim se najviše družiš? Najviše se družim s Vedranom, Kosom, Mirnom, Emom, Tonijem, Sonjom, dečkima iz razreda… frendovima iz Zagreba, Velike Gorice, Malešnice… Ban: Najveći strah? Ne bojim se materijalnih stvari niti bi me bilo strah da mi se sad tu stvori neki alien ili slično, već me strah smrti ili bolesti drage osobe, čak i ne moje, nego drage osobe. Zna me biti i strah npr. kad hodam sama po mraku, ali to nije toliki strah i on donekle izaziva adrenalin u meni. Ban: Najgora navika? Lijenost, kašnjenje, navika da moram svaku večer izaći bar nakratko van zbog čega mi roditelji često znaju prigovarati… Ban: Najdraži profesor/ica? Profesorica Winkler. Meni je ona super. I ne smijem zaboraviti svoju razrednicu, Nikolinu Bratković Katnić. Ona nam uvijek pomaže, izvlači nas kad god uspije, uvijek je tu za nas i možemo razgovarati s njom. Razrednica je kakvu možeš samo poželjeti. Ban: Što bi htjela poručiti ostalima koji plešu? Dance to express, not to impress. Ban: Za kraj što želiš poručiti? Pala mi je na pamet rečenica koju je rekao Frank Sinatra: You only live once, and the way you live, once is enough dakle proživi svoj život kako god možeš. I Only God can judge me. 2pac. Ivana Lončar, 2.a Nika Šorgić, 2.b Emma Šprem, 2.b Ivona Miletić, učenica je 4.a razreda naše škole. Pleše hip hop u poznatom zagrebačkom klubu. U ugodnom razgovoru saznali smo kako usklađuje školske obaveze i treninge, što misli o državnoj maturi i mnoge druge zanimljivosti ili u FKVKZ-u, znam napisati pjesmu ponekad, izlazim van na kave, volim pjevati… Ban: Kakva si u školi? Znam da bih u školi mogla biti puno bolja, ali meni se ne da doma učiti i trebala bih više pratiti na satu, ali ponekad ne mogu ili mi se ne da. U školi sam prosječna četvorka. Ban: Gdje se vidiš za deset godina? N d š f k l Ivona M.Ivona M. 23 ivona miletic.indd 2323 ivona miletic.indd 23 28/1/10 01:10:0728/1/10 01:10:07
  • 24. 24 Ban GLAZBENE STRANICE S teven Patrick Morrissey je oduvijek bio više od samo još jednog glazbenika, on je možda knji- ževno i kulturološki najpotkovanija osoba s rock scene uopće, čovjek koji je spreman umrijeti za svoja uvjerenja, zasigurno jedan od najboljih tekstopisaca ikada koji je oduvijek pisao pjesme o nenametljivim ljudima koji previše čitaju, za koje nitko ne mari niti ih razumije. Nakon pet godina provedenih u jednom od zasigurno najorginalnijih bendova uopće, The Smithsima, u kojem je njegove stihove uglazbljivao Johnny Marr, koji je u najmanju ruku najbolji gitarist 80-ih; samoprozvani shoplifter 1988. godine kreće u, koliko-toliko komercijalno uspješnu, solo karijeru u kojoj je izdao dva tekstualno/sadržajno ponajbolja albuma 90-ih, Your Arsenal i Vauxhal & I. I eto nas ovdje danas, šesnaest godina nakon izda- vanja legendarne singlice Hand In Glove The Smith- sa, njihov frontmen izdaje svoj deveti studijski album, prikladnog naziva Years Of Refusal. Ovaj se album pretežito ne razlikuje od prijašnjih ostvarenja Mozza što se tekstova tiče, još uvijek je zadržao taj svoj prepoznatljivi pesimiti- stično-ljubavni cinizam (npr. iz pjesme That’s How People Grow Up; I was driving my car / I crashed and broke my spine / So yes there are things worse in life than / Never being someone’s sweetie) te stihove s kojima se mogu poistovjetiti svi koji su ikada osjećali (najbolji primjer nalazimo u prvom singlu albuma I’m Throwing My Arms Around Paris) . Što se tiče same glazbe, s kojom Morrissey i nema baš neke veze jer ju on sam ne sklada, ona je jako slična rock atmosferi koja vlada na albumu Your Arsenal zbog pretežitog korištenja dizortirane gitare (npr. Something is Squeezing My Skull) koja će se vjerojatno dopadati mlađim generacijama. Album nema himničkih pjesama osim hitoidne All You Need Is Me, sve završava ironično kao i svaki njegov album do sada, bio on zaseban ili sa Smithsima, riječima Could this be an arm around my waist? Well, surely the hand contains a knife kojima zaokružuje još jedno vrlo emocionalno zrelo i inteligentno djelo, koje se među znalcima nalazi na samom vrhu glazbenih ostvarenja ove godine. Ima svjetlo koje se nikada ne gasi je Mozz napisao ’86. i samo se možemo nadati da se ni njegova vječna inspiracija i eklekticizam nikada neće ugasiti te će nas razveseliti još mnogim prelijepim pjesma- ma asocijalne naravi koje su nam već toliko puta spasile život. And if a duble-decker bus crashes into us, to die by your side is such a heavenly way to die, indeed. I.P. i ars je i- e e ada na albumu Morrissey Years Of Refusal(Decca/Aquarius Records, 2009.) 1. Something Is Squeezing My Skull | 2. Mama Lay Softly on the Riverbed | 3. Black Cloud | 4. I’m Throwing My Arms Around Paris | 5. All You Need Is Me | 6. When Last I Spoke to Carol | 7. That’s How People Grow Up | 8. One Day Goodbye Will Be Farewell | 9. It’s Not Your Birthday Anymore | 10. You Were Good in Your Time | 11. Sorry Doesn’t Help | 12. I’m OK by Myself 24 MORRISSEY.indd 2424 MORRISSEY.indd 24 28/1/10 01:10:3928/1/10 01:10:39
  • 25. Ban 25 S tefani Joanne AngelinaGerma- notta, poznatija kao Lady Gaga, prošle godine stupila je na scenu i nedugo nakon toga zavladala je gago- manija. Lady Gaga je svoju karijeru započela kao tekstopisac za nekoliko većih zvijez- da, poput Fergie, Pussycat Dolls, Britney Spears, New Kids on the Block i Akona. Upravo je Akon bio taj koji je prepoznao njezin talent, pozvao ju da se pridruži njegovoj producentskoj kući i tako je za- počela radnja na njezinom debitantskom albumu. Nazvala ga je The Fame i kao temu iskoristila je svoju popularnost i to kako se ona nosi s njom. Najveći hit s tog al- bum bila je pjesma Poker Face čiji refren većina nas zna. Hitovi su također bile pjesme Just Dance, Love Game te Pa- parazzi. Svaka od njih ima lako pamtljivu melodiju i pop/dance/electronic beat. Iako Gagini hitovi nemaju nikakvu dublju poruku, oni su svejedno od nje napravili novu pop senzaciju, novu Madonnu. Kao svoje uzore navodi grupu Queen, Davida Bowija i Madonnu. Gagin drugi studijski album nosi ime The Fame Monster i on je svojevrstan produžetak njezinog debitantskog albuma. Na njemu se nalazi osam pjesama, od kojih je jedna i njezin hit “Bad Romance koji je, otkako je ugledao svjetlo dana, dosegnuo broj jedan na britanskim, irskim, kanadskim, švedskim, austrijskim i danskim ljestvicama, a na broju dva se našao na američkim i australskim ljestvicama. Bez sumnje se može reći kako Gaga nije samo još jedna zvjezdica s hitom. Ima potencijala i dovoljno je luda da se dugo zadrži na sceni; bili to njezini skandali, odjevne kombinacije ili pjesme. Ona je više projekt nego vokalist. Njezini spotovi su hvalevrijedni, a poneki znaju i šokirati kao i nedavni za pjesmu Bad Romance u kojem nosi cipele s gigantskom potpeticom koje pot- pisuje A. McQueen, u kojem ima neprirodno velike oči i premršavo tijelo, u kojem zapali svojeg ljubavnika. Sve u svemu, Lady Gaga voli šokirati, a ljudi vole biti šokirani. Lady Gaga - Ma- donnina nasljednica? Anja Romek, 2.b The Fame, 2008./The Fame Monster, 2009. Lady Gaga Rah rah ah-ah-ah! Ro mah ro-mah-mah Gaga Ooh-la-la! Want your bad romance 25 LADY GAGA.indd 2525 LADY GAGA.indd 25 28/1/10 00:02:2928/1/10 00:02:29
  • 26. PUT PUTUJEM PRAHA26 Ban 26-27_Prag.indd 2626-27_Prag.indd 26 28/1/10 01:12:0828/1/10 01:12:08
  • 27. Ban 27 KLJUČNIPOJMOVI:Step-brutalanhotel•Četvrtia!Ekipica!'Ajmou bus!pozvalanasjeRaska.Nikolina.TheNikolinaBratkovićKatnić.The Raska.Našaraska.•PragležinarijeciVltavi•Hradčani,MalaStrana nalijevojobaliVltave•StariNoviGradnadesnojobaliVltave•Zlatna ulička•katedralasv.Vida•Karlovmost•JanNepomuka•disko… KarloveLazni•degustacijapivauPilsnerUrquellu 26-27_Prag.indd 2726-27_Prag.indd 27 28/1/10 01:12:3928/1/10 01:12:39
  • 28. PUT PUTUJEM KLJUČNIPOJMOVI:prvi put u povijesti naše škole treći razred hotelijersko-turističkog tehničara i pet cura iz frizerske zaputilo se u istraživanje Tunisa •Sahara •amfiteatar u El Jemu •dočeka vas Tunižanin i pokuša omotati maramom •Berbersko selo •jahanje deva •konjanici i ljudi s pustinjskim lisicama •grad Touzera •tetovaže od kane •ruševine Kartage •Antoninijeve terme •plavo bijeli gradić Sidi Bou Said •pili zeleni čaj s pinjolama i pušili nargilu od šumskog voća •hvala našem dragom ravnatelju što nam je omogućio maturalac u Tunisu i našoj dragoj raski 28 Ban 28-29.indd 2828-29.indd 28 28/1/10 01:15:4228/1/10 01:15:42
  • 29. TUNIS Ban 29 28-29.indd 2928-29.indd 29 28/1/10 01:16:2328/1/10 01:16:23
  • 30. 30 Ban KULTURNE STRANICE Kada si počeo pisati pjesme? Ufff. Davno je to bilo. Negdje za djetinj- stva, oko šeste, sedme godine. Zašto uopće pišeš? Oduvijek su me zanimale neke jedno- stavne stvari kao što su pokreti obla- ka, koraci, ljudi, osmijeh… Onda sam uvijek volio na taj neki pjesnički način zabilježiti to i staviti u vječnost. Vjerujem da onda u tim jednostav- nim stvarima pronalaziš inspiraci- ju… Da, da. Ljudi su početna inspiracija Postoji li neko posebno mjesto na kojem pišeš? Ovisi. Više onako gdje me pukne. Jednom mi se dogodilo da sam putovao vlakom i uhvatila me inspiracija i bilo mi je užasno neugodno, što će ljudi reći. Ajme, kako ću ja sad početi pisati pje- sme? i izvadio sam križaljku i u kućice počeo zapisivati stihove. Koji su ti uzori? U hrvatskome pjesništvu definitivno Tin Ujević. Smatram ga najvećim pjesni- kom svih vremena i smatram da on nadilazi hrvatske okvire, znači da ga možemo svrstati u svjetsku poeziju. Od domaćih i suvremenih autora cijenim Igora Šiksa. On je mlad, ima tride- set godina, nema ništa popularno ili poznato, ono što vi radite u školama. A od ovih starijih, naravno, Antun Branko Šimić, Cesarić, Vesna Parun, Slavko Mihalić itd. Koja je poruka tvojih pjesama? Ja uvijek dopuštam da svatko pronađe sebe u mojoj pjesmi. Nikad neću ono kao književnik reći, ono što vi radite u školama pjesnik je htio reći…Ne, meni je to blesavo. Ono što vam zadaju u pjesmi, knjigama… Mislim da svatko kad pročita nešto, mora pronaći sebe u tome. Tako da ja mogu reći uzmi pjesmu, pročitaj pa pronađi nešto i meni će to biti dovoljno. Nitko ne mora vidjeti ono što sam ja vidio. (Dorotea: Ja bih njega za profesora iz hrvatskog! (smijeh)) Što najviše čitaš? Tu sam staromodan. Definitivno volim Sanjao sam ružeNakon promocije zbirke pjesama Kristijana Župana Svetkovina slutnje, iskoristili smo svoje privatne veze i odvukli Kristijana na čašicu razgovora. Kristijan se opet pokazao velik u svojoj skromnosti stare klasike, kao što su grčke tragi- komedije, komedije. Volim filozofiju. Klasični idealizam. Od hrvatske proze opet bih spomenuo Igora Šiksa… Kako bi opisao svoju zbirku? Ona je jedan opis, jedan moj pogled na svijet na neka obična događanja, na nekog prolaznika, čovjeka. Na neku situaciju, nešto jednostavno, ništa kom- plicirano. Onako, riječi poslagane koje opisuju meni nešto značajno, a nekom drugom ne. Tvoja omiljena pjesma i zašto? Ciganske čerge. Ima jedan socijalni karakter, govori o jednoj mladoj ciganki koja ulazi u tramvaj i prosi, svi okreću glavama… I na kraju ona iziđe i svi se okrenu prema njoj s gađenjem. Uvi- jek me smetala ta ljudska nepravda i nepoštenje tako da mi je ta draga ne zbog toga što sam je napisao već zbog samog motiva. Koji su profesori kroz osnovnu i srednju školu imali najviše utjecaja na tebe? Iz osnovne Marija Grladinović, a u srednjoj moja pro- fesorica Kotarski. S njom sam prošao jako puno, svake godine išli smo na različita natjeca- nja, uglavnom po LiDraNu. Ona je uvijek bila pored mene, podržavala je moje pisanje. A i tu je moja razred- nica i profesorica Lozić koja je genijalna…Ima ih još puno. Ban: Koju vrstu glazbe slušaš? Ajme! A vi to ne slušate. Uglav- nom klasičnu glazbu. Sram me reći… Josipa Lisac, Ivo Robić, Tereza Kesovija… ništa popularno. Jesi li tehnološki lik? Nisam. Imam Facebook, ali ga nerado koristim, to mi je zbog fakulteta. Lakša i jeftinija komunikacija. Što studiraš? Povijest i filozofiju. Čime se još baviš u slobodno vrije- me osim pisanjem? Čitanje, društvo, ono mi je najvažnije, kave, druženja i tako. Planiraš li izdati novu zbirku? Trenutno sam u pregovorima s našim li- kovnim stvarateljem Čedomirom Ostre- šom, planira sa mnom izdati pjesničko- likovnu monografiju. To bi trebalo izaći početkom iduće godine, pretpostavljam da će uskoro biti nešto novo… Ivana Lončar, 2.a Dorotea Smrkulj, 2.a Kristijan i novinarke 30 SANJAO SAM RUŽE.indd 3030 SANJAO SAM RUŽE.indd 30 28/1/10 02:17:3628/1/10 02:17:36
  • 31. Ban 31 Ban: Volite li čitati? Da, najviše volim čitati poeziju i najdraži mi je perzijski pjesnik, Hafiz. On govori o odnosu prema životu, što je po meni najvažnija stvar. Ban: Koji su vaši hobiji? Volim plesati, pjevati, jesti, kuhati, šetati... Ban: Kako izgleda prijemni ispit na Akademiji? Vrlo je teško upasti na Akademiju, ali ako imaš volje i talenta možeš uspjeti. Ja sam uspjela tek iz trećeg pokušaja. Trebala sam pripremiti dva monologa i tri pjesme. Općenito od sto pedeset ljudi, samo dvanaest uspije ući na Akademiju. Ban: Po vašem mišljenju, je li važniji talent ili trud? Smatram da su podjednako važni i ta- lent i trud za uspjeh. Talentirani mogu uspjeti, ali bez rada i istraživanja na Mlada glumica Marija Škaričić bila je pozvana da pročita nekoliko Kristijanovih pjesama i tako obogati doživljaj stihova. Uhvatile smo ju nakon promocije i popričale s njom. Sa smješkom na licu spremno je odgovarala na sva naša pitanja te se pokazala izrazito ugodnom sugovornicom sebi, uspjeti je vrlo teško. Ban: Imate li tremu pred nastup? Tremu imam ponekad, ovisno o situa- ciji u kojoj se nalazim. Ban: Vaši glumački uzori su ... Najveći glumački uzori su mi, narav- no Merryl Streep, ne toliko poznata Brenda Blethyn i Giulietta Masina. Ban: Kada ste se počeli zanimati za glumu? Moglo bi se reći da od malih nogu glumim, još u vrtiću sam pokazivala interes za glumu. S deset godina sam već počela glu- miti u predstavama. Ban: Volite li više film ili kazalište? Preferiram film, iako kazalište ima svoju čar. Nekako se osjećaš živ na pozornici, gledaš reakciju publike. Osjećam kao da prenosim svoje osjećaje na njih. Ban: Smatrate li da postoje glumačke nade u Hrvatskoj? U Hrvatskoj svakako ima mladih nada, no ovisi od osobe do osobe. Koliko nekom glumcu gluma znači, toliki će mu biti i uspjeh. Ban: Kako se pripremate za uloge? Svaki put se različito pripremam za uloge jer svaki lik iziskuje različiti tip pripreme. Ban: Što smatrate svojim najvećim uspjehom? Najvećim uspjehom smatram svoju ulogu Gospođice u istoimenome filmu. Zašto? Zato jer sam ulogu praktički dobila preko noći i jer u ci- jelom filmu pričam njemački, a ovako u stvarnom životu, ne znam niti riječ njemačkog. Ban: Vaše mišljenje o Kristianu.. Iskren, istinoljubiv, drag. Nika Šorgić, 2.b Anja Romek, 2.b INTERVJU Marija Škaričić 31 SKARICIC.indd 3131 SKARICIC.indd 31 28/1/10 01:19:0828/1/10 01:19:08
  • 32. 32 Ban KULTURNE STRANICE Ban: Što smatrate svojim najodvažni- jim potezom u životu? Vjerojatno najodvažniji potez u mom životu je bio kada sam otišao u slobod- njake, prekinuo sam rad u kazalištu – bio sam ravnatelj teatra. Nisam bio sretan što se moram baviti organizacijom, što se ne mogu baviti pisanjem. To su bila teška vremena. Ostala mi je godina prije isteka mandata kao ravnatelja, ali sam baš tada odlučio prekinuti s time i pisati. To je sigurno bio dosta hrabar potez. Prije toga je bio dosta hrabar potez kada sam kao srednjoškolac odlučio studirati dramaturgi- ju na zagrebačkoj Akademiji za kazalište, film i televiziju i kada sam išao na prije- mni ispit dosta sam se dobro spremao, ali sam se prijavio samo na taj prijemni, nisam imao rezervnu opciju. Tako da, da nisam položio, morao bih u vojsku puno Posve osobno duže. Jednostavno sam igrao na sve ili ni- šta, nisam kalkulirao. Znao sam što želim. Znao sam da želim pisati i time se baviti. Ban: Što Vam predstavlja novac? Novac predstavlja sredstvo da čovjek može ići kroz život bez puno problema. Ja sam u životu bio i bez novca i s novcem i nikad mi novac nije bio osnovni cilj. Mislim da ljudi koji novac stave na prvo mjesto nikada ne budu sretni. Najbolje da čovjek radi posao koji voli, a novac usput dođe. Ako je novac cilj nikada to nije dovolj- no. Prema tome ne treba podcjenjivati važnost novca u suvremenom svijetu jer mora čovjek platiti grijanje, struju, puto- vanja koja te mogu veseliti. Odmah se prepoznaju ljudi kojima je novac važniji. Ban: Može li se živjeti od pisanja? Meni su svi govorili da se neće moći. Međutim, zadnjih godina imam doista sreću da me puno objavljuju. Ove godine ću imati petnaest premijera od čega če- trnaest u inozemstvu. Puno mi se knjiga objavljuje okolo, ja uspijevam živjeti jed- nim normalnim pristojnim životom. Da nije toga, vjerojatno ne bih mogao živjeti od pi- sanja. Uvijek sam radio još neke dodatne poslove tako da nije bio problem preživje- ti. Nisam imao prevelike zahtjeve u životu tako da sam to uspio sve podmiriti. Ban: Kako je raditi sa suprugom? Odlično! Volim raditi sa svojom ženom. U zadnjih dvadeset dvije godine surađivali smo na dvanaest predstava. Slično raz- mišljamo o kazalištu, volimo isti tip teatra. Skloni smo oboje i putujućem teatru zato smo zajedno i osnovali teatar Gavran prije sedam godina. Nama je zajednička suradnja u biti način da produbimo svoje razumijevanje kazališta i književnosti i MIRO GAVRAN 32-34 gavran.indd 3232-34 gavran.indd 32 28/1/10 01:19:5128/1/10 01:19:51
  • 33. Ban 33 svega. Ugodno nam je i tako bi svatko od nas maštao o onome čime se bavi, a ovako kad nešto zajedno radimo zajedno i maštamo pa dođemo do nekih dobrih rješenja. Ban: Koja Vam se Vaša osobina najvi- še sviđa? Mislim da sam u načelu pomirljiv čovjek. Ono u čemu mogu biti negativan je zasi- gurno tvrdoglavost. Dugo traje prije nego se odlučim na nešto, međutim ponekada čovjek doista mora znati dići ruke od ne- kih stvari, a meni je tu malo tvrdoglavost nekada znala ne dati da kažem ne, od toga nema ništa, idemo drugim putem. Ban: Tko Vam je bio najveća podrška u životu kao djetetu? Imao sam tu sreću da su mi otac i majka zaista davali dobru podršku. U samom pisanju sestra i brat, ali sestra je bila profesor književnosti pa je prenosila svoje znanje na mene pa mogu reći da je to bila dobra okolnost za mene. Naravno da kad je čovjek na početku, kada je jako mlad okolina ga ne može samo podržavati ili samo sumnjati u njega. To mora biti spoj jednoga i drugoga. Ban: Što biste željeli postići u karijeri? Kada promatram ovo što sam do sada postigao ja sam doista ostvario ono što sam želio – da moje emocije, moji tekstovi dopru do velikog broja ljudi. Naravno, u ljudskoj prirodi je to da uvijek želi još više. Danas sam s ovim zadovoljan, ali bih naravno bio još sretniji da još više ljudi pročita moje knjige i vidi moje drame. Neki konkretan cilj tu ne postoji. Postoji želja da se pokažeš što većem broju ljudi. Kod mene je to konstantna želja u zadnje trideset dvije godine. Ban: Po kojem kriteriju birate projekte u kojima ćete sudjelovati? Ako govorimo o onome o čemu ću pisati to doista ne mogu unaprijed znati, ja mo- ram osjetiti da je neka tema koja mi se ja- vila moja, da me opsjeda, ne da mi mira. U zadnje vrijeme kada god mogu ja izbje- gavam pisanje, ako vidim da se mogu riješiti neke teme ja ne pišem jer volim i druge stvari u životu. Volim i šetati, plivati, družiti se s prijateljima. Međutim, kada me obuzme neka tema za koju osjećam da je moja moram ju ispripovijedati, onda tu nema druge nego sjesti za stol i raditi. Tako da bih rekao da moje srce odlučuje o tome što ću raditi. Što se tiče kazališta dobijem često ponude nekih kazališta da bi htjeli raditi neke moje tekstove. Izbjega- vam narudžbe jer je teško onda odgovoriti svojom kreativnošću tako da ja kažem da mi treba mogućnost izbora priče i teme. Par puta sam krenuo u to i vidio da to nije dobro. To je možda razlog što sam jako malo surađivao s filmskim svijetom jer većina filmskih redatelja ima svoju priču. Ban: Postoji li nešto u Vašem životu zbog čega biste željeli živjeti život još sto puta? Moj je život jako dobar i ja bih volio da potraje jako dugo. Osjećam da živim jednim ispunjenim životom, prema tome nisam požalio što sam odabrao ovu profesiju i ovaj put koji jesam. Sretan sam i sa svojom obitelji, prijateljima i sa svojim poslom, a sad je li bila neka druga opcija za mene mislim da ne. Da nisam pisac vjerojatno bih bio profesor književnosti jer me uvijek književnost privlačila tako da ne vidim nešto treće. Ban: O čemu ovisi čovjekov uspjeh u životu? O nekoliko stvari. Prvo o tome je li čovjek izabrao zanimanje za koje ima talenta. Ako nemaš talenta koji se odnosi na neko zanimanje teško ćeš ostvariti uspjeh. Ako imaš i talenta i sklonosti nužno je da si ustrajan u onome što radiš jer mnogi ljudi nakon prvih prepreka odustanu. Niti jedan život ne ide pravocrtno, nikome nije sve idealno od početka. Ima puno puno pre- preka u svakom poslu, to je logično. Neki ljudi jednostavno nakon što dođu dva – tri poraza odustanu. Bitna je ustrajnost, biti vrijedan, imati sreće, nadahnuće, talent, neke okolnosti se moraju poklopiti da bi sve bilo dobro. Ban: Kakve ljude cijenite? Cijenim poštene i pouzdane ljude na koje se mogu osloniti. Rekao sam da bih mo- gao ocijeniti kakav je tko moram se naći s njim na zajedničkom poslu. U kavani su svi dobri, kao i za večerom. Tada netko može biti beskrajno šarmantan i duhovit, ali ja volim da je čovjek dobar na svakoj razini. Znači da je kao čovjek dobar, ali i kao poslovni čovjek pouzdan. Ne volim ljenčine i ljude koji se ubijaju od rada. Tre- ba naći neku mjeru između toga, da smo mi i drušvena bića, poslovna, prijateljska. To treba sve staviti u neku ravnotežu. Ako čovjek samo sve stavi na karijeru pa je veliki radnik, nema vremena za sebe ni za druge on neće biti kompletna ličnost, on će se uništiti – sebe i okolinu. Ja volim ljude koji jednostavno znaju bogatstvo života, znaju čemu trebamo težiti. Svi elementi života trebaju se podjednako ra- zvijati. Mi smo i obiteljska bića, i seksual- na, društvena, poslovna. Ako samo jedan od tih aspekata naglašavamo, a druge zanemarujemo mi ne možemo biti sretni i ispunjeni kao ljudi. Jednostavno naša psiha ni tijelo to neće podnijeti. Ban: Vjeujete li s godinama i isku- stvom puno manje u prijateljstvo nego u mlade dane? Ne. Vjerovao sam u prijateljstvo i u mlado- sti i danas, imam dosta prijatelja s kojima sam preko dvadeset godina prijatelj, znači da nisam od onih koji su skloni brzo ljude zaboravljati ili na brzinu ići prema nekim prijateljstvima koja su interesna. Mora mi netko sjesti kao čovjek. I dan-danas su mi važni prijatelji kao i u djetinjstvu i mladosti. Ban: Biste li se više opisali kao druš- tvenu osobu ili kao povučenu? Kao mlad čovjek i kao dijete sam više bio povučen, a danas sam više društven jer je moje zanimanje takvo da moram. Sve je to relativno jer sam uvijek bio u jednom užem krugu ljudi gdje sam otvoren. Da- nas sam otvoren za svaku situaciju, takva je priroda mog posla da dođem u situaciju gdje moram s ljudima uspostaviti kontakt. Jednostavno sam se i ja promijenio s godinama. Ban: Postoji li nešto u životu što ste napravili, a željeli biste to promijeniti? Napravio sam par grešaka, ali niti jednu katastrofalnu. Neke stvari sam propustio, ali svaki čovjek propusti. Jedna stvar za kojom mogu reći da žalim je što nemam kćerku. Ban: Vjerujete li u drugu priliku? Vjerujem ja u sto drugu priliku. Ljudi dobi- ju prilike. U načelu sve u svoje vrijeme. Mi smo ograničeni vremenom i prostorom. To mnogi ljudi zaboravljaju pa misle da je život petsto godina, a nije. Ograničeni smo vremenom i prostorom, to nije ništa tragično, ali toga treba biti svjestan pa unutar toga postići neke stvari i ostvariti se kao čovjek. Ban: Što je za Vas sloboda i mislite li da čovjek može postići potpunu slobodu? Potpune slobode nema, ali vidimo narav- no veliku razliku između zemalja kao naša 7. prosinca 2009. godine imali smo čast u multimedijalnoj dvorani naše škole ugostiti suvremenog hrvatskog književnika, dramatičara i romanopisca, Miru Gavrana. Za vrijeme jednog školskog sata predstavio nam je svoja djela i porazgovarao s nama o svojim životnim stavovima, knjigama i procesu nastajanja književnosti. Ljubazno je odgovarao na pitanja naših gimnazijalaca i turističara koji su sa zanimanjem upijali njegove riječi. Uspjeli smo čak otkriti da je u djetinjstvu bio zaljubljen u svoje dvije profesorice. Naravno, ne odjednom! Nakon književnog susreta naša novinarka odlučila je pitati ga nešto posve osobno 32-34 gavran.indd 3332-34 gavran.indd 33 28/1/10 01:19:5428/1/10 01:19:54
  • 34. 34 Ban gdje se ljudi mogu ostvariti, uzeti putov- nicu i otići gdje žele i zemalja u kojima na žalost nije tako jer su ograničeni na svim razinama od toga da se ne mogu kretati gdje hoće, da ne mogu pokazati svoje životne i političke stavove. Ban: Što radite kada ne radite? Ili putujem, ili se družim s prijateljima, na književnim sam susretima, na prvim pokusima. Najviše volim biti na otocima. Rođeni sam Slavonac, međutim, zadnjih petnaestak godina najviše mi odgovara otići na neki otok, neko malo mjesto. Gdje nema velikih hotela, gužvi i onda onako uz more čitati, opuštati se, pisati, maštati, spremati za nove poslove. Ban: Što smatrate najboljim dijelom čovjekova života? Uspostaviti ravnotežu prema sebi, okolini, imati obitelj, prijatelje. To je najvažnija stvar. Ako ne izradiš dobru obitelj ništa ti drugo niti ne vrijedi. Ban: Bojite li se nečega? Ničeg specijalno, osim onog čega se boji svaki čovjek, neka teška bolest ako dođe – nešto što će te izbaciti iz ravnoteže. Normalnih životnih izazova se nikad ne bojim. Ban: Što Vas ljuti? Ljuti me ljudska agresivnost, ograniče- nost, to što ljudi stalno misle da im više pripada nego što su dobili pa stalno netko gleda kako da dođe do nečega što mu ne pripada. Takvi ljudi sami sebe dovode u situaciju da su stalno gubitnici jer nikada ti onda nije dosta. Više volim da ljudi prihva- te život onim nekim kršćanskim načelima. Ono što ti je dano, uzmi, i svoj križ i daro- ve s radošću. Jer darove uvijek uzmemo bez primjedbi. Onda moramo i probleme i neke nezgodne stvari jer ljudi kad se stal- no opiru onome što im se događa teško ili dobro onda zaborave da se nisu opirali onome pozitivnome. Prema tome ja sam sklon tome da nekako mislim, imao sam situacija u životu da mi nije išlo dobro i nisam se ljutio ni na koga. Ban: Znate li opraštati? Mislim da da. Mnogima sam oprostio. Imam četrdeset osam godina i jedno dvanaest – trinaest puta sam bio u čistoj situaciji da sam bio oštećen u poslovnom smislu, financijski od nekih ljudi i nikada nikog nisam dao na sud. Znači, u jednom trenu bih presjekao i rekao Nema veze. Ban: Vjerujete li u ljubav? Da. Mislim da svaki čovjek ima puno više srodnih duša ako mislimo na prijateljstvo. Što se tiče ljubavi dobro je da se usre- dotočimo na jednu osobu, a ne na sto. Naravno, prije nego što pronađemo tu jednu možemo par puta povjerovati da smo na dobrom putu pa tek onda vidjeti kakav je tko. Ban: Koji su Vaši planovi za buduć- nost? Novi romani, drame, komedije. Nemam namjeru mijenjati profesiju. Nastavit ću raditi ovo što sam dosad radio. Narav- no, hoće li to biti suvremene, povijesne, dramske, komediografske priče ne znam. Kako mi moja mašta bude nalagala tako ću raditi. Ban: Jesu li Vam bolji čitatelji odrasli ili djeca? Koga više cijenite? Jedni i drugi. Dječju knjigu jedino djeca mogu procijeniti kao što knjigu za odrasle mogu isključivo odrasli. Ne volim podilaziti nekoj dobi i reći da su mi draži jer volim pisati i za djecu i za starije. Ban: Kako su Vaši roditelji reagirali na Vaše pisanje? Nikada nisu dovodili u pitanje da sestra, brat i ja izabiremo čime ćemo se baviti, ali u početku su znali biti malo skeptični. Gledali su to sa simpatijom, ali i govorili Ma, od toga neće biti kruha! Roditelji su uvijek govorili Jooj, daj ti prvo završi fakultet pa tek onda... I hvala Bogu da ih nisam do kraja poslušao jer onda ne bih debitirao kao pisac još kao student sa dvadeset dvije godine u Gaveli, ne bi se neke stvari tako brzo i dobro dogodile. Roditelji uvijek savjetuju djeci iz per- spektive svog iskustva i to iskustvo je uvijek dvadeset godina ranije od onoga što je iskustvo njihove djece. I oni uvijek u dobroj namjeri to govore pa ih treba poslušati, ali djelomice. Ne do kraja. Ako ih poslušaš do kraja ona ponavljaš obrazac koji je bio prije, novo vrijeme donosi nova iskustva, nova pravila igre na koja se bolje mogu prilagoditi mladi nego stariji. Tena Bartolac, 3.b KULTURNE STRANICE 32-34 gavran.indd 3432-34 gavran.indd 34 28/1/10 01:19:5428/1/10 01:19:54
  • 35. Ban 35 Cijela Hrvatska već duže vrijeme bruji o kazališnoj predstavi Kauboji autora Saše Anočića koja je osvojila sve moguće kulturološke nagrade ove godine. Teatar Exit je zahvaljujući ovoj predstavi svaki drugi dan rasprodan; a nagrada nije samo materi- jalna već i moralna, ljudi ulaze sa čežnjom i iščekivanjem, a izlaze sretnih lica samo s jednom namjerom – pogledati to djelo ponovo. Uza sve to kritike stručnjaka su fenomenalne, npr. Vjesnik prenosi kako je ovo hit bez konkurencije u zagrebačkoj kazališnoj ponudi, svojim duhovitim, inteligentnim, kreativnim i vratolomnim glumač- kim dosjetkama. Naravno, svi ljudi koje znam su naprosto oduševljeni, što mi opet tjera suze na oči, kamenac u bubrege i votku u usta. Pokušao sam, zaista, smijati se, da se barem mogu smijati. I zato se opet osjećam odbačen od društva, izdan od kulture i prazna srca. I ne mogu protiv toga, ne mogu jednostavno izbiti pomisao iz glave da svaki pojedinac koji mi kao komentar na tu prestavu kaže brutalno, predobro ili predivno boluje od jednog od težih duhovnih poremećaja, barem disleksije; ne mogu si pomoći u tome što smatram da je ova predstava kriminalna radnja, uvreda bez pardona za moju inteligenciju koja bi se trebala kazniti smrću. Ali, ne želim reći ništa loše o istoj, pa ni neću. Naravno da je strašno zanimljivo gledati sedam društveno inkompetentnih ljudi i jednog čovjeka koji se prestavlja kao imalo obrazovan, a zapravo o suprotnosti istoga govori svaka njegova rečenica, pokret, reakcija; samo ne Freudovska bradica, ona priznajem, izgleda čak i malo sofisticirano. I sve te likove povezuje radnja koju je zasigurno napisala osoba koja pati od kroničnog nedostatka mašte i spoznaje uopće te kada to sve skuhamo zajedno, začinjeno najemotivnijim dijelovima predstave, što su naravno kreštave i nemaštovite pjesme koje nemaju zapravo zadaću ni smisla, a trebaju ostaviti dojam duboke točke radnje dok zapravo ostavlja dojam da je redatelj u glavi imao neku pomisao tipa Eh, kad bih barem mogao napraviti nešto što je nepotrebno i neznačajno te nadasve površno, a da isto tako površnim ljudima, zasli- jepljenima svojom plitkošću ostavi efekt katarze. Te pjesme, btw. izvode i sami glumci, što se naravno svima čini dokazom multi- talenta tih istih glumaca, a zapravo ostavlja onaj okus u ustima koji dobiješ kada se probudiš ujutro, a prošlu si noć pojeo tri porcije ćevapa s ekstra porcijom luka; što može umjetno prouzročiti samo glazba ove prestave koja zvuči kao da je izvodi neki amaterski cover band nekog ionako nadasve bedastog benda, npr. Guns ‘n’ Roses. Kao da sve do sada nabrojeno nije dovoljno tragikomično u sve se još moraju dodati i dijalozi među glumcima koji su svima bili najsmješniji dio svega, a mene su samo ostavile tužnim i zabrinutim. Naime, svaka četvrta riječ koju izgovori neki od likova (da, svaka četvrta, brojao sam) počinje s onim famoznim j, ima inicijale pm i je te je jednostavno seljačka; što je dakako uzorovalo euoforične rekacije svih gledatelja. No, ‘ajde, da barem sve to ima i smisla i super fore koje su domišljate, nešto tipa onih Wildeoviskih na-fino-ću-te-napravit’-budalom-manevara, uz što bih vrlo rado po- zdravio i te vulgarizme koji bi služili kao izričaj stanja retorike društva. Ali neee, sve se mora vrtjeti oko psovki te da njih nema, dakle da je scenarij bio kojim slučajem cenzuriran ta bi predstava bila ukinuta zasigurno u prvom tjednu prikazivanja. No, to je tipično za ljudski rod, imamo taj neki kompleks ekstremnog odbacivanja pomisli da se u nama razvije selektivan stav te općenito zdrav ukus. No eto, nadam se da ste uživali u predstavi. I.P. KAUBOJI SU ODJAHALI 35 kauboji.indd 3535 kauboji.indd 35 28/1/10 01:20:2928/1/10 01:20:29
  • 36. 36 Ban TJELOVJEŽBA I pak, uvaži li se činjenica da je ŠŠD Ban konstantno promicalo šport u školi, što pokazuje daleko najveći broj sudionika iz naše škole u svim športskim natjecanjima te podatak o osvojenim prvim mjestima u Županiji iz muškog rukometa, ženske košarke, malog nogometa, tenisa kao i sudjelovanje na Poludržavnim natjecanji- ma, onda je jasno da je priznanje došlo u prave ruke. Cijela ceremonija dodijele nagrada i priznanja u školskom športu Zagrebačke županije za 2009. održana je 10. prosinca 2009. u OŠ Bogumil Toni u Samoboru, a nagradu je u ime Županije voditeljici ŠŠD Ban profesorici Bore Kolaj uručio predsjednik Skupštine Zagrebačke županije Damir Mikuljan. Vijest o priznanju zaintrigirala je i Televiziju Zaprešić koja je u četvr- tak 14. siječnja posjetila našu školu kako bi doznala nešto više o ŠŠD Ban. Tom prigodom naši sportaši okupili su se u školskoj dvorani. Rado su odgovarali na postavljena pitanja i opisi- Najnovija vijest o izboru Športskog školskog društva Ban od strane Županijskog školskog saveza Zagrebačke županije za najuspješnije športsko društvo prvorazredna je senzacija, jer se takva i slična priznanja primaju za višegodišnji rad i zalaganje u području školskog športa Športsko školsko društvo Ban Športaši kao televizijske zvijezde vali svoje dojmove s proteklih županijskih natjecanja. Otkrili su i ovogodišnje plano- ve vezane uz športska školska natjecanja. Kratke intervjue dali su ravnatelj dr.sc. Alan Labus i profesorica Branka Prosevc u ime svojih kolega, profesorice Kolaj, Po- kupec i profesora Matanovića. Od učenika okuražili su se stati pred kamere Krešimir Miketa i Marija Ivančić govoreći svako o svome športu. Za one još neupuće- ne, neodlučne ili jednostavno lijene navest ćemo koji se sve sportovi mogu trenirati u SŠBJJ, a to su ru- komet, nogomet, košarka, odbojka, stolni tenis, cross, tenis, badminton, atletika i šah. Dovoljno je samo reći nema šta nema, vrijeme se provodi u ugod- nom druženju i pogledu (da, da jeste li vidjeli odbojkaši- ce ili košarkaše) pa vi navalite! Emma Šprem, 2.b Kristina Dramac, 2.b Ivana Lončar, 2.a rane športsko rimaju za panijskih e plano- atjecanja. dr.sc. Prosevc Kolaj, Po- d učenika Krešimir svako o rtu. Za upuće- čne ili no lijene mo koji ortovi irati u to su ru- gomet, odbojka, s, cross, dminton, šah. je samo a šta rijeme se u ugod- ženju i dbojkaši- prem, 2.b amac, 2.b ončar, 2.a 36 ssd.indd 3636 ssd.indd 36 28/1/10 01:21:2228/1/10 01:21:22
  • 37. Ban 37 Ban: Što je trgovinsko poslovanje? To ću ti poslati preko fejsa. (smijeh) Ban: Gdje ideš na praksu? Na praksu idem u sportsku trgovinu Fundus Šport u Malešnici i tamo većinom pomažem u skladištu. Ban: Kako usklađuješ treninge i školu? Odlično! (smijeh) Polažem razredne ispite, pa se nadam da će ova treća godina dobro proći. Ban: Najdraži i najgori predmet? Najdraži predmet mi je tjelesni, a najgoreg predmeta nemam, jer su svi profesori odlični i Banovac u Londonu Tko je Matej Delač? Postavljajući to pitanje učenicima SŠBJJ dobili smo razne odgovore. Neki ga znaju samo kao učenika 3.f razreda, trgovačkog smjera, a većina (pogotovo muška ekipa) kao perspektivnog vratara, nekada zaprešićkog Intera, a sada mladu snagu londonskog Chelsea. Naravno, cure su uglavnom komentirale kroz smijeh - a to je onaj slatki, zgodni dečko. Koliko je Matej običan teenager, a koliko zvijezda prosudite sami. Mi mu želimo puno uspjeha na nogometnim terenima, s nadom da nas neće zaboraviti uvijek mi izlaze u susret te bez njih, ravnatelja i pedagoga ne bih postigao ovo što sad jesam. Ban: Opiši jedan svoj dan. Probudim se u pola deset, doručkujem, odem na trening u jedanaest. Nakon treninga ručam, popodne spavam i odem na Facebook. To mi je jedna od bitnijih stvari. Ako popodne imam trening, odem na njega, ako ne, odem na piće s prijateljima ili učim ako stignem. Ban: Prilaze li ti na ulici? Ovdje u Zaprešiću mi baš i ne prilaze jer sam tu cijelo vrijeme i većinom me svi znaju, ali kada odem na utakmicu u drugi grad, ljudi me prepo- znaju i zažele mi sreću. Ban: Kada si se počeo zanimati za nogomet? Za nogomet sam se počeo zanimati, kada je počelo Svjetsko prvenstvo ‘98. u Francuskoj. Tada su svi bili ludi za nogometom, a i moj brat i ja smo ga trenirali. Ban: Koji je tvoj najdraži golman? Najdraži golman mi je Pepe Reina iz Liverpoola, a od naših domaćih su mi Vedran Runje i Dani- jel Šubašić. Oni su mi također i nogometni uzori. Ban: Koliko možeš najviše tehnicirati? Najviše mogu tehnicirati oko tristo puta. Ban: Imaš li neki ritual prije utakmice? Imam. Najčešće izmolim molitvu i poljubim krunicu iz Međugorja. Ban: Najsmješniji i najneugodniji trenutak iz svlačionice? Mi muški smo većinom bez srama pa nema tih neugodnih trenutaka, a smiješnih ima uvijek. Ban: Koji aftershave koristiš? Najčešće koristim Axe. Ban: Najdraža marka? Od sportskih marki, najdraža mi je Adidas, a inače Calvin Klein. Inače sam u shoppingu tipično žensko. Padam na marke. Ban: Koju vrstu glazbe slušaš? Slušam sve. Narodno i strano, samo ne hard rock, ali inače sve mogu poslušati. Ban: Najdraži film? Najdraži film mi je Oceanovih 11. Ban: Najdraže jelo? Najdraže jelo mi je puretina i lignje. Ban: Koji parfem koristiš? Koristim Paco Rabbane 1 Million ili Versace. Ban: Tvoj tip cure? Cura mora biti normalna (smijeh), da nije umi- šljena i bahata, da je pristupačna. Nije mi važno je li cura plava ili crna. Sve ovisi o tome kako mi se svidi, jer to je ipak ljubav. (smijeh) Ban: Imaš li slobodnog vremena i kako ga provodiš? Kad imam slobodnog vremena, najčešće ga provodim s prijateljima ili prošećem s curom. Ban: Planovi za budućnost? Za pola godine bih trebao otići u Chelsea. Ovdje želim što bolje odraditi ovaj period koji sam na posudbi i opravdati povjerenje Chelsea. Ban: Poruka čitateljima. Pozdravljam sve čitatelje i poručujem im da budu uporni u svojim ciljevima i da će kad-tad uspjeti ostvariti svoj cilj. Emma Šprem, 2.b Kristina Dramac, 2.b 37 delac.indd 3737 delac.indd 37 28/1/10 01:22:0628/1/10 01:22:06
  • 38. 38 Ban ULICAMA MOGA GRADA I ako mislimo da postoji vrlo malo osoba koje nisu posjetile i ne znaju ništa o WG, ukratko: Neki reći da se pripada Jabla- novcu ili Zagrebu, no West Gate se sa svojih 226 000 m2 smjestio na području Zaprešića. U njegovu izgradnju investiralo se oko 270 milijuna eura. Sadrži oko 250 dućana, više od 30 kafića i restorana, klizalište, kuglanu, igraonice za djecu, više od 7000 parkirnih mjesta, a zapošljava 3500 ljudi… Na otvaranje WG došlo je na tisuće ljudi od kojih mnogo poznatih faca, poput predsjednika Stjepana Mesića ili zagrebačkog gradonačelnika Milana Ban- Zapadna vrata Vjerujemodanistemogli,hodajućiulicomilivozećise,neprimijetitiogromnecrveneplakatenakojimajestajao natpisWESTGATE.Naime,reklamesunajavljivaleotvaranjenaaajvećegshoppingcentrauHrvatskoj.Mnogi shoppingholičarijedvasudočekalidaneotvaranjaod12.-15.studenoga.Naravno,minebismobilimidanismo uspjeleisposlovatislobodandanuškoliikaopredstavnicenovinarskedružineotićinasamootvaranjetog malog/velikog grada dića, a na sam dan službenog otvarenja dogodio se i prometni kolaps na pristupnim prometnicama. Sve u svemu prava gužva! Da ne bi bilo da smo se samo čilale i izbjegavale nastavu, imale smo zadatak pronaći bivše učenike naše škole koji tamo rade. To je zahtijevalo dosta hodanja i poprilične vještine u snalaženju. I tako, u potrazi za savršenim komadom odjeće, sasvim slučajno naišli smo na jednu bivšu učenicu trgovačkog smjera. Ona nas je uputila u kojim dućanima ćemo naći još naših, donedavno školskih kolega redom trgovaca, ekonomista, frizerki pa čak i gimnazijalaca. Svi su imali slična iskustva i priče: u WG je bilo jako teško upasti, naime od 400 prijavljenih primalo se samo 7 radnika u po- jedinim prodavaonicama. Radnike su birali po krite- riju škole, godina i blizine. Dok su jedni imali sreće, drugi su ušli preko veze. Zasada im je super, nije preteško i nema gužve (barem ne preko tjedna). Nadaju se da će biti još više prometa. Ipak, izuzevši ostale bivše kolege, imali smo čast obaviti kratki intervju s Filipom Svilanovićem. Filip je maturirao prošle go- dine, završivši ekonomsku školu. Saznali smo ukratko detalje jednog prodavača. Posao je dobio poslavši molbu u WG gdje su ga izabrali. Radi kao prodavač obuće u dućanu Ecco. Radno vrijeme mu je oko pet i pol sati dnevno, ima jedan dan slobodnog iako radi i nedjeljama i blagda- nima. Sviđa mu na poslu, nema problema i prigovora u što i ne sumnjamo pozna- vajući Filipa. Radna ekipa i atmosfera su mu super. Ne smeta mu što, iako ima osamnaest godina, ima manje vremena za izlaske. Poziva sve prijatelje i bivše profesore da ga posjete. Što drugo reći, osim svima zaželjeti sreću u daljnjem poslu i životu. Ako još niste (iako sumnjamo) svakako posjetite WG. Možda je još samo jedan u nizu trgovačkih centara, ali bar ima sve što se može naći u Zagrebu. Naravno, i mnogo više od toga. Napokon smo i mi Zaprešićani dobili naš the Mall. Ivana Lončar, 2.a Dorotea Smrkulj, 2.a 38 west gate.indd 3838 west gate.indd 38 28/1/10 01:22:2928/1/10 01:22:29
  • 39. Ban 39 I spitali smo učenike naše škole gdje najčešće izlaze, do kad ostaju vani, koliko novaca potroše te kamo uglav- nom svraćaju na klopu u kasne noćne sate u Zaprešiću. Većina njih, subotnje večeri provodi u Savanni ili Noi. Iako naizgled izgledaju kao obični bircevi, u njima se vikendom žari i pali. Za one koji preferiraju narod- nu glazbu, Savannah je idealno mjesto za ludi noćni provod uz živu muziku. Ako vam više leže techno i house bea- tovi, tu je Noa koja se nalazi nasuprot Savanne. Zapravo je nevjerojatno kako su ta dva birca i doslovce i simbolično jedan nasuprot drugog. Za one alternativce, rockere, pankere i slično, Totem je kafić koji vikendom organizira živu glazbu, ugošćuje rock bandove koji podižu atmosferu uz že- stoke zvukove gitare i bubnjeva. Nakon škole (let’s face it – i za vrije- me škole) ili preko tjedna, većina ekipe odlazi u obližnje pubove Stars i Bells, u kojima će vas uvijek oraspoložiti simpatični i duhoviti konobari (neki od njih su naši bivši učenici koji nas u potpunosti razumiju). Što se tiče konzumacije alkoholnih pića odgovori su bili poprilično različiti. Nećemo otkrivati puno detalja da ne bismo uzburkali pedagoško-sociološ- ko-roditeljske duhove, ali svi više-ma- nje znamo kakva je situcija s mladima i alkoholom. No comment! Dok neki ne piju alkohol, većina njih naručuje alko- holna pića kao što su jeggercola, red bull votka, gin sprite i slično. Za to ima je potrebno najmanje dvadesetak kuna, dok neki potroše i do dvjesto kuna! Ako atmosfera žari i pali, večernji izlasci traju i do ranih juranjih sati, dok neki mogu ostati do dvanaest sati, ovisno o raspoloženju roditelja. Što se klope tiče, mladi najčešće po- sjećuju legendarnog Njofru, sandwich bar, koji nudi različite vrste sendviča, IZLASCI U ZAPREŠIĆU Ideš van ovu subotu? Hoćemo li u Savannu, Nou...? Eh, da. U našem malom Zaprešiću baš i ne postoji velik izbor mjesta na koje se može izaći, ali mi smo našli nekoliko super destinacija na kojima se može odlično provesti kebab...Cijene se kreću od četrnaest do dvadeset dvije kune, a radno vrijeme je preko tjedna od ranih do kasnih jutra- njih sati, dok je vikendom nešto kraće. Jede li vam se nešto slatko? Nautilus je onda idealno mjesto za to! U toj sla- stičarnici nudi se doista velik izbor (čak oko dvadeset!) vrsta kolača i sladoleda. Svaki tjedan se nude bar dvije nove vr- ste kolača te će sigurno svatko od vas naći svoj omiljeni komadić. U Nautilusu će vas uvijek toplo i ljubazno poslužiti konobarice, a ponekad možete sresti i vlasnika slastičarnice Damira Romeka, oca naše učenice/novinarke Anje. Ako vam se pak jede pizza, tu su Number 1 i Campanello, pizzerije koje nude velik izbor ukusnih i sočnih pizza. Iako nema puno mjesta na koje se može izaći, možemo se zadovoljiti ovim što imamo i nadamo se samo da će se uskoro naći više novih i zanimljivih mjesta u našem malom gradu. Ipak je možda ostanak u Zaprešiću ponekad bolje rješenje od odlaska u metropolu i noćnih putešestvija. Emma Šprem, 2.b Kristina Dramac, 2.b 39 izlasci.indd 3939 izlasci.indd 39 28/1/10 01:24:4728/1/10 01:24:47
  • 40. 40 Ban ULICAMA MOGA GRADA O kantino naša mala jedva si u školu stala. Muzika u njoj svira i nikog to ne dira. Kad nam se bivši učenik vrationda znate koliko je sati. Šarena je ona svai puna sendviča od kulena. Učenika najviše u njoj imapa su svi u dojmovima.‘ko bi rekao da se takvo što desikad svi počnu jesti. Slobodno mjesto teško je naćipa se treba malo i snaći.I teško se odlučiš što bi jeokad sve izgleda tako prekrasno. O kantino naša malaŠto jedva si u školu stala. Divi ti se svaki i mali, a i veliki! Tatjana Pokupec, 1.c ODA KANTINI Buča, kaj je h vrbini zrasla, domači sirek z jajcima zmišan tisto, mefko, kak mefki vajnkuš. Cila hiža po bučnici diši. A gda se zi špareta protvajn zvadi, od miline i angeleki popivaju, nit žuta, nit hrjava nigdar lipša ni bila. Stara mama falaček bučnice riže, gledim i več ju z očjami jim, tak fina, topla i vruča, z rukami moje stare mame napravlena nigdar bolša ni bila. I fejst sam srečna, i se mi je smišno, bučnicu finu sajam. Maja Bunetić, 1.b ODA BUČNICI Književne mrvice Untitled-17.indd 40Untitled-17.indd 40 28/1/10 05:21:3928/1/10 05:21:39
  • 41. Ban 41 Ljudi su kao brodovi. Odlaze i dolaze. Neki su veći, neki manji. Neki su stari i napušteni, neki su na dnu beskrajnih i dubokih, crnih oceana. Jedra moga broda razderana su vjetrovima i burama. On je sam usred sivila što ga daju siva mora i tmurna neba.Taj brod dugo nije vidio neki tužan gat ili neku bijelu luku, nešto čvrsto za što se može uhvatiti i pun snage krenuti ponovo kroz vode života. U razderanim jedrima raspliće se vjetar, a sivi valovi tjeraju konope da škripe.Hrđavo sidro još stojina palubi nadajući se nekom vjetru koji će ga pogurnuti dalje kroz život. Tisuću je pitanja zašto,tisuću suza u tom sivom moru. Rana je na mome srcu koliko irupa u tom jedru. Kao prolivena, hrđa je prekrila je ime što piše na brodu. O Bože, zašto je to moje ime? Bio bih proklet da sam već osuđen na milost ili nemilost tog vjetra. moja jedra još svježe miriše, a lađa je tek isplovila iz luke. Jošmogu izabrati put i veseliti se životu, kao jedra laganom povjetarcu koji dušu ispuni svakome mornaru. Juraj Markač, 2.a Ponekad su jedra moga broda razderana... Slušaj kickove na beatu, ‘ko otkucaji srca Sve dok su tu, znači da hip hop nije mrtav Mene ova zika nekad diže do visina Kad je nema osjećam se k’o ptica bez krila Svaki dan pitam se ako život igra je A nikad nisam dobio šest da izađem Takve probleme gledam iz druge perspektive Stojim ispred majka i nigdje se ne mičem Riječima beat punim dok probija bubnjić Tim zvukom odem u snove i neću se probudit’ Ne govorim ja majku, nego majk govori meni Razne priče za matru da krojim ih po mjeri Tak’ da ga isfuravam, sa stilom, sa stilom! Nekad mi se čini da je danas samo bitno Jedna ljubav i vjera, čak i ako me iznevjeri Neću je prebolit’ pa ću i dalje biti vjernik GARO Untitled-17.indd 41Untitled-17.indd 41 28/1/10 05:21:5028/1/10 05:21:50
  • 42. 42 Ban ULICAMA MOGA GRADA Ovo je zapravo jedna, ne baš neka, priča. Ovo je zapravo laž. Ovo je zapravo meta-fora. Jučer je bio utorak, kad je sve bilo u redu… ma dobro, nije. Ali sve je bilo podnošlji-vo, podnošljivo uz ritmove New Ordera. Uključi iPod i elegantno/automatski prebaci načetvrtu pjesmu na albumu. Voljela je tu pjesmu, zapravo, šetnja gradom bez Temptati-ona joj je bila nezamisliva; uvijek je govorila da ta melodija opisuje ritam njezine duše,a da se tekstom uvijek moglo opisati njezino raspoloženje, da je pjesma kao napisanaza nju; uglavnom, voljela je tu pjesmu. I danas je šetala Ilicom, i danas je slušala tupjesmu, i danas je skakutala u ritmu iste, i danas se je skoro spotaknula, i danas je bilatužna, i danas je čitala Oscara Wildea, i danas je bila pomalo narcisoidna, i danas jebila posesivno ljubomorna na svoje prijatelje, i danas je nosila slomljeno srce u grudi-ma, i danas je pjevušila refren te pjesme... i danas je ona bila ona.S druge strane ulice stajao je on. Dečkić, teenager, balavac. Na svome licu punomožiljaka od istisnutih prišteva nosio je malo prevelik nos i najtužnije male oči koje jesvijet ikad vidio, kakav li on tek ima tužan pogled na svijet kad na njega gleda kroztakve oči? Imao je donju usnicu skoro duplo veću od gornje pod kojom bi se nalazilapokoja dlačica, mala naznaka buduće muževnosti, no on se činio kao da nikad niježelio biti niti tako visok, a kamoli izrasti još viši, u muškarca. Cijelo je to njegovo liceprekrivala neka poluduga kosa, smeđa; neki kažu da mu ta frizura predobro stoji i damu je to najveća kvaliteta, a on ju je samo koristio za kamuflažu i skrivanje. I danas jesvima koji ga ne poznaju izgledao kao neki emo (?), i danas im je izgledao kao da muje zapravo sve svejedno, i danas je imao jako dobru spiku, i danas si je bio super sasvima, i danas ga je mučilo to što ima nadimak koji mrzi i ponekad mu se čini da mu jenajveća briga kako ga se riješiti... i danas je on bio on.Pogledi su im se sreli, unakrsno. Znali su se, ne baš dobro, ali znali su se. Nisu bilislični, ma kakvi, bili su sasvim različit tip osobe, ljudi različitog pogleda na svijet. Kadabi ih se pogledalo; ne, ne izgledaju baš kao osobe koje bi se podnosile. I da, osjećalisu neku vrstu odbojnosti jedan prema drugome, već sad; a ni ne znaju se, a nisu nibliski, a nisu niti rame uz rame, a nisu niti blizu, a nisu još niti proveli toliko vremenazajedno, a nisu ni... a još nisu ništa, a osuđeni su jedan na drugoga, zauvijek. Znali suda ovo nije bilo pošteno, znali su da su oboje popušili, znali su da nisu zadovoljni, znalisu da neće skupa biti presretni... znali su. No, ipak, iako nije sigurna da li joj se sviđa,zna da ga voli. No, ipak, iako mu se ona ne sviđa, on ju voli. I ona voli njega. I on volinju. Nisu to htjeli, no nije ni bilo na njima da odluče, znali su da će biti zauvijek zajed-no... znali su. Ovo je zapravo doslovno mišljeno. Ovo je zapravo istina. Ovo je zapravo moja priča. I.P. Zagrlit ću Pariz iliti Run... OvOvOvOv fofofoforararara.... JuJuJuJuJJJJJJJJJJ vovovovovovoovoovovovovovovovovoovovvooo,,,, pppppppppppppppppp čečečečečeččečečečečečečeečečetvtvtvtvtvtvtvtvttvtvtvvtvtvtvtvvtvvrrrrrrrrrr ononononaaaa jjjjjjjjj aaaa dadadada zazazaza nnnnnjujujjjjjujuj pjpjpjpjpjppjjpppjpjjpjpjeseseseseseseseseseseseeesesseseesmmmmmmmmmmmmm tututututuutututtuuututuuužnžnžnžnnžnžžnžnžnžžžžžnžnžnžnaaaaaaaaaa bibibibibibbibbbib lalalalaalalaaallaala ppppppppppppp mamamamaa,,,,,,, iiii SSSS dddd ožožžžožožžžžžžžžžžžžžžililililiiilllliljajjajajjjjaajjjjjjjj kkkkkkkkkk svsvsvsvsvsvsvsvsvssvssvsvsvssvvsvvijijijijijijijiijjjjjjiji eteteteteteteeteteteetetetteeetett tatatatatatattaaatatataaaataaaaakvkvkvkvkvkvkvkvkvkvvkvkvkvkvveeeeeeeeeeeeeee popopopoppopopopooooppp kokokokokokokokkoooooojajajajajjjajjajjj žežežežeelilililioooooo bbbb prprprprp ekekekekririririvvvv mmmmmmmmumumumumu jjjjjjjjjjjjjjjeeeeeeee svsvsvsvssvsvvsvssssvsvssvsvsssvsvvvsvvs imimimimimimmmiimimimimimmimmmmaaaaaaaaaaaaaaaaaaa jejejeje zzzzapapapaprrrr sssssssss tttttttttt ppppppppppppp žžžž Ti, što me kada sam gladan, nahraniš, kada sam žedan, napojiš, kada sam umoran, odmoriš. Hvala! Ti, što me kada dobijem keca, ohladiš, kada ništa ne znam, poučiš. Ti, što mi kada zadaću nemam, napraviš. Hvala! Mislav Štih, 1.a ODA VELIKOM ODMORU Untitled-17.indd 42Untitled-17.indd 42 28/1/10 05:22:0028/1/10 05:22:00
  • 43. Ban 43 M ožda je to čudna izjava bilo za koga, ali fasciniran sam Exuperyjevim Malim Princem, u njemu nalazim apsolutnu idealizaciju čovjeka; senzualan, drag, emocionalno inteli- gentan, zreo i nevin. Što li samo natjera jednog teenagera da toliko zavidi i utjehu traži u nečemu što se satoji samo od slova? Život teenagera, ako se on životom uopće može na- zvati, je za sve koji su ga prošli ili prolaze najintenzivnije razdoblje života. U tome se razdoblju javljaju najveći problemi, nedoumice, krize i bolovi toliko jaki da bi mogli natjerati Malog Princa da sasječe i spali svoju Ružu. Baš me zanima bi li Princ bio toliko savršen da je prošao puber- tet, bi li bio toliko lojalan onome što mu stvarno znači da je imao milijune prištića na glavi, da u uspomenama nosi tisuće od*eba, a na srcu bezbroj rana uzrokovanih samoćom i, naizgled, vječnom izolacijom od ljubavi, apstinencijom od ljudskog dodira te razumijevanja općenito? Teenageri naprosto pate od amputiranog osjećaja za ljubav, bliskost i zagrljaje. Dok je on nekima umjetno i nesvjesno odstranjen, drugi su ga sami amputirali. Ljudi koji su ga sami am- putirali su ispod odvratne vanjštine u koju su se presvukle zbog straha da ne budu povrijeđeni zapravo blažene osobe, a sam pogled na njihov umjetno stvoren barbarizam bi tvorio toliku tugu da bi čak i Dorian Gray suzu pustio. No, ostaviti svu svoju urođenu nevinost i čuvstva koja su kao takova imala značenje da bi se kao svila upotljena u blato uklopila među fekalije, je nadasve površan izbor, ali je njihov. I ako ste ikada bili povezani s iskrenom nutrinom takve osobe ćete, unatoč svoj boli koje isto nosi za sobom, istu odluku i poštovati; a ako niste onda vas boli briga tako i onako. Površni teenageri su nešto savim drugo, oni to nisu izabrali već su rođeni zli te jednostavno takvi, prazni. No nisu glupi, znaju da ljude čini dubina, no ne mogu sami sebe učiniti duboki- ma pa to nadomješćuju na najgadniji način koji zamisliti je moguće; stalnim ponavljanjem riječi koje bi inače trebale imati značenje, ali ga gube kada ih koriste takovi zločinci, traženjem značenja, smisla i univerzalne istine u nekim pozerskim bendovima iz 80-ih godina ili u Hollywoodskim fuficama koje oni drugim predstavljaju kao ultrapametnima i lijepima, dok su zapravo u povijesti s pravom zapisane kao obične medijske pro- stitutke. To zapravo nisu niti ljudi, takvo se ponašanje ljudskim nazvati ne smije, nikako. Sa svojom površnošću guše i zadnju trunku iskrenosti koja se skrila na ovoj planeti, isisavaju i zadnju trunku značenja iz predmeta i riječi, kradu i zadnju dubinu osjećajima u ljudima, ubijaju zadnje anđele koji po zemlji koračaju kamuflirani da bi preživjeli, spaljuju i one rijetke čitljive knjige te ih zamjenjuju novinarstvom, strašno me dosađuju te svime time dokazuju moju drevnu hipotezu da su teenageri najo- krutnija i najveća zločinačka organizacija koja je ikada postojala. Samo postojanje tih osoba me dan za danom tjera na Heroin, jer (kako Wilde jednom reče) su ti ljudi većinom drugi ljudi, njihove misli su nečiji tuđi stavovi, njihov životi mimikrije, a njihove žudnje citati, odurno. Emocionalni huliganizam svoju nirvanu nalazi u onima koji su jednostavno hladni, odbacivanjem ljudskosti oni se grle u hodnicima; taj momenat kada se prvi puta u danu sretnu i zagrle je najveći zločin kojeg je ljudski rod ikada počinio koji bi se trebao kazniti najbrutalnijom smrću ikako izvedivom i on se ponavlja sva- kim danom, u svakom kafiću . Grljenje koje kao takovo njima ništa ne znači već označava samo još jedan ritual koji dijele sa svima, i, što je najgore, osobama kojima govore loše iza leđa (a to su sve osobe koje one pozanju) te ga tako javno prostituiraju, inače ima neku dubinu i značenje; ono bi trebalo zauvijek postati zabranjeno za osobe koje su toliko hladne. Samo zbog takvih osoba bi se trebala provesti nova inkvizicija, jer je one i zaslužuju, sa svojim barbarizmom koji me boli, boli toliko da bih mogao spaliti svoj rodni grad u crvenoj jakni kakvu je nosio James Dean 1955. u zadnjem filmu koji je gledljiv, a nastao je u Americi. I možda je ovaj tekst samo zadnji dah za koji imam snage jer sada znam kako se osjećala Ivana Orleanska. I možda ste shvatili zašto Mali Princ živi na tako malome planetu; zašto je svu svoju pažnju, ljubav, žudnju, strast, čežnju (mogao, htio i) odlučio ostaviti jednoj Ruži; ako (ni)ste se barem mogli prepoznati u ovom tekstu, adieu. I.P. NEŠTO KAO KRAJ vas boli briga Površni teen takvi, prazni. N ma pa to na riječi ko traženje godina i lijepim stitutke. nikako. S planeti, osjećajim preživje me dosa krutnija tih osob većino njihov Emo hladn puta u bi se kim d ozna kojim prost zabran provest boli toli Dean 1 I mož osjeća planetu odlučio adieu. 43 kraj.indd 4343 kraj.indd 43 28/1/10 06:00:0428/1/10 06:00:04
  • 44. SPONZORI Udruženje obrtnika Zaprešić Turistička zajednica grada Zaprešića Poglavarstvo grada Zaprešića 44.indd 4444.indd 44 28/1/10 01:25:2228/1/10 01:25:22

×