• Share
  • Email
  • Embed
  • Like
  • Save
  • Private Content
012 skoji 2011
 

012 skoji 2011

on

  • 2,421 views

 

Statistics

Views

Total Views
2,421
Views on SlideShare
2,421
Embed Views
0

Actions

Likes
0
Downloads
4
Comments
0

0 Embeds 0

No embeds

Accessibility

Categories

Upload Details

Uploaded via as Adobe PDF

Usage Rights

© All Rights Reserved

Report content

Flagged as inappropriate Flag as inappropriate
Flag as inappropriate

Select your reason for flagging this presentation as inappropriate.

Cancel
  • Full Name Full Name Comment goes here.
    Are you sure you want to
    Your message goes here
    Processing…
Post Comment
Edit your comment

    012 skoji 2011 012 skoji 2011 Document Transcript

    • List učenika OŠ Murterski škoji, š. g. 2010./2011. Broj 18, godina 18 Rodbinske vezeBICIKL:OMILJENOPROMETALOSLAVONIJO, MALA ŠKOLAZEMLJO PLEMENITA JEDRENJAREPORTAŽE - RAZGOVORI - PUTOPISI - ZABAVA - ŠKOLSKA PITANJA
    • Dobrodošli! RIJEČ UREDNIKA ©KOJI Dragi naši čitatelji! Dobro nam došli na stranice vaših i naših Škoja. U uredništvu lista bilježimo povratak List uËenika O© Murterski πkoji, Murter naše stare odgovorne urednice učiteljice Anite, a bivšoj urednici učiteljici Sanji se od Adresa uredništva: srca zahvaljujemo što su pod njezinim vod- Škoji, Put škole 8 stvom Škoji bili među 20 odabranih listova na prošlogodišnjem Lidranu. Mene je, kao Telefon i telefaks: “najstarijeg“ i “najozbiljnijeg“ novinara, pripala čast glavnog urednika. Škoji su plod našeg 022 435-260 truda i rada. Naš školski list ove godine slavi 18. godinu postojanja. Za vas smo pripremili puno zanimljivih sadržaja. Govorit ćemo vam o ekskurziji, murterskim herojima, nadimcima, Izdavač: glazbi, našim “dragim“ učiteljima, tetama i ujacima među nama. Stoga ne oklijevajte već se OŠ Murterski škoji prepustite zanimljivostima našeg stvaranja. Vaš Darko Juraga, Za izdavača: glavni urednik Zdenka Ježina, ravnateljica Glavni urednik: Darko Juraga, 8.r. SADRÆAJ Odgovorni urednici: Riječ urednika ...............................................................................................................2 Anita Vrkić, prof. Čestitamo .....................................................................................................................3 Edo Juraga, prof. Susreti .........................................................................................................................4 Lektor: Na dječjem dlanu ..........................................................................................................5 Anita Vrkić, prof. Kod nas........................................................................................................................6 Prigodnice ....................................................................................................................7 Fotografije: Uredništvo i Edo Juraga, prof. Dječje ruke ...................................................................................................................8 U tradiciji ......................................................................................................................9 Računalna obrada: Rodbinske veze ...........................................................................................................10 Uredništvo i učiteljica Matija Kapov Školske veze...............................................................................................................12 Uredništvo: Murtersko blago..........................................................................................................14 Tanja Skračić, prof. Eko-Eko......................................................................................................................16 Jelena Ćaleta, prof. Bernarda Turčinov, 8.r. Dođoh, vidjeh..............................................................................................................18 Andrej Markov, 8.r. Istraživači(ce) ..............................................................................................................20 Romana Ježina, 6.r. Ponos Murtera ............................................................................................................22 Judita Lucija Šikić, 5.r. Mirta Jerat, 5.r.. Lijepo je biti ................................................................................................................24 Dani djetinjstva ...........................................................................................................25 Oblikovanje i grafička priprema: Iz čitaonice .................................................................................................................26 Vinko Baković Nevere i bonace ..........................................................................................................28 Tisak: Pjevajmo zajedno ........................................................................................................29 Tisak Malenica, Šibenik Glazbena duša ............................................................................................................30 Naklada: Sport ..........................................................................................................................31 200 primjeraka Zabavne stranice ........................................................................................................32 ©KOJI 2
    • ČestitamoNAŠI USPJESI 2010. lidranoJedva se uspijemo odmaknuti od blagdanskog stola, a lica odlijepiti od moćnihi zaraznih računalnih i televizijskih ekrana, kad opet - natjecanja. “Skuliraj“se što je moguće više, ne griješi, pazi što pišeš jer piše se kemijskom, nema 2010.brisanja… Upute su ovo mentora učenicima dobro poznata svima onima kojisu barem jednom sudjelovali na nekom natjecanju. Svake godine pitanja sečine sve teža i kao da se netko “tamo gore“ trudi naše glave još više opteretiti,a s druge strane svi samo govore o rasterećenju učenika. Hej! Nisu li pritomzaboravili i na stres?! Nije lako, nije lako - reći će mnogi. Nekad je presudnoznanje, a ponekad puka sreća. Zato, svima koji su sudjelovali na školskim,općinskim i županijskim natjecanjima čestitke za hrabrost, a u Škojima objav-ljujemo samo one najbolje: Matija Brkić - pisac u 7. razredu* Klara Markov, Helena Skračić, Karmen Ilić, Josip Juraga - sudjelovali nažupanijskom natjecanju iz likovne kulture (LIK-u) čiji su radovi poslani na državno Krajem ožujka 2010. godine u Šibenikunatjecanju s još 51 radom iz naše županije (voditelj Tomica Jadronja) je održan državni susret Lidrano 2010.* LIDRANO - Matija Brkić i Šime Crvelin - literarni radovi; Talita Petrović i Lea Osnovci i srednjoškolci iz mnogih školaRužanović - novinarski radovi i školski list Škoji (voditeljica Sanja Baričević) Hrvatske koji su pozvani među najboljima na državnu razinu, pokazali su svoje* radovi Matije Brkića i Lee Ružanović te školski list predloženi i pozvani na literarno, dramsko i novinarsko umijećedržavni susret izražavanja.* Susreti Ivica Kičmanović - literarni radovi Matije Brkića, Nele Turčinov i Lucije U pratnji mentorice Sanje Baričević našuJurage pohvaljeni na 24. susretima Ivice Kičmanovića u Zagrebu (voditeljica školu predstavljali su: u kategoriji literarnih ra-Sanja Baričević) dova učenik 6. razreda Matija Brkić, odnosno* Šime Crvelin i Filip Mudronja - sudjelovali na županijskom natjecanju iz ja, u kategoriji novinarskih radova učenica 8.matematike (voditelji Jasenka Pleslić i Štefan Laurić) razreda Lea Ružanović koja je kao urednica* Janko Morosavljević - sudjelovao na županijskom natjecanju iz fizike (voditelj predstavila i naš školski list.Boško Reljanović) U Šibeniku, gradu učenjaka, pjesnika,* Karmen Ilić, Rea Jušić, Nikolina Mikin, Iva Šandrić - sudjelovale na vjeronaučnoj glumaca, pjevača, djece, sreli smo se solimpijadi u Šibeniku (voditeljica č.s. Nada Grgić) ostalim sudionicima u turističkom naselju Solaris, u kongresnoj dvorani Kornati i zatim* 3. mjesto na županijskom natjecanju u rukometu (voditelj Ante Fulgosi) u drugoj dvorani Murter. Gotovo da smo se mi s otoka Murtera osjećali kao istinskiU BROJKAMA domaćini, zahvaljujući svim dobrim ljudima koji su nas sve skupa primili u miru i ljepoti tog kasnog ožujskog dana. Samo natjecanje proteklo je kao smotraOdrastamo uz brojke. Ustajemo u točno određenu brojku, odlazimo u školu po brojku, lijepog izričaja mladih, bez prosudbenebrojimo dane do vikenda, polugodišta, odabiremo životno zanimanje na osnovi zbroja. komisije koja ocjenjuje najbolje stvaralaštvo.Oko nas vrte se reklame nudeći nam proizvode po povoljnim brojkama. Uostalom, i ne bi bio lak zadatak komisijiAli mi nećemo pisati o takvim brojkama. Navest ćemo podatak da je školstvo u Murteru odlučiti čiji je rad najbolji. Svi radovi u svimupisalo 165 zlatnih godina, a preseljenje u novu školsku zgradu prošlo 20 godina. kategorijama pohvaljeni su, a sudionicimaŠkolom odzvanja smijeh 186 učenika praćenih budnim okom 23 učitelja. Ipak, naša smotre podijeljene su pohvalnice međunajdraža novinarska brojka jest 18 jer toliko godina proslavlja naš list.18 godina kojima nije bilo razlike, a razlike nije bilo nipretočenih na čovjekov život znače zrelost, ozbiljnost i posjedovanje prepoznatljive među okupljenom djecom koja su svojomosobne iskaznice. Upravo oni smjehovi znak su da će Škoji i dalje ispisivati stranice toplinom, zvukovima i mirisima prohladnijednog odrastanja. ožujak učinila toplijim. Uredništvo Matija Brkić, 7. r. ©KOJI 3
    • Susreti NA 24. SUSRETU IVICE KIČMANOVIĆA U lipnju 2010. godine u pratnji učiteljice Sanje Baričević Nela Turčinov, Matija Brkić i ja sudjelovali smo na 24. susretu Ivice Kičmanovića u Zagrebu u Staroj gradskoj vijećnici. Na susret su bili pozvani učenici iz 120 škola diljem Hrvatske, ali i izvan nje zahvaljujući svojim literarnim i novinarskim radovima. Nela se predstavila radom pod naslovom “Amore na more“, Matijin rad se zvao “Djetinjstvo U Saboru moga brata“, a ja sastavom “Domaća zadaća“. Susret je tradicionalno otvorio g. Stjepan Laljak, glumci su čitali naše održala se novinarska radionica tijekom koje razgledavanje Hrvatskog sabora, a potom radove, a sve glazbom uveličali Antun su sudionici mogli intervjuirati književnika šetnja zagrebačkim ulicama. i Petromil Stašić. Poslije čitanja radova Hrvoja Hitreca. Nakon susreta slijedilo je Lucija Juraga, 6. r.IZ RAZGOVORA S HRVOJEM HITRECOM HTIO SAM BITI DIMNJAČAR Na Susretu Ivice Kičmanovića upriličena je Koji je vaš hobi, strast? tim redom: Zajc pa Lisinski.novinarska radionica na kojoj su svi prisutni mo- Pokušavam se baviti vrtlarstvom. Recimo, uzgajam Koja vam je najdraža knjiga?gli postavljati pitanja piscu Hrvoju Hitrecu. Dono- francusku salatu. To još nitko nije, ali mi ne ide baš Mogu izdvojiti Homerovu “Ilijadu”. Poslije “Gilgameša” isimo ona najzanimljivija. Hrvoje Hitrec suvremeni je najbolje. Homerovih djela više nije trebalo ništa napisati. Moždahrvatski pisac i TV-scenarist. Prema njegovu romanu Koji je vaš najdraži sport? još koja grčka tragedija. Tamo je sve napisano.“Smogovci” snimljena je TV-serija, a po romanu Nogomet. Apsolutno nogomet. Ima u sebi nešto od Što ste željeli postati kao dječak?“Kanjon opasnih” igara i film i TV-serija. Napisao antičke drame. Ne volim sportove gdje nema toliko Htio sam biti dimnjačar i uvijek se verao poje još romane: “Ur”, “Eko Eko”, “Smogovci i strašni sudara, obrata. krovovima. Počeo sam pisati s 18,19 godina.Bongo”, “Zbogom, Smogovci” i druge. Jeste li trenirali nogomet? Vlado Šimenc me angažirao da pišem humorističke Bavio sam se malo nogometom, ali ping-pongom tekstove i slovio sam kao humorist. Ne kao Kishon.Kad biste mogli, što biste promijenili na malo jače. On je novinar-humorist. Humor je nešto drugo: Donsebi? Pišete romane i scenarije. A poeziju? Quijote, Cervantes, Hašek.Sve. Sve. Fizički sve. Ne pišem poeziju jer sam imao krasnog profesora Što ili tko utječe na mlade ljude?Tko su vam bili uzori? Hergešića, jednog od zadnjih velikih. On je rekao Najviše utječu mediji, ni škola, ni roditelji.Nisam imao uzora. Možda Mark Twain kao daleki da kad ste ovako klinci, 15-16 godina, pišete po- Mislite li da su ekološki osviješteni kaouzor. Ni prije ni sada nemam uzore, pa čak i ne eziju, a onda oni koji imaju dara prestanu, a koji vaši junaci?čitam suvremene pisce iz straha da tko ne bi utjecao ne - nastave. Ja se nadam da jesu.na mene. Kakve filmove volite gledati? Mislite li da danas roditelji preblago odga-Biste li vi voljeli biti nečiji uzor? Znanstveno-fantastične, svakako, i povijesne. Ne jaju svoju djecu, da su previše popustljivi?Svatko mora pronaći svoj put. Važno je savladati volim previše komedije. Komedija ima malo. Za Ja, zapravo, ne znam. Imam tri sina. Najmlađi mi sinzanat, a ako se u tome dogodi umjetnost, onda je napraviti dobru komediju treba biti duhovit. Akcijski ima četrnaest godina. Znam kako ga odgajam - lošeto čista sreća. filmovi su više-manje smeće. ga odgajam. Svaka obitelj ima svoj način. Ono štoŠto vas inspirira? A koji vam je film najdraži? vidim je da škola više ne odgaja kako je prije odgajala.Život. (Braća, koje je bilo nevjerojatno puno, dobili su Tko pjeva zlo ne misli. Više se ide na znanje.u mom djelu naziv Vrageci.) Vaš sin je redatelj i radili ste zajedno. Kakva Pište li sada novo djelo?Ima li u vašim knjigama autobiografskih je vaša suradnja? Čekam da bude tiskana moja knjiga. Radi se oelemenata? Imao čovjek tri sina, dva su bila pametna, a treći banu Jelačiću. Shvatio sam da ljudi ne znaju ništa oGotovo da i nema knjige u kojoj nema nešto autobi- otišao u režisere. Dobro surađujemo. Nismo više Jelačiću kao privatnoj osobi pa sam pisao o njemu.ografsko, ali je to dobro raspodijeljeno. otac-sin, nego partneri. Napisao sam scenarij po Jeste li čitali naše radove i što mislite oVaše najdraže uspomene iz djetinjstva? svojem romanu za njegov prvi film “Bogorodica”. ovakvim susretima?Moj otac je ‘45. pobjegao u Ameriku, a majka je bila Kakvu glazbu volite? Ovi su susreti dobar način za pronalaženjeu Lici i Donjoj Resi. I na onoj predivnoj Mrežnici ja Volim opere. Mama me vodila na opere. talenata.sam provodio ljeto. Imao sam gumeni kajak. To mi Koji je skladatelj na vas najviše utjecao? Nela Turčinov i Lucija Juraga, 6. r.je ostala najdraža uspomena iz djetinjstva. Ivan Zajc na 1. mjestu, ali i Vatroslav Lisinski. Ajde ©KOJI 4
    • Na dječjem dlanu NA IZLETUPosjet čeških osnovacaZAJEDNO JE LJEPŠE U SPLITU Sredinom rujna našu školu je posjetila grupa od 29 učenika Osnovne škole Bohumin-ska iz Ostrave iz Češke zajedno s tri učiteljice Bohumilom, Verom i Klarom te sa svojim Konačno je došla srijeda. Prijeravnateljem Radekom Pollom. Posjet našoj školi ostvaren je u sklopu projekta Po stopach nego je zvonio sat, već sam ustaoslovanske vzajemnosti společne do Evropy (Putem slavenske uzajamnosti zajedno u i nestrpljivo čekao polazak. OkupiliEuropu) koji je pokrenula učiteljica Bohumila prije tri godine. Učenici su u sklopu projekta smo se na Hramini, sjeli u autobus iprvu godinu posjetili Makarsku, a drugu godinu Petrčane. Učiteljica Bohumila je inače četiri avantura je počela. U Kaštelima smogodine radila u Osnovnoj školi Daruvar koju pohađaju učenici češke nacionalne manjine posjetili OŠ “Bijaći“ s botaničkimu Hrvatskoj. „Ekipu“ čeških osnovaca koji su posjetili našu školu čine najbolji učenici od vrtom. U njemu rastu biljke iz cijelog5. do 9. razreda. U Češkoj, naime, osnovna škola traje devet godina kao i u susjednojSloveniji. Učenici su tijekom boravka obišli školu, bili na nastavi kemije, matematike i svijeta. Na putu do Splita vidjeliinformatike zajedno s našim učenicima te na kraju posjetili školsku knjižnicu gdje je svaki smo ostatke starog Solina zvanogučenik dobio jedan primjerak našeg školskog lista Škoji. Na kraju je uslijedilo slikanje u Salona.holu škole zajedno s domaćinom ravnateljicom Zdenkom Ježinom. U Splitu je veliki kip biskupa Lucija Juraga, 6. r. Grgura Ninskog koji smo prema tradiciji uhvatili za palac i poželjeli Države u malom želju. Posjetili smo palaču cara Dioklecijana u kojoj se čuvaju stare narodne nošnje, oružje, novac i nakit. Od svega najviše smo se radovali posjetu Hajdukovog stadiona na Poljudu. Imali smo sreće pa smo dobili potpise nogometnih igrača. Vidjeli smo puno pehara, a jedan je bio velik koliko i ja. Na odlasku do autobusa kupili smo suvenire i uputili se kući. Zaustavili smo se u Trogiru i prošetali do Kamerlenga. Naše je putovanje završilo pjesmom i šalama u autobusu. Karlo Troskot, 3. r.POSJET SAVJETNICA PRAVOBRANITELJICE ZA DJECU Savjetnice pravobraniteljice za djecu Branka Reić Kukoč i Ana Pezo 11. svibnja 2010.posjetile su našu školu. Ravnateljica škole Zdenka Ježina i stručni suradnici upoznali susavjetnice s uvjetima u školi, a organiziran je i razgovor s Učeničkim vijećem koje aktivnosudjeluje u životu i radu škole. Članovi Učeničkog vijeća s ponosom su savjetnicamapredstavili svoju školu i uvjete u kojima se školuju. Istakli su svoje zadovoljstvo odnosomučitelja prema njima, ponudom sadržaja slobodnih aktivnosti, prostornim uvjetima školekao i mogućnostima njihova sudjelovanja u svim dijelovima školske zbilje. Učenici su sepohvalili i brojnim uspjesima učenika na natjecanjima. Pokazali su im svoj školski listŠkoji koji je osvajao i nagrade na Lidranu. Romana Ježina, 6. r. ©KOJI 5
    • Kod nasPOTRAŽITE NAS NA MREŽI! Od mjeseca rujna u školi je pokrenuta internetska stranica sadresom www.os-murterski-skoji.skole.hr. Staranicu uređujuprof. informatike Ana Skračić i knjižničar Edo Juraga. Stranica jepokrenuta preko Carnet-a koji ovu uslugu školama pruža već 2-3godine. Kliknite mišem i dobit ćete sve osnovne podatke o školi ismještaju škole, najvažnije događaje u školi i izvan nje ili održanimprojektima u školi. Tu je i kutak za roditelje s obavijestima, a osimbontonca možete pročitati mjesečni jelovnik u školskoj kuhinji.„Pozivaju se svi zaniteresirani učenici škole da se pridruže ukreiranju web stranice. Dobrodošle su sve sugestije o temamakoje ih zanimaju jer je stranica u provom redu namijenjena njima”,poručila nam je učiteljica Ana. Bernarda Turčinov, 8. r.PROJEKT:AUTOBUSČUDESNAŠUMA Projekt “Autobus čudesna šuma”traje već šest godina, a u Šibensko-kninskoj županiji je bio drugi put ito u vremenu od 14 do 16. travnja2010. Projekt je stvoren kako bise djeca upoznala sa svojim pra-vima i obvezama kroz igru i za-bavu. Pokroviteljstvo projekta jeMinistarstvo obitelji, branitelja imeđugeneracijske solidarnosti. Unjemu sudjeluju djelatnice Šibensko- Mi smo dobar, bolji...kninske županije, psiholog, socijalniradnik i pravnik. Projekt je predviđenza vrtiće i učenike od 1. do 6. NAJVOLONTERI MEĐU NAMArazreda. Projekt se odvija na pet Matej Pleslić i Jure Kulušić ove godine dobili su nagradu za najvolontere. Nagradumjesta naše županije u Rogoznici, im je uručila zajednica za zaštitu okoliša Argonauta. “Jedno jutro“, priča nam Matej, “uPrimoštenu, Murteru, Pirovcu i Murteru su osvanuli plakati na kojima je pisalo da Argonauta traži pomoć u spašavanjuSkradinu. Cilj projekta je obići cijelu starog rimskog grada Colentuma. Tom pozivu od učenika odazvali smo se jedino Jure iHrvatsku i jedan tjedan boraviti u ja. Točnije, bio je to poziv za čišćenje jedne stare tamnice. Nakon uspješno obavljenognekoj od županija. posla dobili smo nagradu za najvolontere“, zaključio je Matej. Klara Markov, 6. r. Filip Mudronja, 6. r. ©KOJI 6
    • Prigodnice OBILJEŽILI SMO DANE HRVATSKOG JEZIKA BOŽIĆ U MOM MJESTU Dana 16. ožujka 2010. u Narodnoj I ove godine, 17. prosinca, učenici naše škole i vrtića uz pomoć učiteljica, odgajateljica i knjižnici i čitaonici obilježili smo Dane roditelja pripremili su bogati božićni sajam i božićnu priredbu. Svi smo uložili jako puno truda hrvatskog jezika. Literarno-glazbeno da bi sve bilo kako treba. Danima prije naša učionica izgledala je poput male likovne radionice. druženje je bilo podijeljeno u pet cik- Radili smo božićne čestitke, različite ukrase i vjenčiće, bilo je tu zanimljivih anđela, snjegovića lusa: Zaustavljene slike ili mozaici u i Djedova Božićnjaka. Svaki dan smo imali probe. Majke su ispekle slasne kolače koje su sjećanju, Kod kuće je najbolje, Lupa zapakirale i stavile u prodaju. Bili smo sretni kad smo vidjeli da su gotovo svi izlošci sa sajma škura tmurnih ura i Iz naših dnevnika. planuli u trenu. Naš se trud isplatio! Nismo imali tremu jer smo već puno puta bili na pozornici. Druženje je uljepšao školski zbor i Gledalište je bilo puno ljudi. Čuo se žamor male djece koja su s nama nestrpljivo iščekivala mandolinski orkestar te prekrasan glas Djeda Božićnjaka. Sve je prošlo u najboljem redu. Nitko nije zaboravio svoju ulogu. Nagrađeni naše Judite Kovačev. smo velikim pljeskom. Napokon je stigao i Djedica s darovima. Veselju nije bilo kraja. A, tek Klara Markov, 6. r. pogled kroz prozor! Počeo je padati snijeg! Pravi bijeli Božić! Filipa Tomas i Dora Filipi, 4. r.SJE∆ANJE NA VUKOVAR Božić u BetiniProšlo je tužnih 19 godina od pada gradaheroja - Vukovara. U školi smo obilježili tajdan paljenjem svijeće u školskom holu.Učiteljica iz hrvatskog pročitala je neko-liko prigodnih riječi koje su nas dirnule.Prolazeći cestom od škole do kuće vidjelasam mnogo ljudi kako pale svijeće ili su ihveć upalili, tako i moja mama. Sve me topotaklo na razmišljanje o patnjama ljudikoji su bježali od zločinaca , o ranjenicamai djeci uplakanih lica bez domova.Teško mi je zamisliti da se to dogodilonekoliko godina prije mog rođenja. Pitamse je li sve to tako moralo biti i je li cijenaslobode previsoka?! NA TERENU: Mirta Jerat, 5. r. BRODOMAKETARSKA RADIONICA STARA MURTERSKA KUĆA Već uhodana brodomaketarska ra- S učiteljem hrvatskoga jezika Edom Juragom dogovorili smo malu terensku nastavu, a dionica okupila je mnogo sudionika. put nas je odveo u obližnju kuću u starom dijelu Murtera koji se zove Selo. Kuća pripada Radionica se održavala tijekom Dana gospodinu srednjih godina Tomislavu Kulušiću koji je sa svojom suprugom Marijom latinskog idra u Narodnoj knjižnici prikupio mnoštvo stvari iz prošlosti. U dvorištu i hodniku kuće vidjeli smo pravi mali i čitaonici u Murteru, a vodili su je muzej sačinjen od raznih stvari. Bilo je svega: od kopanje u kojoj se mijesio kruh, žrvnja Luciano Keber i Renata Svetić. Trajala u kome se mljelo brašno sve do kosirače i srpa kojima se kosila trava i žito. Tamo se još je pet dana. Djeca su pilila, lijepila i nalazio komin iz kojeg se uzimala žerava i stavljala u sumpres, tj. današnje glačalo, vaga izrađivala makete brodova od drva. iz Austro-Ugarske, granata koja je pala u Vransko jezero, kudija kojom se prela vuna, Aktivni sudionici su bili Paško Stipica, bat za tući mirtu, komoštra i broncin u kojemu se kuhao ručak. Stari su ljudi osvjetljavali Cvita Kulušić, Eleonora Mudronja, Nora kuću lumacama, feralima i uljanicama, ovce su šišali posebnim starim škarama, a kruh Turčinov, Judita Šikić i Romana Ježina. se pekao ispod peke. Žene su nosile vodu na glavi u posudama, tj. maštelima, a ispod Kad su brodovi bili gotovi, dodijeljene maštela su imale šparu da im nije tvrdo. Gospođa u toj kući naročito čuva najstariji ključ su nagrade za najljepše izrađeni brod. u Murteru, koji je pripadao staroj uljari, i čikaricu staru 140 godina. Žene su u škrinjama Nagradu su dobile Romana Ježina i pod ključem čuvale suhe smokve, prošek, odjeću… One su škrinju donosile u kuću kad Nora Turčinov i njihov brod po imenu su se udavale. Potom smo otišli do Jeline ulice i prošli ispod volta, vidjeli najstariju kuću Blue Lady. u Murteru i obogaćeni novim znanjima otišli natrag u školu. Romana Ježina, 6. r. Iva Šandrić, 7. r. ©KOJI 7
    • Dječje rukeI PRIJE ZADRUGE - ZADRUGA Učeničku zadrugu još nismo osnovali, ali se od početka školske godine ona “osjeća“u školi. Da, radi se, radi, nema odmora. Sigurno se pitate o čemu pričam. Dakle, našaravnateljica, učitelji i učenici nižih razreda najprije su počeli s kuhinjom: pržili su bademe,sušili šipak, radili turšije (zimnicu),…Onda su viši razredi “pleli“ lavandu, brali masline,izrađivali čestitke, kuhali sapun, pravili svijeće…Potom je na Trgu Rudina dana 19.prosinca održan Božićni sajam gdje su se na štandovima prodavali učenički radovi. Savprihod, kao i svih proteklih godina, išao je u humanitarne svrhe. Romana Ježina, 6. r. Marmelada je gotova Idemo u berbu maslina Pletemo lavandu MALA ŠKOLA JEDRENJA Škola jedrenja za djecu održala se u sklopu manifestacije Latinsko idro i očuvanja tradicije. Trajala je sedam dana tijekom kojih smo u školskoj gajeti Kurnatarici dobivali upute od g. Edija Turčinova i g. Željka Jerata, predstavnika Udruge Latinsko idro. Učili smo dijelove broda, kako na vjetru zaorcati i kako okrenuti brod. Kad je došlo vrijeme regate, podijelili su nas u grupe. U svakom brodu bilo je po dvoje učenika i jedan odrasli član Udruge. Ruta regate je bila sve oko Velikog i Malog Vinika i Tegine. Prvi na cilj dojedrili su Duje Fržop, Ante Jušić i Krešimir Papeša (jedina tročlana učenička posada). Čestitamo, momci! Klara Markov, 6. r. ©KOJI 8
    • U tradicijiMURTERSKI BRODIO B A T A N I , K A I Ć U , G A J E T I I L E U T U Hrvati su od starine bili vješti po- taricu. Na njoj uče jedriti i svake godine valova. Nekada je leut pored latinskogmorci. To dokazuje podatak da je sudjeluju na regati Latinsko idro. jedra imao čak šest vesala, a danashrvatska vojska za vrijeme kralja Leut, kralj pučine, sa svojih je 9 m ima motor. Iako su, dakle, danas sviTomislava imala bogatu flotu brodova dužine najveći u klasi murterskih bro- murterski brodovi opremljeni motorom,koja se sastojala od osamdeset sagena dova. Širina i dubina su mu razmjerne ipak je danas sve više onih koji su(većih ratnih brodova) i sto kondura dužini, tako da ima vrlo elegantnu liniju. ponovno podigli jarbole i jedra. Tijekom(manjih ratnih brodova). Murterini su Paluba mu je potpuno pokrivena pa Dana latinskog jedra u rujnu murterskasigurno već od samog dolaska na otok može odolijevati velikim valovima. Na se uvala zabijeli od stotine jedara, kojipočeli graditi brodove. Brodogradnja pramcu mu se nalazi karakterističan kao nekad plove težačkim rutama putse na otoku Murteru počela snažno kljun (špirun) koji olakšava iskrcaj i Modrava i Kornata.razvijati kad je korčulanski brodogra- ukrcaj na palubu. Na krmi ima malu Matej Pleslić, 6. r.,ditelj Paško Filipi 1745. god. doselio u kabinu koja štiti kormilara od udaraca Filip Mudronja, 6. r.Betinu i podigao brodogradilište. U tombrodogradilištu zanat su ispekli mnogivrsni brodograditelji koji su poslijeosnovali brodogradilišta u Murteru,Sukošanu, Biogradu, Zadru, Kalima naotoku Ugljanu, u Kukljici na Pašmanu iBrbinju na Dugom otoku. Najmanji u klasi murterskih brodovaje batana ravnog dna, obično pokrivenapramca, opremljena s dva vesla, a onemalo veće i jedrom. Batana je zgodnaza ribolov pored obale i plovidbu doobližnjih otočića. Nešto veći od bataneje kaić koji je dug oko 5 m, pokrivenapramca, nekad opremljen s četiri veslai latinskim jedrom, a danas motorom.Kaićem se već može otisnuti prekoMurterskog kanala do murterskihmaslinika na Modravama. Veća od njega je gajeta duga oko7 m, također prekrivenog pramca iopremljena veslima i jedrom. Razlikaizmeđu ta dva broda je u krmi, brojuvesala i ostaloj opremi za plovidbu. Snjom se može i preko pučine do Kor-nata. Gajeta je snažan brod pogodanza ribolov kojim su nekad murterskitežaci prevozili drvo i ovce s Kornatskogotočja. Učenici naše škole su ponosništo imaju svoju školsku gajetu Kurna- Leut ©KOJI 9
    • Rodbinske vezeMALI-VELIKILJUDI Kada je došao dan rođenja nećakinje, u sebi sam nosila dva osjećaja - uzbuđenje i strah. Nisam mogla vjerovati da je došla na svijet. Kada sam je prvi put primila u naručje, sva sam drhtala i emocije su proradile. Odjednom sam bila vesela i uplakana. Nisam vjerovala da sam postala teta. TETA! Kroz mene je proletjelo toliko osjećaja. Nisam se odvajala od nje. Moja mala nećakinja dobila je ime Beata. Ona sad ima dvije godine. Ima poludugu plavu kosu i smeđe oči. Volim biti s njom jer me oraspoloži. Otkad se ona rodila, život mi se promijenio. Njezin nevini dječji osmijeh uljepša mi svaki dan. Jako je volim…“, iskreno je završila “najstarija“ teta u našoj školi. PRISTALA SAM BITI TETA Tetino zlatno dijete “Postala sam teta s pet godina. Na početku nisam htjela biti teta, ali kasnije sam ‘pristala‘“,DOVOLJAN JE JEDAN POGLED naša Bernarda Turčinov, učenica 8. razreda. “Otprva priča nam Mirta Jerat, učenica 5. razreda.“Ona je zlatno dijete“, naša će Kate Turčinov, nisam shvaćala da moja seka u sebi nosi novi život.učenica 6. razreda, o svojoj nećakinji Sari. “Onako Tih devet mjeseci proletjelo je brzinom munje.slatka, živahna izmami nam često osmijeh nalica. Kopira svaki moj pokret. Kad stignu moje Najljepši tetin darprijateljice i želim se igrati s njima, ne pušta me.Ponekad me naljuti, ali dovoljan je jedan pogledtih plavih očiju i prestaje svaka moja ljutnja. Ipak,najteže mi padne kad sve što mama kupi, moramdijeliti s njom kao s rođenom sestrom. Tu maminugestu moram prihvatiti jer me mama uvijek pod-sjeti kako ona ipak ima samo 4 godine, a ja većpunih 12 godina. Koliko bih ponekad željela bitisama s mamom, toliko mi naša mala princezanedostaje kad ide drugoj baki“, dovršava našaKate, jedina kći u svoje majke.ULJEPŠA MI SVAKI DAN“Još i danas se sjećam dana kada mi je mamarekla da je moja starija sestra trudna“, započinje Prije spavanja (skenirati) ©KOJI 10
    • Rodbinske veze ONA MI JE POPUT SESTRE TETE, UJACI I STRIČEVI U NAŠOJ ŠKOLI: SIGURNO OD SVOJIH STRIČEVA, O svojoj nećakinji Tei njezina teta Mana TETA ILI UJAKA OČEKUJETE ZA ROĐENDANE I OSTALA SLAVLJA SKUPE I VELIKE Lovrić, učenica 6. razreda, nam kazuje: “Tea DAROVE. S NJIMA SE ZABAVLJATE I PROVODITE PUNO VREMENA. ALI PROBAJTE je djevojčica koja ima pet godina. Ide u vrtić. ZAMISLITI NAS, UČENIKE OSNOVNE ŠKOLE, U TOJ ULOZI! SIGURNO NE MOŽETE Ima kosu kao žito, a oči smeđe kao čokolada.“ ZAMISLITI NEKOG DJEČAKA 5. RAZREDA U ULOZI STRICA ILI UJAKA. MI NAŠIM Zatim dodaje iskreno: “Ja nju katkad podno- NEĆACIMA I NEĆAKINJAMA MOŽEMO DAROVATI SAMO OSMIJEH I PONEKU sim, a katkad i ne. Tea me obožava, a i ja nju, ČOKOLADICU, PREMDA ONI OD NAS I NE OČEKUJU NIŠTA VIŠE. NJIMA JE DO- VOLJNO DA IM POSVETIMO MALO PAŽNJE. IAKO SU NAMA NAŠI STRIČEVI, UJACI samo to ne znam pokazati. Često je vodim na I TETE KAO DRUGI RODITELJI, MI SMO NAŠIM NEĆACIMA KAO BRAĆA I SESTRE ljuljačke i često radimo palačinke. Ona, kao i sve ZATO ŠTO SMO MI IPAK DJECA KAO I ONI. ostale djevojčice, voli roza boju i voli se igrati barbikama. Tea je djevojčica koja je vesela, radoznala, ali ponekad i zločesta prema mojoj“Što više rastem, to više volim svog nećaka mački. Često mi uzima stvari, ali kakva bih bilaRoka. Sad on ima šest godina. Čuvala sam teta da svojoj nećakinji ne dam ništa, a tako jega dok još nije imao šest mjeseci. Znala bih slatka i dobra. Kada nam dođe u posjete, ja iga uspavljivati, ali bih prije zaspala ja. Šetala moja sestra je zezamo da je iz Betine jer joj je isam s njim, ponekad bih ga hranila, a najviše tata, da joj je pas žensko pa da nema zapravood svega voljela sam ga držati na rukama.. psa nego kuju. Ali to su “zezancije“.Volio me pred odraslima zvati teta. Sljedeće Ona je meni poput sestre i ništa ne bi bilo istogodine on će krenuti u školu. Jedva čekam. bez nje“, toplo će teta Mana.On voli učiti, pisati, crtati i pjevati. Dosad jenaučio pisati slova: R, I, D, O, M, K, T, A, O…“, OBRNUTE ULOGEzavršila je veselo Rokova teta. Možete li zamisliti da imate tetu i ujaka koji vam nose darove poput Djeda Božićnjaka?! UmjestoNAVIJALA SAM ZA špinata i mrkve ručak vam zamijene vrećicomDJEVOJČICU slatkiša i uopće ih ne brine crna rupa između“Moj nećak ima godinu i pol. Rođen je na dva prednja zuba. Igraju se po cijele dane,svetog Antu pa se zato zove Antonio. Iako ga skakuću s vama s grane na granu, neumornopuno ne viđam, obožavam ga“, s radošću nam sjede ispred televizora!kazuje Vlatka Kovačev, učenica 6. razreda. Poput sestre Mislite da sanjam?! Upravo takvi su moja teta“Samo se smije. Čas je u kuhinji, čas je na i ujak!!! Jedini problem leži u tome što sukauču. Jako je nestašan. Jednom kad sam kilometrima daleko pa se vidimo tek na ljeto.se s njim igrala, bacio mi je svoju bočicu u brojim, a ona se skriva. Zove me Mane, a ja Znam da vam zvuči ludo, ali tako je to kad suglavu, a kad sam ga nosila, ugrizao me za nju zovem Mala. Smiješna je, još ne zna sve vam teta i ujak dvanaestogodišnjaci!!!, veselovrat. Nikad se ne mogu naljutiti na njega“, s riječi, ali uči. Jedva čekam da je opet vidim,“ će nam naš trećaš Karlo Troskot.ljubavlju će istinski teta Vlatka. „Ja sam navi- završava ujak Manuel. Pripremili: Bernarda Turčinov, 8.r.jala za djevojčicu, a ne za dječaka. Ali, kakokažu, prvo pa muško!“, pametno dometneteta Vlatka.DVA UJAKA, A JEDNANEĆAKINJARoko i Manuel Stojičević su braća. A kad imašbrata, imaš i istu nećakinju Saru. Roko jetrećaš i mlađi brat, stoga mu dajemo prednost.Priča: “Prije nešto manje od tri godine mojasestra Elena je u siječnju rodila djevojčicu idala joj ime Sara. Bio sam jako sretan. Okomene su svi govorili kako sam postao ujak, alija nisam znao što to znači. Sada mi je jasno.“Njegov brat Manuel, učenik šestog razreda,govori: “Prije nego se rodila, govorio sam dane želim nećakinju, ali kada se rodila, bio samsretan i tekle su mi suze radosnice. Roko je tadimao šest godina, a ja devet. Sara ide u vrtić.Najviše se voli igrati skrivača. U toj igri ja uvijek Obrnute uloge ©KOJI 11
    • Školske vezeI ONE SU BO UČITELJICAMA, BIVŠIM UČENICAMA NAŠE ŠKOLE sam krenula u sedmi razred, izbio je požar One kojima posvećujemo stranice Škoja posvetile su svoj život i izgorio je veći dio školske zgrade. Svoje odgoju i obrazovanju djece. One su naše učiteljice. Vjerovali ili ne, školovanje nastavila sam u Tisnome. Od tog dana postali smo putnici. Nisam spomenula i one su nekad bile djeca. Neke od njih išle su u našu školu i san- da nas je u razredu bilo oko 30 i bili smo jale slične snove, strahovale, zabavljale se i imale želje poput nas. manje-više „dobra djeca“. Ne znam što će One su: Katarina Turčinov, Matija Kapov, Branka Oklješa Jerkin, na ovo reći učitelj Štefan Laurić jer nam je Lucija Banov Markov i Jasenka Pleslić. on bio razrednik. Ma bili smo dobri dok nam se nisu pridružili oni koji su pali godinu.PLOVIMO PUNIM JEDRIMA Lucija Banov Markov “Osoba sam koja je proputovala svedogodovštine naše škole,“ započela jesvoju školsku priču učiteljica Katarina.“Nekad davno, prije više od 20 godina,pohađala sam osnovnu školu smještenuu staroj jezgri Murtera, u Selu, rekli bismomi Murterini. Školovanje je teklo svojimuobičajenim redom, sve do jednog jutra kadsmo umjesto škole zatekli zgarište. Tijekomnoći naša škola je do temelja izgorjela.Vatra je uništila sve učionice, zbornicu, pai dnevnike. “Jupi!“ možda bi neki rekli. Tada je započela izgradnja naše današnješkole u kojoj sam i završila osnovnoškolskoobrazovanje. Danas predajem likovnu Jasenka Pleslićkulturu u toj istoj školi. Neki od mojihtadašnjih učitelja, sada su moje kolege npr. Imala sam prekrasnu učiteljicu Radulu, Krenula sam u srednju školu. Svak naŠtefan Laurić i Marija Pandža. U mojem pažljivu, nježnu, ali i korektnu (sve za pet). svoju stranu. Kao i ostali, i ja sam nastaviladosadašnjem radnom iskustvu, izmijenjivao Od petog do osmog razreda puno je novih tražiti svoj put. Evo sad sam učiteljica i čestose rad učiteljice likovne kulture i učiteljice učitelja, više rada (ne baš tako zabavno). kad ne razumijem svoje učenike, nastojimrazredne nastave. Stoga ovom prilikom Upisala sam se u školski zbor - prekrasno se sjetiti svog djetinjstva. Zapravo sampozdravljam učenike 2. razreda naše iskustvo. često poput Petra Pana.“škole čija sam učiteljica donedavno bila. „Ovo vam moram ispričati“, sa smijehomI na kraju, želim našoj školi i svim njenim će učiteljica. „Jednom dok smo vježbali, NAJLJEPŠE DOBAučenicima da punim jedrima zaplove dalje učiteljica glazbenog udarala je ritam nogom “Od kolijevke pa do groba najljepše jekroz nove uspjehe i pobjede!“ poručila je o pod. Ta-te, ta, ta-te, ta... I sve bi to bilo đačko doba“, veselo priča naša učiteljicaučiteljica Katarina. dobro da pod nije bio drveni, a škola stol- Matija. “I danas to ponekad čujem od jetna i cipela na petu. I u jedno ta-te, ta, moje bake koja me, u vrijeme kada samČESTO SAM PETAR PAN nogom probije pod! Više se ne sjećam kako bila učenica, dočekivala s tim riječima na „U školu sam krenula sa šest i pol godina se izvukla i što je bilo od cipele. Bilo je u povratku iz škole. Tada mi se to činilo pot-(sve po propisu)“, sjeća se učiteljica Lucija. toj staroj školi svakakvih dogodovština! Kad puno neistinito. Pitala sam se što ovo baka ©KOJI 12
    • Školske vezeBILE DJECA Katarina Turčinov Branka Oklješa Jerkin Matija Kapov govori. Pa meni ne može biti gore nego što spremni pomoći jedni drugima. Učitelji su I tako sam se ja ponovno vratila među mi je sada. Lako je njoj govoriti kad ona nas pamtili kao dobru generaciju. Danas školske klupe. Doduše, u nešto drukčijem ne mora učiti! Ne mora se bojati hoće li je među nama ima i liječnika i direktora, obliku, ali tu sam, opet među učenicima, sutra pitati prirodu, kako će riješiti ispit iz defektologa i ekonomista, turističkih dječjim smijehom, školskim zvonom, a i matematike, hoće li je njena simpatija sutra djelatnika i profesora. Slobodno vrijeme kolegama koji su mi nekoć bili učitelji. pogledati, nasmijati joj se, uputiti koju riječ. provodili smo uvijek zajedno. Sjećam Djeco, znam da vam je teško povjero- Ništa od toga nju ne brine. A mene?! Mene se naših druženja subotom popodne. vati, ali od kolijevke pa do groba, zaista je brine hoću li prije učiti prirodu ili vježbati Okupljali bi se u tzv. logorima na nekom najljepše đačko doba. Vjerujte mi!” poručila matematiku, hoću li pokupiti posuđe sa brdašcu i kovali “zavjere“ protiv dječaka, nam je učiteljica Branka. stola ili pospremiti sobu. A za sve to mi treba pekli kobasice i pili Deit, penjali se na tako puno vremena jer ne prestajem misliti murve i igrali po Vršinama, često puta NEKA FOTOGRAFIJA GOVORI na njega (hoće li mi se sutra javiti…). potpuno zaboravljajući na vrijeme tako da „Neka fotografija govori umjesto mene”, Svako razdoblje u životu je posebno i su nas majke nerijetko i tražile. Bili smo reći će naša učiteljica Jasenka. „Uh, davno čarobno. Nosi svoja uvjerenja i stavove. vrlo maštoviti. Lako je bilo osmisliti nešto je to bilo. Točno se sjećam, u 14 sati morala Ima svoje prednosti i nedostatke. Sa svim iz ničeg. Sigurno nismo bili prikovani uz sam doći prvi put u školu. U podne majka me tim se trebaš naučiti živjeti i bit će ti svako televiziju i računalne igrice. Hvala Bogu, u dvorištu fotografira s torbom na leđima.Ne razdoblje u životu najljepše.” u to vrijeme ih nije ni bilo i doista sam smijem se majci ili fotoaparatu,već ne mogu sretna zbog toga. Igra i zabava u prirodi sakriti sreću što u ruci držim likovnu mapu. UVIJEK ZAJEDNO zasigurno potiču maštu i kreativnost Koje li sreće?! Oduvijek sam voljela likovni, “I danas se sjećam svog prvog dana (Hmmm, sad već mogu zamisliti reakcije i danas mi se najdraže tako izražavati, a škole“, započinje svoju priču učiteljica učenika dok ovo čitaju.). godinama kroz likovnu grupu pomažem u Branka,“ svog prvog odlaska u nešto novo i Murterini imaju jedan lijep običaj tradi- tome i svojim učenicima. Možda sam mogla neizvjesno. Još me i tata snimao kamerom. cionalnog okupljanja generacija svakih pet postati u životu i nešto drugo, ali kao da je Joj, koja sramota! Kao da mi nije bilo već godina. To mi je prekrasno jer se uvijek osim učiteljske obitelji u kojoj sam rasla, dovoljno teško! iznova okupimo i prisjećamo bezbrižnih moj životni poziv predodredila ushićenost Bili smo mali razred, ali dobar“, dana, dječjih nepodopština, lijepih pa i mapom.” prisjeća se učiteljica Branka, “uvijek tužnih uspomena. Pripremio: Darko Juraga, 8.r. ©KOJI 13
    • Murtersko blago NADIMCI U MURTERU POSTOJE OTKAD POSTOJI I NASELJE I IMA IH PUNO.ONI SU U MURTERU OSNOVNI DIO IMENA. PONEKAD ONI GOVORE I VIŠE OD NJEGA SAMOG. GOTOVO SVAKI UČENIK NAŠE ŠKOLE IMA NEKI NADIMAK. IMA IH I BILJNIH I ŽIVOTINJSKIH I ONIH NASTALIH PREMA STVARIMA. NEKI SU GA NASLI- JEDILI OD SVOJIH PREDAKA, A NEKI SAMI ZASLUŽILI. KAKO SE NOSIMO S NADIM- CIMA, UVJERIT ĆETE SE I SAMI.NOMEN EST OMEN(Ime je znak) Kao i svi ostali imam svoje nadimke. Neke bakica na cesti upita iz koje obitelji potječem, kažem joj od Mišalice, i ona odmah zna čija sam. volim više, a neke Tim nadimkom su zvali još i mog pradjeda. Nitko Po staroj obiteljskoj manje, no ne smetaju ne zna zašto, ali kako bi moja baba rekla a valjda tradiciji mi smo mi. Ove školske godine je neki vrag miša. Stariji ljudi u mom naselju znaju Vaporićevi. Nadi- dobio sam nadimak tko sam, ali čim spomenem nadimak Mišalica kao mak potječe još od Rade-Gade. Tako su da sve znaju o meni i mojoj obitelji. Ponosna sam mog pradjeda koji me prozvali prijatelji na taj nadimak, ali svakako ne bih htjela da me je bio prvi navigant Miho i Ivo. Meni je taj nadimak dobar jer je duho- tako itko zove. (Helena Mudronja, 8. r.) iz Murtera, a velike vit i uvijek se smijemo kad ga netko kaže. Neki prekooceanske bro- učenici zovu me još Ramio jer me tako prozvao Moja obitelj ima raznedove tada su u narodu zvali vapori. Postoji jedan prijašnji učenik ove škole. I taj mi nadimak nadimke, neke više , ajoš jedan obiteljski nadimak. Mi smo još i ne smeta. Moja obitelj nema nadimak, jednos- neke manje smiješne.Šekini. Djedov mlađi brat nije mogao djeda tavno smo obitelj Radić. (Mario Radić, 8. r.) Najdraži mi je nadimakzvati Željko, nego Šeko, a ljudima je to bilo Čelo. Imam još jedansasvim dovoljno da mu prišiju nadimak. (Kate Eno mala Stijina! Sti... nadimak - Mahredo-Turčinov, 6. r.) Što? Mama mi je ob- vac, ali to sam dobio jasnila - To je zato što po ulici u kojoj samMoj obiteljski nadimak tvog oca zovu Stijić. prije živio. Jako mi se sviđa i Dunhil, a taj nadi-je Gec. Tako mi zovu Odlučla sam saznati što mak mi je dao stric i vrlo je smiješan. (Dominikoca i brata. Moj tata je to stija pa sam pro- Markov, 8. r.)ga je dobio po čovjeku pitkivala i moj trud seiz Zagreba s prezi- isplatio. Stija je gruba Moj nadimak je Kriza.menom Gecko s kojim vuna koja je bila toliko zapetljana da se nije mogla Navikao sam se nase tata poznavao, a raščešljati. I dalje me kopkalo zašto mog tatu zovu njega. Nadimku setata ga je uvijek zvao Stijić. Naime, tatin djed, a moj pradjed imao je dosjetio Dominik, mojGecko. Tatu su prozvali Gec. Taj nadimak mi jako kovrčavu kosu koja je jednu ženu podsjetila prijatelj iz razreda. Kadje nekad smetao, no sada mi se sviđa. (Izvor na Stiju. Malo-pomalo tim nadimkom počeli su ga su stigli novi učenici,iMudronja, 8. r.) nazivati i drugi ljudi... Moga tatu i sve pradjedove oni su se vrlo brzo na- nasljednike zovu Stijići. Kad malo bolje promislim, vikli na moj nadimak. Ja imam nadimak i i ja imam kovrčavu kosu. Hoće li takva sudbina i U razredu mi se Marko uvijek pokušava narugati unutar tog nadimka mene sustići? (Bernarda Turčinov, 8. r.) i namjestiti mi neki novi nadimak, ali to mu nije još jedan mojiji. Moj uspjelo. (Šime Crvelin, 5. r.) nadimak je Baraba i to Inače nemam nadi- je više obiteljski nego mak, ali većinu muških Paka - meni je taj nadi- moj. Imaju ga moj otac članova moje obitelji mak djetinjast, ne zvuči i brat. Naime, mom nazivaju Mišalica. Taj mi dobro, glupo je, tako djedu je njegov djed nadimak mi nimalo ne me zovu prijatelji. Pa-dao taj nadimak zato što je bio zločest. Mene smeta, pogotovo zato prik - tako me zovuneki prijatelji zovu Baraba, a neki Boss. (Nikola što mene nitko tako veliki. To mi paše jerMudronja, 8. r.) ne zove. Kad me neka zvuči dobro i jako. Pakit ©KOJI 14
    • Murtersko blago- to mi je isto djetinjasto. Tako me zovu poneki izrazreda i ulice. Balabokin - tako me zovu u obiteljirođaci i stariji ljudi. (Patrik Kovačev, 8. r.) Svoj nadimak Jota do- bio sam po imenu.Prvi me tako nazvao moj rođak Dume i tako je ostalo. Moja baka baš i ne voli moj nadimak. (Josip Vidaković, 4. r.)Moj nadimak je Ninica.Dobio sam ga zbogtoga što sam šetaosestrinog psa koji sezove Nina. Nadimaksu mi dali moji školskiprijatelji koji su meviđali s Ninom. (LukaTurčinov (Darkov), 4. r.) ULICAMA MOGA MISTA Zovem se Andrej, ali nadimak mi je Ama- deus.Taj sam nadimak dobio još u četvrtom razredu, a dao mi ga Zamislite! Murter ima 136 ulica. Tako je malen, a tako velik. Izgleda nam kao neki je bivši osmaš Pere grad. Ali što napisati o murterskim ulicama. Te su ulice malene i uske. Juran jer sam mu na- Šetajući po murterskim ulicama, možete vidjeti otvorene stare škure, poneki cvijetak likovao na poznatog urezan u zidove kuća, kamene ograde... Ima toliko naziva, toliko toga što bi trebaloskladatelja Amadeusa. Ponosim se svojimnadimkom i volim kad me tako zovu. (Andrej zapamtiti.Markov, 8. r.) Neke ulice dobile su nazive po susjednim gradovima i selima. To su: Zadarska, Splitska, Saljska, Šibenska, Tišnjanska, Betinska, Vukovarska i Zagrebačka. Neke su ulice nazvaneMoj obiteljski na- po poznatim književnicima i umjetnicima kao što su ulica Petra Zoranića, Andrije Kačićadimak je Jarušica. Miošića, Fausta Vrančića, Jurja Dalmatinca, Marka Marulića. Neke ulice i trgovi podsjećajuKada me stariji ljudi na murtersku kulturnu i duhovnu tradiciju kao što su ulice Murterskih glagoljaša, Murterskihpitaju: A čigova si braščin, Dramskih amatera, Pijaca seoske izobraženosti ili su dobile ime po poznatimti, ćerce, odgovorim, murterskim župnicima don Lovri Kramaru i don Niki Plančiću.od pokojne Marije Mnoge ulice su nazvane po murterskim predjelima. To su Butina, Luke, Put Jersan,Jarušice. Zvali su je Put poja, Lokvice, Rudina, Vršine, Zadvorje, Podvrtaje, Podraduč, Sabuni, Vlake, Lajci,tako jer je bila vitka i lijepa, a jarušica jemlada maslina. Meni to ne smeta jer po Zadvorje i druge. Neke murterske ulice su dobile nazive po murterskim posjedima. To sutome svi odmah znaju tko su mi roditelji pa Kornatska, Žutska i Modravska.odmah zaključe: A ti si mala Kovačeva... (Iva Niz je murterskih ulica dobio nazive po prezimenima obitelji koje u njima žive ili suKovačev, 8. r.) nekad živjele, kao što su Kurkutova, Mitrova, Juranova, Bašina, Mudronjina, Šikina, Skračina, Jeratova, Juragina, Marušina, Zorzina, Božikova, Kovačeva, Turčinova, Ježinova, Kada me neka bakica, Kulušićeva. Međutim još je više ulica dobilo nazive po nadimcima obitelji koje su u njima koja je stara kao i moj živjele. To su Balarina, Boškina, Bažokićeva, Ninova, Bebanova, Hratrova, Hranićeva, djed, upita čija sam, ja Knjajićeva, Šimičeva, Žabićeva, Hrokešina, Delinova, Piđova, Dopinova, Ramešina, Krelina, na to odgovorim Bo- Harambašina, Balinova, Stojanova, Prkačeva, Mujičareva, Mrkantova, Rodina, Lisina, kanova, a ona i dalje ne Uškina, Mačukina, Mahredov volat, Mikelov volat, Kantimirova, Majinova, Pašćinova… zna od kojega Bokana, ja joj na to kažem: Od Ove sada gotovo puste ulice nekad su bile pune ljudi i kao da i sada u njima čujem dječju Crnoga unuka. I onda viku i smijeh. Od svega toga ostali su samo meni neobični nazivi koji čuvaju uspomenemi ona odgovori: Aha, ma znam ja tvog djeda. na prošla vremena.(Antonela Bokan, 8. r.) Pripremila: Bernarda Turčinov, 8. r. ©KOJI 15
    • Eko-EkoOMILJENO PP O N E Š T O O B I C I K L IBicikl je sa svoja dva kotača koji se pogoni snagom vozača dostignuće nedavne Bicikl sam kupiotehničke prošlosti. Njegova jednostavna konstrukcija osigurala mu je veliku nekoliko mjeseci prije početkaupotrebu u svakodnevnom životu. Danas se procjenjuje da na svijetu ima preko 5. razreda. Ku-1.000.000.000 bicikala. pio sam ga jerKod odabira gradskog bicikla, važno je veličinu bicikla prilagoditi uzrastu, obratiti je škola dostapozornost na dobro napuhane gume, kao i na oznake, tzv. mačje oči, svjetlo, udaljena od mojeali ne zaboraviti da muški bicikl ima poprečnu cijev od volana prema sjedalu za kuće, a ja bašrazliku od ženskog bicikla. nemam volje za ranije ustajanje i kilo- metarsko pješačenje. Najveći problem suU našoj školi velik broj učenika svakog jutra dolazi biciklom bez obzira na vremen- zime jer vozeći bicikl pri temperaturi od 00ske uvjete (možda im trebamo odati priznanje za hrabrost). Neki od njih reći će C, nije nimalo ugodno. Često mi promrznuda im se ne pješači do škole, neki će možda kao razlog navesti zdravlje (manje prsti pa ih moram grijati na radijatoru kadvjerojatno). Kako bilo, bicikl ili bicigla (kako ga u Murteru najradije zovemo), dođem u školu. Moje patnje ublažavaju mojiomiljeno je prometalo učenika naše škole. Evo što su neki od naših biciklista prijatelji: Duje, Stipe, Mačak i brat Pere koji svakog dana putuju sa mnom biciklimarekli o svojim omiljenim ljubimcima na dva kotača. do škole. Jedina iznimka kad ne idemo biciklima u školu, jesu kiše. Ta naša mala Moj je bicikl moj najdraži prijatelj. On je “plavuša“, tj. “biciklistička udruga“ doživjela je mnoge spas. Na biciklu plave je boje i ima 24 brzine. Cijeli je zgode i nezgode. Prošli smo sito i rešeto. svugdje dođem “izgračan“, ali mi to ne smeta. Ima i (Jere Bilić, 8. r.) brzo i na vrijeme. svoje umjetničko ime “Munjeviti bike“. U školu dođem za Ne dozvoljavam da stoji na kiši jer sam Moj bicikl je dvije minute pa ga ja sam uredio i uglancao. Služi mi marke Felt. Sma- zato ujutro mogu najviše za zabavu ili za dolazak u školu. tram da je na- duže spavati. Moj (Izidor Juraga, 5. r. ) jbolji, ali znam dabicikl ima tri velike i sedam malih brzina i ima boljih. Mojzato ga je lako voziti i kad vozim uzbrdo. Bicikl sam životni moto jest:Na biciklu se osjećam sigurno i slobodno. kupio prije “Bez bicikla nemaŽivjela sloboda, tj. moj bicikl! (David nego što sam života!“ On je zaVodopija, 5. r.) krenuo u 5. mene jedna predivna stvar. Njime skoro razred. Kupio svaki dan idem u školu. Ne volim ići automSvoj sam bicikl sam ga jer mi jer nakon nastave moram pješačiti. Nakupio u Splitu se nije dalo biciklu radim svakakve gluposti, a tatai to od svoje pješačiti do mi ga svaka tri mjeseca popravlja i cijeloušteđevine. Moj škole. Marke je Škorpion i u dobrom je vrijeme viče na mene: “Neću ti više biciklbicikl i ja svašta stanju. Ima 21 brzinu. Pet dana tjedno popravljati! Pazi malo!“smo prošli. Njime sa svojim prijateljima vozimo se u školu. Volim se voziti po „škaji“, kršu…Gumusam bio u Betini i Najgore je zimi kada se temperatura krpam svaki tjedan, a brzo ću ugraditiu Tisnome. Jed- spusti jer se vozeći “zaledimo“. Često diskove. Moj brat kaže pošto uništim svakinom su mi ga čak i ukrali. To je za mene sam padao s bicikla jer volim brzo voziti. bicikl, nema potrebe stavljati diskove. Prošlibio veliki šok. Ali kad imaš dobre prijatelje, Za bicikl sam emotivno vezan. (Pere smo i dobre i loše trenutke. Ja + moj biciklonda ga uspiješ i pronaći. Moj mi je bicikl Bilić, 8. r.) = najbolji prijatelji. (Leopold Juraga, 6. r). ©KOJI 16
    • Eko-EkoPROMETALOM A U N A Š O J Š K O L I Volim ići u školu se u svoju bijelu kutu i stavi svoju bijelu svojim biciklom jer sam s njim puno brži. Kad kapicu. Tada je ona spremna kao da je došla mercedesom. Vozi po svim vre- menskim uvjetima. Kaže da joj ne trebaju ZNATE LI... vozim svoj bicikl, ni zimske gume ni zimska oprema. Na ...da je prvi vozač bicikla njemački osjećam se kao pitanje koliko brzina ima njezina “makina“, barun Karl von Drais koji je 1817. da letim. Moj ona spremno odgovara: “21!“ (smijeh). U god. vozio svojevrsni bicikl na bicikl je BMX i čudu je gledam, a njezina prijateljica joj guranje nazvan draisine, a koji još ima volan koji se okreće pa mogu s njim kaže: “Pa, Snježana, ni avion nema toliko postoji u muzeju u Nizozemskoj? i skakati i okretati se. (Luka Turčinov brzina!“ (ponovno smijeh). Najveća želja (Darko), 4. r.) joj je kupiti dječje sjedalice, postaviti ih i ...da je Francuz Ernest Michaux provozati svoju malu unučad. Njezin sin sa svojim učenikom razvijao bicikl BICIKLOM DO ZDRAVLJA nema baš povjerenja u njezine vozačke “Zdravlje je najvažnije!“ Taj moto ima sposobnosti pa se naša Snješka još ne s pedalama na prednjem velikom i naša kuharica Snježana koja kaže da usudi napraviti taj korak. Ali naša kuharica kotaču koji je kasnije i patentirao? je počela voziti bicikl zbog zdravlja i lukavo šuti i samo čeka dan kada će nas kondicije. Nikad nije naučila voziti auto. sa smiješkom na licu i uzdignute glave ...da se prema konstrukciji najčešće Svojim biciklom marke Redondo Cuit pozdraviti sa svoja dva mališana. I oni su, dijele na: USA na dan prijeđe i do 10 km. Svako naravno, krenuli bakinim stopama. - gradski bicikl (imaju puno dodatne jutro prije nas pedalira do škole, “ubaci“ Bernarda Turčinov, 8. r. opreme); - cestovni bicikl (natjecateljski bicikl, savijen upravljač, oslobođen dodatne opreme, najbrži); - brdski bicikl (ravni upravljač, s prednjim i/ili stražnjim amortiz- erima); - BMX (manji kotači i jednostavne konstrukcije)? ...da su najčešći bicikli za jednu osobu, ali rašireni su bicikli za dvije osobe (rjeđe se koriste bicikli za više osoba) ? ...da su bicikli na dva kotača najrašireniji, ali se često koriste i trokolice (za potrebe prijevoza tereta ili kod dječjih bicikala)? Pripremio: Adrian Mudronja, 7. r. ©KOJI 17
    • Dođoh, vidjeh...SLAVONIJO, ZEMI Z D N E V N I K A P U T O P I S C A Počela je škola, a mi osmaši ne odlazi u sobu, a mi smo opet u akciji. O djelovanjem dviju velikih rijeka, Dunavapočinjemo učiti. Razlog tome je ekskur- događanjima u sobama nećemo pisati i Drave. Sjeverno, južno i zapadnozija. Na ekskurziju ove godine putujemo za javnost. od Parka prirode nalaze se značajnena početku školske godine. Svi smo poplavne površine koje se protežu doradosni i u iščekivanju. Dan drugi Batine na sjeveru, Bijelog Brda na jugu Budimo se u 7, a već u 7.30 i Donjeg Miholjca na zapadu. GledamoDan prvi doručkujemo. Sjedamo u autobus i kratki film o Parku prirode te ga obi- Rano ujutro 7.10.2010. krećemo s idemo prema Aljmašu. Pri dolasku lokalni lazimo. U stvarnosti upoznajemo mnogeHramine. Svi se smještamo u jedan mali svećenik nam priča o crkvi Gospe od životinjske vrste. Naš vodič nas odvodiautobus. Do Rastoka putujemo oko dva Utočišta. Šećemo uz granicu sa Srbijom. do dvorca Tikveš. Pokazuje nam crkvicu isata. U Rastokama se “rastače“ rijeka U Aljmašu postoji križni put u obliku upoznaje s čovjekom koji izrađuje drveneSlušnica (Slunčica). Upoznajemo i bakuKatu koja je jedina mlinarica u Ras- Na Memorijalnom grobljutokama. Baka nas je počastila kruhomod pet vrsta žitarica. Nakon okrijepekrećemo dalje. Sljedeće odredište je Slavonski Brod. USlavonskom Brodu posjećujemo tvrđavu.Tvrđava Brod građena je između 1715.-1780. godine na granici s tadašnjim Os-manlijskim Carstvom. U slučaju napadaTuraka tvrđava je trebala izdržati 40dana. Dao ju je graditi Eugen Savojski.U nju je moglo stati 4000 vojnika i 150topova. Za ulaz u tvrđavu treba nampropusnica koju je ispisao pisar. Na ulazunas dočekuje vojska koja pregledavapropusnicu. Dolazi general na konju. Učinas neke vojničke pokrete i dopušta dase popnemo na njegova konja. U tvrđavi Kalvarije, odlučujemo se popeti. S vrha skulpture. Do Valpova vraćamo se prekose družimo s još više glumaca. Gledamo brda se vidi cijelo mjesto. Osijeka. Prolazimo kroz staru jezgruispaljivanje iz topa, kovač nam pokazuje Sljedeća postaja je seosko imanje grada Osijeka, šećemo obalom Dravekako se kuje željezo. U drugoj prostoriji Orlov put. Domaćini su nam pripremili te gledamo osječku katedralu. Imamodočekuju nas kirurg i doktor, a pri izlasku ručak. Vozimo se zaprežnim kolima, slobodno vrijeme. Većina nas odlazislikar. Šetamo do centra Slavonskog šećemo imanjem. Nakon ručka odlazimo u McDonalds da se okrijepi. UčiteljiceBroda te kuće Ivane Brlić-Mažuranić. u 20-ak minuta udaljen Kopački rit. nam kazuju da moramo biti na glavnomKrećemo dalje prema Valpovu. U auto- Područje Parka prirode Kopački rit nalazi trgu za 30 minuta. Svi smo tamo nabusu opet zabava. Za nekih sat vremena se na krajnjem sjeveroistočnom dijelu vrijeme, ali po običaju učiteljice kasne.stižemo u Valpovo. Slijedi večera i disko. Republike Hrvatske. Prostire se sjeverno Na brzinu ulazimo u autobus i krećemoU disku je bilo odlično. Zabava, divljanje i od ušća Drave u Dunav te uzvodno u hotel. Malo smo uranili pa se možemoskakanje samo su neke od odlika našeg Dunavom na njegovoj lijevoj i desnoj prošetati do centra Valpova. Iz Valpovadiska. Smijemo ostati do pola noći. obali do nekadašnjeg pristaništa Kazuk. smo se brzo vratili. Slijedi večera, disko,Učiteljica nas šalje na spavanje. Ali onda Kopački rit je poplavno područje nastalo “spavanje“. ©KOJI 18
    • Dođoh, vidjehMLJO PLEMENITA Spomenik na Ovčari Crkva u Iloku Dan treći prikazuju bolesnike. Nakon bolnice pu- nom dokumentu spominje riječ “ergela“. Treći dan krećemo za Ilok. U Iloku tovi nas vode do vojarne. Razgledavamo Povezuje se uz đakovačkog biskupa Miju posjećujemo slavne Iločke podrume. tenkove, brodove, oklopna kola, oružje Kesarića koji je posjedovao ergelu s 90 Najveći spremnik vina (koji se više ne kojim se borila JNA i oružje kojim se arapskih konja. Unatoč tome, postoje koristi) napravljen je od keramike 1909. borila Hrvatska vojska, kopiju koncen- podaci da je ergela egzistirala i prije godine, sadržaja 56.140 litara. Posjetili tracijskog logora… Opraštamo se od pisanog spominjanja, odnosno da su smo i samostan sv. Ivana Kapistrana. Vukovara i krećemo prema Vinkovcima. je utemeljili bosansko-srijemski biskupi To jutro je maglovito i hladno pa brzo Tamo imamo slobodno vrijeme. Povratak na posjedima dobivenim darovnicom odlazimo iz Iloka. Slijedi posjet Memori- u hotel, večera, disko, “spavanje“. ugarsko-hrvatskog kralja Kolomana još jalnom groblju žrtava Domovinskog rata, 1239. godine. Iza posjeta ergeli slijedi te Ovčari. Na ulazu u Vukovar gledamo Dan četvrti ručak i povratak kući. razrušeni vodotoranj. Odlazimo i u bol- U nedjelju je buđenje ranije nego pre- Napuštamo Slavoniju. Da možemo mi nicu, gledamo kratki film o Vukovaru, a thodnih dana, doručak, spremanje i po- bismo rado ponovili put po Slavoniji. U zatim odlazimo u podrum gdje je tada lazak za Đakovo. U Đakovu posjećujemo Murteru smo oko 21.30 sati. Laku noć, bilo sklonište. Na pločicama u podrumu katedralu i Državnu ergelu lipicanaca. Slavonijo! Idem spavati! su ispisana imena odvedenih iz bolnice. Kao godina osnutka ergele u Đakovu Kroz prostorije su postavljeni likovi koji navodi se 1506., kada se prvi put u pisa- Darko Juraga, 8. r. ©KOJI 19
    • Istraživači(ce)AVANTURA ZVI Z B O T A N I Č K O GTrebam na teren fotografirati i geokodirati D N E V N I K Amrazovce, a moram napisati članak za Škoje.Članak!!! Obljetnice su u pitanju - 165 godinaškolstva u Murteru, 20 godina u novoj školi. Mojih30 murterskih godina!!! Često u moje misli dolutanekadašnji grafit iz školskog hola: Sve je prolaznoi nestalno, samo je ljubav trajna i vječna, ali iChurchillove riječi: Tajna uspjeha nije u tome dačovjek radi ono što voli nego da voli ono što radi.Volim biologiju. S ljubavlju poučavam biologiju. Itako trideset godina! Koliko generacija! Meni -puno lijepih trenutaka u biologiji i s biologijom.Njima - onima koje ništa ne zanima, još jednadosada, a oni koji su voljeli biologiju, nadam se,da je vole i dalje. O biologiji, uvijek sa zanosomi ljubavlju! Pitam učiteljicu Anitu: O čemu? Rečemi: Znat ćete vi to! Opet sam na početku. Temaje puno, ne mogu se odlučiti. Požalila sam se Ivana Turčinov i Veronika Šikić na terenusedmašima i zatražila pomoć. Gospođica A. Ž. mije predložila temu: Učenici i terenska istraživanja. Kurnati su takvi da bez avanture ne može. Ili je se neka ribica izdigla iz vode, bućnula i vratila uNedjelja je, a ja u dvojbi: članak ili mrazovci? avantura ime za ljude kao što smo nas troje.U svoje carstvo. Čujem i jednog cvrčka, a kome li onOdluka čeka. Ruksak na leđa i odoh na teren! I... šest srpanjskih dana botanička odredišta su bila pjeva? Možda i on traži nekoga koga će voljeti. Jabaš mi je bilo lijepo. Balun, Mana, Veli Rašip, Rašipić, Prišnjak, Kasela, sam našla ono što volim i zato sam ovdje. Gustac uz Kaselu, Vodenjak Lavs,.... Vesejuh,Početak Piškera (tridesetak otoka i otočića). Kurnati, jesen 1996.Prva, temeljita terenska istraživanja s učenicima 16. 7. Ustajem se rano. Idem na plivanje provjeriti U dijelu jesenskih botaniziranja te 1996. g. Luka jebila su po murterskim otočićima u jesen 1994. svoje snage za današnje natjecanje. Sinoć smo trebao biti na terenu u Kurnatima. Međutim, samaTo su oni moji škoji - Tegina, Prišnjak, Vinici, se dogovorile za natjecanje, a našle smo i suca. sam krenula na teren. Na rivi Vruja pišem ovo, aMaslinjak,Radej,... Tri cure (pokojna Iva, Anđa Izgubit ću. Jako sam umorna. Bilo je preteškog iz daljine čujem signal Geofizičkog zavoda za 8i Maja L.) i moja malenkost s ravnateljem, terena za hodanje, a sunce je nemilosrdno pržilo. sati. Sinoć sam htjela zvati Murter da vidim dolazigospodinom Miodragom, s murterskih otočića Može li sve to biti razlog za malo prednosti za li Luka, ali stanica ne radi. Možda dođe danas!nastavljamo istraživanja po Kurnatima. Te godine mene, pitam Martinu. Može jedan metar, kaže Teren je postao rutina. I tako dok ja prebirem popripremale smo se za natjecanje iz biologije i ona. Mogu li kupiti suca? Nakon ovako malih majčinoj dušici, vrisku i metvici na Strižnjaku,nadale prolasku na državno koje je održano u igrica da se zastraši protivnik, ostaje mi samo dolazi brod kako ga Martina nazva stara kornatskanašoj školi. Bila je to 1995. g. Pokojna (kako to plivanje i odmjeravanje snaga u moru. Start. I dok mazga. I... Luka?! Taj me trenutak neizmjernostrašno zvuči) Iva je došla, izlagala i osvojila drugo sam ja počela, ona je već bila na cilju. Martina obradovao. Mislim da su mi u tom trenutku očimjesto. Cezar bi rekao: Veni, vidi, vici! Nije bilo mi duguje revanš. bile veće i od samog Strižnjaka. Popodne prvibaš tako - iza rezultata stoji puno teških terena, 17.7. Teren je bio pakleno težak kao i jučer, redaju Lukin teren bio je Koritnjak. Radim floru, a Lukapedesetak otoka i otočića, sistematizacija poda- se otoci Tovarnjak, V. Obručan (užasno težak za vegetaciju uz more i tako sve vrijeme terenskihtaka, pisanje rada, izrada plakata i priprema za proći!), Mrtvač, Plešćina... Večeras su Martina istraživanja.izlaganje. Cijeli dani bolje reći popodneva i večeri i J. priredili večer pjevanja. Sjedili su na obali i (Slijedi velika vremenska praznina mojih temeljitihprovedeni u školi. Ivino izlaganje pod borovima vrlo lijepo pjevali. terenskih pohoda s učenicima po Kurnatima, aliterase Colentum na završetku natjecanja i os- 19.7. Tereni - Oključ, Lucmarinjak, hridi Deset- ti trenutci ostaju, pamte se...) .vojeno drugo mjesto bili su najljepši dar biologa injak, Prdusa, Bisaga uz Vruje i na kraju Golić.za 150. obljetnicu škole. Večeras je Martina imala vatreno krštenje u Kurnati, proljeće 2006. ronjenju s bocama. Kaže da joj je bilo izvrsno. U avanturu zvanu Kurnati krenule su Ivana T., Ve-Kurnati, ljeto 1996. To mi je drago. ronika, Tana i Lucija. Dame pune želje, volje i en-Sljedeća terenska po Kurnatima započela je 13. 7. Poslije kupanja sjedim na obali i pišem dnevnik. ergije. Trudila sam se pratiti ih. Uz teška terenska1996., a završila u rujnu. Na početku Martina, a Mir je. Na obali sam sama. Na obližnjem brdu istraživanja čekala nas je priprema objeda i pranjeonda Luka i ja krećemo u avanturu zvanu Kurnati. čujem magarca kako njače. I to je priroda. U moru suđa, a onda hvatanje signala po okolnim brdima i ©KOJI 20
    • Istraživači(ce)VANA KURNATI U Č I T E L J I C E M A R I J E P A N D Ž E boja, te mnoge druge “biljčice” s različitim svojst- vima, različitih oblika i veličina rastu pored nas, a da najčešće ne postanu predmet naše pažnje. Zanimljiva je bila spoznaja da na naizgled suhim Kornatima sve vrvi životom te da na Murteru postoji močvarno stanište u koje se naselila jedna posebna orhideja. OSNOVNOŠKOLSKI ŽIVOT KROZ NATJECANJA IZ EKOLOGIJE Luka: Ne znam jesu li se i prije te ‘93./’94. go- dine održavala natjecanja iz ekologije, no znam da sam tada prvi put sudjelovao na školskom natjecanju. Ekipe su bile sastavljene od tri učenika viših i dva učenika nižih razreda, obično četvrtog razreda. Moja ekipa je pobijedila i bili smo poslani na županijsko natjecanje u Šibenik. Ivana Turčinov i Veronika Šikić još uvijek na terenu Pobjeda na županijskom natjecanju značila je sudjelovanje na državnom natjecanju koje se moje neizvjesno čekanje njihova povratka. Tereni, Ivana: Naučila sam mnogo o istraživanjima, održavalo u Zagrebu.Ukupno sam tri puta za bilježenje vrsta, koordinate, ekološke prilike, prirodi, biljkama, ali i o životu. Postala san redom bio na državnim natjecanjima iz ekologije. staništa... Tana i Veronika uspješno su obavile bogatija za jedno lijepo iskustvo, naučila sam Svih ekipa se ne sjećam. Možda poznajete Mur- iskrcavanje na Mali Rašip. Moje iskrcavanje bilo cijeniti prirodu, okoliš, saznala sam puno općih, terina Šimu Šoića ili se možda sjećate tragično je dramatičnije od Amstrongova iskrcavanja na ali i onih zanimljivih, mnogima nepoznatih in- preminulog Nikole Vodopije? Zajedno smo bili Mjesec. Izgubila sam ravnotežu na već sigurnom formacija. Postala sam odgovornija zahvaljujući ekipa na državnom natjecanju u Trakošćanu. tlu Rašipa i pod punom terenskom opremom svakodnevnim mjerenjima temperature, oblaka, Lijepa vremena i još ljepša sjećanja. bućnula u vodu. Potapanje je, navodno, bilo naoblake i oborina koje sam obavljala za Globe. Jesu li korisna natjecanja iz ekologije, biologije, popraćeno smijehom (dame kažu) koji je trajao Jedno sigurno znam: profesorica je jako utjecala matematike, fizike...? Idite i natječite se jer nije trenutak do izvirivanja naočala iz vode, a onda na mene, na moju ljubav prema prirodi. Za to joj važno tko pobjeđuje. Važno je da širite svoje strah i nevjerica, moja i njihova. Uslijedilo je sku- jedno veliko hvala! znanje i upoznajete mlade ljude. Možda steknete pljanje drva, loženje peći, sušenje odjeće i obuće, Veronika: Osim istraživanja endemičnih vrsta, prijateljstvo ili se zaljubite. a onda teren. Svaki trenutak proveden s ove četiri učile smo kako se treba snaći u mnogim Danas imam u sebi ugrađene misli i stavove o dame bio je poseban i neponovljiv. neočekivanim životnim situacijama, kao što ekologiji i očuvanju okoliša. Da nije bilo učiteljice Nakon terena razgovarale smo o Kurnatima, o je život bez struje, vode i signala... Uz mnogo Marije i učiteljice nižih razreda Josice Jelovčić, prirodi općenito, glazbi i mnogo čemu drugom. uložena truda i rada, bilo je također lijepih i propustio bih u sebe ugraditi te vrijedne misli. Znala sam da su odgovorne, temeljite, ali sam zabavnih trenutaka kojih ću se zauvijek sjećati. Često sam u prirodi kao član jednog planinarskog tijekom rada upoznala i one druge karakterne Osjećaj za prirodu, koji se tada razvio, danas ima društva. Član sam i Hrvatske gorske službe osobine. Prenosila sam im poruke i bila čuvarica veliki utjecaj na moje buduće školovanje i veliku spašavanja te me i ta obaveza nagna u brda. Uvi- njihovih tajni. ulogu u mom životu... jek hodajući i gledajući prirodu, sjetim se ekologije Vrijeme prolazi, a oni ostaju u mome srcu - Mar- Luce: Najviše su me zainteresirala istraživanja o i svega što je pričala učiteljica Marija. tina, Luka, Ivana T., Lucija, Veronika i Tana. orhidejama na području otoka Murtera i Kornata. Sigurno često pijete čaj. I ja ga pijem. Ali ne Smatram da je svako istraživanje takve vrste onaj koji se kupi u trgovini. Napravim ga uvijek Osvrti učenica na terenska važno da bi se očuvale sve tako iznimno lijepe od bilja koje uberem u prirodi, obično na našem istraživanja vrste te kako bi se objavilo svima da takve vrste Velebitu, ali i u Murteru i na Raduču. A da nisam Martina: Među ljepše trenutke spada moje ron- postoje i na ovakvome krševitom i vegetacijski volio ekologiju i biologiju, ne bih znao koja je biljka jenje, ali ne obično već s bocama, a među bolnije siromašnom području. Nadam se da će i mlađe metvica, a koja majčina dušica. popodnevno penjanje po Mani.... Najljepše je bilo generacije spoznati važnost ovakvih istraživanja Kako je čudan i naizgled teško poveziv put od natje- natjecanje s razrednicom u plivanju, gdje sam te se u njih uključiti. canja iz ekologije pa do uživanja u domaćem čaju. pobijedila (naravno), dok se razrednica previjala Tana: Brojne vrste orhideja zanimljivih imena (tro- Zato volite prirodu jer od nje svašta možete naučiti. od smijeha. zuba, četverotočkasta), perunike raznih veličina i A i od učiteljice Marije, kako god stroga bila. ©KOJI 21
    • Ponos MurteraLJUDI LO JUNACIMA IZ NAŠEG SUSJEDSTVA POLICAJAC IZ SUSJEDSTVA Prijatelj se u nevolji poznaje Naš sumještanin Ante Milovac već je gotovo dvadeset godina u policijskoj službi. (AMICUS CERTUS IN RE INCERTA CERNITUR) Sudionik je Domovinskog rata od 1991. veli stara latinska poslovica. Oni kojima posvećujemo godine, a sljedeće godine je stupio u policiju. stranice svojim djelima potvrđuju ovu poslovicu Ante je često u prilici tijekom svoje službe pomagati ljudima. Jednom zgodom dobio je i zaslužuju biti u našim Škojima! Nisu to junaci iz dojavu da se izgubila starija gošća iz Austrije američkih akcijskih filmova već naši ljudi iz susjedstva koja je boravila u kampu na našem otoku. Nakon duge potrage našli su je u jednoj uvali koji svijet čine boljim. Upoznajmo ih! među smrekama. Kako nije bilo pristupne ceste, Ante ju je morao nositi na leđima doMURTERSKO SRCE iz inozemstva na odmor. Kako se curica loše automobila, a potom je prebačena liječniku. Murtersko srce je udruga koja pomaže osjećala, roditelji su je odveli u ambulantu. U Drugom prilikom pomoć je tražila žena izonima koji su teško bolesni, a nemaju finan- čekaonici je curici naglo pozlilo te je prestala Morpolače koju je, prema njenim riječima,cijsku moć kako bi otišli na liječenje i operaciju. disati. Liječnica i medicinska sestra su odmah ugrizao poskok dok je čuvala ovce. Uz to jeUdrugu je pokrenula Općina Murter-Kornati priskočile u pomoć te pristupile reanimaciji. pala i slomila ruku. Hitno ju je odvezao dou suradnji s mnogim udrugama, klubovima, Nakon pet minuta curica je počela davati znakove Vodica, no tamo joj nisu mogli pružiti liječničkudruštvima, sponzorima i svim ljudima dobre života da bi potom uz liječničku pratnju hitno bila pomoć. Ante je uključio rotacijska svjetla ivolje. Od osoba zaslužnih za rad udruge prebačena na Dječji odjel šibenske bolnice. Cijela za nekoliko minuta je ženu doveo na hitanmoramo spomenuti Mariju i Sandru Bašić. akcija se odigrala u samo 45 minuta. Poslije prijam šibenske bolnice. Pomoć je pruženaOrganizirano je nekoliko akcija namijenjenih svega curica se oporavila. Roditelji su liječnici i te je utvrđeno da se ipak ne radi o ugrizuteško bolesnima s područja Murtera. Prva sestri dugo zahvaljivali jer bez njih ne bi više imali poskoka, već neke neotrovne zmije. Žena jeakcija održana je za petogodišnju Meri Turčinov svoju djevojčicu. Tim više što su curicu dobili nakon nekoliko dana došla u policijsku postajukoja boluje od vrlo teške bolesti kromosopatije. nakon punih 20 godina pokušaja začeća. i zahvalila mu za pruženu pomoć.Potrebna joj je cjelodnevna skrb i liječenje uZagrebu. Prva akcija održana je u više etapa.Prva etapa je bilo održavanje malonogometnogturnira u sportskoj dvorani. Zatim je 6. prosinca2009. godine održan humanitarni koncert.Treća, ujedno i posljednja etapa akcije, bio jeBožićni sajam održan 20. prosinca u kinosali ina Trgu Rudina. Održana je i božićna predstavau organizaciji udruge „Naš mali festifal“. Udrugaje pomogla i preminuloj Ivani Frkić. Na Dandržavnosti održan je humanitarni koncert u uvaliČigrađa. Udruga nastavlja s radom i nada se damože pomoći svim teško oboljelim.SPASILE CURICI ŽIVOT Prošlog ljeta u Murteru su liječnica VojanaLabura Tolo i medicinska sestra Mirjana Juragabrzom reakcijom spasile život devetomjesečnojcurici. Roditelji i njihova curica došli su u Murter Uvijek spremne! ©KOJI 22
    • Ponos MurteraJUDIMA Vladimir Tandarić je plakete za 50 davanja, a najviše ga raduje podatak što se u Murteru povećao broj mladih darivatelja i žena. Nadamo se da će g. Vladimir ostvariti svoja nadanja, tj. dati 100 puta krv u životu. HEJ, VATROGAŠČE, POŽURI G. Marko Belamarić radi kao zaštitar. Pored svoga posla član je DVD-a Tisno već 10 godina. “Kada se dogodi požar, ne razmišljamo puno o sebi, već samo o tome kako pomoći ljudima“, reći će g. Marko. Svaka akcija gašenja je drukčija. Najčešći su šumski požari koji nisu toliko “veliki“, ali dogodi se i pokoji veći u krševitim predje- lima. DVD Tisno nadležan je za cijeli otok Murter, Dazlinu, Dubravu, Putičanje, do skretanja za Tribunj na magistrali i do Draga. “Malo je smiješno“, reći će g. Marko, “što smo mi nadležni za Drage do kojih moramo stići magistralom koju u nadležnosti ima DVD Pirovac. Ali to je stoga što se područje određuje s morske strane.“ Požari su nepre- dvidivi i tako se nikad sa sigurnošću ne može znati što očekivati. Ante je više puta intervenirao prilikom koji su bili u 18-toj godini. “Za prvu akciju “Treba biti spreman na najgore. Prošlonasilja u obitelji kada je ženu i djecu trebalo motivirala me humanost jer je za svaku i ljeto dobili smo dojavu da su se sudarilazaštiti i smjestiti u sigurnu kuću. „Treba biti malo složeniju operaciju potrebna litra-dvije dva auta između Ivinja i Tisnoga. Došavšiposebno obazriv kad su u pitanju djeca jer su krvi“, reći će jednostavno g. Vladimir. U na mjesto događaja, osjetili smo plin kojito za njih traumatične situacije“, pojašnjava svojoj obitelji nije prvi davatelj. Bio je to prije je curio iz auta. Trebalo je zatvoriti plin daAnte te dodaje: „Naša služba je takva da njega njegov otac (odmah iza 2. svjetskog ne dođe do eksplozije. Sudionici nesrećemoramo biti spremni riskirati vlastiti život rata) i sestra koja je imala rijetku krvnu imali su teške ozljede, ali nisu bile opasnekako bismo nekoga spasili. Teško se prisjetiti grupu. G. Vladimir ima krvnu grupu 0+ koja za život.“ Osmjehujući se, nadovezuje: “Ukoliko puta sam bio u prilici pomoći drugima. je zapravo najčešća i najdragocjenija jer je svakom poslu ima i različitih zgoda pa takoZapravo ni jedno naše dežurstvo ne prođe mogu primiti svi. Važno je samo da je Rh i vatrogasnih. Gorio je požar u Jezerima.da ne pomažemo onima koji su na bilo koji faktor +. S preseljenjem u Murter uključio Požarište je od glavne ceste kamenimnačin ugroženi. Bez obzira na opasnosti koje se u mjesni Klub darivatelja krvi čiji je član putem bilo udaljeno dva kilometra, a nakonnaša služba krije, lijep je osjećaj pomagati 20-ak godina. “Davao bih ja krv i da nema toga je nekih 500 metara uskog puta kojimljudima.“ Kluba“, odlučan je u svojoj plemenitosti g. kamion ne može proći. Trebalo je otići po Vladimir. Dokazuje to i darivanje krvi mimo drugu turu vode u naprtnjačama, ali pješiceKAPI DOBROTE akcija u Šibeniku, a upravo je dan uoči bismo izgubili puno vremena. Kako uvijek do Gospodin Vladimir Tandarić pravi je napada na Šibenik u Domovinskom ratu vatrogasnog doma dolazim motorom, sjetiomurterski rekorder u davanju krvi. Krv je darovao krv. Krv se smije darivati do 65. sam se da bih motorom mogao dovozitidao točno 70 puta! Prvi put je dao krv s godine (što znači da je ispred g. Vladimira vodu. To sam i učinio. Tako je moj motornepunih 18 godina u vrijeme zagrebačkih još 10 godina), u razmacima od 3 mjeseca, dobio naziv “navalno vozilo“, dovršio je našgimnazijskih dana kada su se u jednoj dakle 4 puta godišnje. Naš je g. Vladimir vatrogasac.akciji prikupljanja krvi mogli odazvati i oni jednom darovao krv čak pet puta. Dobitnik Darko Juraga, 8. r., Lucija Juraga, 6. r. ©KOJI 23
    • Lijepo je biti Poznati murterski slikar Šime Što vas najviše inspirira i koje izložbama?Donđivić ugostio me u svom domu u motive najčešće slikate? Da, da, nekoliko puta. U Murteru, Be-Selu, starom dijelu Murtera. U ugodnom Najčešće slikam svoj rodni Murter, tini, Zagrebu i Križevcima. Prva samos-razgovoru doznao sam puno zanimlji- stare kalete, kamene kuće, rive, stare talna izložba bila je u betinskoj marini,vosti o njemu i njegovom radu. gajete i leute, ponekad i stare ljude. mada sam svoja prva izlaganja imao jošDanas ste u mirovini. Čime ste se Među čestim motivima je naša crkvica u školi. Jednom sam kao dijete izlagaobavili prije mirovine? sv. Roka. u Puli i kasnije poštom dobio nagradu. Radio sam kao elektroničar u Splitu. Kojom tehnikom slikate i koji je Bili su to neki kistovi i boje.Kada ste otkrili talent za slikanje i vaš stil slikanja? Imate uzore u slikanju?kada je nastala vaša prva slika? Prije sam slikao u akvarel tehnici, a Pa, izrazitih uzora nemam, ali neki Teško je odrediti točno vrijeme kada kasnije sam prešao na ulje na platnu. slikari na mene djeluju inspirativno,sam otkrio talent. Bilo je to još u školskoj Stil slikanja je hiperrealizam, a ja bih ga posebno naši stariji slikari kao što jedobi, a i prva slika je nastala tada. nazvao nostalgični realizam jer slikam Vlaho Bukovac.Možete li otprilike reći koliko ste sve ono što nestaje. Gdje se danas mogu vidjeti vašeslika naslikali od tada do danas i Koliko je vremena potrebno da slike?koja vam je slika najdraža? nastane slika? Najviše ih ima u mom domu. Puno Nacrtao sam stotine slika, nemoguće U ovoj fazi kada radim intenzivno, a slika sam poklonio pa ih ima i u drugimje odrediti točan broj. Nema najdraže to je od 1997. godine i od kada slikam domovima.slike… sve su drage. Možda bih izdvojio ovim stilom, potrebno je 15-40 dana. Imate li još neki hobi?sliku svoje unuke. Jeste li izlagali svoje radove na Imam, gitara i klapska pjesma. DugoPREZIREM DVOLIČNOST,NEISKRENOST I BEZOSJEĆAJNOSTRAZGOVOR SA SLIKAROM ŠIMOM DONĐIVIĆEM vremena sam pjevao u klapi. Što vas uz slikanje najviše opušta? Dobar film! Koje osobine prezirete, a koje volite kod ljudi? Prezirem dvoličnost, neiskrenost, bezosjećajnost, a volim iskrenost, ot- vorenost, pristupačnost i poštenje, to je važno. Koje je vaše najdraže jelo? Srdele na gradije i gavuni lešo, ali nije mi mrzak ni šnicel (smijeh). Za kraj: Što smatrate najvećim vrijednostima u životu? Neka to ujedno bude i poruka učenicima naše škole. Najveće vrijednosti su marljivost, strpljenje, a učenicima bih poručio upravo to da budu marljivi i da znaju da bez truda nema pravog uspjeha. Toni i Dino Trošić, 7. r. ©KOJI 24
    • Dani djetinjstva Boris Pleslić Lepre rođen je 12. prosinca1935. godine. Njegovo ratno djetinjstvo se pomnogočemu razlikuje od današnjeg. On je od-veden na otok Molat, gdje su Talijani za vrijemeDrugog svjetskog rata imali koncentracijski logor.Ondje je bio najmlađi od svih logoraša. Na Molatuje proveo šest mjeseci, točnije do pada Italije.Koje su vas godine odveli na Molat? Krajem 1942. godine.Koliko ste tada imali godina? Bija san u osmoj godini.Čime ste išli na Molat? Vojničkin brodun imena „Crna Marica“. To jebija parni brod. On ni moga dojti za rivu pa su nasgajetama pribacivali na nja.DJEČAK S MOLATARAZGOVOR S BORISOM PLESLIĆEM LEPROM, NAJMLAĐIM LOGORAŠEM S MOLATAGdje su vas Talijani držali do odlaska na nekakve kaše, ali sve je to bilo jadno. Za piti bi nan Odakle vam nadimak Lepre?Molat? dali vodu i to u određenim količinama. Na Molatu smo se puno igrali pasa i zeca. Držali su nas u ujari gori na gornjemu podu. Koliko je članova vaše obitelji završilo Ja san uvik bija zec. Ni bi me stalno vatali, ja biKoliko dana su vas držali u uljari? na Molatu? ih odvuka na jednu stranu pa bi kraj njih pritrča Dva dana. Jednu noć smo prinoćali, a drugi Ja, teta, baba, did i otac. Onda su oca kasnije na drugu. Dica su vikala zec, zec pa je to čuja idan navečer su nas odveli na Molat. pribacili na Sardiniju. Talijanac i počeja vikati “Lepre, lepre“.Jesu li odvajali muškarce od žena i Zašto ste zapravo završili na Molatu? Kada ste zadnji puta vidjeli svoga oca?djece? Radi toga što je moj stric bija u partizanima i svi Na Molatu. Bija je nešto napravija pa su ga Većinun su žene i dica bili skupa u jednoj ki su imali nekoga u partizanima bili su prebačeni vezali za bor prima buri, a mora je stati na prstimabaraci, a muškarci posebno u drugoj, a u ujari na Molat, samo su stari ostajali doma. da ne bi ogulija ruke. To je za mene jedna odsmo svi bili skupa. Ima li ijedna lijepa zgoda za vrijeme vašeg tužnijih uspomena sa Molata.Tko je ostao u vašoj kući u Murteru? boravka u logoru? Imali li u vašem srcu ljutnje zbog svih Pokojna prababa Anka. Kad smo se vratili, našli Ima jedna lipa zgoda. Talijani su ili svašta strahota koje ste preživjeli kao dijete?smo je živu, zato nan Talijani i nisu zapalili kuću jer lipoga i mesa i boje supe. Unda bi oni bacali košće Talijani su danas drugi judi, premda ima takvihsu oni palili kuće di se judi ne bi vraćali. kroz ponistru iz kasarne. Dicu nisu tukli pa su moji judi i danas koji bi napravili rat i otimali jude. NeKoliko je djece iz Murtera otišlo na Mo- mene slali po nešto. Taj put iša san po košće. Kad mogu nikoga kriviti jer smo svi više-manje jednaki.lat? san se vratija u baraku, svi su sebi uzeli kost, a ja Za to što san ja proživija, krivi su oni koji su tada Mislim negdi oko 20-ak. san zadrža onu najsočniju. Kako san ija, doša je bili na vlasti.Koliko je trajao put do Molata? neki oficir u punoj opremi i gleda me šta radin. Ja Što mislite o svome djetinjstvu? Ne bi van točno zna reći, to je bija parobrod, njega nisan bada, nego san nastavija po svomu. Grubo, jadno ditinjstvo koje ja nisan proveja kabi’ će iša 6 ili 7 mij na uru. Ja mislin negdi oko Unda je on uzeja meni kost i zahrčija je što je jače normalno dite, iako san se igra i na Molatu. Nismo8 oli 9 uri. moga, okrenuja je torbu di mu je sta kruh, izvadija mogli uživati u nekim gotovim stvarima, uživali biOpišite nam život u logoru tako da ga i pripolovija napolak. Polak je da meni, a polak jedino u onome što sami napravimo.današnja djeca pokušaju shvatiti što ste je spremija u torbu. Ja tečući u baraku, a mene Kako danas doživljavate naše susjedevi proživjeli. baba i teta napadaju da san to ukra. Ja san brže- Talijane? Uvjeti su bili nikakvi, jadni. Ujutro bi nan dali boje poija da ga ne bi mora vratiti. Talijane doživljavam ko sve druge jude, nemakave s nešto malo cukra i malo mlika. Dobija bi U to vrijeme bili ste dječak. Čime ste se i šta mrziti jude. To su naši gosti, mi njih primimo,bubčić kruva ki bi triba podiliti na tri dila da bi kako igrali? ugostimo. Prošlo je puno vrimena i to se većima za cili dan. Za ručak bi bilo mesa, ali mesa Igrali smo razne igre: lovili smo se, igrali pasa i zaboravilo, jedino još živi u našim glavama.vrlo malo ako bi i bilo. Nekad bi bila i juha sa zeca, živoga i mrtvoga. Igrali smo se mnogih igara,šupijotima. Za večeru bi nan dali opet juhe ili ali sve igre koje smo igrali, sami smo izmislili. Darko Juraga, 8. r. ©KOJI 25
    • Iz čitaonice IZ UČITELJSKOG PERA Učiteljica Tanja Skračić u našoj školi javiti ako bimo je trevili na ulici. I žalin još brižniji nego inače.predaje talijanski jezik. Svoju ljubav prema za grundunalima. Došlo je niko novo vrime Pivalo se sve do prid zoru, a unda jejezicima i književnosti objedinjuje pišući i tribalo je sve učiniti šta je moguće jed- nikomu palo napamet da se iđe u Kurnatepoeziju i prozu. Radove piše standardnim nostavnije i običnije. Izbacale su se stare vatati janjce, šijad oli brave, više ne znan.jezikom i zavičajnim govorom. Neke od kupe pune japnjišća i daske jer je cili krov Znan samo da je mati rekla ocu:njezinih radova možete pročitati u Murter- bija prošiven i utvrdilo da su grede, prlji i - Ali Roko, kuća nan je sva raskrivena,skom godišnjaku. U Škojima objavljujemo samo slime u odličnomu stanju. Tribalo je možda će do večeri učiniti i kiša, a otacizabranu crticu s nadom da će jednoga saliti nove grundunale oli no šta je tribalo joj odgovorija:dana učiteljica Tanja objaviti zbirku. držati nove konale i štititi kuću da se voda - Mala, tako Bog oće! ne cidi niza zide, pozabijati kantinele za Mati je ostala bez riči, a cilo se društvoMala, tako Bog ‘oće poslagati nove kupe ke su se sada zvale iz konobe primistilo u dva, tri broda i E li unda bila rečena prvi put, ne bi ravni crijep jer je krov š njima puno lašji i krenuli put Kurnat.znala reći, svakako ta očeva uzrečica je da kuća unda manje pati. Kroz dvi ure svi su se vratili nazad jerdobila posebno misto u očevomu društvu Sve se to uradilo u dva dana, a treći je učinilo tvrdo juga i o putu u Kurnate„mokroj braći“, a i u našoj hamiji. Stisnulo je osvanula nedija. U našoj se kući u to ni bilo govora. Niki su se uspeli nase nešto šoldi od uja, a ništo od ribanja, vrime ni radilo ka ni sada. Radili su se krov, niki su dodavali, niki zabijali, nikiboje reći rakanja i konačno se je odlučilo samo posli ki su se morali i to vajk strahun govorili - tako Bog oće - i do popodneobnoviti krov ki je pušta na sve strane. Kad Božjin. Š njin se hodilo i u Kurnate, nedijun krov je bija na kući, novi, lipi, crveni.bi kišilo, u štropu je bila cila jedna kuhinja: iza male mise, da bi se u ponedijak bilo Svidija mi se iako ni ima luminarij, nipijatov, teč, bruncinov, potov, a naša bi se spremno za intradu. ne lipe, debele grundunale i ni mi biloi poneki kajin i maštelić. Uvečer se u kući najedanput stvorila ža što se više neću penjati na krov i Skupilo se društvo i razvalilo no veselica u našoj velikoj konobi. Vadija se zazirivati na strininu taracu. Pridvečerstaroga krova za jedan čas. Žalin samo sir iz uja, točila se bevanda, jedna od nih je udrila kiša, livalo je s neba i zemje, aza kućicun i za bočnin otvorun na kračun u kima se načela i damjana od prošeka u našoj se konobi pivalo. Mati, nevistakroz koga san izlazila na krov i gledala od pedeset litra i dobro se popila. Ostalo i ja smo bile sritne jer nismo tribalena strine Jake taracu s kun smo uvik bili je bilo ništo malo na dnu i mati je mučala nositi u štrop sve ne puste sude. Nigdisvađeni, ali koj smo se mi dica uvik morali nikoliko dan, a otac radija ka črv i bija više ni curilo. ©KOJI 26
    • Iz čitaonice BLAGO JEZIKA MURTERSKOGAUZ IZDANJE RJEČNIKA GOVORA OTOKA MURTERA, AUTORA PROF. EDA JURAGE Naš knjižničar Edo Juraga napisao Tko vam je pomogao pri pisanju jezerskih?je Rječnik govora otoka Murtera koji je rječnika? Iako je puno istih riječi, ima dostatiskan početkom prosinca 2010. godine. Najprije moji ukućani djed, baka, stara onih koje se razlikuju. Tako se na primjerIzdavači rječnika su Ogranak Matice teta i moji roditelji. Potom sam se raspi- rudo kormila u Murteru naziva jargutla,hrvatske Murter i Gradski muzej Šibenik. tivao kod susjeda, a poslije sam u svim u Betini jargola, a u Jezerima legutra.U rječniku je blizu 5 tisuća riječi iz govora našim mjestima na otoku tražio starije Drvena motka sa željeznim obručem imjesta Murtera, Betine, Tisnoga i Jezera. ljude koji su čitav život proveli u rodnom mrežom za prihvat ribe u Murteru sePromocija rječnika održana je u Narodnoj mjestu i vrlo dobro su poznavali svoj govor. naziva lumprala, u Betini lohnara, u Tis-knjižnici i čitaonici Murter 17. prosinca. Od brodograditelja sam saznao sve di- nome frala a u Jezerima ofran. UskršnjaBio je to povod za razgovor s autorom. jelove broda, od ribara nazive mreža, riba pogača je u Murteru karutula, u TisnomeKako ste došli na ideju da pišete i tako redom. Uz riječi je trebalo upisati karitula, drveni kabao u kojemu se nekadaovaj rječnik? i naglaske te primjere iz svakodnevnog pralo rublje u Murteru se naziva maštel, Još kad sam bio dijete tajanstveno i govora. Naše riječi sam uspoređivao i s a u Tisnome i Jezerima sičela. Naziv zaprivlačno su mi zvučale stare murterske drugim rječnicima kao što je na primjer vjeronauk u Murteru je duntrina, u Betiniriječi kao što su na primjer balaustra Rječnik govora otoka Vrgade. dontrina, a u Tisnome lontrina. Mala ribica(kamena ograda), šototajer (ronilac), Koliko je to sve skupa trajalo? koju u Murteru zovu čangaj, u Betini zovukaldofera (čelično uže), saurna (brod- Pa skoro 30 godina. Naravno nisam pave, a u Jezerima slipi miš. Čini mi seski balast), gindareše (podizač jedra), stalno radio. Bilo je trenutaka kad sam da upravo mogućnost uspoređivanjahambar (drveni sanduk za spremanje mislio da rječnik neću nikada završiti pa je pojedinih riječi u sva četiri mjesta daježita), mantenjuta (djevojka) i druge. bila i poneka godina stanke. Konačno sam posebnu draž ovom rječniku.Stoga ne iznenađuje da sam poslije kao magistrirao 2007. godine pa sam odlučio Što poručujete učenicima našestudent počeo prikupljati stare riječi. Na i rječnik privesti kraju. Dodatni poticaj za škole?poslijediplomskom studiju sam za temu tiskanje rječnika dalo mi je Ministarstvo Poručio bih im da njeguju svoj zavičajnimagistarskog rada izabrao Govore otoka kulture RH koje mi je odobrilo sredstva govor i da uče naše stare riječi. UsporednoMurtera te sam počeo sustavno prikupljati za tiskanje. s time trebaju učiti i njegovati hrvatskiriječi ne samo u Murteru, već i u Betini, Po čemu se razlikuju murterske književni jezik.Tisnome i Jezerima. riječi od betinskih, tišnjanskih ili Judita Lucija Šikić, 5. r. ©KOJI 27
    • Nevere i bonace ČAROBNA IGRA Lijep, sunčan zimski dan. Hladno je.Vozimo se prema selu našeg zaleđa - Čistoj Velikoj. Županijsko je natjecanje u šahu, a ja sam član ekipe naše škole. Domaćini nas dočekuju pomalo euforično. Ne znam jesu li se „nabrijali” na nas ili je ipak prisutna nervoza zbog intenzivnog ispiti- vanja pred kraj polugodišta. Škola im izgleda dobro, čujem da je nova, ali nekako mi tu nešto nedostaje... Ah, pa da! Ne vidim nigdje školsku dvoranu. Žalosno i ljutito mi jedan učenik kaže da im tu dvoranu uvijek obećavaju, ali nema novaca. I - to je to. Ne poznajemo se dovoljno pa se i ne upuštamo u dulji razgovor. Evo, započeo je i turnir. Oprezno promatram ploču, osluškujem, tražim slabost protivnika, ili barem - pogrješku... Sve se nekako brzo završilo, nismo prošli u drugi krug. To bi se moglo opisati kao, recimo, omanji propust. Na brzinu smo se pokupili u naš kombi i pravac - Murter. Razmišljam o neuspjehu, tajnovitosti i nepredvidivosti šahovske igre. Pada mi na pamet priča o indijskom kralju koji je izazvao na šahovski dvoboj jednog seljaka i obećao mu visoku nagradu ako izgubi od seljaka partiju šaha. Seljak je, na iznenađenje kralja, tražio za nagradu zrno žita za prvo šahovsko polje, dva zrna za drugo polje, četiri zrna za treće polje i tako redom svaki put duplo zrna do, znamo, šezdeset četvrtog polja. Učini se kralju naivnost seljaka velika. Pa mogao je tražiti, npr. vreću zlata! Ili što drugo! Ali početi sa zrnom žita... Vani brije zimska bura. U našem kombiju je vruće i tako u mislima počinjem polako tonuti u slatki svijet snova... „Matija!” zazove netko. Nevoljko podignem glavu i ugledam predsjednika države. „Matija”, opet će on, „čujem da dobro igraš šah. Ajmo baciti jednu partiju. Ako dobiješ, biraj nagradu!” „Važi”, spremno se odazovem. „Evo, ako dobijem, morate izgraditi u Čistoj Velikoj novu sportsku dvoranu!” „Pa nisi baš skroman. Nema se... Može li što drugo?” nekako će lukavo predsjednik. „Ajde, neka bude”, ne dam se ni ja, „ako vas dobijem, morate mi na prvo polje staviti jednu lipu, na drugo duplo, to jest dvije lipe i tako redom do kraja... ” „Kažeš jednu lipu, ne kunu, već lipu?” gleda me sumnjičavo predsjednik pomalo se radujući kako sam brzo popustio... I započe partija šaha. Prepuštam se vrtlogu šahovskih kombinacija, tišina me pritisnula za stol. Probudim se od te tišine, shvatim da je vozač ugasio motor kombija. Došli smo u Murter. Iz daljine nas je zvalo podnevno zvono... Lagano se uputim doma. Ah, da vam dovršim priču o indijskom kralju. Kralj je, kako ste i pretpostavili, izgubio partiju šaha od siromašnog seljaka. Morao mu je dati pšenice kako je obećao, ali te godine u cijelom kraljevstvu nije toliko žita urodilo... Čarobna je igra taj šah! Matija Brkić, 7. r. MOJA PRIJATELJICA Moja prijateljica se zove Paula. Ona je dobra, voli nasmijavati druge i pametna je. Posuđuje stvari i nikad se ne svađamo. Ona je darežljiva, draga i vesela. Ella Magdić, 2.r. MOJE ŽELJE Moje ime je Antea Nika, a prezime mi je Paić. Ja živim u selu Betina na otoku Murt- eru. Moja kuća je mala i nalazi se uz more. Imam sedam godina i htjela bih proputovati cijeli svijet. Najviše bih željela posjetiti kuće u kojima su živjeli Michael Jackson i Bruce Lee. I htjela bih tako dobro naučiti borilačke vještine od Bruce Leeja! Nikolina Mikin, 6.a Katina Bašić, 1.r. Ante Nika Paić, 1. r. ©KOJI 28
    • Nevere i bonaceSUS RET S DUPINOM NEZABORAVNA Jednog lijepog sunčanog dana moj tata, stariji brat i ja otišli smo u ribolov koćom. BOŽIĆNA PRIREDBAMirna površina mora svjetlucala se na suncu. Kad smo došli na odredište, bacili smo mrežu Tada sam bila u 4. razredu. Oduvi-i počeli je potezati. Mrežu smo vukli već dva sata kad se brzina broda naglo smanjila. Moj jek sam bila odlična učenica, ali togaje tata odlučio da dignemo mrežu. Ukopčao sam vitlo i počeo namatati konope koji su nesretnog dana ne znam što mi jebili spojeni s mrežom. Nakon nekog vremena vitlo je preuzeo moj otac, a ja sam pošao u bilo. Imali smo školsku predstavu kojakormilarnicu upravljati brodom. Kada je mreža isplivala na površinu, u daljini smo vidjeli da je definitivno krenula po zlu.je nešto veliko ušlo u mrežu. Za desetak minuta mrežu smo dovukli do krme broda, kad Uzbuđenje je vladalo prostorijom,tamo, gle, u njoj se nalazio veliki dobri dupin. Bio je vrlo lijep, no i vrlo iscrpljen. Izgledao a pripreme se trajale dugo. Bila je toje kao da će uginuti.Vidjevši ga takvog, skoro sam se rasplakao. Hitro smo izvukli mrežu božićna priredba u kojoj su sudjelovalina palubu te izvukli dupina iz nje. Potom smo ga, premda je bio težak, podigli na ogradu pastiri, anđeli i drugi. Ja sam bilai spustili u more. Bio je ošamućen, no uspio se oporaviti i zaplivati u dubinu. „Zbogom, mladi, siromašni pastir i imala samdobri dupine!“ rekao sam mašući mu u znak pozdrava. naučiti samo jednu malu rečenicu. Josip Skračić, 7. r. Danima je nisam uspijevala naučiti. Uz to smo se, za nesreću, prije predstave smo ja i moja prijateljica potukle. Bilo je smiješnih uvreda: “Papigo!“ ja sam vikala, a ona mi je isto tako žarko uzvraćala. Kad je počela predstava, cure i ja smo se poredale na pozornici. Na redu za recitiranje, ja sam bila predzad- nja. Užasno me hvatala trema, a tu užasnu, nezgodnu rečenicu nisam mogla zapamtiti. Došao je red na mene, a ja sam samo nijemo šutjela. U sekundi mi je stao mozak i nikako se nisam mogla oporaviti od šoka. Nisam se mogla ničega sjetiti. Od srama sam mogla samo pobjeći, a to sam i učinila. Bacila sam pastirski štap na pod i brzinom munje pobjegla. Sate nakon predstave sam neutješno plakala. Svi su me tješili, a ja se nisam mogla smiriti jer sam mislila da sam iznevjerila cijelu ekipu. Tako sam propustila sve lijepe stvari što su se nakon predstave odvijale. Ubrzo sam shvatila da sam bez razloga napravila cijelu zbrku oko toga. Također sam shvatila da imam prave prijateljeMOJ DAR SV. NIKOLI jer su i oni zbog mene propustili dio Moj dar sv. Nikoli je dobrota. To znam zato što sam čuo puno lijepih kršćanskih priča zabave. Tada sam mislila da mi je too njemu. A susreo sam ga jednom. Bio je mrkli mrak, a ja sam spavao. Sve je bilo u redu bio najgori dan u životu, a zapravodok nisam čuo nešto vani. Ustao sam se iz kreveta, obukao preko pidžame trenirku i izišao uopće nije bio tako loš. Ovaj događajvani. Tad sam vidio sv. Nikolu i pitao ga što ja mogu njemu darovati. A on mi je odgovorio: mi je ostao duboku u sjećanju. Još“Budi samo dobar, pošten i vrijedan, a tada ću ja biti sretan.“ Zatim mi je rekao da se se i danas sjećam te rečenice koja jevratim na spavanje. Ja sam ga pozdravio, vratio se u kuću, legao u krevet i usnuo lijepi glasila: “Čujte i počujte, rodio se Bog,san. Kad sam se probudio, vidio sam darove i bio sretniji nego ikad. koji s neba siđe radi puka svog!“ Benjamin Juraga, 4. r. Iva Šandrić, 7. r. ©KOJI 29
    • Pjevajmo zajedno ZBOR JE NA»IN ŽIVOTA RAZGOVOR S POVODOM UZ 110. OBLJETNICU MURTERSKOG ZBORA Ove godine Župni pjevački zbor Sv. Mihovil iz crkvene pučke napjeve, zahvalno će gospodin svojim blagoslovom tako da nam je to ostalo uMurtera slavi 110. godinu postojanja. U kratkom Banov. Na temelju njegovih nastojanja član zbora lijepom sjećanju.druženju s g. Viktorom Banovom, predsjednikom Boris Turčinov Klepac je počeo opsežan rad nazbora, prisjetili smo se samih početaka djelovanja očuvanju murterskog pučkog pjevanja i uskoro Najvrjednija dostignućai uvjerili u važnost njegova postojanja na našem bi trebala izaći knjiga. Na knjizi radi i istaknuti Od najvrjednijih dokumenata koje zbor imaprostoru. profesor crkvene glazbe fra Izak Špralja s Instituta i koje je ostvario jest nosač zvuka pasionske za crkvenu glazbu iz Zagreba. Knjiga će u prilogu baštine snimljen 2000. godine u Zagrebu naKratka povijest zbora imati i nosač zvuka koji će s knjigom sačinjavati Gornjem gradu u crkvi sv. Katarine. Zbor je snimio Ovakav vid crkvenog pjevanja počinje davne jednu cjelinu i predstavljati vrijedan dokument još dva nosača zvuka: “Murteru moj“ i “Božić u1900. godine kad je tadašnji župnik don Niko zahvaljujući kojemu će budući naraštaji moći Murteru“, a u planu je snimanje još jednog nosačaPlančić osnovao pjevački zbor, priča nam g. Viktor. vidjeti kako se nekad pjevalo. zvuka na kojem bi se mogli čuti crkveni napjeviKao takav s prekidima i izmjenama zbor djeluje iz doba mrtvačke osmine. Htio bih naglasiti daveć 110 godina. Zbor danas nam nedostaje članova, posebno onih mlađih te Kroz zbor su prolazili mnogi. Ljudi su se družili Moramo se pohvaliti da smo jedna od rijetkih se nadam da će mladi prepoznati vrijednosti našei kad im je bilo teško i kad im je bilo dobro. Zbor župa na Jadranu koja je sačuvala izvorno crkveno baštine i da će nam se priključiti jer zbor u našemje bio, a i danas je, način života u malom mjestu. pjevanje, ponosno će naš sugovornik. Od ratne mjestu nije samo pjevanje, nego mnogo više odKad se misli na zbor u Murteru, ne misli se samo 1992. godine zborom ravna g. Vedranko Šikić toga, zaključuje naš sugovornik.na četveroglasno pjevanje, nastavlja naš gost, Balara s jednom kratkom stankom od jedne U malom mjestu moraš biti spreman na svenego i na pučke pjevače, i na nedjeljnu misu, i na godine kad nas je vodila profesorica Ivana jer nemaš luksuz imati nekoliko zborova ili pučkihsprovode, i na koncerte jer zbor u malom mjestu Vukičević, kojoj se i ovom prilikom zahvaljujemo. pjevača ili nekoliko klapa. Moramo biti svjesnimora biti sve. Tu si nazočan i kod krštenja i kod Zbor danas broji negdje oko 30-ak članova, a u te činjenice i biti skromni u tome. Samim timkrizme i javnih nastupa. najboljim godinama (1998.-2000.) brojao je čak to je žrtva. Kao predsjednik želio bih se zahvaliti i do 50 članova. Od naših najvažnijih nastupa, svim bivšim i sadašnjim članovima zbora te svimRenesansa zbora priča nam dalje g. Viktor, izdvojio bih gostovanja dosadašnjim predsjednicima. Želio bih još reći da Zbor doživljava svoju renesansu dolaskom u Rimu gdje nas je uz našeg župnika don Antu smo ponosni da se naši božićni napjevi izvode čakžupnika don Ante Ivasa, sadašnjeg šibenskog Skračića i našeg domaćina Elvia Michelata iz u Rimu i da je murterske božićne pjesme obradiobiskupa. Danas našem biskupu možemo biti jako Rima kroz Rim vodio i naš Mirko Šikić. Tadašnje naš vodeći ansambl „Lado“, istaknuo je s radošćuzahvalni i zato što je na jedan drukčiji način “izva- još ratne 1995. godine imali smo i audijenciju naš gost g. Viktor.dio iz naftalina“, sačuvao od zaborava murterske kod Svetog Oca Ivana Pavla II., koji nas je podario Darko Juraga, 8. r. ©KOJI 30
    • Glazbena duša Za našeg Antu nema tko ne zna u Murt-eru. Poznat je po radu s djecom i pjesmi.Naime, on naše male Murterine uči sviratimandolinu i gitaru, a ako nije zaokupljentime možete ga naći u Narodnoj knjižnici iliga vidjeti na nekom nastupu klape Maslineu kojoj svira. Jednostavnost, široki osmijehi veliko srce bili su dovoljni razlozi za malirazgovor s njim.Kad ste se prvi put „zaljubili“ uglazbu? Sve je počelo s mojih 9 godina kad sambio u bolnici. Jedan od pacijenata je sviraogitaru i to me fasciniralo. Moja želja dadobijem gitaru ispunila se kad sam imao 11godina, a darovali su mi je roditelji.S koliko ste godina prvi put javnonastupili? Bio je to nastup s klapom, s mojih16,17 godina.U koliko ste do sada klapa svirali? Svirao sam u klapi Murter, klapiČančonica (današnji Dalmatino), klapiŠibenik i klapi Maslina, a bio sam i voditeljklape Murterke te Bodulice. NOT E U D U Š IMožete li nam ispričati neku zanim- RAZGOVOR S GLAZBENIKOM ANTOM JELIĆEM BRICOMljivu anegdotu s vaših putovanja? Možda nije anegdota, ali je događaj koji U početku sam je imao, što je normalno, Ona je ispunila sva moja očekivanja,pamtim. Bilo je to kad sam bio s klapom ali sada kad sam iskusniji, trema je sve a i smatram da sam prošao i više no štoŠibenik na turneji u Belgiji. Kad smo stali s manje prisutna. sam očekivao.jednom od proba, svoju mandolinu nisam Kako ste počeli svirati mandolinu? Tko vam je glazbeni uzor?spremio u njezinu kutiju i došlo je vrijeme Mandolinu sam počeo svirati zapravo Iskreno, nemam glazbeni uzor. Uvijekkoncerta. Ja sam uredno uzeo svoju radi klape, jer se za klapu trebalo znati, a sam bio samostalan, učio sam pomalokutiju i kad se već približavala naša točka i svi su već znali svirati gitaru. od svih.koncerta, otvorio sam kutiju, ali u njoj nije Kako je raditi s djecom? Jeste li mnogo putovali i koje je bilobilo mandoline. Srećom, klapa je još bilo, Rad s djecom je odličan, no vide se najljepše mjesto što ste ga posjetili?pa se našao jedan naš kolega, koji mi je razlike među njima. Ima onih upornijih koji Jesam, puno sam putovao. Bile su toposudio mandolinu i tako je naš koncert brzo uče, ali ima i nekih s kojima treba različite zemlje kao što su Ukrajina, Belgija,prošao uspješno. imati strpljenja. Mađarska i sve države bivše Jugoslavije,Za koju vas, ako možete izdvojiti, U svoje slobodno vrijeme, koju vrstu ali na mene je najjači doživljaj ostavio Newklapu vežu najjače emocije i zašto? glazbe najradije slušate? York u kojem sam bio čak dva puta. Bio je Uh, teško pitanje. Pa ne mogu izdvojiti ni U svoje slobodno vrijeme dosta slušam to naporan put od devet sati u zraku bezjednu, ali možda, možda klapa Murter baš klasičnu glazbu, a volim i filmsku glazbu prestanka, ali isplatilo se.zbog toga jer je iz Murtera, a i zato što je te laganice. I za kraj… što bi ste poručili mladimamoja, ipak sam je ja vodio. Svirate li još koji instrument osim koji vole svijet glazbe?Tko vas je naučio svirati? mandoline i gitare? Poručio bih im neka se bave glazbom, Paaa…. Dobivao sam upute od svih i Sviram uglavnom žičane instrumente, jer će ih ona oplemeniti, bilo svirajući,sve pomalo „upijao“, ali većinom sam sâm a znam i nešto kontrabas i buzuki (grčki plešući ili pjevajući. I još imam želju da višeučio. Pohađao sam i glazbenu školu, ali je narodni instrument). mladih nauči svirati mandolinu jer je onanažalost nisam do kraja završio. Imate li neku neostvarenu želju ve- ipak dio ovog podneblja.Imate li tremu pred nastup? zanu za glazbu? Nela i Bernarda Turčinov, 8. r. ©KOJI 31
    • Sport ODRŽANO PRVO PRVENSTVO ŠKOLE U ŠAHU MATIJA BRKIĆ I SVEN PLESLIĆ POBJEDNICI U drugom polugodištu prošle školske godine održano je prvo prvenstvo naše škole u šahu. Na prvenstvu je sudjelovalo čak šezdeset učenika od 1. do 8. razreda u dvije kategorije. U kategoriji nižih razreda pobijedio je Sven Pleslić, učenik 3. r., a u kat- egoriji viših razreda Matija Brkić, učenik 6.b razreda. Sven je u finalu pobijedio Luku Turčinova, a u polufinalu nižih razreda još su igrali Marko Skračić i Karlo Troskot. U finalu viših razreda uz Matiju su igrali Jakov Magazin i Leon Rameša. U igri svaki sa svakim Matija je nadigrao oba protivnika, a u igri za treće mjesto Leona je pobijedio Jakov te osvojio drugo mjesto. Matija osmaša Jakova Magazina. Prvenstvo se nakon nastave odigravalo u knjižnici, a sve je organizirao knjižničar Edo Juraga. On nam je rekao: “Drago mi je što toliko učenika bez obzira na uzrast voli igrati šah, tu nadasve plemenitu i višestruko korisnu igru. Među njima ima nekoliko pravih malih velemajstora. Najbolji od njih će predstavljati našu školu na školskom županijskom prvenstvu u šahu iduće školske godine.“ Lucija Juraga, 6. r. Svenova ljubav prema figuricama NA ŽUPANIJSKOM PRVENSTVU U ŠAHU U ČISTOJ VELIKOJ NAŠI TREĆI U SKUPINI Šahisti naše škole sudjelovali su na Županijskom prvenstvu u šahu koje se održalo 15. prosinca 2010. godine u Čistoj Velikoj. Natjecali su se mladi šahisti iz 11 osnovnih škola s područja naše županije, a boje naše škole branili su učenici Luka (Tihomir) Turčinov i Sven Pleslić iz 4. raz- reda te Leon Rameša iz 6. i Matija Brkić iz 7. razreda. Oni su se našli u skupini s os- novcima iz Tisnoga, Čiste Velike, Šibenika i Vodica. U prvom krugu naša škola je nadi- grala OŠ Tisno rezultatom 3:1. No, u daljem tijeku igre naši šahisti su se namjerili na teže protivnike pa su pretrpjeli poraz od domaćina i od Šibenčana. Na kraju su ipak slavili nad OŠ Vodice pa su tako osvojili treće mjesto u skupini. S obzirom da je to bilo prvo sudjelovanje naših šahista na županijskom prvenstvu, možemo biti zadovoljni učinkom. Vrijedi napomenuti da je najbolji šahist u našim redovima bio Luka Turčinov koji je ostvario četiri pobjede uz samo jedan poraz. Matija Brkić, 7. r. ©KOJI 32
    • Zabavne straniceKVIZ O TROJANSKOM RATU1) Spjev Ilijadu je napisao: c) Ahilejeva d) Hriseidua) Herodot d) Parisovab) Heraklit 12) Grke je nagovorio da napravec) Homer 7) Najveći trojanski junak je bio: drvenog konja:d) Heraklo a) Paris a) Ajas b) Hektor b) Nestor2) Troju su opsjedali Grci: c) Prijam c) Odiseja) Ahejci d) Telemah d) Ajantb) Eoljanic) Jonjani 8) Paris je ubio Ahileja uz pomoć 13) Apolonov svećenik koji je upo-d) Dorani boga: zorio Trojance de ne prime drvenog a) Zeusa konja u grad zvao se:3) Vrhovni zapovjednik grčke b) Posejdona a) Diomedvojske pod Trojom je bio: c) Apolona b) Laokonta) Menelaj d) Hada c) Pelejb) Agamemnon d) Leomedonc) Atrej 9) Jedan od najljepših i najpleme-d) Ajant nitijih likova Ilijade je Hektorova 14) Bog - prijatelj Grka, ali poslije žena: pada Troje se na njih naljutio jer su4) Trojanski rat se vodio zbog a) Andromaha oskvrnuli njegov hram, bio je:lijepe: b) Klitemnestra a) Apolona) Kleopatre c) Hekaba b) Hadb) Briseide d) Helena c) Dionizc) Nefertiti d) Posejdond) Helene 10) Najbolji Ahilejev prijatelj je bio: 15) Nakon trojanskog rata svi5) Grci su opsjedali Troju: a) Menelaj preživjeli grčki junaci vratili su sea) 5 godina b) Agamemnon kućama osim:b) 10 godina c) Ajant a) Agamemnonac) 12 godina d) Patroklo b) Menelajad) 15 godina c) Diomeda 11) Ahilej je bio zaljubljen u rob- d) Odiseja6) Osnovni pokretač radnje u Ilijadi inju:je srdžba: a) Briseidua) Ajantova b) Tetidu a, 12. c, 13. b, 14. d, 15. d 1. c, 2. a, 3. b, 4. d, 5. b, 6. c, 7. b, 8. c, 9. a, 10. d, 11.b) Patroklova c) Eridu Točni odgovori: ©KOJI 33
    • Zabavne stranice RIJEŠI AKO ZNAŠ! HOROSKOP 2011.OV AN VAGATvrdoglavost je tvoje drugo ime. Ti bi stalno Uvijek moraš sve dobro odvagati, a ondaglavom kroz zid. U ljubavi - daj pokaži više prionuti poslu. I doista sve ti je savršeno:takta. Ne mora druga strana nužno znati škola, prijatelji koji te vole, roditelji koji tešto misliš i osjećaš. Nježne riječi donijet razumiju... Samo izgleda da će ti se ljubavće ti više uspjeha. U školi držiš konce u malo poljuljati jer u ljubavi nema vaganja.svojim rukama. Hvala Bogu! Zato prepusti se plimi osjećaja da poslije ne bi plakao/la.BIKNi tvoji rogovi nisu ništa manje od onih ŠKORPIONu ovna. Nemoj odgovarati na svaku Ti nikomu ne vjeruješ. Napad je najboljaučiteljičinu, nisi uvijek najpametniji/a. U obrana - misliš. Pretjeruješ! Ne napadajuljubavi ne navaljuj - polako će doći sve te baš uvijek. Moraš izgraditi povjerenjena svoje. Malo strpljenja. Koja nova krpica i bit će ti lakše. Prijatelji će otkriti tvojene bi ti bila na odmet! Daj, poradi malo ljepše ja, a onda bi ti i u život mogao/lana izgledu. ušetati on/a. Za školu se ne boj!BLIZANCI STRIJELACUvijek ta tvoja dvostrukost dolazi do Tebi je stalno dosadno. Vječito ispaljuješ teizražaja! Malo bih učio/la - malo ne svoje zajedljive strjelice. Pazi da ti se jednabih; malo bih se zaljubio/la - malo ne ne zalomi „krivom“ učitelju. Mogao/la bibih... Odluči se; vrijeme je. Najprije se imati problema. I prijatelji ti neće toleriratiprihvati knjige, a ljubav će doći onda kad svaku pa bi umjesto druženja mogao/lase najmanje nadaš. Zvijezde su na tvojoj gledati TV. Kad već gađaš, daj ispali jednustrani. ljubavnu konačno.RAK JARACOdlučio/la si ne vraćati se u prošlost. Ponosni i tvrdoglavi jarac toliko se zaljubioBravo! Tako treba! Stare ljubavi treba da je pamet izgubio. Uživaš, briga tebe i zaostaviti onamo jer nove te ljubavi čekaju matematiku, geografiju, engleski. Gradivoiza ugla. Ali, nemoj zanemariti školu. se gomila, a ti živiš u oblačiću. Lijepo jeUhvati se knjige, nemoj imati problema gajiti osjećaje, ali ne zaboraviti dužnostis ukućanima. Ne isplati se! Oni su tvoja prema školi i roditeljima. Valjda jednompodrška. možeš barem iznijeti smeće.LAV VODENJAKMisliš da tvom lavljem looku nitko ne može Ti samo prelijevaš iz jedne posude uodoljeti. O, kako se varaš, naročito kad drugu. Iz šupljeg u prazno. Dok popravišsu učitelji u pitanju. Njih ne možeš žedne jedinicu iz povijesti, dobiješ iz lektire ipreko vode kao roditelje. Tvoja bahatost nepravilnih glagola. Daj, skuliraj se! Nemojmogla bi ti biti smetnja i na ljubavnom misliti da će netko drugi rješavati tvojeplanu. Okreni svoju ogromnu energiju u stvari. Kad se središ, stvari će se dovestisvoju korist. na svoje mjesto. I ljubav!DJEVICA RIBETi si uvijek previše ozbiljna, marljiva, Ti si prava ribica, stalno izmigoljiš. Prizna-uredna. Mnogi te zbog toga ne vole jer jem, imaš sreće. Uvijek zvoni kraj sata kadvoliš cjepidlačiti, ali im zato nije mrsko te žele ispitivati, kući nagrabusi brat iliprepisivati od tebe domaće zadaće, a što sestra. Ali nemoj tresnuti i biti poput ribeje još gore i ispite. Ne daj se! Ljubav te na suhom. Što jest, jest! Ljubav te voli i tučeka, samo marljivo kako ti to već znaš. plivaš prekrasnim morskim plavetnilom. Romana Ježina, 6.r. ©KOJI 34
    • NE RECI NIKAD ©KOJI 35
    • HOKUS - POKUS Romana Ježina, 6.r. ©KOJI 36