• Like
  • Save
DUGA  (OŠ - LiDrano 2012)
Upcoming SlideShare
Loading in...5
×
 

DUGA (OŠ - LiDrano 2012)

on

  • 2,171 views

LiDrano 2012 - školski listovi - osnovne škole

LiDrano 2012 - školski listovi - osnovne škole
OŠ Gornja Vežica, Rijeka

Statistics

Views

Total Views
2,171
Views on SlideShare
973
Embed Views
1,198

Actions

Likes
0
Downloads
3
Comments
0

5 Embeds 1,198

http://mediji.hr 1177
http://ucitelji.hr 13
http://www.ucitelji.hr 5
http://www.ucitelji.org 2
http://ucitelji.org 1

Accessibility

Categories

Upload Details

Uploaded via as Adobe PDF

Usage Rights

© All Rights Reserved

Report content

Flagged as inappropriate Flag as inappropriate
Flag as inappropriate

Select your reason for flagging this presentation as inappropriate.

Cancel
  • Full Name Full Name Comment goes here.
    Are you sure you want to
    Your message goes here
    Processing…
Post Comment
Edit your comment

    DUGA  (OŠ - LiDrano 2012) DUGA (OŠ - LiDrano 2012) Presentation Transcript

    • List Odjela za produženi stručni postupak za učenike s motoričkim teškoćama • OŠ Gornja Vežica, Rijeka • lipanj 2011. • broj 14
    • SADRŽAJKako su Niti isplele Dugu …… 2O Školi i Odjelu ……………… 5Radni dan u Odjelu ………….. 6Na rastanku ………………….. 9Na pozornici ………………… 11 DUGA, list Odjela za produženi stručni postupakO prijateljstvu i ljubavi ……… 13Iz naših bilježnica …………… 16 za učenike s motoričkim teškoćamaSport ………………………… 18 OŠ Gornja Vežica, Rijeka, broj 14, lipanj 2011.Nasmijmo se ………………... 20 Adresa uredništva OŠ Gornja Vežica Gornja Vežica 31 Dragi čitatelji! 51000 Rijeka Najnoviji broj Duge mekim je koricama ovio ovogodišnji pregled života u tel./fax: 051/411-516Odjelu za produženi stručni postupak. e-mail: os-rijeka-021@skole.t-com.hr Ova nam je godina donijela dvostruku obljetnicu: Škola je proslavila Izdavač: OŠ Gornja Vežicačetrdeseti, a Odjel dvadeseti ro endan. Stoga smo se prisjetili svojih izdavačkihpočetaka: otkrivamo vam kako su Niti isplele Dugu. Fotografijama smo Za izdavača: ravnateljica Bojana Matešin, prof.ovjekovječili svakodnevicu u Odjelu za neka buduća sjećanja. Urednice: Gordana Galić, prof. i Vesna Argentin, prof. Tko se oprašta sa Školom otkrijte u rubrici Na rastanku, a tko uživa u Računalna obradba i prijelom: Dražen Sikirica, profsvjetlima reflektora taj je, zna se, na pozornici. Najiskreniji smo kad pišemo o Korice oslikali Matea Cindrić, 4.b i Filip Vuković, 7.cprijateljstvu i ljubavi, a najuporniji kad se bavimo sportom. Vjerujemo da ćete kao dobronamjerni znatiželjnici u našoj Dugi Fotografije: u listu su korištene fotografije iz školske fotodokumentacijeprepoznati vedre boje kojima bojimo naše školsko djetinjstvo. Tisak: OŠ Gornja Vežica Uredništvo Naklada: 30 primjeraka
    • Sreća za mene i za druge NA POZORNICI Kada sam prije osam godina 8. FESTIVAL STVARALAŠTVA I POSTIGNUĆA DJECE krenula u ovu školu, jako sam se S TEŠKOĆAMA U RAZVOJU I OSOBA S bojala jer nisam znala što me čeka u njoj. To je bilo novo mjesto za mene INVALIDITETOM i strahovala sam od toga kako ću se snaći. Jedino što mi je olakšavalo tu neizvjesnost, bila je pomisao da će i Naše sudjelovanje na I- festu postalo je tradicionalno. Sudjelovali smo i društvo iz vrtića biti u istoj školi. na 8. I-festu koji se održao 3. prosinca 2010. Taj je festival imao i najbolje Ubrzo sam upoznala nove prijatelje i voditelje: Filipa Vukovića i Lorenu Gazić, naše sedmaše. Pomagali su Šajeti. lako se snalazila u novim školskim Ostali naši učenici glumili su i pjevali, a čak su se okušali i u manekenskim situacijama. vodama. Uglavnom – daske im leže… Godine su mi prolazile gotovo neprimjetno i zaigrano. Svaki dan u ovih osam godina pokušavala Naš voditeljski dvojac sam biti što sretnija i uveseljavati uz uvijek zabavnog druge. Neke sam zavoljela više, a neke manje, ali svi će mi ostati u Šajetu; Filip i Lorena lijepom sjećanju. uspješno odgovarajuArijana smiješkom potvr uje da rado Ostalo je još malo vremena do kraja mog osnovnog školovanja i na Šajetine dosjetke uveseljava prijatelje žalim zbog toga. Nadam se da će mi i u srednjoj školi biti lijepo kao ovdje. Arijana Dizdarević, 8. a „Sve sam ove godine čekao da Jedna od do e kraj, a sada kad je gotovo, ne želim otići.“ scena u našoj Branimir Vrzić, 8. c mozaičnoj igri s I-festa Arijana, Alen i Brane uskoro postaju srednjoškolci10 11
    • NASMIJMO SE Slavimo dvadeseti ro endanUčiteljica Od ožujka 1990. godine u Školi je započeo s radom Odjel za produženiTata: - Tomice, kako ti se svi a u školi? stručni postupak za učenike s cerebralnom paralizom i drugim motoričkimTomica: - U školi je lijepo, učiteljica je dobra, ali mislim da baš ne zna teškoćama. Kroz njega je u ovih dvadeset godina prošlo preko osamdesetmnogo. Svaki čas nešto pita… učenika. Ove školske godine u Odjelu je dvadesetdvoje učenika koji su učenici ove škole te sedmero učenika iz drugih škola sa šireg područja grada Rijeke. SUčitelj ispituje. Pita jednog učenika da opiše rad motora: - Ne znam. njima u Odjelu rade tri edukacijska rehabilitatora, logoped, tri fizioterapeuta iPoslije njega pita Ivicu da on opiše rad motora. Pita njega Ivica: medicinska sestra. Za siguran i veseo dolazak učenika u Školu i povratak kući - Mogu li ja to svojim riječima? zadužena su tri vozača. - Naravno. - Brm... Brm... Brrrrm... Brrm… Prostor Odjela PSP-a obuhvaća učionicu za edukacijsko-rehabilitacijski rad, logopedski kabinet te posebno opremljenu prostoriju za fizioterapiju, vježbu, sport i odmor.Vratio se Perica sav sretan iz škole: Svi djelatnici Odjela, osim svojih stručnih znanja, u svakodnevni rad s - Mama, mama, dobio sam jedinicu iz matematike. Jupiii! učenicima unose puno vedrine i životne radosti. Često, prolazeći hodnikom - Pa kako se možeš radovati, klipane jedan? - A kako ne bih mogao? Drugi nisu ništa dobili! pokraj našeg Odjela, možete čuti vesele dječje glasove i smijeh. I mi se držimo one da je smijeh najbolji lijek te da škola treba biti najzabavnije mjesto u gradu - mjesto za učenje kroz igru i zabavu. Dakle, puno se igramo i puno učimo. UIvica piše pismeni iz matematike i učiteljica mu govori: likovnoj radionici, dramskoj družini i zboru te literarnim stvaralaštvom potičemo- Nadam se da te ovog puta ne ću uhvatiti u prepisivanju. otkrivanje i razvijanje kreativnosti. Naši nas bivši učenici stoga rado posjećuju- I ja se nadam, učiteljice. prisjećajući se dana provedenih u našoj školi. To nam daje dodatni podstrek u radu. Dvadeset svjećica na našoj torti zasjat će za sve bivše, sadašnje i budućePiše Ivičin razred sastavak na temu „Kako sam proveo ljetne praznike“.Ivica je napisao: učenike.- Hvala na pitanju, dobro. Uredništvo 20 1
    • KAKO SU NITI ISPLELE DUGU 3. RIJEČKE SPORTSKE IGRE ZA DJECU SPonešto skraćen tekst preuzet je iz lista Niti, prvoga lista učenika našega Odjela TEŠKOĆAMA U RAZVOJU NA KRAJU U organizaciji Interesne grupe za podršku Davne 1990. godine otvorio se dugoočekivani odjel za djecu s osobama s invaliditetomcerebralnom paralizom pri OŠ Gornja Vežica čija je tadašnja ravnateljica bila projekta Rijeka – zdravi grad,prof. Marija Krulčić. u Dvorani mladosti održane su U to vrijeme mi smo već dobro svladali nastavni program prvog razreda, 3. riječke sportske igre zanetko u kući, a netko u drugoj školi te smo zajedno krenuli u drugi razred u djecu s teškoćama u razvojunovom odjeljenju. Bili smo to Neven, Danijela, Kristina, Marija, Marko i Tamara. (iGRE). Cilj projekta jestŠestero mališana u kolicima. Sa znatiželjom u očima brižno smo gledali svoju omogućiti svim sudionicima daučiteljicu Manuelu, kao i ona nas. Ubrzo se razvila velika uzajamna ljubav. pokažu svoje sposobnosti,Učiteljica Manuela Stančić bila je vrlo važna u početku našeg školovanja. Ona je istaknu želju za sportskimosoba izuzetnih vrijednosti, dobra i plemenita duša koja je svojom marljivošću natjecanjem i postignu štoulila u naše glavice mnoga znanja i zato joj iskreno zahvaljujemo. bolje rezultate uz puno smijeha Uz učiteljicu Manuelu o nama i našem školovanju brinuli su i drugi kojih i veselja.se s ljubavlju sjećamo (…) Kada je došlo vrijeme za peti razred, došlo je i do mnogih promjena. Ove je godine sudjelovalo čak 72 djece i mladih od 7 do 21 godine.Nama se pridružio Dražen, a od starijih djelatnika ostala je samo teta Snježana. Sa Sudionici su se natjecali u nizu zanimljivih disciplina: ga anje koša, ga anje gola,strepnjom smo očekivali susrete s novim profesorima kao i oni s nama, ali ubrzo sportski poligon, trčanje, ga anje čunjeva, štafeta i u novoj disciplini na Igrama–je sve krenulo kako treba. (…) udarcu hokejaškom Za profesore nastavnih predmeta mi smo bili novo iskustvo, nadamo se palicom na gol iz tripozitivno. Svaki nam je drag na svoj način jer su se svi potrudili da nam ostanu u različite pozicije.lijepom sjećanju i da nam ostave što više znanja za daljnji život. Nadamo se da smo ostali u dragoj uspomeni svojim vršnjacima iz ostalih Učenici naše školeosmih razreda. One koji su nas izbjegavali ili nam se rugali, iskreno žalimo, a uključili su se u natjecanjeonima koji su nas prihvatili kao svoje prijatelje, iskreno zahvaljujemo. na kojem sudjeluju od Osoba, koja je s nama podijelila sve naše probleme, radosti i tuge i koju samoga početka. Sosjećamo kao svoju drugu majku, razrednica je Vilma Lukanović, od milja zvana medaljama su seVili. vratili: Denis JAKUS, Sada kad smo shvatili koliko značimo jedni drugima, moramo se rastati. Daria PODOBNIK, AlenImali smo mnogo bolnih rastanaka, ali ovaj će nam biti najteži i najbolniji jer se RIZVIĆ, Branimirne opraštamo samo od razrednice, već i od cijele škole. Stoga, kako kaže naš VRZIĆ, Nikola DIZDAR.Neven, HVALA TI, DRAGA ŠKOLO! Luka WAGNER i Moris ZORICA. Učenike su pratili i bodrili Kata LOPAR (medicinska sestra) te fizioterapeuti Miljenko MATIJIN OMBLA i Domagoj BABIĆ. Tamara Bračun, šk. g. 1996./97 (preuzeto sa školske mrežne stranice) 2 19
    • SPORT Tadašnja razrednica kombiniranoga razrednog odjela i urednica Niti, učiteljica hrvatskoga jezika Vilma Lukanović piše o svom razredu. PARAOLIMPIJSKI DAN U ŠKOLI Evo što o školskom paraolimpijskom danu pišu šestaši. NITIMA POVEZANI Život je dragocjen svima. Osobe s invaliditetom puno ga više žive i slavenego zdrave. Oni prolaze preko svih svojih teškoća i još uživaju u sportu. Dobro pamtim ovaj osobit razred. Osobit, kažem, zato što je djeci s Silvija Reljac, 6. b teškoćama prvi omogućio poha anje redovne osnovne škole, zato što sam se ja Bilo mi je odlično. Shvatio tada prvi put susrela s „osobama s teškoćama“ i, ponad svega, zato što su te, tadasam da su osobe s invaliditetom iste još male „osobe s teškoćama“ uistinu bile - osobite. Saša, Marino, Marija,kao mi. Njih krasi još veća volja iupornost zbog njihovih teškoća. Kristina, Danijela, Tamara, Dražen i Neven naučili su me da se čovjek ne trebaShvati sam tako er da je sport bojati onoga što ne pozna, samo ako u sebi ima dovoljno znatiželje i otvorenostiodličan lijek za mnogo životnih prema drugom čovjeku. Bila je to „ekipica“ koja me je, zajedno sa svojimteškoća, uključujući i invaliditet. roditeljima, iz dana u dan poučavala kako se voli život – kako se raduje svakom Gabrijel Prpić, 6. b danu, uči, prijateljuje, veseli sitnicama i voli. Upravo tu smo energiju utkali i u sada već davne Niti. Iz svojih životnih prilika, koje su oduvijek bile sve samo ne Evo, sve do ove godine, do jednostavne, ovi mladi ljudi poučavali su me jednostavnosti postajanja.Paraolimpijskog dana, nisam Naporno je i promatrati bacanje diska. A mnogi od njih istome me uče i danas. Naime, i dan-danas radorazmišljala o invaliditetu. Nisam ni Juraj se odmara u Morisovoj hodalici. susrećem ili telefonom čujem ove svoje „bivše učenike“. Oraspoloži meimala potrebu! A onda su nam rekli neiskorjenjiv optimizam uvijek nasmijane Tamare, Danijeli mahnem dok svaka odda zatvorimo oči i trčimo! Priznajem, varala sam. Bila sam prestrašena i nisam nas sa svojim društvom užurbano promiče Korzom, oduševi me vijest oimala povjerenja u osobu koja me vodila. Zatim sam pokušala baciti disk i kuglusjedeći na stolici, opet sam pomalo varala. A onda sam shvatila – oni ne mogu Kristininoj dugogodišnjoj vezi, trudnoći, a onda i majčinstvu, zajedno s Nevenomvarati! Oni ne mogu otvoriti oči dok trče, i vidjeti. Oni se ne mogu dignuti s kolica strepim o ishodu njegovih novinarskih pregovora s HRT-om ili Novom TV… kako bi dalje bacili disk. Marino je i danas isto staro drago „njurgalo“, Saša uvijek nasmijani zaljubljenik u pjesmu. Dražena, na veliku žalost onih koji smo ga znali, više nema, ali često nam Petra Vego, 6. a se iz sjećanja an eoski smješka poručujući da ne žalimo jer živjeti je imalo smisla. Ja sam i dalje ovdje, u istoj školi. Poučavam hrvatskome jeziku, i životu, Sport i ljubav prema njemu jači neke nove klince. I katkad im pričam o onima prije njih… su od tjelesnih i mentalnih teškoća. Okusiti život koji Ovo je bila priča s povodom o mojoj prvoj „CP generaciji“. O onima postavlja zapreke i koči nas da drugima, koji danas završavaju fakultete, koji su predsjednici udruga, koji pomiču ga udahnemo punim plućima, a granice u zakonima i glavama, bave se političkim aktivnostima ili pak pišu i i dalje ostati nasmijan i veseo objavljuju pjesme… - nekom drugom prigodom! najveća je životna pobjeda. Dragi sadašnji i svi budući osmaši, ne oklijevajte! Nastavite ovaj gornjovežički pobjednički niz! Četvrtaši su shvatili kako je teško pogoditi koš Ivona Glavičić, 6. a iz sjedećeg položaja učiteljica Vilma 18 3
    • Izvrsno se osjećam u ovom jutru i već trčim i gledam u more, a MalinskaDUGA POČINJE BOJATI NAŠ ŠKOLSKI ŽIVOT se tek budi. Moris Zorica, 6. b Iz prvog broja Duge Naša teta kuharica Duga Ona je visoka. Ima sijedu kosu i okruglo lice. Nosi bijelu odjeću i bijelu obuću. Zelena ko lišće, Luka Wagner, 2.c Žuta ko klasje, Njezin humor je zarazan Plava ko more, Učiteljica Tanja Ivančev je na prvi pogled različita od ostalih profesora jer Crvena ko ruža, ima ljubičaste naočale. Krasi ju duga, tamna kosa često svezana u rep ili u pun u. Duga se po nebu pruža. Srednje je visine. Jako su zanimljiva i razumljiva njezina predavanja jer je zanimljiva govornica. Njezin humor je zarazan, iako ponekad ciničan. Olakšava mi ispitivanje i ima puno razumijevanja za sve učenike, pa tako i za mene. Ona je (B. Smokvina) jedna od mojih najdražih profesorica. šk. g. 1997./98. Ivan Sabalić, 6. d Moja Divna Divna je moja ljubimica. I danas je Duga motiv Svjetlosme e je boje s gustom i naših pjesama crnom grivom. Ima duge vitke sme ebijele noge. Tijelo joj je gipko i jako je sretna. U preskakivanju je Duga elegantna kao dama i nema prepone koju Divna ne može preskočiti. Duga poslije pljuska Volim svoju ljubimicu i zahvalna Raznolikim temperama nebo krasi, sam joj što mi uljepšava dane. Brzo izblijedi, Ali se u mojim mislima skrasi. Daria Ljevar, 3. a Daria Ljevar, 3. a Dora Brnić, 3. b4 17
    • IZ NAŠIH BILJEŽNICA O ŠKOLI I ODJELU Primorska sličica Zašto volim školu Ove godine završavam treći razred. U te tri godine stekla sam puno Barke su polegle na more. Ljuljuškaju se na suncu. Oblak je plav poput prijatelja. Oni mi mnogo znače jer s njima razgovaram, šalim se i igram. Brinu semora. Kuće su kamene. o meni. To jako cijenim. Malinska je lijep i ugodan maleni primorski grad. Imam krasnu u čiteljicu. Martina Pughel, 6. d Zove se Gledis. Dobra je, nježna i voli se šaliti. Već dvije godine uz mene je na satu i Gea. Ona je moja asistentica. Pomaže mi na nastavi, ali nije smo službena, prema meni je vrlo nježna. Mazi me, grli i ljubi. Uz prijatelje, učiteljicu i Geu osjećam se sretnom i sigurnom u školi. U PSP-u me pomazi i teta Goga koja je moja defektologica. S njom učim, pišem zadaće i radim vježbice. Tamo se najviše družim s Lorena Gazić,7.d Darijom i s njom volim igrati Memory. Ona me vozi na ručak za koji mi teta Kata sve pripremi. Zbog svih koji mi pomažu u školi i s kojima se zabavljam i učim, jako volim školu. Nasmijana Klara s Darijom u PSP-u Klara Paškvan Lekšić, 3. c Jutarnja Malinska Mijenjam se Malinska drijema uz modro more koje miče svoje valove i udara uobalu, a jutarnje sunce tek izlazi. Ove godine završavam četvrti razred. Iduće ću se godine naći u petom Brodice se smjestile na moru mirno kao vojska, a jarboli im upijaju razredu. Tata mi kaže da sam već velika, a i ja mislim da je to istina. Od mene semiris soli. Ribari radosno vade mreže i parangale iz mora, a ribe se očekuje da budem vrjednija i puno ozbiljnija, pa me to pomalo plaši. Ne mislim dabespomoćno miču pokušavajući se izvući iz ribarskih mreža. to ima veze samo sa školom. Povezano je s važnim osjećajima kao što su Na krovovima kuća smjestili su se dimnjaci i čekaju da iz njih krene prijateljstvo i ljubav te ponašanjem izvan škole.dim. Sunce je izašlo i sada je počelo spuštati svoje zrake na Malinsku. Već Ja bih tako rado još bila mala djevojčica…radi sjene na kućama i brodovima! Matea Cindrić, 4. b 16 5
    • RADNI DAN U ODJELU Draga Kim! Ma, stalno mislim na tebe. Tvoju glazbu non-stop slušam. Ja sam tvoj vjerni obožavatelj. Zovem se Niko. Živim u Opatiji i imam dvanaest godina. Želim ti još puno uspjeha i nadam se da ću te jednom sresti i vidjeti uživo. tvoj Niko Baričević Moj dida veseljak Moj dida je najbolji na svijetu. Sve mi pomaže. Uvijek je uz mene kad mi nešto treba.Logopedinja Mirjana s prvašićem Niko se smješka jer odgovor zna, Zajedno slušamo glazbu. Dida najviše voli Mišu Kovača, pa sam čak i ja naučila Ivanom njegove pjesme. Moj dida je veseljak. Voli i zaplesati. Često me uveseljava. a Marko mu odgovor čita s usana! Brine se o meni i kad sam bolesna.Kad je on bolestan, ja sam jako tužna i zabrinuta. Najsretnija sam čim ozdravi. Jako, jako, jako volim svoga didu! Linda Bačić, 6. Velika obitelj Moja obitelj je velika. Ima nas šestero, četiri muška i dva ženska člana. Tata je najstariji, a moja seka Lea je najmla a. Svi se jako volimo i lijepo se slažemo. Baš je lijepoMoris i Ivan marljivo vježbaju tekst Klara pjeva, Dora dirigira, a Niko se imati veliku obitelj. jer ove godine oni su voditelji zadovoljno smješka – čini se da mu završne priredbe pjesma godi Ivan Vukasović, 1. c Ivan Vukasović, 1. c 6 15
    • prije nego što sam mislio. Jedne velike, sme e oči proviruju u razred. I plava kosa, toliko duga da sečini da dotiče pod. Počinjem se crvenjeti…Oh ne! Uspijevam skupiti snage upravotoliko da promucam: «B-b-b-b-ooo-kk!». Ja i moje mucanje… kako mi jeneugodno! Začudo, laganim korakom ona se približava i uzvraća mi pozdrav. Sjedapokraj mene. O, Bože, hoće li ovo moje slabašno srce izdržati ove titraje? Mamora, još moram skupiti hrabrosti da ju pozovem van. Evo, ne vjerujem svojimušima, ali pitao sam ju i šumi mi sve u ušima od uzbu enja, no čini se da čujempristanak. Osjećam se kao da ću poletjeti! Sad imam nove brige. Što ću joj darovatina prvom spoju? Gdje da ju izvedem? Hm, kad smo kod darova, susjed imaprekrasne ruže u vrtu… Možda da se ohrabrim i preskočim ogradu? Ili da jojkupim bombonjeru? Ma ne, sve su to već preobični darovi. Znam, kupit ću joj Barba Miljenko i Dennis uvijekcipele. Pa da, zatim ću joj ih kao u onoj bajci staviti na nogu. Dok ih budem smišljaju nove i zabavne načineisprobavao, cipela će mi kao slučajno poletjeti, a ja ću iskoristiti trenutak za jedan vježbanja. Ovo ne pokušavajte kodkratak CMOK! kuće! Ivan Sabalić, 6. d Može i bez televizije Evo kako bi izgledao moj dan s prijateljim, bez televizije. Tko se boji lifta? Dora zacijelo ne, jer je Dogovorio bih se s prijateljima u sigurnim rukama tete Kate da do u k meni na doručak oko devet sati. Poslije doručka igrat ćemo društvene igre: Monopoly, Scotland Yard, Pogodi tko si, Alias i one koje bi oni odabrali. Kad nam igranje dosadi, otišli bismo na pizzu i šetnju Opatijom. U Opatiji bismo pojeli sladoled i popili Osmijeh na sok. Zabavili bismo se na Slatini Morisovom licu penjanjem na toranj, skakanjem na trampolinu. najbolji je dokaz da Nakon lijepo provedenog učenje može biti poslijepodneva u Opatiji svatko bi išao zabavno svojoj kući. Šah može zamjeniti televiziju. Alen i Naši prvašići na svečanom prijamu. Šćućurili se od Dorian Pepić, 6. c straha… A da ih vidite danas! Filip napeto razmišljaju. 14 7
    • Vrata našeg Odjela uvijek su svima otvorena. Tako je bilo i O PRIJATELJSTVU I LJUBAVI 5. svibnja 2011. kad smo obilježili Nacionalni dan osoba s cerebralnom paralizom Najveća sreća u životu je kad si voljen takav kakav si odnosno – usprkos tome. Victor Hugo Toga dana posjetili su nas naši Moj prijatelj Alen prijatelji iz 4.a sa svojom Jedan od mojih najboljih prijatelje je Alen Rizvić. Ove godine završava učiteljicom Ivankom Tijan- osmi razred i odlazi iz Škole. Zato ga, na žalost, više ne ću svakodnevno vi ati. To me pomalo rastužuje! Šepić. Razgledali su prigodnu Jako mi se svi a što se voli zezati i što je uvijek dobre volje. izložbu i postavljali mnoga Ujutro kad kombijem stižemo u Školu, on nas uveseljava i razbu uje svojim zezancijama. pitanja. Volimo razgovarati o svemu i svačemu, a naravno i o curama! To nam je u zadnje vrijeme najomiljenija tema. Zahvaljujući suvremenoj tehnologiji kao što su mobiteli i Facebook, moći ćemo svakodnevno komunicirati. Bilo bi bolje druženje uživo, ali bolje išta, nego ništa. Drago mi je što imam prijatelja kakav je Alen i nadam se da ga ne ću izgubiti zato što se ne ćemo često vi ati. Želim mu svu sreću u daljem školovanju i životu i neka ostane tako dobar prijatelj. Moris Zorica, 6. b Volim ju… Znate li kako je to Kako bi učenici voljeti? Ja nju volim beskrajno. Jedva čekam da ju opet vidim.saznali nešto više o Drhtim od pomisli na nju.cerebralnoj paralizi Napokon je stigao i taj dan. Vidjet ću ju danas u i radu Odjela za školi…Dugo je nije bilo jer jePSP, pobrinule su bila bolesna. Nikad se nisam toliko radovao odlasku u školu - se učiteljice sam sam sebe iznenadio. Nadam Tatjana i Neda se da ću pod hrvatskim sjediti s njom. Hoću li već jednom dočekati taj sat? Evo, zvoni, došao je8 13
    • Gdje god nas zovu, mi se odazivamo, a naročito ako su u pitanju pjesma i NA RASTANKUgluma. Tako smo se odazvali i pozivu za nastup na Festivalu u Grobniku kojiorganizira Udruga „Grobnički gitaristi“ već drugu godinu za redom. To je dječji Mojih osam školskih godinafestival na kojem nastupaju djeca školske dobi iz redovitih škola i djeca s Prvog dana kad sam krenuo u školu, osjećao sam se uzbu eno. Kad sam ušao u razred, bio sam prestrašen i osjećao sam se nelagodno.posebnim potrebama. Vidio sam kartončiće s imenima na klupama i sjeo tamo gdje je pisalo moje ime. Kad smo svi ušli u razred, predstavila nam se naša učiteljica Ivanka Tijan-Šepić koju svi zovu Seka. Već na prvi pogled činila mi se simpatična. Zajedničke četiri godine uvjerile su me u to da nije samo simpatična, nego Matea doziva pravedna i dobra. Kad je prošlo prvo uzbu enje i došao drugi dan nastave, počeo sam se proljeće, a naš Mali upoznavati s novim prijateljima. Prvi kojeg sam upoznao bio je Kristijan. Od toga zbor ju zdušno prati smo dana postali i ostali prijatelji. Nisam se družio samo s Kristijanom jer sam se izvrsno uklopio u razred. Po završetku tog drugog nastavnog dana, rekli su mi da moram ići u Odjel za PSP. Bio sam uzbu en zbog toga, ali i tužan jer sam morao još ostati u školi. No ubrzo sam shvatio da je to mjesto na kojem se riješim zadaće, pa imam manje posla kod kuće. Osim toga tu i vježbam s fizioterapeutima Miljenkom i Dijanom, ispravljam govor s logopedinjom Mirjanom, a dobijem i ukusan ručak koji mi sa smiješkom daje sestra Kata. Družim se s novim prijateljima, a i učiteljicama defektologinjama kojih se, na žalost, mnogo izmijenilo u ovih osam godina mog školovanja. Prvi tjedan u školu me vozio tata. Zato sam tek drugi tjedan krenuo školskim kombijem u školu. Tako sam upoznao barba Sanjina koji me oduševio jer je uvijek nasmijan i Ivan se vrlo ozbiljno prihvatio vedrog raspoloženja. To su bili počeci. Tad još nisam voditeljskog posla, no to je za bio svjestan kako će mi brzo proletjeti njega mačji kašalj jer je zanat prve četiri godine s učiteljicom Sekom. U petom sam razredu dobio novu ispekao glumeći, pjevajući i razrednicu, Vesnu Argentin koja mi je od vodeći festival početka bila potpora i beskrajno sam joj zahvalan na tom. Ah, šmrc! Što još reći, osim da znam koliko mi je lijepo u ovoj školi i da Uz smiješak je i rastanak lakši – mi je jako žao što odlazim. Alen i Brane sa sestrom Katom i učiteljicom Gordanom Alen Rizvić, 8. a 12 9